HRVATSKKA NORMA HRN EN 62305-3

Prvo izdanje 2008-XX

Zaštita od munje

3. dio:
Materijalne štete na građevinama
i opasnost za život

1
SADRŽAJ Strana

PREDGOVOR.......................................................................................................... ........4
UVOD ...................................................................................................................... ........7

1.  PREDMET PROMATRANJA ......................................................................................................................... 7 

2.  UPUĆIVANJE NA NORME............................................................................................................................. 7 

3.  NAZIVI I DEFINICIJE ....................................................................................................................................... 8 

4.  SUSTAV ZAŠTITE OD MUNJE (LPS)....................................................................................................... 11 

4.1  VRSTA LPS ................................................................................................................... 11 
4.2  PROJEKTIRANJE LPS .................................................................................................... 12 
4.3  NEPREKIDNOST ARMATURNOG ČELIKA U ARMIRANOM BETONU GRAĐEVINE ................ 12 
5.  VANJSKI SUSTAV ZAŠTITE OD MUNJE ................................................................................................. 12 
5.1  OPĆENITO ...................................................................................................................... 12 
5.2  SUSTAVI HVATALJKA ...................................................................................................... 13 
5.3  SUSTAV ODVODA ........................................................................................................... 17 
5.4  SUSTAV UZEMLJIVAČA ................................................................................................... 21 
5.5  SASTAVNICE LPS .......................................................................................................... 24 
5.6  GRADIVA I DIMENZIJE ..................................................................................................... 26 
6.  UNUTARNJI SUSTAV ZAŠTITE OD MUNJE ........................................................................................... 29 
6.1  OPĆENITO ...................................................................................................................... 29 
6.2  IZJEDNAČIVANJE POTENCIJALA MUNJE .......................................................................... 29 
6.3  ELEKTRIČNA IZOLACIJA VANJSKOG LPS ....................................................................... 32 
7.  ODRŽAVANJE I PREGLED LPS ................................................................................................................ 33 
7.1  PREDMET PREGLEDA ..................................................................................................... 33 
7.2  ROKOVI OBAVLJANJA PREGLEDA ................................................................................... 34 
7.3  ODRŽAVANJE ................................................................................................................. 34 
8.  ZAŠTITNE MJERE PROTIV POVREDA ŽIVIH BIĆA ZBOG DODIRNOG NAPONA I NAPONA
KORAKA ................................................................................................................................................................... 34 
8.1  ZAŠTITNE MJERE PROTIV DODIRNIH NAPONA ................................................................ 34 
8.2  ZAŠTITNE MJERE OD NAPONA KORAKA ......................................................................... 35 
(NORMATIVNI) ............................................................................................................................ 42 

Dodatak A (normativni) Postavljanje sustava hvataljka ..................................... 35

Dodatak B (normativni)
Najmanji presjek zaslona opskrbnog kabela za sprječavanje opasnog iskrenja.... 41

Dodatak C (obavijesni)
2
Raspodjela struja munje među odvodima ............................................................... 42

Dodatak D (obavijesni)
Dodatne obavijesti za LPS u slučaju građevine s rizikom eksplozije .................... 46

Dodatak E (obavijesni)
Upute za projektiranje, konstrukciju, održavanje i pregled sustava zaštite od munje...
52

Izvori ...........................................................................................................................153

3
 MEĐUNARODNO ELEKTROTEHNIČKO POVJERENSTVO

HRN EN 62305-3 - ZAŠTITA OD MUNJE

3. dio: MATERIJALNE ŠTETE NA GRAĐEVINAMA I OPASNOST ZA ŽIVOT

PREDGOVOR
1) Međunarodno elektrotehničko povjerenstvo (IEC) je međunarodna organizacija za
normizaciju koja obuhvaća sve nacionalne elektrotehničke odbore (IEC nacionalni
odbori). Cilj je IEC promicati međunarodnu suradnju o svim pitanjima koja se tiču
normizacije na polju elektrotehnike i elektronike. Uz spomenuto kao i druge aktivnosti,
IEC objavljuje međunarodne norme, tehničke specifikacije, tehničke izvještaje, javne
specifikacije (PAS) i Upute (nadalje navođene kao „IEC izdanja“). Priprema tih izdanja
povjerena je tehničkim odborima; svaki IEC nacionalni odbor koji je zainteresiran za
određeno pitanje može sudjelovati u pripremnim radovima. U tim pripremama također
sudjeluju i međunarodne, vladine i nevladine organizacije povezane s IEC. IEC usko
surađuje s međunarodnim organizacijama za normizaciju (ISO) u skladu s uvjetima
određenim u ugovoru između te dvije organizacije.

2) Formalne odluke ili ugovori IEC-a o tehničkim pitanjima izražavaju, koliko je više
moguće, međunarodni konsenzus mišljenja o određenim pitanjima dok u svakom
tehničkom odboru sjede predstavnici svih zaineteresiranih IEC nacionalnih odbora.

3) Objavljene publikacije imaju oblik preporuke za međunarodnu uporabu i objavljene su

u obliku normi, tehničkih specifikacija, tehničkih izvještaja ili uputa i nacionalni ih odbori
prihvaćaju u tom smislu.

4) Da bi se promicalo međunarodnu usklađenost, IEC nacionalni odbori će poduzeti sve

da IEC publikacije budu jasno prikazane koliko je više moguće u svojim nacionalnim i
regionalnim izdanjima. Ako postoje neke razlike između IEC publikacije i odgovarajućeg
nacionalnog ili regionalnog izdanja, one moraju u ovim posljednjim biti jasno naznačene.

5) IEC ne koristi nikakve postupke označavanja da bi pokazao svoje odobrenje i ne

može se smatrati odgovornim ako je za neku opremu dana izjava o sukladnosti s IEC
publikacijom.

6) Svi se korisnici moraju pobrinuti da imaju najnovije izdanje ove publikacije.

7) IEC ili njegovi direktori, zaposlenici ili predstavnici kao i pojedini eksperti i članovi
tehničkih odbora i nacionalnih odbora IEC-a ne mogu preuzeti nikakvu odgovornost za
bilo koju povredu osobe, štetu na imovini ili ostale štete bilo koje prirode, bilo izravne ili
neizravne, kao ni za troškove (uključujući zakonske obveze) i troškove koji bi proizašli
na temelju publikacije, njene primjene ili pozivom na ovu ili koju drugu publikaciju IEC-a.

8) Treba obratiti pozornost na popis normi citiranih u ovoj publikaciji. Želi li se ispravno
koristiti ovu publikaciju, popisane publikacije ne može se zamijeniti drugim izvorima.

9) Treba obratiti pozornost da neki dijelovi ove publikacije IEC-a mogu biti podložni
nekim patentnim pravima. Ne može se IEC smatrati odgovornim ako se ustanovi bilo
koje ili sva takva patentna prava.
4
Međunarodnu normu IEC 62305-3 pripremio je Tehnički odbor 81 IEC-a: Zaštita od
munje.
Niz norma IEC 62305 (od 1. do 5. dijela) načinjen je u skladu s Novim planom
objavljivanja koji su odobrili nacionalni odbori (81/171/RQ (2001-06-29)) i koji na
jednostavniji način i u racionalnijem obliku nadomješta i osvježava izdanja serije IEC
61024, IEC 61312 i IEC 61663.

Tekst ovog prvog izdanja IEC 62305-3 sastavljen je na temelju dviju norma koje i
nadomješta:
IEC 61024-1-1, prvo izdanje (1990)
IEC 61024-1-2, prvo izdanje (1998).

Tekst ove norme osniva se na sljedećim dokumentima:

FDIS Izvještaj o glasovanju
81/264/FDIS 81/269/RVD

Punu obavijest o glasovanju za odobrenje ove norme može se naći u izvještaju o

glasovanju navedenom u gornjoj tablici.

Ova je publikacija načinjena koliko je više bilo moguće u skladu s direktivama ISO/IEC,
2. dio.

IEC 62305 se sastoji od sljedećih dijelova pod općim naslovom Zaštita od munje:
1. dio: Opća načela
2. dio: Upravljanje rizikom
3. dio: Materijalne štete na građevinama i opasnost za život
4. dio: Električni i elektronički sustavi unutar građevina
5. dio: Opskrbni vodovi (bit će objavljeno naknadno)

Međunarodno povjerenstvo je odlučilo da će sadržaj ove publikacije ostati nepromijenjen

do dana osvježavanja koji je naveden na IEC-ovoj internetskoj stranici
"http://webstore.iec.ch" među podacima koji se odnose na pojedine naklade. Do tog
nadnevka publikacija će biti:
⎯ potvrđena
⎯ povučena
⎯ zamijenjena revidiranom publikacijom ili
⎯ izmijenjena

U Sjedinjenim američkim državama na temelju NFPA 780: Norma za sustave zaštite od

munje, izd. od 2004. i praktičnih iskustava pri korištenju vodoravnih uzemljivača, ne
zahtijeva se da najmanja duljina takvog uzemljivača bude dvostuko dulja od okomitog
uzemljivača.
U Francuskoj, Portugalu i Španjolskoj:
- prirodne sastavnice ne mogu nadomjestiti sastavnice sustava zaštite, ali se mogu
koristiti za kompletiranje odnosno poboljšanje tog sustava,
- puni okrugli profil aluminijskog vodiča mora se povećati s 8 na 10 mm,
- sekcionirani vodiči ne mogu se koristiti kao odvodi,
- promjer punih okruglih vodiča mora se povećati sa 16 na 18 mm,
5
- debljina pune vruće pocinčane željezne trake mora se povećati s 2 na 3,5 mm.

UVOD
Ovaj dio HRN EN 62305 bavi se zaštitom u građevini i okolo nje od materijalne štete i
povreda živih bića zbog dodirnog napona i napona koraka.

Smatra se da se glavne i najčinkovitije mjere za zaštitu građevine od materijalnih šteta

postižu uz pomoć sustava zaštite od munje (LPS). Taj se sustav obično sastoji od
vanjskog i unutarnjeg sustava zaštite od munje.

Vanjski je LPS namijenjen za:

a) prihvaćanje izravnog udara munje u građevinu (uz pomoć sustava hvataljka);
b) odvođenje struje munje na siguran način prema zemlji (upotrebom sustava odvoda);
c) raspršenje struje munje u zemlji (uz pomoć sustava uzemljivača).

Unutarnji LPS sprječava opasno iskrenje unutar građevine u pomoć vodiča za

izjednačivanje potencijala ili udaljavanjem na sigurnosni razmak (i unatoč električne
izolacije) između sastavnica vanjskog LPS (kako je definirano u 3.2) i drugih vodljivih
dijelova unutar građevine.

Glavne zaštitne mjere od povrede živih bića zbog dodirnog napona i napona koraka
namijenjene su:
1) smanjivanju opasnih struja koje teku kroz tijelo izoliranjem izloženih vodljivih dijelova
i/ili povećanjem površinske otpornosti tla;
2) smanjivanju pojave opasnih dodirnih napona i napona koraka postavljanjem
materijalnih prepreka i/ili oznakama opasnosti.

Vrsta i smještaj LPS mora se pozorno razmotriti na početku projektiranja nove

građevine, pri čemu treba čim više iskoristiti električki vodljive dijelove građevine.
Na taj način projektiranje i konstrukcija integralne instalacije postaje lakša, ukupni se
estetski aspekt poboljšava, a učinkovitost sustava zaštite od munje raste uz manje
troškove i manje rada.

Pristup tlu i odgovarajuća upotreba čelika u betonu temelja za oblikovanje učinkovitog

uzemljenja može se pokazati i nemogućim kad gradnja već započne. Zbog toga treba u
najranijoj fazi projekta razmotriti otpornost tla i njegova svojstva. Ova obavijest je
temeljna za projektiranje sustava uzemljivača i može utjecati na projektiranje samog
temelja građevine.

Redovite konzultacije između projektanta LPS i izvođača, arhitekta i graditelja su bitne

da bi se postigao najbolji rezultat uz najmanje troškove.

Ako se zaštita od munje izvodi na postojećoj građevini, mora se učiniti sve da se osigura
da bude izvedena prema načelima ove norme. Pri projektiranju vrste i smještaja LPS
moraju se uzeti u obzir sve značajke postojeće građevine.

6
 ZAŠTITA OD MUNJE

3. dio: MATERIJALNE ŠTETE NA GRAĐEVINAMA I OPASNOST ZA ŽIVOT

1. Predmet promatranja
Ovaj dio HRN EN 62305 određuje zahtjeve za zaštitu građevina od materijalnih šteta uz
pomoć sustava zaštite od munje (LPS) i za zaštitu od povreda živih bića zbog dodirnog
napona i napona koraka u blizini LPS (pogledajte HRN EN 62305-1).
Ova se norma upotrebljava za:
a) projektiranje, ugradnju, nadzor i održavanje LPS građevina bez ograničenja
na njihovu visinu;
b) postavljanje mjera zaštite od povreda živih bića zbog dodirnog napona i
napona koraka.
NAPOMENA 1 - Posebni zahtjevi za LPS za građevine opasne za okolinu zbog rizika eksplozije još se
razmatraju. Dodatne obavijesti, za upotrebu u međuvremenu, dane su Dodatku E.
NAPOMENA 2 - Ovaj dio HRN EN 62305 nije namijenjen zaštiti od kvarova električnih i electroničkih
sustava zbog prenapona. Posebni zahtjevi za takve slučajeve dani su u normi HRN EN 62305-4.

2. Upućivanje na norme
Norme navedene u sljedećem popisu prijeko su potrebne za uporabu ovog dokumenta.
Za norme s datumom vrijedi samo citirana norma. Ako norma nije datirana, upotrebljava
se samo navedena norma (uključujući sve dodatke).

IEC 60079-10:2002, Električni uređaji za eskplozivne plinske atmosfere – 10. dio:

Razredba opasnih prostorija

IEC 60079-14:2002, Električni uređaji za eskplozivne plinske atmosfere – 14. dio:

Električne instalacije u opasnim prostorijama.

IEC 61241-10:2004, Električni uređaji za upotrebu u prisutnosti zapaljive prašine – 10.

dio: Razredba prostorija s prisutnošću ili mogućnošću prisustva zapaljive prašine

IEC 61241-14:2004, Električni uređaji za upotrebu u prisutnosti zapaljive prašine – 10.

dio: Izbor i ugradnja

IEC 61643-12:2002, Niskonaponski uređaji za zaštitu od udarnih napona i struja - 12.

dio: Uređaji za zaštitu od udarnih napona i struja u niskonaponskim razdjelnim
mrežama - Izbor i načela uporabe

HRN EN 62305-1: Zaštita od munje. 1. dio: Opća načela

HRN EN 62305-2: Zaštita od munje. 2. dio: Upravljanje rizikom

HRN EN 62305-4: Zaštita od munje. 4. dio: Električni i elektronički sustavi unutar

građevina.

7
IEC 62305-5: Zaštita od munje. 5. dio: Opskrbni vodovi 1

IEC 3864-1: Grafički simboli – Sigurnosni simboli i sigurnosni znakovi – 1. dio: Načela
projektiranja sigurnosnih znakova na radnim i javnim mjestima

3. Nazivi i definicije
Za ovaj dokument vrijedi sljedeće nazivlje, definicije, simboli i kratice od kojih su neke
već rabljene u 1. dijelu, ali se ovdje ponavljaju zbog lakšeg razumijevanja teksta, kao i
nazivlje, simboli i ostalo u drugim dijelovima norme HRN EN 62305.

3.1 Sustav zaštite od munje

LPS
Cijeli sustav koji se koristi za smanjenje materijalnih šteta zbog udara munja u
građevine.

NAPOMENA Sastoji se od vanjskog i unutarnjeg sustava zaštite od munje.

3.2 Vanjski sustav zaštita od munje

Dio LPS koji se sastoji od sustava hvataljki, sustava odvoda i sustava uzemljivača

3.3 Vanjski LPS odvojen od građevine koju treba zaštititi

LPS čiji je sustav hvataljka i sustav odvoda postavljen tako da putanja struje munje
nema dodira s građevinom koju treba zaštititi

NAPOMENA - U odvojenom LPS izbjegavaju se opasna iskrenja između LPS i građevine.

3.4 Vanjski LPS koji nije odvojen od građevine koju treba zaštititi
LPS čiji je sustav hvataljka i sustav odvod postavljen tako da putanja struje munje može
doći u dodir s građevinom koju treba zaštititi.

3.5 Unutarnji sustav zaštite od munje

Dio LPS koji se sastoji od sustava za izjednačivanje potencijala i/ili električne izolacije
vanjskog LPS.

3.6 Sustav hvataljka

Dio vanjskog LPS koji uz pomoć metalnih dijelova kao npr. štapova, mreže vodiča ili
ovješenih žica služi prihvaćanju udara munja.

1
Objavit će se naknadno
8
3.7 Sustav odvoda
Dio vanjskog LPS čija je namjena odvesti struju munje od sustava hvataljka do sustava
uzemljivača.

3.8 Prstenasti vodič

Vodič u obliku prstena oko građevine koji povezuje (vertikalne) odvode zbog raspodjele
struje munje među njima.

3.9 Sustav uzemljivača

Dio vanjskog LPS čija je namjena odvesti i raspršiti struju munje u zemlji.

3.10 Uzemljivač
Dio ili skupina dijelova sustava uzemljivača koji ostvaruju izravan električni dodir sa
zemljom i raspršuju struju munje u zemlji.

3.11 Prstenasti uzemljivač

Uzemljivač u obliku zatvorena prstena oko građevine na površini ili ispod zemlje.

3.12 Temeljni uzemljivač

Čelična armatura ili dodatni vodič ugrađen u beton temelja građevine koji se rabi kao
uzemljivač.

3.13 Običan otpor uzemljenja

Omjer vršne vrijednosti napona uzemljenja i struje kroz uzemljenje koji općenito ne
nastupaju istodobno.

3.14 Napon uzemljenja

Potencijalna razlika između sustava uzemljivača i neutralne zemlje.

3.15 Prirodna sastavnica LPS

Vodljiva sastavnica koja nije posebno postavljena za zaštitu od munje ali koja se može
dodati LPS, a u nekim primjerima može imati i ulogu jednog ili više dijelova LPS.
NAPOMENA - Primjeri upotrebe ovog naziva uključuju i nazive:
− prirodna hvataljka;
− prirodni odvod;
− prirodni uzemljivač.

3.16 Spojnica
Dio vanjskog LPS koji se rabi za međusobno spajanje vodiča ili vodiča s metalnim
instalacijama.

3.17 Potporanj
Dio vanjskog LPS koji se upotrebljvava za učvršćenje dijelova LPS na građevinu koju
treba zaštititi.

3.18 Metalne instalacije

Istaknuti metalni dijelovi u građevini koju treba zaštititi, a koji mogu tvoriti put za struju
munje, kao što su primjerice cijevi, stube, vodilice dizala, ventilatori, kanali za grijanje ili

9
klimatizaciju i međusobno spojeni armaturni čelik.

3.19 Vanjski vodljivi dijelovi

Istaknuti metalni dijelovi koji ulaze ili izlaze iz građevine koju treba zaštititi, kao što su
cijevi, metalni dijelovi kabela, metalni kanali, itd. koji mogu prenijeti dio struje munje.

3.20 Električni sustav (električna instalacija)

Sustav koji sadrži niskonaponske sastavnice za napajanje električnom energijom, a
eventualno i elektroničke sastavnice.

3.21 Elektronički sustav

Sustav koji sadrži osjetljive elektroničke sastavnice kao što je oprema za komunikacije,
računala, upravljanje (nadzor) i instrumente, radio sustave, instalacije učinske
elektronike.

3.22 Unutarnji sustavi

Električni i elektronički sustavi unutar građevine

3.23 Izjednačivanje potencijala munje

EB
Spajanje na LPS odvojenih vodljivih dijelova, izravnim spajanjem ili putem uređaja za
zaštitu od udarnog napona i struje zbog smanjenja razlika potencijala nastalih zbog
struje munje.

3.24 Sabirnica za izjednačivanje potencijala

Metalna letvica (sabirnica) s kojom se na LPS spajaju metalne instalacije, vanjski
vodljivi dijelovi, opskrbni elektroenergetski i telekomunikacijski vodovi i drugi kabeli.

3.25 Spojni vodič

Vodič kojim se odvojeni vodljivi dijelovi spajaju na LPS.

3.26 Međusobno spojeni armaturni čelik

Čelik u betonu građevine koje se smatra električki neprekinutim.

3.27 Opasno iskrenje

Električno izbijanje zbog munje što prouzročuje materijalne štete na građevini koju treba
zaštititi.

3.28 Sigurnosni razmak

Razmak između dvaju vodljivih dijelova na kojem ne može nastati opasno iskrenje.

3.29 Uređaj za zaštitu od udarnog vala

SPD
Uređaj koji je namijenjen ograničenju prolaznih prenapona i skretanju udarnih valova
struje. Sadrži najmanje jednu nelinearnu sastavnicu.

3.30 Mjerni spoj

Spoj projektiran za omogućavanje električnog ispitivanja i mjerenja sastavnica LPS.

3.31 Vrsta LPS

10
Broj kojim se označuje LPS prema razini zaštite od munje za koju je projektiran.

3.32 Projektant sustava zaštite od munje

Specijalist mjerodavan i osposobljen za projektiranje LPS

3.33 Izvođač zaštite od munje

Osoba mjerodavna i osposobljena za radove ugradnje (izvedbe) LPS

3.34 Građevine s rizikom eksplozije

Građevine koje sadrže čvrste eksplozivne tvari ili opasne zone određene prema normi
IEC 60079-10 i IEC 61241-10.

4. Sustav zaštite od munje (LPS)

4.1 Vrsta LPS
Značajke LPS određene su značajkama građevine koju treba zaštititi i razini zaštite od
munje koja je za taj sustav predviđena.

U ovoj normi određuju se četiri vrste LPS (I do IV) u odnosu na razine zaštite od munje
definirane u HRN EN 62305-1 (pogledajte tablicu 1.).

Tablica 1 – Odnos između razine zaštite od munje (LPL) i vrste LPS (pogledajte HRN EN 62305-1)

LPL Vrsta LPS

I I
II II
II III
IV IV

Svaka vrsta LPS određena je sa:

a) podacima koji se odnose na određenu vrstu LPS, a to su:
⎯ parametri munje (tablica 3 i 4 u HRN EN 62305-1)
⎯ polumjer kotrljajuće kugle munje, veličina oka mreže i zaštitni kut (pogl. 5.2.2)
⎯ tipični razmaci između odvoda i između prstenastih vodiča (pogl. 5.3.3)
⎯ sigurnosni razmaci protiv opasnih iskrenja (pogledajte 6.3)
⎯ minimalna duljina uzemljivača (pogledajte 5.4.2)

b) podacima koje ne ovise o vrsti LPS:

⎯ izjednačivanje potencijala (kao dijelu LPS) (pogledajte 6.2)
⎯ minimalna debljina metalnog lima ili metalnih cijevi u sustavu hvataljka
(pogledajte 5.2.5)
⎯ LPS gradiva i uvjeti njihove uporabe (pogledajte 5.5)
⎯ gradivo, oblikovanje i najmanje dimenzije hvataljka, odvoda i uzemljenja
(pogledajte 5.6)
⎯ najmanje dimenzije spojnih vodiča (pogledajte 6.2.2)

11
Značajke svih vrsta LPS navedene su u HRN EN 62305-2, Dodatak B.

Vrsta zahtijevane LPS odabire se na temelju procjene rizika (pogledajte HRN EN

62305-2).

4.2 Projektiranje LPS

Tehnički i gospodarski optimirano projektiranje LPS moguće je posebno ako se pojedini
koraci pri projektiranju i konstrukciji LPS koordiniraju s koracima u projektiranju i
konstrukciji same građevine koju treba zaštititi. Posebno se to odnosi na upotrebu
metalnih dijelova građevine kao dijelova LPS koji se projektiraju pri izradi projekta same
građevine.

Pri projektiranju vrste i razmještaja LPS za postojeće građevine u obzir treba uzeti
ograničenja postojeće situacije.

Projektna dokumentacija za LPS mora sadržavati sve potrebne obavijesti da se osigura

pravilna i cjelovita instalacija. Za podrobnije obavijesti pogledajte Dodatak E.

4.3 Neprekidnost armaturnog čelika u armiranom betonu građevine

Armaturni čelik u armiranom betonu građevine smatra se električki neprekinutim ako je
najveći dio spojeva okomitih i vodoravnih šipki zavareno ili na drugi sigurni način
spojeno. Spojevi okomitih šipki moraju biti zavareni ili spojeni spojnicama s preklopom
od najmanje 20 njihovih promjera ili spojeni na drugi siguran način. Za nove građevine,
spojeve između armiranobetonskih cjelina mora projektant ili izvođač instalacije
posebno odrediti u suradnji s graditeljem i građevinskim inženjerom.

Za građevine na kojima je ugrađen armirani beton (uključujući tvornički izlivene i

prednapregnute armirane dijelove), električna nepekinutost armirnih šipaka mora se
provjeriti električnim ispitivanjem između najvišeg dijela građevine i razine tla. Ukupni
mjereni električni otpor ne smije biti veći od 0,2 Ω, mjereno opremom namijenjenom za
takva mjerenja. Ako ova vrijednost nije postignuta ili se iz praktičnih razloga takvo
ispitivanje ne može provesti, armaturni se čelik ne smije upotrijebiti kao prirodni odvod
kako je opisano 5.3.5. U ovom je primjeru preporučljivo postaviti vanjske odvode.
U slučaju građevina s tvornički izlivenim armiranim betonom, mora se na gradilištu za
osiguranje električne neprekidnosti armaturnog čelika izvesti spojeve između čelika
pojedinih susjednih betonskih cjelina.

NAPOMENA 1 Za daljnje obavijesti o neprekinutosti čelika u armiranom betonu pogledajte Dodatak E.

NAPOMENA 2 U nekim zemljama nije dozvoljena upotreba armature u betonu kao sastavnice LPS-a.

5. Vanjski sustav zaštite od munje

5.1 Općenito

5.1.1 Namjena vanjskog LPS

Vanjski je LPS namijenjen prihvaćanju izravnih udara munja u građevinu, uključujući i
12
udare munja u stranu građevine, a zatim odvođenju struje munje od točke udara u
zemlju.
Vanjski je LPS također namijenjen raspršivanju struje munje u zemlji, ne prouzrokujući
toplinske i mehaničke štete niti opasna iskrenja koja bi mogla potaknuti požar ili
eksploziju.

5.1.2 Izbor vanjskog LPS

U većini slučajeva, vanjski se LPS može ugraditi na građevinama koje treba zaštititi.

Kad su u pitanju toplinski i eksplozijski učinci na mjestu udara munje ili pri vodičima koji
prenose struju munje, što može prouzročiti štete na građevini ili njenom sadržaju, treba
odabrati vanjski odvojeni LPS (pogledajte Dodatak E). Tipični takvi primjeri su
građevine sa zapaljivim krovom, građevine sa zapaljivim zidovima i prostorije s
opasnošću od eksplozije i požara.

NAPOMENA Odvojeni LPS je pogodan za građevine gdje se predviđa da će izmjene na građevinama ili
njenom sadržaju ili načinu uporabe zahtijevati i izmjene na LPS.

Odvojeni vanjski LPS može se također uzeti u obzir ako razina osjetljivosti sadržaja
jamči smanjenje zračenja elektromagnetskog polja nastalog uslijed udarnog vala struje
u odvodnom vodiču.

5.1.3 Upotreba prirodnih sastavnica

Prirodne sastavnice od vodljivih gradiva koje zauvijek ostaju dijelovima građevina i ne
će biti promijenjene (npr. međusobno spojeno armaturni čelik, metalne konstrukcije
građevina, itd.) mogu se koristiti kao dijelovi LPS.

Treba razmotriti i ostale prirodne sastavnice kao dodatne sastavnice LPS.

NAPOMENA Za daljnje obavijesti, pogledajte Dodatak E.

5.2 Sustavi hvataljka

5.2.1 Općenito
Vjerojatnost prodora struje munje u građevinu znakovito opada ako je ugrađen
odgovarajuće projektiran sustav hvataljka.

Sustav hvataljka može biti sastavljen od bilo koje kombinacije sljedećih dijelova:
a) štapovi (uključujući slobodno stojeće jarbole);
b) ovješeni vodiči;
c) umreženi vodiči.

Zbog udovoljavanja zahtjeva ove norme sve vrste sustava hvataljka treba smjestiti
prema uputama u odjeljcima 5.2.2, 5.2.3 i Dodatku A.

Pojedini štapovi hvataljke moraju se međusobno spojiti na razini krova da se osigura

razdioba struje munje.

13
Radioaktivne hvataljke nisu dopuštene.

5.2.2 Razmještaj hvataljka

Sastavnice hvataljka na građevini treba smjestiti na kutovima, izloženim točkama i
rubovima (posebno na višim dijelovima njihovih pročelja) prema jednoj ili više sljedećih
metoda.

Prihvatljive metode za određivanje smještaja sustava hvataljka su

⎯ metoda zaštitnog kuta,
⎯ metoda kotrljajuće kugle te
⎯ metoda mreže.

Metoda kotrljajuće kugle pogodna je za upotrebu u svim slučajevima.

Metoda zaštitnog kuta je upotrebljiva za građevine jednostavnog oblika, ali je podložna

ograničenjima s obzirom na visinu hvataljke kako je navedeno u tablici 2.

Metoda mreže je oblik pogodan za zaštitu ravnih površina.

Veličine zaštitnog kuta, polumjera kotrljajuće kugle i veličine oka mreže za svaku vrstu
LPS navedene su u tablici 2. Podrobnije obavijesti o razmještaju sustava hvataljka dane
su u Dodatku A.
Tablica 2 – Najveće vrijednosti polumjera kotrljajuće kugle, veličine oka mreže i zaštitnog kuta
odgovarajućih vrsta LPS (pogledajte 5.2.2)
Način zaštite
Polumjer kotrljajuće Veličina oka Zaštitni kut
Vrsta LPS
kugle r, m mreže w, m α°
I 20 5x5
II 30 10 x 10 Pogledajte
sliku ispod
III 45 15 x 15
IV 60 20 x 20

14
NAPOMENA 1 – Nije upotrebljivo za vrijednosti ispod oznake “•”. U tim slučajevima upotrijebiti metodu
kotrljajuće kugle ili mreže.
NAPOMENA 2 - H - je visina hvataljke iznad površine koja se štiti.
NAPOMENA 3 - Zaštitni se kut ne mijenja za visine hvataljke H niže od 2 m.

5.2.3 Hvataljke za udare munja u stranu (bok) visokih građevina

Kod građevina viših od 60 m, munja može udariti u stranu građevine i to posebice u
vrhove, kutove i rubove površina.

NAPOMENA – Općenito je rizik udara takvih munja nizak jer samo nekoliko postotaka svih udara munja
u visoke građevine čine udari u stranu, a štoviše su njihovi parametri znakovito niži od onih za udare u
vrh građevine. Međutim, čak i munja s malom vršnom jakošću struje može uništiti električnu i elektroničku
opremu na vanjskom zidu građevine.
Za zaštitu strana viših dijelova visokih građevina kao i ugrađene opreme na tim se
stranama mora postaviti sustav hvataljka (npr. tipično na najviše 20 % od vrha
građevine) (pogledajte Dodatak A).
Pravila za smještaj sustava hvataljka na krovu vrijede i za hvataljke na višim dijelovima
takvih (visokih) građevina.
Dodatno, za građevine više od 120 m, svi dijelovi koji mogu biti ugroženi iznad 120 m
moraju se zaštititi.

5.2.4 Konstrukcija sustava hvataljka

Hvataljke LPS-a koji nije odvojen od građevine koju treba zaštititi mogu se postaviti na
sljedeće načine:
⎯ ako je krov načinjen od nezapaljivog gradiva, vodiči hvataljke mogu se postaviti
na površini krova;
⎯ ako je krov načinjen od lako zapaljivog gradiva, određenu pozornost treba
obratiti razmacima između vodiča hvataljke i gradiva. Za slamnate krovove gdje
se ne koriste čelične šipke za kontrolu sloja slame, odgovarajući razmak je 0,15
m. Za ostala zapaljiva gradiva odgovarajućim razmakom smatrat će se svaki
razmak ne manji od 0,1 m.
⎯ lako zapaljivi dijelovi građevine koju treba zaštititi ne smiju doći u izravan dodir
sa sastavnicama vanjskog LPS i ne smiju biti izravno ispod bilo koje krovne
metalne plohe koja bi se zbog udara munje mogla probiti (pogledajte 5.2.5).
15
Mora se voditi računa i o manje zapaljivim plohama kao što je drvena šindra.

NAPOMENA – Ako postoji vjerojatnost skupljanja vode na ravnom krovu, hvataljke treba postaviti iznad
vjerojatne najveće razine vode.

5.2.5 Prirodne sastavnice

Sljedeće dijelove građevine treba smatrati prirodnim sastavnicama hvataljka i dijelom
LPS prema odjeljku 5.1.3:
a) metalne limove koji pokrivaju građevinu koju treba zaštititi, uz uvjet da:
⎯ imaju trajno izvedenu električnu neprekidnost između raznih dijelova lima (npr.
uz pomoć lemljenja, zavarivanja, preklopnih spojeva ili vijčanih spojeva);
⎯ debljina metalnog lima ne smije biti manja od vrijednosti t’ dane u tablici 3, ako
nije važno da se spriječi probijanje lima ili ako je u pitanju lako zapaljivo gradivo
ispod lima;
⎯ debljina metalnog lima nije manja od vrijednosti t dane u tablici 3, ako nisu u
pitanju mjere opreza od probijanja ili problemi vrućih spojeva;
⎯ nisu obloženi izolacijskim gradivom;

Tablica 3 - Najmanja debljina metalnog lima ili metalnih cijevi u sustavu hvataljka

Vrsta LPS Gradivo Debljinaa t, mm Debljinab t’, mm

olovo - 2,0
željezo (nehrđajući
čelik, pocinčano 4 0,5
željezo)
I do IV titan 4 0,5
bakar 5 0,5
aluminij 7 0,6
cink - 0,7
a
t - ako treba spriječiti probijanje lima ili stijenke, pojavu vruće točke ili zapaljenje.
b
t’ - samo u situacijama kad nije važno sprječavanje proboja, vrućih točaka ili zapaljenja.

b) metalne sastavnice konstrukcije krova (rešetkasti nosači, međusobno spojeno

armaturni čelik, itd.), ispod nemetalnog krova, uz uvjet da se te sastavnice mogu
odvojiti od građevine koju treba zaštititi;

c) metalne dijelove kao što su ukrasi, ograde, cijevi, opšavi parapeta, itd., čiji presjek
nije manji od navedenog za standardnu sastavnicu hvataljke;

d) metalne cijevi i spremnici na krovu, uz uvjet da su načinjeni od gradiva čija debljina i

presjek odgovaraju iznosima navedenim u tablici 6;

e) metalne cijevi i spremnici na krovu koji sadrže lako zapaljive ili eksplozivne smjese,
uz uvjet da su načinjeni od gradiva čija debljina nije manja od odgovarajuće vrijednosti t

16
navedene u tablici 3 i da porast temperature na unutarnjoj strani mjesta udara munje ne
predstavlja opasnost (za podrobnije obavijesti pogledajte Dodatak E).

Ako uvjeti debljine nisu ispunjeni, cijevi i spremnici moraju se uklopiti u građevinu koju
treba zaštititi.

Cjevovodi koji provode lako zapaljive ili eksplozivne smjese ne smiju se uzimati za
prirodne sastavnice hvataljka ako brtva na prirubnici nije od metala ili ako krajevi
prirubnice nisu pravilno spojeni.
NAPOMENA - Premaz lima zaštitnom bojom ili s približno 1 mm bitumena ili 0,5 mm PVC ne smatra se
izolatorom. Podrobnije obavijesti dane su u Dodatku E.

