G.Marcus & M.M.J.

Fischer

1. KRIZA PRIKAZIVANJA U HUMANISTIKIM ZNANOSTIMA - dananje doba je vrijeme preispitivanja vodeih ideja u svim znanostima o ovjeku, a zahvatilo je i pravo, umjetnost, arhitekturu, filozofiju, knjievnost i prirodne znanosti. - Izmjeani anrovi, rad C.Geertza, ukazao je na protok ideja iz jedne discipline u drugu te tako okarakterizirao suvremeni trend. - u opoj raspravi unutar humanistikih i drutvenih znanosti sadanje razdoblje se esto naziva postparadigmom postmodernizmom, poststrukturalizmom ili postmarksizmom. - postmoderna spoznaja istanava nau osjetljivost za razlike i razvija nau sposobnost snoljivosti prema onom nesumjerljivom. - kriza prikazivanja intelektualni je poticaj za suvremenu vitalnost eksperimentalnog pisanja u antropologiji. Proizlazi iz neizvjesnosti o primjerenim sredstvima za opisivanje drutvene stvarnosti. - u velikoj mjeri povezano je i s nepoeljnim pomakom u relativnoj poziciji amerike moi i utjecaja u svijetu, te raspadanja vladajueg poslijeratnog modela liberalne drave blagostanja u Americi. - najzanimljivije teorijske rasprave u brojnim podrujima prebacile su se na razinu metode, probleme epistemologije, interpretacije i tekstualne oblike samoprikazivanja koje rabe mislioci drutva. - problemi opisa prometnuli su se u probleme prikazivanja- to su pitanja koja su najgorljivije istraivana u filozofskim i knjievnim teorijama interpretacije - u drutvenim znanostima parsonovska sociologija se prometnula u objedinjujuu shemu; Parsons je ponudio jednu obuhvatnu viziju drutvenog sustava i njegovog odnosa prema zasebnim sustavima kulture, oslanjajui se na svoju sintezu glavnih sustava drutvenih teorija iz 19.st., no 1960-ih zbog svojeg je apolitinog i ahistorijskog karaktera parsonovska sociologija izgubila na snazi. - marksizam se u doba parsonovske prevlasti u SAD-u odravao kao alternativa, a oba su pravca odigrala znaajnu ulogu u poslijeratnom razdoblju kao paradigme ili disciplinirani okviri za provoenje istraivanja u znanosti o ovjeku - da bi se lake protumaila suvremena kriza prikazivanja, istie se studija H.Whitea, Metahistorija, koja prati glavne promjene u europskoj povijesti i drutvenoj teoriji tijekom 19. stoljea; prema Whiteu, svako povijesno (i antropoloko) djelo ima radnju, raspravu i ideoloku komponentu, a konani zavretak historiografije 19. st.opisuje ironino. - periodi naglaene ironinosti u sredstvima prikazivanja drutvene stvarnosti kao da se poklapaju s pojaanom svijeu cijelog drutva o tome da ivimo u povijesnim trenucima korijenitih promjena.. 2. ETNOGRAFIJA I INTERPRETATIVNA ANTROPOLOGIJA - specifina antropoloka metoda istraivanja, etnografija, ve je dugo usredotoena na probleme biljeenja, tumaenja i opisivanja pomno prouenih drutvenih i kulturnih procesa - antropologija 20.st. potpuno je drugaija od one s polovice ili kraja 19. st. - najistaknutiji prethodnici suvremenih sociokulturalnih antropologa iz tog doba su E.Tylor, J.Frazer, E.Durkheim i L.Morgan oni su, meu ostalima, postavili osnovne smjernice stila, opsega i sadraja antropolokih rasprava u 20.st. - bila je to era etnologije u naslonjau-iako su povremeno putovali, ovisili su o takvim izvorima kao to su putopisni izvjetaji, kolonijalni arhivi i uenjaki radovi...

