J.U. Mješovita srednja škola ¨Hasan Kikić¨ Školska 2015/2016.

godina

Gradačac

Srednja elektrotehnička škola

Elektrotehničar energetike

MATURSKI RAD
Tema: Elektrane na vjetar

Učenik: Mentor:
 Emina Selimović Alić Samir, dipl.ing.el.teh.

Gradačac , juni 2016

Sadržaj:
Uvod.........................................................................................................................................3

Vjetroelektrane....................................................................................................................5

Podjela turbina.....................................................................................................................6

Konstrukcijski oblici vjetroturbina..............................................................................6

Broj lopatica.......................................................................................................................10

Energija vjetra....................................................................................................................11

Raspodjela brzine vjetra................................................................................................12

Proizvodnja električne energije..................................................................................13

Izbor položaja vjetroelektrane....................................................................................16

Prednosti i nedostaci.......................................................................................................17

Prednosti vjetroelektrana su........................................................................................17

Nedostaci vjetroelektrana su.......................................................................................17

Uticaj vjetroelektrana na okoliš..................................................................................18

Pozitivni utjecaji na okoliš ............................................................................................19
Negativan uticaj na okoliš..............................................................................................19

Zaključak.............................................................................................................................20

Literatura............................................................................................................................21
Uvod
Jedan od oblika energije koji svakodnevno koristimo jest električna energija.
Glavna prednost električne energije jest mogućnost njenog lakog transporta
do krajnjeg korisnika. Problem koji se javlja jest proizvodnja, naime najveći
udio u svjetskoj proizvodnji el. energije imaju termoelektrane koje koriste
fosilna goriva. Osim što su ograničen resurs, fosilna goriva značajno zagađuju
Zemljinu atmosferu. Iz navedenih razloga javlja se potreba za novim,
alternativnim izvorima energije. U svojoj okolini primjećujemo velike
potencijale prirodnih izvora energije kao što su sunčeva energija, energija
vjetra, energija oceana, geotermalna energija, biogoriva i sl. Da bi se ti izvori
iskoristili, potrebni su uređaji koji vrše pretvorbu energije. Uobičajeno je da se
takvi uređaji grupiraju te na taj način tvore elektrane koje proizvode el.
energiju za široku potrošnju. Zbog raznih čimbenika kao što su razvoj
tehnologije, svijest o ekologiji i potreba za jeftinijom energijom svjedoci smo
sve većeg porasta broja objekata koji imaju instaliran neki od sustava za
iskorištavanje alternativnih izvora energije tzv. samoodrživi objekti.

Da bi se netko odlučio za kupnju ovakvog uređaja karakteristike proizvoda

moraju zadovoljiti osnovne uvjete kao što su: zadovoljavajuća iskoristivost,
prihvatljiva cijena, lako održavanje i sl. Izrada ovakvog uređaja zahtjeva
razumijevanje nekih osnovnih pojmova te je neophodno opisati energent koji
će se koristiti, analizirati uređaj za pretvorbu mehaničke energije u električnu
te proučiti već postojeće konstrukcije takvih uređaja na tržištu. Time se
pokušavaju umanjiti nedostatci postojećih proizvoda te se razmatraju
mogućnosti za povećanje ukupnog učinka. Bitno je naglasiti da je niska cijena
jedan od glavnih faktora koji se mora zadovoljiti, a budući da konstrukcija nije
predviđena za masovnu proizvodnju bitno je da proizvodnja po komadu bude
u startu jeftina stoga materijali moraju biti lako dostupni, a tehnološki
postupci jednostavni. Kao što je već navedeno jedan od alternativnih izvora
energije jest vjetar. Po svojoj prirodi vjetar je oblik sunčeve energije i kao
takav ubraja se u obnovljive izvore. Uređaji koji se koriste za pretvorbu
energije vjetra u mehaničku energiju nazivaju se vjetroturbine.

Vjetroelektrane

Vjetroelektrana je niz blisko smještenih vjetroagregata, najčešće istog tipa,

izloženih istom vjetru i priključenih posredstvom zajedničkog rasklopnog
uređaja na elektroenergetski sustav. Vjetroagregat je rotiraju HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Rotacija"ći stroj koji pretvara kineti
HYPERLINK "https://hr.wikipedia.org/wiki/Kineti%C4%8Dka_energija"čku
energiju vjetra prvo u mehani HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Mehani%C4%8Dka_energija"čku, a zatim
preko elektri HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Elektri%C4%8Dni_generator"čnih
generatora u elektri HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Elektri%C4%8Dna_energija"čnu energiju. Pri
tome se rotor vjetroturbine i rotor električnog generatora nalaze na
istom vratilu. Vjetroelektana je obnovljivi izvor elektri HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Obnovljiva_energija"čne energije pokretan
kinetičkom energijom vjetra.
Slika 1. Vjetropark

