Professional Documents
Culture Documents
SIDA (sindrom stečenog imunološkog deficita) je bolest koja nastaje kada HIV oslabi
imunoloski sistem organizma. Organizam čoveka se u normalnim uslovima bori
protiv bolesti, ali kada imunološki sistem izuzetno oslabi, čovek se može teško
razboleti. HIV (virus humane imunodeficijencije) je uzročnik SIDA-e i virus koji
napada ćelije koje pomažu organizmu da se bori protiv infekcija i bolesti. HIV je
dosta osetljiv u spoljnoj sredini. Temperatura od 56oC ga inaktiviše za 30 min. HIV je
jako osetljiv i na jako visoke i na jako niske vrednosti Ph (manje od 3 i veće od 10).
Derivati hlora su najbolja dezinfekciona sredstva za HIV kao i alkohol. Čovek je jedini
rezervoar virusa.
Treba praviti razliku između HIV pozitivnosti i SIDA-e. Period od trenutka kada se
ostvari HIV infekcija do ispoljenih kliničkih manifestacija naziva se periodom
inkubacije (meri se u godinama) a osoba je u tom periodu HIV pozitivna i ni po čemu
se ne prepoznaje da je nosilac virusa. Primarna ili akutna infekcija je period naglog
razmnožavanja virusa neposredno nakon što mu je osoba bila izložena. Ona može u
potpunosti da izostane a kada postoji, ova faza traje nekoliko nedelja. Tokom
primarne infekcije većina osoba pokazuje nespecifične simptome poput prehlade
visoke temperature, glavobolje, upale ždrela i ponekad osipa. Ovi simptomi donekle
podsećaju na simptome gripa. SIDA je poslednji stadijum infekcije HIV-om sa
razvijenom kliničkom slikom.
Osnovni načini prenošenja HIV infekcije je putem nezaštićenog polnog odnosa, tj.
polnog odnosa (heterosekusalnog, homoseksualnog i biseksualnog) bez kondoma;
putem korišćenja iste igle ili šprica za intravensko uzimanje droge ili koriščenja istog
pribora za pripremanje droge. (tetoviranje, krvno bratimljenje). Bebe čije su majke
inficirane HIV-om se takođe mogu inficirati tokom trudnoće, u toku porođaja ili putem
dojenja. Danas je izuzetno retko da do infekije hivom dodje transfuzuijom krvi ili
derivata krvi jer se krv pre transfuzije testira na prisustvo virusa.
-rukovanjem
-poljupcem
1
-korišćenjem zajedničog pribora za jelo i piće
-grljenjem
-ubodom insekata
Ova faza u proseku traje oko 10 godina, mada individualno može trajati kraće ili
duže. Kako joj i samo ime govori, karakteriše je potpuno odsustvo bilo kakvih
simptoma bolesti, mada se ponekad mogu javiti otečeni limfni čvorovi po telu.
Količina virusa u perifernoj krvi pada na veoma niske vrednosti, ali osobe i dalje
ostaju inficirane i antitela na HIV se mogu detektovati u krvi. Novija istraživanja
pokazuju da virus u ovoj fazi ne miruje, već je izuzetno aktivan u limfnim čvorovima.
Kako vreme protiče, imunski sistem postaje sve slabiji i više nije u stanju da obuzda i
zadrži virus. Ovo se događa iz tri razloga:
● limfni čvorovi i tkivo postaju oštećeni i iscrpljeni usled dugogodišnje
intenzivne aktivnosti;
● HIV mutira i postaje više patogen, odnosno postaje jači i raznovrsniji što
dalje vodi do povećane destrukcije T-pomoćničkih limfocita;
● telo više nije u stanju da održava tempo zamene T-ćelija koje su uništene i
njihov broj sve brže opada.
Kako imunski sistem zakazuje, javljaju se i prvi simptomi bolesti. U početku su
simptomi slabi, ali se vremenom pogoršavaju i postaju sve teži.
