UNIVERZITET U TUZLI – MAŠINSKI FAKULTET ŠKOLSKA GODINA

2019./2020.

SEMINARSKI RAD
Predmet: Obnovljivi izvori energije

Tema: Energija vjetra

STUDENT: PROFESOR:

Jasmina Muminović, I – 5/16 dr.sc. Indira Buljubašić, vanr.prof.

ASISTENT:

bach.ing.maš. Meliha Šabanović

Tuzla, maj, 2020. godina

SADRŽAJ

1. UVOD.......................................................................................................................................4
1.1. VAŽNOST OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE......................................................................4
1.2. ENERGIJA VJETRA.............................................................................................................5
1.3. POČECI RAZVOJA VJETROELEKTRANA..............................................................................6
1.4. ENERGIJA VJETRA U SVIJETU............................................................................................8
2. KARAKTERISTIKE VJETROELEKTRANA....................................................................................10
2.1. BRZINA VJETRA...............................................................................................................10
2.2. AERODINAMIČKI STEPEN EFEKTIVNOSTI.......................................................................11
2.3. KOEFICIJENT BRZOHODNOSTI........................................................................................11
3. VRSTE VJETROELEKTRANA....................................................................................................12
3.1. KOPNENE VJETROELEKTRANE........................................................................................12
3.2. PRIOBALNE VJETROELEKTRANE.....................................................................................13
3.3. PLUTAJUĆE VJETROELEKTRANE.....................................................................................14
3.4. VISINSKE VJETROELEKTRANE.........................................................................................14
4. VRSTE VJETROAGREGATA.....................................................................................................15
4.1. VJETROAGREGAT S HORIZONTALNOM OSI VRTNJE (VSHO)..........................................16
4.2. VJETROAGRAGATI S VERTIKALNOM OSI VRTNJE (VSVO)...............................................19
4.2.1. Savonius-ov model vjetroturbine..........................................................................21
4.2.2. Darrieus-ov model vjetroturbine............................................................................21
5. PRINCIP RADA VJETROELEKTRANE........................................................................................23
6. VJETROELEKTRANE U BOSNI I HERCEGOVINI.......................................................................25
7. PORAČUN VJETROELEKTRANE..............................................................................................27
8. ZAKLJUČAK............................................................................................................................34
LITERATURA..............................................................................................................................35

1
POPIS SLIKA

SLIKA 1.1.: Atmosferski granični sloj [5]......................................................................................6

SLIKA 1.2.: Razvoj vjetroelektrana kroz historiju [3]...................................................................7
SLIKA 1.3.: Prva vjetrenjača za proizvodnju električne energije [1]...........................................7
SLIKA 1.4.: Najveći svjetski proizvođači energije iz vjetra [16]...................................................8
SLIKA 2.1.: Gradijent brzine vjetra [3].......................................................................................10
SLIKA 2.2.: Usporedba hodnosti i momenta za neke oblike vjetroturbina [3].........................11
SLIKA 3.1.: Kopnena vjetroelektrana Royd Moore, UK [3].......................................................12
SLIKA 3.2.: Priobalna vjetroelektrana Lilgrund, Švedska [3].....................................................13
SLIKA 3.3: Prvi veći plutajući vjetroagregat Hywind, Norveška [3]...........................................14
SLIKA 3.4.: Visinski zračni vjetroagregat Kite Gen [3]...............................................................14
SLIKA 4.1.: Vjetroagregat s horizontalnom osom vrtnje (lijevo) i vjetroagregat s vertikalnom
osom vrnje (desno)[5]...............................................................................................................15
SLIKA 4.2.: Vjetroagregat s horizontalnom osi vrtnje [6]..........................................................16
SLIKA 4.3.: Glavni dijelovi vjetroagregata [3]............................................................................17
SLIKA 4.4.: Izvedba sa stubom ispred lopatica (desno) i iza lopatica (lijevo) [4]......................17
SLIKA 4.5.: Konstrukcija vjetroagregata s jednom, dvije ili tri lopatice [5]..............................18
SLIKA 4.6.: Darrieusov(lijevo) i Savoniusov(desno) model [6]..................................................19
SLIKA 4.7.: Princip rada otporničke vjetrene turbine s vertikalnom osovinom [11]................20
SLIKA 4.8.: Rotori otpomičkih vjetrenih turbina s vertikalnom osovinom (pogled odozgo) [11]
..................................................................................................................................................20
SLIKA 4.9.: Podvrste Darrieus-ove vjetroturbine [2].................................................................22
SLIKA 5.1.: Općenita šema djelovanja vjetroelektrane [1].......................................................23
SLIKA 6.1.: Potencijalne lokacije vjetroelektrana u Bosni i Hercegovini [1].............................25
SLIKA 7.1.: Izračun otkupnih cijena električne enrgije [12]......................................................33

2
POPIS TABELA

TABELA 1.1.: Komparacija uticaja energije iz različitih izvora na životnu sredinu [15]..............4
TABELA 3.1.: Najveće kopnene vjetroelektrane u svijetu [3]...................................................12
TABELA 3.2.: Najveće priobalne vjetroelektrane u Evropi [3]..................................................13
TABELA 4.1.: Prednosti i nedostaci vjetroagregata s horizontalnom osi vrtnje [2]..................18
TABELA 4.2.: Prednosti i nedostaci vjetroagregata s vertikalnom osi vrtnje [2]......................21
TABELA 7.1.: Troškovi malih izvora energije [8].......................................................................32

3
1. UVOD
1.1. VAŽNOST OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

Svijetu treba sve više i više energije. Stalni porast populacije za sobom donosi i konstantno
veće potrebe za energijom i čovječanstvo je u kontinuiranoj potrazi za izvorima energije koji
bi primjereno pokrili energetske potrebe. Trenutno svijet pokriva svoje energetske potrebe
uglavnom neobnovljivim izvorima energije, većinom fosilnim gorivima – ugljenom, naftom i
prirodnim plinom. Kao što i samo ime govori, ovi izvori energije nisu obnovljivi, a to znači da
ne mogu trajati vječno te će u određenom trenutku biti potrošeni, te značajno zagađuju
okolinu. [1]

Iz tih razloga čovjek se okrenuo u smjeru obnovljivih izvora energije te tako danas imamo
nekoliko uređaja (solarne ćelije, vjetroturbine, hidroelektrane,...) koji mogu proizvesti
dovoljne količine električne energije po ekološki prihvatljivim uvjetima. [3]

Ekološka svijest postaje jedan od važnih faktora funkcioniranja u savremenom svijetu.