Energija vjetra je u stvari oblik sun HYPERLINK

"https://hr.wikipedia.org/wiki/Sun%C4%8Deva_energija"čeve
energije. Sunce neravnomjerno zagrijava različite dijelove Zemlje i to rezultira
različitim tlakovima zraka, a vjetar nastaje zbog težnje za izjednačavanjem
tlakova zraka. Postoje dijelovi Zemlje na kojima puše tzv. stalni (planetarni)
vjetrovi i na tim područjima je iskorištavanje energije vjetra najisplativije.
Dobre položaji su obale mora i oceana (priobalna vjetroelektrana), te pučina
mora (plutajuća vjetroelektrana). Pučina se ističe kao najbolji položaj zbog
stalnosti vjetrova, ali cijene ugradnje i prijevoza energije usporavaju takva
ulaganja.
Kod pretvorbe kinetičke energije vjetra u mehaničku energiju
(okretanje osovine generatora) iskorištava se samo razlika brzine vjetra na
ulazu i na izlazu. Albert Betz, njemački fizi HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Fizi%C4%8Dar"čar dao je još davne 1919.
zakon energije vjetra, poznat kao Betzov zakon. Njegov zakon kaže da
možemo pretvoriti samo manje od 16/27 ili 59% kinetičke energije vjetra u
mehaničku energiju pomoćuturbine na vjetar. 59% predstavlja teoretski

maksimum, ali u primjeni se može pretvoriti između 35% i 45% energije

vjetra zbog raznih gubitaka u sustavu.

Za korištenje energije vjetra često se upotrebljava agro-hortikulturalno

nazivlje, pa se tako govori o vjetroparkovima, vjetrofarmama ili vjetropoljima.
Na taj način se i samom nomenklaturom pokušava reći da se ne radi o
„pravim“ elektranama. Zato treba jasno reći, vjetroelektrana jest elektrana i to
ona koja kao gorivo za proizvodnju električne energije koristi vjetar. Ona se
kao i svaka druga elektrana sastoji od nekoliko dijelova,
uključujući vjetroagregate (turbina + generator), transformatorske stanice, ka
bele i vodove, te ostale pripadajuće objekte. Na taj način postiže se sustavnost
nazivanja objekata za proizvodnju električne energije
(hidroelektrana, termoelektrana, nuklearna elektrana, itd.) i nedvojbeno se
iskazuje da je vjetroelektrana elektroenergetski objekt, a ne element
krajobraznog ili poljoprivrednog karaktera.

Podjela vjetroturbina
Vjetroturbine možemo podijeliti prema položaju osi vrtnje. Uobičajene
vjetroturbine imaju horizontalno postavljenu osu vrtnje i zbog toga se
nazivaju Vjetroturbine s horizontalnom osi vrtnje ili VSHO . Manje poznate
vjetroturbine imaju vertikalnu os vrtnje i nazivaju se Vjetroturbine s
vertikalnom osi vrtnje ili VSVO (eng. VAWT). Da bi se razjasnila razlika između
ove dvije vrste vjetroturbina potrebno ih je detaljnije opisati.

Konstrukcijski oblici vjetroturbina

Vjetroturbine spadaju u rotacijske strojeve na strujanje jer njihov rotor u
kojem se vrši pretvorba energije vrši rotacijsko gibanje. Vjetroturbina je
izložena slobodnoj struji zraka tj. kinetičkoj energiji vjetra iz okolnog
vjetroenergetskog polja. Ta se energija u kolu turbine pretvara u okretni
moment vratila. Vjetroturbine su hladni strojevi, to znači da se u njima
pretvara energija prirodnog fluida koji ima temperaturu okoline. Glavna
karakteristika vjetra kao pogonskog fluida jest njegova obnovljivost. Nakon
što zrak napusti sustav kojem je predao energiju vraća se u okolinu ne
promijenjenih fizičkih i kemijskih svojstava. Preostala energija fluida na izlazu
iz turbine dovoljna je da on napusti sustav.

Multiplikator vjetroagregata je važan modul cijelog agregata koji povezuje

vjetroturbinu sa generatorom. Vjetroagregat je strojno postrojenje koje
pretvara kinetičku energiju vjetra najprije u mehaničku energiju, a potom u
električnu energiju pogodnu za slanje u električnu mrežu. Osnovni dijelovi
svakog vjetroagregata su vjetroturbina, multiplikator vjetroagregata,
električni generator, kućište vjetroagregata, nosivi stup, veza na električnu
mrežu i temelj. Bitno je razlikovati pojmove vjetroturbina, vjetroagregat i
vjetroelektrana. Vjetroturbina je samo dio vjetroagregata koji se sastoji od
lopatica i osovine koja se dalje nastavlja do multiplikatora. Vjetroturbina
pretvara kinetičku energiju vjetra u mehaničku energiju. Vjetroagregat je
cijelo postrojenje koje energiju vjetra pretvara u energiju pogodnu za prijenos
u električnu mrežu, dok je vjetroelektrana više vjetroagregata na jednom
području. Vjetroelektrana se još često naziva i vjetropark ili vjetrofarma.
Na slici 2. je prikazana konstrukcija tipičnog vjetroagregata sa horizontalnom
osi vrtnje.

