SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – UČITELJSKI FAKULTET

Diplomski studij Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

(redovni studij)

Indigo djeca: došli su novi klinci

Lee Carrol i Jan Tober
(seminarski rad)

Kolegij: Suvremeno djetinjstvo

Mentorica: Edita Rogulj
Studentice: Martina Nebosenko i Vlatka Sever

Zagreb, 17. listopada 2017.

Sadržaj

1
Nancy Ann Tappe
Pionirka i utemeljiteljica poimanja kulture indigo djece, kako ih je sama prozvala, jest
Nancy Ann Tappe, međunarodno priznata sinestetičarka, što će reći – osoba čiji neurobiološki
procesi omogućavaju spajanje dvaju ili više osjetila, što onda rezultira neobičnim i osebujnim
senzacijama pri tim osjetima. Za Nancy Tappe te su se senzacije očitovale osjećanjem boje
kroz osjetilo okusa, što je onda opisivala kao geometrijske oblike u svojim ustima, a k tome je
imala i sposobnost viđenja ljudi unutar određenog spektra boje kojom bi čovjek zračio. Kako
navode Carroll i Tober, Tappe je razvrstavala određene vrste ljudskog ponašanja u skupove
boja te tako stvorila vlastiti sustav informacija koji je tokom godina istraživanja i rada sa
psihijatrima i inim stručnjacima na tom polju rezultirao reprezentativnom literarnom i
društveno korisnom cjelinom njezinoga bogatog životnog iskustva (Carroll i Tober, 2003).

Svojim djelom Razumijevanje vašeg života pomoću boje Tappe je 1982. godine prva
predstavila i objasnila indigo fenomen široj javnosti: „To je prva poznata publikacija s opisom
obrasca ponašanja ove nove djece (Ibid, str. 4).“

Intervjuirajući dotičnu autoricu Tappe, Carroll i Tober dobili su kontroverzno mišljenje i,

štoviše, njezino čvrsto uvjerenje o tome da čak 90% djece mlađe od 10 godina odgovara
populaciji indigo djece, što je podatak objavljen godine 1999. (Ibid). Za čitatelja koji nije
sklon sadržajima poput ovoga, mogli bismo reći - onima s 'ruba znanosti', svjedočanstva o
generacijama djece koja intuitivno razumiju druge dimenzije, komuniciraju i djeluju unutar
njih zasigurno nije lako niti prirodno prihvatiti, jer van su okvira uobičajenog poimanja
stvarnosti i ljudskih sposobnosti.

S druge strane, čovjeku današnjice koji imalo čita literaturu van srednjostrujaških medija
jasno je da se nalazimo u razdoblju najveće slobode informacija (ako si to sami umijemo
priuštiti), a + sadržaj iz Martinine knjige

Ipak, o svakom fenomenu postoje (barem) dvije oprečne strane i mišljenja, a nositelji kojih su
različiti ljudi različitih vjerovanja i iskustava. Želeći istaknuti stav ljudi koji sebe nazivaju
tražiteljima istine, a čiji blog Matrix world, ako je suditi po broju sljedbenika na istoimenoj
facebook stranici, čita i prati više (desetaka) tisuća ljudi, otkriva se ciničan stav i uopće
nepriznavanje postojanja indigo fenomena u okviru kojeg je oformila Tappe.

2
 1. Što je indigo dijete?

