MAGNETSKI KRUG

Do sada se govorilo samo o električnom krugu na kojemu se primjenjivao 1. i 2.

Kirchhoffov zakon i Ohmov zakon. Primjenom pravila i veličina u magnetskom polju moguće
je opisati i magnetski krug koji je svojim elementima analogan električnom krugu. U njemu
postoji elektromagnetska uzbuda (električni naponski izvor), magnetski tok (jakost električne
struje) i magnetski otpor (električni otpor).
Koncept je vrlo sličan električnom krugu, magnetska uzbuda je izvor magnetske
energije koji je u vidu magnetskog toka širi metalnim okvirom na koji je namotana zavojnica
koja predstavlja magnetski izvor (magnetsku uzbudu), a materijal okvira kojim teče magnetski
tok predstavlja magnetski otpor.

Slika 1. Okvir magnetskog kruga bez izvora magnetske uzbude.

Magnetski krug je najčešće (zbog jednostavnosti) u presjeku kvadratnog oblika, ali

može biti i kružnog, pravokutnog, polukružnog, itd... Površina poprečnog presjeka magnetskog
okvira računa se u 𝑚2 . Na slici jedan nacrtan je trodimenzionalni prikaz magnetskog okvira, na
daljnjim slikama bit će crtan samo u dvije dimenzije, ali se zapravo radi o istom slučaju.
Kao što je ranije već spomenuto veličine koje koristimo u magnetskom krugu su:
1. Magnetska uzbuda (magnetomotorna sila)

𝛩 = 𝐼 ∙ 𝑁 [𝐴]
Θ je grčko slovo theta (čita se teta) i označava magnetsku uzbudu čija je jedinica amper ili
amper zavoj. N je broj zavoja zavojnice (nema mjernu jedinicu), a I je jakost električne struje u
amperima.
2. Magnetski tok

𝛷 = 𝐵 ∙ 𝑆 [𝑊𝑏]
Φ je oznaka magnetskog toka čija je mjerna jedinica weber [Wb] ili vol sekunda [Vs]. B je
magnetska indukcija ili gustoća magnetskog toka s mjernom jedinicom tesla [T], a S je površina
poprečnog presjeka zavojnice [𝑚2 ].

3. Magnetski otpor

𝑙𝑠𝑟 𝑙𝑠𝑟 𝐴
𝑅𝑚 = = [ ]
𝜇 ∙ 𝑆 𝜇0 ∙ 𝜇𝑟 ∙ 𝑆 𝑉𝑠
𝐴
𝑅𝑚 označava magnetski otpor čija je mjerna jedinica (amper kroz volt sekundu). Srednja
𝑉𝑠
duljina silnice označava se 𝑙𝑠𝑟 ili samo 𝑙 i mjeri se u 𝑚. 𝜇 je umnožak relativne i apsolutne
permeabilnosti, a površina poprečnog presjeka se mjeri u 𝑚2 .
Na slici 2. prikazana je istovjetnost (analogija) magnetskog i električnog kruga. Kao što
vrijedi Ohmov zakon za električni krug, tako se i magnetske veličine mogu staviti u isti
međusobni matematički odnos.

Magnetski krug Električni krug

𝛩 𝑈
𝛷= 𝐼=
𝑅𝑚 𝑅

Slika 2. Analogija magnetskog i električnog kruga.

 Magnetski krug, da bi kroz njega tekao magnetski tok, mora imati izvor magnetske
energije, a to je zavojnica namotana na magnetski okvir i protjecana nekom strujom. Postoje
dvije vrste magnetskog kruga koje se razlikuju u jednom detalju, ali princip je isti. S obzirom
na to da je poznato kako jakost magnetskog polja nije jednaka u svim materijalima. Kada
metalni okvir nije izrađen iz jednog komada željeza bez fizičkog prekida okvira tada silnice
magnetskog polja teku samo kroz materijal od kojeg je načinjen magnetski okvir. Ako okvir
nije spojen tada govorimo da u njemu postoji zračni raspor. U zračnom rasporu dolazi do
rasipanja silnica zbog različite jakosti magnetskog polja (u zraku ili vakuumu se uzima relativna
permeabilnost 1).
Magnetski tok, a time i magnetska indukcija su na svakom dijelu magnetskog okvira
jednaki, pa je zato potrebno puno veća jakost magnetskog polja kroz raspor (jer se množi s
manjom magnetskom permeabilnosti).

𝐼∙𝑁
𝐻= [𝐴/𝑚]
𝑙
Taj izraz će se u magnetskim krugovima koristiti u ovom obliku:

𝐼∙𝑁 =𝐻∙𝑙
Magnetski krug bez zračnog raspora
Magnetski krug bez zračnog raspora opisan je na Slici 3. To je najjednostavniji oblik
aktivnog magnetskog kruga. Namotaji (zavojnica) na lijevoj strani, kojima teče struja,
predstavljaju izbor magnetske energije, a sam magnetski okvir predstavlja magnetski otpor.

Slika 3. Magnetski krug bez zračnog raspora.

