Prva pomoć

NAUČIMO POMOĆI SEBI I DRUGIMA

Definicija
Prva pomoć je skup postupaka kojima se pomaže ozlijeđenoj ili iznenada oboljeloj osobi na
mjestu događaja, prije dolaska hitne medicinske službe ili drugih kvalificiranih zdravstvenih
djelatnika.
ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI «Službene novine Federacije BiH», broj 41/10
/4.8.2010./ Član 3. Svaka osoba obavezna je u hitnim slučajevima pružiti prvu pomoć
ozlijeđenoj ili bolesnoj osobi u skladu sa svojim znanjem i mogućnostima, te joj omogućiti
pristup do najbliže zdravstvene ustanove.
Važnost prve pomoći. Primjena postupaka prve pomoći početak je pomaganja i zbrinjavanja
ozlijeđene ili naglo oboljele osobe. Prvu pomoć pruža osoba koja se zatekne na mjestu nesreće,
a o njezinom poznavanju prve pomoći ovisi daljnji tijek spašavanja, osiguravanje brze
intervencije hitnih službi i u konačnici uspješnost spašavanja.
Preživljavanje teško ozlijeđenih osoba ovisi o vremenu. Zlatni sat Od trenutka ozljede Do
konačnog zbrinjavanja. Platinastih 10 minuta HMP. Procjena i zbrinjavanje: Svaki postupak
mora za svrhu imati spašavanje života I treba ga provesti organizirano, detaljno, selektivno i
brzo.
Zadatak prve pomoći je, uz upotrebu priručnih sredstava, pravodobno:
1. ukloniti prijeteći uzrok smrti (spriječiti ugušenje, zaustaviti krvarenje, vratiti disanje
ili oživjeti osobu u srčanom zastoju,...)
2. spriječiti moguće komplikacije i invalidnosti i skraćivanje trajanja liječenja i
oporavka ( spriječiti razvoj infekcije, produbljivanje šoka,...).
3. otkloniti štetne učinke prijevoza bolesnika ili ozlijeđenog do mjesta pružanja
kvalificiranije ili definitivne medicinske pomoći (provesti imobilizaciju, postaviti
bolesnika ili ozlijeđenog u odgovarajući položaj,...)

PRAVILA PRUŽANJA PRVE POMOĆI

1. Sigurnost prije svega - ne približavajte se ozlijeđenoj osobi ako time dovodite u
opasnost svoj život. vrlo je važno da se pri pokušaju spašavanja oboljelog ili
ozlijeđenoga i sami ne ozlijedite. Npr. požar, el. Struja
2. Pristup bolesnoj ili ozlijeđenoj osobi. Osoba koja pruža prvu pomoć mora ostati
mirna i sigurna dok procjenjuje situaciju i poduzima prijeko potrebne mjere. Tako će

1
 djelovati umirujuće na okolinu i uvjeriti je da je dorasla situaciji. Ovo je osobito važno
onda kada se pomoć pruža djetetu.
3. Tegobe (simptomi) koje iznosi ozlijeđena ili bolesna osoba i/ili znaci ozljede ili bolesti,
pomoći će vam pri odabiru onih postupka prve pomoći koje ta osoba treba .
4. Tijekom pružanja prve pomoći ozlijeđenu ili bolesnu osobu u principu ne bi trebalo
pomicati s mjesta na kojoj je zatečena, ako to nije nužno, tj. ako njen ili vaš život nije
u neposrednoj opasnosti. ako ozlijeđenoga treba pomicati, a ima velike ozljede udova
i/ili prijelome kostiju, udove prethodno treba imobilizirati! pogotovo nemojte micati
bolesnika ako sumnjate na ozljede vrata ili leđa, tj. na ozljedu kralježnice !
5. Ako je ozlijeđeno nekoliko osoba, treba brzo procijeniti koja je najteže ozlijeđena i
postupiti poštujući prioritete. uvijek najprije pomozite najteže ozlijeđenoj osobi.
najglasniji ozljeđenik ne mora biti i najteže ozlijeđen.
6. Važno je uvijek slušati zdrav razum, biti svjestan svojih mogućnosti i ne pokušavati
učiniti previše kako ne bismo napravili štetu. Zato ne oklijevajte pozvati hitnu
medicinsku pomoć pomoći i voditi vas kroz cijeli postupak do dolaska medicinskog
osoblja.
7. Do dolaska medicinskog osoblja bolesnika ili ozlijeđenog ne ostavljajte samog,
pogotovo ako je bez svijesti.