Istražujući životne boje ljudi, Nancy Ann Tappe je počela uočavati novu boju oko ljudi,
indigo plavu boju. Prvi ju je puta uočila kod dječaka koji je nakon rođenja imao veoma jak
šum na srcu. Otac dječaka je bio psihijatar koji je radio s Tappe te ju je pozvao da „vidi“ što je
s dječakom. Istražujući novu boju, Tappe zaključuje kako se ta indigo plava javlja samo oko
djece, time označavajući novi tip ljudi koji se rađaju na planetu (Carrol i Tober, 2009).
Mnogi vjeruju da Indigo djeca predstavljaju novi korak u ljudskoj evoluciji, a često im se
pripisuje posjedovanje nove energije koja nikad prije nije viđena na Zemlji. Carrol i Tober
tvrde da da imaju posebne darove, poput psihičkih sposobnosti i "osjetljivost" na svijet oko
sebe. Indigo djeca pokazuju mudrost koju je teško pripisati njihovim godinama te neprekidno
žeđaju za znanjem. Njihovi roditelji čessto kažu kako su nadareni nadnaravnom
inteligencijom. Prije svega, svi oni koji vjeruju u njihovo postojanje se slažu oko jedne stvari,
a to je da su oni tu da nas nauče lekciju.
Deset najčešćih osobina Indigo djece, prema Carroll i Tober, su:
1. Dolaze na svijet s osjećajem kraljevskog porijekla (i često se tako ponašaju).
2. Imaju osjećaj "kako zaslužuju što su ovdje" i iznenađeni su kada drugi ne misle tako.
3. Samopoštovanje im ne predstavlja problem. Često govore svojim roditeljima "tko oni
jesu".
4. Imaju problema s bespogovornim autoritetima (autoritetima bez objašnjenja ili
izbora).
5. Neke stvari naprosto ne žele učiniti; npr. teško im je čekati u redu.
6. Frustriraju ih obredno orijentirani sustavi i oni koji ne zahtijevaju kreativno
razmišljanje.
7. Kod kuće i u školi, često znaju i bolje načine kako da se nešto učini, pa se ponekad
čini da potkapaju sustav (nisu usklađeni niti s jednim sustavom).
8. Čine se antisocijalni osim ako nisu u društvu sebi sličnih. Ako nema drugih čija je
svijest slična njihovoj, često se okreću sami sebi, osjećajući se kao da ih nitko drugi ne
razumije. Školu u socijalnom smislu često doživljavaju veoma teško.
9. Ne reagiraju na "krivnju" u disciplini ("Čekaj dok ti otac dođe kući i vidi što si
učinio").
10. Nisu stidljivi u iznošenju onoga što im treba. (Carroll i Tober, 2003)

3
Nancy Tappe tvrdi da su barem 90 posto djece mlađe od deset godina, zapravo, indigo djeca
(Carol i Tobber, 2003). Nadalje, Tappe navodi i opisuje četiri različita tipa indigo djece.
Humanist je obilježen snažnim i izraženim mišljenjem, društveno je aktivan, hiperaktivan je i
često se ne zna „zaustaviti“. Konceptualce čine djece koja su više zainteresirana za
dovršavanje zacrtanih planova i projekata nego za interakciju s ljudima. Tappe upozorava da
je ta podvrsta sklona ovisnostima, osobito u adolescentskim godinama. Umjetnik je dijete koje
je obično manje veličine i često osjetljivije. Sve što rade, rade na veoma kreativan način.
Četvrta podvrsta je indigo interdimenzionalno dijete, koje je veće od ostalih tri podtipa, često
se predstavlja kao buntovnik, a može se očekivati da će donijeti nove religije i nova filozofska
uvjerenja.

2. Što vi možete učiniti?

U ovome poglavlju autori donose savjete i primjere iz iskustva stručnjaka, učitelja i roditelja
koji mogu služiti kao primjeri za odgoj tzv.nove djece. Smatra se da odrasli mogu u velikoj
mjeri utjecati na odgoj djece, ali ne mogu i ne bi smjeli pokušavati promijeniti djecu. Tijekom
susreta sa indigo djecom, autori su naučili i zaključili da indigo djeca zaslužuju poštovanje i
da treba poštivati njihovo postojanje u obitelji, treba im pomoći u stvaranju njihovih vlastitih
disciplinarnih rješenja te da im treba dati mogućnost izbora za bas sve stvari. Također, indigo
djecu se ne smije omalovažavati, treba izbjegavati negativnu kritiku te voditi računa o tome
da osjete sigurnost u podršci, a prilikom davanja uputa im je potrebno reći zašto im se daju
upute.

4
5
Literatura:

1. http://www.nancyanntappe.com/ Pristupljeno 17. listopada 2017.