Tekstilno-tehnoloki fakultet Zagreb

Studij: Modni dizajn

Kolegij: Povijest tekstila i odijee
Nastavnik: dr. sc. Katarina Nina Simoni

Seminarski rad
Muko odijevanje u kasnoj renesansi

Nikita Paris

Zagreb, prosinac 2010.

SADRAJ

0. Uvod---------------------------------------------------------------------------3
1. Talijanski kostim-----------------------------------------------------------4
2. panjolski kostim----------------------------------------------------------5
3. Kostim u Francuskoj------------------------------------------------------7
3.1. Period talijanske mode--------------------------------------------------7
3.2. Period panjolske mode-------------------------------------------------8
3.3. Potraga za novim stilom------------------------------------------------9

4. Kostim u Engleskoj--------------------------------------------------------11
5. Zakljuak--------------------------------------------------------------------12
Literatura-----------------------------------------------------------------------13
Popis priloga--------------------------------------------------------------------13

ABSTRAKT
Rad pokuava na primjeru Italije, panjolske, Francuske i Engleske ocrtati kljuna modna kretanja u
kasnoj renesansi i to u pogledu muke odjee. Opisuje se interakcija utjecaja ovih zemalja kao i
drutveno-povijesni kontekst koji je odredio osebujnost i rasko kasno-renesansnog mukog kostima.

0. UVOD
Periodizacija kasne renesanse obino se smjeta unutar vremenskog raspona od
Rafaelove smrti 1520. godine do poetka barokne faze 1600. godine. Taj period je znaajan za
tekstilne historiografe budui da je u njemu dola do izraaja sva ljupkost i rasko renesansne
odjee. To se, dakako, ne odnosi samo na ensku modu, ve i na muku, a upravo o potonjoj
e u ovom radu biti rijei. Preciznije, rad e se fokusirati na muko odijevanje unutar onih
zemalja koje su u inovativnom smislu najvie pridonijele kasno-renesansnoj modi te koje
moemo odrediti kao europska arita po osebujnosti odjevnog izriaja; bit e, naime, rije o
talijanskom, panjolskom, francuskom i engleskom kostimu. Treba napomenuti da se rad
ograniava na odjeu s dvorova, odnosno na odjeu pripadnika viih drutvenih klasa. Postoji
dobar razlog za to: budui da se siromatvo niih klasa manifestiralo na njihovo loe
odijevanje, onovremeni umjetnici su zazirali od njihove reprezentacije na umjetnikim
djelima jer su bili preokupirani sa oslikavanjem raskoi dvorova i urbanih krugova (Boucher,
1987: 222). Budui da su nie klase ostale nereprezentirane u umjetnosti, nedostaje nam
materijal pomou kojeg bismo adekvatno mogli govoriti o njihovoj odijei.
Ono to se dogaalo u navedenim zamljama u kontekstu odjee valja staviti u iri kontekst
drutvenih, ekonomskih i tehnolokih prilika koje su tada vladale, a koje su omoguavale
evoluciju kostima. Prvenstveno se tu radi o tome da u 16. stoljeu Europa poinje otkrivati
druge civilizacije i kulture; Ameriku, Afriku i Aziju. Populacije prestaju biti izolirane jedne od
drugih te dolazi do razmjene materijala koji e se koristiti za izradu kostima i njihovo
ukraavanje. U umjetnosti se teilo idealizaciji ljudskog tijela te da bi mu podario mo i
dostojanstvo o kojem je renesansni ovjek sanjao, umjetnici su pravili kostime kombinirajui
linije i boje, eda bi proizveli eleganciju i harmoniju. Ova tenja za moi i pokazivanjem
vlastite fizike ljepote nije zaobila mukarce jer u nijednom drugom periodu mukarci nisu
nosili toliko dragocjenih i luksuznih ukrasa kako bi zadobili savrenstvo ljudske ljepote.