Brojevima 1 – 13 označeni su dijelovi vjetroagregata i to ovim slijedom:

1. Temelj

2. Veza na električnu mrežu

3. Nosivi stup

4. Ljestve za pristup dijelovima u kučištu vjetroagregata

5. Regulacija usmjerenja vjetroturbine (Yaw Control)

6. Kučište vjetroagregata

7. Električni generator

8. Anemometar, uređaj za mjerenje brzine i smjera vjetra

9. Električna ili mehanička kočnica

10. Multiplikator

11. Lopatica rotora

12. Regulacija napadnog kuta lopatice (Pitch Control)

13. Kućište vjetroturbine

Vjetroagregati manjih snaga uopće nemaju multiplikator, nego je osovina

vjetroturbine izravno povezana na električni generator, bez prilagođavanja
brzine vrtnje. Izvedbe bez multiplikatora su sve češće i kod većih
vjetroagregata gdje se koriste električni generatori s mnogo pari polova. U
vjetroagregatima se za proizvodnju električne energije koriste asinkroni
generatori, da bi se dobila izmjenična struja na frekvenciji mreže generator bi
se trebao okretati sinkronom brzinom vrtnje, a iznos sinkrone brzine
generatora ovisi o broju pari polova generatora i traženoj frekvenciji
proizvedene struje [2].

Osim prilagođavanja brzine vrtnje električnom generatoru, multiplikator ima i

ulogu smanjenja momenta od vratila vjetroturbine do vratila generatora.
Naime, prema instaliranoj snazi vjetroagregati se mogu podijeliti na:

-Male, sa instaliranom snagom do 100 kW

-Srednje, sa instaliranom snagom 100 kW – 1,5 MW

-Velike, sa instaliranom snagom većom od 1,5 MW

Unutar samog vjetroagregata postoje najmanje dvije regulacije.

 Prva je regulacija usmjerenja vjetroturbine . Anemometrom se mjeri brzina
vjetra i utvrđuje smjer puhanja vjetra, a vjetroturbina se zakreće tako da
lopatice budu okrenute tako da vjetar struji izravno u njih. Također, kod
velikih brzina vjetra se koči vjetroturbina zbog opasnosti da takvi udari vjetra
uzrokuju štete na vjetroagregatu. Brzinu vjetra na kojoj se koči vjetroturbina
utvrđuje proizvođač vjetroagregata.

Druga regulacija unutar vjetroagregata je regulacija napadnog kuta lopatice ,

napadni kut lopatice se mijenja zakretanjem lopatica oko svoje osi. Naime,
vjetroturbina nikako ne može preuzeti svu kinetičku energiju vjetra jer dio
energije mora ostati u vjetru kako bi se on nakon što prođe kroz lopatice
mogao dalje kretati i time omogućiti dolazak nove struje zraka. Maksimalno
dostiziva teoretska granica iskoristivosti kinetičke energije vjetra iznosi
16/27 odnosno 59,3% i naziva se Betzova granica. To je teoretski stupanj
iskoristivosti u idaleiziranom slučaju i u praksi se može dosegnuti
maksimalno 80% tog teoretskog iznosa. Utvrđeno je da stupanj iskoristivosti
ovisi o omjeru brzine vjetra i brzine vrtnje vjetroturbine, odnosno da taj omjer
bude bez dimenzijski izražava se kao omjer brzine vjetra i brzine vrha
lopatica, a brzina vrha lopatica je u izravnoj geometrijskoj vezi sa brzinom
vrtnje vjetroturbine.

Regulacijom napadnog kuta zakretanjem lopatica vjetroturbine oko njihove

vlastite osi osigurava se konstantan omjer brzina vrtnje pri kojem se postiže
maksimalna iskoristivost. Dakle, brzina vrtnje vjetroturbine se mijenja ovisno
o brzini vjetra. To znači da ukoliko između vjetroturbine i generatora postoji
konstantan prijenosni omjer brzina vrtnje generatora neće biti konstantna
nego će se mjenjati kako se mijenja brzina vrtnje vjetroturbine. Prema načinu
pretvorbe energije vjetra u električnu te njihovom priključku na električnu
mrežu vjetroagregati se mogu podijeliti na vjetroagregate s asinkronim
generatorom i multiplikatorom i na vjetroagregate sa sinkronim generatorom,
sa ili bez multiplikatora [4], pa postoje:

- Asinkroni kavezni jedno ili dvobrzinski generator, s multiplikatorom

-Asinkroni klizno-kolutni dvostrano napajani generator, s multiplikatorom

- Sinkroni generator sa uzbudnom strujom na rotoru, direktni pogon

- Sinkroni generator sa uzbudnom strujom na rotoru, s multiplikatorom

- Sinkroni generator s trajnim magnetima, direktni pogon

-Sikroni generator s trajnim magnetima, s multiplikatorom

U vjetroagregatima kod kojih se koriste asinkroni generatori njihova sinkrona

brzina vrtnje daje izmjeničnu struju frekvencije mreže (50 Hz). Kako se brzina
vrtnje generatora mjenja ovisno o brzini vjetra, generator će se rijetko vrtjeti
sinkronom brzinom vrtnje, što znači da će u većini slučajeva davati struju
frekvencije različite od frekvencije mreže. Zbog toga kao dio veze na
električnu mrežu mora biti postavljen ispravljač frekvencije koji najprije
izmjeničnu struju koju proizvodi generator pretvara u istosmjernu, a potom tu
istosmjernu pretvara u izmjeničnu struju na frekvenciji mreže.

Broj lopatica
Broj lopatica rotora kod horizontalnih vjetroturbina ima veliki utjecaj na
njihove karakteristike. Uobičajena vjetroturbina s tri lopatice naziva se
klasični Danski koncept. Prema tom konceptu ocjenjuju se ostali jer se
pokazao kao najbolje rješenje. Te turbine koriste asinkrone generatore.
Neparni broj lopatica u odnosu na parni pokazao se kao bolje rješenje zbog
uravnoteženosti konstrukcije.

Vjetroturbina s dvije lopatice

Uštedom na jednoj lopatici dobivamo potrebu za većom brzinom vrtnje da bi

dobili jednaku količinu energije kao vjetroturbina s tri lopatice. Veće brzine
povećavaju razinu buke. Osim toga ovakva izvedba zahtjeva složenije
učvršćenje lopatica za trup jer im se mora dopustiti mali kut zakretanja u
vertikalnoj osi da bi se izbjegla velika naprezanja pri prolasku lopatice ispred
stupa.

Vjetroturbina s jednom lopaticom

Unatoč još većoj uštedi zbog smanjenja broja lopatica ovakva izvedba nije se
pokazala dobrom. Javlja se još veća buka, i potreba za protu utegom na
suprotnoj strani lopatice.

Slika 3. Vjetroturbina sa jednom lopaticom

Energija vjetra

Energija vjetra, pretvaramo je u korisni oblik energije, elektri HYPERLINK

"https://hr.wikipedia.org/wiki/Elektri%C4%8Dna_energija"čnu energiju,
pomoću vjetroelektrana. U klasičnim vjetrenja HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Vjetrenja%C4%8Da"čama energiju vjetra
pretvaramo u mehaničku te je kao takvu direktno koristimo za
mljevenje žitarica ili pumpanje vode. Krajem 2007. instalirana snaga
vjetroelektrana u svijetu bila je 94.1 GW. Trenutno vjetroelektrane pokrivaju
tek 1% svjetskih potreba za električnom energijom, dok u Danskoj ta brojka
iznosi 19%, Španjolskoj i Portugalu 9%, Njema HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Njema%C4%8Dka"čkoj i Irskoj 6% (podaci za
2007.). Električnom energijom iz vjetra vjetroelektrane snabdijevaju elektro
energetsku mrežu kao što i pojedinačni vjetroagregati napajaju izolirana
mjesta. Vjetar je bogat, obnovljiv, lako dostupan i čist izvor energije.
Nedostatak vjetra rijetko uzrokuje nesavladive probleme kada u malom udjelu
sudjeluje u opskrbi električnom energijom, ali pri većem oslanjanju na vjetar
dovodi do većih gubitaka.

Slika 4.Šema vjetroelektrane priključene na električnu mrežu

Raspodjela brzine vjetra

Vjetar jako varira i srednja vrijednost brzine za danu lokaciju nam ne može
reći koju količinu energije naš vjetroagregat može proizvesti. Ipak, kod
predviđanja ponašanja vjetra na određenom mjestu, držimo se podataka koje
su nam dala mjerenja. Dovoljna je i manja promjena lokacije da bi imali velike
promjene u brzini vjetra. Brzinu vjetra mjerimo i aproksimiramo.

Kako se velika količina energije dobiva pri većim brzinama vjetra, dosta nam
energije dolazi u kraćim intervalima, odnosno na mahove, kao i vjetar.
Posljedica toga je da vjetroelektrane nemaju stalnu snagu na izlazu kao sto to
imaju npr. termoelektrane, te postrojenja koja napajaju vjetroagregati moraju
imati osiguranu proizvodnju električne energije i iz nekog drugog izvora.
Stalnost snage kod vjetroelektrana bi nam mogao osigurati napredak u
tehnologijama koje se bave spremanjem energije tako da možemo koristiti
energiju koju smo dobili za jačeg vjetra onda kada ga nema.