- kljuna preobrazba u naravi britanske i amerike antropoloke znanosti dogodila se tijekom prve treine 20.st.-podjela akademskog rada, specijalizacija po disciplinama, analitiki jezici te standardi.. - antropologija je, nakon to je pronala institucionalno mjesto kao drutvena znanost, dugo bila na margini kao nesreena i najinterdisciplinarnijih od svih disciplina. - kod etnografije je glavna inovacija bila povezivanje prethodno odvojenih procesa prikupljanja podataka meu ne-zapadnim narodima i teoretiziranja i analiziranja u naslonjau, u jednu cjelovitu profesionalnu djelatnost * Etnografija je istraivaki proces u kojemu antropolog pomno motri, biljei i ukljuuje se u svakodnevni ivot druge kulture- iskustvo koje se oznaava kao metoda terenskog rada-pa potom pie izvjetaj o toj kulturi, naglaavajui detaljan opis. - utemeljitelj etnografske metode; Bronislaw Malinowski; prvi promicao etnografiju kao najbolji nain za ostvarivanje utvrenih ciljeva antropologije 19.st. - tijekom 1920-ih i 1930-ih amerika kulturalna antropologija se razvijala pod perspektivom kulturalnog relativizma, a britanska socijalna antropologija pod perspektivom fukcionalizma - u prijelazu s velike vizije jedne antropoloke znanosti o ovjeku 19.st. na njezinu intenzivnu i specifinu reorganizaciju oko etnografske metode 20.st., u praksi i socijalne i kulturalne antropologije odustalo se od generaliziranja na 2 naina: 1) kao etnograf, antropolog, vie ne tei univerzalno valjanim tvrdnjama, nego to potpunijem prikazivanju odreenog naina ivota; kontekstualizira elemente kulture i meusobno ih sustavno povezuje 2) komparativna dimenzija antropoloke globalne vizije nije vie bila omeena nekom evolucijskom shemom ili okrenuta mjerenju relativnog napretka prema racionalnimvrijednostima. - etnografski realizam neutvren skup anrovskih konvencija koje su nastale kako bi se definirali etnografski tekstovi i koje ine osnovu na temelju koje su oni bili vrednovani tijekom posljednjih 60 godina socijalne i kulturalne antropologije (Marcus i Cushman). - glavni motiv koji je etnografija razvila kao znanost bilo je spaavanje kulturne raznolikosti, ugroene globalnom vesternizacijom, osobitom tijekom kolonijalnog razdoblja. - etnograf je trebao u svojem pisanju zahvatiti autentinost kultura u mijeni. - kulture svjetskih naroda treba uvijek iznova otkrivati budui da ih ti narodi prekrajaju u promjenjivim povijesnim okolnostim, osobito u doba kada nedostaju uvjerljive paradigme Nastanak interpretativne antropologije - Interpretativna antropologija je opi naziv za raznolika promiljanja kako prakse antropologije, tako i pojma kulture. - izrasla je iz sociologije T.Parsonsa, klasine veberovske sociologije i istodobnog utjecaja mnotva filozofskih i intelektualnih trendova ( strukturalizam, semiotika...)- 1960-ih i 1970-ih - djeluje istodobno na dvije razine: pribavlja izvjea o drugim svjetovima iznutra i promilja o epistemolokim temeljima takvih izvjea - razvoj interpretativne antropologije moe se slijediti kroz praenje promjena u etnografskim stilovima pisanja nakon 1920-ih. - od 1930-ih nadalje pisanje etnografije postaje sve proetije funkcionalizmom razvijenim u Engleskoj pod vodstvom B.Malinowskog i A.R.Radcliffea-Browna. Funkcionalizam se satojao od skupa metodolokih pitanja sastavljenih kako bi usmjeravala prevoenje i pisanje etnografije. - eksperimentiralo se i s lingvistikim modelima: kognitivna antropologija, strukturalizam, simbolika analiza.

- suvremena interpretativna antropologija jest relativizam, ojaan za eru intelektualnog previranja, koja je slina ali kompleksnija od one u kojoj je formuliran. Preispitivanje interpretativne antropologije - nastanak interpretativne antropologije treba razumijeti kao jednu od tri unutarnje kritike antropologije, ona je interes antropoloke analize s ponaanja i drutvene strukture prebacila na prouavanje simbola, znaenja i mentaliteta - druge dvije kritike- terenskog rada kao osebujne metode etnografskog istraivanja, te ahistorijske i apolitine naravi etnografskog pisanja bile su manifesti i polemike - trea kritika cilja na antropoloku neosjetljivost ili neuinkovitost u razmatranju problema povijesnog konteksta i politike ekonomije, koja nije bitna samo za njezine ispitanike, nego i za njezin vlastiti istraivaki proces - objedinjavanje sve tri kritike javlja se u radovima tijekom 1960-ih i 1970-ih godina; Bowen, Casagrande, Chagnon, Golde, Maybury-Lewis, Levi-Strauss Duh i doseg eksperimentalnog etnografskog pisanja - veina eksperimentalnih etnografija trai nadahnue u prolosti, u priznatim klasicima Malinowskog, Evansa-Pricharda i drugih.. - neka eksperimentalna etnografija ima smisla ako se prepoznatljivo smjesti u tradiciju etnografskog pisanja i ako postigne efekt inovativnosti - utemeljujue etnografije iz 1920-ih i 1930-ih poele su se iitavati kao modeli, a teorija koja ih je podupirala, funkcionalizam, pribavila je okvir za pisanje cjelovitih izvjetaja o drutvenim cjelinama: plemenima, narodima, kulturama. - stvarni doseg suvremenih eksperimenata u etnografskom pisanju ovisi o utjecaju koji preispitivanje interpretativne antropologije ima na istraivaki proces - razlikuju se dva trenda: 1) radikalizacija zanimanja za kulturnu razliitost koju treba predstaviti u etnografiji - etnografija iskustva; prikazivanje iskustva svojih ispitanika 2) opisivanje kako su etnografski ispitanici uvueni u obuhvatnije procese politike ekonomije 3. PRENOENJE ISKUSTVA DRUGIH KULTURA: OSOBA, SEBSTVO I EMOCIJE - do opisa kulture najbolje je doi razmatranjem zamisli o osobnosti-temelja ljudskih sposobnosti i djelatnosti, ideja o sebstvu i izraavanju emocija. - antropolozi moraju pribjei kulturalnim izvjetajima o dubljim sustavima znaenja, a to ine usmjeravanjem na osobnost. Time se pobijaju suptilne etnocentrine pretpostavke o ljudskoj subjektivnosti ugraene u okvire unutar kojih su antropolozi predstavljali svoje ispitanike - kulturne razliitosti najdublje su ukorijenjene: u osjeajima i u sloenim autohtonim promiljanjima naravi osoba i drutvenih odnosa - utjecajan ogled C.Geertza Osoba, vrijeme i ponaanje na Baliju ilustrira i pomogao je u iniciranju tog kretanja prema kulturalnim definicijama osobe kao bitnog teita etnografije - suvremeni eksperimentalni tekstovi koji se bave osobnou dijele se u 3 skupine: 1) psihodinamina zadiranje iza javnih kulturnih oblika ivota. Tahiani: Um i iskustvo na Drutvenim otocima (R.Levy), Prisila i uvjeravanje: Vodstvo u jednom amazonskom drutvu (W.Kracke), Meduzina kosa: Ogled o osobnim simbolima i religioznom iskustvu

