SOCIOLOGIJA HRVATSKOG DRUŠTVA 5

Drugi kolokvij

SRĐAN VRCAN

Nogomet – politika – nasilje

- Naglašava zašto i kako se sociologija treba baviti problemima i vezanima uz sport 

nogomet je medijski, navijački i politički najrelevantniji hrvatski i europski sport
- Kritika  knjiga je pisana sistematično što ubija autorovu kritičnost, autor ne
objašnjava neke pojmove koji su možda nepoznati čitatelju
- 19. stoljeće – u Engleskoj se pojavljuje nogomet sličan ovom kakvog znamo danas
o Kao proizvod engleske kulture širi se po svijetu kolonizacijom i trgovinom
o Antika – stariji izvor slične igre s loptom
o 16. stoljeće – u Firenci se na pučkim zabavama pojavljuje igra sa sličnim
elementima
- Vrcan – popularnost nogometa je fenomen koji se zasad može odlično sociološki
opisati i komentirati, ali ne i objasniti
o Jedan od razloga  potrebni su minimalni uvjeti za održavanje utakmice, od
opreme je potrebna jedna lopta i dva stupa kao stative, zahtjeva najmanje
kontroliranih uvjeta igre
- Povijest igre u tri faze:

Prva faza Druga faza Treća faza

Druga polovica 19. st., Engleska
Standardiziranje pravila igre
Smješta se unutar stadiona
Stroga podjela na igrače i
gledatelje
Rana moderna Današnji nogomet
Nogomet dio tjelesnog odgoja – Gubi se jedinstvo navijača
postaje dio engleske kulture i igrača – moć nad
konzumentima
Prvi službeni klubovi – proizvod Pojava fanatika – oblikuju
radnika neke branše osobnost po klubu za koji
navijaju
Igrači su lokalni heroji – nema Predstavljaju zemlju iz
distance koje dolaze
Redovito održavanje utakmica Nakon 2.svj.rata – modernizacija Mundijalizacija klubova i
nogometa navijača
Relativno stalne momčadi Profesionalizacija – poso, a ne
razbibriga

- Navijačko nasilje – pojavljuje se u zadnjih 30 godina kada nogomet postaje visoko

profesionalan i medijski praćen  mogućnost politizacije
- Stadioni idealni za širenje propagande zbog medijskog sudjelovanja
o Sistemi (pogotovo socijalistički) koriste nogomet kao sredstvo propagande
 Dinamo u Zagrebu, Kijevu, Dresdenu, Moskvi,…
o Klubovi se u Jugi postavljaju prema političkoj orijentaciji
 Dinamo ustaše, Zvezda četnici, Hajduk i Partizan jugoslaveni 
prisutno i u drugim zemljama
o Klasna ideologija – različite klase navijaju za različite klubove
 To određuje ponašanje navijača i izgradnju njihove ličnosti
- Pitanje patologije nogometa
o Sama igra nije patološka  korisna je tjelovježba
o Navijački nemiri, tučnjave  mogu biti patološki
 Proizlaze iz kasnog kapitalizma i stroge profesionalizacije
 Rezultat društvenih problema koji se preslikavaju na stadione
 Nogomet prati kapitalističke trendove i podložan je tržištu

Europski identitet – neke ključne dileme

- europski kulturni identitet – postojao kao povijesna činjenica, izgubio se u europskoj