5.3 Sustav odvoda

5.3.1 Općenito
Za smanjenje vjerojatnosti šteta zbog struja munje koje teku kroz LPS, odvodi se
moraju tako urediti da od mjesta udara do zemlje:

a) bude postavljeno nekoliko paralelnih putanja struje;

b) duljina puta struje bude čim kraća
c) je izjednačivanje potencijala s vodljivim dijelovima građevine izvedeno prema
zahtjevima u odjeljku 6.2.

NAPOMENA 1 - Smatra se dobrom praksom da se međusobno spoje susjedni odvodi na razini tla i na
svakih 10 do 20 m po visini, u skladu s tablicom 4.

Raspored odvoda i prstenova vodiča utječe na razmake kod odvojenog LPS (pogledajte
6.3).

NAPOMENA 2 - Ugradnja koliko je moguće više odvoda na jednakim razmacima na vanjskom obodu
građevine i spojenih prstenovima vodiča, smanjuje vjerojatnost opasnih iskrenja i olakšava zaštitu
unutarnjih instalacija (pogledajte HRN EN 62305-4). Ovaj je uvjet ispunjen kod metalnih konstrukcija
građevine i kod armiranog betona građevine čije je međusobno spojeno armaturni čelik električki
neprekinuto.
Tipične vrijednosti razmaka između odvoda i između vodoravnih prstenova vodiča dane su u tablici 4.
Više obavijesti o raspodjeli struje među odvodima dano je u Dodatku C.

5.3.2 Razmještaj odvoda pri odvojenom LPS

a) Ako se hvataljka sastoji od štapova na odvojenim nemetalnim jarbolima (ili jednom
jarbolu) ili na jarbolima s međusobno spojenim armaturnim čelikom, potreban je barem
jedan odvod po svakom jarbolu. Za metalne jarbole ili jarbole s međusobno spojenim
armaturnim čelikom nisu potrebni dodatni odvodi.

NAPOMENA 2 - U nekim zemljama nije dopuštena upotreba armiranog betona kao dijela LPS.

b) Ako se hvataljka sastoji od ovješenih vodiča (ili jednog vodiča), potreban je najmanje
jedan odvod za svaku potpornu konstrukciju.

c) Ako je hvataljka u oblku mreže vodiča, potreban je najmanje jedan odvod za svaki
poduprti kraj vodiča.
17
5.3.3 Smještanje odvoda pri neodvojenom LPS
U svakom primjeru neodvojenog LPS broj odvodnih vodiča ne smije biti manji od dva
koji se moraju rasporediti oko oboda građevine koju treba zaštititi, što je podložno
arhitektonskim i praktičnim ograničenjima.
Preporučeno je odvode postaviti na jednaki razmak oko oboda građevine. Tipični iznosi
razmaka između odvoda dani su u tablici 4.

NAPOMENA - Razmaci između odvoda ovisni su o sigurnosnim razmacima navedenim u odjeljku 6.3.

18
Tablica 4 – Tipične vrijednosti razmaka između vodiča odvoda i između prstenova vodiča ovisno
o vrsti LPS
Vrsta LPS Tipični razmaci, m
I 10
II 10
III 15
IV 20

Odvod mora biti postavljen na svakom istaknutom kutu građevine, gdje god je moguće.

5.3.4 Konstrukcija odvoda

Odvodi moraju biti postavljeni tako da, koliko je to prikladno, budu u izravnom nastavku
vodiča sustava hvataljki.

Odvodi moraju biti postavljeni ravno i okomito tako da se osigura najkraći i najizravniji
put prema zemlji. Petlje vodiča moraju se izbjegavati, ali tamo gdje to nije moguće,
moraju razmak s, mjeren između dviju točaka na vodiču i duljina vodiča l između tih
točaka odgovarati iznosima navedenim u odjeljku 6.3 (pogledajte sliku 1).

Slika 1 – Petlja na odvodu

Odvodi ne smiju biti postavljeni u žljebovima i odvodima za kišnicu (olucima) čak i kad
su (odvodi) prekriveni izolacijom.

NAPOMENA - Vlaga u žljebovima uzrokuje jako hrđanje odvoda. Preporučljivo je da se odvodi polože
tako da se uvaže razmaci između njih i vrata i prozora, kako je navedeno u odjeljku 6.3.

Odvodi LPS koji nisu odvojeni od građevine koju treba zaštititi mogu biti postavljeni na
sljedeće načine:
⎯ ako je zid načinjen od nezapaljivog gradiva, odvodi se mogu položiti po površini
zida ili u zidu;
⎯ ako je zid načinjen od lako zapaljivog gradiva, odvodi se mogu položiti na
19
 površinu zida, uz uvjet da porast temperature u njima zbog prolaza struje munje
nije opasan za gradivo zida;
⎯ ako je zid načinjen od lako zapaljivog gradiva, a porast temperature odvoda je
opasan, odvodi se moraju položiti tako da razmak između njih i zida uvijek bude
veći od 0,1 m. Montažni nosači mogu biti u dodiru sa zidom.

U slučaju kad se ne može osigurati dovoljan razmak vodiča odvoda od zapaljivog

gradiva, presjek vodiča odvoda ne smije biti manji od 100 mm2.

5.3.5 Prirodne sastavnice odvoda

Sljedeći dijelovi građevine mogu se smatrati prirodnim odvodima:
a) metalne instalacije uz uvjet da:
⎯ je izvedena trajna električna neprekidnost između raznih dijelova prema odjeljku
5.5.2;
⎯ su njihove dimenzije najmanje jednake navedenim u tablici 6 za standardne
vodiče odvoda;

Cjevovodi koji provode lako zapaljive ili eksplozivne smjese ne smiju se koristiti kao
prirodne sastavnice odvoda ako brtve na prirubnim spojevima nisu od metala ili ako
krajevi prirubnice nisu na drugi način propisno spojene.

NAPOMENA 1 - Metalne instalacije mogu biti prekrivene izolacijom.

b) metalna ili električki neprekidna armirano-betonska konstrukcija građevine;

NAPOMENA 2 Kod tvornički izrađenog armiranog betona važno je načiniti spojeve između armiranih
elemenata. Također je važno da su unutar armiranog betona načinjeni vodljivi spojevi između poveznih
točaka. Pojedini dijelovi moraju biti spojeni na gradilištu tijekom sastavljanja konstrukcije građevine
(pogledajte Dodatak E)
NAPOMENA 3 – U slučaju prednapregnutog betona, mora se obratiti pozornost na rizik prouzročenja
neprihvatljivih mehaničkih posljedica ili zbog struje munje ili kao rezultata spajanja na sustav zaštite od
munje.

c) međusobno spojeni armaturni čelik u betonu građevine;

NAPOMENA 4 - Prstenovi vodiča nisu potrebni ako se kao odvod koristi metalni čelični okvir građevine
ili međusobno spojeno armaturni čelik građevine.

d) dijelovi pročelja, profilne ograde i metalni dijelovi konstrukcije pročelja, uz uvjet:

⎯ da njihove dimenzije odgovaraju zahtjevima za odvode (pogledajte 5.6.2) i da
debljina metalnih limova ili metalnih cijevi nije manja od 0,5 mm;
⎯ da njihova električna neprekidnost u okomitom smjeru odgovara zahtjevima
navedenim u odjeljku 5.5.2.

NAPOMENA 5 - Za više obavijesti pogledajte Dodatak E.

5.3.6 Mjerni spojevi

Na spoju s uzemljenjem, mora se postaviti mjerni spoj na svaki odvod, osim u primjeru
prirodnog odvoda u kombinaciji s temeljnim uzemljivačem.
20
Pri mjerenju, spoj se uz pomoć alata mora moći otvoriti. U normalnoj uporabi spoj je
zatvoren.

5.4 Sustav uzemljivača

5.4.1 Općenito
Pri razmatranju raspršenja struje munje (ponašanje kao kod visoke frekvencije) u zemlji
i pri svođenju opasnih prenapona na najmanju mjeru, vrlo su važni kriteriji oblik i
dimenzije sustava uzemljivača. Općenito se preporučuje nizak otpor uzemljenja (niži od
10 Ω kad se mjeri niskom frekvencijom).

Sa stajališta zaštite od munje preporučuje se jednostavan zajednički sustav uzemljivača

koji je pogodan za sve namjene (npr. zaštitu od munje, uzemljenje elektroenergetskog i
telekomunikacijskog sustava).

Na sustav uzemljivača mora se spojiti sustav za izjednačivanje potencijala prema

zahtjevima iz odjeljka 6.2.

NAPOMENA 1 Uvjete odvajanja i spajanja ostalih sustava uzemljivača obično određuje nadležno
nacionalno tijelo.
NAPOMENA 2 Ako se sustavi uzemljivača, načinjeni od različitih materijala, međusobno spoje može
doći do ozbiljnih problema s hrđanjem.

5.4.2 Oblici uzemljivača u općim uvjetima

Za sustave uzemljivača, koriste se dvije osnovne vrste uzemljivača.

5.4.2.1 Vrsta A osnovnog uzemljivača

Vrsta A osnovnog uzemljivača su vodoravni ili okomiti uzemljivači koji se spajaju na
pojedini odvod.
Ukupan broj uzemljvača vrste A, ne smije biti manji od dva uzemljivača.

21
NAPOMENA 1 – Vrste LPS III i IV nisu ovisne o otpornosti tla.

Slika 2 – Najmanja duljina l1 osnovnog uzemljivača ovisno o vrsti LPS

Najmanja duljina osnovnog uzemljivača počevši od kraja odvoda je

- l1 za vodoravni uzemljivač ili

- 0,5 × l1 za okomiti (ili kosi) uzemljivač

gdje je l1 – najmanja duljina osnovnog vodoravnog uzemljivača prikazana na

odgovarajućem dijelu dijagrama na slici 2.

Za složene uzemljivače (okomite ili vodoravne), mora se uzeti u obzir ukupna duljina.

Najmanja duljina prikazana na slici 2 ne mora se uvažiti uz uvjet da je postignuti otpor

sustava uzemljivača niži od 10 Ω (mjereno na frekvenciji različitoj od mrežne frekvencije
i njezinih višekratnika da se izbjegne interferencija).

NAPOMENA 1 – Smanjenje otpora uzemljenja produljivanjem uzemljivača je praktično moguće do duljine

od 60 m.
NAPOMENA 2 - Za daljnje obavijesti pogledajte Dodatak E.

5.4.2.2 Vrsta B osnovnog uzemljivača

Vrsta B osnovnog uzemljivača su uzemljivači u obliku prstena izvan građevine u dodiru
s tlom na najmanje 80 % svoje ukupne duljine ili temeljni uzemljivač. Takvi uzemljivači
također mogu biti mrežasti.

Za prstenasti uzemljivač (ili temeljni uzemljivač), srednji polumjer re površine

obuhvaćene prstenom uzemljivača (ili temeljnog uzemljivača) ne smije biti manji od
iznosa l1 :

22
 re ≥ l1
gdje je:
l1 – duljina uzemljivača prema slici 2, ovisno o vrsti LPS ( I, II, III ili IV).

Kad je zahtijevani iznos l1 veći od odgovarajućeg iznosa re, moraju se ugraditi dodatni
vodoravni ili okomiti (ili kosi) uzemljivači, čije se pojedinačne duljine lr (vodo-ravna) i lv
(okomita) određuju iz sljedećih jednadžbi:

lr = l1 – re

lv = (l1 - re) / 2

Preporučuje se da broj uzemljivača ne bude manji od broja odvoda, a najmanje dva.

Dodatni uzemljivači smiju biti spojeni na prstenasti uzemljivač jedino na mjestima spoja
odvoda s prstenastim uzemljivačem i, koliko je više moguće, na jednakim razmacima.

5.4.3 Polaganje uzemljivača

Preporučuje se da vanjski prstenasti uzemljivači (vrste B) budu položeni u zemlji na
dubinu od najmanje 0,5 m i raspoređeni koliko je više moguće jednoliko da se izbjegnu
međusobni električni učinci u zemlji.

Uzemljivači (vrste A) moraju biti položeni izvan građevine koju treba zaštititi na dubini
većoj ili ne manjoj od 0,5 m i raspoređeni koliko je više moguće jednoliko, da bi se na
najmanju mjeru smanjili učinci električnog međudjelovanja.

Uzemljivači se moraju polagati tako da se tijekom izvedbe može obavljati nadzor.

Dubina polaganja i vrsta uzemljivača moraju biti takvi da se na najmanju mjeru svedu
hrđanje, isušivanje tla i smrzavanje, čime se stabilizira obični otpor uzemljenja.
Preporučljivo je računati da gornji dio okomitog uzemljivača do dubine smrzavanja nije
učinkovit u uvjetima smrzavanja.

NAPOMENA – Zbog toga treba duljinu l svakog uzemljivača, prema odjeljcima 5.4.2.1 i 5.4.2.2, povećati
za 0,5 m.

Za stjenovito tlo preporučuju se samo uzemljivači vrste B.

Za građevine s većim elektroničkim sustavima ili velikim rizikom od požara (pogledajte

HRN EN 62305-2), preporučuju se uzemljivači vrste B.

5.4.4 Prirodni uzemljivači

Preporučuje se kao uzemljivač koristiti međusobno spojeno armaturni čelik u betonu
temelja ili druge pogodne podzemne metalne konstrukcije, prema odjeljku 5.6. Kad se
metalna armatura u betonu koristi kao uzemljivač, posebnu pozornost treba obratiti na
spojeve da ne bi došlo do mehaničkog pucanja betona.

NAPOMENA 1 Ako se radi o prednapregnutom betonu, treba obratiti pozornost na posljedice prolaza

23
struje munje koja može prouzročiti neprihvatljiva mehanička naprezanja.
NAPOMENA 2 Ako se koristi temeljni uzemljivač, postoji mogućnost dugotrajnog porasta otpora
uzemljenja.
NAPOMENA 3 Opširnije obavijesti o tom pitanju navedene su u Dodatku E.

5.5 Sastavnice LPS

Sastavnice LPS moraju biti u stanju bez oštećenja podnijeti elektromagnetske učinke
struja munje i predvidljiva slučajna naprezanja.

Sastavnice LPS moraju biti izrađene od gradiva navedenih u tablici 5 ili od drugih
gradiva jednakih mehaničkih, električnih i kemijskih (hrđanje) svojstava.

NAPOMENA Za potrebe pričvršćivanja mogu se upotrebljavati sastavnice od nemetala.

24
 Tablica 5 – Gradiva za LPS i uvjeti njihove upotrebe
Upotreba Hrđanje
može biti
u
Gradivo povećano uništeno u
otvorenom u zemlji u betonu otpor
zbog galvanskom
zraku
spoju s
Bakar puni puni puni povoljan u sumpornih
mnogim spojeva
sukani sukani sukani sredinama -
organskih
presvlaka presvlaka tvari
Vruće puno puno puno prihvatljivo u velikog bakrom
pocinčano zraku, u sadržaja
željezo sukano sukano betonu i u klorida
neutralnim
tlima
Nehrđajući puni puni puni povoljan u velikog
čelik mnogim sadržaja _
sukani sukani sukani sredinama klorida
Aluminij puni nije nije dobar u lužnatih bakrom
usukani pogodan pogodan atmosferi koja otopina
sadrži niske
koncentracije
sumpora i
klorida

Olovo puno puno nije dobro u kiselih tala bakrom

pogodno atmosferi koja
kao kao sadrži nehrđajućim
presvlaka presvlaka niske čelikom
koncentracije
sumpora
NAPOMENA 1 - Ova tablica daje samo opće upute. U posebnim okolnostima moraju se uzeti u obzir
dodatne mjere zaštite od hrđanja (pogledajte Dodatak E).
NAPOMENA 2 – Sukani vodiči osjetljiviji su na hrđanje od punih vodiča. Sukani su vodiči također
osjetljiviji na hrđanje na mjestima ulaza ili izlaza iz zemlje/betona. To je razlog zašto sukani pocinčani
vodiči nisu preporučljivi za polaganje u zemlju.
NAPOMENA 3 – Pocinčano željezo može pohrđati u ilovačastom ili vlažnom tlu.
NAPOMENA 4 - Pocinčano željezo u betonu ne smije prelaziti u tlo baš zbog mogućeg hrđanja željeza
na mjestima izvan betona.
NAPOMENA 5 – Pocinčano željezo u dodiru sa čelikom armature u betonu može pod određenim
okolnostima prouzročiti štetu na betonu.
NAPOMENA 6 - Upotreba olova u zemlji često se zabranjuje ili ograničuje zbog očuvanja okoliša.

5.5.1 Pričvršćivanje
Hvataljke i odvodi moraju biti dobro pričvršćeni tako da elektrodinamičke ili slučajne
mehaničke sile (primjerice vibracije, klizanje ili snježni pokrov, toplinsko rastezanje, itd.)
25
ne olabave ili prekinu vodiče (pogledajte HRN EN 62305-1, Dodatak D).

5.5.2 Spojevi
Broj spojeva duž vodiča mora biti čim manji. Spojevi moraju biti sigurni, načinjeni nekim
od postupaka kao što je lemljenje, zavarivanje, spajanje spojnicama, spajanje na
preklop, spajanje vijcima ili zakovicama.

Spojevi armaturnih šipki u armiranom betonu moraju biti u skladu sa zahtjevima u

odljeljku 4.3.

5.6 Gradiva i dimenzije

5.6.1 Gradiva
Gradiva i njihove dimenzije izabire se imajući na umu mogućnost hrđanja bilo građevine
koju se štiti, bilo dijelova LPS.

5.6.2 Dimenzije
Oblici i najmanji poprečni presjeci vodiča hvataljki, štapova hvataljki te vodiča odvoda
navedeni su u tablici 6.

Oblici i najmanje dimenzije uzemljivača navedeni su u tablici 7.

26
Tablica 6 – Gradivo, oblici vodiča i najmanje površine presjeka vodiča hvataljka, štapnih
hvataljka i odvodnih vodiča
Najmanja
površina
Gradivo Oblik vodiča Napomena
presjeka,
mm2
Bakar puna traka 50 2 mm – najmanje debljine
7)
puni okrugli 50 8 mm – promjer
sukani (od više žica) 50 1,7 mm - najm. promjer svake žice
puni okrugli3), 4) 200 16 mm - promjer
Bakar puna traka 50 2 mm – najmanje debljine
pokositreni1) puni okrugli7) 50 8 mm – promjer
sukani 50 1,7 mm - najm. promjer svake žice
Aluminij puna traka 70 3 mm – najmanje debljine
puni okrugli 50 8 mm – promjer
sukani 50 1,7 mm - najm. promjer svake žice
Aluminijeva puna traka 50 2,5 mm – najmanje debljine
legura puni okrugli 50 8 mm – promjer
sukani 50 1,7 mm - najm. promjer svake žice
3)
puni okrugli 200 16 mm – promjer
Željezo vruće puna traka 50 2,5 mm – najmanje debljine
pocinčano2) puni okrugli 50 8 mm – promjer
sukani 50 1,7 mm - najm. promjer svake žice
3),4)
puni okrugli 200 16 mm – promjer
6)
Nehrđajući puna traka 50 2 mm – najmanje debljine
5) 6)
čelik puni okrugli 50 8 mm – promjer
sukani 70 1,7 mm - najm. promjer svake žice
puni okrugli3),4) 200 16 mm – promjer
1) Vrućim uronjavanjem ili elektropostupkom najmanje debljine presvlake 1 µm.
2) Presvlaka mora biti glatka, neprekinuta, bez nakupina, najmanje debljine 50 µm.
3) Smije se upotrijebiti samo kao štapna hvataljka. Za upotrebu na mjestima gdje mehaničko
naprezanje nije kritično, npr. kod vjetra, može se, uz dodatno učvršćenje, koristiti štapna hvataljka
promjera 10 mm i najveće duljine 1 m.
4) Smije se upotrijebiti samo kao uvodni vodič u zemlju.
5) Krom ≥ 16 %, nikal ≥ 8 %, ugljik ≤ 0,07%.
6) Za nehrđajući čelik u betonu, i/ili u izravnom dodiru s upaljivim gradivom, najmanji presjek se za puni
profil mora povećati na 78 mm2 (10 mm u promjeru) te na 75 mm2 (uz debljinu od 3 mm) kod pune
trake.
7) 50 mm2 (8 mm u promjeru) smije se smanjiti na 28 mm2 (6 mm u promjeru) u određenim uvjetima
gdje mehanička naprezanja ne čine bitan zahtjev. U tom slučaju treba obratiti pozornost da se nosači
moraju dotegnuti.
8) Zbog toplinskih ili mehaničkih razloga ova se dimenzija kod pune trake može povećati na 60 mm2 te
na 78 mm2 kod punog okruglog profila.
9) Najmanja površina presjeka zbog razloga topljenja iznosi 16 mm2 (bakar), 25 mm2 (aluminij), 50 mm2
(čelik) i 50 mm2 (nehrđajući čelik) pri specifičnoj energiji od 10 000 kJ/Ω. Za daljnje obavijesti
pogledajte Dodatak F.

27
10) Uvodni štapovi u zemlju upotrebljavaju se u nekim zemljama za spajanje vodiča odvoda s
uzemljivačem na mjestu gdje odvod ulazi u zemlju.

Tablica 7 – Gradiva, oblici vodiča i najmanje dimenzije uzemljivača

Najmanje dimenzije
Štapni Pločasti
Gradivo Oblik vodiča Vodoravni Napomene
uzemljivač uzemljivač
uzemljivač
∅ mm mm
1,7 mm – najmanji
sukani 3) 50 mm2 promjer svake žice
puni okrugli 3) 50 mm2 8 mm - promjer
puna traka 3) 2 mm – najmanje
50 mm2
debljine
puni okrugli 158)
Bakar
2 mm – najmanja
cijev 20
debljina stijenke
puna ploča 500 x 500 2 mm – najmanja
debljina
presjek 25 mm x 2
rešetkasta ploča 600 x 600 mm; najmanja dulji-
na rešetke: 4,8 m.
pocinčano puno
169) 10 mm ∅
okruglo 1), 2)
2 mm – najmanja
pocinčana cijev 1), 2) 25
debljina stijenke
pocinčana puna 3 mm – najmanja
90 mm2 debljina
traka1)
pocinčana puna 3 mm – najmanja
500 x 500
ploča1) debljina
pocinčana 30 mm x 3 mm –
600 x 600 presjek
rešetkasta ploča 1)
Željezo puni okrugli 250 µm - najmanja
presvučen radijalna debljina
14
bakrom 4) bakrene presvlake od
99,9 % bakra
goli puni okrugli 5) 10 mm ∅
gola ili pocinčana 3 mm najm. debljina
75 mm2
puna traka 5), 6)
pocinčano 1,7 mm – najm.
sukano 5),6) 70 mm2 debljina svake žice

pocinč. križni profil 50 x 50 x 3

1)

puni okrugli 159) 10 mm ∅

nehrđajući
čelik 7) 2 mm – najmanja
puna traka 100 mm2 debljina
Presvlaka mora biti glatka, neprekinuta, bez nakupina, najmanje debljine 50 µm za okrugli i 70 µm za ravan
profil.

28
2) Prije cinčanja treba navoje obraditi.
3) Smije također biti pokositreno.
4) Bakar mora dobro prianjati na željezo.
5) Dopušteno samo ako je cijelo u betonu.
6) Dopušteno samo ako je pravilno spajano na najmanje svakih 5 m sa čeličnom armaturom temelja koji je
u dodiru sa zemljom
7) Krom ≥ 16 %, nikal ≥ 5 %, molibden ≥ 2 %, ugljik ≤ 0,08 % .
8) U nekim je zemljama dopušteno 12 mm.
9) U nekim se zemljama koristi štapni vodič za spajanje odvoda do mjesta gdje ulazi u zemlju

6. Unutarnji sustav zaštite od munje

6.1 Općenito
Unutarnji LPS namijenjen je sprječavanju pojave opasnih iskrenja unutar građevine koju
treba zaštititi zbog protjecanja struje munje kroz vanjski LPS ili kroz vodljive dijelove
same građevine.

Opasno se iskrenje javlja između vanjskog LPS i drugih sastavnica kao što su:
- metalne instalacije
- unutarnji sustavi
- vanjski vodljivi dijelovi i vodovi spojeni s građevinom.

NAPOMENA 1 - Iskrenje unutar građevine s opasnošću od eksplozije uvijek je opasno. U tom slučaju
zahtijeva se poduzimanje dodatnih mjera zaštite koje se još razmatraju (pogledajte Dodatak E).

NAPOMENA 2 Za zaštitu od prenapona unutarnjih sustava obratite se na HRN EN 62305-4.

Opasno iskrenje između raznih dijelova može se izbjeći

- izjednačivanjem potencijala u skladu sa zahtjevima u odjeljku 6.2, ili
- postavljanjem električne izolacije između raznih dijelova prema odjeljku 6.3.

6.2 Izjednačivanje potencijala munje

6.2.1 Općenito
Izjednačivanje potencijala postiže se spajanjem LPS sa:
⎯ metalnim dijelovima građevine
⎯ metalnim instalacijama
⎯ unutarnjim sustavima
⎯ vanjskim vodljivim dijelovima i vodovima spojenim s građevinom

Kad je uspostavljeno izjednačivanje potencijala LPS s unutarnjim sustavima, dio struje

munje može poteći u te sustave, pa se taj učinak mora uzeti u obzir.
Međusobno spajanje (izjednačivanje potencijala) može se ostvariti:
⎯ spajanjem vodičima, na mjestima gdje se ne može osigurati električna
neprekidnost putem prirodnih sastavnica
⎯ odvodnicima prenapona i struje munje (SPD), gdje se ne može izvesti izravno
spajanje vodičima.
29
Način na koji se postiže izjednačivanje potencijala je znakovito pitanje koje se, ako
postoje konfliktni zahtjevi, mora raspraviti s operatorom telekomunikacijske mreže,
operatorom elektroenergetske mreže i drugim operatorima ili nadležnim tijelima.

SPD mora biti postavljen tako da ga se može nadzirati.

NAPOMENA – Kad je LPS postavljen, u opasnost može doći metalna konstrukcija izvan građevine koju
se štiti. Ovo se mora uzeti u obzir pri projektiranju takvih sustava. Može se pokazati potrebnim i
izjednačivanje potencijala LPS-a s vanjskim metalnim konstrukcijama.

6.2.2 Izjednačivanje potencijala munje za metalne instalacije

Ako je vanjski LPS odvojen od građevine, izjednačivanje potencijala u LPS-u treba
izvesti samo na razini tla.

Ako vanjski LPS nije odvojen od građevine, izjednačivanje potencijala u LPS-u treba
izvesti na sljedećim mjestima:

a) u podrumu ili približno na razini tla. Vodiči za izjednačivanje moraju biti spojeni
na sabirnicu za izjednačivanje potencijala konstruiranu i postavljenu tako da
joj se može lako prići i nadzirati je. Sabirnica za izjednačivanje potencijala
mora biti spojena na sustav uzemljivača. Za velike građevine (tipično dulje od
20 m), može se postaviti više od jedne sabirnice za izjednačivanje potencijala,
uz uvjet da su međusobno spojene.

b) na mjestima gdje nisu ispunjeni uvjeti izoliranosti.

Izjednačivanje potencijala u LPS-u mora se izvesti čim kraćim putom i koliko je moguće
čim izravnije.

NAPOMENA – Ako je izjednačivanje potencijala u LPS-u izvedeno spajanjem s vodljivim dijelovima

građevine, dio struje munje može poteći u građevinu, pa se ovaj učinak mora uzeti u obzir.

Najmanje vrijednosti površine presjeka vodiča za izjednačivanje koji spajaju različite

sabirnice za izjednačivanje potencijala i površine presjeka vodiča koji služe za spajanje
sabirnica na sustav uzemljivača navedeni su u tablici 8.

Najmanje vrijednosti površine presjeka vodiča za izjednačivanje koji spajaju unutarnje

metalne instalacije na sabirnice za izjednačivanje potencijala navedeni su u tablici 9.

Tablica 8 – Najmanji presjeci vodiča za međusobno spajanje različitih sabirnica za izjednačivanje

ili sabirnica za izjednačivanje sa sustavom uzemljivača
Vrsta LPS Gradivo Površina presjeka, mm2
bakar 14
I do IV aluminij 22
željezo 50

30
 Tablica 9 – Najmanji presjeci vodiča za spajanje unutarnjih metalnih instalacija na sabirnice za
izjednačivanje potencijala
Vrsta LPS Gradivo Površina presjeka, mm2
bakar 5
I to IV aluminij 8
željezo 16

Ako su izolirani dijelovi unutar građevine koju treba zaštititi uključeni u plinovodne ili
vodovodne cijevi, mora ih se, uz suglasnost isporučitelja plina i vode, premostiti SPD
napravama projektiranih za takav način rada.

SPD naprave moraju imati sljedeće značajke:

⎯ biti ispitani na klasu I.
⎯ IImp ≥ kc × I, gdje je kc × I struja munje koja teče kroz odgovarajući dio vanjskog
LPS (pogledajte Dodatak C)
⎯ da je zaštitna razina Up niža od otpornosti izolacije između dijelova na udarni
napon
⎯ da ima ostale značajke u skladu s normom IEC 61643-12.

6.2.3 Izjednačivanje potencijala za vanjske vodljive dijelove

Izjednačivanje potencijala s vanjskim vodljivim dijelovima mora se izvesti čim bliže

mjestu ulaza tog dijela u građevinu koju treba zaštititi.

Vodiči za izjednačivanje moraju moći podnijeti dio struje munje If koja teče kroz njih u
skladu s Dodatkom E u HRN EN 62305-1.

Ako izravno spajanje nije prihvatljivo, moraju se upotrijebiti odvodnici SPD sa sljedećim
značajkama:
⎯ biti ispitani na klasu I.,
⎯ IImp ≥ If, gdje je I struja munje koja teče kroz odgovarajući dio vanjskog vodljivog
dijela (pogledajte HRN EN 62305-1, Dodatak E)
⎯ da ima ostale značajke u skladu s normom IEC 61643-12.
NAPOMENA 1 – Ako se zahtijeva izjednačivanje potencijala, a LPS nije potreban, za tu se namjenu
smije koristiti uzemljenje električne niskonaponske instalacije. U normi HRN EN 62305-2 navedeni su
uvjeti pod kojima se ne zahtijeva postavljanje LPS.

6.2.4 Izjednačivanje potencijala za unutarnje sustave

Izjednačivanje potencijala mora se izvesti prema točkama 6.2.2 a) i 6.2.2 b).

Ako vodiči unutarnjih sustava imaju električni zaslon ili su položeni u metalnim
kanalima, dovoljno je spojiti te zaslone s metalnim kanalima (pogledajte Dodatak B).

NAPOMENA Spajanje zaslona i metalnog kanala ne otklanja mogućnost kvarova zbog prenapona na
spojenoj opremi. Za zaštitu takve opreme obratite se na HRN EN 62305-4.
31
Ako vodiči unutarnjih sustava nemaju električni zaslon niti su položeni u metalnim
kanalima, mora ih se spojiti putem odvodnika SPD. U TN sustavima, PE i PEN vodiči
moraju se spojiti izravno na LPS ili putem SPD.

Spojni vodiči i SPD naprave moraju imati značajke jednake onima navedenim u odjeljku
6.2.2.

Ako se u unutarnjim sustavima zahtijeva postavljanje zaštite od prenapona, mora se

postaviti „usklađena SPD zaštita“ prema zahtjevima norme HRN EN 62305-4, odjeljak
7.

6.2.5 Izjednačivanje potencijala za vodove spojene s građevinom koju treba zaštititi

Izjednačivanje potencijala za električne i telekomunikacijske vodove mora se izvesti u
skladu sa zahtjevima u odjeljku 6.2.3.
Svi vodiči svih vodova moraju se spojiti izravno ili putem SPD. Vodiči pod naponom
spajaju se na sabirnice za izjednačivanje potencijala uz pomoć SPD. U mrežama s TN
zaštitom, PE ili PEN vodiči moraju biti spojeni izravno ili putem SPD na sabirnicu za
izjednačivanje potencijala.

Ako su vodovi zaštićeni zaslonima ili su položeni u metalnim kanalima, zasloni i kanali
moraju biti spojeni na sustav izjednačivanja; izjednačivanje potencijala za vodiče
(vodova) nije nužno ako površina presjeka S tih zaslona ili kanala nije manja od
najmanje vrijednosti Smin izračunane prema Dodatku B.

Izjednačivanje potencijala kabelskih zaslona ili kanala mora se izvesti blizu mjesta
ulaza u građevinu.

Vodiči za izjednačivanje i odvodnici SPD moraju imati značajke jednake onima

navedenim u odjeljku 6.2.3.

Ako se zahtijeva postavljanje zaštite od prenapona i struje munje za unutarnje sustave

koji su spojeni na vodove koje ulaze u građevinu, odvodnici SPD moraju udovoljavati
zahtjevima norme HRN EN 62305-4, odjeljak 7.

NAPOMENA 1 Kad se zahtijeva izjednačivanje potencijala, a LPS nije potreban, može se za tu svrhu
koristiti uzemljenje niskonaponske električne instalacije. U HRN EN 62305-2 dane su obavijesti o
uvjetima kad LPS nije potreban.
NAPOMENA 2 Za više obavijesti o izjednačivanju potencijala za telekomunikacijske vodove pogledajte
također normu IEC 62305-5.

6.3 Električna izolacija vanjskog LPS

Električna izolacija između hvataljka ili odvoda i konstrukcijskih metalnih dijelova,
metalnih instalacija i unutarnjih sustava, može se postići odmicanjem promatranih
dijelova na udaljenost d koja je veća od sigurnosne udaljenosti:

kc
s = ki ⋅ ⋅ l, (4)
km
32
gdje je
ki koeficijent koji ovisi o izabranoj vrsti LPS (pogledajte tablicu 10);
kc koeficijent koji ovisi o struji munje koja teče kroz odvode (pogledajte tablicu 11);
km koeficijent koji ovisi o vrsti gradiva za električnu izolaciju (pogledajte tablicu 12)
l duljina, u metrima, duž hvataljke ili odvoda, od mjesta gdje se traži sigurnosni
razmak do najbliže sabirnice za izjednačivanje potencijala.

Tablica 10 – Razmak od vanjskog LPS – vrijednosti keoeficijenta ki

Vrsta LPS ki
I 0,08
II 0,06
III i IV 0,04

Tablica 11 – Razmak od vanjskog LPS – vrijednosti keoeficijenta kc

Detaljnije vrijednosti
Broj vodiča odvoda n (pogledajte tablicu C.1)
kc
1 1
2 1 … 0,5
4 i više 1 … 1/n

Tablica 12 – Odvajanje vanjskog LPS – Vrijednosti koeficijenta km

Gradivo km
Zrak 1
Beton, opeka 0,5
NAPOMENA 1 – Ako ima nekoliko izolacija u seriji, dobra je praksa uzeti manju vrijednost km
NAPOMENA 2 – Upotreba drugih izolacija se još razmatra.

U slučaju kad su vodovi ili vanjski vodljivi dijelovi spojeni na građevinu, potrebno je
uvijek osigurati izjednačivanje potencijala u LPS (izravnim spajanjem ili spajanjem
putem SPD) na njihovu mjestu ulaza u građevinu.

U građevinama s metalnim ili električki neprekidno spojenim armaturnim čelikom u

betonu građevine sigurnosni se razmaci ne zahtijevaju.

7. Održavanje i pregled LPS

7.1 Predmet pregleda
Cilj pregleda je uvjeriti se:
a) da je LPS projektiran u skladu s ovom normom
b) da su sve sastavnice LPS u dobrom stanju i da mogu obavljati projektirane
funkcije te da nema hrđe
c) da su svi noviji opskrbni vodovi ili konstrukcije uklopljene u LPS.

33
7.2 Rokovi obavljanja pregleda
Preglede treba obavljati prema uputama u odjeljku 7.1 kako slijedi:
⎯ tijekom gradnje građevine, zbog provjere ugrađenih uzemljivača
⎯ nakon ugradnje LPS
⎯ redovito u razmacima koji su određeni svojstvima građevine koju treba zaštititi,
kakva su npr. problemi hrđanja i vrsta LPS

NAPOMENA - Za podrobnije obavijesti pogledajte odjeljak E.7

⎯ nakon izmjena ili popravaka ili kad se spozna da je munja udarila u građevinu.