2) realistina doputa se etnografu da zadri nadzor nad svojim izvjetajem, stvarajui distancirano prikazivanje kulturnog iskustva. Nuer (Evans-Pritchard) i Raskol i kontinuitet u jednom afrikom drutvu (V.Turner) * 5 je zdravorazumskihokvira ili sredstava za etnografsko izlaganje koji se rabe u funkcionalistikom stilu: - ivotopis- istiu uroenike konvencije, idiome ili mitove koji tvore ideje ivotopisa ili slinih pripovijesti o individualnom iskustvu, razvoju, sebstvu i emocijama - ivotni ciklus- izvjetaj o osobnosti i kakvoi iskustva u nekoj kulturi; tipine faze i dogaaji kroz koje prolazi svaki pojedinac - Obred prikladno sredstvo za razumijevanje osjeajnosti, emocija i obogaivanja iskustva smislom. - Estetiki anrovi-postoji velik broj suvremenih nastojanja da se napiu etnografije posveene drugaijim estetikama od nae (npr. Afriki ritam i afriki senziblitet) - Dramatian incident- dramatini dogaaji kao okvir, prema kojem opisuje i kulturna znaenja, osobnosti i emocije (npr. ubojstvo i njegove neposredne posljedice kod Samaona) 3) modernistika- primarno zaokupljeni time to se moe nauiti o drugoj kulturi tako da se puna panja posveti provoenju samog istraivanja; sastavljeni su tako da ukljue i itatelja u analitian posao. Modernistiki tekstovi koji su se krajem 19. i poetkom 20.st. pojavili kao odgovor na realizam. Biljeka o etnografskoj poetici, filmu i beletristici - etnografska poetika pokuava utvrditi kulturalno autentine naine itanja izvornih usmenih pripovijesti kao knjievnih oblika; bavi se knjievnim tvorevinama samih antropologa, kao dodatnim oblikom iznoenja njihovih istraivakih iskustava u etnografiji - zanimanje za medij filma u etnografiji u poetku je bio odraz dokumentarnog realizma; ima odreenih prednosti nad etnografskim tekstom, posebno u drutvu u kojemu se vizualni mediji otro nameu za panju masovnih konzumenata - etnografski roman je ve dugotrajna vrsta eksperimenta terenskih istraivaa koji su se razoarali u mogunosti konvencija svojeg anra da oslikaju kompleksnost ivota njihovih ispitanika 4. UZIMANJE U OBZIR POLITIKE EKONOMIJE SVJETSKE POVIJESTI - uobiajen prigovor interpretativnoj antropologiji jest da pitanja moi, interesa, ekonomije i povijesne mjene izostavljaju kako bi interpretirano bilo to jednostavnije a ivopisnije - no mnoge interpretativne etnografije danas pokuavaju uzeti u obzir odnose moi i povijest u kontekstu ispitanika, postavlja se izazov kako prikazati uklapanje ivopisno opisanih lokalnih kulturnih svjetova u obuhvatnije neosobne sustave politike ekonomije - u aritu eksperimentiranja jest uvid da su izvanjske silnice integralni dio ustroja i sastava onog unutarnjeg, same kulturne cjeline, i kao takve moraju biti dio interpretacije Raymond Williams, marksistiki knjievni kritiar, formulirao je temeljna pitanja primjenjiva na ovu vrstu eksperimentiranja s etnografijom. - ukazuje na kombinacijske tekstove, koji povezuju intimne detalje (u pogledu jezika, osobnih manira i sl.) s portretima obuhvatnijih neosobnih sustava koji apsraktno utjeu na lokalne zajednice s jedne strane, a sastavnica ivota likova (etnografskih ispitanika) s druge strane.