povijesti
o potraga za korijenima koje bi trebale pomoći ponovno pronaći identitet 
nastojanje usmjereno na renesansu europskog kulturnog pokreta koje bi
probudilo europsku kulturnu svijest i samosvijest i utjecao na duh našeg
vremena ZEITERGEIST
- dvosmislenost termina potrage:
 o za dušom Europe, za dušom za Europu, nastojanje koje sada mora dati dušu
Europi
o traganje u službi politike
 o dvosmislenosti koja se očituje u načinu kako prepoznati, odrediti i utvrditi
kulturni identitet Europe, a da se pritom nužno ne opravda neizbježnost
identitetske borbe ili da se otkrije zgodna pred-politička ili trans-politička
podloga za ozbiljenje sklada između distinktnoga europskog identiteta i
postojeće mnoštvenosti europskih nacionalnih identiteta
- diskurs (prije) – osobitost identiteta je što Europa nema identitet  ona je otvoren i
pluralistički prostor, a ne središte nekog određenog identiteta
o danas je diskurs osobitog europskog identiteta
 razlozi prema Dahrendorfu:
 ne postoji europski narod, europski demos za europsku demokraciju
 postoje dvije bitne tradicije koje djeluju u današnjoj Europi: a) tradicija
desnice koja ima potrebu za neprijateljem i b) tradicija ljevice koja ima
potrebu za utopijom
- on tu onda postavlja neka pitanja od 2. do 3. strane
- suvremeni sporovi oko identiteta koji je ili etnički/nacionalni identitet opisan u
nacionalističkim pričama ili europski identitet koji nadilazi taj tip društvene
identitetske logike i političke dinamike
o potraga se može koncipirati kao potraga za primordijalnim, jednoznačno
definiranim, zatvorenim identitetu  identitet unaprijed zadan i jednoznačno
definiran na način da isključuje unutarnje razlike i interpretacije, identitet kao
nešto što već postoji zaboravljeno u europskoj povijesti, pa ga samo treba
pronaći i revidirati
o potraga za nečim što nije jedinstveno, homogeno i nema određene granice 
kulturni rat koji pokušava dokučiti kako taj identitet zamisliti, definirati i
prakticirati ??????
o konstrukt koji se temelji na povijesnoj cjelini Europe  Europljani imaju
razvijen osjećaj Mi koji se intrizično razvija od početka Europe, neki osjećaj
europskog sopstva
o konstrukcija uključuje procese sustavnog društvenog uključivanja i
isključivanja  stvaraju se podijeljena društva ili društvene sredine
 o konstrukcija uključuje načine razlikovanja pozitivnog i negativnog  prisutno
u Europi od antičkih vremena
o razlikovanje autentičnog, izvornog europskog identiteta i neautentičnog,
neizvornog identiteta  razlika europske identitetske normalnosti i
identitetske abnormalnosti i patologije
o diskurs o identitetu koji se zamišlja kao konstrukt ostvaren po uzoru na
tradicionalni nacionalni identitet  utemeljen u nacionalnoj kulturi, pri čemu
se kultura shvaća kao zajednički medij društva
o model konstrukcije nacionalnog identiteta  u povijesti prožet nasiljem i
pribjegavanjem političkom nasilju, sada se ne bi trebalo oslanjati na nasilje
- dva tipa kolektivnog kulturnog identiteta:
o tradicionalni  društveni konstrukt koji nam se nameće kao prirodni ili
sudbinski
 primordijalno zadan koji ostaje uvijek isti, bez značajnih razlika, govori
nam što smo, odakle dolazimo, čemu trebamo biti vjerni