Tijekom redovitih pregleda posebno je važno provjeriti sljedeće:

⎯ dotrajalost i hrđanje dijelova hvataljka, vodiča i spojeva

⎯ hrđanje uzemljivača
⎯ otpor uzemljenja sustava uzemljivača
⎯ stanje spojeva, stanje sustava za izjednačivanje potencijala i učvršćenosti.

7.3 Održavanje
Redoviti pregledi su bitni preduvjet za pouzdano održavanje LPS-a. Vlasnik građevine
mora biti obaviješten o svim zamijećenim kvarovima koje se mora popraviti bez
odlaganja.

8. Zaštitne mjere protiv povreda živih bića zbog dodirnog

napona i napona koraka
8.1 Zaštitne mjere protiv dodirnih napona
U određenim okolnostima može blizina odvodnih vodiča LPS-a izvan građevine biti
opasna za život, čak i kad je LPS projektiran i izveden prema prije navedenim pravilima.

Opasnost se smanjuje na prihvatljivu razinu ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) ako postoji vrlo mala vjerojatnost približavanja ljudi ili njihove trajnije
nazočnosti u blizini odvoda izvan građevine
b) ako se prirodni sustav odvoda sastoji od nekoliko stupova velike metalne
konstrukcije građevine ili od nekoliko međusobno spojenih stupova građevine,
što osigurava električnu neprekidnost
c) da otpornost površinskog sloja tla, unutar 3 m od odvoda, nije manja od 5
kΩm.

NAPOMENA 1 - Ovaj zahtjev se općenito može riješiti polaganjem sloja izolacijskog gradiva, npr. sloja
asfalta debljine 5 cm (ili sloja šljunka debelog 15 cm ).

Ako nije ispunjen nijedan od navedenih zahtjeva, moraju se poduzeti zaštitne mjere
protiv povreda živih bića zbog dodirnog napona kako slijedi:
34
 ⎯ izloženi se odvod mora izolirati gradivom s otpornošću izolacije na udarni napon
od 100 kV, 1,2/50 μs, npr. izolacije od umreženog polietilena najmanje debljine
3 mm.
⎯ postavljanjem materijalnih prepreka i/ili znakova upozorenja da bi se na
najmanju mjeru smanjila vjerojatnost dodira s odvodom.

Zaštitne mjere moraju biti izvedene u skladu s odgovarajućim normama (pogledajte

ISO 3864-1).

8.2 Zaštitne mjere od napona koraka

U određenim okolnostima može blizina odvodnih vodiča LPS-a izvan građevine biti
opasna za život, čak i kad je LPS projektiran i izveden prema prije navedenim pravilima.

Opasnost se smanjuje na prihvatljivu razinu ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) ako postoji vrlo mala vjerojatnost približavanja ljudi ili njihove trajnije
nazočnosti u opasnom području unutar 3 metra od odvoda.
b) ako otpornost površinskog sloja tla unutar 3 m od odvoda nije manja od 5
kΩm.

NAPOMENA 1 Ovaj se zahtjev općenito može uvažiti polaganjem sloja izolacijskog gradiva, npr. sloja
asfalta debljine 5 cm (ili sloja šljunka debelog 15 cm ).

Ako se nijedan od navedenih zahtjeva ne može ispuniti, moraju se protiv povreda živih
bića zbog napona koraka poduzeti sljedeće zaštitne mjere:
⎯ izjednačivanje potencijala izvedbom mrežastog sustava uzemljivača,
⎯ postavljanjem fizičkih prepreka i/ili znakova upozorenja da bi se smanjila
vjerojatnost pristupa opasnom području od 3 m od odvoda.

Zaštitne mjere moraju biti izvedene u skladu s odgovarajućim normama (pogledajte

ISO 3864-1).

35
 Dodatak A
(normativni)

Postavljanje sustava hvataljka

A.1 Postavljanje sustava hvataljka metodom zaštitnog kuta

Sustav hvataljka je odgovarajuće postavljen ako je građevina koju treba zaštititi u cjelini
unutar zaštićenog obujma sustava hvataljka.

Za određivanje zaštićenog obujma moraju se uzeti u obzir samo fizičke dimenzije

metalnih sustava hvataljka.

A.1.1 Obujam zaštićen sustavom okomitih štapnih hvataljka

Za obujam zaštićen okomitom štapnom hvataljkom uzima se da ima oblik uspravnog

okruglog stošca s vrhom u osi hvataljke, a polukut vrha stošca α ovisi o vrsti LPS i o
visini sustava hvataljka kako je navedeno u tablici 2. Primjeri zaštićenog obujma
prikazani su na slikama A.1 i A.2.

A - vrh hvataljke
B - ravnina osnovice
OC - polumjer zaštićene površine
h1 - visina štapne hvataljke iznad površine koju treba zaštititi
α - zaštitni kut prema tablici 2

Slika A.1 – Zaštićeni obujam okomite štapne hvataljke

36
h1 - fizička visina štapne hvataljke

NAPOMENA Zaštitni kut α1 odgovara hvataljki visine h1, što je visina iznad površine krova koju treba
zaštititi; zaštitni kut α2 odgovara visini h2 = h1 + H, što je visina od tla kao osnovne ravine; α1 se odnosi na
h1, a α2 se odnosi na h2.

Slika A.2 – Zaštićeni obujam okomite štapne hvataljke

A.1.2 Obujam zaštićen vodoravnom žičanom hvataljkom

Obujam zaštićen rastegnutom žicom definiran je kompozicijom obujmova čiji je prostor
zaštićen zamišljenim okomitim štapovima čiji su vrhovi na žici. Primjer takvog
zaštićenog obujma prikazan je na slici A.2.

NAPOMENA Za legendu – pogledajte sliku A .1.

Slika A.3 – Zaštićeni obujam vodoravne žičane hvataljke

37
A.1.3 Obujam zaštićen žičanom mrežom
Obujam zaštićen žicama složenim u mrežu određen je kombinacijom zaštićenih
obujmova koji su određeni pojedinim vodičima koji tvore mrežu.

Primjer obujma zaštićenog mrežom žica prikazan je na slikama A.4 i A.5.

Slika A.4 – Obujam zaštićen žicama složenim u odvojenu mrežu i određen

metodom zaštitnog kuta i metodom kotrljajuće kugle

38
 Slika A.5 – Obujam zaštićen žičanim hvataljkama složenim u neodvojenu mrežu i
određen metodom mreže i metodom zaštitnog kuta

A.2 Postavljanje sustava hvataljka uz pomoć metode kotrljajuće kugle

Uz pomoć metode kotrljajuće kugle sustav je hvataljka odgovarajuće postavljen ako
nijedna točka građevine koju treba zaštititi ne dolazi u dodir s kuglom polumjera r, koji je
ovisan o vrsti LPS (tablica 2), kad ju se kotrlja oko i preko vrha građevine u svim
mogućim smjerovima. Na taj način kugla smije dodirivati samo sustav hvataljka
(pogledajte sliku A.6).

39
 Slika A.6 - Projektiranje sustava hvataljka LPS metodom kotrljajuće kugle

Na svim građevinama višim od polumjera kotrljajuće kugle, munje mogu udariti u stranu
građevine. Munja može udariti u svaku točku na strani građevine koju može dodirnuti
kotrljajuća kugla. Međutim, vjerojatnost udara munje u stranu je općenito zanemariva za
građevine niže od 60 m.
Za više građevine najveći dio svih udara munja pogađa vrh, vodoravne rubove i kutove
građevine. Od svih udara, samo nekoliko postotaka svih udara munja čine udari u
stranu građevine.

Štoviše, podaci promatranja pokazuju da vjerojatnost udara munja u strane brzo opada
sa smanjenjem visine točke udara, mjereno od tla. Zbog toga se kod visokih zgrada
mora obratiti pozornost da se i na gornjem dijelu po strani građevine postavi sustav
hvataljka (tipična izvedba na 20 % visine od vrha građevine). U ovom slučaju metodom
kotrljajuće kugle provjerit će se samo položaj sustava hvataljka na gornjem dijelu
građevine.

A.3 Postavljanje sustava hvataljka metodom mreže

Za zaštitu ravnih površina smatra se da mreža štiti cijelu površinu, ako su ispunjeni
sljedeći uvjeti:
a) da su vodiči hvataljke postavljeni
⎯ po rubovima krova,
40
 ⎯ na nadstrešnicama (prevjesima),
⎯ na sljemenu krova, ako je nagib krova veći od 1/10;

NAPOMENA 1 Metoda mreže je pogodna za vodoravne i nagnute krovove bez neravnina.

NAPOMENA 2 Metoda mreže je pogodna za ravne bočne površine za zaštitu od bočnih udara munje.
NAPOMENA 3 Ako nagib krova prelazi 1/10, treba postaviti paralelne vodiče hvataljke umjesto mreže uz
uvjet da razmak nije veći od zahtijevanog promjera oka mreže.

b) da veličina oka mreže hvataljke nije veća od vrijednosti navedene u tablici 2

c) da je mreža sustava hvataljke konstruirana tako da struja munje uvijek može krenuti
po najmanje dvije putanje prema uzemljivaču.

d) da nema metalnih instalacija koje strše izvan zaštitnog obujma sustava hvataljka.

NAPOMENA 4 Daljnje obavijesti mogu se naći u Dodatku E.

e) da su vodiči sustava hvataljka postavljeni koliko je više moguće na najkraćem i

najizravnijem putu.

41
 Dodatak B
(normativni)

Najmanji presjek vodiča zaslona opskrbnog kabela za sprječavanje opasnog

iskrenja

Kada kroz zaslon kabela poteče struja munje, između vodiča pod naponom i zaslona
kabela nastaju prenaponi koji mogu izazvati opasna iskrenja. Veličina prenapona ovisi o
vrsti gradiva, presjeku vodiča zaslona te duljini i trasi kabela.
Najmanja površina presjeka Scmin (u mm2) zaslona kojim se izbjegava opasno iskrenje
dana je jednadžbom:
I × ρ c × Lc × 106
Sc min = f (B.1)
Uw
gdje je:
If struja munje kroz zaslon, kA
ρc otpornost zaslona, Ωm
Lc duljina kabela, m (pogledajte tablicu B.1)
Uw podnosivi udarni napon električnog/elektroničkog sustava koji se napaja iz kabela,
kV.

Tablica B.1 – Duljina kabela s kojim se računa ovisno o stanju zaslona

Uvjeti položaja zaslona Lc
u dodiru s tlom otpornosti ρ (Ωm) Lc ≤ 8 × ρ

izoliran od tla ili u zraku Lc razmak između građevine i najbliže

točke uzemljenja zaslona

NAPOMENA Mora se ustanoviti je li se instalacija zagrijava do nedopuštene temperature kod prolaza

struje munje kroz oklop voda ili njegove vodiče. Za podrobnije obavijesti pogledajte HRN EN 62305-4.

Dopuštene jakosti struje izračunavaju se iz izraza:

− za kabele sa zaslonom: If = 8 × Sc
− za kabele sa zaslonom: If = 8 × n' × S'c

gdje
If struja munje kroz zaslon (oklop) kabela, kA
n′ broj vodiča kabela
Sc površina presjeka zaslona (oklopa) kabela, mm2
S′c površina presjeka svakog vodiča, mm2

42
 Dodatak C
(obavijesni)

Raspodjela struje munje među vodičima odvoda

Koeficijent raspodjele kc struje munje među vodičima odvoda ovisi o ukupnom broju tih
vodiča n i njihovu položaju, o (vodoravnim) prstenovima vodiča, vrsti sustava hvataljki
kao i vrsti sustava uzemljivača, kako je navedeno u tablici C.1.
Vrijednosti u tablici C.1 vrijede ako se rabi vrsta A uzemljivača, uz uvjet da je otpor
uzemljenja svakog uzemljivača približno jednak, te za sve vrste B uzemljivača.

Tablica C.1 – Vrijednosti koeficijenta kc

kc
Vrsta sustava Broj vodiča odvoda
Vrsta A
hvataljki n Vrsta B uzemljivača
uzemljivača
pojedinačni štap 1 1 1
žica 2 0,66 d) 0,5... 1 (v. sliku C.1) a)
mreža 4 i više 0,44 d) 0,25... 0,5 (v. sliku C.2) b)
mreža 4 i više, spojenih 0,44 d) 1/n... 0,5 (v. sliku C.3) c)
vodoravnim prstenovima
a)
Vrijednosti se kreću od kc = 0,5 gdje je c << h do kc = 1 gdje je h << c (v. sliku C.1).
b)
Jednadžba za kc prema slici C.2 je aproksimacija za kockastu građevinu i ako je n ≥ 4. Uzima se
da su vrijednosti h, cs i cd u granicama od 5 m do 20 m.
c)
Ako su odvodni vodiči vodoravno povezani prstenovima vodiča, raspodjela struje munje je jednolikija
u nižim dijelovima sustava odvoda pa je koeficijent kc još manji. to se posebno odnosi na visoke
građevine.
d)
To vrijedi za pojedinačne uzemljivače s približno jednakim otporima uzemljenja. Ako su otpori
uzemljenja pojedinih uzemljivača različiti, uzima se da je kc = 1.

NAPOMENA Mogu se uzeti i druge vrijednosti koeficijenta kc , ako se provedu detaljniji proračuni.

43
 Slika C.1 – Vrijednosti koeficijenta kc pri uporabi sustava hvataljka s
rastegnutom žicom i vrstom B sustava uzemljivača

44
 1 c
kc = + 0,1 + 0, 2 × 3
2n h

gdje je
n ukupan broj vodiča odvoda
c razmak između susjednih vodiča odvoda
h razmak (ili visina) između prstenastih vodiča

NAPOMENA 1 Za podrobniji proračun vrijednosti koeficijenta kc , pogledjte sliku C.3.

NAPOMENA 2 Ako postoje unutarnji odvodni vodiči, njih se mora uzeti u obzir pri proračunu kc.

Slika C.2 – Vrijednosti koeficijenta kc u slučaju upotrebe mreže kao sustava

hvataljka i vrste B sustava uzemljivača

45
 ki ki ki
d a ≥ sa = ⋅ kc1 ⋅ la d b ≥ sb = ⋅ kc2 ⋅ lb d c ≥ sc = ⋅ kc3 ⋅ lc
km km km

ki ki k
d e ≥ se = ⋅ kc4 ⋅ le d f ≥ sf = ⋅ ( kc1 ⋅ lf + kc2 ⋅ h2 ) d g ≥ sg = i ⋅ ( kc2 ⋅ lg + kc3 ⋅ h3 + kc4 ⋅ h4 )
km km km

1 c
kc = + 0,1 + 0, 2 ⋅ 3
2n h

1
kc2 = + 0,1
n

1
kc3 = + 0,01
n

1
kc4 =
n

1
kcm = kc4 =
n

Legenda
n ukupan broj vodiča odvoda
c razmak između susjednih vodiča odvoda
h razmak (visina) prstenova vodiča
m ukupan broj katova
d razmak dijela do najbližeg odvoda
l visina iznad spoja s prstenom vodiča

Slika C.3 – Primjeri proračuna sigurnosnih razmaka u slučaju mrežastog sustava

hvataljka, međusobno spojenih prstenova vodiča odvoda na svakom katu i sustava
uzemljivača vrste B

46
 Dodatak D
(obavijesni)

Dodatne obavijesti o LPS u slučaju građevina s rizikom nastanka eksplozije

D.1 Općenito
U ovom Dodatku pružene su dodatne obavijesti o projektiranju, konstrukciji,
proširenju i izmjenama sustava zaštite od munje na građevinama s rizikom eksplozije.
NAPOMENA 1 Obavijesti u ovom dodatku temelje se na izvedenim i dokazanim sustavima zaštite od
munje na građevinama s opasnošću eksplozije.

Na građevinama za koje nadležno tijelo zahtijeva zaštitu od munje ili ako to pokaže
proračun procjene rizika prema HRN EN 62305-2, treba u najmanju ruku predvidjeti
vrstu II LPS-a. Za posebne izvedbe u ovom su dodatku pružene dodatne obavijesti.

NAPOMENA 2 Moguće su iznimke pri uporabi zaštite od munje zaštitne razine II ako se dokaže da je
to tehnički neizvedivo i ako to odobri nadležno tijelo vlasti. Primjerice, upotreba zaštitne razine I
dopuštena je u svim slučajevima, posebno tamo gdje su okolina i sadržaj unutar građevine izuzetno
osjetljivi na učinke munje. Dodatno, nadležna tijela vlasti mogu odobriti i postavljanje sustava zaštite
razine zaštite III na mjestima s rijetkom aktivnošću munja i/ili ako sadržaj građevine nije osjetljiv u tom
smislu.

D.2 Dodatni nazivi i definicije

Osim definicija naziva u odjeljku 3 ove norme, za potrebe ovog dodatka dat će se još
i sljedeće definicije naziva.

D.2.1
odvojno iskrište
uređaj za izbijanje s razmaknutim elektrodama u svrhu odvajanja električki vodljivih
odsječaka instalacije.
NAPOMENA U slučaju udara munje, odjeljci instalacije privremeno budu u vodljivom spoju kao
rezultatu izbijanja.

D.2.2
čvrsta eksplozivna tvar
čvrsti kemijski spoj, mješavina ili uređaj prvenstveno namijenjen eksploziji

D.2.3
zona opasnosti 0
mjesto na kojem stalno ili u duljim razdobljima vlada eksplozivna atmosfera koja se
sastoji od mješavine zraka i upaljivih tvari u obliku plina, pare ili magle
[IEV 426-03-03, prilagođena definicija]

D.2.4
zona opasnosti 1
mjesto na kojem postoji povremena vjerojatnost da pri normalnim uvjetima nastane
eksplozivna atmosfera koja se sastoji od mješavine zraka i upaljivih tvari u obliku
plina, pare ili magle
[IEV 426-03-04, prilagođena definicija]
47
D.2.5
zona opasnosti 2
mjesto na kojem ne postoji vjerojatnost da pri normalnim uvjetima nastane
eksplozivna atmosfera koja se sastoji od mješavine zraka i upaljivih tvari u obliku
plina, pare ili magle, ali ako se pojavi, traje samo kratko vrijeme
[IEV 426-03-05, prilagođena definicija]

NAPOMENA 1 U gornjoj definiciji, izraz "traje" znači ukupno vrijeme koliko traje upaljiva atmosfera. To
normalno podrazumijeva ukupno trajanje ispuštanja plus vrijeme da se upaljiva atmosfera raziđe
nakon prestanka ispuštanja.

NAPOMENA 2 Pokazatelje učestalosti pojave i trajanja takvih uvjeta može se naći u Pravilima rada
specifičnih grana industrije ili uputama za uporabu uređaja.

D.2.6
zona opasnosti 20
mjesto na kojem trajno ili u duljim razdobljima ili često vlada eksplozivna atmosfera u
obliku oblaka zapaljive prašine u zraku
[IEC 61241-10:1997, prilagođena definicija]

D.2.7
zona opasnosti 21
mjesto na kojem je pri normalnim uvjetima povremeno vjerojatna pojava eksplozivne
atmosfere u obliku oblaka zapaljive prašine u zraku
[IEC 61241-10:1997, prilagođena definicija]

D.2.8
zona opasnosti 22
mjesto na kojem pri normalnim uvjetima nije vjerojatna pojava eksplozivne atmosfere
u obliku oblaka zapaljive prašine u zraku, ali ako se dogodi, traje samo vrlo kratko
vrijeme
[IEC 61241-10:1997]

D.3 Osnovni zahtjevi

D.3.1 Općenito
Sustav zaštite od munje mora biti projektiran i ugrađen na takav način da se u slučaju
izravnog udara munje ne pojavi nikakvo topljenje ili iskrenje osim u točki udara.

NAPOMENA U točki udara može se pojaviti iskrenje ili šteta. To se mora uzeti u obzir pri određivanju
mjesta hvataljka. Na mjestima gdje nije moguće postaviti vodiče odvoda izvan relativno opasnog
područja, moraju se vodiči odvoda postaviti tako da se spriječi dostizanje temperature samozapaljenja
opasnih površina.

D.3.2 Potrebne podloge i obavijesti

Izvođač/projektant sustava zaštite mora imati na raspolaganju nacrte postrojenja koje
treba zaštititi s propisno označenim područjima na kojima se rukuje čvrstim
eksplozivnim tvarima ili ih se pohranjuje, te zonama opasnosti kako je opisano u
normama IEC 60079-10 i IEC 61241-10.

48
D.3.3 Uzemljivači
Za sve sustave zaštite od munje za građevine s opasnošću eksplozije preporučuju se
vrste uzemljivača A i B, prema odjeljku 5.4.2.2.

NAPOMENA Konstrukcija građevine može biti učinkovita zamjena za prstenasti uzemljivač vrste B
(primjerice metalni spremnik).

Otpor sustava uzemljivača za građevine koje sadrže čvrste eksplozivne tvari i

esksplozivne smjese mora biti čim manji, ali ne veći od 10 Ω.

D.3.4 Izjednačivanje potencijala

Izjednačivanje potencijala između LPS sastavnica i drugih vodljivih instalacija kao i
između svih vodljivih dijelova vodljivih instalacija prema odjeljku 6.2, mora se izvesti
unutar opasnih područja i mjesta gdje se mogu naći čvrste eksplozivne tvari:
– na razini tla;
– na mjestima gdje je razmak između vodljivih dijelova manji od sigurnosnog
razmaka s, izračunatog uz pretpostavku da je kc = 1.

NAPOMENA Zbog opasnih parcijalnih izbijanja, sigurnosni razmaci mogu se uzeti u obzir samo u
područjima gdje nema eksplozivnih smjesa. U tim područjima gdje iskra može pokrenuti požar u svojoj
okolini, nužno je izvesti izjednačivanje potencijala da bi se osiguralo da ne može nastati iskrenje u
opasnim područjima u zoni 0 i zoni 20.

D.4 Građevine koje sadrže čvrste eksplozivne tvari

Projektiranje zaštite od munje za građevine koje sadrže čvrste eksplozivne tvari mora
uzeti u obzir osjetljivost tih tvari u okolini u kojoj se upotrebljavaju ili spremaju.
Primjerice, neke vrste neosjetljivih rasutih eksplozivnih tvari ne zahtijevaju bilo kakvu
dodatnu mjeru, osim onoga što je opisano u ovom dodatku. Međutim, postoje
eksplozivne tvari osjetljive na brze promjene električnog polja i/ili udarnog elektro-
magnetskog polja munje. U takvim primjerima može se pokazati potrebnim
postavljanje dodatnog izjednačivanja potencijala ili postavljanje zaslona (oklopa).
Za građevine koje sadrže čvrste eksplozivne tvari preporučuje se postavljanje
odvojenog vanjskog LPS (kako je definirano u odjeljku 5.1.2). Građevine koje su u
potpunosti unutar metalne čelične školjke debljine 5 mm ili ekvivalentne debljine
drugih metala (7 mm za aluminij) mogu se smatrati zaštićenim prirodnim sustavom
hvataljka, kako je definirano u odjeljku 5.2.5. Za takve se građevine mogu koristiti
zahtjevi za uzemljenje iz odjeljka 5.4.
Uređaji za zaštitu od prenapona (SPD) moraju se predvidjeti kao dijelovi LPS na svim
mjestima gdje ima eksplozivnih tvari. Na mjestima gdje je to izvedivo, SPD-ovi moraju
biti postavljeni izvan prostorija gdje ima eksplozivnih tvari. SPD-ovi postavljeni unutar
prostorija s eksplozivima ili eksplozivnom prašinom, moraju biti u izvedbi sigurnoj od
eksplozije ili zatvoreni u eksplozijski sigurna kućišta.

D.5 Građevine s ugroženim prostorima

D.5.1 Općenito
Svi dijelovi vanjskog LPS (hvataljka i odvodni vodiči) moraju, gdje god je moguće, biti
najmanje 1 m udaljeni od opasnih zona. Na mjestima gdje to nije moguće, vodiči koji
prolaze na razmaku manjem od 0,5 m od opasne zone moraju biti izvedeni u jednom
dijelu ili spojeni steznim spojnicama odnosno zavarivanjem.

49
Na mjestima gdje je opasno područje odmah ispod metalnog lima koji munja može
probiti (pogledajte 5.2.5), hvataljke se moraju postaviti u skladu sa zahtjevima u
odjeljku 5.2.

D.5.1.1 Zaštita od prenapona

Uređaji za zaštitu od prenapona moraju biti postavljeni izvan ugroženih zona gdje je
to izvedivo. Uređaji za zaštitu od prenapona koji se postavljaju unutar ugroženih zona
moraju biti atestirani za zone opasnosti u koje se ugrađuju ili moraju biti zatvoreni u
kućišta, a ta kućišta zajedno s uređajem za zaštitu od prenapona moraju biti atestirani
za uporabu.

D.5.1.2 Izjednačivanje potencijala

Osim zahtjeva za izjednačivanje potencijala u D.3.4, općenito se u sustavu zaštite od
munje mora provesti izjednačivanje potencijala u skladu sa zahtjevima normi IEC
60079-14 i IEC 61241-14.
Spojevi s cjevovodima moraju biti takvi da u trenutku prolaza struje munje ne nastane
iskrenje. Pogodni spojevi s cjevovodima izrađuju se zavarivanjem na zastavicu ili
svornjak ili na rupu za vijak na prirubnici. Spojevi uz pomoć steznih spojnica
dopušteni su samo ako je ispitivanjima dokazana nemogućnost zapaljenja u trenutku
prolaza struje munje i ako se rabe određeni postupci za osiguranje pouzdanosti
spoja. Treba predvidjeti spojnice za spajanje uzemljenja na spremnike i rezervoare.

D.5.2 Građevine koje sadrže zone opasnosti 2 i 22

Građevine na kojima postoje područja definirana kao zone opasnosti 2 i 22 ne
zahtijevaju uvijek dodatne mjere zaštite.
Za proizvodna metalna postrojenja (npr. vanjski stupovi, reaktori, spremnici u
područjima sa zonama opasnosti 2 i 22) s vrstom i debljinom gradiva prema
zahtjevima na tablici 3, vrijedi sljedeće:
– ne zahtijeva se postavljanje hvataljka i odvoda;
– proizvodna postrojenja moraju biti uzemljena u skladu s odjeljkom 5.

D.5.3 Građevine koje sadrže zone opasnosti 1 i 21

Za građevine na kojima postoje područja definirana kao zone opasnosti 1 i 21,
zahtjevi za zone opasnosti 2 i 22 vrijede uz sljedeći dodatak:
– ako u cjevovodima postoje izolacijski komadi, operator mora odrediti mjere zaštite.
Primjerice, razorna se izbijanja mogu izbjeći uporabom odvojnih iskrišta zaštićenih od
eksplozije,
– odvojna iskrišta i izolacijski komadi moraju biti postavljeni izvan eksplozijski
ugrožene zone.

D.5.4 Građevine koje sadrže zone opasnosti 0 i 20

Za građevine na kojima postoje područja definirana kao zone opasnosti 0 i 20, za
uporabu vrijede zahtjevi iz odjeljka D.5.3, uz dopunu preporuka iz ovog odjeljka.
Izjednačivanje potencijala između sustava za zaštitu od munje i drugih instalacija ili
građevina ili opreme treba provesti u dogovoru s operatorom sustava. Izjednačivanje
potencijala munje uz pomoć iskrišta ne može se izvesti bez dogovora s operatorom
sustava. Takve naprave moraju biti pogodne za okolinu u kojoj se ugrađuju.
Za vanjska postrojenja s područjima definiranim kao zone opasnosti 0 i 20, zahtjevi
za zone opasnosti 1, 2, 21 i 22 vrijede uz sljedeće dodatke:

50
– električna oprema unutar spremnika koji sadrže zapaljive tekućine mora biti
uređena za takvu uporabu. Mjere za zaštitu od munje moraju se provesti ovisno o
vrsti konstrukcije,
– zatvoreni čelični spremnici sa zonama opasnosti unutar njih, definiranim kao 0 i 20,
moraju na mjestima mogućih udara munje imati stijenke najmanje debljine 5 mm. U
slučaju tanjih stijenki moraju se postaviti hvataljke.

D.5.5 Posebne izvedbe

D.5.5.1 Stanice za napajanje

U stanicama za napajanje automobila, za željeznicu, za brodove itd., koje imaju
opasna područja definirana kao zone opasnosti 2 i 22, metalni cjevovodi moraju biti
uzemljeni prema odjeljku 5. Cjevovodi moraju biti spojeni sa čeličnom konstrukcijom i
tračnicama ako postoje (ako je potrebno putem odvojnog iskrišta koje je testirano za
opasnu zonu u kojoj je postavljeno), da bi se uzelo u obzir struje kroz prugu, rasipne
struje, osigurače električne vuče, katodno-korozijsku zaštitu sustava i slično. Stanice
za napajanje električne željeznice potpadaju pod nacionalne norme.

D.5.5.2 Spremnici
Neke vrste objekata koji se koriste za spremanje tekućina koje mogu proizvesti
zapaljive pare ili za spremanje zapaljivih plinova u biti su samo-zaštićeni (zatvoreni
cijeli unutar neprekinutog metalnog spremnika debljine stijenke ne manje od 5 mm
čelika ili 7 mm aluminija, bez iskrišta) i ne zahtijevaju dodatnu zaštitu. Slično
spremnici i cjevovodi u tlu ne zahtijevaju postavljanje hvataljka. Ukoliko unutar
spremnika ima instrumenata ili elektrike, ta oprema mora biti atestirana za takav rad.
Mjere zaštite od munje moraju se poduzeti u skladu s vrstom konstrukcije.
Odvojeni spremnici ili rezervoari moraju se uzemljiti prema odjeljku 5, ovisno o
najvećoj vodoravnoj dimenziji (promjer ili duljina):
⎯ do 20 m: na jednom mjestu
⎯ preko 20 m: na dva mjesta.

Za spremnike na farmi spremnika (npr. u rafinerijama i spremištima s više

spremnika), dovoljno je uzemljiti svaki spremnik samo u jednoj točki, neovisno o
vodoravnoj dimenziji. Spremnici u farmama spremnika moraju se međusobno spojiti.
Osim spojeva prema tablici 7 i 8, cjevovodi, koji su spojeni na način da su električki
vodljivi prema odjeljku 5.3.5, mogu se također koristiti kao spojevi.
NAPOMENA U nekim zemljama postavljaju se dodatni zahtjevi.

U slučaju spremnika s pomičnim krovom, mora se krov učinkovito spojiti (izjednačiti

potencijal) s glavnom oplatom spremnika. Konstrukcija brtava i prespojnica te njihova
lokacija moraju se pozorno razmotriti, tako da se rizik bilo kakvog zapaljenja
eventualne eksplozivne smjese pri iskrenju svede na najmanju moguću razinu. Ako
su uz spremnik pričvršćene zglobne ljestve, treba zglobove ljestava premostiti
savitljivim vodičem širine 35 mm, te također razmak između ljestava i vrha spremnika
kao i razmak između ljestava i pomičnog krova. Ako zglobne ljestve nisu pričvršćene
na spremnik s pomičnim krovom, mora se između oplate spremnika i pomičnog krova
postaviti jedan ili više (ovisno o veličini spremnika) savitljivih vodiča širine 35 mm, ili
ekvivalentni vodič. Spojni vodiči moraju slijediti oluk na krovu ili biti tako postavljeni da
51
ne mogu formirati ulaznu petlju. Na spremnicima s pomičnim krovom mora se
predvidjeti prespajanje na mnogo mjesta između pomičnog krova i oplate spremnika
na razmacima od približno 1,5 m po vanjskom rubu krova. Izbor materijala određen je
zahtjevima za proizvod i/ili zahtjevima okoline. Drugi načini ostvarivanja vodljive veze
između pomičnog krova i oplate spremnika za udarne struje zbog atmosferskih
izbijanja dopušteni su samo ako su dokazani ispitivanjima i ako se koriste određeni
postupci za osiguranje pouzdanosti spoja.

D.5.5.3 Cjevovodi
Nadzemni metalni cjevovodi izvan proizvodnih postrojenja moraju se na svakih 30 m
spojiti na sustav uzemljivača ili uzemljiti površinskim ili okomitim uzemljivačem.

Za dugačke cjevovode za prijenos upaljivih tekućina vrijedi sljedeće:

- u sekcijama s crpkama, kliznim sekcijama i sličnim postrojenjima, mora se sve

dolazne metalne cjevovode premostiti vodičem najmanjeg presjeka 50 mm2
- premosni vodiči moraju se spajati posebnim zavarenim komadom, ili samootpusnim
vijcima za prirubnice ulaznih cjevovoda. Izolacijski umetci moraju se premostiti
iskrištima.

D.6 Nadzor i održavanje

Preporuke za nadzor i održavanje sustava za zaštitu od munje dana su u odjeljku
E.7.

52
 Dodatak E
(obavijesni)

Upute za projektiranje, konstrukciju, održavanje

i pregled sustava za zaštitu od munje

E.1 Općenito
U ovom su dodatku dane upute za konkretno projektiranje i konstrukciju, održavanje i
pregled LPS u skladu s ovom normom.
Ovaj se dodatak može koristiti samo uz ostale dijelove ove norme.
Dani su primjeri tehnike zaštite koji su izrađeni uz potporu međunarodnih stručnjaka.
NAPOMENA Primjeri dani u ovom dodatku prikazuju jedan od mogućih načina za postizanje zaštite.
Ostali načini zaštite mogu jednako tako zadovoljavati.

E.2 Struktura Dodatka E

U ovom dodatku brojčane oznake odjeljaka odslikavaju brojeve odjeljaka u glavnom
dokumentu. Tako se omogućuje jednostavna usporedba između tih dijelova.
U tom se cilju u ovom dodatku ne koristi odjeljak E.3.

E.3 ne koristi se

E.4 Projektiranje sustava zaštite od munje (LPS)

E.4.1 Opće napomene

Pri projektiranju LPS-a neke postojeće građevine moraju se rješenja uvijek uspoređivati
s drugim mjerama zaštite od munje, prikazanim u ovoj normi, koje mogu pružiti jednaku
razinu zaštite uz manje troškove. Za izbor najpogodnijih mjera zaštite vrijedi norma HRN
EN 62305-2.
LPS smije projektirati projektant LPS-a, a postavljati izvođač LPS-a.
Projektant i izvođač LPS-a moraju znati procijeniti električne i mehaničke učinke
izbijanja munje i biti upoznati s općim načelima elektromagnetske spojivosti (EMC).
Nadalje, projektant sustava zaštite od munje mora znati procijeniti učinke hrđanja i
odlučiti kad je potrebno zatražiti pomoć stručnjaka.
Izvođač sustava zaštite od munje mora biti kvalificiran za pravilno postavljanje
sastavnica LPS u skladu sa zahtjevima ove norme i nacionalnih propisa koji reguliraju
konstrukciju i gradnju građevina.

Funkciju projektanta i izvođača LPS-a može imati ista osoba. Da bi netko postao
specijalizirani projektant ili izvođač potrebno je potpuno poznavanje odgovarajućih
norma i nekoliko godina iskustva u izgradnji.
Planiranje, izvedba i ispitivanje LPS-a obuhvaća brojna područja tehnike i zahtijeva
suradnju svih koji se bave određenom građevinom kako bi se osiguralo postizanje
razine zaštite od munje uz najmanje troškove i najmanje potrebnog rada. Upravljanje
LPS-om bit će učinkovito ako se ide koracima kao u dijagramu toka na slici E.1. Veliku
ulogu pritom imaju mjere osiguranja kakvoće, posebno pri građevinama koje sadrže
velike električne i elektroničke instalacije.