Počinju se sve više koristiti obnovljivi izvori energije. Obnovljivi izvori energije imaju vrlo
važnu ulogu u smanjenju emisije CO2 u atmosferu, te se samim time smanjuje zagađenje
okoliša. [2]

TABELA 1.1.: Komparacija uticaja energije iz različitih izvora na životnu sredinu [15]
VRSTA ENERGETSKIH NEOBNOVLJIVI IZVORI OBNOVLJIVI IZVORI
RESURSA ENERGIJE ENERGIJE
Mogućnost Lako skladištenje U većini slučajeva nemoguće
skladištenja i Lak trasport skladištenje i trasport
transporta
Konstantnost Da Ne
Veličina investicije za Niže investicije po jedinici snage Visoke jedinice po jedinici snage
izgradnju postrojenja Visoki troškovi dodatni za Nema dodatnih troškova jer
nabavku energenta koji se nema nabavke energenata koji
sagorjeva se sagorjevaju
Troškovi pogona i Visoki, kako raste životni vijek Niski
održavanja
Efekat ''gasova Visok U većini slučajeva nema uticaja
staklene bašte''
Uticaj na zagađenje Da Ne
životne sredine
Mogućnst brzog i Ne Da
ravnomjernog
privrednog razvoja

4
Dobar način da se ukaže na značaj i uticaj energije na privredu i životnu sredinu predstavlja
tabela 1.1. Iz tabele se može zaključiti da su obnovljivi izvori energije poput hidroenergije,
geotermalne energije, energije biomase, energije vjetra i solarne energije konstantni i zato
ih treba maksimalno koristiti. Njihovo korištenje daje energiju koja ne stvara otpad, kao
ni probleme vezane za narušavanje vazduha, klime, vode i ostalih prirodnih elemenata.
Obnovljivi izvori energije pospješuju održivi razvoj, koji omogućava da se zadovolje potrebe
sadašnjih generacija, bez ugrožavanja istih takvih prava budućim generacijama. Prioritet
svjetskog razvoja danas je zaštita energetske ponude po prihvatljivim cenama, ali u cilju
održavanja i rasta životnog standarda građana. [15]

Razvoj obnovljivih izvora energije (posebno od vjetra, vode, sunca i biomase) važan je zbog
nekoliko razloga:

- obnovljivi izvori energije imaju vrlo važnu ulogu u smanjenju emisije ugljen dioksida
(CO2) u atmosferu, smanjenje emisije CO2 u atmosferu je politika Europske unije
- povećanje udjela obnovljivih izvora energije povećava energetsku održivost sistema,
također pomaže u poboljšavanju sigurnosti dostave energije na način da smanjuje
ovisnost o uvozu energetskih sirovina i električne energije.
- očekuje se da će obnovljivi izvori energije postati ekonomski konkurentni
konvencionalnim izvorima energije. [13]

Povećanje uporabe ovakvih izvora energije zasigurno će promjeniti energetske navike

građana. Predviđa se kako bi njihova primjena mogla pridonjeti ne samo klimatskim
promjenama i očuvanju okoliša već bi mogli postati i posao budućnosti.
Razvoj obnovljivih izvora energije doprinisi stabilizaciji klime, povećava se sigurnost pri
opskrbi energijom, otvaraju se nova radna mjesta, raste gospodarstvo. U 2007. Godini
zaposleno je oko 9 milijuna ljudi, 2008. g. investirano je 110 milijardi eura, a do 2030. g.
očekuje se zaposlenje oko 37 milijuna ljudi. [14]

1.2. ENERGIJA VJETRA

Vjetar je gibanje zraka koje nastaje uslijed nejednakog zagrijavanja Zemljine površine. Kao
posljedica nejednakog zagrijavanja Zemljine površine između različitih tačaka na Zemlji,
nastaje razlika u atmosferskom pritisku zbog koje se onda zrak giba iz područja većeg pritiska
zraka u područja s nižim atmosferskim pritiskom. Što je veća temperaturna nejednakost na
Zemljinoj površini, veća je i razlika pritisaka koja onda generira i vjetrove većih brzina.
Nastanak vjetra je zapravo posljedica prirodnih mehanizama koji nastoje izjednačiti
nejednakosti u atmosferi.

Atmosferski granični sloj (slika 1.1.) je tanki omotač oko Zemljine površine u kojem se
događaju promjene koje utječu na vrijeme. U prizemnom sloju pušu vjetrovi koji su važni za

5
energetsko iskorištavanje energije vjetra, a uglavnom su posljedica temperaturnih razlika,
odnosno razlika pritisaka. Na ove vjetrove znatno utječe površina Zemlje i prepreke
strujanju. [5]

SLIKA 1.1.: Atmosferski granični sloj [5]

Na kopnu vjetar je jeftin izvor električne energije, vjetroelektrane na mnogim mjestima

jeftinije za izgradnju. Obalni vjetar je stabilniji i jači nego na kopnu, a obalne vjetroelektrane
imaju manji vizuelni utjecaj, ali izgradnja i održavanje koštaju znatno skuplje. Manje kopnene
vjetroelektrane mogu davati neku energije u mrežu ili obezbijediti električnu energiju
izoliranim izvanmrežnim lokacijama.

Energija vjetra je vrlo održiva iz godine u godinu, ali ima značajne varijacije u kraćim
vremenskim intervalima. Stoga se koristi u kombinaciji s drugim izvorima da pruži pouzdano
snabdijevanje.[16]

1.3. POČECI RAZVOJA VJETROELEKTRANA

Historija korištenja energije vjetra seže u doba kada su ljudi prvi put postavili jedra na
brodove i time si omogućili daleka putovanja i isto tako svoje živote povjeriti u ruke tog
nepredvidljivog izvora energije. Može se reći da je na neki način vjetar bio taj koji je
pokrenuo eru istraživanja i omogućio prenos robe i dobara u neslućenim količinama na
velike udaljenosti . Dugo vremena nakon prvih jedara uslijedio je korištenje energije vjetra za
obavljanje mehaničkog rada u mlinovima i za pokretanje vodenih pumpi ( posebice u
Holandiji, na srednjem zapadu SAD-a I u zabačenim djelovima Australije ). U modernim
vremenima s dolaskom i izuma električne energije počinju se upotrebljavati u svrhu
proizvodnje iste, no tek u zadnja dva desetljeća zbog sve većeg zagađenja okoliša počinju

6
svoj značajan uzlet da bi danas to bilo jedan od glavnih izvora energije za blisku budućnost.
(slika 1.3.) [1]

SLIKA 1.2.: Razvoj vjetroelektrana kroz historiju [3]

Proizvodnja električne energije iz vjetra doživjela je nagli porast tijekom naftne krize
početkom 1970-ih, ali je tek 1980-ih godina prošlog stoljeća doživjela izuzetan rast
primjenom novih tehnoloških dostignuća.[7]

Prvu vjetrenjaču za proizvodnju električne energije (tj. Prvi vjetroagregat) je izradio prof.
James Blyth u Škotskoj 1887. godine sa Anderson`s College-a, Glasow. Njegov vjetroagregat
visine 10m s platnenim jedrima je postavljanjen u vrtu njegove vikendice i punio je
akumulatore koji su davali energiju za osvjetljenje njegove kolibe. Time je to postala prva
kuća na svijetu koja se napajala električnom energijom proizvedenom iz energije vjetra. [1]

SLIKA 1.3.: Prva vjetrenjača za proizvodnju električne energije [1]

7
1.4. ENERGIJA VJETRA U SVIJETU

Energija vjetra se i dalje sve više koristi diljem svijeta pa ona tako postaje sve važniji aspekt
opskrbe strujom. Prema upravo objavljenom izvješću „World Wind Energy Report“ 2013.
godine su izgrađene vjetroelektrane ukupnog kapaciteta 36 gigawata (GW). To znači da se
diljem svijeta koriste vjetroelektrane kapaciteta 318 GW koje pokrivaju oko 4 posto svjetske
potrebe za strujom.