o posttradicionalni  pojedinac u središtu planiranja ???
 nehomogen, reverzibilan, proces postajanja, promjenjiv, na njega utječu
drugi identiteti i kulture
- dijagnoze suvremene dugovne situacije:
o prva dijagnoza
 u postkomunističkoj duhovnoj situaciji obnavlja se proces raščaranja
europskog svijeta u skladu s Webberovim razmatranjima modernog
svijeta
 komunizam je zaustavio proces raščaravanja i tako obnovio politiku s
apsolutnim referencijama
 krah komunizma  fikcija o vrijednostima koje bi svi prihvaćali, iz
kojeg izlazi opće dobro, stvara se politička vlast koja se pripisuje
cijelom društvu i usmjerena je na to opće dobro
 obnova raščaravanja gleda se kao nužni korak za napredak demokracije
o druga dijagnoza
 začaravanje europskog svijeta i politike koja se nakon pada komunizma
smjestila u svijet koji se ponovno začarava
 obrat od sekularizacije do desekularizacije društvenog svijeta
- da bi društvo bilo održivo barem neki njegov temelj treba imati svojstva zajednice 
mora se oslanjati na vrstu suštinske volje koja isključuje radikalne alternative
o europski identitet bi bio sastojak te suštinske volje
o društvo i zajednica su strukturalno i funkcionalno konvergentni
- potraga za identitetom ima dvostruku interpretaciju
o traganje za zajedništvom oblikovanim kulturnim sadržajima potrebnim za
funkcioniranje EU kao političke zajednice
o traganje za kulturnim identitetom koji je potreban da bi se nadoknadili
negativni učinci protuslovlja, napetosti te deficit političkih institucija EU
- nedostatak legitimiteta europske politike  kad jedna tema prijeđe na europsku razinu
odlučivanja, ona prestaje biti dio demokratskog procesa
o stvara se nešto s ciljem jačanja demokracije na način koji nije demokratski
- bla bla bla 11. 12. str.
o Moglo bi se ustvrditi da uistinu postoji nedostatak legitimiteta koji se očituje u
teku}oj nesposobnosti europskih institucija da u suočavanju s novim velikim
izazovima današnjice osiguraju sebi potrebnu razinu legitimiteta metodama
koje su gotovo do jučer bile uspješne. A to bi ponajprije značilo da se potrebna
razina legitimiteta, političke lojalnosti i privrženosti tzv. misiji Europe ne može
više postići kao legitimitet koji se bi temeljio na stabilnoj ravnoteži između
sistemskih inputa i sistemskih outputa  sposobnosti učinkovitog rješavanja
životnih problema građana Europe na za njih prihvatljivom odnosu troškova i
dobitaka
o Istodobno se čini plauzibilnim očekivati da }e rasti potreba za legitimitetom
zbog velikih društvenih preobrazbi i povremenih pravih {okova. Stoga }e rasti
i diskrepancija između institucionalnih aranžmana i sistemskih potreba, s jedne
strane, te mogućnosti velikog broja građana Europe da `ive bogatim, ili barem
podnošljivim i smislenim `životom, s druge, {to se katkad opisuje kao rascjep
između svijeta politike i svijeta života. Taj drukčiji način pribavljanja
legitimiteta neki autori nazivaju društvenim. To je po pravilu legitimitet koji je
kulturno definiran i koji se temelji na unaprijed zadanom isključivom
kulturnom identitetu i na pretpostavljenoj kulturnoj homogenosti
 RADE KALANJ
Današnje značenje klasičnih socioloških teorija