53
 Slika E.1 – Dijagram tijeka projektiranja LPS

54
Postupci osiguranja kakvoće počinju od faze planiranja pri kojem moraju svi nacrti biti
odobreni do izvedbe LPS, tijekom čega se moraju ispitati svi važni dijelovi koji se nisu
mogli pregledati do završetka ugradnje. Ispitivanje u svrhu osiguranja kakvoće nastavlja
se i u fazi prihvaćanja kad se moraju obaviti završna mjerenja na LPS-u zajedno sa
kompletiranjem završne ispitne dokumentacije te konačno kroz cijeli životni vijek LPS,
uz pozorno određivanje redovitih pregleda u skladu s programom održavanja.

Na građevinama ili pripadajućim instalacijama na kojima se izvode rekonstrukcije mora

se provjeriti je li postojeća zaštita od munje još uvijek udovoljava zahtjevima ove norme.
Ako se ustanovi da zaštita nije odgovarajuća, moraju se izvesti poboljšanja bez odgode.
Preporučuje se da gradiva, veličina i dimenzije sustava hvataljka, odvoda, sustava
uzemljivača, izjednačivanje potencijala, sastavnica itd., budu u skladu s ovom normom.

E.4.2 Projektiranje LPS

E.4.2.1 Postupak planiranja

Prije početka bilo kakvog rada na projektu LPS-a, projektant mora, gdje je to normalno
izvedivo, dobiti osnovne obavijesti što se tiče funkcije, općeg projekta, konstrukcije i
lokacije građevine.
Kad još nije određena vrsta LPS od strane tijela koje daje građevinske dozvole,
osiguravatelja ili kupca, projektant sustava zaštite od munje mora odrediti da li zaštititi
građevinu ili ne određenom vrstom LPS-a prema postupcima za procjenu rizika
navedenim u normi HRN EN 62305-2.

E.4.2.2 Suradnja

E.4.2.2.1 Opće obavijesti

U fazi projektiranja i konstruiranja nove građevine moraju projektant i izvođač LPS-a te
sve ostale osobe odgovorne za instalacije u građevini ili za pravila koja se odnose na
korištenje građevine (npr. kupac, arhitekt, graditelj) biti u stalnom dogovoru.
Uporabom dijagrama toka na slici E.1 omogućuje se svrsishodno projektiranje LPS-a.

Pri projektiranju i konstrukciji LPS-a za neku postojeću građevinu, dogovaranje se mora

održavati u razumnim okvirima s osobama koje su odgovorne za građevinu, njezinu
uporabu, instalacije i opskrbne vodove.

Suradnju može organizirati vlasnik, građevinski poduzetnik ili njihov ovlašteni

predstavnik. Za postojeće građevine, projektant LPS-a mora dati nacrte koje izvođač
LPS-a može preinačiti gdje je potrebno.

Redovita suradnja između uključenih strana mora dati kao rezultat učinkoviti LPS uz
najniže moguće troškove. Primjerice, suradnja projektanta i izvođača često može
ukloniti potrebu postavljanja nekog vodiča i skratiti duljinu nekih potrebnih vodiča.
Troškovi se gradnje često mogu dosta smanjiti izvedbom zajedničkih trasa različitih
instalacija unutar građevine.

Suradnja je važna u svim fazama izgradnje građevine jer se može zahtijevati izmjena na
55
LPS-u zbog izmjena na samom projektu građevine. Također je suradnja potrebna zbog
omogućavanja nadzora dijelova LPS koji će s dovršetkom izgradnje postati nedostupni
za vizualni pregled. Tijekom tih dogovora moraju se točno odrediti sva mjesta spajanja
prirodnih sastavnica i LPS-a. Pritom arhitekti moraju biti na raspolaganju kako bi
uskladili dogovore o planiranju nove građevine.

E.4.2.2.2 Glavne dogovorne strane

Projektant sustava zaštite od munje mora održavati odgovarajuće tehničke konzultacije
sa svim stranama uključenim u projekt i izgradnju građevine, uključujući i vlasnika
građevine.

Pojedina područja odgovornosti unutar cjelokupne instalacije LPS mora projektant LPS
odrediti u dogovoru s arhitektom, izvođačem elektroinstalacije, graditeljem, izvođačem
instalacije LPS, a na nekim mjestima i predstavnikom tijela za zaštitu spomenika kulture
te vlasnikom ili njegovim predstavnikom.
Jasno razgraničenje odgovornosti raznih strana uključenih u vođenje projekta i
konstrukciju LPS-a ima posebnu važnost. Kao primjer može poslužiti proboj
hidroizolacije na građevini zbog sastavnica LPS-a montiranih na krovu ili na spojevima
uzemljivača izrađenih ispod temelja građevine.

E.4.2.2.2.1 Arhitekt
S arhitektom treba dogovoriti sljedeće pojedinosti:
a) trase polaganja svih vodiča LPS
b) gradiva (vrstu materijala) LPS sastavnica
c) detalje metalnih cijevi, oluka, ograda i sličnog
d) detalje sve opreme, uređaja, osjetljivih instalacija, itd. koje će se ugraditi na
građevini, unutar nje ili blizu nje i koje mogu zahtijevati micanje instalacija ili
spajanje s LPS-om gdje se ne mogu postići sigurnosni razmaci. Primjeri takvih
instalaciju su alarmni sustavi, sigurnosni sustavi, unutarnji dojavni sustavi,
sustavi za obradu signala i podataka, radio i TV instalacije;
e) položaj i dimenzije svih vodljivih opskrbnih vodova u zemlji koji bi mogli utjecati
na pozicioniranje mreže uzemljenja i za koje bi se moglo zahtijevati da budu
udaljeni na sigurnosnu udaljenost od LPS-a;
f) općenito područje na kojem bi se mogao smjestiti sustav uzemljivača
g) trajanje radova i podjela odgovornosti za preliminarno pričvršćenje LPS na
građevinu. Primjerice, za nosače koji utječu na vodonepropusnost materijala
(uglavnom pokrova), itd.
h) vodljive materijale koji će se koristiti u građevini, posebno sve neprekinute
metale koji bi se morali spojiti na LPS, npr. stupovi, armaturni čelik i metalni
opskrbni vodovi koji ulaze ili izlaze ili su unutar građevine,
i) visualni dojam LPS-a
j) utjecaj LPS na gradivo građevine
k) lokaciju spojnih točaka za armaturni čelik, posebno gdje ono prodire u vanjske
vodljive dijelove (cjevovode, oklope kabela, itd.)
l) spoj LPS-a s LPS-om susjednih građevina.

56
E.4.2.2.2.2 Komunalne djelatnosti
Zbog izbjegavanja mogućih sukoba, s odgovarajućim operatorima komunalnih
djelatnosti treba dogovoriti način spajanja opskrbnih vodova na LPS tj. da li izravno ili
gdje to nije moguće, putem iskrišta ili SPD-a.

E.4.2.2.2.3 Služba za zaštitu od požara i sigurnost

Sa službom za zaštitu od požara i sigurnost mora se dogovoriti o sljedećem:
– razmještaj alarma i dijelova sustava za gašenje požara
– trase, konstruktivni materijal i brtvljenje kanala
– metode zaštite koje će se koristiti na građevinama s upaljivim krovom.

E.4.2.2.2.4 Izvođači elektroničkih sustava i vanjskih antena

S izvođačima elektroničkih sustava i vanjskih antena mora se dogovoriti o sljedećem:
– odvajanje ili spajanje nosača antena i vodljivih zaslona kabela na LPS;
– trase antenskih kabela i unutarnje mreže
– ugradnju odvodnika prenapona.

E.4.2.2.2.5 Graditelji i izvođači instalacija

Između graditelja, izvođača instalacija te osoba odgovornih za konstrukciju građevine i
njezine tehničke opreme potrebno je dogovoriti sljedeće:
d) oblik, poziciju i broj potpornjeva LPS-a koje treba osigurati graditelj;
e) sve nosače koje je predvidio projektant (ili ugovaratelj LPS-a ili poduzetnik) koji će
se postaviti na građevini,
f) položaj LPS vodiča koji će se voditi unutar građevine
g) je li će se neka sastavnica LPS-a koristiti tijekom gradnje, primjerice, mreža stalnih
uzemljivača može se koristiti za uzemljenje kranova, dizalica i drugih metalnih
predmeta na gradilištu.
h) za građevine sa čeličnom konstrukcijom, broj i poziciju stupova i način pričvršćenja
priključka za uzemljenje i druge sastavnice LPS-a.
i) mogu li se metalne obloge, ako postoje, koristiti kao sastavnice LPS.
j) način osiguranja električne neprekidnosti pojedinih dijelova obloga i način njihova
priključka na ostale dijelove LPS na mjestima gdje se obloge mogu koristiti kao
sastavnice LPS
k) vrstu i položaju opskrbnih vodova koji ulaze u građevinu iznad i ispod tla uključujući
transportne sustave, televizijske i radio antene te njihove metalne nosače, metalne
ventilacijske dimnjake i opremu za pranje prozora,
l) koordinaciju LPS sustava uzemljivača građevine i spojeva (njihovih zaslon ili
oklopa) s elektroenergetskim i telekomunikacijskim vodovima
m) položaje i broj stijegova ili jarbola za zastave, postrojenja na krovu, primjerice
strojarnica dizala, ventilacije, postrojenja za grijanje i klimatizaciju, spremnika za
vodu i drugih izbočenih predmeta
n) vrstu konstrukcije krova i zidova da bi se moglo odrediti odgovarajuće metode
učvršćenja LPS vodiča, posebno što se tiče održavanja vodonepropusnosti
građevine
o) ostavljanje rupa kroz građevinu da se omogući slobodan prolaz LPS odvoda
p) omogućavanje izvedbe spojeva na čeličnoj konstrukciji, armaturnim šipkama i
drugim vodljivim dijelovima građevine
q) učestalost pregleda sastavnica LPS koje kasnije postaju nedohvatljive, primjerice
armaturne šipke kad se zaliju betonom
57
 r) izbor najpogodnijeg metala za vodiče uzevši u obzir hrđanje, posebno na mjestu
dodira dvaju različitih metala
s) mogućnost pristupa mjernim spojevima, stavljanje nemetalnih navlaka radi zaštite
od mehaničkh šteta ili sitnih krađa, skidanje jarbola za zastave ili drugih pomičnih
dijelova, uređaje za omogućavanje redovitih pregleda, posebice za dimnjake
t) pripremu nacrta sa svim spomenutim detaljima i s položajem svih vodiča i glavnih
sastavnica
u) položaj spojeva s armaturnim čelikom u betonu.

E.4.2.3 Elektrotehnički i mehanički zahtjevi

E.4.2.3.1 Elektrotehnički projekt

Projektant LPS-a mora odabrati odgovarajući LPS da bi se dobila najučinkovitija
konstrukcija. To znači da mora uzeti u obzir arhitektonski projekt građevine da bi mogao
odrediti da li postaviti odvojeni ili neodvojeni LPS ili kombinaciju obaju vrsta zaštite od
munje.
Mjerenje otpornosti tla najbolje je obaviti prije završetka rada na projektu, a u obzir treba
uzeti i sezonske varijacije otpornosti tla.
Tijekom rada na osnovnom elektroktehničkom projektu LPS-a, treba uzeti u obzir i
pogodne vodljive dijelove građevine kao prirodne dijelove LPS-a bilo kao pojačanje bilo
kao osnovne sastavnice LPS-a.
Odgovornost je projektanta LPS da provjeri elektrotehničke i fizičke značajke prirodnih
sastavnica LPS kako bi bilo izvjesno da one odgovaraju najmanjim zahtjevima ove
norme.
Upotreba metalne armature, primjerice čelika u armiranom betonu u svrhu zaštite od
munje zahtijeva oprezno razmatranje kao i poznavanje nacionalnih normi za građenje
koji se odnose na građevinu koju treba zaštititi. Čelični kostur armiranog betona može
se koristiti za LPS vodiče ili kao vodljive zaslone za smanjenje elektromagnetskog polja
munje u građevini tijekom prolaza struje munje kroz odvojeni LPS. Takav LPS olakšava
zaštitu, osobito u posebnim građevinama koje sadrže velike električne i elektroničke
instalacije.
Da bi se udovoljilo minimalnim zahtjevima za prirodne sastavnice danim u 5.3.5
potrebno je načiniti detaljnu specifikaciju konstrukcije.

E.4.2.3.2 Strojarski projekt

Projektant sustava zaštite od munje mora se zbog cjelovitog rješenja dogovarati i s
osobama odgovornim za strojarski dio projekta.
Također je od posebne važnosti uvažavanje estetskih zahtjeva kao i pravilnog izbora
gradiva radi ograničenja rizika pohrđavanja.
Minimalne dimenzije sastavnica sustava zaštite od munje za razne dijelove LPS
navedene su u tablicama 3, 6, 7, 8 i 9.
Gradiva korištena za LPS sastavnice navedena su u tablici 5.

NAPOMENA Za izbor drugih sastavnica, npr. štapova ili spojnica treba se obratiti na niz norma EN 50164.
Takav izbor jamči da su u obzir uzeti porast temperature i mehanička čvrstoća tih sastavnica.

Ako negdje, uzevši u račun elektrotehničke parametre atmosferskih izbijanja

specificirane za odabranu vrstu LPS prema tablici 1, postoje odstupanja u odnosu na
dimenzije i vrste gradiva navedene u tablicama 5, 6 i 7, projektant sustava zaštite od

58
munje ili izvođač mora izračunati porast temperature vodiča struje munje pri izboju
munje i odgovarajuću površinu presjeka vodiča.
Ako bi previsoka temperatura vodiča mogla ugroziti površinu na kojoj će on biti
pričvršćen (zbog zapaljivosti površine ili njezine niske točke taljenja), mora se upotrijebiti
veći presjek vodiča ili neka druga sigurnosna mjera, ugraditi veće nosače (razmaknice)
ili podstaviti sloj vatrootpornog gradiva.

Projektant LPS mora utvrditi sva područja sustava s problemima hrđanja i odrediti
odgovarajuće mjere.
Učinci hrđanja na LPS mogu se smanjiti povećanjem dimenzija gradiva, upotrebom
sastavnica otpornih na hrđanje ili nekim drugim mjerama za zaštitu od hrđanja.

Projektant LPS i izvođač radova na LPS moraju specificirati vrstu potpornjeva i način
pričvršćenja vodiča koji će se moći oduprijeti elektrodinamičkim silama struje munje u
vodičima te također omogućiti širenje i skraćenje vodiča pri porastu temperature.

E.4.2.4 Proračun sustava zaštite

E.4.2.4.1 Proračun koeficijenta kc

Koeficijent raspodjele struje munje kc među odvodnim vodičima ovisi o ukupnom broju n
i položaju odvodnih vodiča, o prstenastim vodičima koji ih povezuju, vrsti sustava
hvataljka kao i vrsti uzemljivača (pogledajte tablicu C.1 i slike C.2 i C.3).

Za određivanje kc za krovove kad je postavljena A vrsta uzemljivača, može se koristiti

slika E.2.

Potrebna sigurnosna udaljenost ovisi o gubitku napona na najkraćem putu od točke u

kojoj se računa sigurnosna udaljenost do uzemljivača u tlu ili najbliže sabirnice za
izjednačivanje potencijala.

Ako cijelom duljinom vodiča teče jednaka struja, formula za određivanje potrebnog
sigurnosnog razmaka dana je izrazom

s = ki × kc × l (E.1)

Ako kroz dijelove vodiča zbog raspodjele teku struje različite jakosti, u jednadžbi se
moraju uzeti u obzir razne (smanjene) struje koje teku u pojedinim odjeljcima vodiča. U
tom primjeru vrijedi izraz:

s = ki ( kc1 × l1 + kc2 × l2 + … + kcn × ln ) (E.2)

Mjesto udara, koje je bitno za kc, kao i točka gdje se računa sigurnosni razmak mogu se
znatno razlikovati.

59
 c
= 0,33 0,50 1,00 2,00
h
c razmak od najbližeg
odvoda duž sljemena
krova

kc 0,57 0,60 0,66 0,75 h duljina vodiča odvoda

od sljemena da najbliže
sabirnice za izjednačiva-
nje potencijala ili sustava
uzemljivača

Vrijednosti koeficijenta kc,

prikazane u tablici odno-
se se na odvode prika-
zane debelom crtom i
kc 0,47 0,52 0,62 0,73
mjestom udara

Položaj odvoda (za koji

se računa kc) mora se
usporediti sa slikom koja
prikazuje takav odvod

Treba odrediti stvarni

omjer c/h.
kc 0,44 0,50 0,62 0,73 Ako se vrijednost tog
omjera nalazi između
dviju vrijednosti u stup-
cu, kc se može odrediti
interpolacijom.

NAPOMENA 1
Dodatni odvodi na većim
razmacima od prikazanih
kc 0,40 0,43 0,50 0,60 u slikama nemaju
znakovitijeg utjecaja.

NAPOMENA 2
U slučaju kad postoje
prstenasti vodiči za
povezivanje odvoda
ispod ruba krova pogle-
dajte sliku C.3
kc 0,35 0,39 0,47 0,59
NAPOMENA 3
Sve vrijednosti određene
su jednostavnim izra-
čunom paralelnih impe-
dancija prema formuli na
slici C.1

kc 0,31 0,35 0,45 0,58

60
 c
= 0,33 0,50 1,00 2,00
h
c - razmak od najbližeg
odvoda duž sljemena krova

h - duljina vodiča odvoda od

kc 0,31 0,33 0,37 0,41 sljemena da najbliže sabir-
nice za izjednačivanje poten-
cijala ili sustava uzemljivača

Vrijednosti koeficijenta kc,

prikazane u tablici, odnose se
na odvode prikazane debe-
kc 0,28 0,33 0,37 0,41 lom crtom i mjestom udara

Treba odrediti stvarni omjer

c/h.
Ako je vrijednost tog omjera
između dviju vrijednosti u
stupcu, kc se može odrediti
interpola-cijom.
kc 0,27 0,33 0,37 0,41
NAPOMENA 1
Dodatni odvodi na većim
razmacima od prikazanih u
slikama nemaju znakovitijeg
utjecaja.

NAPOMENA 2
U slučaju kad postoje prs-
kc 0,23 0,25 0,30 0,35 tenovi vodiča za povezivanje
odvoda ispod ruba krova
pogledajte sliku C.3

NAPOMENA 3
Sve vrijednosti određene su
jednostavnim izračunom
paralelnih impedancija prema
kc 0,21 0,24 0,29 0,35 formuli na slici C.1

kc 0,20 0,23 0,29 0,35

Slika E.2 – Vrijednosti koeficijenta kc u primjeru kosog krova s hvataljkom na

sljemenu krova i vrstom A uzemljivača
61
E.4.2.4.2 Građevina s konzolnom konstrukcijom
Da bi se smanjila vjerojatnost da osoba koja stoji pod konzolnom konstrukcijom postane
alternativnom putanjom struje munje koja teče kroz odvodni vodič uz konzolnu
konstrukciju, stvarni razmak (u metrima) mora zadovoljiti sljedeći uvjet:

d > 2,5 + s , m (E.3)

gdje je s sigurnosni razmak u metrima izračunan prema odjeljku 6.3.

Brojka 2,5 je reprezentativna visina (u metrima) vrhova prstiju kad čovjek okomito ispruži
ruku (pogledajte sliku E.3).

d − stvarna visina > s

s − sigurnosni razmak prema odjeljku 6.3
l − duljina koja ulazi u račun sigurnosne udaljenosti s

NAPOMENA Pretpostavljeno je da visina osobe s ispruženom rukom iznosi 2,5 m.

Slika E.3 – Projektiranje LPS za konzolni dio konstrukcije građevine

Petlje na vodiču, kako je pokazano na slici 1, mogu proizvesti induktivne padove napona
koji mogu prouzročiti izbijanje struje munje kroz zid građevine i pritom načiniti štetu.
Ako uvjeti u 6.3 nisu zadovoljeni, mora se vođenje preurediti izravno kroz građevinu na
mjestima povratne petlje vodiča da budu zadovoljeni uvjeti na slici 1.

62
E.4.3 Armirano betonske građevine

E.4.3.1 Općenito
Industrijske građevine često imaju dijelove od armiranoga betona proizvedenog na licu
mjesta. U mnogim slučajevima dijelovi građevine sastoje se od predgotovljenih
betonskih čeličnih dijelova.

Čelična armatura u građevinama od armiranog betona može se, prema 4.3, koristiti kao
prirodna sastavnica LPS.

Takve prirodne sastavnice moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

⎯ odvodni vodiči prema 5.3
⎯ mreža uzemljivača prema 5.4.

Štoviše, vodljiva armatura u betonu, ako se pravilno koristi, mora tvoriti kavez za
izjednačivanje potencijala unutarnjega LPS prema 6.2.

Nadalje, čelična armatura građevine, ako ima odgovarajuće značajke, može služiti kao
elektromagnetski oklop, koji pomaže pri zaštiti električne i elektroničke opreme od
indukcije zbog elektromagnetskog polja munje prema HRN EN 62305-4.

Učinkovita zaštita od materijalnih šteta može se postići ako je armatura u betonu i bilo
koja druga čelična konstrukcija građevine spojene izvana i iznutra, tako da je postignuta
električka neprekidnost prema 4.3.

Pretpostavlja se da struja munje koja uđe u armaturne šipke teče kroz veći broj
paralelnih putova. Stoga je, kao posljedica toga, ukupna impedancija mreže niska a
gubitak napona zbog struje munje je također malen. Magnetsko polje koje stvara struje
u armaturnom čeliku je slabo zbog male gustoće struje i razdiobe struje na paralelne
putanje što stvara suprotna elektromagnetska polja. Međuinduktivnost sa susjednim
unutarnjim električnim vodičima je u odgovarajućoj mjeri smanjen.

NAPOMENA Za zaštitu od elektromagnetske indukcije pogledajte HRN EN 62305-4 i IEC 61000-5-2.

Kad je prostorija potpuno oklopljena armiranobetonskim zidovima čija neprekidnost

odgovara zahtjevima u 4.3, magnetsko polje zbog struje munje koje teče kroz armaturu
u blizini zida je niže nego u prostoriji građevine koja je zaštićena klasičnim odvodima.
Zahvaljujući manjim induciranim naponima na petljama vodiča unutar prostorije
jednostavnije je poboljšati zaštitu unutarnjih sustava.

Nakon faze izgradnje, gotovo je nemoguće odrediti položaj i konstrukciju armirnog

čelika. Stoga se plan armirnog čelika za potrebe zaštite od munje mora vrlo dobro
dokumentirati, što se može učiniti uz pomoć nacrta, opisa i fotografija snimljenih tijekom
gradnje.

E.4.3.2 Uporaba armature u betonu

Spojni vodiči moraju biti tako uređeni da omoguće pouzdani električni spoj s armaturnim
čelikom.
Vodljivi profili, primjerice, koji su dograđeni na građevinu mogu se koristiti kao prirodni
63
LPS vodiči te kao sabirnice za unutarnji sustav za izjednačivanje potencijala.
Kao praktičan primjer načina izjednačivanja potencijala služe temeljna sidra ili
ubetonirane ograde strojeva, uređaja ili kućišta. Na slici E.4 prikazano je uređenje
armature u betonu i sabirnice za izjednačivanje potencijala u nekoj industrijskoj
građevini.

Legenda:
1 elektroenergetska oprema (uređaji)
2 čelična ograda
3 metalna obloga pročelja
4 spoj
5 električna ili elektronička oprema
6 sabirnica za izjednačivanje potencijala
7 čelična armatura u betonu (s dodanom
mrežom vodiča)
8 temeljni uzemljivač
9 zajednički ulaz za razne opskrbne vodove

Slika E.4 – Izjednačivanje potencijala u građevini sa čeličnom armaturom

Lokacija spojnih završetaka na građevini mora se odrediti u ranoj fazi projektiranja LPS
s čim se mora upoznati izvođača građevinskih radova.

64
S izvođačem građevinskih radova mora se dogovoriti je li dopušteno zavarivanje ili
spajanje spojnicama na armaturni čelik ili bi u beton trebalo postaviti dodatne vodiče.
Sve potrebne radove treba izvesti i nadgledati prije zalijevanja betonom (tj. projektiranje
LPS mora biti izvedeno u skladu s projektom građevine)

E.4.3.3 Zavarivanje ili spajanje armaturnih šipki

Neprekidnost armaturnih šipki u betonu mora se osigurati steznim spojnicama ili
zavarivanjem.

NAPOMENA Kao pogodne smatraju se stezne spojnice prema normi EN 50164-1.

Zavarivanje na armaturne šipke dopušteno je samo ako se s tim suglasi projektant

građevinskog dijela projekta. Armaturne šipke moraju se međusobno zavariti na duljini
od najmanje 30 mm (pogledajte sliku E.5).

Legenda:
1 armaturne šipke
2 zavareni šav duljine najmanje 30 mm

Slika E.5 – Zavareni spojevi armaturnih šipki u armiranom betonu (ako se dopusti)

65
Spajanje na vanjske sastavnice sustava zaštite od munje mora se izvesti uz pomoć
šipke izvedene iz betona na projektiranom mjestu ili spojnom šipkom ili temeljnom
pločom koja prolazi kroz beton i koja je zavarena ili spojena steznom spojnicom na šipku
armature.
Na mjestima gdje je spoj između armeturne šipke u betonu i spojnog vodiča načinjen
steznom spojnicom, mora se zbog sigurnosti to izvesti s dva spojna vodiča (ili jednim
spojnim vodičem spojenim tim spojnicama na dvije različite armaturne šipke) s obzirom
da se nakon betoniranja spojevi više ne mogu pregledavati. Ako su spojni vodič i
armaturne šipke od različitih metala, cijeli se spoj mora zabrtviti masom koja sprječava
prodor vlage.

Na slici E.6 prikazane su stezne spojnice koje se upotrebljavaju za spajanje armaturnih

šipki i vodiča u obliku pune trake. Slika E.7 prikazuje detalje spajanja vanjskog sustava
na armaturne šipke.

Spojni vodiči moraju biti dimenzionirani za dio struje munje koja teče prema spojnoj točki
(pogledajte tablice 8 i 9).

Slika E.6 – Primjer spojnica koje se upotrebljavaju za izvedbu spojeva armaturnih

šipki i vodiča

66
Legenda
1 spojni vodič (traka)
2 matica zavarena na čeličnu spojnu šipku
3 čelična spojna šipka*
4 zaliveni ne-čelični spoj (za izjednačivanje potencijala)
5 sukani bakreni spojni vodič
6 zaštita od hrđanja
7 C-profil (čelični) (profil u obliku C)
8 var

* čelična spojna šipka koja je na mnogo mjesta spojena zavarivanjem na armaturne šipke.

NAPOMENA Konstrukcija prikazana na slici E.7c nije općenito prihvaćena u okviru dobre inženjerske
prakse.

Slika E.7 – Primjeri spajanja na armaturu u armiranom betonskom zidu

67
E.4.3.4 Gradiva
Kao dodatni vodiči u betonu za zaštitu od munje mogu se upotrebljavati sljedeća
gradiva: čelik, meko željezo, pocinčano željezo, nehrđajući čelik i bakar.
U nekim situacijama građevinski poduzetnik ne želi prihvatiti pocinčano željezo, što je
posljedica nesporazuma. Armaturni čelik postaje pasivno u betonu, što ga odlično štiti
od hrđanja.
Da bi se izbjegla zabuna glede različitih vrsta čeličnih šipki u betonu, preporučuje se da
šipke od okruglog čelika s promjerom od najmanje 8 mm i glatkom površinom budu
korištene kao dodatni vodiči za razliku od običnih rebrastih šipki.

E.4.3.5 Hrđanje (korozija)

Na mjestima gdje spojni vodiči čelične armature prolaze kroz betonski zid, mora se
posebna pozornost dati zaštiti od kemijske korozije (hrđanja).
Najjednostavija mjera zaštite od hrđanja je nanošenje sloja silikonske gume ili bitumena
oko izlaznih mjesta iz zida, npr. 50 mm u zidu i 50 mm izvan zida (pogledajte sliku E.7c).

Na mjestima prolaza bakrenih vodiča kroz betonski zid, ne će biti rizika od korozije ako
se upotrijebi puni vodič, točka za izjednačivanje potencijala, PVC sloj ili izolirani vodič
(pogledajte sliku E.7b). Za spojne vodiče od nehrđajućeg čelika prema tablicama 6 i 7,
nisu potrebne nikakve zaštitne mjere od hrđanja.

U slučaju izuzetno agresivne atmosfere, preporučuje se da spojni vodič koji izlazi iz zida
bude od nehrđajućeg čelika.

NAPOMENA Pocinčano željezo izvan betona u dodiru s armaturom u betonu može, u izvjesnim
okolnostima, prouzročiti štetu na betonu.

Ako se u beton umeću vijčane matice ili komadi od lijevanog željeza, mora ih se zaštititi
od hrđanja na dijelu izvan zida. Za postizanje električne vodljivosti kroz zaštićeni kraj
matice treba upotrijebiti nazubljene podložne pločice (pogledajte sliku E.7a).

Za više obavijesti o hrđanju (koroziji) pogledajte odjeljak E.5.6.2.2.2.

E.4.3.6 Spojevi
Istraživanja pokazuju da vezivanje nije pogodan način izrade spojeva kroz koje prolazi
struja munje. Postoji rizik da vezana žica eksplodira i ošteti beton. Međutim, na temelju
ranijih istraživanja može se zaključiti da tek svaki treći vezani spoj čini električni vodljivi
spoj tako da su praktično sve šipke elektički međusobno spojene. Takav zaključak
potvrđuju i mjerenja obavljena na građevinama od armiranog betona.

Zato su preporučene metode spajanja zavarivanje i spajanje steznim spojnicama.

Vezivanje kao način spajanja pogodno je jedino za dodatne vodiče za izjednačivanje
potencijala kao i za potrebe elektromagnetske spojivosti (EMC).

Spojeve vanjskih krugova na međusobno spojenu armaturu mora se izvesti uz pomoć

steznih spojnica ili zavarivanjem.

Varovi unutar betona moraju imati duljinu najmanje 30 mm. Poprečne šipke moraju biti
vođene savinute najmanje 50 mm paralelno prije mjesta zavarivanja.

68
Ako se zavarene šipke moraju zaliti betonom, nije dovoljno zavariti ih na mjestu križanja
varom dugačkim samo nekoliko milimetara. Takvi spojevi najčešće puknu pri zalijevanju
betonom.

Na slici E.5 prikazano je pravilno zavarivanje spojnih vodiča s armaturnim šipkama u

armiranom betonu.

Ako zavarivanje na armaturne šipke nije dopušteno, moraju se upotrijebiti stezne

spojnice ili dodatni vodiči. Dodatni vodiči mogu biti od čelika, mekog željeza, pocinčanog
željeza ili bakra. Ti se dodatni vodiči moraju spojiti s više armaturnih šipki vezivanjem ili
spojnicama da se iskoriste zaštitne mogućnosti armaturnog čelika.

NAPOMENA Ako je dopušteno zavarivanje, može se rabiti klasično kao i egzotermno zavarivanje uz
odgovarajuće načine zavarivanja.

E.4.3.7 Odvodi
Armaturne šipke betonskih zidova ili stupova te profili čeličnih konstrukcija mogu se
koristiti kao prirodoni odvodi. Na krovu se u tu svrhu mora izvesti krajnji spoj kojim će se
sustav hvataljka spojiti na armaturu u betonu i, ukoliko se na građevini ne koristi temeljni
uzemljivač kao jedino uzemljenje, moraju se načiniti i završni spojevi armatrure s
uzemljivačem.

Kad se kao odvod koriste pojedine šipke armature, mora se obratiti pozornost na
putanju prema zemlji da se osigura da su šipke položene u istoj električki neprekinutoj
okomici prema zemlji.

Ako se ne može zajamčiti navedena neprekinutost po okomici prirodnih odvoda, mora

se u beton postaviti dodatne vodiče odvoda. Ti dodatni vodiči moraju biti zavezani za
atmaturni čelik.

Gdjegod se sumnja da se ne može ostvariti najizravniji put odvoda prema zemlji (npr. za
postojeće građevine) mora se dodati vanjski sustav odvoda.

Slike E.4 i E.8 pokazuju konstrukcijske detalje prirodnih sastavnica LPS na građevinama
od armiranog betona. Što se tiče upotrebe armaturnih šipki kao temeljnog uzemljivača u
armirano-betonskim elementima, pogledajte također E.5.4.3.2.

69
 Slika E.8a – Uporaba metalne obloge pročelja kao prirodnog sustava odvoda na
građevini od armiranog betona

70
Legenda
1 okomiti profil
2 zidni potporanj
3 premosni spojevi
4 vodoravni profil

Slika E.8b – Spajanje profila obloge pročelja

Slika E.8 – Uporaba metalne obloge pročelja kao prirodnog sustava odvoda i
spajanje zidnih potpornjeva obloge pročelja

Unutarnji odvodi u pojedinim stupovima i zidovima moraju se međusobno spojiti

korištenjem njihovih čeličnih armaturnih šipki, pri čemu moraju ispuniti zahtjeve
električne neprekinutosti prema odjeljku 4.3.

Čelične armaturne šipke u pojedinim elementima predgovotovljenog betona i armaturne

šipke betonskih stupova i zidova moraju se spojiti s armaturnim šipkama betonskih
elemenata podova i stropova prije zalijevanja betonom.

U armaturi svih konstrukcijskih elemenata koji su zaliveni betonom na gradilištu,

primjerice, zidova, stupova, stubišta i okna dizala, postoje veliki neprekinuti vodljivi
dijelovi. Ako su podovi konstruirani od betona izlivenog na gradilištu, moraju se odvodi u
pojedinim stupovima i zidovima međusobno spojiti koristeći njihove armaturne šipke,
kako bi se osiguralo da će se struja munje čim ravnomjernije raspodijeliti. Ako su podovi
konstruirani od predgotovljenih betonskih jedinica, takvi spojevi općenito nisu
pristupačni. Međutim, uz malo povećane troškove, može se općenito pripremiti spojeve i
završetke za spajanje šipki armature pojedinih predgotovljenih jedinica sa šipkama
stupova i zidova prije zalijevanja betonom tako da se u beton umetnu dodatne spojne
šipke.
Predgotovljeni betonski elementi koji se upotrebljavaju za ovješena pročelja nisu
upotrebljivi za zaštitu od munje s obzirom da nemaju izvedene potrebne spojeve. Ako
71
treba postići vrlo učinkovitu zaštitu od munje za opremu instaliranu unutar građevine,
kao što su uredske zgrade s velikim sustavima za obradu podataka i računalnim
mrežama, nužno je potrebno da armaturne šipke u takvim elementima pročelja budu
međusobno spojene s armaturnim šipkama nosivih elemenata konstrukcije građevine i
to tako da struja munje može teći kroz cijelu vanjsku površinu građevine (pogledajte
sliku E.4).

Ako su na vanjskim zidovima građevine postavljeni prozori u nizu, bitno je odlučiti da li

spoj između pedgotovljenih betonskih dijelova iznad i ispod prozora izvesti postojećim
metalnim pregradama (stupovima) ili to izvesti na manjim razmacima ovisno o razmaku
prozora.

Upotrebom većeg broja vodljivih dijelova vanjskih zidova poboljšava se elektro-

magnetsko zaslanjanje unutrašnjosti građevine. Na slici E.9 prikazan je spoj prozora u
nizu s oblogom metalnog pročelja.

Legenda
1 spoj između segmenta obloge pročelja i metalnog okvira prozora
2 metalna obloga pročelja
3 vodoravni dio metalnog okvira prozora
4 okomiti dio metalnog okvira prozora
5 prozor

Slika E.9 – Spajanje neprekinutog okvira prozora s oblogom metalnog pročelja

Ako se kao odvod upotrebljava čelična konstrukcija, svaki čelični stup mora biti spojen s
armaturnim šipkama u betonu temelja spajanjem u određenim točkama kako je
pokazano na slici E.7. Čelične spojne šipke u armiranom betonu građevine moraju biti
međusobno spojene uz pomoć okomitih vodiča načinjenih od mekog željeza pogodnog
za zavarivanje. Nove građevine od armiranog betona moraju biti građene u skladu s
odjeljkom 4.3.
72
NAPOMENA Za više obavijesti o upotrebi čelične armature zidova građevine za potrebe elektro-
magnetskog oklapanja, pogledajte normu HRN EN 62305-4.

