Professional Documents
Culture Documents
1 Funkcije
√
1. (V) Nai domen, nule, znak, parnost i periodiqnost funkcije: f (x) = x x−−5x1 +4 .
2
Rexee:
• Domen:
√ Traimo ograniqea za x, odnosno xta x ne sme da bude. Najpre imamo koren
x2 − 5x + 4, a pod izraz pod korenom mora biti > 0, dakle
x2 − 5x + 4 > 0.
Rexavamo ovu nejednaqinu. Najpre rexavamo jednaqinu pa preko skice dajemo zak uqak.
x2 − 5x + 4 = 0
x1 = 1
x2 = 4
20
15
10
y
0 2 4 6
x
Poxto traimo > 0 treba nam deo crvene parabole iznad plave ose. Znaqi x ∈ (−∞, 1] ∪
[4, +∞) (uglaste zagrade jer je >).
√
Tu nije kraj sa uslovima. Poxto je f (x) = x x−−5x1 +4 de ee, onda moramo takoe da imamo
2
1
√
• Nule: Kada traimo nule rexavamo jednaqinu f (x) = 0, to jest x x−−5x1 +4 = 0. Kada
2
delimo√ dva izraza rezultat je nula ako je de enik (brojilac) jednak nuli pa zak uqujemo
da je x2 − 5x + 4 = 0. Kvadriraem leve i desne strane dobijamo x2 − 5x + 4 = 02 = 0.
Rexavamo jednaqinu x2 − 5x + 4 = 0 i dobijamo x1 = 1, x2 = 4. Sada samo jox treba
proveriti da li ta dva rexea pripadaju domenu. x = 1 ne pripada domenu pa nije nula,
dok x = 4 pripada domenu pa jeste nula funkcije.
• Znak: Kada traimo znak uvek pravimo tablicu. U tablicu ubacujemo domen, ali sa obiq-
nim zagradama (nemamo nigde uglastu, tj u ovom sluqaju kod qetvorke), odnosno ona izgleda
ovako:
√ (−∞, 1) (4, +∞)
x2 − 5x + 4
x−1
f (x)
√
Ovde treba rexiti sledee dve jednaqine x2 − 5x + 4 > 0 i x − 1 > 0. Ono xto bude
rexee
√ upisivae se u tabelu plusom, preostala po a e biti upisana minusom. Najpre
je x2 − 5x + 4 uvek > 0 jer je to koren pa je samim tim obavezno pozitivan broj. Takoe
x − 1 > 0 je taqno ako x > 1. Ovo znaqi da tabela izgleda ovako
• Domen: Traimo ograniqea za x, odnosno xta x ne sme da bude. Najpre imamo ln, a uslov
za ln je da ono pod ln-om mora biti strogo vee od nule pa zak uqujemo da je 1 − x2 > 0.
Rexavamo ovu nejednaqinu. Najpre rexavamo jednaqinu pa preko skice dajemo zak uqak.
1 − x2 = 0
x1 = −1
x2 = 1
2
0
−2
y
−4
−6
−8
−3 −2 −1 0 1 2 3
x
Poxto traimo > 0 treba nam deo crvene parabole iznad plave ose. Znaqi x ∈ (−1, 1)
(obiqne zagrade jer je >).
Tu nije kraj sa uslovima. Poxto je f (x) = ln(x(−1−x) ) de ee, onda moramo takoe da imamo
2
1 5
2
u vidu da je delilac 6= 0. Dakle, (x − 21 )5 6= 0, odnosno kada petokorenujemo x − 12 6= 0
xto znaqi da je x 6= 21 . To je sve xto se tiqe uslova i konaqno zak uqujemo da je domen
D = (−1, 1) \ { 12 } = (−1, 12 ) ∪ ( 12 , 1).
Nule: Rexavamo jednaqinu f (x) = 0, odnosno ln(x(−1−x) ) = 0 pa opet poxto je de ee zak uqu-
2
• 1 5
(−1, 21 ) ( 12 , 1)
ln (1 − x2 ) − −
( x − 12 )5 − +
f (x) + −
Ove smo naravno koristili da paran broj minusa daje plus, a neparan daje minus.
3
• Poxto je domen D = (−1, 21 ) ∪ ( 12 , 1) nesimetriqan zak uqujemo da funkcija nije ni parna
ni nepara.
• Poxto funkcija ima konaqan broj nula nije periodiqna.
3. (V) Nai domen, nule, parnost i periodiqnost funkcije f (x) = xx −−14 ex .2
2
2
• Domen: Ovde imamo samo uslov de ea (eksponencijalna funkcija sama po sebi nema
nikakve uslove). Dakle, bitno je samo da je x2 − 4 6= 0, odnosno x 6= ±2. Dobijamo da
je domen D = (−∞, −2) ∪ (−2, 2) ∪ (2, +∞).
• Nule: Rexavamo jednaqinu f ( x ) = 0, tj xx − −1 e x = 0 koja je taqna ako je ( x2 − 1) e x = 0.
2 2 2
4 2
Dakle ili je x2 − 1 = 0 ili je ex = 0. Poxto je ebilo xta > 0 onda tu nema rexea, xto
2
znaqi da rexavamo jox x2 − 1 = 0. Ta jednaqina je taqna ako je x = ±1. Poxto ove taqke
pripadaju domenu pa one jesu nule funckije.
• Znak: Crtamo tabelu domena i svih komponenti funkcije
(−∞, −2) (−2, 2) (2, +∞)
x2 − 1
ex
x2 − 4
f (x)
Moramo da reximo tri nejednaqine x2 − 1 > 0, ex > 0 , x2 − 4 > 0. Prva je taqna ako je
2
x ∈ (−∞, −1] ∪ [1, +∞) i tu unosimo plus. Obratite pau da u tabeli nemamo −1 i 1 pa
moramo i to da unesemo. Jednaqina ex2 > 0 je uvek taqna, a jedacihina x2 − 4 > 0 je taqna
ako je x ∈ (−∞, −2] ∪ [2, +∞). Sve ukupno tabela izgleda ovako (i zapamtite da su u tabeli
uvek obiqne zagrade iako u ove dve prethodne reqenice nisu)
(−∞, −2) (−2, −1) (−1, 1) (1, 2) (2, +∞)
x2 − 1 + + − + +
2
ex + + + + +
x2 − 4 + − − − +
f (x) + − + − +
• Parnost / Neparnost : Poxto je domen funkcije simetriqan ispitujemo prvo da li je parna,
odnosno da li je f (x) = f (−x).
(− x )2 − 1 (− x)2 x 2 − 1 x2
f (− x ) = e = e
(− x )2 − 4 x2 − 4
xto znaqi da je funkcija parna. Ovde smo koristi da je (−x)2 = (−x) · (−x) = x2 .
• Poxto funkcija ima konaqan broj nula ona nije periodiqna.