- njegova glavna zamisao je struktura osjeaja- glavna preokupacija realistinog pisanja, artikulacija ivopisno oslikanih iskustava svakodnevnog ivota zajedno sa sustavima i suptilnim izrazima ideologije. - veina lokalnih kultura proizvodi su povijesti prisvajanja, opiranja i prilagoavanja stoga je potrebno preispitati konvencije etnografskog opisa - neke novije etnografije zaokupljene su mijeanjem interpretativnih pristupa sa stajalita politike ekonomije (npr.marksistika) - politika ekonomija je stari termin za izuavanje ekonomije, koje je bilo nerazdvojno s prouavanjem povijesti, politike i dravnitva - kao posljedica zanemarivanja termina tijekom 19. st. dolo je do razdvajanja izmeu prouavanja ekonomije i prouavanja politike - najvanije podruje u svezi s kojim se danas govori o politikoj ekonomiji jest ire definiran interes za meuzavisnost politikih procesa i ekonomske djelatnosti u povijesno sagledanom svjetskom sustavu nacionalnih drava; to utjelovljuje, unutar konvencionalne akademske razdiobe prouavanja na politiku i ekonomiju, priznanje krize prikazivanja koja se protee kroz sve znanosti o ovjeku - danas postoji mnotvo studija iz politiko-ekonomskog istraivanja koje su ili cjeloviti etnografski projekti ili pak na kritiknim mjestima svojih analiza iznose stajalita o svojim predmetima ekvivalentna onim etnografskim. - jedna od najdoraenijih jest britanska studija Paulla Willisa Uenje za rad o kolovanju mukaraca radnike klase i njihovom pripremanju za mogui posao u industrijskoj proizvodnji. Wills istie kako neosobni procesi strukturiraju moderna drutva te se moraju razumijeti kao povijesno i kulturalno generirani - studija Charlesa Sabela Rad i politika istie autorovo promatranje raspadanja globalne prevlasti neofordizama (modela masovne proizvodnje) i kao vodee ideologije i kao provoenja industrijalizacije. Analizirajui jednu od najee razmatranih tema iz povijesti rada- o odnosima radnik-kapitalist- Sabel ukazuje na doprinos etnografske spoznaje. - u suvremenom istraivanju unutar politike ekonomije, obino se navode djela istaknutih pisaca kao to su Pierre Bourdieu, Clifford Geertz i Marshall Sahlins Preplitanje politike ekonomije i interpretacijskih interesa antropologije - iako je jasno da etnografija i interpretativna antropologija mogu dati vaan doprinos uvoenju politike ekonomije u druge discipline, postavlja se pitanje ima li i obrnutog utjecaja - antropologija se ve dugo otvoreno bavi politiko ekonomskim pitanjima, poevi od istraivakih programa iz 1960-ih koje su sastavili G.Wilson i M.Gluckman - no veina je etnografija pokazivala tendenciju obraivanja lokalnih tema i bile su relativno ahistorijske, nasuprot tome, 1960-ih razvija se i protutea toj tendenciji-E.Wolf, S. Mintz, J. Nash i E.Leacock pribjegli su marksistikom pripisivanju kulture - sama interpretativna antropologija nije posvetila onoliko pozornosti pitanjima politike ekonomije i povijestih procesa u terenskom radu i pisanju etnografije koliko je trebala - sada je nastupilo vrijeme za integraciju etnografske djelatnosti koja ostaje izrazito interpretativna i zainteresirana za probleme znaenja s politiko-ekonomskim i povijesnim implikacijama svakg od njezinih istraivakih projekata. - upotreba idioma proizvodnja ili djelatnost odnedavno je postala prilino primjetna u domeni interpretativne analize. Proizvodnja kulturalnog znaenja i simbola, kao sredinja djelatnost ili proces drutvenog djelovanja, trenutno zasluuje vie pozornosti nego samo sustavno tumaenje simbola i znaenja. Poduzimaju se napori da se interpretativna

antropologija ponovno usrediti na toki s koje se podjednako usredotouje i na formu i na sadraj, na smisao u djelovanju. - jo vanija, upotreba marksistike kljune rijei proizvodnja ukazuje na nastojanje da se sa stajalita materijalizma i politike ekonomije uhvati u kotac s njegovim vlastitim terminima. Politika ekonomija po svojoj biti prepostavlja sukobe znaenjima i simbolima. Dakle ono to upuuje uporaba idioma kulturna proizvodnja jest to da je neodrvio svako materijalistiko-idealistiko razlikovanje izmeu polit.ekonomije i interpretativnih pristupa. - interpretativna antropologija koja bi se s punom odgovornou odnosila prema svojim povijesnim i politiko-ekonomskim implikacijama treba tek biti napisana.. - Marxovo poglavlje o fetiizmu robe u Kapitalu klasina je formulacija moda najire prihvaenog shvaanja kulturnog aspekta kapitalistiko procesa; upravo je to poglavlje bilo mjesto prodora interpretativne antropologije u smjeru razraivanja kulturalnog poimanja teorije kapitalizma - djela Taussiga i Nashove ukazuju na to da je etnografija uinkovit medij za prikazivanje cijelog niza moralnih i kulturnih reakcija na kapitalistike prodore Etnografija i nevidljiva sila: pokuaji praenja globalnih politikih i ekonomskih procesa - navedeni primjeri, iako svjesni prodora veih sustava u ivote njihovih ispitanika kao bitnih za formiranje same kulture, ipak ne dovode u pitanje konvenciju ograniavanja etnografskog opisa na omeeno podruje, ili lokalnu sredinu, i skup ispitanika - bitno je razmotriti jedan skup eksperimenata unutar domene politike ekonomije koji ima utjecaje na suvremeno promiljanje toga kako se interpretativni pristupi i politikoekonomske teme mogu spojiti u jedinstvenu cjelinu; bavi se problemima prikazivanja odnosa izmeu globalnih sustava politike ekonomije i lokalnih kulturnih situacija. - pritom se misli na tekst koji za svoj predmet ne uzima neku koncentriranu skupinu ljudi u zajednici, koja je na neki nain pod utjecajem politiko-ekonomskih sila, nego sam sustavprocese koji se proteu kroz razliite lokalne sredine. - ti idealni eksperimenti pokuavaju koncipirati tekstove koji kombiniraju etnografiju i druge analitike tehnike kako bi zahvatili cijele sustave, te kakvou ivota koje obuhvaaju (u politiko-ekonomskom duhu) - kako prikazati detaljne opise sustava znaenja ogranienog skupa ispitanika, ali predstaviti i obuhvatniji sustav politike ekonomije koji ih povezuje s drugim ispitanicima, eksperimentalni je ideal etnografske teorije i spisateljstva, iako ne poznajemo nijedan takav tekst u etnografskoj knjievnosti - postoje dvije strategije sastavljanja teksta: 1) Etnograf bi mogao pokuati prikazati u jednom tekstu, pravocrtnim pripovijedanjem, mnotvo nevidljivo meuzavnisnih lokalnih sredina, od kojih se svaka istrauje etnografski u uzajamnoj povezanosti s predvienim i nepredvienim posljedicama djelatnosti i orijentacija koje u njima postoje 2) Etnograf bi mogao konstruirati svoj tekst oko stratekog izbora lokalne sredine, dajui pozadinsku sliku sustava, no bez zakrivanja injenice da je on integralni dio ivota unutar omeenog predmeta istraivanja (mnogo izvedivija strategija). - te dvije strategije odgovaranja na eksperimentalni izazov etnografije mnotva lokaliteta opisanih u jednom tekstu konceptualno se, meusobno, ne iskljuuju, druga strategija modificirana je verzija prve. No, tekstualno da. - bitno je uoiti da bi realizacija etnografskih tekstova o mnotvu lokalnih sredina, mogla iziskivati novu vrstu terenskog rada. Umjesto da bude situiran u 1-2 zajednice tijekom cijelog