Dinamika globalnog iskorištavanja snage vjetra se dosta razlikuje. Kina je 2013. godine
postavila 45% svih vjetroelektrana koje su 2013. godine instalirane u cijelom svijetu.
Izgrađene su vjetroelektrane kapaciteta 16 GW. Kina je tako i dalje na vodećem mjestu po
globalnoj proizvodnji energije vjetra. U Kini su dosad postavljene vjetroelektrane ukupnog
kapaciteta 91 GW. U Europi čistu energiju proizvode vjetroelektrane kapaciteta 119 GW, u
SAD-u 61 GW.(slika 1.5.) [16]

SLIKA 1.4.: Najveći svjetski proizvođači energije iz vjetra [16]

Svjetska organizacija za energiju vjetra predviđa da će 2020. godine instalirani kapacitet

energije vjetra iznositi preko 700 GW. Tako bi se proizvodila otprilike onolika količina struje
koliko je trenutačno proizvode sve nuklearne elektrane na svijetu.

Vjetar se ubraja u najpovoljnije izvore za proizvodnju električne energije. Na prvom mjestu

reforme sustava opskrbe električnom energiju trenutačno se nalazi Danska. U toj se zemlji
već 34% struje proizvodi u vjetroelektranama, 9% struje dolazi iz Sunčeve energije i biomase.

8
Danska do 2050. godine želi 100 posto svojih potreba za strujom, toplinom i gorivom
pokrivati iz obnovljivih izvora energije. Najvažniju ulogu pritom treba imati energija vjetra.

Osim Danske, vodeće uloge u energiji vjetra u Europi igraju i Španjolska i Portugal, gdje se 20
posto struje proizvodi u vjetroelektranama. U Njemačkoj udio energije vjetra iznosi 9 posto.
Njemačka se nakon Kine nalazi na drugom mjestu po izgradnji vjetroelektrana. 2013. godine
su u Njemačkoj izgrađene vjetroelektrane kapaciteta 3,3 GW. Dosad su postavljene
vjetroelektrane ukupnog kapaciteta 35 GW.[16]

9
2. KARAKTERISTIKE VJETROELEKTRANA
2.1. BRZINA VJETRA

Karakteristike vjetroelektrana najviše ovise o vjetropotencijalu odnosno karakteristikama

vjetra na pojedinoj lokaciji. Najvažnija karakteristika je srednja godišnja brzina vjetra na
određenoj visini iznad tla. Pomoću mjerenja na standardnim visinama od 10 metara iznad tla
s pripadnim faktorom hrapavosti moguće je izračunati brzinu vjetra na potrebnoj visini od
tla. Ta promjena profila brzine vjetra po visini naziva se gradijent brzine vjetra (slika 2.1.). [3]

SLIKA 2.1.: Gradijent brzine vjetra [3]

Brzine vjetrova na kojima se vjetrogenerator pokreće su oko 3 m/s pri čemu je proizvodnja
el. energije prilično mala. Optimalna brzina vjetra je oko 15 m/s (max. proizvodnja el.
energije), a daljnjim porastom brzine količina el. energije se ne povećava i na brzinama od 25
do 30 m/s vjetroagregat se isključuje zbog velikog mehaničkog opterećenja. [3]

2.2. AERODINAMIČKI STEPEN EFEKTIVNOSTI

10
Stepen učinkovitosti ili efikasnosti je kod svih sistema uvijek najvažnija karakteristika jer iz
njega direktno slijedi isplativost samog rada sistema. Teži se naravno uvijek što većem
stepenu učinkovitosti, a on se u našem slučaju zove aerodinamički stepen pretvorbe. Kao što
svaki stepen učinkovitosti predstavlja omjer dobivenog i uloženog, tako i aerodinamički
stepen pretvorbe predstavlja omjer dobivene i "uložene" snage. "Uložena" je napisano pod
navodnicima jer je u slučaju vjetroturbina ta uložena snaga besplatna budući da se radi o
snazi vjetra. [3]

2.3. KOEFICIJENT BRZOHODNOSTI

Možemo također usporediti i koeficijente brzodnosti (brzine rotacije) za neke tipove

vjetroturbina te prema njima zaključiti jesu li brzohodne ili sporohodne (slika 2.2.). Gotovo
uvijek je koeficijent brzohodnosti (hodnost) veći što je manji okretni moment vjetroturbine.
Konkretnije, za klasične vjetroturbine (horizontalna os vrtnje) on varira od 5 do 7, kod
Darrieusovih varira od 2 do 4, kod Savoniusovih najčešće 1 (obodna brzina ne može biti veća
od brzine vjetra) te kod višelopatičnih (tzv. "Američkih") oko 1. Prema tome, možemo
zaključiti da su klasične moderne vjetroturbine s horizontalnom osi vrtnje te Darrieusove
vjetroturbine brzohodne, a Savoniusove i "Američke" sporohodne.[3]

SLIKA 2.2.: Usporedba hodnosti i momenta za neke oblike vjetroturbina [3]

Upravo ovi faktori, brzina vjetra na određenoj visini, hrapavost podloge, brzohodnost najviše
utječu na karakteristike samih vjetroelektrana.

11
3. VRSTE VJETROELEKTRANA

Vjetroelektrane se mogu podijeliti na kopnene, priobalne, plutajuće i zračne vjetroelektrane.

3.1. KOPNENE VJETROELEKTRANE

Kopnene vjetroelektrane najčešći su oblik vjetroelektrana. Postavljaju se na čvrsto tlo i često

se izvode kao "parkovi vjetroelektrana".(slika 3.1.)

SLIKA 3.1.: Kopnena vjetroelektrana Royd Moore, UK [3]

Najveće kopnene vjetroelektrane prikazane su u tabeli 3.1.

