Tijelo u 20.st.

Sva pet kipa prikazuju hodače koji se kreću prema naprijed. Zajedničko obilježje im je
reducirana figuracija.
Kip Umberta Boccionia nosi pravac futurizma. Obilježja su: rastvaranje mase u silnice,
agresivno dinamična usmjerenja osi i slobodno postavljanje na postolje. Visok je 111cm, od
bronce je i nastao je 1913. Kip Giacomettia je egzistencijalističan. Tanak je, visok 180cm,
napravljen od bronce i površina mu je gruba što podsjeća na okolnosti vremena nakon 2.
svjetskog rata (kip je nastao 1961.godine). Kip Kožarića nosi obilježja ekspresionizma-jaka
samostalna linija, svjetlosni kontrast, deformirani oblici i sakatost tijela. Taktilnost površine,
uporaba boje i apstraktni prostor su informelovski. Aluminijska skulptura visoka 2.2m je
postavljena na ulicu u Rijeci i postala je dio svakodnevnog prostora grada. Videoinstalacija
Nam June Paika je asamblaž i skulptura visoka 3m, iz 1994. Predstavlja mehaničku napravu-
robota, koji će s vremenom zamijeniti čovjeka. Samo tijelo čine televizor, kamere, projektori i
filmske vrste. Ono što skulpturu čini pop-artom jest konzervirana juha i kutija Brillo.
Popularna kultura i medij videa se u skulpturi kritički promišljaju kao njezin bitan dio.
Skulptura Stjepana Gračana, koji je sljedbenik angažirane figuracije, jest deformirano, ružno,
groteskno tijelo. Napravljeno je od poliestera, silikona i boja, a visoko je 2m. Ružno postaje
doživljaj djela i Gračan svojom umjetnosti pokušava stvoriti bolji svijet upozoravajući na
tragedije.

Stereotipi i ideali

1.Man Rayeva “restauracija” Venere je kip ženskog torza interveniranog užetom. Djelo ima
simboliku porobljavanja te naglašuje tijelo kao objekt. Mislim da umjetnik ovim djelom
ukazuje na to da se mnoge žene još uvijek bore za slobodu, što simbolizira uže, da se
njihova mišljenja često ignoriraju, čemu je simbol torzo bez glave, te da su njihova ponašanja
necijenjena i zanemarena, što simbolizira tijelo bez udova.

2.Marc Quinnova skulptura prikazuje trudnu umjetnicu Alison Lapper. Alison je rođena kao
osoba s invaliditetom zbog čega njeno tijelo izgleda kao torzo, ali doživljava se posve
drugačije od Venere. Usprkos svom invaliditetu, Alison je uspješna umjetnica i majka zato
što njena hrabrost prevladava i to je poruka koju Quinn ovim djelom šalje; vanjska ljepota i
ugađivanje idealima ljepote društva nisu bitni, već je samopouzdanje i unutarnja ljepota ono
što je osobi potrebno za živjeti ispunjeni život.