Umjetnost od doba pračovjeka „Umjetnost je „drugi život“ koji u budućnosti uvijek postaje onaj prvi i

pravi život: trajanja i postojanja; život povijesti, jedini koji ostaje. Bez njega i bez „drugog svijeta“ što ga
on stvara, padamo u tamu zaborava.“ Grgo Gamulin Izrada i uporaba oruđa i oružja od kostiju, kamena i
drva, povezana s korištenjem vatre, početak je čovjekove tehničke kulture. Pronalazak različitih tehničkih
pomagala lako objašnjava nastojanje ljudskih bića za što lakše preživljavanje u surovom prirodnom
okolišu, međutim znatno teže je naći prave razloge za nastanak umjetnosti. Najranije umjetničko
djelovanje u ljudskim grupama ima religijsku i estetsku narav. Od najranijih početaka ljudi su pokušavali
utjecati na prirodne i natprirodne sile stoga je umjetnost združena s magijskim postupcima, čovjekovim
religijskim ponašanjem te s kultovima predaka i plodnosti. Već u pradavna vremena umjetnost se očituje
kao čovjeku svojstvena potreba za estetskim oblikovanjem kultnih i uporabnih predmeta, odnosno
njihovim ukrašavanjem. Ukrašavanje, tj.dekoracija se osamostaljuje i prekoračuje granice nužde te
postiže estetske učinke. Razni ukrasi, predmeti, kipovi, slike i drugi proizvodi tog razdoblja u mnogim se
slučajevima stapaju s religioznim značenjem i kultnom namjenom, međutim oni su istodobno i plod
čovjekove potrebe za estetizacijom. [1]