TABELA 3.1.: Najveće kopnene vjetroelektrane u svijetu [3]

VJETROELEKTRANA NAZIVNA SNAGA (MW) DRŽAVA
Jaisalmer Wind Park 1064 Indija
Alta (Oak Creek-Mojave) 1020 SAD
Roscoe Wind Farm 781,5 SAD
Fowler Ridge Wind Farm 599,8 SAD
Dabancheng Wind Farm 500 Kina

12
3.2. PRIOBALNE VJETROELEKTRANE

Priobalne vjetroelektrane (slika 3.2.) grade se na moru u priobalnom području do 60m

dubine i na udaljenosti do maksimalnih 50 km. Kako voda ima puno manju površinsku
"hrapavost" od kopna to ima velik utjecaj na brzinu vjetra koje su mnogo veće. Održavanje i
instalacija priobalnih vjetroelektrana su skuplji od kopnenih, a potrebna je dodatna zaštita
od korozije. [3]

SLIKA 3.2.: Priobalna vjetroelektrana Lilgrund, Švedska [3]

Najveće priobalne vjetroelektrane nalaze se u Evropi i prikazane su u sljedećoj tabeli.

TABELA 3.2.: Najveće priobalne vjetroelektrane u Evropi [3]

VJETROELEKTRANA NAZIVNA SNAGA (MW) DRŽAVA
Walney 367 Ujedinjeno Kraljevstvo
Thanet 300 Ujedinjeno Kraljevstvo
Horns Rev II 209 Danska
Podsand II 207 Danska
Lynn and Inner Dowsing 194 Ujedinjeno Kraljevstvo

13
3.3. PLUTAJUĆE VJETROELEKTRANE

Plutajuće ili pučinske vjetroelektrane (slika 3.3.) postavljaju se na plutajuću strukturu u

dubljem moru, gdje nije moguće postaviti priobalne vjetroelektrane. Njihova izvedba je
dosta složenija i troškovi održavanja su prilično veliki, ali zbog mogućnosti da pristupe jačim
vjetrovima dalje na moru su isplative. [3]

SLIKA 3.3.: Prvi veći plutajući vjetroagregat Hywind, Norveška [3]

3.4. VISINSKE VJETROELEKTRANE

Koncept visinskih vjetroelektrana (slika 3.4.) zasniva se na iskorištenju energije vjetra u višim
slojevima atmosfere i izrađuju se bez potpore tornja. Predviđene su za iskorištavanje vjetra
na većim visinama koji su puno snažniji te su potpuno neovisne o području u kojem se
postavljaju. Na taj način visinske vjetroelektrane mogu proizvoditi el. energiju 90% vremena,
dok one na zemlji mogu proizvoditi el. energiju tek 35% vremena. Posljednjih 20 godina
napravljeno je dosta koncepata i projekata od kojih bi neki vrlo brzo mogli biti realizirani. [3]

SLIKA 3.4.: Visinski zračni vjetroagregat Kite Gen [3]

14
4. VRSTE VJETROAGREGATA

Vjetroagregati spadaju u rotacijske strojeve na strujanje jer njihov rotor u kojem se vrši
pretvaranje energije vrši rotacijsko gibanje. Vjetroagregat je izložena slobodnoj struji zraka tj.
kinetičkoj energiji vjetra iz okolnog vjetroenergetskog polja. Ta se energija u kolu agregata
pretvara u okretni moment vratila. Vjetroagregati su hladni strojevi, to znači da se u njima
pretvara energija prirodnog fluida koji ima temperaturu okoline. Glavna karakteristika vjetra
kao pogonskog fluida jest njegova obnovljivost. Nakon što zrak napusti sistem kojem je
predao energiju vraća se u okolinu ne promijenjenih fizičkih i hemijskih osobina. Preostala
energija fluida na izlazu iz agregata dovoljna je da on napusti sistem

Vjetroagregate možemo podijeliti prema položaju osi vrtnje (slika 4.1.). Uobičajene
vjetragregati imaju horizontalno postavljenu os vrtnje i zbog toga se nazivaju Vjetroturbine s
horizontalnom osi vrtnje ili VSHO (eng. HAWT). Manje poznate vjetroagregati imaju
vertikalnu os vrtnje i nazivaju se Vjetroturbine s vertikalnom osi vrtnje ili VSVO (eng. VAWT).
[10]

SLIKA 4.1.: Vjetroagregat s horizontalnom osom vrtnje (lijevo) i vjetroagregat s vertikalnom osom
vrnje (desno)[5]

15
4.1. VJETROAGREGAT S HORIZONTALNOM OSI VRTNJE (VSHO)

Rotor ovih turbina postavljen je horizontalno na vrhu stupa. Lopatice koje zahvaćaju vjetar
moraju biti usmjerene u njega. Generator ovih turbina obično se postavlja na vrh stupa u
trup zajedno s multiplikatorom ako je on potreban (ovisno o tipu električnog generatora).
Multiplikatorom povećavamo brzinu vrtnje ukoliko je brzina vrtnje lopatica premala za
proizvodnju električne energije.

Visina stupa vjetroturbine iznosi oko 1,5 do 2 promjera lopatica zbog toga da bi turbina
mogla hvatati vjetrove veće brzine na većim visinama. Ove vjetroturbine moraju imati
mogućnost zakretanja trupa zbog zahvaćanja vjetra iz različitih smjerova pa tako manje
izvedbe imaju jednostavna krilca koja usmjeravaju vjetroturbinu u pravom smjeru dok veće
imaju servo motor povezan s senzorom (slika 4.2.).[10]

SLIKA 4.2.: Vjetroagregat s horizontalnom osi vrtnje [6]

16
Osnovni dijelovi i izgled kućišta s generatorom prikazan je na sljedećoj slici.

1. toranj
2. sinhroni generator
3. adapter
4. glavčina
5. prednji dio oplate(spiner)
6. klizni koluti
7. lopatice
8. oplata gondole(rotirajući dio )
9. anemometar
10. priključna kutija generatora
11. uzbuda generatora
12. elektormotorni pogon
za zakretanje gondole(yaw)
13. glavni nosač
14. osovinski rukavac

SLIKA 4.3.: Glavni dijelovi vjetroagregata [3]

Postoje dvije izvedbe vjetroturbina s horizontalnom osi vrtnje kada se govori o položaju
stupa u odnosu na lopatice. Stup može biti iza ili ispred lopatica (slika 4.4.). Vjetroturbine
koje imaju stup ispred lopatica podnose snažniji vjetar jer imaju veću mogućnost savijanja
lopatica bez opasnosti da će zahvatiti stup, te im nije potreban mehanizam koji će zakretati
turbinu jer se stup postavlja u smjeru vjetra, no nedostatak je taj što se lopatice kod ovakve
izvedbe nalaze pod velikim opterećenjem zbog prolaska kroz turbulenciju nastalu od tornja.
Unatoč višoj cijeni izvedbe, najčešće se koriste vjetroturbine sa stupom iza lopatica. Kod
ovakvih vjetroturbina potreban je uređaj koji će zakretati turbinu u smjeru vjetra, a
nedostatak i razlog više cijene je veoma krut rotor turbine koji mora biti na određenoj
udaljenosti od samog trupa.