PREGLED OBOLJELE ILI OZLJEĐENE OSOBE

Pregled oboljele ili ozlijeđene osobe je prvi korak u pružanju prve pomoći. Taj pregled treba
biti sustavan, kako ne bi previdjeli neki važan simptom ili znak bolesti ili ozljede !
Primarni pregled: prvi pregled kojim obuhvaćate pregled životnih funkcija. Treba ga
obaviti bez suvišnih pomicanja osoba, u stanju u kojim ste ih zatekli. Prvo provjerite
stanje svijesti.
Provjera stanja svijesti: Kleknemo uz žrtvu, rukama je uhvatimo za ramena, lagano
protresemo i glasno dozovemo, npr. "Čujete li me?, Kako ste?. Ako ne odgovara, smatramo da
je žrtva bez svijesti!
Pregled prisvjesne osobe
1. Oboljelu ili ozlijeđenu osobu treba upitati što se je dogodilo, može li disati,
osjeća li bolove
2. Pregled treba biti detaljan.
Oboljela osoba nerijetko neće imati vanjskih znakova bolesti, no često će dobro lokalizirati
mjesto gdje osjeća tegobe. ozlijeđena će osoba najčešće imati neki znak ozljede.

2
Pregled treba dati odgovore na nekoliko pitanja:
 Kakvo je opće stanje bolesnika (dobro, zadovoljavajuće, teško, vrlo teško) ?
 Kako bolesnik diše ?
 Ima li očuvan krvni optok ?
 Krvari li ?
 Ima li znakova ozljede leđne moždine ?
 Ima li veće rane, moguće prijelome kostiju,… ?
• Pregled prisvjesne osobe
3. Neke postupke prve pomoći treba primijeniti odmah nakon što je problem uočen.
Drugi postupci mogu biti odgođeni, tj. ostavljeni osoblju hitne medicinske pomoći
4. U slučaju sumnje na lom kosti ili ozljedu vrata ili leđa, ozlijeđenu osobu ne treba micati.
Premještanju ozlijeđene osobe treba prethoditi imobilizacija ozlijeđenog dijela tijela.
Procjena stanja unesrećene osobe
Provjera životnih funkcija je poznata kao ABC pregled prema prvim slovima engleskih riječi
koje označavaju životnu funkciju:
A – airway - ventilacija – dišni put
B – breathing - disanje
C – circulation - cirkulacija
Pregled osobe bez svijesti
1. Bolesnu ili ozlijeđenu osobu bez kontakta treba blago protresti i pokušati dozvati. Ako
ne odgovara, nije pri svijesti !

2. Ako je tko u blizini zatražiti njegovu/njezinu pomoć !

3. Ako je spasitelj sam, a radi se o odrasloj osobi bez svijesti odmah treba pozvati HMP, a
ako se radi o djetetu prvo treba provesti mjere oživljavanja ( tzv. CAB postupke)
tijekom jedne minute, a tek zatim zvati HMP. Ako je na mjestu pružanja prve pomoći
dvije ili više osoba, pomoć se pruža oboljeloj ili ozlijeđenoj osobi bez obzira na starost,
dok slobodna osoba zove HMP.

4. U osobe bez svijesti treba dalje utvrditi da li joj je očuvan dišni put (A) i da li diše (B) :
o A (engl. airway) / dišni put : zabaciti glavu i podignuti bradu
(uspostaviti dišni put), provjeriti ima li u ustima strano tijelo

3
 o B (engl. breathing) / disanje : gledati, slušati pokušati osjetiti struju
izdahnutog zraka naobrazu uz uspostavljeni dišni put

5. Ako osoba bez svijesti ne diše znači da nema ni krvnog optoka te ga treba hitno
uspostaviti (C = engl. circulation / krvni optok)

6. Ako osoba bez svijesti diše, potrebno ju je postaviti u bočni položaj koji onemogućava
da se uguši vlastitim jezikom, te favorizira istjecanje sekreta iz usta.