Slika 5 .Dijagram frekvencije i energije

Proizvodnja električne energije

Vjetroelektrana je postrojenje koje pretvara kinetičku energiju vjetra u
električnu ili mehaničku energiju. Vjetroelektranu činji jedna ili više
vjetroturbina raspoređenih na nekom prostoru, a da su pritom izložene istom
vjetru i zajedno spojene na mrežu. Prema instaliranoj snazi dijele se na male
vjetroelektrane i crpne stanice snage do nekoliko desetaka kW te velike
vjetroelektrane s vjetroturbinama pojedinačne snage do 3,5 MW. Male
vjetroelektrane, tj. energija koju proizvode, mogu se koristiti na nekoliko
načina:

• Kada je potrošač u nemogućnosti spojiti se na električnu mrežu

vjetroturbina može biti samostalan izvor energije. Ukoliko se proizvede višak
energije ona se može pohraniti u akumulator za naknadno korištenje. Kako je
vjetar kao pojava vrlo nepredvidive prirode može se dogoditi da na danoj
lokaciji u određenom vremenskom periodu nema vjetra. Iz tog razloga kod
ovakvog načina instalacije poželjno je osigurati rezervni sustav napajanja.
Rezervni sustav može objediniti nekoliko izvora energije kao npr. solarne
kolektore i diesel agregat. Pri korištenju prednost bi se uvijek trebala dati
obnovljivim izvorima energije.

• Drugi način spajanja jest spajanje vjetroturbine na električnu mrežu pa se,

ukoliko nema vjetra, koristi struja iz mreže. Ukoliko se troši manje energije no
što vjetroturbina proizvede, višak se predaje mreži.

• I posljednji način iskorištavanja energije vjetra jest pogon vodnih crpki,

punjenje akumulatora na brodovima i sl.

5.1. Generatori električne energije prikladni za rad vjetroturbina

Uloga električnog generatora u sustavu vjetroturbine jest pretvorba

mehaničke energije u električnu. Nedostatak vjetroturbine kao pogona jest
fluktuacija okretnog momenta. Također zahtijevaju hlađenje koje se vrši
zrakom ili vodom.

Generatori koji se koriste kod vjetroturbina mogu biti sinkroni i asinkroni:

Sinhroni generator

Sinkroni generator spada u strojeve izmjenične struje. Sinkroni generatori

uglavnom se primjenjuju kada se znaju uvjeti rada pogona tj. kada je brzina
vrtnje vjetroelektrane stalna (to se postiže ugradnjom sustava za zakretanje
lopatica kod VSHO). Sinkronim generatorima potreban je uzbudni sustav i
regulator brzine kojim će se održavati napon i frekvencija. Oni imaju veći
stupanj djelovanja i pouzdani su no pri uvjetima kada dolazi do poremećaja
brzine vrtnje, zbog fluktuacije brzine vjetra ili poremećaja u mreži, teško
zadržavaju sinkronizam. Za primjenu kod vjetroturbina koje nemaju
konstantnu brzinu vrtnje potrebno je osigurati statički pretvarač frekvencije.
Time se izbjegavaju problemi nestabilnosti napona. Ovo je inicijalno skuplja
varijanta ali ako je cijena isporučene energije visoka dugoročno dobiva na
isplativosti. Sinkroni generatori prikladni su za otočni način rada uz
regulatore napona i frekvencije. Dodatna prednost ovih generatora jest
sposobnost proizvodnje jalove snage što je poželjno ako su priključeni na
naponski slabu mrežu.

1 - toranj
 2 - sinkroni generator
3 - adapter
4 - glavčina
5 - prednji dio oplate(spiner)
6 - klizni koluti
7- lopatice
8 - oplata gondole(rotirajući dio )
9 - anemometar
10 - priključna kutija generatora
11 - uzbuda generatora
12 - elektormotorni pogon za zakretanje gondole(yaw)
13 - glavni nosač
14 - osovinski rukavac

Asinhroni generatori

Također spadaju u strojeve izmjenične struje no njihova je brzina vrtnje

različita od sinkrone brzine i ovisna je o opterećenju. Kod motornog rada ovih
strojeva priključivanjem na izmjenični simetrični trofazni izvor kroz namot
statora poteku struje i stvore rotirajuće magnetsko polje koje rotira
sinkronom brzinom ns i pri rotaciji presijeca vodiče rotorskog i statorskog
namota te se u njima inducira napon. Rotor se okreće u smjeru vrtnje
magnetskog polja. Brzina vrtnje rotora uvijek je manja od sinkrone brzine i
ovisi o opterećenju motora.

Ovi generatori obično se koriste za spajanje vjetroelektrane na krutu mrežu.

