Nesreća na otoku Three Mile je djelomično topljenje reaktora

nuklearne elektrane. Elektrana se nalazi u blizini Harisburga

glavnog grada savezne države Pennsylvania
To je jedna od najznačajnijih nesreća u povijesti američkih
nuklearnih elektrana.
Na INES ljestvici označena je razinom 5- Nesreća sa širim
posljedicama predstavlja ograničeno ispuštanje radioaktivnog
materijala, koje će vjerojatno zahtijevati provedbu nekih od
planiranih mjera zaštite. Kod ove nesreće obično nekoliko ljudi
pogine zbog radioaktivnog zračenja. Dolazi do teških šteta na
jezgri nuklearnog reaktora i ispuštanja velikih količina
radioaktivnog materijala unutar postrojenja, s velikom
vjerojatnošću da se stanovništvo izloži ozračenju iznad
propisanih granica. Do ispuštanja bi moglo doći zbog veće
nesreće s kritičnošću ili pojave vatre

Uzrok nesreće bio je otvoreni ventil čija je funkcija smanjenje

pritisaka u nuklearnom reaktoru. Kvar je inače rutinskog tipa i
lako se rješava aktiviranjem automatskih zaštitnih sistema.
Međutim, stvar je eskalirala kada je došlo do ljudske pogreške.
Operater nije primijetio fizikalne promjene koje su se dogodile u
sekundarnom bloku te je dao lošu signalizaciju. Zbog te
pogreške operatera odigrale su se razne promjene u
blokovima. Sekundarni blok gubio je vodu zbog čega je
primarni krug ostao bez toplinskog ponora. Posljedica je
pregrijavanje primarnog kruga, a zbog toplinskog širenja
rashladnog sredstva dolazi do povišenja tlaka i razine vode u
tlačniku. Jezgra reaktora ostala je bez hlađenja i počela se brzo
pregrijavati, što je dovelo do djelomičnog taljenja gornjeg dijela
jezgre. Počelo je istjecanje radioaktivnih tvari u okoliš.
Mehanički kvarovi su popraćeni greškom operatera elektrane
da na vrijeme prepoznaju situaciju u kojoj se nalaze. Razlog
tome su loše procedure i treninzi koji su ostavili operatere i
menadžment loše opremljene za pogoršavaju ču situaciju.
Također popraćene i manama u dizajnu gdje su neki
instrumenti i kontrole loše postavljeni te nemogućnost opreme
da pokaže gubitak vode ili status ventila za smanjenje pritiska.
U izvještaju istraživačke komisije stoji da cjelokupna
odgovornost ne pada samo na operatere elektrane. Niz
propusta, manjkavosti, needuciranost osoblja i nejasnoće u
pogonskim propisima su pripisane kompaniji za održavanje
elektrane. Štoviše, nisu bili razrađeni niti planovi za stanje
pripravnosti i informiranje javnosti u slučaju nesreće. Nakon
nesreće komisija je podnijela niz preporuka i mjera za tehnička
poboljšanja u nuklearnim postrojenjima Regulatornoj komisiji.
Ubrzo nakon toga započeta je izgradnja Instituta za pogon
nuklearnih elektrana (INPO) i Centra za analizu nuklearne
sigurnosti (NSAC).

Ventil u pitanju je prethodno zakazao 11 puta a od toga 9 u

otvorenoj poziciji kao i u elektrani three mile island. A identični
inicijalni događaj koji je doveo do topljenja jezgre reaktora desio
se 18 mjeseci prije u jednoj drugoj nuklearnoj elektrani istog
tipa. Tamo su operateri reagirali na vrijeme te spriječili moguću
katastrofu. Iako je menadžment znao za probleme sa ventilom
nisu obavijestili ostale elektrane,

Posljedice nesreće

Javnost i lokalno stanovništvo bilo je u panici zbog netočnih

informacija koje su kružile medijima, vladinim agencijama te
stanovnicima u okolici elektrane. Vlada je dodatno pojačala
razinu straha među lokalnim stanovništvom zaključivši da
je moguća pojava eksplozije vodika te taljenja reaktora. Oko
140 000 ljudi bilo je prisiljeno na evakuaciju

Obrađeno je preko stotinu uzoraka unutar i van okoliša

elektrane. Nisu pronađene nikakve neobično velike doze
zračenja i nije bilo nikakvih opasnosti za lokalno stanovništvo.
Nadležna su zdravstvena tijela u razdoblju od 18 godina nakon
nesreće pratila zdravstveno stanje oko 30 000 ljudi u okolici 8
km od elektrane zbog straha od bolesti povezanih s
radioaktivnim ispustom, a program praćenja prekinut je
1997. godine