SLIKA 4.4.: Izvedba sa stubom ispred lopatica (desno) i iza lopatica (lijevo) [4]

17
Broj lopatica kod vjetroturbina s horizontalnom osi vrtnje varira kod različitih izvedbi. Broj
lopatica rotora ima veliki utjecaj na rad vjetroturbina. Vjetroturbine s horizontalnom osi
vrtnje mogu imati jednu, dvije, tri ili više lopatica (slika 4.5.). Vjetroturbine s većim brojem
lopatica hvataju vjetrove manjih brzina, a vjetroturbine s manjim brojem lopatica hvataju
vjetrove većih brzina.[10]

Vjetroturbine s manjim brojem lopatica još se nazivaju i brze vjetroturbine. One hvataju
vjetar velikih brzina i snaga, a uvjet za njihovo pokretanje je poprilično velika početna brzina i
snaga vjetra. Zbog bolje uravnoteženosti cijele vjetroturbinske konstrukcije neparan broj
lopatica je mnogo bolji izbor od parnog broja.[6]

SLIKA 4.5.: Konstrukcija vjetroagregata s jednom, dvije ili tri lopatice [5]

U tabeli 4.1. prikazane su prednosi i nedostaci vjetroagregata s horizontalnom osi vrtnje.

TABELA 4.1.: Prednosti i nedostaci vjetroagregata s horizontalnom osi vrtnje [2]

PREDNOSTI
Veća učinkovitost od vjetroturbina s
vertikalnom osi vrtnje
Za izgradnju ne treba ravna površina kao
kod vjetroturbina s vertikalnom osi vrtnje
Bolja stabilnost strukture
Sposobnost zakretanja lopatica daje
mogućnost boljeg iskorištenja energije
vjetra i veću kontrolu
Mogućnost zaustavljanja lopatica prilikom
nevremena
Smanjenje snage vjetra u područjima koja
su inače izložena suviše jakim vjetrovima
NEDOSTACI
Veliki troškovi prijevoza visokih stupova i
dugačkih lopatica
Problemi u radu s turbulentnim vjetrom na
niskim nadmorskim visinama
Skupa montaža
Ubrzano starenje materijala zbog snažnih
turbulenija
Potreba za sistemom za zakretanje lopatica i
zakretanje gondole prema vjetru
Otežano održavanje jer se svi važniji dijelovi
nalaze na vrhu supa u gondoli

Razvijenost horizontalnih vjetroagregata prilično je visoka tako da danas već imamo

vjetroagregate sa izlaznim snagama od nekoliko MW. Horizontalni vjetroagregati najčešće se
postavljaju u tzv. "vjetro-parkove" i zahtjevaju dosta velik dio zemljišta za ugradnju.[3]

18
4.2. VJETROAGRAGATI S VERTIKALNOM OSI VRTNJE (VSVO)

Jednostavne vjetroturbine s vertikalnom osi vrtnje su korištene kao prvi izvori koji za
napajanje električnom energijom koriste energiju vjetra. Škotski profesor James Blyth 1887.
godine koristio je vjetroturbinu s vertikalnom osi vrtnje za napajanje svoje kuće za odmor.
Zbog prednosti ovih vjetroturbina, 1891. godine njemački znanstvenik Paul la Cour osmislio
je prvu vjetroturbinu s horizontalnom osi vrtnje koja je imala aerodinamične lopatice po
uzoru na vjetroturbinu s vertikalnom osi vrtnje.

Cijeli stup ovakve vjetroturbine predstavlja rotirajuće vratilo i postavljen je okomito na

površinu zemlje. Oko vratila su postavljene aerodinamične lopatice i upravo zbog njih je
ovakva izvedba vjetroturbine učinkovita bez obzira na smjer nailaska vjetra jer se
pretpostavlja da vjetar uvijek nailazi ravno na lopatice. Generator se obično nalazi u
podnožju stupa čime se smanjilo opterećenje stupa, ali ovakva vjetroturbina zauzima više
prostora od vjetroturbine s horizontalnom osi vrtnje.

Postoje dva osnovna modela ovih vjetroturbina: Savoniusov i Darrieusov model vjetroturbine
koji su prikazani na sljedećoj slici.[6]

SLIKA 4.6.: Darrieusov(lijevo) i Savoniusov(desno) model [6]

19
Vjetroturbine s vertikalnom osi su većinom otpomičke turbine, tj. na plohe rotora djeluje sila
nastala strujanjem zraka (slika 4.7.).

SLIKA 4.7.: Princip rada otporničke vjetrene turbine s vertikalnom osovinom [11]

Ako rotorske plohe nisu posebno oblikovane, rotacija se ostvaruje samo ako se polovica
rotora, tj. područje gibanja ploha protiv vjetra, ogradi zaštitnim zidom (slika 4.8.a). Ako su
plohe polukružnog oblika (slika 4.8. b i c), može se i bez ograđivanja polovice ploha postići
pozitivan zakretni moment. Sličan se učinak dobiva upotrebom prijeklopnih zaklopaka (slika
4.8.d). Maksimalna je korisnost otpomičkih postrojenja malena, tek trećina vrijednosti
uzgonskih postrojenja. Takve su turbine razmjerno jeftine, a prikladne su kad su potrebni
veliki zakretni momenti i male snage. [11]

SLIKA 4.8.: Rotori otpomičkih vjetrenih turbina s vertikalnom osovinom (pogled odozgo) [11]

U tabeli 4.2. prikazani su prednosti i nedostaci vjetroturbine s vertikalnom osi vrtnje.

20
 TABELA 4.2.: Prednosti i nedostaci vjetroagregata s vertikalnom osi vrtnje [2]
PREDNOSTI NEDOSTACI
Ne trebaju dodatnii uređaji za praćenje Mali početni okretni momenti
vjetra i okretanje vjetroturbine (sanjenje
cijene)
Uređaji za kontrolu vjetroturbine i Manja iskoristivost od vjetroturbina s
pretvorbu energije mogu biti smješteni na horizontalnom osi vrtnje
razini zemllje zbog okomite osi rotora
(jednostavnije održavanje)
Mogu biti dosta veće od vjetroturbina s Za postavljanje i normalni rad je potrebna
horizontalnom osi vrtnje ravna ppovršina tla
Jednostavna struktura od vjetroturbina s Mali stepen iskorištenja
horizontalnom osi vrtnje

4.2.1. Savonius-ov model vjetroturbine

Ovaj oblik vjetroturbine izum je finskog inženjera Siguarsa Johannesa Savoniusa 1922.
godine. Savonius-ov model rotora radi na temelju otpornog djelovanja kombiniranim sa
potiskom. Njegov rotor izrađen je od dviju lopatica koje se preklapaju blizu osi tako da vjetar
može strujati iz jedne lopatice u drugu. Prednost ovog tipa rotora je ta što se može početi
vrtjeti na malim brzinama vjetra, ali je mali postotak iskoristivosti vjetra, oko 15 %. [2]

4.2.2. Darrieus-ov model vjetroturbine

Ovaj model vjetroturbine konstruirao je Francuz Georges Darrieus 1931. godine. Darrieus-
ova turbina može imati dvije ili tri lopatice koje imaju oblik sličan paraboli. Prema obliku
lopatica radi na principu potiska. Iskoristivost snage vjetra Darrieus-ove vjetroturbine je veća
od iskoristivosti Savonius-ove vjetroturbine, a iznosi oko 35%. Nedostatak Darrieus-ove
vjetroturbine je u tome što turbina ne može sama započeti rotaciju pa je potreban uređaj za
pokretanje.