U primjeru širokih niskih građevina, kao što su dvorane, krov ne nose samo vanjski
zidovi nego i unutarnji stupovi. Vodljivi dijelovi stupova moraju se spojiti sa sustavom
hvataljka na gornjem dijelu, a sa sustavom za izjednačivanje potencijala na donjem
dijelu blizu tla, čime je načinjen unutarnji sustav odvoda. U blizini takvog unutarnjeg
sustava odvoda povećava se utjecaj elektromagnetskog polja.

U čeličnim okvirnim konstrukcijama općenito se upotrebljavaju čelični krovni nosači

međusobno spojeni vijčanim spojevima. Uz uvjet da su vijci pritegnuti odgovarajućom
silom za postizanje mehaničke čvrstoće, može se smatrati da su svi tako spojeni čelični
dijelovi međusobno i električki spojeni. Pri udaru munje struja prvog izbijanja probije
tanki sloj namaza boje i tako stvori vodljivi most.

Električni spoj može se poboljšati odstranjivanjem namaza na dosjednoj površini glave

vijka, matice ili podloške. Nadalje spojevi se mogu još poboljšati međusobnim
zavarivanjem dijelova na duljini od približno 50 mm nakon dovršenja radova na
konstrukciji.

Na postojećim građevinama s velikim vodljivim elementima u/na vanjskim zidovima

mora se postići neprekinutost vodljivih dijelova koji se kane koristiti kao odvodi. Ta je
tehnika također preporučljiva kad je uz zahtjeve zaštite od elektromagnetskih impulsa
munje (LEMP) potrebno udovoljiti i visokim zahtjevima estetskih strana arhitek-tonskog
projekta.

Osim spomenutog moraju se također postaviti i šipke za izjednačivanje potencijala.

Svaka šipka za izjednačivanje mora biti spojena na vodljive dijelove u vanjskim zidovima
i podovima. To se čini vodoravnim šipkama na razini tla kao i u podu svakog višeg kata
građevine.

Ako je moguće, treba predvidjeti mjesto spajanja na čeličnu armaturu u podu ili zidu.
Spojeve treba načiniti tako da budu spojene najmanje tri armaturne šipke.

Na velikim građevinama, šipke za izjednačivanje djeluju kao prstenovi vodiča (koji

povezuju odvode). U takvim slučajevima, mjesta spajanja s armaturnim šipkama moraju
se izvesti na svakih 10 m. Neovisno o mjerama koje mogu biti propisane za podrume,
nisu potrebne nikakve posebne mjere za spajanje armature građevine na LPS.

E.4.3.8 Izjednačivanje potencijala

Ako se zahtijeva veći broj spojeva na armiranim elementima raznih katova, a znakovita
se pozornost pridaje postizanju strujne putanje niskog indukiviteta uz upotrebu
armaturnih šipki u betonskim zidovima za izjednačivanje potencijala i oklapanja
unutarnjeg prostora građevine, moraju se unutar ili izvan betona na pojedinim katovima
postaviti prstenovi vodiča. Ti se prstenovi vodiča moraju među-sobno spojiti s okomitim
šipkama na razmacima ne većim od 10 m.

Takvoj konstrukciji mora se uvijek davati prednost zahvaljujući njenoj većoj pouzdanosti,

73
posebno na mjestima gdje nije poznata amplituda utjecajnih struja munje.

Također se preporučuje umrežavanje vodiča. Spojevi moraju biti dimenzionirani za

struje kvarova na sustavu elektroenergetskog napajanja.

E.4.3.9 Temelj kao uzemljivač

U velikim građevinama i industrijskim pogonima temelj je obično armiranobetonski.
Armaturne šipke u temelju, temeljna ploča i vanjski zidovi u dijelu ispod površine zemlje
tvore izvrstan uzemljivač uz uvjet da su zadovoljeni zahtjevi u odjeljku 5.4.

Armaturne šipke u temelju i ukopani zidovi mogu se koristiti kao temeljni uzemljivač.

Na taj se način postiže dobro uzemljenje uz najmanje troškove. Uz to, sav taj metal u
armaturi betona građevine je također dobra potencijalna referencija (nul točka) za
elektroenergetski sustav građevine, te telekomunikacijske i elektroničke instalacije u
njoj.

Za osiguranje dobrih spojeva u betonu preporučuje se, osim vezivanja armaturnih šipki,
dodati još i armaturnu mrežu, koju također treba vezati s armaturnim čelikom. Krajevi
vodiča za spajanje s vanjskim odvodima ili elementima građevine koji se koriste kao
odvodi ili za spajanje vanjskog uzemljenja moraju se izvesti iz betona na prikladnim
mjestima.

Općenito, armatura u temelju je električki vodljiva osim u slučajevima gdje su izvedene

dilatacije između raznih dijelova građevine u kojima se predviđaju različite brzine
slijeganja.

Dilatacije između vodljivih dijelova mogu se premostiti vodičima prema tablici 6 uz

pomoć stezaljki i spojnica sukladno odjeljku 5.5.

Armaturne šipke u betonskim stupovima, potpornjima i zidovima koji stoje na temeljima,

moraju se spojiti s armaturnim šipkama u temelju kao i s vodljivim dijelovima krova.

Slika E.10 prikazuje, na dijelu projekta LPS armiranobetonske građevine, rješenja za

betonske potporne stupove, zidove i krov s vodljivim dijelovima.

74
Legenda
1 prolaz vodiča LPS kroz vodotjesni prolazni izolator
2 čelična armatura u betonskom stupu
3 čelična armatura u betonskim zidovima

NAPOMENA Čelična armatura u unutarnjim betonskim stupovima postaje unutarnji odvod kad se
armatura stupa spoji s hvataljkom i uzemljenjem LPS-a. Ako se radi o osjetljivoj elektroničkoj opremi
smještenoj pored stupova mora se uzeti u obzir elektromagnetska okolina na tim mjestima.

Slika E.10 – Unutarnji odvodi u industrijskim građevinama

Ako zavarivanje na armaturu nije dopušteno, moraju se postaviti dodatni vodiči u

stupove ili se spojevi moraju izvesti na neki ispitani način. Ti se dodatni vodiči moraju
spojiti s armaturnim čelikom.
75
Nakon izgradnje konstrukcije i spajanja svih opskrbnih vodova na građevinu spajanjem
na sabirnicu za izjednačivanje potencijala, često je u praksi nemoguće izmjeriti otpor
uzemljenja u okviru programa održavanja.

Ako u izvjesnim okolnostima nije moguće izmjeriti otpor uzemljenja temeljnog uzem-
ljivača, jedan je od mogućih načina položiti jedan ili više referentnih uzemljivača blizu
građevine kako bi se uz njegovu (ili njihovu) pomoć promatralo promjene u okolini
sustava uzemljivača kroz više godina i to mjerenjem otpora kruga uzemljivač – temeljni
uzemljivač. Međutim, glavna je prednost temeljnog uzemljivača dobro izjednačivanje
potencijala pa sam otpor uzemljenja ima manje značenje.

E.4.3.10 Postupak ugradnje

Svi zaštitni vodiči i spojnice mora ugraditi izvođač LPS.

S izvođačem građevinskih radova mora se dogovoriti dovoljan interval vremena za

postavljanje LPS-a, čime se osigurava da planirano vrijeme građevinskih radova prije
zalijevanja betonom ne bude premašeno.

Tijekom građevinskih radova moraju se redovito obavljati mjerenja, a izvoditelj LPS-a

mora nadgledati te radove (pogledajte 4.3).

E.4.3.11 Predgotovljeni dijelovi od armiranog betona

Ako za sustav zaštite od munje koriste predgotovljeni dijelovi od armiranog betona, npr.
kao odvodi za oklapanje ili kao vodiči za izjednačivanje potencijala, moraju se na njima
postaviti mjesta spajanja kao na slici E.7, da bi se omogućilo kasnije jednostavno
spajanje predgotovljene armature s armaturom građevine.

Lokacija i oblik tih spojnih mjesta moraju se odrediti tijekom projektiranja konstrukcije
predgotovljenog armiranog dijela.

Mjesta spajanja moraju biti tako smještena da ista neprekinuta šipka u armiranom
betonu poveže jedno spojno mjesto s drugim.

Ako takav način ugradnje neprekidne šipke u armiranom betonu nije moguć sa
standardnim armaturnim šipkama, mora se u beton ugraditi dodatni vodič i povezati ga s
postojećom armaturom.

Općenito, potrebno je u svakom kutu pločastog predgotovljenog armiranobetonskog

dijela postaviti po jedno mjesto spajanja, kao što je prikazano u slici E.11.

E.4.3.12 Dilatacijski spojevi

Ako građevina ima izvjestan broj dilatacijskih spojeva na razmacima za slijeganje
pojedinih sekcija, a u građevini se mora ugraditi mnogo elektroničke opreme, mora se
između armature raznih sekcija građevine postaviti spojne vodiče preko dilatacija na
razmacima koji nisu veći od polovice razmaka između odvoda navedenih u tablici 4.

76
Da bi se osigurala niska impedancija sustava za izjednačivanje potencijala i učinkovito
oklapanje prostora unutar građevine, dilatacijski spojevi između sekcija građevine
moraju se premostiti na kratkim razmacima (između 1 m i polovice razmaka između
odvoda) savitljivim ili pomičnim vodičima ovisno o zahtijevanom koeficijentu oklapanja,
kako je prikazano na slici E.11.

Slika E.11a – Postavljanje spojnih vodiča na ravnom predgotovljenom armirano-

betonskom dijelu uz pomoć vijčanog ili zavarenog spoja

Slika E.11b – Konstrukcija savitljivog spoja između dvaju betonskih dijelova preko
dilatacije na građevini

Slika E.11– Postavljanje spojnih vodiča u elemente od armiranog betona i savitljivih

spojnih vodiča između dvaju armiranobetonskih elemenata
77
E.5 Vanjski sustav zaštite od munje

E.5.1 Općenito

E.5.1.1 Neodvojeni LPS

U većini slučajeva vanjski se LPS može postaviti na građevini koju treba zaštititi.

Međutim, ako toplinski učinci u točki udara ili na vodičima koji prenose struju munje
mogu načiniti štetu na građevini ili njenom sadržaju, razmak između vodiča LPS-a i
zapaljivog gradiva mora se povećati na najmanje 0,1 m.

NAPOMENA Tipični slučajevi su

- građevine sa zapaljivim pokrovom i
- građevine sa zapaljivim zidovima.

Za projekt LPS-a bitan je smještaj vodiča LPS-a što ovisi o obliku građevine koju se štiti,
zahtijevane razine zaštite te upotrijebljene geometrijske metode projektiranja. Projekt
sustava hvataljki općenito određuje položaj i vođenje sustava odvodnih vodiča, sustava
uzemljivača kao i unutarnjeg LPS-a.

Ako susjedne građevine također imaju svoje LPS, ti se sustavi moraju spojiti na LPS
građevine koju se promatra.

E.5.1.2 Odvojeni LPS

Odvojeni vanjski LPS mora se upotrijebiti kad bi struja munje koja bi protjecala kroz
spojene unutarnje vodljive dijelove mogla prouzročiti štetu na građevini i njenom
sadržaju.

NAPOMENA Upotreba odvojenog LPS-a može biti pogodna i u slučajevima gdje se predviđa da bi
izmjene na građevini mogle uvjetovati i izmjene na sustavu LPS.

LPS sustavi koji su spojeni s vodljivim dijelovima građevine, a sa sustavom za izjed-

načivanje potencijala samo na razini tla, definirani su prema odjeljku 3.3 kao odvojeni
sustavi.

Odvojeni LPS izvode se bilo postavljanjem štapnih hvataljki ili stupova (jarbola) blizu
građevine koju treba zaštititi ili razvlačenjem nadzemne žice između stupova u skladu sa
zahtjevima za postizanje sigurnosnog razmaka u odjeljku 6.3.

Odvojeni LPS se postavljaju također i na građevinama od izolirajućeg gradiva kao što su

opeka i drvo, pri čemu se moraju uvažiti sigurnosni razmaci kako su definirani u odjeljku
6.3 te ne smije biti nikakve veze s vodljivim dijelovima građevine niti s ugrađenom
opremom, s izuzetkom spojeva na sustav uzemljivača na razini tla.

Vodljiva oprema unutar građevine i električni vodiči ne smiju biti postavljeni na

razmacima prema vodičima sustava hvataljka i odvodnim vodičima manjim od
sigurnosne udaljenosti definirane u odjeljku 6.3. Također i sve predviđene buduće
instalacije moraju odgovarati zahtjevima odvojenog LPS. S tim zahtjevima mora
poduzetnik, odgovoran za projekt i izvedbu LPS-a upoznati vlasnika građevine.
78
Nadalje vlasnik građevine mora s tim zahtjevima upoznati buduće izvođače (podu-
zetnike) koji će izvoditi radove u ili na građevini. Povratno mora poduzetnik, odgovoran
za radove, obavijestiti vlasnika da takve zahtjeve ne može ispuniti.

Svi dijelovi opreme postavljeni na građevini s odvojenim LPS-om moraju biti smješteni
unutar zaštićenog prostora LPS-a i udovoljiti uvjetima za sigurnosne razmake. Vodiči
LPS moraju biti postavljeni na izoliranim nosačima, ako su ti izravno pričvršćeni nosači
na zidovima građevine ujedno preblizu vodljivih dijelova, tako da su razmaci između
LPS i unutarnjih vodljivih dijelova manji od sigurnosnih razmaka definiranih u odjeljku
6.3.

Vodljivi nosači postavljeni na ravnom krovu koji nisu spojeni na sustav izjednačivanja
potencijala, a postavljeni su na nekom razmaku od sustava hvataljka koji nije veći od
sigurnosnog razmaka ali je razmak prema sustavu izjednačivanja potencijala veći od
sigurnosnog razmaka, moraju se spojiti na sustav hvataljka odvojenoga LPS-a.

Pri projektiranju LPS-a i davanju uputa za rad u blizini krovnih potpornjeva mora se uzeti
u obzir da će napon na nosačima doći na napon hvataljke u slučaju udara munje.

Odvojeni LPS mora se izvesti na građevini uz postavljanje dugačkih međusbno

povezanih vodljivih dijelova ako se želi spriječiti da struja munje prolazi kroz zidove
građevine i opremu instaliranu unutar nje.

Na građevinama koje se sastoje od međusobno neprekidno povezanih dijelova kao što

su čelična konstrukcija ili armirani beton, odvojeni LPS mora zadržati sigurnosne
razmake prema svim tim vodljivim dijelovima građevine. Za postizanje odgovarajućeg
razmaka, LPS vodiči moraju biti pričvršćeni na građevinu putem izoliranih potpornjeva
za vodiče.

Treba primijetiti da se stupovi i stropovi od armiranog betona često koriste i u

građevinama građenim od opeke.

E.5.1.3 Opasno iskrenje

Opasno se iskrenje između LPS-a i metalnih, električnih i telekomunikacijskih instalacija
može izbjeći na sljedeće načine:
– u odvojenom LPS izoliranjem ili odvajanjem prema odjeljku 6.3,
– u neodvojenom LPS izjednačivanjem potencijala, u skladu s odjeljkom 6.2, ili izoli-
ranjem ili odvajanjem u skladu s odjeljkom 6.3.

E.5.2 Sustavi hvataljka

E.5.2.1 Općenito
Ova norma ne pruža nikakav kriterij za izbor sustava hvataljka jer se štapne hvataljke,
rastegnute žice kao hvataljke ili mrežne hvataljke smatraju jednako valjanim.

Uređenje sustava hvataljke mora biti u skladu sa zahtjevima u tablici 2.

79
E.5.2.2 Razmještaj hvataljka
Za projektiranje sustava hvataljka, treba upotrebljavati sljedeće metode, bilo
pojedinačno bilo njihove kombinacije, uz uvjet da se zaštitne zone različitih dijelova
sustava hvataljka prekrivaju, čime se osigurava da je građevina potpuno zaštićena u
skladu s odjeljkom 5.2:
⎯ metoda zaštitnog kuta
⎯ metoda kotrljajuće kugle
⎯ metoda mreže vodiča.

Za projektiranje LPS-a mogu se upotrebljavati sve tri metode. Izbor vrste LPS ovisi o
praktičnoj procjeni njegove pogodnosti i osjetljivosti građevine koju treba zaštititi.

Metodu projektiranja hvataljka odabire projektant LPS-a. Međutim, može se uzeti u obzir
i sljedeće:
– metoda zaštitnog kuta je pogodna za jednostavne građevine ili za male dijelove
većih građevina. Ta metoda nije pogodna za građevine više od polumjera kotrljajuće
kugle koji odgovara izabranoj razini zaštite LPS-a
– metoda kotrljajuće kugle je pogodna za građevine složena oblika
– metoda mreže vodiča je pogodna za sve građevine, a posebno je pogodna za
ravne površine.

Metoda projektiranja hvataljka i metode projektiranja LPS-a koje se koriste za razne

dijelove građevine moraju se izričito navesti u projektnoj dokumentaciji.

E.5.2.2.1 Metoda zaštitnog kuta

Vodiči hvataljke, štapovi, stupovi i rastegnute žice moraju se razmjestiti tako da svi
dijelovi građevine budu u zaštitnoj zoni unutar ovojne plohe koja je nastala projekcijom
pod kutom α od okomice iz točaka hvataljke na odgovarajuću ravninu u svim
smjerovima.

Zaštitni kut α mora biti u skladu s tablicom 2, gdje je h visina hvataljke iznad površine
koju se štiti.

Projekcijom na opisani način iz jedne točke dobiva se stožac. Na slikama A.1 i A.2
prikazano je kakav zaštićeni prostor se dobiva uz upotrebu različitih vodiča hvataljke u
LPS-u.

Prema talici 2, zaštitni kut α mijenja se s visinom hvataljke iznad površine koju se štiti
(pogledajte slike A.3 i E.12).

80
Legenda
H visina zgrade iznad referentne ravnine tla
h1 fizička visina štapne hvataljke
h2 = h1 + H, visina štapne hvataljke iznad tla
α1 zaštitni kut koji odgovara visini hvataljke h = h1, tj. visini iznad krovne plohe od koje se mjeri
(referentna ravnina)
α2 zaštitni kut koji odgovara visini hvataljke h2

Slika E.12 – Projektiranje hvataljka metodom zaštitnog kuta za razne visine prema
tablici 2

Metoda zaštitnog kuta ima geometrijske granice i ne može se upotrijebiti ako je h veće
od polumjera kotrljajuće kugle r, kako je definirano u tablici 2.

Ako se na krovu građevine treba predmete zaštititi štapovima, a zaštićeni obujam

štapova prelazi rub građevine, štapove treba postaviti između štićenog predmeta i ruba.
Ako to nije moguće, treba upotrijebiti metodu kotrljajuće kugle.

Projekt hvataljke metodom zaštitnog kuta hvataljke prikazan je također na slikama E.13 i
E.14 za odvojeni LPS, a na slikama E.15 i E.16 za neodvojeni LPS.

81
Slika E.13 – Odvojeni vanjski LPS uz upotrebu dva odvojena stupa hvataljke koji su
projektirani metodom zaštitnog kuta

82
 Slika E.14 – Odvojeni vanjski LPS uz upotrebu dva odvojena stupa hvataljke
spojena vodoravnom ovješenom žicom

83
 Slika E.15a – Primjer upotrebe samo jedne štapne hvataljke

Slika E.15b – Primjer upotrebe dvije štapne hvataljke

Slika E.15 – Primjer projekta hvataljke neodvojenog LPS-a uz pomoć štapnih

hvataljka

84
 Slika E.16 – Primjer projekta hvataljke neodvojenog LPS-a od vodoravne žice u
skladu s metodom zaštitnog kuta

Ako je površina na koju je sustav hvataljka položen kosa, osovina stošca koji oblikuje
zaštitinu zonu ne mora nužno biti osovina štapne hvataljke, nego je osovina okomita na
površinu na koju je hvataljka postavljena. Pritom vrh stošca ostaje u vrhu štapne
hvataljke (pogledajte sliku E.17).

85
 Slika E.17 – Zaštićeni obujam štapne hvataljke ili stupa na kosoj površini

86
E.5.2.2.2 Metoda kotrljajuće kugle
Metodu kotrljajuće kugle treba upotrijebiti za određivanje zaštićenog prostora i površina
građevine u slučajevima kad je prema tablici 2 isključena uporaba metode zaštitnog
kuta.

Prema toj metodi, smještaj sustava hvataljka zadovoljava ako nijedna točka obujma koji
se štiti ne dolazi u dodir s kotrljajućom kuglom promjera r, koju se kotrlja oko i preko
građevine u svim mogućim smjerovima. Stoga kotrljajuća kugla smije dodirnuti samo tlo
i/ili dijelove sustava hvataljka.

Polumjer kotrljajuće kugle r ovisi o vrsti LPS-a (pogledajte tablicu 2).

Slike E.18 i E.19 prikazuju primjer upotrebe metode kotrljajuće kugle na raznim
građevinama. Kugla polumjera r kotrlja se oko i preko građevine dok ne dotakne ravninu
tla ili neku stalnu građevinu ili objekt u dodiru s ravninom tla koja može voditi struju
munje. Točka udara može biti svagdje gdje kotrljajuća kugla dotakne građevinu, pa se
na takvim mjestima mora postaviti zaštitni vodič hvataljke.

87
Slika E.18 – Projekt hvataljke LPS-a prema metodi kotrljajuće kugle, metodi
zaštitnog kuta i metodi mreže vodiča, te opći raspored dijelova sustava hvataljka

88
 Slika E.19 – Projekt mreže LPS hvataljka na građevini složena oblika

Kad se metoda kotrljajuće kugle upotrijebi na nacrte građevine, građevinu se mora

promatrati iz svih smjerova da bi se bilo sigurno da nijedan njezin dio ne ostane
nezaštićen, što bi se moglo previdjeti ako bi se gledalo samo prednju i bočnu stranu te
tloct.

Zaštićeni prostor koji tvori neki LPS vodič je prostor u koji ne može ući kotrljajuća kugla
kad je u dodiru s vodičem i kotrlja se preko građevine.

Slika E.18 pokazuje zaštićene obujmove LPS sustava hvataljka prema metodi mreže,
metodi kotrljajuće kugle i metodi zaštitnog kuta s općim rasporedom eleme-nata
hvataljke.

U slučaju dvaju paralelnih vodoravnih LPS vodiča hvataljki smještenih iznad vodoravne
referentne ravnine u slici E.20, dubina prodiranja p kotrljajuće kugle ispod ravnine vodiča
u prostoru između vodiča, može se izračunati iz jednadžbe:

( 2)
2
p = r − r2 − d (E.4)

Dubina prodiranja mora biti manja od ht minus visina predmeta koji se štiti (elektromotor
na slici E.20):
p < ( ht − hpredm )

89
 Slika E.20 – Prostor zaštićen s dvije vodoravne žičane hvataljke ili dvije štapne
hvataljke (r > ht)

Primjer prikazan na slici E.20 vrijedi također za tri ili četiri štapne hvataljke; primjerice,
četiri verikalna štapa jednake visine h smještena u kutovima kvadrata. U tom slučaju, d
na slici E.20 odgovara dijagonalama kvadrata koji čine četiri štapa.

NAPOMENA Od sredine 1930-ih poznato je da je polumjer kotrljajuće kugle r u korelaciji s vršnom

vrijednošću struje munje I koja pogađa građevinu: r = 10 ⋅ I 0,65 , gdje je struja I dana u kA.

Točke u koje bi munja mogla udariti mogu se odrediti uz pomoć metode kotrljajuće
kugle. Tom metodom može se također odrediti vjerojatnost udara u svaku točku
90
građevine.
Slika E.21 prikazuje kotrljanje kugle preko građevine. Crtkana crta označava putanju
središta kugle. To je također geometrijsko mjesto vrha silaznog lidera odakle slijedi
konačno izbijanje. Svi udari munja s vrhom lidera na putanji središta kotrljajuće kugle
izbit će se u najbližu točku na građevini. Oko rubova krova putanja je u obliku četvrtine
kružnice čija je svaka točka moguća polazna točka vrha silaznog lidera iz koje se može
izbiti u rub građevine. To pokazuje da će znatan dio udara pogađati rub krova, neki u
zidove, a neki u krovnu plohu.

Slika E.21 – Točke iz kojih munje mogu udariti u građevinu

Da bi se moglo predvidjeti ukupnu vjerojatnost udara u zid, mora se razmotriti i kotrljanje

kugle u tlocrtu (slika E.21b).

91
E.5.2.2.3 Metoda mreže
Smatra se da mreža, čija je namjena zaštita ravnih površina, može zaštititi cijelu
površinu ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) da su vodiči hvataljke, kao što je spomenuto u Dodatku A, raspoređeni po:

b) rubnim linijama krova,
c) krovnim nadstrešnicama,
d) sljemenu krova ako nagib krova prelazi 1/10,
e) bočnim stranama građevine više od 60 m na dijelu višem od 80 % visine
građevine

f) da veličina oka mreže hvataljke nije veća od vrijednosti dane u tablici 2;

g) da je mreža hvataljke tako raspoređena da struja munje uvijek može poteći po

najmanje dvije različite putanje prema zemlji te da nema metalne instalacije koja
bi stršala izvan zaštićenog obujma sustava hvataljka;

NAPOMENA Veći broj odvoda dovodi do smanjenja razmaka među njima te se time smanjuje
elektromagnetsko polje unutar građevine (pogledajte odjeljak 5.3).

h) da su vodiči hvataljke koliko je više moguće položeni na najkraćim izravnim

putovima.

Primjeri neodvojenog LPS s upotrebom projektiranja metodom mreže hvataljka

prikazani su na slici E.22a za građevinu s ravnim krovom, te na slici E.22b za građevinu
s kosim krovom. Slika E.22c prikazuje primjer LPS-a na industrijskoj građevini. Slika
E.22d prikazuje primjer LPS-a sa skrivenim vodičima.

92
93
94
 Slika E.22d – Hvataljke i vodiči skriveni od pogleda za zgrade do visine 20 m i kosim krovom

Slika E.22 – Primjer projekta hvataljke s upotrebom metode mreže

za neodvojeni LPS

E.5.2.3 Hvataljke na bočnim stranama visokih građevina

Na građevinama višim od 120 m, mora se dio bočnih površina na 20 % visine od vrha
građevine opremiti sustavom hvataljka.

NAPOMENA Ako na vanjskodm dijelu zidova na gornjem dijelu građevine ima osjetljivih dijelova
(primjerice elektroničke opreme), mora ih se zaštititi postavljanjem posebnih hvataljka, npr. vodoravnim
šiljcima, mrežom vodiča ili slično.
95
E.5.2.4 Konstrukcija

E.5.2.4.1 Općenito
Ako je površina presjeka vodiča u skladu s tablicom 6, najveća dopuštena temperatura
vodiča se ne će prekoračiti.

Krov ili zid građen od zapaljivog gradiva mora se zaštititi od opasnih učinaka struje
munje koja zagrijava LPS vodiče i to upotrebom jednog ili više sljedećih mjera:
⎯ smanjenem temperature vodiča,
⎯ povećanjem presjeka vodiča,
⎯ povećanjem razmaka između vodiča i pokrova krova (pogledajte također odjeljak
5.2.4)
⎯ postavljanjem zaštitnog toplinski otpornog pokrova između vodiča i zapaljivog
dijela.

NAPOMENA Istraživanja su pokazala da su povoljnije štapne hvataljke s tupim vrhom.

E.5.2.4.2 Neodvojene hvataljke

Vodiči hvataljka i odvoda moraju biti međusobno spojeni uz pomoć vodiča na krovu da
bi se osigurala dovoljna razdioba struje na vodiče odvoda.

Vodiči na krovu i na spojevima štapnih hvataljka mogu biti pričvršćeni na krov uz

upotrebu bilo vodljivih ili nevodljivih razmaknica i potpornjeva. Vodiči mogu također biti
razmješteni po površini zida ako je zid načinjen od nezapaljivog gradiva.

Preporučeni razmaci potpornjeva tih vodiča prikazani su na tablici E.1.

Tablica E.1 – Preporučeni razmaci potpornja vodiča

Nosači trake i Nosači okruglih
Raspored sukanih vodiča, punih profila vodiča,
mm mm
Vodoravni vodiči na vodoravnim 500 1 000
površinama
Vodoravni vodiči na okomitim površinama 500 1 000
Okomiti vodiči od tla do visine od 20 m 1 000 1 000
Okomiti vodiči od 20 m i više 500 1 000
NAPOMENA 1 Ova tablica ne vrijedi za ugrađene nosače koji bi mogli zahtijevati posebna razmatranja

NAPOMENA 2 Zbog procjene uvjeta okoline (npr. očekivne sile vjetra) može se pokazati potrebnim
odstupiti od preporučenih vrijednosti razmaka potpornja.

Na malim kućama i sličnim građevinama sa sljemenom krova, mora se postaviti vodič

po sljemenu. Ako je građevina sasvim unutar zaštićenog prostora koji pruža sljemenski
vodič, mora se od njega izvesti najmanje dva odvoda na oba suprotna zabatna ugla
građevine.

NAPOMENA Razmak između dvaju odvoda, mjeren duž vanjskog ruba građevine ne smije biti vieći od
96
razmaka navedenog u tablici 4.

Kišni oluci na rubu krova mogu se koristiti kao prirodni vodiči uz uvjet da su u skladu s
odjeljkom 5.2.5.

Slike E.23a, E.23b i E.23c prikazuju primjer rasporeda vodiča na krovu i odvode na
zgradi s kosim krovom.

Slika E.23 – Neki detalji izvedbe sustava zaštite od munje na građevini s kosim
krovom pokrivenim crijepom

97
U slučaju dugih građevina moraju se vodiči hvataljke položeni na sljemenu krova
produljiti u skladu s tablicom 4.

Na građevinama s velikim nadstrešnicama, sljemenski vodiči moraju se produljiti do

kraja ruba krova. Na zabatu krova vodiči hvataljke se moraju spojiti s vodičima odvoda.

Vodiče hvataljke, spojne vodiče i vodiče odvoda mora se, koliko je više moguće voditi
čim ravnije. Na električki nevodiljivim krovovima, vodiči hvataljke mogu se položiti pod
crijep ali radije na crijep. Iako postavljanje pod crijep ima prednost zbog jednostavnosti i
manjeg rizika od hrđanja, bolje je, gdje god se može pričvršćenja (nosače) postaviti na
odgovarajući način, postaviti vodiče na crijep (tj. izvan krova) i tako smanjiti rizik štete pri
izravnom udaru munje. Polaganje vodiča iznad crijepa također olakšava i nadzor.
Povoljnije je da se od vodiča smještenih pod crijepom izvedu kratki zašiljeni odvojci koji
strše iznad krova na razmacima ne većim od 10 m. Također se mogu rabiti i
odgovarajuće metalne ploče (pogledajte sliku E.20d) uz uvjet da su postavljene na
razmacima ne većim od 5 m.

Na građevinama s ravnim krovom, vodiči se na vanjskom obodu postavljaju čim bliže

vanjskim rubovima krova koliko je izvedivo.

Kad je površina krova veća od oka mreže prema tablici 2, moraju se postaviti dodatni
vodiči hvataljke.

Na slikama E.23a, E.23b i E.23c dani su primjeri konstruktivnih detalja potpornjeva

vodiča hvataljke na kosom krovu građevine. Na slici E.24 dan je primjer detalaj
konstrukcije potpornjeva vodiča na ravnom krovu.

98
Slika E.24 – Konstrukcija LPS-a uz pomoć prirodnih sastavnica na krovu građevine

Na slici E.25 prikazan je razmještaj vanjskog LPS na građevini s ravnim krovom

načinjenim od izolacijskog gradiva kao što su drvo ili opeka. Krovni nosači nalaze se
unutar zaštićenog prostora. Na visokim građevinama postavljaju se na pročelju
prstenovi vodiča koji povezuju sve odvode. Razmaci između tih prstenova dani su na
tablici 4. Prstenovi vodiča ispod razine polumjera kotrljajuće kugle potrebni su kao vodiči
za izjednačivanje potencijala.

99
Slika E.25 – Položaj vanjskog LPS na građevini od izolacijskog gradiva, npr. drveta
ili opeke visine do 60 m i ravnim krovom te krovnim nosačima hvataljke

Vodiči LPS-a i štapovi moraju biti mehanički učvršćeni tako da mogu izdržati naprezanja
uslijed vjetra i vremena te radova koji se obavljaju na krovu.

Metalna obloga koja služi kao mehanička zaštita vanjskih zidova može se, prema

100
odjeljku 5.2.5, rabiti kao prirodna sastavnica hvataljke, ako ne postoji rizik zapaljenja
zbog rastapanja metala. Zapaljivost ovisi o vrsti gradiva ispod metalne obloge. Potvrdu o
zapaljivosti tog gradiva treba dati građevinski poduzetnik.

Sustav brtvljenja na metalnom krovu i ostalim vrstama krova munja može probiti, a u
tom slučaju kroz krovnu oblogu na tom mjestu može prodrijeti voda. Želi li se izbjeći
takvu mogućnost, moraju se postaviti odgovarajuće hvataljke.

Kupole svjetlika te zaklopke na dimnjacima i ventilacijskim izvodima u normalnim su

okolnostima zatvorene. Konstrukcija zaštite tih zaklopki mora se prodiskutirati s
kupcem/vlasnikom građevine da se dođe do odluke je li zaštitu zaklopki treba postaviti u
otvorenom, zatvorenom ili nekom srednjem položaju.

Obloge krova od vodljivog lima koje nisu u skladu s odjeljkom 5.2.5 mogu se rabiti kao
hvataljke ako rastapanje gradiva u točki udara munje nije opasno. Ako se to ne može
prihvatiti, vodljivi lim na krovu mora se zaštititi sustavom hvataljka dovoljne visine
(pogledajte slike E.20 i E.26).

Slika E.26 . Konstrukcija mreže hvataljka na krovu s vodljivim pokrovom gdje se

proboj pokrova ne može dopustiti

Kad se rabe nosači od izolacijskog gradiva, moraju se ispuniti uvjeti sigurnosnih

razmaka iz odjeljka 6.3.

Ako se rabe vodljivi nosači, spoj s krovnim limom mora moći izdržati djelomičnu struju
munje (pogledajte sliku E.26).

Na slici E.24 pokazan je primjer prirodne hvataljke s upotrebom krovnog parapeta kao
hvataljke na rubu krovne površine.

Dijelovi postavljeni na razini krova i koji iz njega strše moraju se zaštititi štapnim
hvataljkama. Alternativno, strane metalne konstrukcije moraju se spojiti na LPS ukoliko
nisu u skladu s odjeljkom 5.2.5.

Na slici E.27 dan je primjer spoja hvataljke s prirodnim odvodom u betonu.

101
 Slika E.27 – Konstrukcija vanjskog LPS na građevini od armiranog betona gdje
armature u vanjskim zidovima služe kao prirodne sastavnice

E.5.2.4.2. Zaštita od munje krovova višekatnih garaža

Za zaštitu te vrste građevina mogu se rabiti zaštitne kape za hvataljku. Kape se mogu
spojiti na armaturu u betonu krova (pogledajte sliku E.28). U slučaju krovova na kojima
se ne može izvesti spoj s armaturom u betonu, krovni vodiči mogu se položiti u brazde
u opločenju kolnika, a kape na mjestima čvorova mreže. Širina oka mreže ne smije
prijeći iznos koja odgovara razini zaštite u tablici 2. U tom slučaju osobe i vozila na
površini za parkiranje nisu zaštićeni od udara munje.

102
 Slika E.28 – Primjer izvedbe zaštitne kape spoja vodiča hvataljke na krovu
autogaraže

Ako treba zaštititi garažnu površinu na krovu garaže od izravnih udara munje, moraju se
postaviti štapne hvataljke i razvučene žice.

