UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

ODSJEK POLITOLOGIJA

POLITIČKA MISAO JOSIPA MARKUŠIĆA

-magistarski rad-

Kandidat Mentor

Marija Vujica prof.dr. Elvis Fejzić

Br.indeksa:

Sarajevo, 2022
Podnaslovna stranica
Sadržaj

Skraćenice

UVOD
UVOD

I. Teorijske osnove rada

U ovom magistarskom radu pokušat ću približiti političku misao jednog od najznačajnijih

bosanskih franjevaca Bosne Srebrene 20.stoljeća i crkvenih pastira naroda u ratovima
ideologija, fra Josipa Markušića. Rođen je 1880.godine, a umro 1968. Već po godinama
rođenja i smrti možemo vidjeti da njegova socijalna i politička misao obuhvata tri politička
razdoblja ( Austro-Ugarska, međuratno razdoblje i razdoblje nakon Drugog svjetskog rata)
što će predstavljati dodatno praćenje i razvoj njegove političke misli u svakom od spomenutih
perioda. Markušić je jasno podržavao ideju o ujedinjenju svih Južnih Slavena u jednu državu,
smatrajući pri tom da nacionalizam i klerikalizam predstavljaju najveće prepreke tom
ujedinjenju. Za vrijeme Prvog svjetskog rata Markušić se nije javno eksponirao. Međutim, po
završetku rata polako se uključivao u politički život Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tijekom cijelog svog života bavio se spisateljskom djelatnošću. On je bio franjevac, svećenik
bosanskog formata i cijelo njegovo djelovanje je označeno time i on već od rane mladosti
pokazuje zanimanje za socijalni i politički kontekst svijeta u kojem živi i djeluje, a možemo
reći da taj period obuhvaća najdramatičnije i najvažnije razdoblje moderne povijesti.
Rođenjem pripada devetnaestom stoljeću, i predstavlja prvu generaciju fratara nakon turske
vladavine u Bosni. Sazrijeva u austrougarskom periodu, vremenu najdubljih političkih i
ideoloških preobrazbi, koje nisu mimoišle ni našu zemlju. Bio je svjedok dvaju svjetskih
ratova, i svim civililazijskim preokretima i u Europi i na Balkanu. U svojim pjesmama piše o
socijlanoj bijedi bosanskog puka

Teme o kojima je Markušić najčešće pisao su teme o Crkvi, Provinciji, narodu i narodnoj
vlasti. Najznačajnije njegovo djelo je rasprava Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini,
koju je objavio 1911.godine u kojoj donosi izvještaj o odnosu austrougarskih vlasti prema
seljacima kojeg oštro kritizira i taj problem riješava na marksistički način, tj. oduzimanjem
zemlje agama i davanje slobodnim seljacima. Članak koji dodatno zahtjeva pažnju je „Moć
socijalne demokracije“ u kojem Markušić govori o održavanju vjere u radništvo i da se
društveni red mora promjeniti, ali u duhu Evanđelja. Markušić je također detaljno pisao i
ratne zabilješke u periodu od 1941-1945. godine koje se čuvaju u arhivi u franjevačkom
samostanu u Jajcu.
Mrkušić je čak jedno vrijeme bio predsjednik Hrvatske težaške stranke koju je napustio
smatravši da je iznevjerila seljački program, s tim da kao provincijal nije dopuštao da se
svećenici i Crkva identificiraju sa političkim partijama, nego da ih mogu samo simpatizirati,
čime odbacuje svaki politički klerikalizam. Što se tiče njegove političke orijentacije,
Markušić je zastupao ideju bratstva i jedinstva među jugoslavenskim narodima. Posebno je
zanimljiva Markušićeva ljubav prema Bosni i Hercegovini. Plašio se njenog cijepanja,
govorio kako je Bosna srce Jugoslavije, a za sebe da je „okorjeli bosanski Hrvat“. Nakon
Sporazuma Cvetković-Maček 1939.godine, Markušić je ostao potpuno razočaran
Kraljevinom Jugoslavijom. Nakon drugog zasjedanja AVNOJ-a na kojem su udareni temelji
socijalističkoj i federativnoj Jugoslaviji, Markušić će vidjeti da su se njegove ideje krenule
ostvarivati. On će i dalje kritizirati sve ono s čime se ne bude slagao u političkom smislu, ali
će toj zajednici davati bezrezervnu podršku. Godine 1949. Markušič odlazi u posjetu Maršalu
Titu u Beogradu i iznosi svoje poglede na novo društvo koje se oslobodilo okupatora. U
svakom od tri politička sistema u kojima je Markušić živio i djelovao, ostavio je poseban
pečat, i franjevačka zajednica je uspjela preživjeti teške godine poslije rata upravo
zahvaljujući njegovoj mudrosti i žrtvi. Prema tome, možemo reći da su Markušićevi
socijalno-politički pogledi nezaobilazni regula vivendi.

Budući da je Markušić nerijetko bio nazivan kvislingom čak i u svojim najbližim krugovima,
tim će više biti zanimljivo pratiti njegova razmišljanja i djelovanja u različitim povijesnim
epohama. Čak i danas se Markušić osporava, a glavni spor nastaje između dva tipa hrvatske
opstojnosti u Bosni i Hercegovini. Danas smo svjedoci raznih pokušaja „cijepanja“ Bosne i
Hercegovine, negiranja institucija, raznih podijela unutar države, svega onoga protiv čega se
Markušić borio. U radu ću pokušati približiti Markušićevu viziju države i društva, njegov
odnos prema ideji ilirskog ujedinjenja i jugoslavenstva, percepciju političkog pluralizma i
političkih stranaka. Bit će riječi i o njegovom odnosu prema vlastitoj zajednici Bosni
Srebenoj, Katoličkoj crkvi, prema narodnooslobodilačkoj borbi i komunističkim vlastima.
Vrlo zanimljivo će biti istražiti i njegovu viziju agrarnog pitanja i uopćeno karakteristike
agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini do 2.svjetskog rata.Smatram da bi se Markušiću u
današnjem vremenu i prilikama trebala posvetiti dodatna pažnja i istraživanja, te da načela i
ideje kojima se on vodio, mogu i trebaju biti primjenjena i danas, te da je naša dužnost da
jednog ovakvog franjevca spasimo od ruke zaborava. Također smatram da je novi Josip
Markušić potreban hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini, a pogotovo provinciji Bosni
Srebrenoj. Nadam se da ću ovim radom dati doprinos kako društvenoj praksi tako i
politološkoj teoriji.