Razvojem Darrieus-ovog rotora izrađen je H-tip Darrieus-ove vjetroturbine. Lopatice su

postavljene paralelno u odnosu na osovinu. Kod H-tipa rotora generator je najčešće izveden
s permanentnim magnetima. Sljedeća podvrsta je model sa spiralnim lopaticama. Kod ovog

21
modela je riješen problem samopokretanja pa nije potreban uređaj za pokretanje (slika 4.9.).
[2]

SLIKA 4.9.: Podvrste Darrieus-ove vjetroturbine [2]

5. PRINCIP RADA VJETROELEKTRANE

Pojam vjetroelektrana podrazumijeva sistem za transformaciju energije prolazne zraćne
mase odnosno vjetra u električnu energiju posredstvom vjetroturbine i električnog
generatora.

22
Budući da vjetar predstavlja izrazito promjenjivi energetski resurs koji se ne može
uskladištiti, potrebno je utvrditi uvjete pogona sistema za pretvorbu energije vjetra u
električnu energiju. Općenita šema djelovanja vjetroelektrane prikazana na slici 5.1.
obuhvata elemente koji se projektiraju obzirom na tri oblika energije: energiju vjetra,
mehaničku energiju te električnu energiju.

Vjetroturbina koja može imati jednu ili vise elisa, služi za transformaciju energije vjetra u
mehaničku energiju. Ako se u obzir uzmu razina buke i vizualni efekt, izvedba s tri elise
predstavlja najčešće rješenje. Pored toga, dinamikom rotora s tri kraka je najlakše upravljati.
Inercijski moment trokrakog rotora prema tornju ne mijenja se tijekom okretanja. To
rezultira manjim problemima uslijed oscilacija nego kod jednokrakih i dvokrakih rotora. Uz to
je i optički mirniji zbog okretanja na manjoj brzini. Oko 90% vjetroturbina koje se trenutno
koriste u svijetu imaju trokraki rotor.

Spoj između vjetroturbine i električnog generatora ostvaren je pomoću mehaničke spojke

koja uobićajeno u sebi uključuje mjenjačku kutiju s prijenosnikom pomoću kojeg se niza
brzina vrtnje rotora vjetroturbine prilagođava višoj brzini vrtnje rotora generatora. Da bi se
kinetička energija rotora uz pomoć generatora pretvorila u električnu, bila bi potrebna brzina
rotora od 1 500 okretaja u minuti (rpm). Budući da se rotor okreće brzinom od 30-50 rpm,
potrebna je upotreba prijenosnika. S prijenosnikom se pretvara spora rotirajuća sila (visokog
okretnog momenta) u brzu rotaciju (niskog okretnog momenta) koja je potrebna za rad
generatora. Postotak iskoristivosti energije je 98%, a gubitak energije koji nastaje uslijed
trenja zupčanika prijenosnika manifestira se u obliku topline i buke. [1]

SLIKA 5.1.: Općenita šema djelovanja vjetroelektrane [1]

Neke vjetroturbine u svojoj opremi sadrže i sistem za upravljanje uglom zakreta elisa
pomoću kojeg se može vršiti regulacija izlazne snage. Vjetroelektrana u izvedbi s
promjenjivom brzinom vrtnje prikljućuje se na mrežu pomoću sučelja zasnovanog na
energetskoj elektronici. Jedinica za kompenzaciju jalove snage može u sebi uključivati uređaj

23
za korekciju faktora snage te filtre za više harmoničke članove. Rasklopna oprema treba biti
projektirana na naćin koji omogućava glatko priključenje na mrežu. Konačno, upravljački
sustav vjetroelektrane moze biti izveden s razlićitim stepenima složenosti. [1]

6. VJETROELEKTRANE U BOSNI I HERCEGOVINI

24
Trenutno se u Bosni i Hercegovini energija vjetra ne koristi u energetske svrhe jer nema
izgrađenih vjetroelektrana koje su priključene na elektroenergetski sistem, a takođe nema
vjetroelektrana u izgradnji.

U Bosni i Hercegovini ukupan vjetro potencijal sa gledišta raspoloživosti prostora i

iskoristivosti procijenjen je na oko 900 MW. Ukupan tehnički potencijal za korištenje energije
vjetra Bosne i Hercegovine znatno je veći i procjenjuje se na cca 2.000 MW, pri čemu treba
voditi računa da je spomenuti iznos proizašao iz sagledavanja raspoloživosti prikladnih
prostora za vjetroelektrane na prostoru BiH ne uzimajući u obzir eventualna ograničenja
(priključak na mrežu, zaštita okoliša i dr.). [16]

Na lokalne vjetroklimatske prilike, međutim, utiču lokalni efekti strujanja atmosferskog zraka
kao što su orografija, hrapavost površine i prepreke strujanju, kao i stabilnost atmosfere od
koje zavisi vertiklani profil vjetra. Budući da detaljnijih istraživanja u tom smislu u ovom
trenutku nema, nije moguće lokalizirati vjetroklimu u Bosni i Hercegovini i svesti je na
rezoluciju povoljnu za analizu procjene potencijala vjetra i lociranja vjetroelektrana (100-250
m).

Područje južnog dijela BiH u pojasu od kojih 50 km uz granicu s Hrvatskom predstavlja

prostor od interesa za lociranje vjetroelektrana (slika 6.1.). To potvrđuju kako dosadašnje
aktivnosti tako i inicijative pojedinih kompanija koje razvijaju projekte vjetroelektrana. Cilj
provođenja ovih analize je bio sagledati prostorne mogućnosti BiH za razvoj vjetroelektrana i
procijeniti njihov potencijal, neovisno o tome koji će elektroenergetski subjekt u konačnici i
provesti projekte. [1]

SLIKA 6.1.: Potencijalne lokacije vjetroelektrana u Bosni i Hercegovini [1]

Prva mjerenja karakteristika vjetra započela su u aprilu 2002. godine na lokaciji Sveta gora –
Podveležje od strane konzorcija čiji su partneri bili kompanija Windkraft iz Simonsfeld-a

25
(Austrija) i Univerzitet Džemal Bijedić iz Mostara. Na spomenutom su području vršena
mjerenja na 10 mikrolokacija, između ostalog i specijaliziranom opremom SODAR i LIDAR s
ciljem utvrđivanja vertikalnog profila vjetra..

