„Biti ili ne biti?

“ analiza

„Biti ili ne biti“ je početna crta Hamletova monologa u samostanu (III. čin, I. prizor). U ovom
monologu melankolični Hamlet razmišlja o smrti i samoubojstvu dok čeka Ofeliju. On žali na izazove
života, ali razmišlja kako bi alternativa mogla biti gora. Monolog istražuje Hamletovo zbunjeno
promišljanje dok razmišlja o ubojstvu svog ujaka Klaudija, koji je ubio njegova oca, zatim se udao za
njegovu majku da postane kralj Danske. Hamlet oklijeva ubiti Klaudija i osvetiti svoga oca.
Ovaj monolog odstupa od glavnog dramskog sukoba u „Hamletu“ te se fokusira na iznošenje
Hamletova razmišljanja i njegova psihološka stanja. Hamlet debatira sam sa sobom važna pitanja koja
odlučuju o ostatku njegova života tj. nastavku radnje. „Biti ili ne biti“ se ne odnosi samo na živjeti ili
umrijeti, nego i na osvetiti se ili ne osvetiti se. Ovaj monolog dolazi nakon što je Hamlet dokazao da je
Klaudije krivac za ubojstvo njegova oca te se želi osvetiti za takvu nepravdu i kukavički potez koji je
izvršio Klaudije. Na trenutke odustaje od svoje zamisli jer ne vidi jasno rješenje svoga plana te smatra
da je previše promišljao o tome da je sama osveta izgubila važnost. Na rješenje ove dileme utječe i
Hamletovo osnovno i vječno pitanje je li bolje živjeti i suočavati se s problemima ili umrijeti i
osloboditi se od njih na taj način. Pojmovi biti ili ne biti, kojima se izražava ovo pitanje vrlo su
kompleksni. „Biti“ je pasivno pitanje u Hamletovim očima, i podrazumijeva patnju i primanje udaraca
nasilne sudbine. Življenje je u stvari neka vrsta spore smrti, dok s druge strane smrt potječe život na
akcije. Hamlet pokušava pronaći utjehu u ideji da je smrt zaista više od neke vrste sna i da se njime
okončava bol duše i svi jadi što ih nasljeđuje čovjek. S druge strane Hamlet kontradiktira sam sebe te
ukazuje da je bol u životu neizbježan i da je „nečuveno bogatstvo imati svoju sudbinu“, a to je za nas
mogućnost da se suočimo s našim „morem jada“ ili da ono završi u smrti. Međutim u doba vladavine
kraljice Elizabete I. vjerovalo se da će oni koji su počinili samoubojstvo biti zauvijek prokleti, što daje
dodatnu kompleksnost Hamletovoj dilemi.
„Hamlet“ je napisan oko 1599.-1601., Shakespeare je do tada razvio svoje vještine kao pisac i
naučio je introspektivno pisati kako bi prikazao unutarnje misli mučenog uma. Gotovo je sigurno vidio
verzije ovakvog monologa prije pisanja ovog, ali sjaj Shakespeareovog „Hamleta“ je da on tako rječito
prenosi unutarnje misli protagonista. Hamletov govor o tome hoće li podnijeti mučenja života ili ga
samo završiti, mogao bi pružiti uvid u Shakespeareovo vlastito razmišljanje u njegovu trenutku tuge
nakon smrti njegova sina Hamneta 1596. Možda je zato govor tako univerzalno dobro prihvaćen jer
publika može osjetiti pravu emociju u Shakespeareovom pisanju u trenutku osjećaja bespomoćnog
očaja. Ovaj monolog baš zato vrši utjecaj na širu javnost te postaje jedan od najcitiraniji književnih
trenutaka. Velik dio radnje sofisticirane komedije iz 1942. godine „Biti ili ne biti“, autora Ernsta
Lubitscha , usredotočen je na Hamletov monolog te 1957. komičarskog filma Kralj u New Yorku gdje
Charlie Chaplin izgovara poznati monolog u cipelama dvosmislenog kralja Šahdova. 1963. na raspravi
u Oxfordu, vođa oslobođenja crnaca Malcolm X citirao je prvih nekoliko redaka monologa kako bi
istaknuo stav o "ekstremizmu u obrani slobode".