NL - Zadatak: Podcrtaj riječi koje treba pisati velikim početnim slovom!

Pazi na početak
rečenice!

krasan je samobor

dobro došli u samobor, grad čija povijest započinje zlatnom bulom bele IV. koji je 14. listopada
1242.g. dao samoboru status slobodnoga kraljevskoga grada. nalazi se u zagrebačkoj županiji. taj
drevni gradić sa 16 000 stanovnika smjestio se na istočnim obroncima samoborskog gorja. udaljen je
samo 23 km od zagreba, glavnog grada republike hrvatske, s kojim je stoljećima povezan.

blizini samobora nalaze se manja mjesta: sveta nedelja, veliko trojstvo i rude. potok gradna protječe
kroz samobor. premošćuju ga mnogi mostovi, a najznačajniji je onaj koji povezuje trg kralja tomislava i
ulicu ivana perkovca. taj most je izgrađen 1906.g. od armiranog betona te je po načinu izgradnje i
materijalu u to vrijeme bio drugi most po veličini u europi.

u samoboru je ljudevit gaj 1833.g. napisao hrvatsku budnicu „još hrvatska ni propala“ koju je uglazbio
ferdo livadić, poznati skladatelj ilirskog pokreta. u livadićevu dvorcu okupljali su se mnogi ilirci. danas je
u njemu smješten samoborski muzej ispred kojeg stoji spomenik njegovom osnivaču i ravnatelju ivici
sudniku.

svake se godine održava velika kulturna priredba samoborska glazbena jesen. počela je kao niz
koncerata klasične glazbe otprije četrdeset i tri godine zbog grupe entuzijasta koji su željeli napraviti
pomak u kulturnoj razini grada. tijekom godina, koncepcija se mijenjala, ali cijelo vrijeme bio je stavljen
naglasak na promociji hrvatske glazbe. osim što u gradu djeluje glazbena škola „ferdo livadić“, dodjeljuje
se i nagrada mladim uspješnim glazbenicima. u gradu samoboru živio je i stanko vraz, poznati ilirski
pjesnik koji je svoje stihove posvetio juliji engler-cantilly (ljubici) u zbirci pjesama „đulabije“. dok su
pjesnici hrvatskog narodnog preporoda pisali budnice, nesretno zaljubljeni pjesnik poklanjao je „svojoj“
ljubici ruže i ljubavne stihove. nažalost, njihova ljubav nikad nije ostvarena. samoborci i hrvatski pjesnici
već 29 godina čitaju svoje stihove na grobu vrazove ljubice koji se nalazi uz crkvu svete anastazije. na
taj način obilježavaju najveću samoborsku ljubavnu priču.

u ovom malom gradu jedan dio svog života proveo je i veliki hrvatski književnik antun gustav matoš.
godine 1908. g. napisao je: „krasan je samobor. blizina s glavnim gradom daje mu čar bliskog ladanja
kao tiburu, tivoliju, versaillesu, schönbrunnu, windsoru. okolica je sretna kombinacija okoline i ravnice,
polja i šume, vrta i prirode, rijeke i planine, sela i zaseoka, grada i ladanja. samobor je jedno od
najhrvatskijih hrvatskih mjesta.“

samoborci su se odužili matošu. dali su gimnaziji njegovo ime. danas mnogi srednjoškolci pohađaju
gimnaziju antuna gustava matoša koja se nalazi u ulici andrije hebranga.

najveća je škola u samoboru osnovna škola bogumila tonija. dobila je ime po samoborskom učitelju,
pjesniku i velikom domoljubu. u dvorani te osnovne škole organizira se veliki „međunarodni božićni turnir
u ženskoj sportskoj gimnastici“. mnogo mladih samoboraca aktivno se bavi sportom u 50-ak klubova.
ističu se: tenis koji postoji još od 1890. g., motokros, karate, džudo, stolni tenis, streličarstvo, gimnastika,
rukomet, nogomet, odbojka, košarka, boks i drugi.

tradicija biciklizma duga je više od 100 godina kada je osnovano sportsko društvo „šišmiš“. i sportski
ribolov je jako razvijen. nezaobilazno je spomenuti i uspjehe u šahu, bridžu, padobranskom jedrenju i
orijentacijskom trčanju. svima su dobro poznata i mnoga planinarska društva koja djeluju u
samoborskom kraju. nije čudo da u njemu živi i naša bivša poznata skijašica nika fleiss.

najpoznatija i najvažnija zabavna turistička manifestacija je zasigurno „samoborski fašnik“ koji se

održava u veljači već 192 godine. za vrijeme pokladnih svečanosti u samobor dođe i 200 000 posjetitelja.
i vi budite na idućem fašniku jedan od njih! dobro ćete se zabaviti!

i još nešto. svakako svratite u slastičarnicu na ukusne i nadaleko poznate samoborske kremšnite!
Pripremila: Senija Badić, prof., ZAGREB

PREMA TURISTIČKOM VODIČU SAMOBOR (Grad po mjeri čovjeka), TZGS

RJEŠENJE

NL - Zadatak: Podcrtaj riječi koje treba pisati velikim početnim slovom! Pazi na početak
rečenice!

