VRT FIGURA I.

ALITERACIJA

Ponavljanje suglasnika ili suglasničkih skupina u susjednim ili prostorno bliskim riječima.

Riba ribi grize rep.

Barbara bješe bijela boka

Barbara bješe čvrsta, široka,
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika. (I. Slamnig, Barbara)

ASONANCA

Ponavljanje jednog ili dva samoglasnika u spoju riječi, stihu ili rečenici s ciljem isticanja
govornikove emocionalnosti ili naznačavanja posebnog ugođaja.

oko sokolovo

Ona je opet kao prvo,

Obično, jadno, malo drvo. (D. Cesarić, Voćka poslije kiše)

ANAFORA

Ponavljanje iste riječi ili skupine riječi na počecima uzastopnih stihova, rečenica ili rečeničnih
dijelova.

- Tko sve radi naopačke,

tko iz praćke gađa mačke,
tko preskače preko zida,
tko lastina gnijezda skida,
tko kokoši za rep vuče,
tko se s djecom stalno tuče,
spreman da u svađi plane
ko ugarak? (R. Zvrko, Grga Čvarak)

EPIFORA

Ponavljanje iste riječi ili skupine riječi na krajevima uzastopnih stihova, rečenica ili rečeničnih
dijelova.

Nigdar ni tak bilo

da ni nekak bilo,
 pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu. (M. Krleža, Khevenhiller)

SIMPLOKA

Ponavljanje iste riječi ili skupine riječi na početku i kraju uzastopnih stihova, rečenica ili
rečeničnih dijelova. Spoj anafore i epifore.

Rekoh joj
Od devet dveri zar nisi otključala devet
Od devet odaja zar nisi otvorila devet
Od devet kovčega zar nisi otklopila devet
Od devet pečata zar nisi
Otpečatila devet (M. Dizdar, Labud djevojka)

ANADIPLOZA

Ponavljanje završne riječi ili skupine riječi jednog stiha ili rečenice na početku idućeg stiha ili
rečenice.

Vinograd je moj svenuo, neveseo,

Neveseo, i ja venem (D. Tadijanović, Tužbalica za vinogradom)

ONOMATOPEJA

Glasovno oponašanje zvukova iz prirode. U jeziku postoje onomatopejske riječi (mijau, tik-tak,
kukurikati, bumbar). Pjesnici pak čitavim stihom ili u više stihova zvukovno predočavaju temu.

– Zuji, zveči, zvoni, zvuči,

Šumi, grmi, tutnji, huči, –
To je jezik roda moga! (P. Preradović, Jezik roda moga)

AKROSTIH

Izraz koji – na okomici pjesme – oblikuju početna slova stihova (rjeđe strofa). Taj izraz može
biti ime osobe kojoj je pjesma posvećena, potpis autora, tematska riječ i sl. Prvoslovka.

Ti me pitaš koga volim.

Evo da ti odgovorim.
Brzo čitaj velika slova.
Evo tebi odgovora. (grafit)
ELIPSA

Izostavljanje dijela ili dijelova rečenice, kojim(a) se narušava rečenično ustrojstvo, ali bez
utjecaja na značenje. Uzrokuje sažetost i zgusnutost izražavanja. Česta je u pjesništvu,
razgovoru, poslovicama, novinskim naslovima.

Tko tebe kamenom, ti njega kruhom.

Tko tebe pogodi kamenom, ti njega pogodi kruhom

Svemir – otkud, kamo i dokad?

Svemir – otkud je došao, kamo ide i dokad će trajati?

INVERZIJA

Obratni red riječi u spoju riječi (kraljevstvo nebesko, na vrbi svirala), rečenici ili obratni
redoslijed glavne i zavisne surečenice. Tom figurom pisac ili govornik naglašava pojedine riječi i
njihova značenja, stvara učinak iščekivanja, ritmizira iskaz.

Olovne i teške snove snivaju

Oblaci nad tamnim gorskim stranama; (A. G. Matoš, Jesenje veče)

Pjesnički jezik

Pjesma je događaj u jeziku, a pjesnik jezični virtuoz. Pjesnički je jezik zvučan, ritmičan,
figurativan i višeznačan. Svaki ga pjesnik u svakoj pjesmi iznova stvara te njime oblikuje
neponovljiv lirski svijet.
VRT FIGURA II.

EPITET

Pridjev koji se dodaje imenici s ciljem da se izraz učini snažnijim, življim, slikovitijim. Postoje
stalni (sinje more, prosjački štap) i pjesnički epiteti.