Osnovna prednost odražava se u njihovoj jednostavnoj i jeftinoj konstrukciji,
no s druge strane moraju imati kompenzacijski uređaj (uklopive
kondenzatorske baterije) i priključni uređaj koji služi za sinkronizaciju s
mrežom. U usporedbi s sinkronim generatorom asinkroni je u prednosti kod
priključenja na mrežu zbog jednostavnijeg sustava upravljanja. Osim toga on
je robusniji i znatno jeftiniji, a uvjeti održivosti sinkronizma mnogo su
fleksibilniji. Za potrebe vjetroturbina koje imaju promjenjivu brzinu vrtnje
rotora potrebno je dodati diodni ispravljač u mosnom spoju za regulaciju
djelatnog otpora rotora i promjenu brzina/moment karakteristike asinkronog
motora. Ovdje napon i frekvencija mreže određuju napon i frekvenciju
asinkronog generatora. Maksimalna radna snaga ograničena je najvećom
dopuštenom strujom u trajnom radu, a ovisi o dovedenoj mehaničkoj snazi tj.
o brzini vrtnje generatora. Glavni nedostatak je nemogućnost rada bez napona
mreže pa je potrebno koristiti samouzbudu u obliku kondenzatora. Nije mu
potrebna sinkronizacija niti uzbudni sustav, ali treba imati uređaj za
ograničenje brzine vrtnje da ne bi došlo do pobjega, tj. do postizanja
prevelikih nadsinkronih brzina pri naglom rasterećenju. Lako ih je održavati
jer zahtijevaju samo povremenu zamjenu ležajeva.

1 - kran
2 - asinkroni generator
3 - sustav za hlađenje
 4 - upravljački ormar
5 - prijenosnik
6 - glavno vratilo
7 - sustav sa blokiranje rotora
8 - lopatice
9 - glavčina
10 - oplata gondole(spinner)
11 - okretnica lopatice
12 - nosač gondole
13 - hidraulički agregat
14 - disk
15 - okretnica za zakretanje gondole
16 - kočnice
17 - toranj
18 - pogon zakretanja gondole
19 - spojka

Izbor položaja vjetroelektrane

Iako je vjetropotencijal najvažniji čimbenik za izbor položaja vjetroelektrane,
postoji i niz drugih čimbenika koji se moraju zadovoljiti. Izbor položaja
provodi se u dva koraka. Najprije se određuju područja koja su nepogodna za
izgradnju zbog sljedećih razloga:

• područje ima izuzetno mali vjetropotencijal;

• područje zaštićeno zbog iznimnih prirodnih ili kulturnih ljepota (park
prirode, arheolo HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Arheologija"ško nalazište);
• područje namijenjeno za izgradnju stambenih ili gospodarskih objekata;
• područje vrlo zahtjevnog reljefa s obzirom na mogućnost izgradnje.

U drugom koraku provodi se vrednovanje makrolokacije na temelju kriterija

kao što su:

• srednja godišnja brzina vjetra;

• veličina lokacije, odnosno broj vjetroagregatskih jedinica koje je na tom

položaju moguće postaviti;

• udaljenost lokacije od prometnica;

• udaljenost lokacije od postojeće elektri HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Elektroenergetski_sustav"čne mreže;
• mogućnost održavanja i nadzora nad vjetroelektranom;
• značajke terena (šumovitost, pogodnost za poljodjelstvo i drugo);
• utjecaj na životinjski svijet (migracijski putovi ptica selica, zaštićena
staništa i drugo)
• položaj lokacija s obzirom na turisti HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Turizam"čka područja.

Unutar odabranih makrolokacija izdvajaju se mikrolokacije. Za vredovanje i

izbor najpovoljnije mikrolokacije može se primijeniti načelo slično izboru za
makrolokaciju. Nakon izbora mikrolokacije kreće se s mjerenjem
karakteristika vjetra (brzina, smjer i drugo). Na temelju analize izmjerenih
podataka u određenom vremensko razdoblju (minimalno 1 godina) izrađuje
se studija izvodljivosti u kojoj će se odrediti veličina i broj vjetroagregata,
odnosno optimalni kapacitet lokacije. Prema navedenim čimbenicima, idealna
vjetroelektrana je ona koja je smještena na mjestu koje ima povoljan
vjetropotencijal, nalazi se blizu električne mreže, ima dobar cestovni pristup, a
njezina gradnja je u skladu s namjenom prostora i s uvjetima za HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Za%C5%A1tita_okoli%C5%A1a"štite okoliša.
Prednosti i nedostaci
Prednosti vjetroelektrana su:

• ne troše gorivo, tj. energija vjetra je u uvjetno rečeno "besplatna";

• vjetroelektrane su poželjan oblik obnovljivog izvora
energije nasuprot elektranama na fosilna goriva, jer kemijski i biološki
nezagađuju okoli HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Prirodni_okoli%C5%A1"š;
• vjetroelektrana može imati umjeren pozitivan utjecaj na smanjenje snage
vjetra u područjima koja su inače izložena suviše jakim vjetrovima;
• borba protiv globalnog zatopljenja (Protokol iz Kyota);
• vjetroelektrane su energetska postrojenja bez štetnih emisija (staklenički
plinovi);

• smanjuje se nacionalna ovisnost o uvozu fosilnih goriva;