Krasan je Samobor

Dobro došli u Samobor, grad čija povijest započinje Zlatnom bulom Bele IV. koji je 14. listopada
1242.g. dao Samoboru status slobodnoga kraljevskoga grada. Nalazi se u Zagrebačkoj županiji. Taj
drevni gradić sa 16 000 stanovnika smjestio se na istočnim obroncima Samoborskog gorja. Udaljen je
samo 23 km od Zagreba, glavnog grada Republike Hrvatske, s kojim je stoljećima povezan.

U blizini Samobora nalaze se manja mjesta: Sveta Nedelja, Veliko Trojstvo i Rude. Potok Gradna
protječe kroz Samobor. Premošćuju ga mnogi mostovi, a najznačajniji je onaj koji povezuje Trg kralja
Tomislava i Ulicu Ivana Perkovca. Taj most je izgrađen 1906.g. od armiranog betona te je po načinu
izgradnje i materijalu u to vrijeme bio drugi most po veličini u Europi.

U Samoboru je Ljudevit Gaj 1833.g. napisao hrvatsku budnicu „Još Hrvatska ni propala“ koju je
uglazbio Ferdo Livadić, poznati skladatelj ilirskog pokreta. U Livadićevu dvorcu okupljali su se mnogi
ilirci. Danas je u njemu smješten Samoborski muzej ispred kojeg stoji spomenik njegovom osnivaču i
ravnatelju Ivici Sudniku

Svake se godine održava velika kulturna priredba Samoborska glazbena jesen. Počela je kao niz
koncerata klasične glazbe otprije četrdeset i tri godine zbog grupe entuzijasta koji su željeli napraviti
pomak u kulturnoj razini grada. Tijekom godina, koncepcija se mijenjala, ali cijelo vrijeme bio je stavljen
naglasak na promociji hrvatske glazbe. Osim što u gradu djeluje Glazbena škola „Ferdo Livadić“,
dodjeljuje se i nagrada mladim uspješnim glazbenicima. U gradu Samoboru živio je i Stanko Vraz,
poznati ilirski pjesnik koji je svoje stihove posvetio Juliji Engler-Cantilly (Ljubici) u zbirci pjesama
„Đulabije“. Dok su pjesnici hrvatskog narodnog preporoda pisali budnice, nesretno zaljubljeni pjesnik
poklanjao je „svojoj“ Ljubici ruže i ljubavne stihove. Nažalost, njihova ljubav nikad nije ostvarena.
Samoborci i hrvatski pjesnici već 29 godina čitaju svoje stihove na grobu Vrazove Ljubice koji se nalazi
uz crkvu svete Anastazije. Na taj način obilježavaju najveću samoborsku ljubavnu priču.

U ovom malom gradu jedan dio svog života proveo je i veliki hrvatski književnik Antun Gustav Matoš.
Godine 1908. g. napisao je: „Krasan je Samobor. Blizina s glavnim gradom daje mu čar bliskog ladanja
kao Tiburu, Tivoliju, Versaillesu, Schönbrunnu, Windsoru. Okolica je sretna kombinacija okoline i
ravnice, polja i šume, vrta i prirode, rijeke i planine, sela i zaseoka, grada i ladanja. Samobor je jedno
od najhrvatskijih hrvatskih mjesta.“

Samoborci su se odužili Matošu. Dali su gimnaziji njegovo ime. Danas mnogi srednjoškolci pohađaju
Gimnaziju Antuna Gustava Matoša koja se nalazi u Ulici Andrije Hebranga.

Najveća je škola u Samoboru Osnovna škola Bogumila Tonija. Dobila je ime po samoborskom
učitelju, pjesniku i velikom domoljubu. U dvorani te osnovne škole organizira se veliki „Međunarodni
božićni turnir u ženskoj sportskoj gimnastici“. Mnogo mladih Samoboraca aktivno se bavi sportom u 50-
ak klubova. Ističu se: tenis koji postoji još od 1890. g., motokros, karate, džudo, stolni tenis, streličarstvo,
gimnastika, rukomet, nogomet, odbojka, košarka, boks i drugi.

Tradicija biciklizma duga je više od 100 godina kada je osnovano Sportsko društvo „Šišmiš“. I
sportski ribolov je jako razvijen. Nezaobilazno je spomenuti i uspjehe u šahu, bridžu, padobranskom
jedrenju i orijentacijskom trčanju. Svima su dobro poznata i mnoga planinarska društva koja djeluju u
samoborskom kraju. Nije čudo da u njemu živi i naša bivša poznata skijašica Nika Fleiss.

Najpoznatija i najvažnija zabavna turistička manifestacija je zasigurno „Samoborski fašnik“ koji se

održava u veljači već 192 godine. Za vrijeme pokladnih svečanosti u Samobor dođe i 200 000
posjetitelja. I vi budite na idućem fašniku jedan od njih! Dobro ćete se zabaviti!

I još nešto. Svakako svratite u slastičarnicu na ukusne i nadaleko poznate samoborske kremšnite!
Pripremila: Senija Badić, prof., ZAGREB

PREMA TURISTIČKOM VODIČU SAMOBOR (Grad po mjeri čovjeka), TZGS