Sveučilište J.J.

Strossmayera u Osijeku
Akademija za umjetnost i kulturu
Odsjek za instrumentalne studije
Teorija sa kompozicijom

ALTERIRANI AKORDI S POVEĆANOM SEKSOM

Seminarski rad

Ime i prezime studentice: Ksenija Pešić, JMBAG 0280002219

Mentorica: red. prof. art. Sanda Majurec

Osijek,05.2020.
 SADRŽAJ

1.Uvod .........................................................................................................................2
2. Povijest alteriranih akorda s povećanomsekstom ....................................................3
2.1. Vrste alteriranih akorda s povećanom sekstom ..........................................6
3. Alterirani akordi s povećanom sekstom u didaktičkoj harmoniji ............................9
3.1. Nastup i rješenje povećanog 6, 6/5 i 4/3 na sniženom II stupnju ..............10
3.2. Povećani sekstakord, kvintsekstakord i terckvartakord u ulozi sekundarne
dominante ...................................................................................................................11
3.3. Enharmonijske modulacije ........................................................................13
4. Zaključak ................................................................................................................16
5. Literatura ................................................................................................................17

1
 1. UVOD

Značaj alteriranih akorda sa povećanom sekstom je u njihovoj praktičnoj i povijesnoj upotrebi, od

klasične, do narodne i popularne glazbe. Razvili se iz linearnih progresija do jasnih akordskih
stuktura. Široku primjenu imali su u glazbi klasike i romantizma, no prvi zapisi već se mogu
pronaći u 15. stoljeću. Koriste se kao kromatske progresije ili kao sredstva modulacije. Pošto su
izrazito disonantni, mnogi kompozitori su ih koristili u svrhu isticanja određenog dijela
kompozicije.

2
 2. POVIJEST ALTERIRANIH AKORDA S POVEĆANOM
SEKSTOM

Kromatika je prisutna u glazbi svih razdoblja, ali ovaj poseban akord se najviše povezuje sa
kompozitorima 19.st., uz povremeni retrospektivni pogled prema razdoblju klasike. Stoga se može
činiti iznenađujućim što postoje posebno navedeni primjeri iz kasnosrednjovjekovnog razdoblja.
Postoji mogućnost da je praksa renesansne glazbe u rijetkim prilikama rezultirala povećenom
sekstom. To se može zaključiti iz komentara teoretičara koji, čini se, priznaju tu mogućnost
zabranom njezinog zvuka. Jedan od primjera je Ma doulce amour, Simona de Hasproisa iz 1400.
godine.

Slika 1. Simon de Hasprois – Ma doulce amour

Povećana seksta je u razdoblju ranog baroka još sasvim rijetka, što je pomalo iznenađujuće s
obzirom na intenzivna istraživanja kromatike u djelima za instrumente i glas. Pretpostavke su da se
koristila kao konvencionalno sredstvo za skretanje pažnje na poseban trenutak u kojem je
kompozitor htio izraziti tugu, svađu ili grijeh. Najčešće nastaje neposrednom alteracijom na akordu
subdominante, dakle kao njegovo zaoštrenje kromatskim prohodom ili kromatsko zaoštrenje
frigijske kadence – sve u službi dominante za dominantu.
Većina primjera povećane sekste iz 17.st potječe iz vokalnih izvora i može se „objasniti“
pridruženim tekstom. Preciznije, ova vrsta kromatike obično odražava negativne tekstualne slike.
Koristila se uz riječi poput "plača", "tuge", "plakanja" i "mučenja". U kompoziciji Francesca
Cavallia - L.Egisto iz 1643.godine, povećana seksta nastupa na tekstu piangete occhi dolenti -
plaču bolne oči i pianga – krik.

Slika 3. F.Cavalli – L.Egisto

Isto tako u kompoziciji Antonia Lotti – Lontananza insopportabile iz 1705. godine, gdje pov 6
nastupa na riječi dolore – bol.