Za određivanje sigurnosnog razmaka na slici je E.29 prikazano približno rješenje visine

hvataljke.

103
 Slika E.29 – Štapna hvataljka upotrijebljena kao zaštita metalnog krovnog nosača
uređaja s električnom instalacijom koja nije spojena na sustav hvataljka

U slučaju vertikalnih vodiča, mora se u obzir uzeti prostor koji je moguće dohvatiti
rukom. Nužna sigurnosna udaljenost može se postići bilo postavljanjem prepreka, bilo
postavljanjem zaštitnih vodiča.

Na ulazima se mora postaviti znakove upozorenja na opasnost od udara munja tijekom

nevremena.

Pitanje dodirnog napona i napona koraka može se zanemariti ako je krov pokriven
slojem asfalta debljine najmanje 5 cm. Također se može zanemariti pitanje napona
koraka ako je krov načinjen od armiranog betona s neprekinuto spojenim armatur-nim
šipkama u skladu s odjeljkom 4.3.

E.5.2.4.2.2 Građevine s ravnim krovom i građevine od armiranog betona na čije

krovove ne dolaze posjetitelji
Na ravnom krovu koji nije dostupan posjetiteljima a na njemu je postavljen vanjski
sustav hvataljka, vodiči hvataljka moraju biti položeni na način prikazan na slici E.27.
Metalna lim parapeta može se rabiti kao prestenasti vodič za izjednačivanje potencijala
kao što je prikazano na slici E.30.
104
Slika E.30 – Način izvedbe za postizanje električne neprekinutosti parapetne obloge

Na slici E.27 prikazan je način polaganja mreže vodiča na krovu. Ako se smije
privremeno oštetiti hidroizolaciju na krovu građevine, može se mrežna hvataljka na
ravnom krovu zamijeniti prirodnom hvataljkom koja se sastoji od šipki u betonu u skladu
s odjeljkom 5.2.4. Prihvatljiva je i alternativa da se vodiči LPS hvataljke učvrste izravno
na betonski krov.

Općenito će udar munje u armaturu u betonu oštetiti hidroizolaciju. Potom će kišnica

prouzročiti hrđanje armaturnih šipki što dovodi do štete. Ako nije dopušteno smanjenje
mehaničke čvrstoće betona zbog hrđanja armature, mora se postaviti zaseban sustav
hvataljka, svakako spojen s armaturom, čime se sprječavaju izravni udari u armirani
beton.

Metalna obloga koja služi za mehaničku zaštitu vanjskih zidova može se rabiti kao
prirodna sastavnica sustava hvataljka u skladu s odjeljkom 5.2.5 ako nema opasnosti
zapaljenja od rastopljenog metala.

Na mjestima udara munja gdje se može dopustiti rastapanje metala mogu se

upotrebljavati krovni pokrovi od vodljivog lima koji nije u skladu s tablicom 3. Ako se to
ne može dopustiti, mora se postaviti sustav hvataljka odgovarajuće visine (pogledajte
105
slike E.20 i E.26). U tom se slučaju mora upotrijebiti metoda kotrljajuće kugle. Prema toj
metodi veličina oka mreže mora biti manja, a potpornji viši nego kad se radi o običnoj
mrežnoj hvataljki.

Ako se upotrebljavaju potpornji od izolacijskog gradiva, moraju se ispuniti zahtjevi

sigurnosnih razmaka prema vodljivom limu navedeni u odjeljku 6.3. Ako se upotreb-
ljavaju vodljivi potpornji, spojevi s krovnim limom moraju moći izdržati djelomične struje
munje (pogledajte sliku E.29).

Na slici E.24 prikazan je primjer prirodne hvataljke upotrebom krovnog parapeta kao
vodiča hvataljke na rubu površine krova.

Ako se povremene štete na pročelju mogu dopustiti te da se mogu odlomiti i padati s

građevine komadi betona do veličine 100 mm, prema odjeljku 5.2 dopušteno je prsten
vodiča na krovu zamijeniti prirodnim prstenom vodiča sastavljenim od armature u
betonu.

Metalni dijelovi koji ne zadovoljavaju te uvjete za hvataljke navedene u odjeljku 5.2.5

mogu se, međutim, iskoristiti za spajanje različitih dijelova koji vode struju munje unutar
površine krova.

E.5.2.4.2.3 Izvedba odgovarajućeg oklopa (štita) građevine

Vanjski zidovi krova građevine mogu se upotrijebiti kao elektromagnetski oklop (štit) za
zaštitu električne opreme i opreme za obradu podataka unutar građevine (pogledajte
HRN EN 62305-2, Dodatak B, te normu HRN EN 62305-4).

Na slici E.27 dan je primjer upotrebe međusobno spojene armature u armiernom betonu
kao odvoda i kao elektromagnetskog štita prostora koji okružuje. Za više pojedinosti
pogledajte normu HRN EN 62305-4.

Unutar područja sustava hvataljka na krovu, svi se vodljivi dijelovi čija je barem jedna
dimenzija veća od 1 m moraju spojiti tako da čine mrežu. Umreženi štit mora se spojiti
sa sustavom hvataljka na rubu krova i također na drugim točkama unutar površine krova
u skladu s odjeljkom 6.2.

Slike E.24 i E.30 prikazuju konstrukciju hvataljka na građevinama s vodljivim kosturom

uz upotrebu krovnog parapeta kao prirodne hvataljke i čeličnog kostura kao prirodnih
odvoda.

Na slici E.30 dan je primjer kako se izvodi električna neprekidnost koje prirodne
sastavnice LPS-a.

Kao rezultat smanjenog oka mreže čeličnih konstrukcija u usporedbi s tablicom 2, struja
se munje raspodjeljuje na nekoliko paralelnih vodiča, što ima za posljedicu manju
elektromagnetsku impedanciju i zatim prema odjeljku 6.3, sigurnosni se razmaci
smanjuju, a potrebni sigurnosni razmaci između instalacije i LPS-a se mnogo lakše
postižu.

Na najvećem broju građevina, krov je najmanje zaštićeni dio građevine. Stoga se

106
posebna pozornost mora obratiti na poboljšanje učinkovitosti zaštite krovnih
konstrukcija.

Ako u krovu nema vodljivih dijelova konstrukcije, zaštita se može poboljšati smanji-
vanjem razmaka između vodiča na krovu.

E.5.2.4.2.4 Zaštita opreme u ravnini krova ili koja strši izvan krova bez spoja s
vodljivim instalacijama
Štapne hvataljke za zaštitu metalne opreme na ravnom krovu ili koja strši, moraju biti
tolike visine da oprema koju treba zaštititi bude u potpunosti unutar zaštićenog prostora
hvataljke određenog metodom kotrljajuće kugle ili u potpunosti unutar stošca sa
zaštitnim kutom prema tablici 2. Sigurnosni razmak između štapne hvataljke i opreme na
krovu mora biti u skladu s uvjetima navedenim u odjeljku 6.3.

Na slici E.29 prikazan je primjer zaštite opreme na krovu uz pomoć štapne hvataljke čija
je visina i mjesto određeno metodom zaštitnog kuta. Veličina zaštitnog kuta mora biti u
skladu s razinom zaštite LPS određenoj u tablici 2.

Metalna oprema na krovu koja nije zaštićena štapnim hvataljkama, ne zahtijeva dodatnu
zaštitu ako njezine dimenzije ne prelaze sljedeće:
– visinu iznad krova od 0,3 m
– ukupnu gornju površinu 1,0 m2
– duljinu u bilo kojoj dimenziji 2,0 m.

Nevodljiva oprema na krovu koja nije unutar zaštićenog obujma štapne hvataljke i koja
ne strši za više od 0,5 m iznad površine koju tvori sustav hvataljka, ne zahtijeva dodatnu
zaštitu vodiča hvataljke.

Vodljive instalacije kao što su električni vodovi ili metalne cijevi, koje vode iz opreme na
ravnom krovu u unutrašnjost građevine mogu znatan dio struje munje odvesti u
unutrašnjost građevine. Na mjestima gdje postoje takvi vodljivi putovi, oprema koje strši
izvan površine krova mora se zaštititi hvataljkom. Ako zaštita putem sustava hvataljka
nije moguća ili bi bila skupa, mogu se u vodljive cijevi ugraditi izolirani dijelovi duljine
koja odgovara najmanje dvostrukoj sigurnosnoj udaljenosti (npr. cijevi za komprimirani
zrak).

Dimnjaci od izolacijskog gradiva moraju se zaštititi štapnim hvataljkama ili prstenastim

hvataljkama ako nisu u zaštićenom prostoru sustava hvataljka. Štapna hvataljka na
dimnjaku mora imati visinu da čitav dimnjak bude u njenom zaštićenom prostoru.

Moguć je udar munje u nevodiljivi dimnjak ako se ne nalazi u zaštitnom prostoru sustava
hvataljka, zbog činjenice da je unutarnja površina dimnjaka pokrivena talogom čađe koji
je vodljiv tako da čak i ako ne pada kiša, taj sloj može voditi struju prethodnika izbijanja
munje velike duljine.

Na slici E.23b prikazana je konstrukcija štapne hvataljke na dimnjaku načinjenom od

izlacijskog gradiva.

Metalna niska oprema na krovu mora biti spojena na sustav hvataljka ako se ne može
107
održati potreban sigurnosni razmak prema odjeljku 6.3.

E.5.2.4.2.5 Zaštita uređaja na krovu koji sadrže električnu opremu i opremu za

obradu podataka
Sva oprema na krovu od izolacijskog ili vodljivog gradiva koja sadrži električnu opremu i
opremu za obradu podataka, mora se nalaziti unutar zaštićenog prostora sustava
hvataljka.

Izravan udar u opremu postavljenu unutar zaštićenog prostora sustava hvataljka nije
vjerojatan.

Izravan udar u konstrukciju na krovu prouzročio bi osim uništenja, također i veće štete
na priključenoj električnoj i elektroničkoj opremi ne samo unutar tih konstrukcija, nego i
unutar same građevine.

Oprema na krovu na čeličnoj konstrukciji također mora ležati u zaštićenom prostoru

štapne hvataljke. U tom slučaju vodiči hvataljke moraju biti spojeni ne samo na sustav
hvataljka, nego i, ako je moguće, izravno na čeličnu konstrukciju. Ako su spojeni na
čeličnu konstrukciju, moraju udovoljiti zahtjevima sigurnosnih razmaka.

Zahtjevi postavljeni za opremu na krovu, vrijede također i za opremu postavljenu na

vertikalnim površinama u koje je moguć udar munje, tj. koje može dotaknuti kotrljajuća
kugla.

Na slikama E.29 i E.31 dani su primjeri konstrukcije hvataljke koja štiti opremu na krovu
načinjenu od vodljivog ili izolacijskog gradiva i koja sadrži električne instalacije. Primjer
na slici E.31 pogodan je jedino ako se sigurnosna udaljenost ne može održati.

108
Slika E.31 – Metalna krovna oprema zaštićena od izravnog udara munje sa spojem
na sustav hvataljke

NAPOMENA Ako oprema zahtijeva posebnu zaštitu, mogu se na kabele pod naponom na krovu postaviti
odvodnici (SPD-ovi).

Zahtijevani sigurnosni razmak mora se održati ne samo u zraku, nego također i kad se
radi o putanji kroz čvrsto gradivo (km = 0,5).

E.5.2.4.2.6 Električne instalacije koje strše iz zaštićenog prostora

Antenski stupovi na krovu građevina moraju se zaštititi od izravnih udara postavljanjem
antenskog stupa u zaštićeni prostor ili postavljanjem odvojenoga vanjskog LPS-a.

Ako to nije moguće, antenski se stup mora spojiti sa sustavom hvataljka. Tada
parcijalne struje munje mogu ući u građevinu koja se štiti.

Antenski kabel je najbolje uvesti u građevinu na skupnom ulazu svih opskrbnih vodova
ili blizu glavne sabirnice LPS za izjednačivanje potencijala. Vodljivi zaslon antenskog
kabela mora se spojiti na sustav hvataljka na razini krova i na glavnu sabirnicu za

109
izjednačivanje (pogledajte sliku E.32).

LEGENDA
1 metalni stup
2 vodoravni vodič hvataljke na sljemenu krova
3 spoj između krovnog odvoda i metalnog nosača antene
4 antenski kabel
5 glavna sabirnica; na sabirnicu spojen i metalni zaslon antenskog kabela
6 mjerni spoj
7 TV
8 paralelna trasa antenskog i elektroenergetskog kabela
9 elektroenergetski kabel
10 sustav uzemljivača
11 glavna razdjelna ploča s odvodnicima SPD
12 temeljni uzemljivač
13 LPS odvodni vodič
l sigurnosni razmak
α zaštitni kut

NAPOMENA Za male građevine, prema odjeljku 5.3.3, dovoljna su dva odvoda.

Slika E.32 – Primjer konstrukcije zaštite od munje kuće s TV antenom uzevši njen
nosač kao štapnu hvataljku

110
Oprema na krovu. za koju se ne može osigurati sigurnosni razmak, mora se spojiti na
sustav hvataljka i na vodljive dijelove opreme na krovu te na vodljivi oklop njegove
električne opreme prema tablici 9.

Na slici E.31 je prikazan primjer metode spajanja opreme na krovu s vodljivim dijelovima
električne instalacije i hvataljkom građevine.

E.5.2.4.7 Zaštita vodljivih dijelova na krovu

Vodljivi predmeti, npr. predmeti postavljeni na krovu s nedovoljnom debljinom stijenke,
koji ne mogu izdržati izravan udar munje kao i pokrovi krova ili drugi dijelovi koji ne
udovoljavaju zahtjevima za prirodne sustave hvataljka prema odjeljku 5.2.5 i tablici 3 i
kroz koje se ne može dopustiti prolaz struje munje, moraju se zaštititi vodičima
hvataljke.

Za projektiranje zaštite od munje vodljivih dijelova na krovu treba za dimenzioniranje

hvataljke upotrijebiti metodu kotrljajuće kugle (pogledajte sliku E.33).

LEGENDA
1 kotrljajuća kugla 4 odvodni vodič
2 štapna hvataljka 5 metalni spremnik
3 električni uređaji r polumjer kotrljajuće kugle, pogl. tablicu 2
s sigurnosni razmak prema odjeljku 6.3

Slika E.33 – Instalacija zaštite metalne opreme na krovu od izravnog udara munje

111
Na slici E.31 prikazan je primjer konstrukcije sustava hvataljke za zaštitu opreme na
krovu od izravnog udara munje u slučaju kad se ne može održati sigurnosne udalje-
nosti.

E.5.2.4.2.8 Zaštita građevina u pokrivenih zemljom (na krovu)

Za građevine koje su na krovu pokrivene slojem zemlje i gdje u normalnom slučaju
nema ljudi, može se postaviti normalni LPS. Sustav hvataljka u tom slučaju treba biti u
obliku mreže na površini zemljanog sloja ili određeni broj štapnih hvataljka spojenih
ukopanom mrežom vodiča – dimenzionirano metodom kotrljajuće kugle ili zaštitnog
kuta. Ako to nije moguće, mora se uzeti u obzir da će ukopana mrežna hvataljka bez
štapnih hvataljka ili vršaka biti manje učinkovita.

Na građevine koje na krovu imaju sloj zemlje debljine do 0,50 m i gdje su ljudi stalno
nazočni, mora se postaviti mrežna hvataljka s okom mreže od 5 m × 5 m da bi se
spriječila pojava opasnih napona koraka. Za zaštitu ljudi na tlu od izravnih udara munje,
može se pokazati potrebnim postavljanje štapnih hvataljka uz upotrebu metode
kotrljajuće kugle. Ti se štapovi mogu nadomjestiti prirodnim hvataljkama kao što su
ograde, rasvjetni stupovi itd. Pri provjeri visine hvataljke mora se uzeti u obzir visina
dohvata čovjeka od 2,5 m, kao i potrebne sigurnosne razmake (pogledajte i sliku E.3).

Ako se ništa od toga ne može ostvariti, mora se ljude upozoriti da tijekom nevremena
mogu biti izloženi izravnom udaru munje.

Za građevine pod zemljom pokrivene slojem zemlje debelim više od 0,5 m, još se
razmatra koje bi mjere bile potrebne. Dok se to ne istraži, preporučuje se upotrijebiti iste
mjere kao i ako je sloj zemlje manji od 0,5 m.

Za zaštitu građevina pod zemljom koje sadrže eksplozijska gradiva zahtijeva se

postavljanje dodatnog LPS-a. Takav dodatni LPS može biti i odvojeni LPS iznad
građevine. Sustavi uzemljivača obaju zaštitnih sustava moraju se međusobno spojiti.

E.5.2.5 Prirodne sastavnice

Na građevinama s ravnim krovovima, metalni pokrovi krovnih parapeta predstavljaju
tipičnu prirodnu sastavnicu mrežne hvataljke LPS-a. Takav pokrov obuhvaća izbačene
dijelove od aluminija, pocinčanog željeza ili bakra u obliku slova U, koji štite gornju
površinu parapeta od atmosferskih utjecaja. Najmanja debljina takvog pokrova dana u
tablici 3.

Vodiči hvataljke, vodiči na površini krova i odvodi moraju se spojiti s pokrovom parapeta.
Na spojevima između odjeljaka pokrova parapeta moraju se postaviti premoštenja
ukoliko među njima nema pouzdanih spojeva.

Na slici E.24 prikazan je primjer konstrukcije hvataljke s uporabom vodljivog pokrova

parapeta kao prirovne hvataljke LPS-a.

Vodljivi dijelovi kao što su metalni spremnici, metalne cijevi i ograde mogu se upotrijebiti
kao prirodne sastavnice sustava hvataljki uz uvjet da debljina stijenki bude u skladu s
tablicom 3.
112
Posude i cjevovodi koji sadrže plinove ili tekućine pod visokim tlakom ili zapaljive plinove
ili tekućine, ne smiju se upotrebljavati kao prirodne hvataljke. Na mjestima gdje se to ne
može izbjeći moraju se pri dimenzioniranju cjevovoda i posuda u obzir uzeti učinci
zagrijavanja zbog struje munje.

Vodljivi dijelovi iznad površine krova kao što su metalni rezervoari, obično su spojeni s
opremom instaliranom unutar građevine. Da bi se spriječilo protjecanje pune struje
munje kroz građevinu, potrebno je omogućiti dobar spoj između takve prirodne
sastavnice LPS-a i mrežne hvataljke.

Na slici E.34 dan je primjer detalja spajanja vodljive opreme na krovu s vodičima
hvataljke.

Legenda
1 učvršćenje (potporanj) vodiča hvataljke
2 metalna cijev
3 vodoravni vodič hvataljke
4 armatura u betonu

NAPOMENA 1 Čelična cijev mora udovoljavati zahtjeve prema odjeljku 5.2.5 i tablici 6, spojni vodič
prema tablici 6, a armatura u betonu prema odjeljku 4.3. Spojevi na krovu moraju biti izvedeni vodotjesno.
NAPOMENA 2 U ovom posebnom primjeru načinjeni su spojevi s armaturom u armiranom betonu.

Slika E.34 – Spoj prirodne štapne hvataljke s vodičem hvataljke

Vodljivi dijelovi iznad površine krova kao što su metalni rezervoari i armaturne šipke u
betonu moraju se spojiti s mrežnom hvataljkom.

Ako se ne može dopustiti izravan udar munje u vodljive dijelove na krovu, ti se vodljivi
dijelovi moraju postaviti u zaštićeni prostor sustava hvataljka.

S vodljivim pokrovima pročelja i odgovarajućim dijelovima građevine gdje se rizik od

113
požara može zanemariti, postupa se u skladu s odjeljkom 5.2.5.

Na slici E.35 prikazan je primjer vodljivog premoštenja između ploča metalnog pročelja u
primjerima gdje se te ploče rabe kao prirodni odvodi. Predstavljene su dvije metode:
premoštenje savitljivim vodičem i spajanje samoreznim vijkom. Na mjestima gdje se
rabe ploče kao prirodni vodiči struje munje može se upotrijebiti samo premoštenje
savitljivim vodičima. Spajanje samoreznim vijcima pogodno je samo kod spajanja oklopa
(zaštita od LEMP).

Slika E.35a – Premoštenje savitljivim vodičem Slika E.35b – Spoj samoreznim vijkom

NAPOMENA Električki vodljivo premoštenje poboljšava naročito zaštitu od LEMP. Više obavijesti o zaštiti
od LEMP može se naći u normi HRN EN 62305-4.

Slika E.35 – Konstrukcija premoštenja dvaju segmenata metalnih ploča na pročelju

E.5.2.6 Odvojena hvataljka

Ako je postavljen odvojeni LPS, stupovi njegovih hvataljka pored građevine služe tome
da se na najmanju mjeru umanji vjerojatnost udara munja u unutrašnjost zaštićenih
zona.

Ako je postavljeno više stupova, moraju svi biti povezani nadzemnim vodičima, a
razmaci od instalacija do LPS-a moraju biti u skladu s odjeljkom 6.3.

Ti nadzemni vodiči (žice) između stupova povećavaju zaštićeni obujam te također

raspodeljuju struju munje na nekoliko odvoda. Pad napona duž LPS-a i elektro-
magnetski utjecaji u zaštićenom prostoru su zbog toga niži nego u slučaju kad
nadzemnih vodiča nema.

jakost elektromagnetskog polja u građevini je smanjena zbog većeg razmaka između

instalacija u građevini i LPS-a. Odvojeni LPS može se također upotrijebiti i na
114
građevinama od armiranog betona, što još poboljšava elektromagnetsko oklapanje.
Međutim, odvojena konstrukcija LPS-a nije praktična za visoke građevine.

Odvojeni sustav hvataljka od razvučenih žica na izoliranim stupovima može biti pogodan
kad ima više opreme koja strši iznad površine krova koju treba zaštititi. Izolacija stupova
(potpora) mora podnijeti napon izračunan za sigurnosni razmak prema odjeljku 6.3.

E.5.3 Sustav odvoda

E.5.3.1 Općenito
Pri izboru broja i položaja odvodnih vodiča mora se uzeti u obzir činjenicu da se, kad se
struja munje podijeli na nekoliko odvodnih vodiča, smanjuje rizik udara munje i
elektromagnetske smetnje u građevini. Slijedi da treba, koliko je više moguće, odvodne
vodiče postaviti jednoliko i simetrično duž vanjskog oboda građevine.

Raspodjela struje poboljašava se ne samo povećanjem broja odvodnih vodiča nego i

postavljanjem prstenova vodiča za izjednačivanje potencijala.

Odovodni vodiči moraju se postaviti čim je dalje moguće od unutarnjih strujnih krugova i
metalnih dijelova da bi se izbjegla potreba izjednačivanja potencijala s LPS-om.

Treba podsjetiti da:

– odvodni vodiči moraju biti čim moguće kraći (da bi indukcija bila čim manja),
– je tipičan razmak između odvodnih vodiča je prikazan u tablici 4,
– geometrija odvodnih vodiča i prstenova za izjednačivanje potencijala utječe na veličinu
sigurnosnih razmaka (pogledajte odjeljak 6.3),
– se za konzolne konstrukcije sigurnosni razmaci moraju izračunavati s obzirom na rizik
od bočnog udara munje (pogledajte odjeljak E.4.2.4.2).

Ako nije moguće postaviti odvodni vodič na jednoj strani ili njenom dijelu građevine zbog
arhitektonskih ili praktičnih razloga, vodiči koji su trebali biti postavljeni na toj strani
moraju se, za kompenzaciju, postaviti dodatno na drugim stranama. Razmaci između
odvodnih vodiča ne smiju biti manji od jedne trećine razmaka navedenih u tablici 4.

Ukoliko su glavni razmaci među odvodnim vodičima u skladu s iznosima navedenim u

tablici 4, može se dopustiti i odstupanje od ±20 % tih razmaka.

Odvodi se također moraju postaviti i u zatvorenim dvorištima s obodom većim od 30 m.

Tipični razmaci između odvodnih vodiča dani su u tablici 4.

E.5.3.2 Broj odvodnih vodiča pri odvojenom LPS-u

Nema dodatnih obavijesti.

E.5.3.3 Broj odvodnih vodiča pri neodvojenom LPS-u

Nema dodatnih obavijesti.

E.5.3.4 Konstrukcija
115
E.5.3.4.1 Opće obavijesti
Vanjski odvodni vodiči moraju se postaviti između sustava hvataljke i uzemljenja.
Gdjegod je moguće treba kao odvode rabiti prirodne sastavnice.

Ako je sigurnosni razmak između odvodnih vodiča i unutarnjih instalacija izračunan na

temelju razmaka odvoda prema tablici 4, prevelik, mora se povećati broj odvodnih
vodiča da se zadovolji kriterij sigurnosne udaljenosti.
Sustavi hvataljka, sustavi odvoda i sustavi uzemljivača moraju biti tako usklađeni da se
omogući najkraći mogući put struje munje u zemlju.

Najbolje je da odvodni vodiči budu spojeni u čvorištima mreže sustava hvataljka i zatim
vođeni okomito do čvorišta sustava uzemljivača.

Ako se izravna veza ne može postaviti zbog velikih konzolnih konstrukcija itd., spoj
odvodnog vodiča sa sustavom hvataljka mora biti izveden posebno a ne kroz prirodne
sastavnice kao što su kišne cijevi i sl.

Na slici E.36 dan je primjer vanjskog LPS na građevini s krovom na dvije razine, a na
slici E.25 primjer konstrukcije vanjskog LPS na građevini visine 60 m s ravnim krovom i
opremom na krovu.

116
Legenda
1 vodoravni vodič hvataljke
2 odvodni vodič
3 T-spojnica – otporna na hrđanje
4 mjernispoj
5 uzemljivač vrste B, prstenasti uzemljivač
6 T-spojnica na rubu krova
7 veličina oka mreže

NAPOMENA Razmak između odvoda mora biti u skladu s iznosima navedenim u odjeljcima 5.2 i 5.3 i
tablicom 4.

Slika E.36 – Instalacija vanjskog LPS na građevini od izolacijskog gradiva s krovom

na dvije razine

Pri građevinama koje sadrže velike vodljive dijelove, struja munje teče samo kroz
uobičajeni sustav odvoda LPS-a. Zbog toga geometrija sustava odvoda određuje
elektromagnetska polja u unutrašnjosti građevine (pogledajte sliku E.37).

117
 Slika E.37a Slika E.37b

Slika E.37c Slika E.37d

118
 Slika E.37d

NAPOMENA Razmak između odvodnih vodiča i veličine oka mreže mora biti usklađen s odabranom
razinom zaštite prema tablicama 2 i 4

Slika E.37 – Primjeri geometrije LPS vodiča

Kad se broj odvodnih vodiča povećava, sigurnosni se razmak može smanjiti prema
veličini koeficijenta kc (pogledajte odjeljak 6.3).

Prema odjeljku 5.3.3, mora se na građevini postaviti najmanje dva odvodna vodiča
(pogledajte slike E.38 i E.36).

119
Legenda
1 električna oprema 6 sustav uzemljivača
2 električni vod 7 elektroenergetski kabel
3 LPS vodiči 8 temeljni uzemljivač
4 glavna razdjelna ploča s SPD-ima s sigurnosni razmak prema 6.3
5 mjerni spoj l duljina za proračun sigurn. razmaka s
NAPOMENA Primjer prikazuje probleme koji nastaju uvođenjem električnog kabela ili druge vodljive
instalacije u prostor krova zgrade.

Slika E.38 – Instalacija LPS uz upotebu samo dvaju odvodnih vodiča i temeljnog
uzemljivača

Na velikim građevinama kao što su stambene visokokatnice i posebno industrijske i

poslovne građevine sa čeličnom konstrukcijom ili čeličnim i betonskim kosturom ili
armiranobetonskom konstrukcijom mogu se kao odvodi rabiti vodljivi dijelovi
konstrukcije.

Ukupna impedancija LPS-a takvih građevina je prilično niska te one zahtijevaju vrlo
učinkovitu zaštitu od munje za unutarnje instalacije. Posebno je korisno upotrijebiti
vodljive površine zidova kao odvode. Takve vodljive površine mogu biti: armirano-
betonski zidovi, metalne obloge pročelja i pročelja od predgotovljenih betonskih eleme-
nata uz uvjet da su spojevi unutar betona i između elemenata izvedeni prema odjeljku
5.3.5.

Na slici E.4 dan je detaljni prikaz pravilne konstrukcije LPS-a koji rabi prirodne
sastavnice kao što je, primjerice, armaturni čelik u betonu.
120
Upotreba prirodnih sastavnica, npr. čelične konstrukcije, smanjuje gubitak napona
između sustava hvataljke i sustava uzemljivača kao i elektromagnetske utjecaje zbog
struje munje unutar građevine.

Ako je sustav hvataljke spojen na vodljive dijelove stupova unutar prostora građevine i
na sustav za izjednačivanje potencijal na razini tla, kroz taj unutarnji odvod teći će jedan
dio struje munje. Magnetsko polje od tog dijela struje munje utjecat će na susjednu
opremu što se mora uzeti u obzir pri projektiranju unutarnjeg LPs-a i električnih i
elektroničkih instalacija. Amplituda tih djelomičnih struja ovisi o dimenzijama građevine i
o broju stupova, uz pretpostavku da je oblik vala struje jednak obliku vala struje munje.

Ako je sustav hvataljka izoliran od unutarnjih stupova, onda ne može teći struja kroz
stupove u unutarnjem prostoru građevine, uz uvjet da izolacija nije probijena. Ako se
izlacija probije na nepredviđenom mjestu, može se očekivati veća djelomična struja
munje kroz neki stup ili skupinu stupova. Strmina čela struje može se povećati zbog
bitno smanjenog trajanja čela vala prouzročenog probojem izolacije pa je oprema u
neposrednoj okolini izložena mnogo više nego što bi bila u slučaju kontroliranog
spajanja stupova na LPS građevine.

Na slici E.10 dan je primjer konstrukcije odvoda na velikoj armiranobetonskoj

industrijskoj građevini. Pri projektiranju unutarnjeg LPS-a treba uzeti u obzir
elektromagnetske utjecaje blizu unutarnjih stupova.

E.5.3.4.2 Neodvojeni vodiči odvoda

Pri građevinama s velikim vodljivim dijelovima u vanjskih zidovima, vodiči hvataljke i
sustava uzemljivača moraju bitis spojeni na vodljive dijelove građevine na više mjesta.
Taj postupak, prema odjeljku 6.3, dovodi do smanjenja sigurnosnih razmaka.

Kao rezultat tih spajanja, vodljivi dijelovi građevine rabe se kao odvodi te također i kao
sabirnice za izjednačivanje potencijala.

Na velikim ravnim građevinama (npr. industrijskim građevinama, izložbenim halama i sl.)

s dimenzijama većim od četverostrukog razmaka odvodnih vodiča, treba gdje god je
moguće, postaviti dodatne unutarnje odvode na približno svakih 40 m.

Svi unutarnji stupovi i unutarnji dijelovi zidova s vodljivim dijelovima, kao npr. armaturne
šipke u betonu, koji ne ispunjavaju uvjete sigurnosnih razmaka, moraju se spojiti sa
sustavom hvataljka i sa sustavom uzemljivača na svim pogodnim mjestima.

Na slici E.10 prikazan je LPS velike građevine s unutarnjim stupovima od armiranog

betona. Zbog izbjegavanja opasnih iskrenja između vodljivih dijelova građevine,
armatura u stupovima spojena je na sustav hvataljka i na sustav uzemljivača. Kao
rezultat, dio će struje munje teći kroz te unutarnje odvode. Doduše, struja će se podijeliti
na više odvodnih vodiča i imat će približno jednaki oblik vala kao struja munje. Strmina
čela vala, međutim, bit će smanjena. Ako se ti spojevi ne izvedu, a dođe do iskrenja,
može se dogoditi da struja poteče kroz samo jedan ili nekoliko tih odvoda.

Oblik vala struje preskoka znatno je strmiji od vala struje munje, pa će inducirani napon
u susjednim strujnim petljama biti znatno veći.
121
Za građevine je posebno važno da se prije početka projektiranja građevine projekt
građevine i projekt LPS-a usklade tako da se vodljivi dijelovi konstrukcije građevine
mogu iskoristiti za zaštitu od munje. Dobro usklađenim projektiranjem postiže se visoka
učinkovitost LPS-a uz najmanje troškove.

Zaštita od munje prostora i osoba ispod konzolnih viših dijelova zgrade i konzolnih
gornjih katova mora se projektirati prema odjeljku 4.2.4.2 i slici E.3.

E.5.3.4.3 Odvojeni odvodni vodiči

Ako zbog arhitektonskih razloga odvodni vodiči ne mogu biti postavljeni na površini zida,
mora ih se i postaviti u otvorene utore u zidu. U tom slučaju mora se razmotriti pitanje
održanja sigurnosnih razmaka, kao što je opisano u odjeljku 6.3, između odvodnog
vodiča i kojeg metalnog dijela unutar građevine.

Izvravno postavljanje u vanjsku žbuku nije preporučljivo, s obzirom da se žbuka može

oštetiti zbog naglog toplinskog širenja. Štoviše, žbuka zbog kemijske reakcije na tim
mjestima gubi boju. Šteta na žbuki nastaje dijelom zbog porasta temperature kao i
mehaničkih naprezanja pri prolazu struje munje; uporabom vodiča s PVC plaštom
sprječava se pojava mrlja na zidu.

E.5.3.5 Prirodne sastavnice

Upotreba pčrirodnih odvoda kao mogućnosti povećanja ukupnog broja paralelnih vodiča
je preporučljiva jer se time smanjuje gubitak napona u sustavu odvoda i smanjuju
elektromagnetski utjecaji unutar građevine. Međutim, mora biti sigurno da su ti vodiči
električki neprekinuti duž cijelog puta između sustava hvataljka i sustava uzemljivača.

Čelična armatura u betonu treba se rabiti kao prirodna sastavnica LPS na način
prikazan u slici E.27.

Čelična armatura u novoizgrađenim građevinama mora biti u skladu sa zahtjevima u

odjeljku E.4.3. Ako se ne može zajamčiti elektična neprekidnost prirodnih odvoda
moraju se postaviti uobičajeni (klasični, vanjski) odvodi.

Za građevine s niskim zahtjevima zaštite mogu se kao odvodi rabiti metalni oluci ukoliko
udovoljavaju zahtjevima prirodnih odvoda prema odjeljku 5.3.5.

Na slikama E.23a, E.23b i E.23c prikazani su primjeri polaganja vodiča na krovu i

odvodima uključujući odgovarajuće geometrijske dimenzije, a na slikama E.23c i E.23d
spojevi odvodnog vodiča s metalnim olukom, vodljivim žljebom i uzemljivačem.

Armaturmne šipke u betonskim zidovima ili stupovima te čelični profili konstukcije mogu
služiti kao prirodni odvodi.

Metalno pročelje ili metalna obloga pročelja građevine može se rabiti kao prirodni odvod
u skladu s odjeljkom 5.3.5.
Na slici E.8 prikazana je konstrukcija prirodnog sustava odvoda korištenjem elemenata
metalnog pročelja i armaturnog čelika u betonskim zidovima kao referentne plohe za
122
izjednačivanje potencijala na koju se spojene sabirnice za izjednačivanje unutarnjeg
LPS-a.

Spojevi sa sustavom hvataljka moraju se, ako je moguće, izvesti na vrhu obloge zida, a
na dnu sa sustavom uzemljivača i sa armaturnim šipkama u betonskim zidovima.

Raspodjela struje u takvim je metalnim pročeljima mnogo povoljnija nego u armaturi

betonskih zidova. Limena metalna pročelja sastoje se od pojedinih ploča općenito
trapeznog presjeka širine između 0,6 m i 1,0 m i duljine koja odgovara visini građevine.
U slučaju vrlo visokih građevina, duljina ploča ne odgovara visini građevine jer se uz
takvu duljinu ne bi mogle transportirati. Cijelo pročelje tada se sastoji od više sekcija
montiranih jedna iznad druge.