- Sociologija se ne može maknuti od činjenice da su sva njena znanja povezana s

društvenim promjenama i društvenim uvjetima spoznaje  napredak znanja u dr.
znan. Podrazumijeva napredak znanja o uvjetima znanja
- Sociološka tradicija je legitimacijska osnova razvoja i autoriteta sociološke znanosti
- Klasične sociološke teorije
o Zastarjele, ne pomažu nam baš jer su povezane s industrijskim društvom i
prosvjetiteljskom racionalnosti
o Danas živimo u novom tipu društva u kojom je pojam društva izgubio svoje
značenje  živimo u razdoblju sociologije poslije društva
o Usredotočene na jednoznačno poimanje sociologije  danas je ona
fragmentirana i raznolika
o Ne posvećuje se pažnja ženama  osnutak posebne discipline ostao je bez
pouzdanih i vjerodostojnih klasičnih oslonaca
o Fejk  oblikovanju znanosti ne sudjeluju ljudi koji se smatraju sociolozima
o 1950-e – dosegnula vrhunac  pokušavaju se sustavno artikulirati misli
klasika, uspješno ih je integrirao Parsons 1930-ih
 Podudara se s krizom sociologije
- Diskurs o krizi/ama sociologije
o Horowitz  upozorava na raspad sociologije
 velika imena (Mannheim, Durkheim, Weber, Tönnies, Simmel)
potaknula znanstvena istraživanja i usmjerenost prema demokraciji
 sociologija se počela raspadati kada je klasična tradicija došla pod
ideološko mišljenje  nacizam u Njemačkoj, marksizam u Sovjetskom
Savezu kao jedina znanost, fašizam kao funkcija rase, etniciteta i
religije = postaje dio pseudoznanosti biogenetike
 američka sociologija  ograničava se na poboljšanje društva, ali se ne
obazire na izvore sukoba u društvu, a američka akademska kultura
oslanja se na sociologiju iz 19.st.
 zaključak  današnja sociologija je skup ideologija, dok je prije ona
proučavala ideologije
- stajalište relativizacije
o rekapitulacija je korisna za kultiviranje sociološkog diskursa
o pozivanje na tradiciju shvaća se kao obveza sociološkog obrazovanja
o kritika Giddensa  u Sociologiji se posvetio razvoju na 20-ak stranica, dok
inače istražuje klasike i dobiva zasluge za europeizaciju britanske sociologije
o kritika Gurvitcha  u Sociologiji daje kratak pregled na 40-ak stranica, dok su
ravnomjerno zastupljene sve ostale discipline
o područje empirijskih istraživanja  klasici su dolazili do empirijskih rezultata
u kojima se zrcali njihovo vrijeme djelovanja i odnosi prema društvenom
vremenu modernosti ??
o Swingerwood – dovoljan razlog za relativizaciju
 rana sociološka misao je optimistična jer polazi od uvjerenja da se
prirodne znanosti mogu primijeniti na društvene
 klasična sociologija je reakcija na to  pesimistična jer je shvatila da
industrijalizacija otuđuje pojedinca od zajednice, kulturu pretvara u
robu, bla bla
 klasici su usredotočeni na promjene i na ulogu aktera u promjenama
o moderna sociološka misao  stalna napetost između klasične sociologije
(voluntarizam usredotočen na ulogu aktera) i strukturalnog obrasca
(usredotočen na institucije i procese koji utječu na djelovanje)
o u današnjim rekonstrukcijama treba shvatiti da su se klasici bavili društvom
različitim od našeg
- stajalište učene indiferentnosti
o klasici su toliko ugrađeni u suvremenu refleksiju da ih ne treba navoditi i
elaborirati
o suvremena sociologija je apsorbirala i preobrazila klasičnu i stekla autonomiju
o podrazumijeva se da je znanstvena zajednica upoznata s klasicima, oni koji
nisu poznaju ih kao opću naobrazbu
o Boudonova četiri tipa prakticiranja sociologije
 Kognitivni ili znanstveni  brine ih je li teorija znanstvena, skloni
