- radnja od večeri do jutra (poput drame)  takvih romana ima malo u knjiž, pogotovo hrvatskoj -

ZAŠTO??
- kratko vrijeme zbivanja I noć – noću stvari izgledaju nestvarno – u romanu se pričaju priče za koje se
cijelo vrijeme ne zna jesu li istinite ili ne – Što je istina a što privid? (oko tog se pitanja priče pletu)
- radnja u eksterijeru – riva jadranskog gradića, na mjestu koje je danju najjavine što može biti uopće
 prisjećanje ostatle Marinkovićeve proze koja je također zaokupljena vasnjim prostorom, ulicom,
gostionicom, brijačnocom… (Kiklop)
o Marinkovićeva teme često su razlika između privatnog i javnog, unutrašnjeg i vanjskog, te traume
koju pojedinac doživljava kad je izložen pritisku društvenih okolnosti.

- vjerojatno se radi o otočkom gradiću – spominje se brod koji dolazi iz Splita (Vis???- u doba rata
tamo boravili saveznički časnici koje se spominju u romanu)
- 60e ili 70e godine 20. st. : spominju se turistička putovanja u Italiju, ali još su uvijek i svježe
uspomene nan preratne, ratne i poratne događaje
- likovi – 3 muškaraca: pripovjedač (o kome se najmanje zna, najmanje sudjeluje u razgovoru, tek
djelatanpostajena kraju), čovjek nadimka Jakobson (zna se da je visoka rasta i mirne naravi), sudac
(zanimanje mu je ujedno i jedino ime u romanu)
o Jakobson im je obojici zajednički prijatelj, a pripovjedač i sudac se ne poznaju
- pripovjedač i Jakobson su upravi izašli s večere iz neke restauracije na rivu da se rashlade i tamo
zateknu duca koji stane s njima razgovarati, tj. vodititi svoj monolog u kojem protječe čitava noć 
Jakobson će se tek povremeno ubacitii nekom primjedbom da bi potaknuo suca na daljnju priču
- sučevo razmatranje započinje njegovom dilemom bi li mogao doskočiti an brodić što je vezan uz
rivu,a time će i završiti – kad dvojica priajtelja ustanu da idu, sudac če pokušati svoj anum realizirati i
pasti u more, na mjestu gdje se izlijeva gradska kanalizacija
- kad se rastane od Jakobsona, pripovjedač će pokušati istu stvar te će i on pasti u “kloaku”  ime
romana Zajednička kupka (prilikom objave romana sam Marinković se dvoumio između tog naslova i
Sve te niti)
- sučeve pripovijedanje ne teče kronološki, nema nikakve sustavnosti – često skreče s teme ana temu,
često potaknut kakvom sporednom asocijacijom
- radnja se sastoji od jedne velike priče i niza manjih
o velika priča  sučev život – iz razbacanih se krhotina postupno formira mozaik njegove biografije
(djetinjstvo i socijalno podrijetlo. otac trgovac vinom i imao brata koji se bogat vratio iz Amerike;
ljubav, udvaranje i brak; privatna i radna sadašnjost – problemi u obitelji i na sudu)
o kriminaslističa priča – u gradu postojao zavodnik koji se udvarao i sučevoj ženi te on pogiba pod
sumnjivim okolnostima – pada mu kamen na glavu. da se naslutiti da je možda i sam upleten u to
o male priče  posvećene osobama i zbivanjima u kojima sudac nije osobno sudjelovao, niti su se
zbile u gradiću u kojem se nalaze – njih je saznao iz novina ili nečijeg pričanja, a za neke priznaje i
sam da ih je izmislio samo da budu poučni (2 Amerikanca u japanskom zarobljeništvu, priča o
engleskom krvniku, bravaru koji je u Americi neduža optužen za zločin pa s eza dlaku spasio od
električne stolice)
o veza tih malih priča s glavnom radnjom je posredna, ali postoje jer se one odnose nekako prema
veloj priči – posebno vidljivo u onim pričama u kojima je i sam sudjelovao (ipak nešto govore i o
njegovom životu) – priča o stolaru (lik iz “velike priče” koji je progutao čavao, ujedno bio i sučev
susjed)
o likovi iz malih priča koji pripadaju velikoj: Sena (sučeva žena) i Meza (Senina sestra), njihova majka
Marijana, predsjednik suda (sučev glavni neprijatelj)
o gubljenje razlike između stvarnoga i nestvarnoga – događa se jer sudac u svojem pripovijedanju
izjednačuje 2 vrste likova: i one iz njegova vlastitog života i ove izmišljene/koje ne poznaje  realni
likova postaju fiktivni (kao knjiž. likovi, predmet fabularnog oblikovanja), fiktivni likova pistaju
stvarni
o dvostruka uobličenost fabule kao radnje – pripovjedač (sudionik u radnji) prepričava oriče koje je
već netko, sudac, uobličio kao fikciju, pri čemu je neizbježan dojam da i sam sudac tako postaje neka
vrsta fikcije