1. TALIJANSKI KOSTIM
Nakon dominacije Europom od kraja 13. stoljea, talijanski utjecaj u modi je postupno
postajao sve manji od sredine 15. stoljea. Krajem 15. stoljea, talijanski kostim postao je
podloan stranim utjecajima, ponekad francuskim i njemakim, ali iznad svega panjolskim. S
provalom francuskih trupa u Italiju pod vladavinom Karla VIII, francuski stil se poinje
usvajati u cijeloj Italiji i prilagoavati nacionalnom ukusu, to se posebno vidjelo po nonji
irokih francuskih plateva, a talijanska se moda uzastopnim valovima iri itavom Europom
(Grau, 2008: 42). Nakon 1512. godine nain odijevanja za mukarce i ene dobio je mnogo na
eleganciji i drai; ljudi vie nisu nosili rairene saie 1 s kratkim prednjim dijelom i dugim
rukavima, kape s obodom okrenutim prema gore, niti male cipele s petama, a ogrtai su
najee bili crni. Kostim se postupno nametao talijanskim renesansnim umjetnicima i vidimo
kako dominira formalnim portretima krajem stoljea, to je pokazatelj vanog mjesta koje je
odjea zauzimala u tadanjem drutvu.
Nakon 1525. godine ponovno se pojavila panjolska dominacija u modi, ako ve ne u
detaljima kostima, onda bar u opem duhu krute velianstvenosti. Mukarci su nosili
panjolski kostim s kratkim hlaama (eng.upper stocks)2 u obliku dinje i haljetke3 (slika 1.)
tamnih boja. Traili su kvalitetu i ljepotu u koritenim materijalima, a nosili su se svileni
haljetci, barunasti ogrtai, barunaste kape obino dekorirane s urezanim ili glaziranim
emblemima. Mukarci su bili pokriveni svilom od glave do pete, ak i vie nego ene i bili su
tako elegantni da su se do kraja stoljea milosnice i ene iz srednjih klasa odijevale mukom
modom (isto: 224) panjolska je takoer nametnula modu crne boje koja je dominirala
mukim kostimima, a njen utjecaj se do kraja stoljea pojaavao.

Saie/saye su ogrtai s rukavima koji su se sprijeda zakopavali i nosili sa ili bez remena
Pokriva donji dio trupa kao i gornji dio nogu
3
Eng. doublet. Jakna na dugmad koja se nosila u zapadnoj Europi od Srednjeg vijeka do sredine 17. st.
2

Slika 1. Kratke hlae (eng. upper hose) s naborima i pufom kroz koje
je izvirivala mekana postava. Iznad njih je haljetak (eng. doublet) s
visokim ovratnikom. Ispod kratkih hlaa su arape (eng. lower
hose/stockings) koje se tek u ranom 16. stoljeu razdvajaju od kratkih
hlaa.

2. PANJOLSKI KOSTIM
Zajedno s katolikom protureformacijom, panjolska je za
vrijeme Karla V. (1516-1556) i Filipa II. (1556-1598)
dominirala Europom i dala peat svim dvorovima nameui
puno stroi stil. ive boje su izale iz mode i preputaju mjesto
crnoj i tamnim bojama. Obrisi postaju ukoeni s uporabom
punjenja koja briu nabore i izguvanost (Grau, 2008: 45).
irenje je panjolskih kostima po Europi od kraja 15. stoljea prvenstveno proizalo iz
prestia do kojeg su panjolci doli zbog otkria Kristofora Kolumba koji, iako nije odmah
naao novu morsku rutu za svilu, bar je utvrdio neizmjeran tok dragocjenog metala iz
Amerike u panjolsku, a to je bio izvor luksuza u renesansnom periodu. Presti panjolskih
dvorova je bio oitiji u zapadnoj negoli u istonoj Europi, a dijelom je bio rezultat
meudinastijskih vjenanja izmeu Karla V, vladara Svetog Rimskog Carstva i panjolskog
kraljevstva, i Izabele od Portugala, kao i putovanja Karla V kroz katolike zamlje.
Dominantno obiljeje panjolskog kostima je bila njegova uravnoteenost i jednostavna
elegancija koja je izraavala rigidnost moralnih preokupacija protureformacije i asketsku
ideologiju panjolskog sveenstva (Boucher: 227). Iako bogat, materijal koji se koristio je
uvijek bio u tamnim tonovima, a ta moda crnih boja se irila kroz Italiju i dvorove Henrija II i
njegovih sinova u Francuskoj. Dostojanstveni izgled proizveden od ove krute i stroge odjee
nije iskljuivao luksuz: kraljevi panjolske i Portugala su ak morali dovoditi zakone koji
zabranjuju viak luksuza (npr. zlatnih i srebrnih ornamenata).
Iako su muki kostimi esto posuivali elemente iz inozemstva, esto su ih modificirali: npr.
prorezi4, koji su se irili od vicarskih uniforma kroz Njemaku, Francusku i Englesku, su bili
manji u panjolskoj. Razrezane i puf kratke hlae bile su jako popularne u panjolskoj prije
nego to su dole do Francuske, a zadrale su se u svim zemljama (osim u Italiji) do oko