Slika 4. A. Lotti – Lontananza insopportabile iz Duetti, Terzetti e Madrigali

Svi ti primjeri uglavnom su povezani negativnim tekstovima koji su u početku izdvajali interval
povećane sekste kao užasnu disonancu. Pošto su se akordi sa povećanom sekstom u talijanskom
repertoaru najprije počeli pojavljivati u operi i drugim svjetovnim žanrovima, znanstvenici se slažu
da su Talijani utjecali na skladatelje kasnog baroka u Njemačkoj s obzirom na uključivanje akorda
sa povećanom sekstom u sveta djela. Njemački su skladatelji upotrijebili povećani sekstakord kako
bi predstavili emocionalnu patnju koja je povezana s Kristovom patnjom. Nadalje, mnogi od tih
njemačkih skladatelja bili su luteranskog porijekla. Njihov osnovni fokus bio je stvaranje i
uključivanje glazbenih figura koje su predstavljale specifično značenje vezano za tekst u nastojanju
da potaknu zajednice na duboke utjecaje. Neki od najranijih primjera toga vide se u oratoriju od
kraja sedamnaestog do početka osamnaestog stoljeća.
Kod J.S.Bacha akord povećane sekste može se pronaći u čak 100 njegovih kompozicija. Po tome bi
se dalo zaključiti da je taj akord česta pojava u njegovoj muzici, no tu se većinom radi o prohodnim
disonancama.

J.S.Bach – preludij u d-molu

Primjer tzv. ˝kromatske˝ frigijske kadence o kojoj sam govorila maloprije:

J.S.Bach – Recitativ tenora iz kantate Ich hatte viel Bekümernis ,BWV 21

Od alteriranih akorada kromatskog tipa kod Bacha se može, osim povećanog sekstakorda, negdje
naći i kvintsekstakord, pa iznimno i povećani terckvartakord,

Slika 5. J.S.Bach : Capriccio o odlasku najdražeg brata, 3. stavak (povećani kvintsekstakord)

Uz baroknu rijetku pojavu povećanog sekstakorda i povećanog kvintsekstakorda, u stilu klasike se

javlja i povećani kvartsekstakord. Sva tri akorda se u klasici obilno koriste.

W.A.Mozart – Simfonija u B-duru, KV 319 – povećani 6/5

Njihov upadljiv disonantni zvuk i težnja ka rješenju znatno zaoštravaju dinamiku sazvučja i u većini
svojih pojava obilježavaju same vrhunce harmonijskog i izražajnog napona. Za razliku od ranije
kolorističke upotrebe akorda u baroknom slikanju riječi, a kasnije i romantičarskom istraživanju
njegove dvosmislenosti i nejasnoće, klasičari su ga imali tendenciju naglašavati i često uzastopno
ponavljati.
Koristili su ga u sonatnoj formi kao potvrdu dominante (D/D) prije ponovnog nastupa teme.
 Slika 8. J.Haydn – Simfonija br.103 -gdje se pojavljuje uzastopno prije ponovnog nastupa teme
menueta (poslušati menuet od početka)

Iako enharmonijska zamjena akorda sa povećanom sekstom nije bila sasvim istražena do druge
polovine 18.stoljeća, kompozitori koji su ju tzv. otkrili su bili školovani u doba baroka. Jedan od
primjera je progresija Haydna u Simfoniji br 55, Der Schullmeister

( Akordi sa povećanom sekstom dijele se na talijanski, njemački i francuski.

Slika 9. Talijanski povećani sekstakord Slika 10. Francuski povećani terckvartakord

Slika 11. Njemački povećani kvintsekstakord )

Akordi sa povećanom sekstom su u romantizmu opet dobili kolorističku ulogu. F.Schubert je

koristio ekspresivnu vrijednost akorada kromatskog tipa kako bi istaknuo izražajne vrhunce na
odgovarajučim riječima teksta, kao što su to radili kompozitori baroka. U njegovoj solo pjesmi
Dvojnik, dva melodijska, dinamična i izražajna vrhunca podržana su u klavirskoj dionici oštro
disonantnim sazvučjima povećanog terckvartakorda i kvintsekstakorda.

Slika 12. F.Schubert – Dvojnik iz zbirke Labudova pjesma (1828.)