- male priče obrađuju 3 temeljna motiva: prijevaru, poniženje i smrt  pojavljuju se u svima na ovaj
ili onaj način, ali u svakoj priči jedna od tih triju tema prevladava
- PRIJEVARA – priča o dvojici Amerikanaca u japanskom zarobljeništvu. Ti su ljudi dobili pakete od CK
pa je jedan od njih ponudio drugome sporazum: da mu ovaj daje dio svoje hrane, a on će mu, kad s
vrate kući, sve to nadoknaditi u novcu; vodili su o tome i knjigovodstvo. Iznos za vrijeme tamnovanja
je narastao i zarobljenik koji se odricao hrane postaje je bogataš. Kad su napokon oslobođeni,
pokazalo s ed aje ovaj drugi proždrljivi zarobljenik siromah.
o Na čiju stranu treba stati? je li varalica pravi zločinac ili je prevareni i zaslužio sudbinu koja ga je
snašla
o slično i s pričom o bravaru iz Jeffersona – optužen kao provalnik i ubojica samo zato što se zatekao
na mjestu zločina i svi su dokazi upućivali na njega te je njegov zločin neko vrijeme bio činjenična
istina. tek trudom njegovog sina, dokazala mu se nedužnost  privid
- PONIŽENJE – siromah koji nije mogao podnijeti prijezir supruge odlazi u Ameriku i tamo se obogati,
ali s ekući vratio glumeći siromaha: zarađeni novas sakrio je u odrpano odijelo u kojem je stigao
kući. žena je to odijelo, ne znajući za novac, dala prosjaku, a poniženi muž morao je onda odijelo
iskupiti od prosjaka uz pomoć prijevare da bi na kraju, vadeći iz njega novac, do kraja ponizio svoju
ženu
o siromaštvo kao socijalni status = poniženje – priziva u sjećanje i druge Marinkovićeve tekstove
Poniženje Sokrata (novela i zbirka 1959), Ni braća ni rođaci (novela i zbirka 1949.)
o i u priči o dvoje ljubavnika koje na klupi u parku zatekne odbjegli uhićenik i natakne im svoje lisice te
tako prisili da pred svijetom otkriju preljub
- SMRT – priča o krvniku koji je morao izvršiti smrtnu kaznu nad nekom ženom u čiju krivnju nije
vjerovao ispočetka. kad mu je to uspjelo, trauma ga je odvela u ludilo, u zločin, a napokon i u smrt
o pitanje o tuđoj patnji, a onda i o moralnoj instataciji u ime koje se nekom smrt zadaje – sudac se
pita je li bolej kad ubojica postupa hladno, profesionalno, u ime viših ciljeva ili kad je i sam
emocionalno upleten – zaključuje da je i jedno i drugo izvor patnje i katastrofe
- PREPLETENOST MOTIVA – 2 zatočenika: uz prijevaru, ima i poniženja (činjejnica da je prevareni
ispao glup); priča o povratniku: uz poniženje i motiv prijevare (prevara i obitelji i prosjaka); priča o
krvniku: uz smrt, i priejvara i poniženje (osuđenica prevari muža, a poniženje što krvnik gubi ugled u
 društvu i biva uništen činom koji je morao izvršiti; priča o stolaru koji strahuje da je progutao čavao
a zapravo se prevario te ga to vodi u poniženje
- STATUS I NAČIN PRIPOVIJEDANJA PRIČA
o STATUS – priče u priči – sudac sve vrijeme pripovijeda o svojem životu, a male anegdote donosi kao
prepričavanje kao nešto što je pročitao, izmislio ili čuo.  Marinković to potiže još za jednu
potenciju – sudac pripovijeda kako je tu istu priču već nekome pripovijedio (npr. svojoj ženi te
donosi i njene reakcije i komentare)
o NAČIN PRIPOVIJEDANJA – sudac ne priča onako kako se inače usmeno pripovijeda, negoonako kako
pripovijedanje teče u pisanom tekstu: razmjenu replika između dvoje protagonista donosi bez
ikakva komentara, bez kaže on, reče oa, govori on i sl.- sudac se ponaša kao pravi literatni
pripovjedač (za sebe i kaže da mu je upravo to i ambicija
o time se brišerazliak između zbiljskoga i fiktivnoga – i jedno i drugo prezentirano je istim sredstvima i
ima isti položaj u izlaganju. a opet korespondira sa smislom priče kao cjeline