Za metalna pročelja najveće toplinsko se širenje računa kao razlika duljine pri najvećoj
temperaturi metalnog pročelja pri osunčanju od +80 °C i najniže temperature od –20 °C.

Temperaturna razlika od 100 °C odgovara toplinskom širenju od 0,24 % za aluminij i

0,11 % za čelik.

Toplinsko širenje ploča dovodi do micanja ploča u odnosu na sljedeću sekciju ili
učvršćenje.

Metalni spojevi kao što su spojevi na slici E.35, pomažu jodnolikijoj raspodjeli struje u
metalnim pročeljima i tako smanjuju utjecaj elektromagnetskog polja u građevini.

Metalno pročelje je najbolji elektromagnetski štit kad je električki međusobno spojena na

cijeloj svojoj površini.

Velika učinkovitost elektromagnetskog štićenja građevine dobiva se kad se susjedni

metalni dijelovi pročelja spoje na malim međurazmacima spojeva.

Simetričnost raspodjele struje izravno je ovisna o broju spojeva.

Ako se postavljaju strogi zahtjevi u odnosu na veličinu prigušenja zaslona, a na pročelju

su postavljeni prozori u nizu, mora ih se premostiti vodičima na malim razmacima, što se
može učiniti rabeći metalne profile (okvire) prozora. Metalno pročelje mora se s okvirima
prozora spojiti na malim razmacima. Općenito se svaki rub prozora spaja na vodoravni
vezni nosač prozorskih okvira na razmacima ne većim od od razmaka okomitih dijelova
konstrukcije prozora. Treba izbjegavati savijanje i obilaženje (pogledajte sliku E.9).
Metalna pročelja koja sadrže razmjerno male elemente koji međusobno nisu spojeni ne
mogu se upotrijebiti kao prirodni sustav odvoda ili elektromagnetski štit.

Više obavijesti o zaštiti električnih instalacija i elektronike u građevinama moguće je

naćui u normi HRN EN 62305-4.

E.5.3.6 Mjerni spoj

Mjerni spoj omogućuje mjerenje otpora sustava uzemljivača.

Mjerni spojevi prema odjeljku 5.3.6, moraju se postavljati kao spoj odvoda sa sustavom
123
uzemljivača. Pri mjerenju ti spojevi omogućuju odrediti da li postoji još određeni broj
spojeva sa sustavom uzemljivača. Odatle je moguće utvrditi postojanje neprekinutosti
između mjernog spoja i sustava hvataljka ili bliže sabirnice za izjednačivanje potencijala.
Na visokim su građevinama odvodni vodiči spojeni prstenovima vodiča koji se mogu
ugraditi i u zidove i stoga biti nevidljivi; njihovo postojanje može se utvrditi jedino
električnim mjerenjem.

Na slikama E.39a do E.39d prikazani su primjeri izvedbe mjernih spojeva koji se mogu
postaviti na unutarnjem i vanjskom zidu građevine ili u mjernom bunaru u zemlji izvan
građevine (pogledajte sliku E.39b). Za omogućavanje mjerenja neprekidnosti, neki
vodiči moraju imati izolacijske plaštove na kritičnim sekcijama.

124
Legenda za oznake na slici E.39:

Alternativa 1 – Mjerni spoj na zidu Alternativa 2 – Mjerni spoj u tlu

1 vodič odvoda
2 uzemljivač vrste B, ako se može položiti
3 uzemljivač vrste A, ako se može položiti
4 temeljni uzemljivač
5 spoj na unutarnji LPS
6 mjerni spoj na zidu
7 T-spojnica u tlu otporna na hrđu
8 spojnica u tlu otporna na hrđu
9 spoj vodiča LPS i čeličnog nosača
1 vodič odvoda
2 uzemljivač vrste A, ako se može položiti
3 sabirnica za izjedn. unutarnjeg LPS-a
4 uzemlj. vrste B – prstenasti uzemljivač
5 uzemlj. vrste B – prstenasti uzemljivač
6 mjerni spoj u bunaru u tlu
7 T-spojnica u tlu otporna na hrđu
8 spojnica u tlu otporna na hrđu
9 spoj vodiča LPS i čeličnog nosača

NAPOMENA 1 Mjerni spoj prikazan na slici F.39d mora biti postavljen na unutarnjem ili vanjskom zidu
građevine ili u mjernom bunaru u zemlji izvan građevine.
NAPOMENA 2 Za omogućavanje mjerenja otpora petlje, neki od spojnih vodiča moraju imati izolacijski
plašt na kritičnim sekcijama.

Slika E.39 – Primjeri spajanja uzemljenja na LPS građevine uz upotrebu prirodnih

odvoda (čeličnog nosača) i detalj mjernog spoja

Ako se zaključi da ima smisla (npr. u slučaju spoja uzemljenja na čelične stupove putem
spojnih vodiča), spojevi od prirodnih odvoda do uzemljivača mogu se izvesti izoliranim
vodičima i umetanjem mjernih spojeva. Za omogućavanje nadzora nad sustavom
125
uzemljivača LPS-a mogu se položiti i posebni referentni uzemljivači.

E.5.4 Sustav uzemljivača

E.5.4.1 Općenito
Projektant i izvođač LPS moraju zajedno izabrati pogodne vrste uzemljivača i postaviti ih
na sigurnosne razmake od ulaza i izlaza u građevinu i od vanjskih vodljivih dijelova u tlu.
Projektant i izvođač LPS moraju zajedno poduzeti posebne mjere za zaštitu od opasnih
dodirnih napona u blizini mreže uzemljivača ako je ona postavljena u području na koje
dolaze ljudi (pogledajte odjeljak 8).

Dubina polaganja i vrsta uzemljivača mora biti takva da budu svedeni na najmanju mjeru
učinci hrđanja, isušivanja i smrzavanja tla i da se na taj način ustali ekvivalentni otpor
uzemljenja.

Preporučljivo je da se prvi metar okomitog uzemljivača ne smatra učinkovitim u uvjetima

smrzavanja.

Duboko ukopani uzemljivači mogu biti učinkoviti u posebnim slučajevima kad otpornost
tla opada s dubinom i kad se sloj niske otpornosti nalazi na dubini većoj od dubine na
koju se štapni uzemljivači normalno zabijaju.

Pri korištenju metalne armature u betonu kao uzemljivača, mora se posvetiti posebna
pozornost spojevima kako bi se predusrelo mehaničko pucanje betona.

Ako se metalna armatura također rabi kao zaštitno uzemljenje, moraju se primijeniti
najstrože mjere što se tiče debljine šipki i spojeva. U tom slučaju mogu se uzeti veći
presjeci armaturnih šipki. U svakom slučaju nikad ne treba zaboraviti pravilo spajanja
najkraćim i čim izravnijim putem sa uzemljenjem sustava zaštite od munje.

NAPOMENA U slučaju prednapregnutog betona treba razmotriti posljedice prolaza struje izbijanja munje
što može izazvati neprihvatljiva mehanička naprezanja.

E.5.4.2 Vrste uzemljivača

E.5.4.2.1 A - vrsta uzemljivača

Vrsta A sustava uzemljivača je pogodna za niske građevine (primjerice obiteljske kuće),
postojeće građevine ili LPS sa stupovima ili razapetim žicama ili kod odvojenog LPS.

Tu vrstu uzemljenja čine vodoravni ili okomiti uzemljivači spojeni s pojedinim odvodnim
vodičem.

Ako je prstenasti vodič koji međusobno spaja odvode u dodiru sa zemljom na manje od
80 % svoje duljine, smatra ga se uzemljivačem vrste A.

Kod uzemljivača vrste A mora biti najmanje dva uzemljivača.

126
E.5.4.2.2 B - vrsta uzemljivača
Vrsta B uzemljivača pogodnija je u slučaju građevine s mrežnom hvataljkom i za LPS s
više odvodnih vodiča.

Ta vrsta uzemljivača sadrži ili prstenasti uzemljivač izvan građevine koji je u dodiru s
tlom na najmanje 80 % svoje ukupne duljine ili temeljni uzemljivač.

Za kamenita se tla preporučuje samo uzemljivače vrste B.

E.5.4.3 Konstrukcija

E.5.4.3.1 Općenito
Sustav uzemljivača mora ispuniti sljedeće zahtjeve:
– odvesti struju munje u zemlju
– izjednačivati potencijal između odvodnih vodiča
– upravljati potencijalom u blizini vodljivih zidova građevine.

Temeljni uzemljivači i prstenasti uzemljivači vrste B sve te zahtjeve ispunjavaju. Zrakasti

uzemljivači vrste A ili okomito zabijeni štapni uzemljivači ne ispunjavaju zahtjev
izjednačivanja potencijala kao ni upravljanje potencijalom.

Temelje građevine od armiranog betona s međusobno spojenom armaturom treba rabiti

za temeljne uzemljivače. Ti uzemljivači imaju vrlo mali otpor uzemljenja i služe kao
izvrsna veza za izjednačivanje potencijala. U situaciji kad to nije moguće, treba oko
građevine položiti vanjski sustav uzemljivača, a preporučljivo je da to bude vrsta B
uzemljivača.

E.5.4.3.2 Temeljni uzemljivači

Temeljni uzemljivač u skladu s odjeljkom 5.4.4, sadrži vodiče položene u temelj
građevine ispod razine tla. Duljina dodatnih uzemljivača može se odrediti uz pomoć
dijagrama na slici 2.

Temeljni uzemljivači položeni su u betonu. Njihova je prednost u tome da su relativno

dobro zaštićeni od hrđanja ako je beton odgovarajuće konstruiran i pokriva temeljni
uzemljivač slojem od najmanje 50 mm. Također treba podsjetiti da armaturne šipke u
betonu stvaraju jednaku amplitudu galvanskog potencijala kao i bakar u zemlji. To pruža
dobro tehničko rješenje za projektiranje sustava uzemljivača za građevine od armiranog
betona (pogledajte E.4.3).

Metali korišteni za uzemljivače moraju biti u skladu s gradivima navedenim u tablici 7, a

pritom uvijek treba uzeti u obzir reakcije metala s obzirom na hrđanje u tlu. Neke upute
dane su i u odjeljku 5.6. Ako za određenu vrstu tla nema uputa, treba rabiti iskustva s
uzemljivačima u susjednim područjima gdje tlo ima slična kemijska svojstva i građu. Pri
zatrpavanju rova uzemljivača, mora se obratiti pozornost da u dodir s uzemljvačem ne
dođe pepeo, komadi ugljena ili šljunak od građenja.

Sljedeći problem nastaje elektrokemijskom korozijom zbog galvanskih struja. Čelik u

betonu ima približno jednaki galvanski potencijal u elektrokemijskom nizu kao i bakar u
127
tlu. Stoga, kad se čelik u betonu spoji sa željezom u tlu, nastane galvanski napon od
približno 1 V koji tjera korozijske struje kroz zemlju i vlažan beton, te rastače željezo u
tlu.

Stoga kad je uzemljivač u tlu spojen s uzemljivačem u betonu, uzemljivač u tlu mora biti
od bakra ili nehrđajućeg čelika.

Na vanjskom obodu građevine mora metalni vodič odabran prema tablici 7, ili pocinčana
čelična traka biti položeni u temeljnoj traci s izvodima prema gore na određenim
mjestima za spajanje s odvodima na kojima su mjerni spojevi.

Vođenje vodiča spojenog s odvodom prema gore može se izvesti po zidu u žbuki ili
unutar samog zida. Čelični vodič u zidu može probiti bitumensku ljepenku koja se
normalno postavlja između temelja i zida od opeke. Prolaz kroz hidroizolaciju na tim
mjestima općenito ne predstavlja problem.

Često se pod temelj građevine postavlja hidroizolacijski sloj zbog sprječavanja vlage u
podrumu i prizemlju čime se ostvaruje i dobra električna izolacija. Stoga se uzemljivač
mora položiti ispod temelja u podložni sloj betona. Pri projektiranju sustava uzemljivača
treba se izvedba dogovoriti s građevinarom.

Na lokacijama s visokom podzemnom vodom, temelj građevine mora se izolirati od

vode. Na vanjskoj se površini temelja mora postaviti vodonepropusni sloj koji je ujedno i
električna izolacija. Uobičajena praksa pri izvedbi vodonepropusnog temelja je načiniti
čisti sloj betona debljine približno 10 cm do 15 cm na dnu temeljnog rova na koji se onda
polaže hidroizolacija, a potom i beton temelja.

Temeljni se uzemljivač koji se sastoji od mreže čija veličina ne prelazi 10 m polaže u

čisti betonski sloj na dno temeljne jame.

Vodičem odabranim prema tablici 7 treba spojiti mrežni uzemljivač s armaturom u

temelju, prstenastim uzemljivačima i odvodima izvan hidroizolacije. Na mjestima gdje je
dopušteno, mogu se upotrijebiti izolacijske cijevi za prolaz kroz hidroizolaciju.

Ako prolaz kroz izolaciju građevinar ne dopušta, spojevi na uzemljivač moraju se izvesti
izvan građevine.

Na slici E.40 prikazana su tri različita primjera kako se može položiti temeljni uzemljivač
u građevini s hidroizoliranim temeljom, a da se vodičem ne prolazi kroz hidroizolaciju.

128
 Slika E.40 – Konstrukcija temeljnog uzemljivača na građevinama s raznim
konstrukcijama temelja

Prikazano je nekoliko rješenja odgovarajućeg načina spajanja uzemljenja na

građevinama s izoliranim temeljima.
129
Na slikama E.40a i E.40b prikazani su spojevi izvan izolacije tako da izolacija ostane
neoštećena; na slici E.40c prikazan je prolaz kroz izolciju uz pomoć izolacijske cijevi.

E.5.4.3.3 Vrsta A uzemljivača – zrakasti i okomiti uzemljivači

Zrakasti uzemljivači moraju se spojiti s donjim krajem odova uz pomoć mjernih spojeva.
Zrakasti se uzemljivači mogu na kraju spojiti s vertikalnim uzemljivačem.

Svaki odvod mora biti spojen na uzemljivač.

Na slici E.41 prikazan je uzemljivač vrste A gdje je vodič munje odabran prema tablici 7
zabijen u zemlju uz pomoć posebnih štapova-vodilica. Ta tehnika uzemljivanja ima neke
praktične prednosti i izbjegava se upotreba spojnica i drugih spajanja u zemlji. Kosi ili
vertikalni uzemljivači u zemlju općenito se postavljaju zabijanjem.

Legenda
1 kratki krajnji gornji štap-vodilica
2 vodič uzemljivača
3 zemlja
4 kratki štap-vodilica
5 zašiljeni vrh vodilice

NAPOMENA 1 Neprekinuti vodič uzemljivača uvodi se u zemlju uz pomoć kratkih štapova vodilica.
Električna neprekidnost uzemljivača ima veliku prednost jer uporabom te tehnike u zemlji nema spojeva
na uzemljivaču. Upotrebom kratkih štapova-vodilica olakšava se posao pri polaganju.

NAPOMENA 2 Kratki najgornji štap vodilica može se ukloniti.

NAPOMENA 3 Najgornji dio vodiča uzemljivača treba provući kroz izolacijsku cijev.

Slika E.41a – Primjer uzemljivača vrste A u obliku vertikalno položenog vodiča

130
Legenda
1 produžni uzemljivač
2 spoj štapova
3 zemlja
4 spoj vodiča s uzemljivačkim štapom
5 dozemni vodič

Slika E.41b – Primjer uzemljivača vrste A u obliku vertikalnog štapnog uzemljivača

Slika E.41 – Primjeri dvaju vertikalnih uzemljivača vrste A

Osim spomenutih postoje i druge vrste vertikalnih uzemljivača. U svakom je slučaju

bitno ostvariti stalnu vodljivu vezu sa zemljom cijelom duljinom uzemljivača tijekom
vijeka rada LPS-a.

Tijekom izvedbe (vertikalnog uzemljivača) korisno je redovito mjeriti otpor uzemljenja.

Posao se može prekinuti čim se otpor uzemljenja prestane smanjivati. Na pogodnijim
mjestima mogu se postaviti dodatni uzemljivači.

Uzemljivači moraju biti na dovoljnom razmaku od postojećih kabela i metalnih cjevovoda

u zemlji, a određeni razmak se mora ostaviti i za uzemljivač koji izlazi iz njegove
konačne pozicije. Sigurnosni razmak ovisi o električnoj udarnoj čvrstoći, otpornosti tla i
struji kroz uzemljivač.

Što se tiče vrste A uzemljivača, vertikalni uzemljivači su jeftiniji i imaju stabilniji otpor
uzemljenja u većini tala nego vodoravni uzemljivači.

U nekim slučajevima može se pokazati potrebnim položiti uzemljivače unutar građevine,

primjerice u prizemlju ili podrumu.

NAPOMENA Mora se obratiti posebna pozornost na dodirne napone pri poduzimanju mjera za
izjednačivanje potencijala prema odjeljku 8.

Postoji li opasnost porasta otpora blizu površine (npr. zbog isušivanja) često je potrebno

131
rabiti duboko položene uzemljivače veće duljine.

Zrakasti uzemljivači moraju biti položeni na dubinu od 0,5 m ili dublje. Dublji uzemljivač
daje sigurnost da u zemljama u kojima zimi temperatura padne, uzemljivač ne bude u
zamrznutom tlu (što uzrokuje vrlo malu vodljivost). Dodatna je korist u tome što dublji
uzemljivači smanjuju potencijalne razlike na površini zemlje a time i manje dodirne
napone koraka čime se smanjuje opasnost za živa bića. Vertikalni uzemljivači su
povoljniji kad treba postići sezonski stalan otpor uzemljenja.

Ako su postavljeni uzemljivači vrste A, potrebno izjednačivanje potencijala za sve

uzemljivače postiže se vodičima i sabirnicama za izjednačivanje potencijala najbolje
izvan građevine.

E.5.4.3.4 Vrsta B uzemljivača – prstenasti uzemljivači

Na građevinama koje su građene od izolacijskog gradiva kao što je opeka ili drvo i koje
nemaju armiranobetonski temelj, treba postaviti uzemljivače vrste B u skladu s odjeljkom
5.4.2.2.

Da bi se smanjio ekvivalentni otpor uzemljenja, uzemljivač vrste B može se, ako je

potrebno, proširiti dodavanjem vertikalnih ili vodoravnih zrakastih uzemljivača prema
zahtjevima u odjeljku 5.4.2.2. Na slici 2 dani su zahtjevi što se tiče najmanjih duljina
uzemljivača.

Kao što je napomenuto u odjeljku 5.4.3 razmaci i dubina polaganja za uzemljivač vrste B
su optimalni u normalnim uvjetima tla za zaštitu osoba u blizini građevine. U zemljama s
niskim zimskim temperaturama mora se uzeti u obzir odgovarajuća posebna dubina
polaganja.

Uzemljivači vrste B također igraju ulogu izjednačivanja potencijala između odvoda na

razini zemlje s obzirom da razni odvodni vodiči imaju različite potencijale zbog
nejednolike raspodjele struje munje čemu je uzrok varijacija otpora uzemljenja. Razlika
potencijala dovodi do struje izjednačenja kroz prstenasti uzemljivač tako da je najveći
porast potencijala smanjen, a sustavi za izjednačivanje potencijala unutar građevine koji
su spojeni na njega, dovedeni su na približno jednaki potencijal.

U situacijama gdje su građevine koje pripadaju raznim vlasnicima izgrađene jedna do

druge često nije moguće u potpunosti položiti prstenasti uzemljivač okolo građevine. U
tom slučaju učinkovitost sustava uzemljivača je nešto smanjen, s obzirom da prstenasti
vodič djeluje djelomično kao uzemljivač vrste B, djelomično kao temeljni uzemljivač te
djelomično kao vodič za izjednačivanje potencijala.

Na mjestima blizu građevine koju treba zaštititi gdje se često skuplja veći broj ljudi, mora
se predvidjeti daljnje mjere za upravljanje potencijalom. U tu svrhu postavlja se više
prstenastih uzemljivača na razmacima od približno 3 m od prvog i ostalih prstenastih
uzemljivača. Prstenasti uzemljivači dalje od građevine polažu se na sve veće dubine tj.
uzemljivač udaljen 4 m od građevine na dubinu od 1 m, onaj na 7 m od građevine na
dubinu od 1,5 m, te onaj na udaljenosti 10 m od građevine na dubinu od 2 m. Ti se
prstenasti uzemljivači moraju s prvim prstenastim uzemljivačem spojiti zrakastim
vodičima.

132
Mjesta gdje je površina ispred građevine pokrivena asfaltom debljine 50 mm koji ima
malu vodljivost, smatraju se dovoljno zaštićenim za ljude koji rabe taj prostor.

E.5.4.3.5 Uzemljivači u kamenitom tlu

Tijekom izgradnje građevine treba položiti temeljni uzemljivač u beton temelja. Čak i u
kamenitim tlima gdje temeljni uzemljivač ima smanjenu učinkovitost, on još uvijek djeluje
kao vodič za izjednačivanje potencijala.

Na mjestima mjenih spojeva treba položiti dodatne uzemljivače i spojiti s odvodom i

temeljnim uzemljivačem.

Na mjestima gdje nema temeljnog uzemljivača, treba postaviti uzemljivač vrste B

(prstenasti uzemljivač). Ako se uzemljivač ne može položiti u tlo i mora se postaviti na
površinu zemlje, mora ga se zaštititi od mehaničkih oštećenja.

Zrakasti uzemljivači položeni na površini tla ili na maloj dubini ispod površine moraju se
prekriti kamenjem ili položiti u beton radi mehaničke zaštite.

Ako je građevina smještena pored ceste, treba ako je moguće, prstenasti uzemljivač
položiti ispod ceste. Ukoliko to nije moguće na cijelom izloženom dijelu ceste, mora se
položiti uzemljivače za upravljanje potencijalom (tipično vrstu A uzemljivača) najmanje u
blizini spoja s odvodima.

Za upravljanje potencijalom u nekim posebnim slučajevima, mora se donijeti odluka da li

položiti druge djelomične prstenove u blizini ulaza u zgradu ili umjetno podignuti
površinsku otpornost tla.

E.5.4.3.6 Sustavi uzemljivača većih područja

Industrijska područja tipično sadrže veći broj pridruženih građevina između kojih je
položen niz elektroenergetskih i signalnih kabela.

Sustavi uzemljivača takvih građevina vrlo su važni za zaštitu električnih sustava. Niska
impedancija sustava uzemljivača smanjuje razliku potencijala između građevina i tako
smanjuje utjecaje koji uđu putem električnih veza.

Niska impedancija može se postići ugradnjom temeljnih uzemljivača i dodatnim

uzemljivačem vrste B i A u skladu sa zahtjevima odjeljka 5.4.

Međusobna spajanja između uzemljivača, temeljnih uzemljivača i odvoda izvode se pri

mjernim spojevima. Neki mjerni spojevi moraju također biti spojeni na sabirnice za
izjednačenje potencijala unutarnjeg LPS.

Unutarnji odvodi ili unutarnji dijelovi građevine koji se rabe kao odvodi moraju s spojiti na
uzemljivač i armaturu u podu da bi se spriječili dodirni naponi i naponi koraka. Ako su
unutarnji odvodi smješteni blizu dilatacijskih spojeva betona, te se dilatacije moraju
premostiti čim je moguće kraćim vodičem na unutarnji odvod.

Donji dio izloženog odvodnog vodiča mora biti uvučen u PVC izolacijsku cijev debljine
133
najmanje 3 mm ili drugu izolacijsku cijev odgovarajuće debljine.

Da bi se smanjila vjerojatnost izravnog udara munje u kabelsku trasu u zemlji, treba

iznad kabelske trase položiti uzemni vodič, a u slučaju širih kabelskih trasa, veći broj
uzemnih vodiča.

Međusobnim spajanjem uzemljenja više građevina dobiva se umreženi sustav

uzemljivača kako je prikazano na slici E.42.

Legenda
1 zgrada s mrežnim uzemljivačem od armature u temelju
2 toranj
3 vanjsko postrojenje
4 kabelski kanali

NAPOMENA Ovaj sustav rezultira niskom impedancijom između zgrada i ima znakovite prednosti za EMC
(elektromagnetsku spojivost). Veličina oka mreže blizu zgrada i drugih objekata može biti reda veličine 20
m × 20 m. Na udaljenosti većoj od 30 m, veličina oka može se povećati na 40 m × 40 m.

Slika E.42 – Umreženi sustav uzemljivača industrijskog kompleksa

134
Na slici E.42 prikazan je projekt umreženih uzemljivača, uključujući kabelske kanale,
između skupine građevina zaštićenih sustavima zaštite od munje. To ima za rezultat
nisku impedanciju veza između građevina i pruža znakovite prednosti pri zaštiti od
LEMP (elektromagnetskog impulsa munje).

E.5.5 Sastavnice
Nema dodatnih obavijesti.

NAPOMENA Razmaci između potpora dani su u tablici E.1.

E.5.6 Gradiva i dimenzije

E.5.6.1 Strojarski projekt

Projektant sustava zaštite od munje treba se savjetovati s osobama odgovornim za
građevinu i to u pitanjima strojarskog projekta čime se upotpunjava projekt elektrike.

Estetski zahtjevi takođe su djelomično važni kao i pravilan izobor gradiva za ograničenje
rizika hrđanja.

Najmanje dimenzije sastavnica raznih dijelova LPS-a navedene su u tablicama 3, 6, 7, 8

i 9.

Gradiva koja se rabe za sastavnice LPS navedena su u tablici 5.

NAPOMENA Sastavnice kao što su spojnice i štapovi odabrani prema nizu norma EN 50164 mogu se
smatrati odgovarajućim.

Projektant i izvođač LPS moraju provjeriti prikladnost namjene korištenog gradiva. To se

može postići, primjerice, traženjem certifikata ispitivanja i izvješća proizvođača, koji
potvrđuju da su gradiva uspješno prošla ispitivanja kakvoće.

Projektant i izvođač LPS moraju točno odrediti takve potpornje vodiča koji će izdržati
elektrodinamičke sile pri protjecanju struje munje kroz vodiče, te također dopustiti širenje
i skupljanje vodiča zbog odgovarajućeg porasta temperature.

Spojevi između ploča metalnog lima moraju biti usklađeni s gradivom ploča, imati
kontaktnu površinu najmanje 50 mm2 i da mogu izdržati elektrodinamičke sile struje
munje te korozijske uvjete u danoj okolini.

Ako previsoka temperatura može ugroziti koju zapaljivu površinu ili ta površina ima nisku
točku taljenja, a na nju se trebaju pričvrstiti sastavnice LPS-a, treba upotrijebiti ili vodič
većeg presjeka ili druge mjere opreza kao što je uporaba razmaknica i podloga od
nezapaljivog gradiva.

Projektant LPS mora uočiti sve korozijski problematične površine i odrediti odgovarajuće
mjere.
Učinci korozije (hrđanja) na LPS mogu se smanjiti povećanjem dimenzija gradiva,
uporabom sastavnica otpornih na hrđanje ili poduzimanjem drugih mjera zaštite od
hrđanja.
135
E.5.6.2 Izbor gradiva

E.5.6.2.1 Gradiva
Gradiva za LPS i uvjeti njihove uporabe navedeni su u tablici 5.

Dimenzije vodiča LPS, uključujući vodiče hvataljka, odvoda i uzemljvača od raznih

gradiva kao što su bakar, aluminij i čelik, prikazani su na tablicama 6 i 7.

Najmanje debljine metalnog lima, metalnih cijevi i spremnika koji se rabe kao prirodne
hvataljke navedene su u tablici 3, a najmanje dimenzije spojnih vodiča u tablicama 8 i 9.

E.5.6.2.2 Zaštita od korozije (hrđanja)

LPS mora biti izrađen od gradiva otpornih na hrđanje kao što su bakar, aluminij,
nehrđajući čelik i pocinčano željezo (čelik). Gradivo za štapne hvataljke i žice hvataljka
moraju biti elektrokemijski usklađene s gradivom spojnog i montažnog pribora te mora
biti vrlo otporno na korozivnu atmosferu ili vlagu.

Spojevi među raznim vrstama gradiva moraju se izbjegavati ili moraju biti zaštićeni.

Dijelove od bakra nikad se ne smije stavljati na pocinčane ili aluminijske dijelove ukoliko
ti dijelovi nisu zaštićeni od korozije.

Bakreni dijelovi ispuštaju vrlo sitne čestice koje dovode do velikih korozijskih oštećenja
na pocinčanim dijelovima čak i kad bakar i pocinčani dijelovi nisu u izravnom dodiru.

Aluminijski vodiči ne smiju biti izravno pričvršćeni na površine koje sadrže vapno, kao
što je beton s agregatom od vapnenca i vapnena žbuka i nikad se ne smiju polagati u
zemlju.

E.5.6.2.2.1 Metali u tlu i zraku

Korozija metala ide brzinom koja ovisi o vrsti metla i njegovoj okolini. Čimbenici okoline
kao što su vlaga, otopine soli (koje tvore elektrolit), stupanj prozračenosti, temperatura i
veličina kretanja elektrolita kombiniraju se tako da tvore vrlo složene uvjete.

Osim toga, u lokalnim uvjetima s različitim prirodnim i industrijskim onečišćivačima mogu

se zapaziti znakovite varijacije u raznim dijelovima svijeta. Za rešavanje specifičnih
problema korozije izričito se preporučuje savjetovati se sa specijalistima za koroziju.

Učinak dodira dvaju različitih metala zajedno s utjecajem okoline ili njenim dijelom,
elektrolitom, dovodi do povećanja korozije više na anodskim metalima i manje na
katodnim metalima.

Korozija više katodnih metala ne mora se nužno u potpunosti sprječavati. Elektrolit za tu

reakciju može biti podzemna voda, tlo s određenom količinom vlage ili čak i kondenzat
vlage na dijelu građevine iznad tla gdje se vlaga zadržava u pukotinama.

Veći sustavi uzemljivača mogu biti podložni različitim uvjetima u tlu u raznim svojim
136
dijelovima. To može povećati probleme korozije te zahtijeva posebnu pozornost.

Da bi se korozija u LPS svela na najmanju mjeru potrebno je:

⎯ izbjegavati uporabu neodgovarajućih metala u agresivnu sredinu
⎯ izbjegavati dodir različitih metala koj imaju bitno različita elektrokemijska i
galvanska svojstva
⎯ rabiti odgovarajuće presjeke vodiča, spojne trake, vodljive završetke i spojnice da
bi se osigurala dovoljna otpornost na koroziju u uvjetima trajanja sustava
⎯ napuniti odgovarajućim izolacijskim gradivom nezavarenih spojnica vodiča tako
da se isključi mogučnost prodora vlage
⎯ upotrijebiti odgovarajuće tuljce, prevlake ili zaštite metala osjetljivih na korozivne
dimove ili fluide na mjestu njihova postavljanja
⎯ uzeti u obzir učinke galvanizacije od strane drugih metala na koje uzemljivač
treba biti spjen
⎯ izbjegavati izvedbe gdje bi prirodni produkti korozije od katodnih metala (npr.
bakra) mogli uništiti i razdvojiti dijelove (LPS-a) npr. katodni bakar od nekog
anodnog metala (npr. čelika ili aluminija).
⎯
Da bi se udovoljilo navedenom, potrebno je poduzeti sljedeće mjere, koje se navodi kao
posebne primjere:
⎯ najmanja debljina ili promjer vodiča mora biti 1,5 mm za čelik, aluminij, bakar,
bakrene legure ili legure nikal/krom/željezo
⎯ preporučuje se postaviti izolacijski umetak na mjestima između blizih (ili u dodiru)
različitih metala gdje bi mogla nastati korozija, a kontakt na tom mjestu nije
električki nužan
⎯ ako čelični vodiči nisu drugačije zaštićeni, moraju biti duboko pocinčani s
debljinom pocinčanja do 50 µm
⎯ aluminijski vodiči ne smiju se neposredno polagati u tlo niti u beton kao ni
polagati izravno na beton, ukoliko nisu potpuno uvučeni u otporan prilagođeni
tuljac od izolacijskog gradiva
⎯ spojnice bakar/aluminij moraju se izbjegavati gdjegod je moguće. U slučajevima
gdje se to ne može izbjeći, spojevi se moraju izvesti zavarivanjem ili umetanjem
predgotovljene pločice AlCu
⎯ pričvršćenja ili rukavci za aluminijske vodiče moraju biti od sličnog metala i imati
odgovarajući presjek da bi se izbjegli kvarovi u nepovoljnim vremenskim uvjetima
⎯ za većinu izvedbi uzemljivača bakar je pogodan metal, osim u kiselim,
prozračnim amonijakalnim ili sumporastim uvjetima. Svakako treba upamtiti da će
bakar prouzročiti galvanska oštećenja na crnim metalima na koja je spojen. U
takvom slučaju potrebno je savjetovati se sa specijalistima za koroziju, posebno
kad se koristi katodna zaštita
⎯ što se tiče vodiča na krovu i odvodima koji su izloženi agresivnim dimnim
plinovima, posebnu pozornost treba obratiti na koroziju npr. pri uporabi
visokolegiranih čelika (>16,5 % Cr, >2 % Mo, 0,2 % Ti, 0,12 % to 0,22 % N)
⎯ nehrđajući čelik ili druge legure s niklom mogu se upotrebljavati pri jednakim
zahtjevima otpornosti na koroziju. Međutim, u anaerobnim uvjetima kao što je
glina, one korodiraju jednako brzo kao i meko željezo
⎯ spojevi željeza (čelika) i bakra ili bakrenih legura u zraku, ako nisu zavareni,
moraju biti ili potpuno pokositreni ili potpuno prekriveni prevlakom trajno
otpornom na vlagu
137
 ⎯ bakar i bakrene legure u amonijačnom dimu pucaju zbog korozije pa se ta
gradiva ne smiju rabiti za pričvršćivanje u takvim okolnostima
⎯ u marinama i obalnim područjima svi spojevi vodiča moraju biti zavareni ili
učinkovito zabrtvljeni.

Uzemljivači od nehrđajućeg čelika ili bakra mogu se izravno spojiti s armaturom u

betonu.

Uzemljivači od pocinčanog željeza u tlu mogu se s armaturom u betonu spojiti preko

izolacijskog iskrišta koje može provesti veći dio struje munje (pogledajte tablice 8 i 9 s
dimenzijama spojnih vodiča). Izravan spoj u tlu znakovito bi povećao rizik od korozije.
Izolacijsko iskrište mora zadovoljavati uvjete prema odjeljku 6.2.

NAPOMENA Obično su pogodna iskrišta s razinom zaštite Up od 2,5 kV, minimalne udarne struje Iimp od
50 kA (10/350 µs).

Pocinčano željezo može se koristiti kao uzemljivač samo ako nijedan čelični dio u
betonu nije izravno spojen s uzemljivačem u tlu.

Ako su metalne cijevi, položene u tlu, spojene sa sustavom za izjednačivanje potencijala

i sa sustavom hvataljka, gradivo cijevi (ukoliko se ne radi o izolacijskom gradivu) i
gradivo vodiča moraju biti identični. Cijevi sa zaštitnom prevlakom boje ili bitumena
smatraju se neizoliranim. Ako uporaba istih gradiva nije moguća, cjevovod se mora
odvojiti od sekcija spojenih na sustav za izjednačivanje potencijala umetanjem
izolacijskih odjeljaka. Opisani se izolacijski odjeljci moraju premostiti iskrištima.
Premošćivanje iskrištima izvodi se i na mjestima gdje su postavljeni izolacijski umetci
radi katodne zaštite cjevovoda.

Vodiče s olovnim oklopom ne smije se izravno polagati u beton. Takvi vodiči moraju biti
zaštićeni od korozije omatanjem ili samostiskajućim cjevčicama, a također i PVC
plaštovima.

Vodiči uzemljivača koji izlaze iz betona ili tla na površinu moraju biti zaštićeni od korozije
na duljini od 0,3 m omatanjem ili samostiskajućim cijevima. Radi li se o bakru ili
nehrđajućem čeliku, takva zaštita nije potrebna.