Eng. slashings, fran. creves, chiquetades. Mali otvori u odjei, haljecima, hlaama, cipelama i rukavicama koji
su pokazivali postavu drukije vrste tkanine i druge boje. Moda proreza dolazi u Francusku od Karla VIII, a
zatim u Englesku . Bili su rasporeeni u pravilnim linijama , odijeljeni gajtanima, naglaeni vrpcama, zlatnim ili
srebrnim nitima i na taj nain upotpunjavali rasko tkanina (Grau, 2008: 43).

1580. godine. Nadalje, nosili su se nakitnjaci (eng. codpiece) koji su isticali genitalno
podruje, a koji su moda proizali iz preponskog oklopa vojnih kostima.
Od sredine stoljea panjolski haljetak isticao je vitkost struka; imao je red dugmadi sprijeda i
najee je bio razrezan i noen preko jubona5 s rukavima iji su dugi rezovi bili spojeni
poprenim vrpcama du ruku (slika 2.). To je torzu davalo izgled prsnog oklopa (eng. cuirass).
Silueta je bila uveana postavom (pamunim punjenjem, kitovom kosti), a ova militarizacija
kostima se ak rasprostranila i na ensku odjeu.
Dok se tradicionalni iroki ogrta (eng. cape), capa, naslijee Srednjeg vijeka, sve manje
nosio od 1550. godine, panjolska je sve bre usvajala oblikovani kaput (eng. shaped coat)
koji je moda bio posuen iz Njemake ili sredinje Europe; u punoj duini ili u pola duine,
ovaj je ropon bio manje teak i bolje prilagoen za duge panjolske ili talijanske maeve..
Capa je dolazila s kapuljaom koja je bila distinktivno obiljeje ovog irokog i krunog plata
noenog u panjolskoj i Francuskoj od kasnog 16. do 17. stoljea.
Kao i u ostatku Europe, saten koji se koristio za cipele na poetku stoljea bio je zamjenjen
(od oko 1570. godine) koom kod svih drutvenih klasa. Visoke izme koje su se uzdizale
skroz do kratkih hlaa izgleda da su bile specifino panjolskog
podrijetla.
Muki eiri, koji su bili ravni do 1580., su se prilagodili visoko
uzdignutim (eng. high-crowned) talijanskoj modi: esto su bili
kruti i dekorirani - najee na lijevoj strani - s ukrasnim perjem
(aigrette) koju je francuska moda smjestila na desnu stranu.
Niski ovratnik (eng. neckline) iz 15. stoljea (isprva izrezan kao
kvadrat koji se pretvarao u horizontalni ovratnik 6 oko 1515.
godine) bio je sauvan tijekom prve polovice 16.stoljea , a
onda se vrat postupno zatvarao s visokim, usko svezanim
ovratnikom sa isto panjolskim

istunskim karakterom (slika

3.)

Slika 2. 1550. godina. panjolski muki kostim

Ispod haljetka se vidi jubon s prorezima

Jubon je potkoulja dugih rukava koja se zakopavala sve do dolje; ispod haljetaka je nosili mukarci u
panjolskoj mukarci.
6
eng. boat neckline. Ovratnik koji ide horizontalno, sprijeda i straga,
gotovo do ramena

Slika 3.
Jedan od prvih primjera visokog ovratnika, kao i jedan od
prvih primjera kratkih hlaa (eng. upper stocks). Vidljiv je i
nakitnjak. Ravan eir je ukraen bruenim dragim
kamenjem.Dugi i iroki kaput s puf rukavima, otvoren sprijeda
i obloen krznom, poznat je kao chamarre.