U vremenu od 2004.godine do danas na području Hercegovine provedena su mjerenja na

tridesetak potencijalnih lokacija u regionu Hercegovine, čiji rezultati su pokazali izmjerene
brzine vjetra koje variraju u rasponu od 7 do 9 m/s. Primjenom ekstrapolacijskih modela, te
stavljanjem razdoblja mjerenja u kontekst višegodišnjeg razdoblja, na ovim se lokacijama na
visini 50 m iznad tla procjenjuje da se, u najvećem broju slučajeva, mogu očekivati srednje
godišnje brzine u intervalu od 6 do 8 m/s. Stoga se područje juga Bosne i Hercegovine može
smatrati najperspektivnijim za razvoj vjetroelektrana. [16]

7. PORAČUN VJETROELEKTRANE

26
Potrebno je izvršiti proračun instalisane snage i moguće godišnje proizvodnje električne
energije za jedan vjetrogenerator sa horizontalnom osom vrtnje.

Poznati podaci:

- srednja brzina vjetra v = 5,5 m/s

- visina stuba H = 10m
- koeficijent snage Cp = 0,37

I. Snaga vjetroelektrane

1 3
P= A ρ v c p ; prema [8] (7.1.)
2

Gdje je:

- koeficijent snage (zavisi od vrste turbine i brzine vjetra) Cp

- efektivni presjek turbine (lopatice) A
- gustina zraka ρ
- brzina vjetra v

Efektivni presjek turbine računama prema sljedećem izrazu:

A = R2π ; prema [8] (7.2.)

Gdje je:

- dužina lopatice (poluprečnik lopatica rotora) R

Dužinu lopatice ćemo izracčunati na osnovu poznatog podatka visine stuba:

H = 2R; prema [10] (7.3.)

Iz izraza (7.3) slijedi:

H
R= (7.4.)
2

U izraz (7.4) uvrštavamo sljedeće brojne vrijednosti:

- H = 10m

Pri čemo se dobiva:

10
R= =5 m
2

Dobivenu dužinu lopatice uvrštavamo u izraz (2), tako da je:

27
 A = R2π = 52π = 78,5 m2

U izraz (7.1) uvrštavamo sljedeće brojne vrijednosti:

- A = 78,8 m2
- ρ = 1,225 kg/m3
- v = 5,5 m/s
- Cp = 0,37
Pri čemu se dobiva:

1 3
P= 78,5∗1,225∗5,5 ∗0,37 = 2 959,82 W = 2,95 kW
2

II. Osobine i rad turbine na vjetar često se opisuju pomoću omjera:

v1
λ= ; prema [8] (7.5.)
v

Gdje je:

- obodna brzina vrha lopatice rotora v1

- brzina vjetra v
Obodnu brzinu lopatice ćemo odrediti na osnovu izraza:

2
v1 = v ; prema [11] (7.6.)
3

U izraz (7.6) uvrštavamo sljedeće brojne vrijednosti:

- v = 5,5 m/s
Pri čemu se dobiva:

2 m
v1 = ∗5,5=3,66
3 s

U izraz (7.5) uvrštavamo sljedeće brojne vrijednosti:

- v = 5,5 m/s
- v1 = 3,66 m/s
Pri čemu se dobiva:

3,66
λ= =0,66
5,5

III. Zakretni moment koji proizvodi turbina:

ρ 2
M =C M A v R; prema [8] (7.7.)
2

28
Gdje je:

- koeficijent zakretnog momenta CM

IV. Snaga turbine će sada biti:

ρ 2
P=Mω=C M A v Rω
2

ρ
P=C M A v3 λ
2

Iz prethodnog izraza za snagu:

1
P= C P A ρ v 3
2

proizilazi veza između koeficijenta snage i koeficijenta i zakretnog momenta:

CP
C M= ; prema [8] (7.8.)
λ

U izraz (7.8) uvrštavamoo sljedeće brojne vrijednosti:

- Cp = 0,37
- λ = 0,66
Pri čemu se dobiva:

0,37
C M= =0,56
0,66

U izraz (7.7) uvrštavamo sljedeće brojne vrijednosti:

- CM = 0,56
- ρ = 1,225 kg/m3
- A = 78,5 m2
- v = 5,5 m/s
- R=5m
Pri čemu se dobiva:

0,56∗1,225 2
M= ∗78,5∗5,5 ∗5=4 072 , 48 Nm
2

V. Snaga turbine:

29
 ρ 3
P=C M A v λ ; prema [8] (7.9.)
2

U izraz (7.9) uvrštavamo sljedeće brojne vrijednosti:

- CM = 0,56
- ρ = 1,225 kg/m3
- A = 78,5 m2
- v = 5,5 m/s
- λ = 0,66
Pri čemu se dobiva:

0,56∗1,225
P= ∗78,5∗5,53∗0,66=2 956,62W =2,95 kW
2

VI. Snaga na osovini vjetrenjače, prema [8]:

3 3
P MEH =0,26 A v =0,26∗78,5∗5,5 =3 395,71 W =3,39 kW

VII. Snaga na stezaljkama generatora, prema [8]:

3 3
P EL=0,125 A v =0,125∗78,5∗5,5 =1 632 , 55W =1,63 kW

VIII. Snaga vjetra koji struji kroz površinu A, prema [8]:

1 3 1 3
P= ρA v = ∗1,225∗78,5∗5,5 =7 999,52W =7,99 kW
2 2

IX. Moment vrtnje na rotoru:

P
T = ; prema [8] (7.10.)
ω

Gdje je:

- obodna brzina lopatica ω

- snaga vjetroturbine P
Obodna brzina lopatica računa se prema izrazu, prema [8]:

λv 0,66∗5,5
ω= = =0,726 s−1
R 5

Dobivene vrijednosti uvrštavamo u izraz (7.10), pa slijedi:

2956 , 62
T= =4 072 , 48 Nm
0,726

30
 X. Ulazna snaga vjetra:

1 3
Pul = ρ A 1 v 1; prema [9] (7.11.)
2

Gdje je:

- površina strujne linije na ulazu A1

Površina strujne linije na ulazu se računa na osnovu izraza, prema [11]:

1 1
A1= A= ∗78,5=52,33 m2
2 2

Dobivenu vrijednost uvrštavamo u izraz (7.11), pa slijedi:

1
Pul = 1,225∗52,33∗3,663 =1571,44 W =1,57 kW
2

XI. Izlazna snaga vjetra:

1 3
Piz = ρ A 2 v 2; prema [9] (7.12.)
2

Gdje je:

- površina strujne linije na izlazu A2

- obodna brzina vrha lopatice rotora na izlazu v2
Obodnu brzinu vrha lopatice rotora na izlazu računamo na osnovu izraza:

1
v 2= v ; prema [11] (7.13.)
3

1 m
v 2= ∗5,5=1,8
2 s

Površina strujne linije na izlatu se racuna prema izrazu:

1
A2= v ; prema [11] (7.14.)
3

1 2
A2= ∗5,5=26,16 m
3

Dobivene podatke uvrstimo u izraz (7.12), slijedi:

1 3
Piz = ∗1,225∗26,16∗1,8 =93,44 W
2

XII. Snaga koju turbina iskoristi, prema [9]:

31
 Pt =Pul −Piz =1 477,99 W =1,47 kW

XIII. Investicijski troškovi:

TABELA 7.1.: Troškovi malih izvora energije [8]

Investicijske troškove računamo na osnovu izraza:

I t=I spec∗Pinst ; prema [8] (7.15.)