Gradiva koja se rabe za spojeve između vodiča u tlu moraju imati jednaka korozijska
svojstva kao i vodiči uzemljivača. Spajanje spojnicama još nije općenito dopušteno,
osim u slučajevima gdje se zaštita od korozije takvih spojeva izvodi nakon izrade
spojeva. Dobra su iskustva postignuta s nazubljenim spojnicama.

Zavarene spojeve treba zaštititi od korozije.

Praktična iskustva pokazuju da:

– se aluminij nikad ne smije rabiti kao uzemljivač
– čelični vodiči s olovnim plaštom nisu pogodni kao uzemljivači
– se bakreni vodiči s olovnim plaštom ne smiju polagati u beton niti u tlo s visokom
koncentracijom kalcija.

138
E.5.6.2.2.2 Metali u betonu
Polaganje čeličnog vodiča ili vodiča od pocinčanog željeza u beton dovodi do
stabiliziranja prirodnog potencijala metala zbog jednolike alkalne okoline. Dodatno,
beton ima jednoliku, relativno visoku omsku otpornost – reda veličine 200 Ωm ili više.

To ima za posljedicu da su armaturne šipke u betonu znatno otpornije na koroziju nego

kad su izložene, čak i ako su izvana spojene s jače katodnim metalima.

Uporaba armaturnog čelika kao odvoda ne predstavlja znakovitiji problem što se tiče
korozije, uz uvjet da su spojna mjesta za spajanje s hvataljkom dobro zatvorena, npr.
zalivena epoksidnom smolom odgovarajuće debljine.

Pocinčana čelična traka kao uzemljivač može se položiti u beton i izravno spojiti s
armaturnim šipkama. Također se u beton može položiti bakreni vodič ili vodič od
nehrđajućeg čelika i može biti spojen izravno sa čeličnom armaturom.

Zbog prirodnog potencijala čelika u betonu, dodatni uzemljivači u zemlji izvan betona
moraju biti od bakra ili nehrđajućeg čelika.

Upotreba čeličnog uzemljivača u vibriranom armiranom betonu nije dopuštena jer

tijekom gradnje čelični uzemljivač može biti potisnut dolje, npr. zbog korištenja vibratora,
i doći u doticaj sa zemljom. U takvom slučaju postoji veliki rizik od korozije čelika.
Pogodnija gradiva za uzemljivače u vibriranom armiranom betonu su bakar i nehrđajući
čelik.

E.6 Unutarnji sustav zaštite od munje

E.6.1 Općenito
Zahtjevi za izvedbu unutarnjeg sustava zaštite dani su u odjeljku 6.
Vanjski sustav zaštite od munje i njegov odnos prema vodljivim dijelovima i
instalacijama unutar građevine određuje u najvećoj mjeri potrebu postavljanja
unutarnjeg sustava zaštite.

Bitno je savjetovati se sa svim tijelima i stranama nadležnim za izjednačivanje

potencijala.

Projektant i izvođač LPS moraju obratiti pozornost na činjenicu da su mjere prikazane u

odjeljku E.6 vrlo važne da bi se postigla odgovarajuća zaštita od munje.
U skladu s tim treba biti obaviješten i investitor (kupac).

Unutarnji sustav zaštite od munje je jednak za sve razine zaštite osim kad se radi o
sigurnosnim razmacima.

Mjere koje treba poduzeti u unutarnjem sustavu zaštite od munje šire su od mjera za
izjednačivanje potencijala u unutarnjim električnim instalacijama jake struje zbog velike
jakosti struje munje i brzine njena porasta u slučaju udara munje.

NAPOMENA Ako treba razmotriti zaštitu od LEMP, treba u obzir uzeti normu HRN EN 62305-4.

139
E.6.1.1 Sigurnosni razmak
Između vanjskog LPS-a i svih vodljivih dijelova spojenih na sustav za izjednačivanje
potencijala građevine moraju se ostvariti odgovarajući sigurnosni razmaci određeni u
odjeljku 6.3.

Sigurnosni se razmak može odrediti uz pomoć jednadžbe (4) u odjeljku 6.3.

Odgovarajuća duljina l za proračun sigurnosne udaljenosti s (pogledajte odjeljak 6.3), je

razmak između točke spajanja za izjednačivanje potencijala i točke približavanja duž
odvodnog vodiča. Krovni i odvodni vodiči moraju slijediti najkraći mogući put da bi
sigurnosni razmaci (od mjesta udara do uzemljivača) bili čim manji.

Duljina puta vodiča unutar građevine od sabirnice za izjednačivanje do točke

približavanja ima općenito mali utjecaj na sigurnosni razmak, ali ako je taj vodič položen
blizu vodiča kroz koji protiče struja munje, potreban sigurnosni razmak bit će manji. Na
slikama E.43 i E.44 je prikazano kako se kritična duljina l za proračun sigurnosnog
razmaka s u skladu s odjeljkom 6.3 odmjerava na LPS-u.

Slika E.43a – izračunan sigurnosni Slika E.43b – Izračunan sigurnosni

razmak s < d razmak s > d
Legenda
1 metalna cijev l duljina za proračun sigurnosnog razmaka s
2 spoj za izjednačivanje potencijala s sigurnosna udaljenosti prema odjeljku 6.3
d razmak između odvodnog vodiča i metalne instalacije u zgradi

NAPOMENA Ako se razmak između odvodnog vodiča i unutarnjih instalacija ne može povećati iznad
izračunate vrijednosti, mora se izvesti spajanje na najudaljenijoj točki, pogledajte sliku E.43b.

Slika E.43 – Primjeri sigurnosnih razmaka između LPS-a i metalnih instalacija

140
Legenda
1 metalni radijator 2 zid od opeka ili drveta
3 kotao 4 sabirnica za izjednačivanje potencijala
5 sustav uzemljivača 6 spoj na sustav uzemljivača ili na odvod
7 najgori slučaj udara munje
d stvarni razmak l duljina za proračun sigurnosnog razmaka s

NAPOMENA Građevina je građena od (izolacijskih) opeka.

Slika E.44 – Smjernice za proračun sigurnosnog razmaka s za najgori slučaj udara

munje na udaljenosti l od referentne točke prema odjeljku 6.3

Na građevinama gdje se konstruktivni dijelovi zgrade rabe kao prirodni odvodi,

primjerice armatura u betonu, referentna bi točka bila mjesto spajanja na prirodni odvod.

Za građevine s vanjskim površinama koje nemaju vodljivih dijelova, ako što su

građevine od drveta ili opeke, mora se prema odjeljku 6.3 računati s ukupnom duljinom l
duž vodiča LPS-a od najnepovoljnije točke udara do točke gdje je sustav za

141
izjednačivanje potencijala unutarnje instalacije spojen na odvodni vodič ili sustav
uzemljivača.

Ako nije moguće održati razmak većim od sigurnosnog razmaka duž cijele duljine
promatrane instalacije, spajanje instalacije na LPS mora se također izvesti, ali na
najdaljoj točki od referentne spojne točke (pogledajte sliku E.43b). Stoga bi električni
vodiči morali biti premješteni tj. dovedeni u sklad sa zahtjevima za sigurnosni razmak
(pogledajte odjeljak 6.3) ili bi ih trebalo zatvoriti u vodljivi oklop spojen na LPS na
najudaljenijoj točki od referentne spojne točke.

Ako je izjednačivanje potencijala instalacije izvedeno na LPS kod referentne točke i na

najudaljenijoj točki, sigurnosni je razmak postignut duž cijele instalacije.

Najčešće su kritične sljedeće točke koje zahtijevaju posebnu pozornost:

– u slučaju većih građevina, sigurnosni je razmak između vodiča LPS i metalnih
instalacija često toliko velik da ga se ne može ostvariti. To zahtijeva dodatno spajanje
tih instalacija na LPS. Kao posljedica toga je da dio struje munje teče kroz te metalne
instalacije prema uzemljenju građevine.
– elektromagnetski utjecaji kao rezultat tih djelomičnih struja moraju se uzeti u obzir pri
projektiranju instalacija građevine i elektromagnetskih zona sustava zaštite od munje
unutar građevine u skladu s normom HRN EN 62305-4.

Međutim, utjecaj će biti znakovito manji nego kod električnog izbijanja u toj točki.

U slučaju krova, razmak između LPS-a i električnih instalacija često je manji od

sigurnosnog razmaka s opisnog u 6.3. U takvom slučaju mora se pokušati premjestiti
vodič LPS-a na drugo mjesto.

S osobama odgovornim za električnu instalaciju mora se dogovoriti premještanje

električnih strujnih krugova koji ne odgovaraju uvjetima sigurnosnih razmaka od vodiča
hvataljke na građevini.

Ako se električna instalacija ne može premjestiti, spajanje s vanjskim LPS-om mora se

izvesti u skladu s odjeljkom 6.3.

U nekim zgradama nije moguće održati zahtijevane sigurnosne razmake. Unutarnje

konstrukcije mogu spriječiti projektanta ili izvođača instalacije da procijeni situaciju i
izvede spajanja na izvjesne metalne dijelove i električne vodiče. O tome se mora
obavijestiti vlasnika zgrade.

142
E.6.2 Izjednačivanje potencijala (EB) u LPS-u

E.6.2.1 Projektiranje
U slučaju vanjskog odvojenog LPS-a izjednačivanje potencijala izvodi se samo na razini
tla.
U slučaju industrijske građevine, općenito se kao prirodne sastavnice i izvedbu
izjednačivanje potencijala mogu rabiti električki neprekinuti vodljivi dijelovi konstrukcije
građevine i krova.

Na sustav za izjednačivanje potencijala mogu se spojiti ne samo vodiljivi dijelovi

konstrukcije građevine i opreme instalirane u građevini nego i opskrbna električna mreža
te telekomunikacijska oprema. Što se tiče uzemljivača unutar građevine, posebna se
pozornost mora pridati upravljanju naponima koraka. Odgovarajuće mjere uključuju
spajanje armaturnog čelika na uzemljivače na mjestu susreta ili putem mreže za
izjednačivanje potencijala i podrumu ili prizemlju.

Za zgrade više od 30 m preporučljivo je ponoviti izjednačivanje potencijala (prstenastim

vodičima) na visini od 20 m iznad tla i zatim na svakih 20 m prema gore. Svakako, u
svim okolnostima mora se održati sigurnosne razmake.

To znači da, u najmanju ruku, na tim razinama treba spojiti vanjske odvode, unutarnje
odvode i metalne dijelove. Vodiči pod naponom moraju se spojiti putem SPD-ova.

E.6.2.1.1 Spojni vodiči (za izjednačivanje potencijala)

Spojni vodiči moraju moći izdržati dio struje munje koja teče kroz njih.

Kroz vodiče koji spajaju metalne instalacije unutar građevine u normalnom slučaju ne
teče znakovitiji dio struje munje. Njihove najmanje dimenzije dane su u tablici 9.

Kroz vodiče koji spajaju vanjske vodljive dijelove s LPS-om obično teče znatniji dio
struje munje.

E.6.2.1.2 Uređaji za zaštitu od udarnih napona i struja (SPD)

Uređaji za zaštitu od udarnih napona i struja (SPD-ovi) moraju moći izdržati bez
oštećenja predviđeni dio struje munje koja može poteći kroz njih. SPD koji su spojeni na
vodiče pod naponom trebaju imati svojstva da mogu ugasiti električnu sljednu struju iz
mreže.

Odabir SPD treba se obaviti prema odjeljku 6.2. Na mjestima gdje se zahtijeva zaštita
unutrnjih sustava od LEMP, SPD-ovi moraju udovoljavati zahtjevima norme HRN EN
62305-4.

E.6.2.2 Izjednačivanje potencijala unutarnjih vodljivih dijelova

Spajanje treba predvidjeti i izvesti tako da svi unutarnji vodljivi dijelovi, vanjski vodljivi
dijelovi i električna mreža i komunikacijski sustavi (npr. računala i sigurnosni sustavi)
budu spojeni kratkim vodičima, a gdje je potrebno putem SPD-ova.
143
NAPOMENA Izjednačivanje potencijala mora biti u skladu s normom (pr)EN 60364.

Metalne instalacije, npr. voda, plin, grijanje i klimatizaciju, okna dizala, kranske staze i sl.
moraju biti međusobno spojene i na LPS na razini tla.

Na metalnim dijelovima koji ne pripadaju građevini može nastati iskrenje ako su ti

dijelovi blizu odvoda LPS-a. Na mjestima gdje se to smatra opasnim, moraju se poduzeti
odgovarajuće mjere prema odjeljku 6.2 da bi se spriječilo iskrenje.

Primjer uređenja sabirnice za izjednačivanje potencijala prikazano je na slici E.45.

Legenda
1 unutarnji elektroenergetski vod 7 centralno grijanje
2 električno brojilo 8 elektronički sustav
3 kućni priključni ormarić 9 zaslon antenskog kabela
4 elektroenergetski priključak 10 sabirnica za izjednačivanje potencijala
5 plin 11 SPD
6 voda M vodomjerno odn. plinsko brojilo

Slika E.45 – Primjer uređenja izjednačivanja potencijala

Sabirnice za izjednačivanje potencijala trebaju se postaviti tako da budu spojene na

sustav uzemljivača ili na vodoravni prstenasti vodič uz pomoć kratkih vodiča.

Sabirnicu za izjednačivanje potencijala najbolje je postaviti na unutarnjoj strani vanjskog

144
zida blizu razine tla i blizu glavne električne razvodne ploče, te najkraćim putom spojiti
na sustav uzemljivača u obliku prstenastog uzemljivača, temeljnog uzemljivača ili
prirodnog uzemljivača kao što je međusobno spojeni armaturni čelik, ako je moguće.

U velikim građevinama može se izvesti nekoliko sabirnica za izjednačivanje potencijala,

uz uvjet da su sve međusobno spojene. Vrlo dugi spojevi mogu oblikovati petlje, što
dovodi od velikih induciranih struja i napona. Za smanjenje tih učinaka na najmanju
mjeru, mora se u obzir uzeti cijela mreža tih spojnih vodiča, građevina i sustav
uzemljivača prema normi HRN EN 62305-4.

U građevinama od armiranog betona prema odjeljku 4.3, može se za izjednačivanje

potencijala rabiti njezina armatura. U tom slučaju mora se u zidove ugraditi dodatna
mreža s krajnjim zavarenim spojevima ili spojevima s vijkom (što je opisano u odjeljku
E.4.3) s kojim će se putem zavarenih vodiča spojiti sabirnice za izjednačivanje
potencijala.

Najmanji presjeci spojnih vodiča ili spojnica navedeni su u tablicama 8 i 9. Svi unutarnji
vodljivi dijelovi koji imaju znakovitije veličine kao što su vodilice dizala, kranovi, metalni
podovi, cijevi i električni opskrbni vodovi, moraju se spojiti na najbližu sabirnicu za
izjednačenje kratkim vodičem na razini tla i na drugim razinama, ako nije zadovoljen
uvjet sigurnosne udaljenosti prema odjeljku 6.3. Sabirnice za izjednačivanje i drugi
elementi za spajanje morau moći izdržati predviđene struje munje.

U građevinama sa zidovima od armiranog betona očekuje se da samo mali dio ukupne

struje munje može teći kroz spojne dijelove.

Na slikama E.46, E.47 i E.48 prikazano je uređenje izjednačivanja potencijala u

građevinama u koje vanjski opskrbni vodovi ulaze na više mjesta.

145
Legenda
1 vanjski vodljivi dijelovi, npr. metalni vodovod 6 poseban spoj
2 elektroenerg. ili telekomunikacijski kabel 7 armiranobetonski zid, vidi legendu 3
3 čelična armatura u vanjskom betonskom zidu i temelju 8 SPD
4 prstenasti uzemljivač 9 sabirnica za izjednačivanje potencijala
5 izvod prema dodatnom uzemljivaču

NAPOMENA Čelična armatura u temelju koristi se kao prirodni uzemljivač.

Slika E.46 – Primjer uređenja izjednačivanja potencijala u građevini, u koju na više

mjesta ulaze vanjski vodljivi dijelovi, uz pomoć vodiča u obliku prstena kojim su
povezane sve sabirnice za izjednačivanje potencijala

146
Legenda
1 čelična armatura u vanjskom bet. zidu i temelju 6 prstenasti uzemljivač vrste B
2 vanjski uzemljivač 7 SPD
3 spojnica 8 sabirnica za izjednačivanje potencijala
4 unutarnji prstenasti vodič 9 elektroenergetski ili telekomunikacijski vod
5 spoj vanjskog vodljivog dijela, npr. vodovodne cijevi 10 spoj dodatnog uzemljivača vrste A

Slika E.47 – Primjer izjednačivanja potencijala u slučaju kad na više mjesta u

građevinu ulaze vodljivi dijelovi te elektroenergetski i telekomunikacijski vod uz
pomoć unutarnjeg vodiča u obliku prstena, koji povezuje sve sabirnice za
izjednačivanje potencijala.

147
Legenda
1 elektroenergetski i telekomunikacijski vod 5 čelična armatura u zidu
2 vanjski vodoravni prstenasti vodič (iznad tla) 6 spoj na čelik konstrukcije
3 vanjski vodljivi dio 7 sabirnica za izjednačivanje potencijala
4 spoj s odvodom 8 SPD

Slika E.48 – Primjer izjednačivanja potencijala u građevini s više vanjskih vodljivih

dijelova koji ulaze u građevinu iznad razine tla

E.6.2.3 Izjednačivanje potencijala vanjskih vodljivih dijelova u LPS

Nema dodatnih obavijesti.

E.6.2.4 Izjednačivanje potencijala u LPS kod električnih i elektroničkih sustava

unutar građevine koju treba zaštititi
Detalji za izjednačivanje potencijala u LPS za unutarnje sustave dani su u normi HRN
EN 62305-4.

E.6.2.5 Izjednačivanje potencijala vanjskih opskrbnih vodova

Najbolje je da vanjski vodljivi dijelovi i elektroenergetski i telekomunikacijski vod ulaze u
građevinu na razini tla i zajedno na jednom mjestu.
Izjednačivanje potencijala treba biti izvedeno čim bliže mjestu ulaza u zgradu. U
primjeru niskonaponskog elektroenergetskog voda, to je neposredno iza priključnog
ormarića (uz odobrenje operatora distribucijskog sustava).

Sabirnica za izjednačivanje potencijala na mjestu zajedničkog ulaza vanjskih instalacija

mora se kratkim vodičem spojiti na sustav uzemljivača.
148
Ukolko su opskrbni vodovi koji ulaze u zgradu oklopljeni, oklope treba spojiti na
sabirnicu za izjednačivanje. Prenaponi koji se mogu pojaviti na vodičima pod naponom
ovise o jakosti djelomične struje munje kroz oklop (npr. prema Dodatku B) i presjeku
vodiča oklopa. U dodatku E norme HRN EN 62305-1 dana je metoda za procjenu jakosti
te struje. SPD-ovi su potrebni ako su očekivani prenaponi viši od dopuštenih na vodu i
priključenim objektima.

Ako opskrbni vodovi koji ulaze u zgradu nisu oklopljeni, djelomična struja munje će
poteći kroz vodiče pod naponom. U tom slučaju moraju se na mjestu ulaza postaviti
SPD-ove koji mogu podnijeti struju munje. PE ili PEN vodiči se mogu spojiti izravno na
sabirnicu za izjednačivanje potencijala.

Ako vanjski vodljivi dijelovi, elektroenergetski i telekomunikacijski vod moraju ući u

zgradu na raznim mjestima, te stoga treba postaviti nekoliko sabirnica za izjednačivanje
potencijala, te se sabirnice moraju čim je moguće kraćim vodičem spojiti na sustav
uzemljivača, npr. na prstenasti uzemljivač, zatim na armaturu gra-đevine te, ako je
moguće i na temeljni uzemljivač.

Ako se uzemljivač vrste A koristi kao dio LPS, sabirnice za izjednačivanje potencijala
moraju se spojiti na pojedine uzemljivače i dodatno moraju se međusobno spojiti
unutarnjim vodičem u obliku prstena ili djelomičnog prstena.

Ako vanjski opskrbni vodovi ulaze u zgradu iznad tla, sabirnice za izjednačivanje moraju
biti spojene vodoravnim vodičem u obliku prstena unutar ili izvan vanjskog zida koji je
spojen s odvodnim vodičima LPS-a i, ako je moguće, s metalnom armaturom.

Prstenasti vodič mora se spojiti sa čeličnom armaturom i drugim metalnim dijelovima

konstrukcije građevine na jednakim razmacima između susjednih odvodnih vodiča, kako
je navedeno u tablici 4.

U zgradama koje su načelno projektirane za računalne centre, telekomunikacijske

centrale i druge građevine koje zahtijevaju nisku razinu induktivnih učinaka LEMP-a,
prstenasti vodiči moraju s spojiti s armaturom načelno na svakih 5 m.

Za izjednačivanje potencijala vanjskih opskrbnih vodova u građevinama od armiranog

betona koje sadrže velike dojavne ili računalne instalacije kao i u građevinama s visokim
zahtjevima elektromagnetske spojivosti (EMC) mora se na osnovnoj razini izvesti više
spojeva s metalnom armaturom građevine ili drugim metalnim dijelovima.

E.6.3 Električna izolacija vanjskog LPS

Prema odjeljku 6.3, mora se između vanjskog LPS-a i svih vodljivih dijelova spojenih na
sustav za izjednačivanje potencijala održati odgovarajuće sigurnosne razmake.

Za detalje pogledajte odjeljak E.6.1.1. Za niske građevine dani su na slici E.2 neki
primjeri i proračuni koeficijenta kc prema odjeljku 6.3.

E.6.4 Zaštita od učinaka induciranih struja u unutarnjim sustavima

149
Struje u vodičima vanjskog LPS-a induciraju putem svog elektromagnetskog polja
visoke prenapone u petljama vodiča unutarnjih instalacija, koji mogu prouzročiti kvarove
unutarnjih sustava.

S obzirom da u stvarnosti sve zgrade sadrže elektroničku opremu, učinak elektro-

magnetskog polja vanjskih i unutarnjih odvoda mora se uzeti u obzir pri projektiranju
sustava zaštite od munje.

Mjere zaštite od prenapona dane se u normi HRN EN 62305-4.

E.7 Održavanje i pregled LPS

E.7.1 Područje i predmet pregleda

Pregled LPS-a mora voditi stručnjak za LPS i to prema preporukama u odjeljku E.7.

Pregledatelju se mora dati na uvid projekt LPS-a s potrebnom dokumentacijom, kao što
su projektni zadatak, tehnički opis i tehnički nacrti, te također i izvještaje o prethodnim
održavanjima i pregledima.

Svaki LPS mora se pregledavati u sljedećim slučajevima:

– tijekom izvedbe LPS, posebno tijekom postavljanja sastavnica koje su skrivene u
konstrukciji građevine, a naknadno im se ne može prići
– nakon dovršenja LPS instalacije
– u redovitim razdobljima prema tablici E.2.

Tablica E.2 – Najdulje razdoblje između pregleda LPS-a

Razmak između Razmak između Razmak između
pregleda ispitivanja i pregleda i ispitivanja
Razina zaštite
mjerenja kritičnih sustava
(godina) (godina) (godina)
I i II 1 2 1
III i IV 2 4 1
NAPOMENA Sustavi zaštite od munje koji su postavljeni na građevinama s rizikom eksplozije, moraju
se vizualno pregledavati svakih 6 mjeseci. Jednom godišnje moraju se obaviti električna ispitivanja
instalacije.
Od godišnjeg ispitivanja može se odustati ako se ono obavi svakih 14 do 15 mjeseci na mjestima gdje
se smatra korisnim mjeriti otpor uzemljenja u raznim dijelovima godine da bi se dobile sezonske
varijacije tog otpora.

Učestalost pregleda dana u tablici E.2 trebala bi vrijediti tamo gdje nema posebnih
zahtjeva od strane nadležnih tijela.

NAPOMENA Ako nacionalna nadležna tijela ili institucije zahtijevaju redovito ispitivanje električnog
sustava zgrade, preporučljivo je istodobno ispitivati sustav zaštite od munje s obzirom na djelovanje
unutarnjih mjera sustava zaštite od munje, uključujući LPS-ov sustav za izjednačivanje potencijala. Starije
instalacije pregledavaju se analogno prema svojoj razini zaštite ili se intervali pregleda uzimaju iz lokalnih
ili kojih drugih zahtjeva ispitivanja kao što su upute za izvedbu, tehnički propisi, upute, zakon o zaštiti na
radu itd.

Vizualno se LPS mora pregledati najmanje jednom godišnje. Na nekim područjima s

150
naglim promjenama vremena i ekstremnim vremenskim uvjetima preporučljivo je
pregledavati sustav češće nego je navedeno u tablici E.2. Na mjestima gdje je LPS
uključen u program planiranog održavanja ili postoji takav zahtjev od strane
osiguravatelja, može se pojaviti zahtjev za redovitim punim godišnjim ispitivanjem.

Interval između pregleda LPS određuje se uz pomoć sljedećih čimbenika:

– razredba štićene građevine, posebno s obzirom na posljedične štete
– razina zaštite LPS
– neposredna okolina, primjerice, u korozivnoj atmosferi intervali pregleda moraju
biti kraći
– gradiva pojedinih sastavnica LPS
– vrsta površine na koju su sastavnice LPS pričvršćene
uvjeti tla i odgovarajuća rzina korozije (hrđanja).

Dodatno, LPS treba pregledati kad god dođe do znakovitijih preinaka ili popravaka na
zaštićenoj građevini, te također nakon svakog uočenog izbijanja munje u LPS.

Cjelokupan pregled i ispitivanje mora se obaviti svake dvije do četiri godine. Sustavi u
kritičnim uvjetima okoline moraju se kompletno pregledati svake godine, primjerice
dijelovi LPS izloženi jakim mehaničkim naprezanjima kao što su savitljive spojne trake
na područjima s jakim vjetrom, SPD-ovi na cjevovodima, vanjski spojevi kabela itd.

Na većini geografskih područja, posebno na područjima s ekstremnim sezonskim

promjenama temperature i kišama, mora se u obzir uzeti variranje otpora uzemljenja
tako da se izmjeri otpornost tla po dubini u raznim vremenskim razdobljima.

Kad izmjerene vrijednosti otpora uzemljenja pokažu veća odstupanja nego je

predviđeno projektom, treba sustav uzemljivača poboljšati, posebno ako se otpor
između pregleda stalno povećava.

E.7.2 Redoslijed pregleda

E.7.2.1 Postupak pregleda

Namjena je ovog pregleda uvjeriti se da LPS odgovara ovoj normi u svakom pogledu.

Pregled obuhvaća provjeru tehničke dokumentacije, vizualni pregled, ispitivanje i pisanje

zapisnika o pregledu.

E.7.2.2 Provjera tehničke dokumentacije

Provjerava se je li tehnička dokumentacija potpuna, odgovara li ovoj normi i njeno
slaganje s izvedenim stanjem.

E.7.2.3 Pregled
Vizualni pregledi moraju se obaviti da se uvjeri:
– da projekt odgovara ovoj normi,
– da je LPS u dobrom stanju,
– da nema labavih spojeva i prekida vodiča LPS i slomlenih spojeva,
– da nijedan dio sustava nije oslabljen zbog hrđe (korozije), posebno pri tlu,
– da nijedan spoj s uzemljenjem nije diran (tj. da je u funkciji),
151
– da su svi vidljivi vodiči i sastavnice sustava pričvršćene na odgovarajuće površine
a sastavnice koje služe za mehaničku zaštitu nisu dirane (tj. da su u funkciji) i na
odgovarajućem mjestu,
– da nije bilo nikakvih dodataka ili izmjena na zaštićenoj građevini koja bi
zahtijevala dodatno proširenje sustava zaštite,
– da nema naznaka štete na LPS, SPD-ima ili bilo kojeg kvara osigurača koji štite
SPD-ove,
– da je izvedeno pravilno izjednačivanje potencijala za bilo koji novi opskrbni vod ili
dodatke načinjene unutar građevine od zadnjeg pregleda, te da su za te dodatke
načinjena ispitivanja električne neprekidnosti,
– da postoje i da nisu dirani vodiči za izjednačivanje i spojevi unutar građevine (tj.
da su u funkciji),
– da su održane sigurnosne udaljenosti,
– da su vodiči za izjednačivanje potencijala, spojevi, naprave za oklapanje, kabelski
kanali i SPD-ovi provjereni i ispitani.

E.7.2.4 Ispitivanje
Pregled i ispitivanje LPS-a uključuje vizualni pregled i mora se zaključiti sljedećim
radovima:
– ispitivanjem neprekidnosti, posebno onih dijelova LPS koji nisu bili vidljivi za
pregled tijekom početka izvedbe i sukladno tome ih se nije moglo pregledati vizualno.

– ispitivanjem otpora uzemljenja sustava uzemljivača. Treba još obaviti sljedeća

odvojena i kombinirana mjerenja uzemljenja i provjere rezultati kojih će se zapisati u
izvještaj o pregledu LPS-a:

NAPOMENA Da bi se ustanovilo postoje li razlike između projektiranog i zahtijevanog sustava

uzemljivača, moguće je obaviti viskokofrekventna mjerenja u fazi izvedbe sustava kao i pri održavanju
sustava uzemljivača.

a) Mjerenje otpora uzemljenja svakoga pojedinog uzemljivača i gdje je izvedivo, i

otpora cijelog sustava uzemljivača.
Otpor uzemljenja svakoga pojedinog uzemljivača mora se mjeriti odvojeno s mjernom
točkom između odvoda i odvojenog uzemljivača (odvojeno mjerenje).
Ako je otpor uzemljenja sustava uzemljivača u cjelini veći od 10 Ω, treba provjeriti je li
uzemljivači udovoljavaju duljinama prema dijagramu na slici 2.
Ako je otpornost tla znakovito veća, treba istražiti razloge povećanja i poduzeti mjere za
poboljšanje situacije.
Što se tiče uzemljivača u kamenitom tlu, treba udovoljiti zahtjevima u odjeljku E.5.4.3.5.
U tom primjeru zahtjev postizanja otpora od 10 Ω nije izvediv.

b) Rezultate vizualnog pregleda svih vodiča, spojeva i spojnica ili rezultate mjerenja
njihove neprekidnosti.

Ukoliko sustav uzemljivača ne udovoljava tim zahtjevima ili provjera zahtjeva nije
moguća zbog manjka podataka, sustav uzemljivača mora se poboljšati polaganjem
dodatnih uzemljivača ili novog sustava uzemljivača.

E.7.2.5 Dokumentacija o pregledima

Radi pojednostavnjenja pregleda LPS-a treba pripremiti upute za pregled. Te upute
152
moraju sadržavati dovoljno obavijesti koje vode pregledatelja pri postupku pregleda tako
da sva važna područja budu dokumentirana kao što je metoda izvedbe LPS-a, vrsta i
stanje sastavnica LPS-a, ispitne metode i ispravnost snimanja prikazanih podataka.

Pregledatelj mora sastaviti izvještaj o pregledu LPS-a, koji treba priložiti projektu LPS-a i
prethodnim izvještajima o održavanju i pregledima.

Izjveštaj o pregledu LPS mora sadržavati sljedeće podatke:

⎯ opće stanje vodiča i drugih sastavnica hvataljke
⎯ opće stanje korozije i zaštite od korozije
⎯ sigurnost spojeva vodiča i ostalih sastavnica LPS
⎯ rezultate mjerenja otpora sustava uzemljivača
⎯ bilo kakva odstupanja od zahtjeva ove norme
⎯ dokumentaciju o svim promjenama i proširenjima LPS-a i svim promjenama na
građevini. Osim toga treba provjeriti nacrte i opise konstrukcije LPS-a
⎯ rezultate obavljenih ispitivanja.

E.7.3 Održavanje
Održavanje LPS mora se obavljati redovito da bi bili sigurni da instalacija ne propada,
nego i dalje ispunjava zahtjeve za koje je izvorno projektirana. U projektu LPS-a mora
se odrediti potrebna održavanja i razdoblje pregleda prema tablici E.2.

Programom održavanja mora se osigurati stalno obnavljanje LPS-a u skladu s važećom

publikacijom ove norme.

E.7.3.1 Opće napomene

Sastavnice LPS tijekom godina gube svoju učinkovitost zbog hrđanja (korozije), šteta od
vremenskih utjecaja, mehaničkih šteta i šteta zbog udara munja.

Programe pregleda i održavanja moralo bi objaviti nadležno tijelo, projektant LPS-a ili
izvoditelj LPS-a, u dogovoru s vlasnikom građevine ili imenovanim predstavnikom.

Programi održavanja i pregleda moraju se uskladiti tako da se mogu obavljati radovi na

održavanju i pregledi LPS-a.

Održavanje LPS je važno čak i ako je projektant, dodatno zahtjevima ove norme,
poduzeo posebne mjere za zaštitu od hrđanja (korozije) i dimenzionirao sastavnice
LPS-a u skladu s njihovom izloženošću oštećenjima zbog munje i vremenskim
utjecajima.

Mehaničke i električne značajke LPS-a moraju se u potpunosti održavati tijekom cijelog

vijeka trajanja LPS-a da bi se udovoljilo zahtjevima ove norme.

Ako se na građevini ili njenoj opremi načine neke izmjene ili se promijeni namjena
građevine, može biti potrebno načiniti i određene izmjene na LPS-u.

Ako se pregledom ustanovi da su potrebni određni popravci, ti se popravci moraju

obaviti odmah, a ne odgađati ih do sljedećeg redovitog održavanja.

153
E.7.3.2 Postupak održavanja
Programi redovitih održavanja moraju se načiniti za sve vrste LPS.

Učestalost i postupci održavanja ovise o sljedećem:

- stupnju oštećenja zbog vremenskih utjecaja i utjecaja okoline
- izloženosti stvarnim oštećenjima od munja
– razini zaštite za danu građevinu.

Postupci održavanja moraju se ustanoviti za svaki pojedini LPS i moraju biti dijelom
ukupnog programa održavanja građevine.

Program održavanja mora sadržavati popis ustaljenih radova što služi kao ispitni list,
tako da se određeni potupci održavanja mogu točno slijediti kako bi ih se moglo
usporediti s rezultatima proteklih održavanja.

Program održavanja mora sadržavati sljedeće postupke:

⎯ provjeru svih vodiča LPS-a i sastavnica sustava
⎯ provjeru električne neprekinutosti instalacije LPS
⎯ mjerenja otpora prema zemlji i sustava uzemljivača
⎯ provjeru SPD-ova
⎯ pričvršćenja sastavnica i vodiča
⎯ provjeru učinkovitosti LPS nakon proširenja ili izmjena na građevini ili njezinim
instalacijama.

E.7.3.3 Dokumentacija održavanja

Moraju se prikupiti podaci svih postupaka održavanja što uključuje i obavljene ili
zahtijevane popravke.

Podaci iz postupka održavanja trebaju služiti kao pomoć pri dimenzioniranju sastavnica i
instalacije LPS-a.

Podaci iz postupka održavanja trebaju služiti kao osnova za ažuriranje programa

održavanja. Podaci o održavanju moraju se čuvati zajedno s projektom LPS-a i
izvještajima o pregledu LPS-a.

154
Izvori

IEC 60050(426):1990, Međunarodni elektotehnički rječnik (IEV) – Poglavlje 426:

Električni uređaji za eksplozijske atmosfere

IEC 61000-5-2, Elektromagnetska spojivost (EMC) – 5. dio: Instalacija i upute za

ublažavanje – 2. odjeljak: Uzemljivanje i kabliranje

IEC 61643-1:2005, Niskonaponski uređaji za zaštitu od udarnih valova – 1. dio: Uređaji

za zaštitu od udarnih valova spojeni na niskonaponsku elektroenergetsku razdjelnu
mrežu – Zahtjevi i ispitivanja

HRN EN 50164 (svi dijelovi), Sastavnice sustava zaštite od munje (LPC)

HRN EN 50164-1:1999, Sastavnice sustava zaštite od munje (LPC) – 1. dio: Zahtjevi

za spojne sastavnice

155