Iako je panjolski kostim iz 16. stoljea bio jako

individualan, svejedno je posuivao odreene detalje od
stranih stilova. Krajem stoljea panjolska je naruila pozamenteriju iz Venecije i Njemake,
nakit i eljeve iz Francuske, fino platno iz Flandrije, barun iz Italije.
panjolski utjecaj na europski kostim e opadati u 17. stoljeu dok e se pojaavati
nizozemski i francuski utjecaji zbog njihove ekonomske i vojne nadmoi.

3. KOSTIM U FRANCUSKOJ
3.1. Period talijanske mode
Tijekom pvog kvartala 16.stoljea francuski kostim je nastavio sa svojim ranijim stilom,
iako s veim bogatstvom u materijalu i dekoraciji, to je bilo pod utjecajem talijanske mode.
Mukarci su nosili dva blisko povezana vanjska odjevna predmeta 7, iroka i prilino kratka:
chamarre (slika 3.), kaput koji je bio otvoren sprijeda, obloen krznom ili kontrastnom svilom
i sa otvorima rukava koji su bili okrueni puf-krilcima, esto dekoriranim s obojanim
pleteninama, i casaque, kaputi kratkih otvorenih
rukava, bez remena, s prorezom na stranama i
zategnut s vrpcama, a koji je jedva dosezao koljena.
Mekani haljetak je imao horizontalni ovratnik (eng.
boat neckline) koji je pokazivao zamotani/naborani
rub koulje, a njegovi su prorezi pokazivali koulju ili
bogatu postavu u skladu s novom modom (slika 4.).
7

Eng. outer garment. Odjea koja se stavlja preko druge odjee.

Slika 4. Muki kostim za vrijeme Francoisa I. Haljetak s irokim vratnim izrezom (horizontalnim
ovratnikom) koji gotovo da ide od jednog do drugog ramena. Haljetak ima proreze i noen je ispod
dogalina, ogrtaa sa irokim rukavima privezanim na ramena. Ravan eir je ukraen s bijelim perjem i
dragim kamenjem.

Kratke hlae su isto imale proreze i esto su bile obojane u vie boja, tj. svaka noga je bila u
drugoj boji ili razliito dekorirana. Venecijanke ili chausses en tonnelet su bile blisko
sljubljene s bedrima sve do koljena (slika 3.), ali su tokom stoljea razvile razliite oblike i
imena, od kojih su najaktualnije bile martingale breeches. Nakitnjak je postajao sve vie
prominentan pri emu su nakitnjaci i prorezi bili njemakog podrijetla, dok je chamarre
potjecao od talijanskih kratkih ogrtaa. iroke cipele u obliku pajeg kljuna s poetka stoljea
zamjenjene su mravijim cipelama; prvo nisko izrezanim escaffignons, irokim cipelama s
pufom na prstima, a onda s eschapins, cipelama bez peta koje su pokrivale stopalo i koje su
bile razrezane na vrhu. Najnoenija oprema za glavu je dolazila iz Italije, a to je bila toque iz
Firenze - eir s obodom okrenutim prema gore i dekoriranim s emblemom. Inovacija je bio
ma koji se nosio kao dio civilnog kostima posuenica od vojnog kostima koji je
modificirao muevno ponaanje. On e do 1789. godine ostati distinktivno obiljeje
drutvenog poloaja, posebno na dvoru.
Talijanski moda je dala mukom kostimu openito izvanredno bogatstvo dragocjene stvari,
obilje pletenina, srebrnih i zlatnih vezova. Zakoni iz 1532. i 1554. godine koji su regulirali
nonju luksuznih stvari nisu zabranili nevedene stvari, a zakon iz 1554. godine obvezao je
profesore i uitelje da nose duge haljine bez rukava i s kapuljaom koja se nosila na
ramenima.
3.2. Period panjolske mode
Nakon 1525. panjolska je moda imala progresivno pojednostavljujui uinak na
odjeu: ova se tendencija jako izrazila za vrijeme Henrija I. Henri je imao sklonost prema
tamnijim stvarima koje su na sebi imale zlatne tragove (slika 464), a njegov dvor je takoer
usvojio ovaj stil. Haljetci, blisko sljubljeni s tijelom, visoki ovratnici, i ui rukavi slijedili su
primjer panjolskih kostima. Tako je od 1540. do 1575. godine muki kostim proao kroz
sporu transformaciju posuujui detalje iz flamanske i panjolske mode, dok su se talijanski
utjecaji smanjivali. Trunk hose8 su se u razliitim oblicima izdvajale s jednom inovacijom:
ugraenim depovima u kojima su se nosili popularni satovi napravljeni u Nuremberu.
Chamarre je zamjenjen panjolskim ogrtaem, a duge arape koje su openito postale due
bile su zavezane za trunk hose i napravljene od pletene svile umjesto od skrojene tkanine
8