Gdje je:

- specifične investicije Ispec

- nazivna snaga elektrane Pinst
U izraz (7.15.) uvrštavamo brojne vrijednosti:

- Ispec = 900 – 1 300 €/kW; prema slici 7.1.

- Pinst = 2,95 kW
Pri čemi se dobiva:

I t=2 655−3 835 €

XIV. Troškovi pogona i održavanja:

Pt = pt∗W t ; prema [8] (7.16.)

Gdje je:

- jedinični godišnji trošak pt

32
 - proizvedena električne energije u godini Wt
Porizvedenu električnu energiju u godini računamo na osnovu izraza:

Wt = Pt * 365d*24h*β (7.17.)

Gdje je:

- koeficijent raspoloživosti postrojenja β

U izraz (7.17.) uvrštavamo sljedeće brojne vrijednosti:

- Pt = 2, 95 kW
- β = 0,8 ; prema [8]

Wt = 2,95*365d*24h*0.8 = 20 973,6 kWh/god

U izraz (7.16.) uvrštavamo sljedeće brojne vrijednosti:

- pt = 0,04 – 0,09 €/kWh ; prema slici 7.1.

- Wt = 20 973,6 kWh/god
Pri čemu se dobiva:

Pt = 826,94 – 1 887,24 €/god

SLIKA 7.1.: Izračun otkupnih cijena električne enrgije [12]

Na osnovu ukupne snage i slike 7.2. vidimo da naša elektrana spada u vjetroelktrane do
150kW, tako da će cijene električne enrgije koštati 0,1533 KM/kWh. Tako da na osnovu
dobijenog podatka da vjetroelektrana proizvede 20 973,6 kWh/god zarada će biti 3 169,26
KM/god.

33
8. ZAKLJUČAK

Vjetar je prirodni izvor energije koji će uvijek biti raspoloživ.Upotreba energije vjetra
smanjuje potrebu za uvoženjem struje iz drugih zemalja što pojačava lokalnu ekonomiju. Kao
i voda i drvo, energija vjetra je prirodni resurs koji se koristiu ruralnim područjima. Struja
proizvedena iz energije vjetra nema kao nusprodukt nikakviho nečišćavanja okoliša. U
usporedbi s naftom i prirodnim plinom, nema opasnosti po ljudskeživote ili okoliš. Nije
potrebno voditi ratove da bi se osigurao pristup energiji vjetra i nema opasnosti koje nastaju
u transportu energenta s jednog mjesta na drugo.

Vjetroelektrane dan danas nisu zastupljene koliko bi trebale u stvarnosti biti. One su ekološki
prihvatljive, proizvode gotovo besplatnu električnu energiju ako zanemarimo troškove
postrojenja te ne utiču loše na okoliš. One su energijske tehnologije budućnosti baš kao i
solarne elektrane.

Sve veći zahtjevi za zaštitom okoliša, rastuće cijene goriva i konkurencija dovest će do posve
različitih zahtjeva i problema od onih s kojim se susrećemo danas. Zato je potrebno stvoriti
naviku redovite komunikacije među stručnjacima različitih područja – od inženjera raznih
struka, do ekonomista, ekologa, stručnjaka iz društvenih znanosti, pa i političara unutar
zemlje, ali i u inozemstvu. Komunikacija i usvajanje novih znanja i novih praksi smanjit će
pogreške i dati odgovore na pitanja za koja je negdje već sigurno pronađeno rješenje (ne
trebamo izmišljati „toplu vodu“, već primijeniti postojeća rješenja). Također, potrebno je
stvoriti klimu poticanja inovacija i slušanja drugih ljudi i drugačijih rješenja, jer je samo na taj
način moguće kvalitetno i učinkovito potaknuti energetiku, ali i gospodarstvo povezano uz
nju.

34
LITERATURA

[1] Seminarski rad – ''VJETROELEKTRANE'', Semir Pandžić, Tarik Rahmanović, Mirza Mulić,
Ajla Makul, Dino Haračić, Lejla Imamović, Dino Bošnjaković, Muamer Mehmedović,
Almir Tokić, Emir Šehić, Armin Čizmić, Mario Piljić, Begić Irma, Tuzla, 2012.

[2] Završni rad – ''IZRADA MAKETE VJETROAGREGATA SA HORIZONTALNOM OSOVINOM'',

Karlo Cepanec, Varaždin, 2017.

[3] Završni rad – ''MALE VERTIKALNE VJETROELEKTRANE'', Ivan Janjišić, Zagreb, 2013.

[4] Diplomski rad – ''PREDPROJEKT VJETROTURBINE'', Iva Hrgovan, Zagreb, 2011.

[5] Priručnik – ''ENERGIJA VJETRA'', László Horváth

[6] Završni rad – ''RAD VJETROTURBINA S VERTIKALNOM OSOVINO'', Paula Perošić,

Varaždin, 2016.

[7] Završni rad – ''RASPOLOŽIVOST I RIZIK RADA VJETROELEKTRANA'', Marko Špoljarić,

Zagreb, 2011.

[8] Obnovljivi izvori energije, Meliha Šabanović, vježbe, 2020

[9] Obnovljivi izvori energije, Prof.dr.sc. Indira Buljubašić, predavanja, 2020

[10] ENERGETSKI STROJEVI I SUSTAVI, dr.sc. Nenad Mustapić Prof.dr.sc. Zvonimir Guzović,
Prof.dr.sc. Branko Staniša, nastavni materijal, Karlovac, 2013.

[11] https://tehnika.lzmk.hr/tehnickaenciklopedija/turbina_vjetrena.pdf
Tehnička enciklopedija – poglavlje ''VJETRENA TURBINA''

[12] https://www.ferk.ba/_ba/index.php/dozvole/uputstva/141-uputstva/18351-kako-
izracunati-vazecu-otkupnu-cijenu-za-energiju-iz-obnovljivih-izvora
Kako izračunati važeću otkupnu cijenu za energiju iz obnovljivih izvora?

[13] Diplomski rad – ''STRUKTURIRANJE I INFORMATIZACIJA REGISTRA OBNOVLJIVIH

35
 IZVORA ENERGIJE I KOGENERACIJA'', Kata Sušac, Zagreb, 2007.

[14] Završni rad – ''OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE'', Iva Krenek, Karlovac, 2016.

[15] https://www.researchgate.net/publication/
324538759_OBNOVLJIVI_IZVORI_ENERGIJE_I_NJIHOVA_UPOTREBA_U_NISKOM_REGI
ONU
[16] Seminarski rad – ''ENERGIJA VJETRA'', Sedin Hasanbašić, Tuzla, 2018.

36