- kako noć odmiče, u pripovijedanju ima sve manje malih priča koje nisu neposredno vezane uz
glavnu radnju, a sve više prevladavaju događaji iz sučeva života, pod kraj postaju jedini sadržaj
njegova pripovijedanja
- psihološki opravdano – probijanje leda da bi došao do stadija kad može pričati o sebi ali i siguran
znak da su male priče i velika u neposrednom odonosu – male ilustriraju i dopunjuju veliku, a velika
malima daje značenje
- dokaz – velika se priča vrti oko ista 3 motiva kao i male - zaključak da s ei sučev život vrti oko tih
triju motiva
- prevara – rad – trebao je presuditi u slučaju dvoje ljubavnika koji su ubili ljubavničina muža, ali se
tijelo nije našlo. sudac dolazi na ideju da je ono uzidano u temelej kuće koju je žrtva upravo gradila
pa je naredio bušenje. nije nađeno tijelo. slučaj izazvao podsmjeh cijelog grada i nadimak Sir 
prevara, smrt, poniženje
- poniženje – igra zaloga što se igrala na nekoj od kućnih zabava na kojima je sudjelovao i sudac sa
svojom ženom isvastikom. izvučenaje zaloga njegove žene Sene, pa je ona otišla sama u sobu s
poznatim zavodnikom Kvadranteom dok je sudac to sve morao promatrati, i to pred svima – taj
osjećaj poniženje se više puta evocira u romanu. motiv prijevare i smrti – Kvadrante joj nasamo
priopćio da Meza boluej od neizlječive bolesti – Meza ostaje živa i ne sazna se što se dogodilo u toj
sobi zapravo
- smrt – kalnje kokokta Rolana – naređeno mu od Senine majke, Marijane i tada kao dječak prvi put
misli o tuđoj ptanji, a potom kad ga je kokot napao, iskusi i krvoločnost. – cijela ta epizoda za njega
je bila ponižavajuća jer je kokot poživio i dalje. na kraju mu sinulo da možda sam čin klanja ni nije
bio najvažniji nego je posrijedi bila neka prijevara kojom je on bio žrtvom
- prijevara – motiv prisutan svuda gdje se priča bavi Senom – ostaje nejasno je li ga prevarila. je li
čedna ili suprotno – kompleks njenih udvarača (engleskih, talijasnkih)o tome svjedoči.
- smrt – pogreb gđe Marijane, ruže u vrtu na koje se sudac izbode
- poniženje – priča o gumbu – sudac u jednoj prilici klečao ispred šefa je rmu je otpao gumb i sudac ga
je htio pronaći. poniženje je zarazno – i ostali namještenici krenuli u potragu; priča o dlakama na
ramenu – sudac je na nekom važnom primanju, odmah nakon rata, na ramenu časnika opazio dlake
 (gledao ga je cijelo vrijeme sleđa) i krenuo ih maknuti, a zapravo su to bili dugi brkovi časnika. užitak
u poniženju – sudac se htio udvoriti časniku na način da mu otkloni dlake
- MOTIV PONIŽENJA – NAVJVAŽNIJI – njime završava sučevo pripovijedanje i na njega su svediva i
ostala dva: kad je čovijek prevaren ili nešto ne razumije osjeća se poniženim, kad mora umrijeti ili
koga ubiti u tome se također krije poniženje