Prvi naglasak je čisto ekspresivan, izražava snagu duševne boli – schmerzengewalt. Drugi dolazi u
trenutku u kojem se otkriva smisao pjesme, sagledavanje vlastitog dvojnika – eigene Gestalt.
Još jedan neobičan primjer je početak Schumannovog valcera op 124, br 4. Počinje sa povećanim
6/5 koji se riješi na kadencirajući kvartsekstakord petog stupnja.

Povećani kvartsekstakord se u klasici nije često koristio zbog svog prepoznatljivog distinktivnog
zvuka, no u zrelom romantizmu koristili su ga mnogi kompozitori poput Brahmsa, Čajkovskog,
Straussa ,Skrjabina, Wangera. Najzanimljiviji su primjeri Straussa i Wagnera, tzv Till Eulenspiegel i
Tristanov akord.

Tristanov i Till Eulenspiegels akord

Glazba R. Wagnera imala je veliki utjecaj na R.Straussa. Neki čak govore za Straussa da je bio
Wagnerov nasljednik. To najviše dolazi do izražaja u djelima Till Eulenspiegel lustige Streiche –
R.Straussa i Tristanu i Izoldi – R.Wagnera. Tristal i Izolda je opera u tri čina, bazirana na tragičnoj
srednjovjekovnoj ljubavnoj priči, dok je Till Eulenspiegel lustige Streiche simfonijska pjesma
bazirana na narodnoj priči o prepredenjaku koji se šali na račun svojih suvremenika. Karakterističan
interval, tj. akord koji se ističe u obje kompozicije je povećana seksta, tj povećani kvartsekstakord.
Tzv. Tristanov akord nastupa na samom početku opere. Sadrži karakterističan melodijski kromatski
pokret, no ustvari je obrazac lajtmotivske primjene karakteristične harmonije tzv. lajt harmonije.
Povećani kvartsekstakord na VI stupnju a-mola uslužbi D/D, koji se riješi u D7. Gis je appogiatura i
ais je app. Alfred Lorenz – njemački kompozitor i analitičar izbrojao je čak oko 1400 nastupa ovog
akorda tokom cijele opere.

R.Wagner : Tristan i Izolda , tzv. Tristanov akord

Till Eulenspiegel akord isto se može protumačini kao lajt akord. Povećani kvartsekstakord na IV
stupnju koji se riješi u tonički sekstakord. Probajte ga sami naći u kompoziciji : 1:06

Osim što se u oba akorda javlja distinktivan interval povećane sekste, što im je još zajedničko? (kretanje
melodije je isto u oba primjera (gis-a) kao i činjenica da su zapisani samo za puhače).

Na ovoj tablici možemo vidjeti evolucijski razvoj povećane sekste. Od probnog (možda i podsvjesnog)
predstavljanja početkom 17. stoljeća, do prihvaćanja u 1720 te do promišljenog istraživanja tonalne
dvosmislenosti u 19. stoljeću.
 3. ALTERIRANI AKORDI S POVEĆANOM SEKSTOM U
DIDAKTIČKOJ HARMONIJI

Prema građi alterirani akordi se mogu razvrstati na :

1) Alterirane akorde dijatonskog tipa (alterirani akordi u širem smislu). To su akordi koji su
alterirani u jednom tonalitetu, dok su istodobno u nekom drugom tonalitetu dijatonski akordi.
2) Alterirane akorde kromatskog tipa (alterirani akordi u užem smislu). Takvi akordi ni u jednom
tonalitetu ne postoje kao dijatonski akordi. Mogu se podijeliti u dvije skupine.
a) Alterirani akordi kromatskog tipa koji enharmonijskom zamjenom pojedinih tonova postaju
dijatonski akordi. Povećani sekstakord i kvintsekstakord. Povećani sekstakord postaje dominantni
septakord bez kvinte a povećani kvintsekstakord pospuni dominantni septakord.

Slika 14. Povećani 6/3 i povećani 6/5

b) Alterirani akordi kromatskog tipa koji ni na koji način ne mogu postati dijatonski akordi.
Povećani terckvartakord i sekundakord. Povećani terckvartakord je u svakoj situaciji pravi alterirani
akord, i to dominantni terckvartakord sa sniženim basovim tonom, koji ni jednom tonalitetu nema
dijatonsku strukturu.