Sida
2
Sida je poslednja faza napada HIV virusa i ujedno je i najteža faza. Svetska
zdravstvena organizacija je 1990. napravila spisak simptoma koje je grupisala i koje
sada lekari širom sveta koriste kako bi se jasno definisale faze razvoja infekcije. Ovaj
spisak je obnovljen 2005.
● Faza I: HIV virus se ne može identifikovati i nije kategorisan kao uzročnik
side;
● Faza II: pojavljuju se minimalne manifestacije infekcija respiratornog
trakta;
● Faza III: dolazi do pojave naprasnih i neobjašnjivih simptoma poput
dijareje, (koja obično traje duže od mesec dana, što dovodi do naglog
gubitka telesne težine), teške bakterijske infekcije i/ili plućne tuberkuloze;
● Faza IV: javlja se toksoplazma mozga, gljivične infekcije respiratornog
trakta i jednjaka (kandidijaza), Kapošijev sarkom itd.
Česte su oportunističke infekcije, tj. Infekcije koje se obično javljaju kod osoba sa
jako oslabljenim imunim sistemom.
Mnogo ljudi razmišlja o testu na HIV. Veliki deo njih, najverovatnije nije inficiran
virusom, već strahom. Test se preporučuje osobama sa rizičnim ponašanjem.
Procena rizika i potrebe za testom donosi se u razgovoru sa lekarom. Nekada je
potrebno sačekati sa testom, s obzirom na moguće lažno negativne rezultate,
ukoliko se on radi u roku kraćem od 3 meseca od nastanka infekcije.
Prisustvo virusa u organizmu se može dokazati testom. Test se radi na uzorku krvi i
ima za cilj da utvrdi prisustvo antitela ( imunološku reakciju). Obično se primenjuje
ELISA i Western blot test. Kod nas Elisa test radi svaki institut i zavod za zaštitu
zdravlja i veliki broj drugih zdravstvenih ustanova. Test se radi besplatno, po uputu
lekara opšte medicine. U svakom slučaju, test se radi tek nakon razgovora sa
stručnjakom (epidemiolog ili infektologom) koji može savetovati i da se odustane od
testa ukoliko nema realnih razloga za to. Od kandidata za test se očekuje da da
iskrene i iscrpne odgovore o okolnostima koje su mogle rezultirati infekcijom.
Anonimnost građana koji se odluče za test zaštićena je najvećim mogućim
standardima lekarske etike. Da naglasimo, testom se ne dokazuje AIDS, već
prisustvo HIV-a u krvi
3
rezultat u principu znači da u krvi testirane osobe nisu pronadjena antitela odn. da
testirani nije inficiran HIV-om.
Prevencija i zaštita
Ono što nam ostaje kao efiaksno sredstvo u borbi protiv sidae je prevencija. Znanje,
pravilni stavovi i izmena rizičnog ponašanja su glavno oružje u borbi protiv side.
Kada je u pitanju seksuačni put prenosa, najefikasnija mera prevencije je obavezno
korišćenje prezervativa tj. Kondoma pri svakom polnom odnosu, pravilan izbor
partnera, ne menjanje seksualnih partnera kao i odlaganje ranog početka aktivnog
seksualnog života. Opasnost od infekcije hivom pri medicinskim intervencijama i
teraoijskim postupcima je svedena na minimum, a u nekim slučajevima je potpuno
eliminisana (transufzija krvi i krvnih produkata, transplatacija delova tkiva i organa,
veštačka oplodnja). Treba izbegavati iozbrijavanje u frizerskim salonima i obratiti
pažnju koliko se polaže na higijeni kod vaših kozmetičara. Raspitajte se kako i da li
se čisti pribor za rad. Ako se sve to uzmemo u obzir, onda širenje hiv infekcije putem
krvi ostaje vezano samo za intravensko drogiranje.
Kako se leči?
Na kraju
4
Možda ne možemo učiniti sve, ali to nije razlog da ne učinimo ništa za sebe i svoje
zdravlje!
Kada je HIV infekcija u pitanju nemamo rezervnu šansu za ispravljanje grešaka koje
smo napravili!
Pomozite drugima! Možda će ista pomoć biti potrebna i vama!
10 JAZASOVIH ZAPOVESTI