istraivakog razdoblja, terenski istraiva mora biti pokretljiv i pokriti mreu vorita unutar jednog proces (predmeta prouavanja). - kako se poveava ope znanje o kulturnom procesu i globalnim meuzavisnostima, retorika snaga nastojanja da se prikau portreti samodostatnih, drugih kultura postupno opada. itatelji jednako ele znati o varijacijama unutar jedne kulture poveava se pritisak redefeniranju tradicionalnog etnografskog cilja holistikog prikazivanja jedne, uglavnom, homogene drutvene i kulturne cjeline. Historiziranje etnografske sadanjosti - drugo podruje eksperimentiranja usredotouje se na prikazivanje povijesnog vremena i konteksta u etnografskom prikazu. - etnografe 20. stoljea su esto optuivali za izrazitu sklonost sinkronijskom pristupu ( provedenom u odreenom trenutku ili toki u vremenu, a ne prolosti) - postavljanje etnografskih prikaza u bezvremeu sadanjost ustupak je radi prednosti koje ograniavanje vremenskog toka i utjecaja dogaaja ima u smislu olakavanja strukturalne analize sustava simbola i drutvenih odnosa - etnografije koje uistinu izvjeuju o sadanjim uvjetima na terenu u odreenom su smislu budui povijesni dokumenti, ili primarni izvor u nastajanju. - postoji jaz izmeu suvremenosti terenskog rada, tijekom kojeg etnograf i njegovi ispitanici dijele istu neposrednu sadanjost, i naina na koji su ti ispitanici vremenski udaljeni od domaeg svijeta etnografa u njegovom napisanom izvjetaju. - taj je jaz poetna toka vane kritike prikazivanja vremena u etnografiji, u djelu J.Fabiana Vrijeme i Drugi (1983.). Fabian uoava da je vrijeme u kasnijim koncepcijama, poprostoreno, odnosno one udaljenije od centara civilizacije pripadaju primitivnijim/ranijim stadijima kulture, mentaliteta drutvene organizacije. Budui da se prostorna udaljenost pobrkala s vremenskom udaljenou u ranijom antropolokoj misli, ispitanici etnografije, bili su oznaeni kao entiteti u vremenu drugaijem od sadanjeg povijesnog trenutka terenskog istraivaa/etnografskog pisca. - terenski rad podrazumijeva interakciju izmeu etnografa i ispitanika, intersubjektivno dijeljenje istog povijesnog vremena i prostora- ono to Fabian naziva suvremenovanjem - budui da antropologija na terenu rabi drugaiji pojam vremena od onoga u pisanim izvijeima, svaka nada u prevladavanje tog protuslovlja poiva u okretanju prema istraivanju povijesne svijesti etnografskih ispitanika, kao i prema utvrivanju povijesnog trenutka obavljanja terenskog rada u pisanju etnografije. - R.Rosaldo jedan je od etnografa iji su noviji tekstovi usmjereni na vrijeme i povijesnu perspektivu etnograskog okvira; na teren je doao s planom da istrai i napie standardni strukturalni (i sinkronijski) izvjetaj o ilongotskom sustavu srodstva i drutvene organizacije. No rabi tehnike usmene povijesti kako bi pokazao da ilongotski drutveni oblici imaju svoju vlastitu svijest o strukturalnoj mijeni i drutvenim posljedicama pojedinih povijesnih razdoblja - R.Price je slian pokuaj rekonsturiranja povijesti jedne narodne skupine koja ne poznaje pismo-narod Samaka, koji su potomci odbjeglih robova u Surinamu-uz pomo njihovih vlastitih povijesnih anrova i europskih zapisa. Usporedba dvaju opih trendova eksperimentiranja - politiko-ekonomski eksperimenti tee ostati duboko unutar konvencija realistinog pisanja, i ne doivljavaju sebe toliko izravno eksperimentalnim koliko to ine interpretativne etnografije koje se usredotouju na prikazivanje iskustva.