Nedostaci vjetroelektrana su:

• povremenost pogona, zavisno o meteorolo HYPERLINK

"https://hr.wikipedia.org/wiki/Meteorologija"škim karakteristikama
područja primjene. Nije rješeno učinkovito akumuliranje većih količina
energije za razdoblje bez vjetra, pa bi se stoga vjetroelektrane trebale
vezati na elektroenergetski sustav regije i s njim razmjenjivati energiju.
Prikladnim se čini kombinacija hidroelektrana i vjetroelektrana, koja u
razdoblju jačeg vjetra štedi hidro-akumulaciju, a u razdoblju bez vjetra
energiju daje hidroelektrana. Kod sitnih vjetroelektrana akumulaciju mogu
osiguravati jedino akumulatori, koji ne mogu zadovoljiti potrebe u
 područjima s manje vjetrovitih dana, ali mogu štediti klasičnu energiju u
vjetrovitom razdoblju;
• jake promjene u snazi vjetra relativno su teže tehnički savladive. Tehnička
rješenja moraju spriječiti oštećenje vjetrenjače priolujnoj snazi i izvlačiti
maksimalnu snagu pri slabom vjetru, što poskupljuje ta rješenja;
• za usklađivanje broja okretaja vjetroturbine s brojem okretaja
ugrađenog generatora potreban je multiplikator s automatskom
regulacijom brzina generatora, što također poskupljuje tehničku izvedbu;
• troškovi odr HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Odr%C5%BEavanje"žavanja znaju činiti
značajnu stavku u cijeni dobivene energije vjetra, budući da je u slučaju
velikih vjetroelektrana broj uređaja relativno velik, tj. snaga po jednom
uređaju je daleko manja nego kod klasičnih elektrana na fosilna goriva;
• prisutno je izvjesno "estetsko zagađenje" u slučaju velikih vjetroelektrana,
što međutim nema većeg značaja ako se takva vjetroelektrana ugradi na
nenapučenim prostorima.

Uticaj vjetroelektrana na okoliš

Vjetroelektrane ne zahtijevaju potrošnju goriva za kontinuiran rad, nemaju
nikakvu emisiju direktno vezanu uz proizvodnju struje. Vjetroelektrane ne
proizvode uglji HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Uglji%C4%8Dni_dioksid"čni
dioksid, sumporov dioksid, živu, čestice, i mnoge druge vrste zagađenja zraka,
kao što stvaraju fosilna goriva. Vjetroelektrane troše resurse samo u
proizvodnji i izgradnji. Tjekom proizvodnje
vjetroelektrane, čelik,beton, aluminij te drugi materijali, moraju se proizvesti i
transportirati koristeći procese koji zahtijevaju mnogo energije. Pri tim
procesima koriste fosilne izvore energije. Proizvođač vjetroelektrana Vestas,
tvrdi da se početna emisija ugljičnog dioksida isplati u roku od otprilike devet
mjeseci rada vjetroelektrana u blizini obale.[32]

Studija iz 2006. zaključila je da je emisija ugljikovog dioksida CO2 od vjetrovne

energije između 14 do 33 tona po GWh proizvedene energije. Većina emisije
CO2 dolazi od proizvodnje betona za temelje vjetroturbine.[33] Studija Irske
nacionalne mreže govori da "Proizvodnja električne energije iz vjetra
smanjuje potrošnju fosilnih goriva te time smanjuje emisiju CO2", uočili su
smanjenje u emisiji CO2 u razini od 0,33 do 0,59 tona CO2 po MWh. [34] Studija
UKERC-a o intermitentnosti također zaključuje da vjetrovna energija može
zamijeniti proizvodnju baziranu na fosilnim gorivima, smanjujući i potrošnju
goriva i emisiju ugljičnog dioksida.[35]

Ispitivanja pokazuju da vjetroelektrane imaju sve veću podršku medu ljudima.

Tako 71% pučanstva u Europskoj Uniji iskazuje svoju potporu za gradnju
vjetroelektrana (izvor: ewea.org). Postotak potpore vjetroelektranama je još
veći kod dijela pučanstva koje u blizini svog životnog prostora ima izgrađene
vjetroelektrane. Vjetroelektrane su također odraz razvoja i brige neke zemlje
za svoj okoliš, zrak, zdravlje i hranu, te kao takve stvaraju pozitivnu sliku o
regiji u kojoj se nalaze.

