UVOD

Počevši sa istraživanjem uloge i značaja porodice Kosača u historiji srednjovjekovne Bosne, prvo na što
nailazimo jeste spoznaja koliko je važno temeljno poznavanje inače veoma interesantne
bosanskohercegovačke historije.

Građa na kojoj počiva naše poznavanje historije srednjovjekovne bosanske države, nažalost veoma je
oskudna. Malo je ostalo od tekovina kulture srednjovjekovne Bosne. Uništene su u ratovima, krstaškim
pohodima, prilikom progona bosanske crkve i u unutrašnjim sukobima. U tim razaranjima i pustošenjima
nestalo je mnogo toga što je stvarano kroz vijekove.

Jedini izvori za prikazivanje tog perioda, nalaze se u djelima nekolicine pisaca, gdje između ostalog
nailazimo na riječi bosanskog historičara Ante Babića koji navodi da je proces formiranja
srednjovjekovne bosanske države započeo paralelno sa raspadanjem rodovske organizacije i cijepanja
društva u klase, već u prvim stoljećima poslije doseljavanja Slovena u ove krajeve.

Još od samog nastanka srednjovjekovna bosanska država vodila je borbu za opstanak i samostalnost, te
je važno spomenuti kako su njeni vladari, i kad su bili prisiljeni da prihvate vrhovnu vlast susjednih
vladara i vazalski odnos prema njima, činili to da očuvaju opstanak svoje države i njenu unutrašnju
samostalnost.

Od 20 poznatih rukopisa srednjovjekovne Bosne sačuvan je samo jedan- čajničko evanđelje, dok su drugi
rastureni po svijetu. Prilikom bombardovanja Beograda 1941. godine,u Narodnoj biblioteci su izgorjela
tri rukopisa. Nije ostalo ništa od arhive vladara Kotromanića i porodica oblasnih gospodara Pavlovića i
Kosača. Sačuvano je nešto samo od Hrvatinića.

Nastojeći da svoj fokus stavimo na život porodice Kosača, pronalazimo svjedočenja o očuvanim
poveljama i dijelovima prepiski, pečate, informacije o različitim pisarima, poslanicima i zastupnicima,
prije svega u odnosima s najbližim susjedom Dubrovnikom, ali i s Kotorom, Venecijom, Ugarskom i
Osmanlijama što pokazuje da su Kosače imale razvijenu diplomatsku službu, kancelariju i stručno osoblje
s brojnim pratećim tekućim poslovima koji su podrazumijevali sortirano skladištenje, održavanje i
čuvanje napisanog.

Od svega toga danas imamo malo originalnih ostataka naspram obilja konkretnih dokaza o blagu pisane
riječi koje je nestalo i otišlo u zaborav u drugačije postavljanim i održavanim mjerilima novovjekovne
bosanskohercegovačke države.