- najeksperimentalnije etnografije esto kombiniraju ciljeve i interese oba trenda, a tekstovi koji se bave istim etnografskim okrujem, no koji se razlikuju u eksperimentalnom trendu koji ih oblikuje, mogu se meusobno nadopunjavati. - uzeta zajedno, oba trenda eksperimentiranja preoblikuju etnografiju u smjeru prihvaanja mnogo sloenijeg svijeta nego to se to prije pretpostavljalo svijeta u kojemu je ispitanik ujedno i komentator svijeta iz kojega dolazi etnograf. 5. REPATRIJACIJA ANTROPOLOGIJE KAO KRITIKE KULTURE - ono to je mnoge moderne antropologe potaknulo da odu na teren jest elja za prosvjeivanjem njihovih itatelja glede drugih naina ivota, no esto s ciljem remeenja njihove kulturne samodopadnosti - tako etnografi, piui detaljne opise i analize drugih kultura, istodobno imaju sporedni ili skriveni plan kritike svoje vlastite kulture - znaajka suvremenih eksperimenata jest svijest o suptilnim utjecajima etnografove kulture na posao tumaenja druge kulture. - obnova kritike funkcije dolazi u vrijeme kada je kulturalna i socijalna kritika postala opravdanje za istraivanje u mnotvu razliitih podruja iji je predmet oduvijek bio Zapad i modernitet taj oblik kritike kulture drugi je izraz onoga to smo nazvali krizom prikazivanja koja se zbiva u razliitoj mjeri prikazivanja koja se zbiva u veini humanistikih disciplina i drutvenih znanosti. - kako kritika kulture u antropologiji moe dati svoj osebujan i vrijedan doprinos? - uvijek je postojao interes za antropologiju, osobito ameriku antropologiju u kojoj su egzotini ispitanici bili ameriki Indijanci, doseljenici i urbani migranti. No dananja je primjena etnografije irokog opsega tema iz amerikog ivota, koje se proteu od kulture korporacija i laboratorija do znaenja rock-glazbe. - antropolozi iji su prvi etnografski projekti realizirani u stranom okruju sve vie pokazuju * ozbiljno istraivako zanimanje za neku domau temu - razlozi pojave ovog trenda koji nazivamo repatrijacija brojni su; manje novca ulae se u financiranje drutveno-znanstvenih istraivanja, osobito za etnografiju u inozemstvu drutva domaina istraivanja, titei svoje nacionalizme, zakomplicirala su postupak izdavanja istraivakih dozvola. - postoji vie naina na koje se zbiva repatrijacija antropologije; prikupljanje etnografskih podataka namijenjenih upravnoj politici, uzbunjivanje javnosti u svezi s problemima s kojima se u drutvu susreu siromasi..No bitno je usredotoiti se na kritiki duh koji proizlazi iz dvostruke naravi samog etnografskog projekta, koja predstavlja osnovu za najsnanije oblike kritike kulture koje antropologija moe ponuditi Ideja kritike kulture - spisi svih znaajnijih teoretiara drutva i filozofa 19. st. mogu se itati kao reakcije na preobrazbu europskih drutava pokrenutu industrijskim kapitalizmom; sve one sadre kritiku dimenziju (Marx, Freud, Weber, Nietzsche..) - u nekim razdobljima drutveni znanstvenici i drugi intelektualci rabe kritiku kulture kao razlog i svrhu svojeg rada - u tim periodima 2 osnovna stila kritike kulture bila su osobito vana: 1) kritika analitikog uma, prosvjetiteljske vjere u isti um i drutveni napredak

* uinak: demistifikacija: ona otkriva interese iza i unutar kulturnih znaenja izraenih u diskursu; razotkriva oblike dominacije i moi, pa stoga esto nastupa kao kritika ideologije 2) analiza drutvenih institucija kulturnih oblika i obrazaca svakodnevnog ivota; izrazito romantian stil kritike kulture, idealizira prednosti iskustva u zajednici; biljei relativnu nejednakost u podjeli bogatstva, koncentraciju ili decentralizaciju vlasti koje donose odluke, raspodjelu roba i izbor stilova ivota. - dio izazova za kritiku 20. st. bilo je stapanje ta dva stila kritike u jedinstven projekt istovremeno posveivanje panje ideologiji i drutvenom ivotu - kritika kulture mora ukljuiti prikaz pozicioniranja kritiara u odnosu na ono to kritizira i kritiar mora moi ponuditi alternative uvjetima koje kritizira! - glavno pitanje za antropologiju jest kako provoditi kritiku etnografiju kod kue koristei njezino intrekulturalno motrite, no tako da ne postane rtvom previe romantinih ili idealistikih prikazivanja onog egzotinog. Specifino antropoloka kritika kulture mora pronai naine istraivanja mogunosti alternativa u obje situacije u podjednakoj mjeridomaoj i onoj intrekulturalnoj. Moderni trend u kritici kulture i njegovi prethodnici - jedna od zanimljivih znaajki 1970-ih i 1980-ih jest to da je kritika kulture za pokretanje istraivanja ukljuila mnotvo drugih disciplina - u Njemakoj je rana Frankfurtska kola razvila zanimljiv teorijski program, u Francuskoj je bitno istaknuti nadrealiste, u SAD-u su 1920-ih i 1930-ih eksperimentirali s dokumentarnim i etnografskim oblicima u trendu socijalnog realizma. Frankfurtska kola - 1960-te i 1970-te- Max Horkheimer, Theodor Adorno, Walter Benjamin i dr. - pokuali su analizirati neuspjeh revolucionarnog socijalizma u zapadnoj Europi, totalitarizaciju komunizma u istonoj Europi, ekonomsku krizu iz 1929. godine i neprekidan rast monopola u ekonomiji te uspon faizma. - prvi su razvili politiki osjetljive pristupe prouavanju obitelji i kulturne industrije kao sredstva za razumijevanje masovne kulture u modernim drutvima. - Herbert Marcuse kljuni prenositelj ideja Frankfurtske kole - rana Frankfurtska kola Horkheimera, Adorna i Benjamina je stvorila saetu paradigmu demistificirajueg istraivanja usredotoenog na odnose meu trinim ekonomijama, politikama masovnog drutva i kulturnim oblicima, no nisu ponudili jasne alternative Nadrealizam - nadrealistiki utjecaj na oblikovanje svijesti o modernizmu je dobro poznat; o njegovom odnosu prema etnografiji promilja se puno rjee. - kritizirali su postvarenu kulturu, ije tradicionalne norme, konvencije i kolektivna znaenja su doivljavali kao konstruirane i represivne, ismijavali su te norme oslanjajui se na erotiku i egzotiku - James Clifford istie 3 znaajke modernog etnografa nadrealistinog stava; 1. doivjeti kulturu i njene norme kao artificijelne konstrukte podlone objektivnoj analizi i usporedbi s drugim moguim svjetonazorima, 2. prouavanje drugoga-sredinji interes moderne svijesti, ironian stav prema vlastitoj kulturi, 3. kultura kao upitna stvarnost u mnotvu razliitih moguih tumaenja. - Michel Leiris, Georges Bataille, Andre Breton, Marel Griaule, Paul Rivet...