diskurzivnoj strogosti, pred očima im je kriterij evidencije prirodnih
znanosti – kad prevladava u sociologiji ona je determinirana iznutra
  Estetski ili ekspresivni  cilj je izražajna snaga i dojmljivost iskaza,
estetski i esejistički cilj pisanja, sociologija je između znanstvene i
književne kulture pa je kao takva neka treća kultura
 Kritički ili angažirani  sociologija mora biti angažirana i borbena
znanost koja otkriva ostvarenje društvenih struktura, ideologija,
svjetonazora, najveći domet u prikazu totalitarne instrumentalizacije
moderne racionalnosti ????
 Kameralistički ili deskriptivni  otkrivanje društvene sredine i pojave
koje su javnosti nepoznate (npr. kakvo je stanje u školi, potrošnja
domaćinstava, itd.), proizvod društvenih okolnosti i zahtjeva – kad
dominira u sociologiji ona je izvanjski determinirana
 Kameralizam (Schumpeter) – vrsta aktivnosti kojoj je cilj da se
agenta obavijesti društvenim fenomenima, a ne da ih se objasni
- Stajalište predmetne posebnosti
o Zasebna disciplina klasičnih socioloških teorija koja cjelovito i temeljito
interpretira i pregledava ideje i autore koji imaju klasičnu važnost, te prikazuje
kako su ideje srodnih disciplina utjecale na oblikovanje sociologije
 Privilegirani status klasičnosti  njihovim zaslugama su postavljeni
temelji moderne sociologije
o Dva pristupa u disciplini:
 Povijesno kronološki pristup (prevladava)  vodi ga kriterij linearnog
uspona, kumulativnog napretka i grananja sociološke misli, želi
prikazati teorijske profile autora i oslikati njihove ideje
 Najčešće počinje s Comteom, ali neki odabiru Montesquieua,
Saint Simona, Fergusona  ovisi o stajalištu i ukusu pisca
 Problematski pristup  usredotočen na bitne probleme i teorijske
postavke bez obzira na njihove povijesno-kronološke odnose
 S obzirom na definiciju problema uvodi se razlika između
esencijalnih i marginalnih prinosa – raznolikost
socijalnoznanstvenog polja ogleda se u onom što je
problematski kanonizirano
  Nisbetova Sociološka tradicija – svodi sociološku tradiciju na 5
ključnih problema  zajednica, autoritet, status, sakralno,
otuđenje
- Stajalište kontinuiteta
o Klasične teorije su dio promišljanja organiziranog ljudskog života i ne mogu se
odvojiti od svojih povijesnih pretpostavki, učinaka te nadogradnji i zaokreta u
suvremenosti
o Daju sociološki prerađenu verziju pretpostavki i sklop pouzdanih znanstvenom
metodom dosegnutih spoznaja
o Utvrđuju predmetnu i metodološku specifičnost sociologije  osigurale njenu
prisutnost među drugim znanostima
o Ništa nije moguće bez vraćanja klasicima  vraćanje štiti suvremenu
sociologiju od disciplinarne provincijalizacije i ignorantnog odnosa prema
drugim znanostima, ali ju i odvaja od zdravorazumskog i ideologiziranog
sociologiziranja bez intelektualnih temelja
o Klasične teorije su klasične jer su stvorile područje mišljenja u kojem se kreću
i suvremene analize društva
o Dvije varijante:
 Neupitnost kontinuiteta (Nisbet)  teorijska rasprava se uzdigla iznad
ideoloških prijepora, dala je suvremenoj sociologiji niz pojmova i
problema te joj tako omogućila da objasni razvoj novih nacija, osnovne
ideje su bitne jer su klasici uspostavili temelje suvremene sociologije
 Kriza kontinuiteta (veći broj autora)  naglašen kritički odmak od
tradicije (Gurvitch, Tilly, Wallerstein), previše serendanja, bla bla bla,
ništa ne valja, bla bla, suvremena sociologija nije zaokupljena
istraživanjem socioloških zakona
 Str. 11., odustajem

