SINTEZA RAZDOBLJA REALIZMA I NATURALIZMA 1. 2.

Književnost realizma – lat. realis – stvaran započinje 30 – ih godina 19. st., a traje do 70 – ih
godina istog stoljeća (ne podudara se u svim zemljama). Kao književna škola javlja se u
Francuskoj. 5 ključnih razloga zašto se pojavljuje realističko književno razdoblje:

a) građanstvo je trijumfiralo na gospodarskom, političkom, kulturnom i društvenomoralnom

području te se javlja i nova književnost koja u prikazu trijumfa građanstva ne želi biti
SOCIJALNO OPTIMISTIČNA jer se time ograničava i ne može kritizirati, ne može propovijedati
reforme i nove ideje b) zbog ostvarenog društvenog stanja u književnost kao glavni likovi ulaze
ljudi iz OBIČNOG PUKA – seljaci i radnici. Znači, eliminirani su sljedeći glavni likovi: buntovnici
u težnji za egzotikom kakvi su egzistirali u poetici romana iz književnog razdoblja romantizma.
c) razvoj PRIRODNIH ZNANOSTI utječe također na pisce jer se i oni u svojim književnim
djelima upuštaju u detaljne raščlambe i analize te poštuju samo utvrđene činjenice d) osjeća se
potreba za liberalizacijom javnog života te se gase norme i pravila uspostavljena na estetskom i
moralnom planu i pišu se ISTINITA DJELA e) posljednji razlog zbog kojeg se javlja nova
književna poetika je i najlogičniji: zasićenost romantizmom te potreba za smjenom smjerova
umjetničkih preokupacija 3.

Osnovne razlike između poetike romantizma i realizma:

ROMANTIZAM

1. Junak je čovjek pojedinac 2. Likovi su u pravilu uvijek buntovnici, osamljenici, čudaci, tj.
AUTSAJDERI – uvijek mentalitetom i 3. 4. 5. 6. 7.

praksom udaljeni od društvenih normi i zahtjeva, bježe od društva i gomile te utjehu pronalaze
na putovanjima u egzotične, daleke krajeve i u bijegu u prirodu Fabula je redovito začudna,
neobična, egzotična Najostvarenije književne vrste: lirika, drama, lirska proza prožeta
emocijama i osobnošću likova, poema jer je u njoj na najlakši način moguće ostvariti sintezu
naracije i iskrene emotivnosti. Romantizam miješa rodove. Pisanje diktira mašta Djela su
prožeta mistikom, egzotikom, religioznošću U romantizmu postoji književna manipulacija
iskustvenim elementima

REALIZAM

1. Junak je društvo 2. Likovi ne bježe od društvenih normi i od društva samoga, već se žele
integrirati u njemu. Zadatak

3. 4. 5.

njihovog života je PUT U VISOKO DRUŠTVO, pomoću škole, studija, ili zahvaljujući uspješnom
ostvarenju ljubavne veze s damom iz bogatog društva. Realistički junaci kreću se u običnim
životnim prostorima: od ulica, gostionica, tržnica, noćnih lokala, bordela, tavanskih i podrumskih
sobica, sirotišta do kazališnih dvorana i salona. Opisi interijera nemaju ukrasnu ulogu, već
otkrivaju socijalnu pozadinu koja određuje postupke i ponašanja likova. Likovi su uvjetovani
sredinom iz koje dolaze, opis ambijenta je također u ulozi socijalne i psihološke karakterizacije
lika. Fabula je «obična» i redovito je uvjetuje i gradi socijalna motiviranost. Ona slijedi kronološki
red zbivanja, a događaji su povezani čvrstim uzročno – posljedičnim odnosima. Najostvarenije
književne vrste: roman, pripovijetka, novela. Zašto epika s romanom na čelu? Jer je u romanu
na najlakši način moguće iznijeti mnoštvo stavova mnogobrojnih likova upravo prisutnih u
svakom relističkom romanu. Pisanje diktira stvarnost. Roman je ZRCALO UMJETNIČKE
SVIJESTI: vrlo je pokretljiv, gibljiv, a sve što zahvati – ozrcali. To je FOTOGRAFSKI
POSTUPAK kojemu se nikada ne nadzire kraj jer iskustvena realnost sadrži golemi repertoar
izbora za temu književnog djela.

6.

Djela su deterministička, nihilistička, čak prožeta i ateističkim svjetonazorom, kritički se odnose

prema stvarnosti, život u djelima nije uljepšan, već je onakav kakav doista jest 7. Realistički
pisac unosi u djelo autentični govor: provincijalizme, žargonizme, neknjiževno narječje, a sve u
funkciji karakterizacije lika 8. Realisti se pozivaju na znanstvene spoznaje o čovjeku i društvu, a
vodeća filozofska doktrina 19. st. je POZITIVIZAM čiji je utemeljitelj AUGUSTE COMTE.
Pozitivistička književna orijentacija garantira potpunu autentičnost u odnosu prema životnoj
građi. Analitički se propitkuje stvarnost i želi se prikazati društvo. 9. Realistički pripovjedač
najčešće je objektivan, iskazan u 3. licu i nenazočan u radnji. On komentira i kritizira svijet oko
sebe te govorimo o KRITIČKOM REALIZMU koji analizira sve aspekte društva. 10. Pisac ne
smije popustiti pred osobnim stavovima i osjećajima, stil mu mora biti impersonalan. Eliminiran
je subjektivan stav prema životu.