10

- nadrealizam se moe smatrati kao umjetniki skup tehnika koje su pomogle u artikulaciji moderne svijesti tijekom 1920-ih i 1930-ih; otvorio je novi pogled na kulturu kao neto to je mogue mijenjati i kritizirati. Dokumentarna kritika u Americi - etnografska u punom smislu te rijei : javila se glad za pouzdanim informacijama, opa sumnja da dnevne novine manipuliraju vijestima, publicistika izrazito popularna, ak je i beletristika prebacila se na realizam s dokumentarnim tonom. - W.Scott: dokumentarni poriv provlaio se kroz kulturu tog doba u retorici New Deala i umjetnikim projektima Uprave za promicanje javnih radova; u slikarstvu, plesu, kazalitu, medijima, u narodnoj svijesti i oglaavanju.. - ikaka kola urbane etnografije prva je zagovarala metodu sudionikog promatranja, kritizirajui statistike metode kao povrne (iako i nune). - glavni problem stila socioloke etnografije bila je pretpostavka da je dokumentiranje ili opisivanje stvarnosti bili tehniki neproblematino, da su dokazi manje ili vie samorazumljivi; mogua je bila manipulacija stvarnou i gledateljevim/itateljevim dojmovima. Nedostajala joj je teorijska imaginacija karakteristina za objektivnije europske kritike inaice iz istog razdoblja. Tradicija kritike kulture u antropologiji - korijeni suvremene antropologije uvijek se lociraju u 19.st. Komparativna metoda 19.st. pokuala je razumjeti mnotvo tadanjih razliitih drutava, smjetajui ih u evolucijski niz - taj je oblik komparativne metode odigrao kljunu ulogu u bitkama tijekom 19. st. koje su se vodile radi uspostavljanja sekularno-znanstvenog svjetonazora - izazov za antropologiju 20.st. sastojao se u tome da kritiku tog civilizacijskog procesa, koju su zapoeli evolucionisti, uini prodornijom a manje utopistikom. - tijekom 1920-ih i 1930-ih antropologija je razvila etnografsku paradigmu, a to je podrazumjevalo kritiku zapadne civilizacije kao kapitalizam. Ideja je bila da smo mi na Zapadu izgubili ono to su oni- kulturalno drugi- jo uvijek imali, te da iz etnografskih prikaza moramo izvui temeljne moralne i praktine lekcije ( potovanje prema prirodi, aura svetosti u svakodnevnom ivotu, bliski, intimni odnosi u zajednici...) - iz razvoja etnografije u Britaniji i Americi tijekom tog formativnog razdoblja, relativizam je postao opi organizacijski koncept - Margaret Mead- postala pravi model antropologa kao kritiara kulture, a uz nju su bitni jo i E.Sapir, E.C.Parsons i R.Benedict, svi su se oni usredotoili na kritiku kulture.. - tijekom 1960-ih, kada su u modi bile revolucionarna retorika i vizije, poela se raati svijest o jednoj povijesnoj ulozi same antropologije; antropolozi postavljaju pitanja o naravi globalnih sustava, ekonomske ovisnosti, psihike povezanosti s razvijenim kulturama u drutvima Treeg svijeta, te nasilja. Danas takva pitanja itekako pomau u pisanju etnografija. Suvremena relevantnost antropologije - s jedne strane, njezina najvea privlanost poiva u etnografskoj metodi, dok s druge strane, antropologija se esto poistovjeuje s prouavanjem primitivnih kultura. - ope uvjerenje je da egzotine kulture iezavaju, a s njima i razlog postojanja (raison d'etre) antropologije