Sociologija i ideologija

- Nope.
 JOSIP ŽUPANOV

Poslije potopa (prikaz knjige)

- Sociološka dijagnoza geneze i dinamike društvenih procesa u Hrvatskoj

- Četiri cjeline  Kraj sekularnih utopija, Čistilište zvano tranzicija, U društvu
siromaha, Hrvatsko društvo – kontinuitet i promjena
- Prvi dio – Kraj sekularnih utopija
o Bavi se propašću starog režima u 3 dimenzije  ekonomska, kulturno-
ideološka i socijalna
o Nudi „autopsiju samoupravnog socijalizma dok je on još bio u agoniji“
o Propast jugoslavenstva u političko-ideološkoj i socijalno-psihološkoj dimenziji
 Sociološko-psihološka dimenzija  važna za sociologiju, znači
nemogućnost suživota nakon ratnih tragedija zbog uništavanja
vezivnog tkiva zajednice u kojem je značajnu ulogu imala i televizija
zbog propagande (iskrivljena percepcija, strah kod ljudi)
- Drugi dio – Čistilište zvano tranzicija
o Središnji društveno-ekonomski procesi postsocijalizma aka tranzicija
o Teorijski putokazi za razumijevanje društvenih posljedica tržišta, privatnog
vlasništva, malih dioničara, narodnog kapitalizma i sl.
o Prepuštanje prirodnoj samoregulaciji tržišta dovodi do degradacije okoliša,
društva i odnosa među ljudima
o Države u tranziciji imaju lenjinističko kulturno nasljeđe  kulturni sustav koji
nije kompatibilan s modernim ekonomskim razvojem
 Uvođenje slobodnog tržišta u tom društvu je socijalna kataklizma
o Zalaže se za regulirano ili socijalno tržište  ne nalazi socio-kulturne
pretpostavke u tranzicijskim društvima (vrijednosti, poštivanje pravila, itd.)
o Zemlje tranzicije trebaju ponovno otkriti ljudsko društvo
- Treći dio – U društvu siromaha
o Vruće 😉 teme hrvatske zbilje
o Teorija relativne deprivacije  odgovor na pitanja o osiromašenju
stanovništva koja uzrokuje bunt
 Uzročnost između deprivacije i bunta je relativna
  Osiromašenje i nezadovoljstvo neće samo po sebi dovest do društvenih
nemira
 Bunt mogu uzrokovati moralni čimbenici  pljačka, korupcija, grabež,
neopravdano bogaćenje
o Teorija o relativnoj deprivaciji i teorija o mobilizaciji resursa nastoji objasniti
društveni bunt
o Teorija o mobilizaciji resursa – pretpostavlja institucionalni okvir i političku
kulturu kao podlogu za racionalni izbor pojedinca u kolektivnoj akciji
 Ako to ne postoji tad t. o relat. deprivaciji može bit prihvatljiva
o On misli da je zajednica u hrvatskom društvu još tolko prisutna da može bit
osnova moralnog rasuđivanja
- Četvrti dio – Hrvatsko društvo – kontinuitet i promjena
o Teme pregleda društvene strukture, dominantnih vrijednosti i glavnih procesa
u hrvatskom društvu, štrajk, položaj znanosti i nastanak slobodnih medija
o Aktualni događaju služe kao materijal za prikaz temeljnih društvenih procesa
- Egalitarizam – distributivni proces u društvu, obuhvaća dvije stvari:
o Distribucija društvenih položaja = egalitarizam
o Alokacija društvenih nagrada = radikalni egalitarizam
- Radikalni egalitarizam – nitko ne smije dobiti više od onoga koji ima najmanje
o 2 dimenzije  teorija jednakih želudaca i intelektualna uravnilovka
- Egalitarni sindrom:
o Perspektiva ograničenog doba  obogaćenje podrazumijeva osiromašenje
drugog (ono što A dobije, B gubi)
o Norma egalitarne raspodjele plaća  nevidljiva granica iznad koje ne smiju
prelaziti osobni dohoci inače slijede druge sankcije (ne smiješ dobiti previše
bez obzira na tvoju produktivnost)
o Redistributivna etika  2 vrste etike: akvizitivna (etika stjecanja ekonomskih
dobara) i redistributivna (dijeljenje s onima koji nemaju)
o Anti-poduzetnički stav  negativan stav prema poduzetništvu kao obliku
ekonomskog ponašanja
o Opsesija o privatniku  negativan stav o privatnom privređivanju
o Intelektualna uravnilovka  vjerovanje da svi ljudi imaju jednake sposobnosti
o Antiprofesionalizam  negativan stav prema stručnom znanju
o Antiintelektualizam  negativan stav prema intelektualnom radu
 JAKOV JUKIĆ AKA ŽELJKO MARDEŠIĆ

Lica i maske svetoga