Izraz prema kojem se računa magnetska uzbuda u magnetskom krugu je sljedeći:

𝐼 ∙ 𝑁 = 𝐻𝐹𝑒 ∙ 𝑙𝐹𝑒
Umnožak struje i broja zavoja predstavlja izvor magnetske energije. 𝐻𝐹𝑒 predstavlja
jakost magnetskog polja u magnetskom okviru od nekog feromagnetskog materijala, a 𝑙𝐹𝑒
predstavlja srednju duljinu silnica kroz magnetski okvir (isprekidana crta na Slici 3.).
Magnetski krug sa zračnim rasporom
Magnetski krug sa zračnim rasporom opisan je na Slici 4. Namotaji (zavojnica) na lijevoj
strani, kojima teče struja, predstavljaju izbor magnetske energije, a magnetski okvir i zračni
raspor predstavljaju magnetske otpore.

Slika 4. Magnetski krug sa zračnim rasporom.

Izraz prema kojem se računa magnetska uzbuda u magnetskom krugu je sljedeći:

𝐼 ∙ 𝑁 = 𝐻𝐹𝑒 ∙ 𝑙𝐹𝑒 + 𝐻0 ∙ 𝑙0
Umnožak struje i broja zavoja predstavlja izvor magnetske energije. 𝐻𝐹𝑒 predstavlja
jakost magnetskog polja u magnetskom okviru od nekog feromagnetskog materijala, a 𝑙𝐹𝑒
predstavlja srednju duljinu silnica kroz magnetski okvir (isprekidana crta na Slici 3.). 𝐻0
predstavlja jakost magnetskog polja u zračnom rasporu, a 𝑙0 predstavlja srednju duljinu silnica
kroz zračni raspor (duljina zračnog raspora se ponekad označava i grčkim slovom δ (DELTA).
Zbog jednostavnosti u računanju i zato što je duljina zračnog raspora u odnosu na srednju
duljinu silnica kroz feromagnetski materijal zanemariva, uzima se sljedeća jednakost.

𝑙𝐹𝑒 = 𝑙𝐹𝑒 − 𝑙0
To znači da 𝑙𝐹𝑒 uvijek predstavlja srednju duljinu silnice u magnetskom okviru, a 𝑙0
srednju duljinu silnice u zračnom rasporu.
Magnetski krug može imati i više od jednog zračnog raspora.
Primjer 1.
Kolika struja teče magnetskim krugom prema slici 3. ako je poznato da je magnetski tok kroz
taj magnetski krug 10 μWb, poprečni presjek magnetskog okvira je 10 𝑚𝑚2 , srednje duljine
magnetske silnice 50 cm. Broj zavoja je 100 i relativna magnetska permeabilnost je 100.
Apsolutna permeabilnost je 𝜇0 = 1.257 ∙ 10−6 𝑉𝑠/𝐴𝑚.

𝛷 = 10 𝜇𝑊𝑏 = 10 ∙ 10−6 𝑊𝑏 = 1 ∙ 10−5 𝑊𝑏

𝑆 = 10 𝑚𝑚2 = 10 ∙ 10−6 𝑚2 = 1 ∙ 10−5 𝑚2
𝑙 = 50 𝑐𝑚 = 0.5 𝑚
𝑁 = 100
𝜇𝑟 = 100
𝜇0 = 1.257 ∙ 10−6 𝑉𝑠/𝐴𝑚
_______________________________________
𝐼 =?

𝛷 1 ∙ 10−5
𝐵= = =1𝑇
𝑆 1 ∙ 10−5
𝐵 𝐵 1
𝐻𝐹𝑒 = = = = 7957.75 𝐴/𝑚
𝜇 𝜇0 ∙ 𝜇𝑟 100 ∙ 1.257 ∙ 10−6
𝐻𝐹𝑒 ∙ 𝑙𝑠𝑟 7957.75 ∙ 0.5
𝐼 ∙ 𝑁 = 𝐻𝐹𝑒 ∙ 𝑙𝑠𝑟 → 𝐼 = = = 39.79 𝐴
𝑁 100
Primjer 2.
Kolika je magnetska uzbuda za primjer kao na slici 4. ako je poznato da je srednja duljina
magnetske silnice 50 cm, a širina zračnog raspora je 2 mm. Magnetska indukcija u magnetskom
krugu je 0.2 T, a relativna permeabilnost feromagnetskog materijala od kojeg je magnetski
okvir napravljen je 1050. Apsolutna permeabilnost je 𝜇0 = 1.257 ∙ 10−6 𝑉𝑠/𝐴𝑚.

𝑙𝐹𝑒 = 50 𝑐𝑚 = 0.5 𝑚
𝑙0 = 2 𝑚𝑚 = 2 ∙ 10−3 𝑚
𝐵 = 0.2 𝑇
𝜇𝑟 = 1050
𝜇0 = 1.257 ∙ 10−6 𝑉𝑠/𝐴𝑚
_______________________________________
𝛩 =?

𝐵 𝐵 0.2
𝐻𝐹𝑒 = = = = 151.58 𝐴/𝑚
𝜇 𝜇0 ∙ 𝜇𝑟 100 ∙ 1.257 ∙ 10−6
Kod jakosti magnetskog polja u zračnom rasporu treba paziti jer u zračnom rasporu nema
relativne permeabilnosti jer je ona 1, pa se u umnošku ne treba ni pisati.
𝐵 0.2
𝐻0 = = = 159154.94 𝐴/𝑚
𝜇0 1.257 ∙ 10−6
𝐼∙𝑁 = 𝛩
𝛩 = 𝐻𝐹𝑒 ∙ 𝑙𝐹𝑒 + 𝐻0 ∙ 𝑙0 = 151.58 ∙ 0.5 + 159154.94 ∙ 2 ∙ 10−3 = 394.1 𝐴