Slika 15. Povećani 4/3 i povećani 2

Većina alteriranih akorda u užem smislu, pojavljuje se u standardnom obliku povećane sekste. Toj
kategoriji alteriranih akorda pripadaju povećani sekstakord, povećani kvintsekstakord, povećani
terckvartakord i povećani sekundakord. Povećani se akordi gotovo u pravilu javljaju u obliku kojim
se povećana seksta ističe između basa i i jednog od gornjih glasova, pa taj oblik akorda stječe
značenje osnovnog oblika svakoga od povećanih akorda. Zato povećane akorde nazivamo prema
basovom tonu, govoreći o povećanom akordu na određenom mjestu, odnosno tonu/stupnju u
tonalitetu.

Povećani sekstakord nastao je od sekstakorda VII stupnja, povećani kvintsekstakord od prvog

obrata smanjenog septakorda na VII stupnju u molu ili mol-duru, a povećani terckvartakord od
terckvartakorda V stupnja. Svi su nastali na jednak način, tj sniženjem basova tona prvotnog akorda,
pa su sva tri locirana na istom mjestu : sniženom II u duru i molu.

Slika 16. Nastanak povećanog 6, 6/5 i 4/3

Povećani sekundakord redovito se javlja kao obrat septakorda V stupnja sa povišenom kvintom, tj
povećani sekundakord na IV stupnju, ali samo u duru. U molu bi pov 6 povećanog sekundakorda
bila enharmonijski identična sa dijatonskim trećim stupnjem, pa bi taj ton čuli kao appoggiaturu na
sekstu nealteriranog dominantnog sekundakorda.
 3.1.Nastup i rješenje povećanog 6, 6/5 i 4/3 na sniženom II stupnju

Povećani sekstakord, kvintsekstakord i terckvartakord na sniženom II stupnju imaju dominantnu

funkciju. Osim uzlazne vođice sadrže i jednu umjetnu, silaznu, u obliku sniženog basovog tona, koji
također teži za polustepenim (silaznim) pomakom u toniku. Zbog toga se u povećanom sekstakordu
može udvojiti jedino terca, jer su i njegov basov ton i seksta vođice. S obzirom na svoju
dominantnu funkciju, povećani sekstakord, kvintsekstakord i terckvartakord na sniženom II stupnju
rješavaju se prije svega u tonički kvintakord direktno, preko zaostajaličnog kvartsekstakorda ili
preko sekstakorda kao zaostajalice.

Slika 17. Rješenje povećanog 6, 6/5 i 4/3 u tonički kvintakord

Paralelne i nasljedne kvinte koje nastaju kao rezultat ovih spojeva nisu loše ako se pojavljuju
između basa i jednog unutarnjeg glasa.
 Slika 18. Rješenje povećanog 6, 6/5 i 4/3 u zaostajalični 6/4

Slika 19. Rješenje povećanog 6, 6/5, 4/3 u sekstakord kao zaostajalicu

Povećani sekundakord može nastupiti i u svojim obratima, dakle u obliku septakorda,

kvintsekstakorda i terckvartakorda od kojih se najčešće upotrebljava septakord. Rješenja povećanog
sekundakorda i njegovih obrata u kvintakorde I i III stupnja ne donose ništa što već nismo imali kod
analognih rješenja dominantnog septakorda – osim što se kod povećanog sekundakorda seksta – kao
umjetna uzlazna vođica - kreće postepenim pomakom prema gore.
 3.2. Povećani sekstakord, kvintsekstakord i terckvartakord u ulozi sekundarne
dominante

Budući da ova sva tri povećana akorda imaju strukturu dominantnih harmonija, oni se mogu, osim
na II stupnju, upotrebljavati i na raznim drugim, dijatonskim i kromatskim stupnjevima u ulozi
sekundarnih dominanta.