Kratke napuhnute puf hlae od struka do bedra

Meutim, nova tendencija prema umjerenijoj liniji nije iskljuivala pretjerivanja koja su 1561.
godine isprovocirali jo jedan zakon protiv luksuznih stvari, no koji je bio neuinkovit jer se
ionako nije primjenjivao na kraljevie i dvor. Nakon pomame za talijanskim i panjolskim
stilom, izgleda da je Francuska prema sredini stoljea sudjelovala u naporu uinjenom od
strane Henrija II da uvede jednostavniji opi stil, lien pretjeranih talijanskih ornamenata, a
zadravajui samo bitne elemente panjolskih doprinosa.
3.3. Potraga za novim stilom
Period otkria na kopnu i moru ohrabrio je u Francuskoj ukus za egzotinim i stranim
kostimima, a sa savezom Francoisa I i Sulejamana Velianstvenog javio se utjecaj turske
mode. Henri III sa svojim feminiziranim ukusom i sa svojom konstantnom potragom za
modom i preokupacijom s detaljima i otmjenou svakako je utjecao na francuski
kostim.Kostimi koji su se nosili na Henrijevom dvoru nagovjetavali su ekscentrinost
perioda direktorija. Ovaj razvoj koji je ve za vrijeme Karla IX izaao na vidjelo moe se
djelomino objasniti openitom relaksacijom u pogledu morala i slobodom koju su uivali
homoseksualni kraljevi miljenici. On je takoer izraavao neizvjesnosti perioda obiljeenim
graanskim ratovima i proganjanjima, kao i opadanje ukusa koji je od vremena Henrija II
tragao za snanom i originalnom umjetnou, eda bi upao u teku vulgarnost. Kostim je u ovo
vrijeme bio obiljeen sa zastarjelim talijanizmom i razmetljivom ekstravagancijom. Francuski
kostim obiljeavaju svakojaka posuivanja od stranih moda, a posebno muku odjeu od
1570. do 1595 godine. Gospoda se oblaila u panjolski, njemaki, flamanski, madarski ili
poljski stil. Nakon kratke okupacije Poljske, Henri III se vratio u Francusku s toque (slika 5.)
u poljskom stilu, s uskim obodima dekoriranim s bruenim dragim kamenjem i obrubljenim
upavom krijestom (eng. aigrette). Duge arape u vuni ili svili su se nosile vrlo usko; haljetak
(sa iroko ispunjenim rukavima je sprijeda bio pojaan korzetom.

Slika 5 . Na slici je prikazan toque, vrsta eira s uskim obodom ili

uope bez oboda popularan u Francuskoj. Danas je poznat kao tradicionalna kapa profesionalnih
kuhara.

Cipele koje su poprimale oblik laganih papua su bile talijanske pianelle i esto su bile noene
s uzorcima izvorno iz Turske i prenoene kroz Veneciju. S nestankom nakitanjaka, kostim je
pokazivao tendenciju prema feminizaciji inspiriranom Henrijem III, dojam koji je bio pojaan
naunicama. Jedna od najkarakteristinijih pretjeranosti tog vremena je bio naborani i jako
ukrobljeni ovratnik (eng. ruff, Slika 6.), a njegovo je podrijetlo predmet kontroverzija. Svaka
zemlja je imala svoj tipian oblik ovog ovratnika: u Flandriji je bio visok i zatvoren; u
Engleskoj je bio gotovo uvijek obrubljen ipkama i esto vie povien straga negoli sprijeda;
u Francuskoj je najee bio ravan s jednim redom nabora, ponekad otvoren sprijeda i s
tendencijom da ide u irinu umjesto u visinu.

