MALINA

Malina je vrsta biljke roda Rubus te porodica ruža (Rosaceae). Listopadni je grm niskog rasta
koji ima zeljastu stabljiku. Listovi i stabljika su zelene boje dok je plod crvene, a cvijet bijele boje.
Malina je višegodišnja samonikla biljka koja živi u prosjeku 8 do 14 godina i rodi jednom ili više puta
godišnje. Rodna je čim ju se posadi, a najveća rodnost joj je u trećoj godini. Rasprostranjena je
u Europi i sjevernoj Aziji, a najviše joj odgovaraju vlažna područja pa ju često nalazimo uz rubove
šuma. Najveći proizvođač malina je Rusija. Puna je ljekovitih svojstva, mogu se raditi čajevi od listova
te je česta namjernica u kuhinji.

Malina je grm koji je najbolje saditi u jesen, raste od ljeta do jeseni, a cvate od svibnja do lipnja.
Plodovi ne sazrijevaju u isto vrijeme te se na grmu mogu naći i zreli i nezreli plodovi uz cvjetove. Plod
je zreo kada je crvene boje, kada se lako odvaja od lože i pri tome se ne gnječi. Maline su ukusni
plodovi, sočnog i slatkog ukusa. Vrlo su osjetljive te se nakon berbe trebaju na poseban način
sačuvati. Najbolje ih pojesti odmah jer mogu stajati jedan do dva dana, a mogu se i zamrznuti.
Plodovi se jedu sirovi ili se od njih rade sokovi, sirupi, marmelade o žele. Osim crvenih malina (Rubus
idaeus strigosus Michx. - Michx.) koje su najpopularnije na našem području i području Europe,
postoji još 195 različitih vrsta malina. Ističe se crna malina (Rubus idaeus occidentalis L.) čiji je plod
kako ime i govori crne umjesto crvene boje. Maline se dijele na jednorotke, rode jednom godišnje, i
dvorotke, rode dva puta godišnje. Oprašuju ih pčele i ptice, a razmnožavaju se vegetativno
dijeljenjem grma na sadnice ili izbojcima. Prilikom sadnje novih sadnica treba paziti na njihov
raspored. Maline se mogu saditi u kvadrat, kao ograda, ali najbolje uspijevaju u redovima gdje je
međusobni razmak od 25 cm. Također treba postojati i razmak između redova od dva metra nadalje
jer su maline osjetljive na bolesti te su teško drže pod kontrolom jer nove stabljike niču i metar dalje
od drugih. Mladoj biljci često se stavlja štap ili stup po kojoj su mogu penjati. One se ne okopavaju
kako se ne bi oštetio korijen koji se razvija i do metra dubine. Kora mladih grana je dlakava i zelene
boje s bodljama dok su starije grane drvenaste i smeđe boje. Listovi su zelene boje, složeni 3-7 listića,
perasto sastavljeni. Cvjetovi su pravilnog oblika, dvospolni, na stapkama rastu u grozdaste cvjetove.
Malina se obrezuje obavezno do 20. svibnja kako bi se uklonili dvogodišnji izbojci ili suvišni izbojci ili
oštećeni. A nakon dozrijevanja, nakon berbe, drvenaste grane odrežu se do temelja jer više neće
rađati. Uvjeti za dobar rast su vlažno, bogato, blago kiselo i rahlo tlo te dovoljna količina svijetlosti.
Indikatori su dušika u tlu. Podnose niske temperature i mraz, a najbolje uspijevaju na većim
nadmorskim visinama, 400 - 800 metara. Maline se koriste u mnoge medicinske svrhe, dobra su
zaštita protiv malignih bolesti, a i sprečavaju razmnožavanje stanica raka, koriste se pri liječenju
probavnih smetnji, štite tijelo od visokih temperatura, snižavaju šećer u krvi aktivacijom inzulina,
apsorbiraju UV zrake pa se od sjemenki radi biljno ulje, a od listova se rade čajevi. Med od maline je
svijetložut, karakterističnog mirisa i ugodna okusa. Smatra se jednim od kvalitetnijih vrsta meda.

Malina je grm niskog rasta koji raste u vlažnim prostorima diljem Europe i dijelom Azije.
Zelene je boje, osim plodova koji su najčešće crvene boje. Od plodova se mogu raditi sokovi i
marmelade, a mogu se jesti i sirovi. Njezini listovi mogu koriste se pri izradi čajeva. Oprašuju ih pčele
te je malinov med vrlo specifičan. Najčešće se sadi u redovima, živi više godina, a rađa jednom do
dvaputa godišnje. Obrezuje se dva puta godišnje te se može razmnožavati vegetativno i izbojcima.
Maline su pune ljekovitih svojstva te se u medicini koriste za liječenje kardiovaskularnih bolesti i
probavnih smetnji.