Četrdeset ti je godina Zaštitnik?

Govorili su ti 'ko će te spasiti sad od

naših ruku?', a ti bi rekao ''Allah''!
Ja Resulallah! Godina ti je dana. Poslan si u Benu
Sad. Nijedna žena ne želi da bude tvoja majka po Šezdeset i tri su ti godine! Za tebe je sašiveno
mlijeku. Oblaci su ljuti zbog toga i ni kap kiše ne crno džube sa bijelim krajevima. Obukavši ga
spuštaju na suhu zemlju. Vlada suša i nejmanje. otišao si među ashabe i rukama se udarivši po
mubarek koljenima rekao im: 'Vidite li kako je
Najednom se na nebu pojavi mali oblak i svi
lijepo ovo džubbe?', a jedan od njih uzviknu:
dobiše nadu. Ali taj oblak je oblak koji je radi tebe
'Tako ti svega Resulallah, podari ga meni!' Zašto
došao. Oblak koji te je zavolio i koji se nije
bi tražio nešto što ti se toliko sviđa, a znao je da
odvajao od tebe. Tim najljepšim očima pogledao
nećeš odbiti. ''Dobro!'' – rekao si i ponovo obukao
si u nebo, u mali oblak koji je odjednom počeo
staro istrošeno džube. Dali su ti da se sašije isto
rasti i puštati dugo iščekivanu nežnju kišu, ali
onako, ali nije bilo sudbine da ga obučeš.
većina ne znade zbog čega je kiša počela padati.
Najdraži! Voljeni!
Većina ne znade za tebe.
Šta god da si nam od Rabba prenio, ''Amenna'',
Šest ti je godina! Na putu si prema Medini
čuli smo i prihvatamo.
Munevveri. Pored tebe blagoslovljena majka
Amina i Ummu Ejmen. Došli ste do očevog Ja Resulallah. Tebi je još uvijek četrdeset godina i
mezara gdje si osjetio posebnu tugu i šta znači biti još si jedini  vođa ummeta!
jetim. Bio je to mezar tvog oca Abdullaha.

Na putu u Ebvu osjetio si još veću tugu i šta znači

biti siroče. Ostao si i bez majke Amine. U Mekku
dolaziš bez majke gdje te uzima djed.
Abdulmutalib te voli svim srcem, a Ebu Talib
možda još više. Ja Resulallah!

Četrdeset ti je godina! Na Hira Nur planini si! Sa

nebesa silazi Džibril. Sa svih strana salavat i selam
odjekuje. ''Selam ja Resulalah!''

Zašto su te vrijeđali, sultane moj? Zašto su te

mučili? Na glavu su ti smeće bacali, na tvoju
mubarek glavu. Eej, neka ih belaj stigne! Dok su
odlazili smijali bi ti se. Grohotom bi te ismijavali.

Zašto su te protjerali iz rodnog mjesta? Mislili su

da nemaš zaštitnika. Zar oni nisu znali ko je taaj