Pozitivni utjecaji na okoliš

Prilikom rada vjetroenergetskih postrojenja ne dolazi ni do kakvih emisija
ispušnih plinova ili krutih čestica, niti postoje drugi oblici zaga HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Zaga%C4%91enje"đivanja okoli HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Okoli%C5%A1"ša koji karakteriziraju
konvencionalne energetske objekte i nuklearne elektrane. Instaliranjem
vjetroelektrana umjesto termoelektrana na fosilna goriva, sprječava se emisija
ugljikovog dioksida CO2. Poznato je da su ugljikov dioksid CO2 i sumporov
dioksid SO2 jedni od najvećih zagađivača našeg planeta koji stvaraju ozonske
rupe, stakleni HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Stakleni%C4%8Dki_plinovi"čke
plinove, kisele ki HYPERLINK
"https://hr.wikipedia.org/wiki/Kisela_ki%C5%A1a"še, zagađuju vodu,
povećavaju globalno zatopljenje i drugo. Ispod stupova vjetroelektrane mogu
se obavljati poljodjelski, stočarski i slični radovi kao i ispod visokonaponske
mreže. Prednost vjetroelektrana je i u tome što se mogu smjestiti podjednako
na neobradivim površinama, morskoj pučini ili poljoprivrednom zemljištu, a
posebnost što se prostor između stupova generatora i dalje može koristiti.

Negativni utjecaji na okoliš

Jedan od najvećeg problema je buka koju stvaraju vjetroelektrane prilikom
vrtnje propelera i pogonskog mehanizma generatora koji je smješten u
gondoli. Danas buka, sa sve savršenijim tehnološkim rješenjima zvu
HYPERLINK "https://hr.wikipedia.org/wiki/Zvu%C4%8Dna_izolacija"čne
izolacije je smanjena kao problem. Neki smatraju da visina stupova stvara
ružan ugođaj i tako narušava izgled postojećeg okoliša gdje je smještena sama
vjetroelektrana. U mnogim zemljama vjetroelektrane su turistička atrakcija, te
se prema stupnju uređenosti i čistoće mogu mjeriti s nacionalnim parkovima.
Samo jednu vjetroelektranu u Škotskoj (Vjetroelektrana Scroby Sands)
godišnje posjeti preko 35 000 turista, a 90% ispitanih turista koji su posjetili
tu škotsku vjetroelektranu izjavilo je kako su bili veoma zadovoljni izletom.
Opasnost za ptice često je glavna zamjerka protiv gradnje vjetroelektrana.
Međutim, studije procjenjuju da su vjetroelektrane odgovorne za 0,3 do 0,4
pogibelji ptica po gigawat-satu (GWh) struje, dok su elektrane na fosilna
goriva odgovorne za oko 5,2 pogibelji po GWh.

Zaključak

Namjera ovog izlaganja bila je na jednom mjestu sažeti ključne prednosti i

probleme vezane za vjetroelektrane, te pokušati dati afirmativan pogled na tu
tehnologiju. Razumljivo je da se ne očekuje da će vjetroelektrane riješiti sve
energetske probleme .

Međutim, vjetroelektrane svakako predstavljaju zanimljiv energetski izvor,

kojeg treba iskoristiti na najučinkovitiji mogući način. Kao i svaka tehnologija,
i vjetroelektrane imaju svoje specifičnosti. Ipak, to nije razlog da ih se
zanemaruje, podcjenjuje i diskriminira, jer je kWh električne energije
proizveden u vjetroelektrani jednak kWh proizvedenom u bilo kojoj drugoj
elektrani. Uvođenje vjetroelektrana u primjenu neminovno će dovesti do
promjena u dosadašnjem načinu razmišljanja i procedurama rada. Dovest će i
do razvoja nove regulative koja će pratiti uvođenje vjetroelektrana, ali i drugih
obnovljivih izvora u većoj mjeri.

Sve veći zahtjevi za zaštitom okoliša, rastuće cijene goriva i konkurencija

dovest će do posve različitih zahtjeva i problema od onih s kojim se susrećemo
danas. Zato je potrebno stvoriti naviku redovite komunikacije među
stručnjacima različitih područja – od inženjera raznih struka, do ekonomista,
ekologa, stručnjaka iz društvenih znanosti, pa i političara unutar zemlje, ali i u
inozemstvu.

Komunikacija i usvajanje novih znanja i novih praksi smanjit će pogreške i

dati odgovore na pitanja za koja je negdje već sigurno pronađeno rješenje (ne
trebamo izmišljati „toplu vodu“, već primijeniti postojeća rješenja). Također,
potrebno je stvoriti klimu poticanja inovacija i slušanja drugih ljudi i
drugačijih rješenja, jer je samo na taj način moguće kvalitetno i učinkovito
potaknuti energetiku, ali i gospodarstvo povezano uz nju.

Literatura
1.Dr.sc. Damir Rajkovic - Proizvodnja i pretvorba energije

2.Danijela Mladenović - Električna postrojenja

3.Osnove Elektrotehnike i elektronike

4.Z. Pendić, M. Pendić: „električne Mašine

5. Knjiga el. instalacija i osvjetljenja za III i IV razred

6.Danijela Mladenović-Električna postrojenja.

7. Električne instalacije i osvjetljenje-Dušan Kljakić.
8.Despot Jankovic, Aleksandar Matic, Momčilo Radibojevic elementi elektro
energetskih postrojenja.