Slika 20. Povećani 6, 6/5 i 4/3 kao sekundarne dominante

Povećani sekundakord može zamjenjivati i dominantne sekundakorde koji se u funkciji sekundarnih

domnanta pojavljuju i na drugim stupnjevima. Zadnji primjer D/N6
Povećani sekstakord, kvintsekstakord i terckvartakord prije svega se upotrebljavaju na VI stupnju u
molu i sniženom VI stupnju u duru u funkciji DD, zatim na sniženom II u duru i molu u funkciji
dominante, a tek onda na ostalim stupnjevima. Mogu se iskoristiti i za modulativne svrhe. U bliske
tonalitete ćemo modulirati tako da neki od tih akorda na sniženom II protumačimo na sniženom VI
ciljnog tonaliteta, i obrnuto.

Slika 21. Modulacije preko povećanog 6, 6/5 i 4/3

3.3. Enharmonijske modulacije

Pravo područje za primjenu povećanih sekstakorda, kvintsekstakorda i terckvartakorda je

enharmonija. Sve enharmonijske modulacije izvode se preko zajedničkog akorda koji se
enharmonijski zamjenjuje s isto takvim, ali suprotnih predznaka, ili se enharmonijski mijenja u neki
drugi akord. Modulacije pomoću enharmonijske promjene povećanog sekstakorda, kvintsekstakorda
i terckvartakorda, temelje se na enharmonijskoj identičnosti karakterističnog intervala povećane
sekste s intervalm male septime. Enharmonijska promjena povećanog sekstakorda i
kvintsekstakorda može se izvesti na dva načina : a) vrši se samo enharmonijska zamjena tona koji
sa basovim tonom čini povećanu sekstu, tako da se dobije dominantni septakord na istom basovom
tonu ; b) seksta ostaje nepromijenjena , a ostali se tonovi enharmonijski zamjene, tako da se dobije
dominantni septakord koji je enharmonijski ekvivalentan dominantnom septakordu iz prvog
primjera.
 Slika 22. Enharmonijska promjena povećanog 6 i 6/5

Izbor načina izvedbe enharmonijske promjene ovisit će o tome koji će nas od dva, enharmonijski
identična , dominantna septakorda direktnije dovesti u ciljni ili posredni tonalitet.

Slika 23. Enharmonijska modulacija pomoću povećanog 6 i 6/5 na sniženom II stupnju

Slika 24. Enharmonijska modulacija pomoću povećanog 6/5 na sniženom VI

Kao što se svaki povećani sekstakord i kvintsekstakord mogu enharmonijski promijeniti u

dominantni septakord, tako se i svaki dominantni septakord može promijeniti u povećani sekstakord
ili kvintsekstakord.

Slika 25. Enharmonijska modulacija pomoću D7 koji postaje povećani 6/5

Modulacije pomoću enharmonijske promjene povećanog terckvartakorda izvode se tako da se u
polaznom tonalitetu navede povećani terckvartakord na sniženom II ili VI stupnju, i da se
enharmonijski promijeni u novi povećani terckvartakord.

Slika 28. Enharmonijska modulacija pomoću povećanog 4/3

 4. ZAKLJUČAK

Alterirani akordi s povećanom sekstom koristili su se i koriste obilno u klasičnoj glazbi. Od 15.
stoljeća, dok su bili zabranjeni zbog izrazito disonantnog zvuka, do dandanas. Kompozitori su se
njima služili kako bi zamaglili tonalitet, naglasili vrhunac, istaknuli određeni tekst, modulirali itd.
 16
5. LITERATURA

Despić, D. Harmonija sa harmonskom analizom, Beograd : Zavod za udžbenike, 2007.

Devčić, N. Harmonija, Zagreb : Školska knjiga, 2010.
Petrović, T. Od Arcadelta do Tristanova akorda, Zagreb : Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara,
2001.
https://en.wikipedia.org/wiki/Augmented_sixth_chord
https://uknowledge.uky.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1126&context=music_etds
https://books.google.hr/books?id=wJHXwshAsvUC&pg=PR4&lpg=PR4&dq=Mark+Ellis,
+A+Chord+in+Time:+The+Evolution+of+the+Augmented+Sixth+from+Monteverdi+to+Mahler+
https://books.google.hr/books/about/J_S_Bach_s_BWV_232_Augmented_Sixth_Chord.html?
id=qf8wngAACAAJ&redir_esc=y
17