Slika 6.

10

4. KOSTIM U ENGLESKOJ
Evolucija od srednjovjekovnog do modernog kostima zapoinjala je od poetka 16.
stoljea kako u Engleskoj, tako i u ostatku Zapadne Europe. Za vrijeme Henrija IV (15091547) mir i prosperitet je omoguio dozu luksuza jednaku onoj na dvoru njegovog suparnika
Francoisa I. U zadnjim godinama kraljevanja Henrija IV moe se detektirati puritanski utjecaj
reformne stranke. prema 1540-1545. Engleski kostim se sve vie udaljavao od njemakih
kostima, koji su gotovo potpuno nestajali u cijeloj Europi, a dolazio je pod panjolski utjecaj
jer se kraljica Mary 1554. godine udala za panjolca Philipa II. panjolski presti je tada
dosegnuo toku vrhunca i to se nastavilo gotovo do kraja stoljea.
Za vrijeme Elizabethe I, 1558- 1603., ekstremno luksuzna i bogato dekorirana odjea je jo
uvijek bila pod panjolskim utjecajem koji joj je dao krut i umjetan izgled. Mukarci su se
odjevali ekstravagantno sa eirima (toque) dekoriranim perjem, vrlo visokim ovratnicima i
irokim rukavima. Meutim, pred kraj vladavine Elizabethe pojavila se reakcija usmjerena
protiv pretjeranog bogatstva u detaljima: mukarci su poeli vie preferirati padajui ovratnik
od naobranog i ukrobljenog ovratnika (eng. ruff) i nosili su jednostavniji haljetak. Edikt iz
1562. godine je ograniio irinu ovog potonjeg ovratnika na etiri ina s obje strane lica;
potom se ubrzano poeo poveavati da bi dosegnuo svoj maksimum oko 1585. godine.
Kada je panjolski utjecaj opao u elegantnim drutvenim slojevima, moda se okrenula prema
drugim stranim modama, a ini se da je francuska moda bila najpopularnija na dvoru i meu
viim drutvenim klasama.

11

ZAKLJUAK
U radu se pokualo opisati do kojih je stilskih promjena dolo sredinom 16. stoljea u
pogledu mukog odijevanja u Italiji, panjolskoj, Francuskoj i Engleskoj. Tu promjenu je
zbog navedenih razloga uvelike diktirao panjolski dvor Filipa II i taj je utjecaj potrajao do
kraja stoljea. Jarke boje i njihovu ivost smjenjuju tamne, posebice crna boja, a najtraeniji
modni detalj, poradi panjolskog utjecaja, postaje visoki, kruti ovratnik izraen od ipke i
naboranog finog platna. Mukarci odijevaju kratke, na prsima i trbuhu obilno podstavljene
haljetke iji prednji dio zavrava picem; ramena su podstavljena i nabrana, a rukavi iroki u
svom gornjem dijelu. Ispod haljetka nosile su se nabrane kratke hlae punjene konjskom
strunom, a na nogama svilene nogavice. Haljeci su do vrata bili zatvoreni pa je rub koulje
samo provirovao iznad gornjeg ruba. Ogre se pokukruni krai, vezom ukraeni plat i nose
se razliite vrste kaputia.

12

LITERATURA

Boucher, F: A Histoy of Costume in West, Thames and Hudson, New York, 1987
Grau, F: Povijest odijevanja, Jesenski i Turk, Zagreb, 2008.

POPIS PRILOGA
Slika 1. ANTONIO MORO: Alessandro Farnese. c. 1550. Parma. Galleria Nazionale.
Slika 2. ANTONIO MORO: Maximilian II, 1550. Madrid, Prado.
Slika 3. TITIAN: Charles V, c. 1530. Madrid, Prado.
Slika 4. F. CLOUET: Francois I, c. 1525, Paris Louvre.
Slika 5. ALONSO SANCHEZ COELLO: Felipe II, c. 1564, Madrid, Prado.
Slika 6. DIEGO VELAZQUEZ: Philip III, c. 1614., Madrid, Prado.

13