11

Privlanost etnografije - kljuni primjer uporabe etnografije u svrhu kritike kulture jest djelo P.Willisa Uenje za rad u kojem autor povlai razliku izmeu svoje strategijske etnografije i etnografije u antropologiji kojoj on pripisuje tenju k kolizmu, prikazivanju naina ivota jedne kulture u njegovom totalitetu - zadatak etnografske kritike kulture je da otkrije ranolikost oblika prilagodbe i otpora pojedinaca i skupina u odnosu na njihov zajedniki drutveni poredak. Kritiar kulture zapravo postaje itatelj kritika kulture, otkrivenih uz pomo etnografije Opadanje zanimanja za primitivno/egzotino - jedan problem s kojim bi se takav osebujan oblik kritike kulture mogao suoiti jest opadanje zanimanja za primitivno ili egzotino kao opisanog prostora za evociranje alternativa i razlika. - od 16. do 19. stoljea uestaliji susreti s drugim kulturama bili su velik poticaj za etnografiju egzotinog i pobudili su znaajan domai interes za izvjetaje putnika (znanstvenika i drugih) o neobinim narodima. - danas prevladava miljenje da s napretkom komunikacija i tehnologije svijet postaje homogenije, integriranije i meuzavisnije mjesto, a usporedo s tim procesom i vizija razliitosti koju je ono donosilo nestaje. - naa svijest je postala globalnija i povijesnija; evocirati neku drugu kulturu danas znai locirati je u vremenu i prostoru paralelno s naim vlastitim, doivjeti je dijelom naeg svijeta - da bi antropologija ponovno pridobila iru publiku, potrebni su prikazi razliitosti koji ipak uvaavaju imbenike homogenizacije u suvremenom svijetu. 6. DVIJE SUVREMENE TEHNIKE KRITIKE KULTURE U ANTROPOLOGIJI - dvije su kritike tenike u antropologiji koje omoguuju primjenu etnografskog istraivanja: 1) Epistemoloka kritika 2) Interkulturalno supolaganje - obje su tehnike varijante osnovne kritike strategije defamilijarizacije. - efekt defamilijarizacije odskona je daska za jedno ustrajno propitivanje - izazov za ozbiljnu kritiku kulture sastoji se u donoenju uvida steenih na periferiji eurocentrinog svijeta natrag u sredite kako bi se izazvala pomutnja u naim nainima miljenja i pojmovnog predoivanja. - dvostruka narav svakog etnografskog projekta usredotoena na dualizam mi-oni, zbiljsko provoenje nekog kritiko projekta ukljuuje mnogostruko referiranje na druge kulture, no nastoji se da temeljni dualistiki karakter etnografske kritike kulture ne bude nadvladan prosudbama tipa bolja-loija o kulutrama u komparaciji. Primjeri defamilijarizacije pomou epistemoloke kritike - meu najistaknutijim teoretiarima kulture nalaze se Geertz, D.Schneider, M.Douglas i M.Sahlins. Oni svoje epistemoloke kritike koncipiraju - djelo M.Sahlinsa Kultura i praktini um- kritika utilitaristike, materijalistike misli na Zapadu -zadatak etnografije je u tome da proizvodi izvjetaje o kulturama koje otkrivaju njezine osebujne strukture znaenja

12

- djelo C.Geertza Negara: Teatralna drava na Baliju u 19.st.-nudi kritiku kulture; kritika promiljanja o politici i dravnitvu - djelo M.Douglas i A. Wildavskog Rizik i kultura vrsta kulturalne analize, daje kritiku liberalne ideologije amerikog drutva - djelo D.Schneidera Srodstvo u Americi nudi kritiku naih samorazumljivih drutvenih kategorija Snanije varijante epistemoloke kritike - ta djela funkcioniraju na dvije razine: 1) ona provode svoj izravni cilj, kritiku ideologije ili demistifikaciju oblika miljenja u drutvenom djelovanju i institucionalnom ivotu 2) kritiziraju konvencionalne pristupe drutvenih znanosti - R.Williams, Latour i Woolgar (Laboratorijski ivot), D.Kennedy, R.Gordon, M.Horwitz, D.Trubek, K.Stone i drugi. Primjeri defamilijarizacije pomou interkulturanog supolaganja - ova tehnika podrazumijeva uporabu detaljne etnografije stranih kultura, s posebnom tendencijom da ih se ne odvaja od njihovih suvremenih situacija - mnogo je primjera antropolokih rasprava, no nijedna nije do kraja razraena kao strategija kritike kulture - ogled M.Maussa Dar oslanjao se na etnografiju koju su proveli drugi istraivai i na svoje ope poznavanje vlastitog drutva - najistaknutija tradicija kritike kulture u suvremenoj antropologiji, koja se znatno oslanjala na strategiju supolaganja, poistovjeuje se s karijerom i spisateljstvom M.Mead. Njena knjiga Sazrijevanje na Samoi bila je od velike vanosti. Meadova povezuje svoju vlastitu intenzivnu samoansku etnografiju s openitim znanstvenim stajalitem - ako kulturno drugaije ljude elimo staviti u opreku prema nama, kako bismo iznijeli neku kritiku prosudbu, moramo ih prikazati realistino i u cjelovitim zajednikim uvjetima u kojima i mi sami ivimo. Snanije inaice interkulturalnog supolaganja - funkcioniraju dijalektiki u svim fazama nekog projekta kritike etnografije: kritike nastaju na oba kraja, i jednog i drugog drutva. - svaki takav projekt ukljuivati e esto referiranje na druge kulture, tijekom cijelog njegovog trajanja Raznolike recepcije etnografije - postavlja se pitanje potencijalnog i poeljnog itateljstva bilo kojeg pisanog rada nastalom u procesu kritike kulture u antropologiji - etnografija se u prolosti pisala s dva ograniena itateljstva; etnografija je bila namjenjena prvenstveno antropolozima ili strunjacima u tom podruju, a antropoloka djela kritike kulture pisana su za ire, ali ipak ogranieno itateljstvo; masovnu ameriku srednju klasu i itateljsku publiku - danas je neosporno da su itateljstva raznolikija i diferenciranija, pa tako i antropolozi nastoje ukljuiti u svoje tekstove mnotvo glasova, ili barem mnotvo stajalita.

13