Professional Documents
Culture Documents
Štikla
Štikla
16 jezika
Stranica
Razgovor
Čitaj
Uredi
Uredi kôd
Vidi povijest
Par štikli
Povijest[uredi | uredi kôd]
Neki oblici preteča cipela s visokom petom, postojali su u
drevnom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Npr. u Egiptu su cipele s potpeticom nosili
zemljoradnici kojima su potpetice omogućavale potrebno upiranje za lakši hod po
rahloj zemlji. Kod Grka siromašniji sloj ljudi uglavnom nije nosio nikakvu obuću, dok
su među imućnima najraširenije bile sandale, kojih je bilo 20-ak vrsta. Otmjenije
osobe nosile su kožnu cipelu do gležnja s povišenim drvenim potplatom (koturna,
grčki kóthornos), koja je poslije poslužila kao preteča različitim vrstama cipela. Slične
cipele s visokim potplatom uveo je Eshil za glumce u tragediji. Za razliku od
Grka, Etruščani su nosili visoke cipele na vezanje, kojih su vrhovi bili zaokrenuti
prema gore, ali su, pod grčkim utjecajem, prihvatili i sandale.
Renesansa je donijela promjenu obuće. Umjesto obuće s dugim "nosevima", pojavila
se obuća sa širokim nosom. Venecijanske ljepotice (Venecija je u to vrijeme bila
gospodarica mode) bile su oduševljene visokim drvenim "postoljem", pretečom
suvremene platforme. Odjeća tog vremena izgledala je glomazno i da bi izgledale što
vitkije i elegantnije, bilo je potrebno povećati visinu. Uz to, i ulice tog vremena bile su
prljave i blatnjave. Hodanje na tim platformama bilo je krajnje zahtjevno. Poznati
talijanski izumitelj Leonardo da Vinci stoga se primio posla i izradio vrlo udobnu
konstrukciju koja podsjeća na suvremenu žensku štiklu. Dalje se razvoj štikle vezao
uz jahanje. Cipele s visokom petom nastale u 15. stoljeću, bile su potrebne da bi se
noga lakše učvrstila u stremenu, zbog udobnijeg jahanja. Cipele bez pete skliznule bi
pri dugom jahanju. Početkom 1500. godine, prvi put se pojavljuje peta visine 3 cm i
naziva se jahaća peta. Podsjeća na današnji izgled kaubojske čizme. Ovakva je peta
tijekom prva tri desetljeća upotrebe počela poprimati stilski oblik, pogotovo kod
muške obuće, i bivati sve tanja i duža te se nije više koristila samo kod jahanja. S
vremenom ovakva je cipela postala svakodnevna obuća na dvorovima. Krajem 16.
stoljeća, muškarci su nosili štikle visine od 6 do 9 centimetara.
Npr. Luj XIV. nikako se nije mogao pomiriti s činjenicom da je nizak, pa je za sebe
dao izraditi cipele s potplatom i potpeticom od 4 centimetra te one postaju njegov
zaštitni znak.