Đurđic, skroman cvjetić, sitan tih i fin,

Dršće, strepi i zebe kao da je zima,
Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima
Potajno kraj vrbe gdje je stari mlin. (A. G. Matoš, Srodnost)

METAFORA

Zamjenjivanje jedne riječi drugom prema stvarnoj ili pripisanoj značenjskoj srodnosti. Može se
ostvariti tako da su prisutni i izraz koji se metaforizira i metaforični izraz (Ruže su munje misli)
ili tako da je prisutan samo metaforični izraz (Ti si bijela vrana u razredu. ← /iznimka/). Javlja se
u svim oblicima komunikacije.

Svijet je pozornica.

Hrvatska – živa slika zemaljskog raja

Tvoja je misao strma pećina

o koju se uzalud razbija moj život. (V. Parun, Ne pitaj više)

POREDBA

Slikovito povezivanje bića, stvari i pojava na temelju uočene ili pripisane sličnosti. Primjerice,
poredbu ljubav je čokolada čine tri člana: ono što se uspoređuje (ljubav), ono s čim se
uspoređuje (čokolada) i riječ koja povezuje (kao).

Djeca rastu kao ptice,

bez kaveza i bez žice,
ko kitovi, kao ribe,
bez batina i bez šibe. (M. Bjažić, Djeca rastu)

Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar
kao knjiga, a dobar kao sunce. (I. Brlić-Mažuranić, Čudnovate zgode šegrta Hlapića)

ALEGORIJA

Slikovito predočavanje ideje, emocionalne, filozofske ili religijske kategorije govorom o bliskim
i konkretnim stvarima. Tipični likovi alegorijskog prikazivanja su ljudi, životinje i vegetacija.
Alegorijski se iskaz može čitati dvostruko – doslovno i preneseno. Na alegoriji se temelje
poslovica, aforizam, zagonetka, basna, satira i sl.
 Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako.

Zube nema, ruke nema, a ujeda. (← zima)

Puna škola đaka, nigdje vrata. (← lubenica)

IRONIJA

Figura kojom se govori suprotno od onoga što se kani kazati – ironičar kori hvaleći, hvali kudeći,
prezire diveći se, hini neznanje, svjesno prešućuje ili kaže manje nego što se očekuje.

Kako je lijepo vrijeme! (← Baš je ružno vrijeme!)

U restoranu neznanac upita Karla: „Gdje se nalazi WC?“ Karlo, iznenađen pitanjem,
odgovori: „Siđite niz stepenice, skrenite lijevo i na kraju hodnika naći ćete vrata na kojima
piše Gospoda. Unatoč tome, uđite.“

ANTITEZA

Izražavanje suprotnosti povezivanjem dviju riječi, spojeva riječi ili rečenica suprotnog značenja.
Značenjska je opozicija u pravilu podcrtana istim rečeničnim ustrojstvom.

Kraljević i prosjak

Tko visoko leti, nisko pada.

Kada sam sretan, imam 25 godina; kada sam tužan, imam 50. (V. Hugo)

EUFEMIZAM

Ublaženi izraz koji zamjenjuje vulgarizam ili riječ koja označuje kakvu opasnu, šokantnu ili
neugodnu pojavu.

preseliti se na drugi svijet (← umrijeti)

duga i teška bolest (← rak)
nečastivi (← vrag)
Ne izgledaš baš najbolje. (← Izgledaš grozno.)

HIPERBOLA

Pretjerivanje kojim se uvećavaju (Vrat mu je dugačak kao u žirafe) ili umanjuju (Manji je od
makova zrna) stvarne odlike bića, stvari ili pojava. Ističe govornikovu emocionalnost i oživljava
govor. Javlja se u svim oblicima komunikacije.

Kad sam bio tri moja brata i ja,

kad sam bio
četvorica nas.
 Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj. (J. Pupačić, Tri moja brata)

PERSONIFIKACIJA

Pridavanje ljudskih osobina, misli, osjećaja i ponašanja kakvu predmetu, stvari, pojavi,
apstrakciji, biljci ili životinji; oljuđivanje.

Nebeski putnik mjesec

Lako je odskakivo
Nad svijetlim oblačnim rubom
I opet u nebo plivo. (V. Vidrić, Pejzaž II)

SIMBOL

Konkretna stvar koja upućuje na kakvu ideju ili apstrakciju. Postoje ustaljeni simboli (pčela ←
marljivost; zora ← mladost; golub ← mir) i pjesnički, koji su izrazito subjektivni, a značenje im
ovisi o značenju pjesme – tako T. Ujević jablane prikazuje ka iznimne pojedince i vizionare:

Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi;

od gromora njina glasa šuma i more se budi,
a kada rukom mahnu, obzori svijeta se šire
i bune, i prodiru u vis, u etire. (T. Ujević, Visoki jablani)

Stilske figure

Postupci koji povećavaju izražajnost jezika, koji ga obnavljaju i omogućuju oblikovanje

individualnih stilova. Temelje se na ponavljanju, dodavanju, oduzimanju ili premještanju
glasova, slogova i riječi, na osobitom poretku riječi u rečenici, značenjskim pomacima i sl.