- Intrigantno – sve povezano sa smrću Ante Kvadrića zvanog Kvadrante (nesretni slučaj ili ubijstvo te
ima li sudac nešto s time ako je riječ opotonjemu – komad crijepa koji je pao sa zahoda je stajao na
podu danima već prije te ga je netko podigao i udari Kvadrantea  može se posumnjati da je
sudac taj

- Kvadrante se motao oko sučece supruge Sene i drugih žena, završio sa Senom u sobi prilikom one
igre zaloga

- predsjednik suda, kojed sudac opisuje s neskrivenom mržnjom se isto interesirao za Senu, može se
posimnjati da je to razlog njegove podrške u poslu

- događaj s A. Kvadrićem – smrt, sumnja u Seninu bračnu vjernost – prijevara, priznanje o odnosu
prema predsjedniku – poniženje

- čini se da sudac cijelo vrijeme govori o neizvjesnosti, sam vjeruje da nije moguće znati punu istinu
o ta 3 događaja  zbivanj uvijek imajuviše od jednoga smisla, ona izgledaju posve različito kad se
gledaju iz različitih kutova (ubijice i žrtve, varalice i prevarenoga) –Y to je muka egzistencije

- dio koji sudac šapće Jakobsonu – uskraćuje recipijentu (pripovjedaču) jer posvećuje veliku pažnju
pripovijedanju: sudac svoj život vidi kao priču u kojoj mu je nešto prešućeno želi na svojeg
recipijenta neznanca prenijeti svoj soječaj uskraćenosti

- Zašto sudac pokušava skočiti nabrodić Paloma?

o zato što se između obale i broda nalazi KLOAKA – ona je razlog skoka, a ne želja da
se dospije na brod
o skok na brodić se kao tema pojavljuej i na početku i kraju, ali se tijekom noći za
vrijeme pričanja o tome ne govori
o kloaka kao simbol poniženja, a Paloma simbol čistoće i nesputane plovidbe 
skok na taj brod pokušaj je da se dosegne ta bjelina i mogućnost sigurnoga i
laganoga kretanja, sloboda uopće
o alegorija: nastojanje da se usprkos opasnosti i mogućnosti poniženja dospije do
nekog uzvišenog rezultata
o skok preko poniženja, preko svih poniženja vlastitog života
o unaprijed zan da neće uspjeti
 o vrsta samokažnjavanja  skok pokazuje da je za mnoga poniženja u životu sudac
sam kriv
o sudac u neznancu vidi sličnoga sebi  ovaj ja činom prikazao da je to shvatio iako
nije izravno rekao  simbolički se identificiro sa sucem,prihvatio vlastitu sudbinu i
tako stekao prava da o tome pripovijeda čitatelju
o čitatelju se postavlja pitanje hoće li pokušati skočiti te hoće li završiti kao ova
dvojica ili će to za njega, kao i za Jakobsona, biti tek svakodnevna stvar