7. Tek nakon osiguranja tzv. vitalnih funkcija bolesnika (dišni put, disanje, krvni optok)
treba napraviti detaljan pregled bolesnika ili ozlijeđene osobe.

Sekundarni pregled: napravite ga tek kada ste primijenili neodgodive postupke prve pomoći
ili kada ste zbrinuli najteže ozlijeđene
• Pitajte osobu za subjektivne znakove kao što su bol, mučnina, vrtoglavica, slabost, trnci
i slično
• Pregled od glave do pete
• Objektivne znakove bolesti možete izmjeriti ili vidjeti.
• To su frekvencija rada srca (puls), frekvencija disanja, temperatura itd.
• Subjektivni znakovi bolesti (simptomi) su npr. bol, mučnina, vrtoglavica, opći osjećaj
slabosti itd. O njima doznajete iz razgovora s unesrećenim.
• Kod pregleda upotrijebite svoja osjetila:
• vid: pogledom tražite i zamijetite vidljive promjene - rane, krv, deformacije, otekline,
promjenu boje kože, nesimetričnost, zabodena strana tijela
• sluh: slušajte zvuk disanja, reakciju unesrećenog na vaš dodir, šištanje iznad rane…
• njuh: miris alkohola, plina, paljevine…
Pregled obavite u slijedu od glave prema nogama.
• glava: pregledom i opipom potražite rane i ozljede kostiju lica i glave; provjerite
disanje, broj udaha i kvalitetu disanja – je li otežano ili praćeno zvukovima, glasnim
pitanjem provjerite sluh (oba uha), provjerite nos i uši, provjerite oči, posebno zjenice
te usta
• vrat: pregledom i opipom potražite rane i ozljede vratne kralježnice
• prsa: pregledom i opipom potražite rane i ozljede rebara i ključne kosti te provjerite
podiže li se prsni koš simetrično

4
 • gornji ekstremiteti: pregledom i opipom potražite rane i ozljede kostiju i zglobova,
provjerite boju kože na prstima, potražite ima li znakova uboda igle, pitajte osobu može
li pomicati ruke i osjeća li vaš dodir
• trbuh: pregledom i opipom potražite rane i opipajte je li trbušna stjenka napeta ili
mekana
• zdjelica: opipom provjerite kosti zdjelice
• donji ekstremiteti: pregledom i opipom svakog ekstremiteta posebno potražite rane i
ozljede kostiju i zglobova, pitajte osobu može li pomicati noge i osjeća li vaš dodir,
provjerite boju kože na prstima
UOBIČAJENE MJERE ZAŠTITE
Osobna zaštitna sredstva su uvijek potrebna na mjestu nesreće! Rukavice za jednokratnu
upotrebu.
Zaštitna folija za davanje umjetnog disanja. Ukoliko nemate koristite priručna sredstav (vrećice,
tkanine, itd..)
POZIVANJE HITNIH SLUŽBI
Kad se zateknete na mjestu nesreće u kojoj ima ozlijeđenih osoba dužni ste pozvati hitne
službe i zatražiti od njih pomoć.
• Hitna pomoć 124
• Policija 122
• Vatrogasci 123
Kad zovete Hitnu pomoć potrebno je:
• Predstaviti se i reći s kojeg broja zovete
• Reći što se dogodilo i je li još uvijek prisutna opasnost
• Gdje je potrebna pomoć
• Koliko je unesrećenih osoba
• Tko su unesrećene osobe
• Kakvo je stanje unesrećenih osoba
Kutija prve pomoći
Utvrđivanje mehanizma nastanka ozljeda
Ove podatke saznajte od unesrećenih ili suputnika, a bitni su Vam radi predviđanja mogućih
ozljeda. Također je bitno utvrditi broj ozlijeđenih jer ih morate reći hitnoj službi prilikom
pozivanja
Određivanje prioriteta kod pružanja prve pomoći. Obavite primarni pregled. Prvo zbrinite
ozljede i stanja koja ugrožavaju život.

5
Uklanjanje odjeće, obuće i zaštitnih sredstava
• Nikada ne uklanjajte bez prijeke potrebe
• Ako uklanjamo, ukloniti pažljivo i bez suvišnih pomicanja
• Ako možemo ukloniti samo s ozlijeđenog dijela tijela
• Ako odjeću i obuću nije moguće ukloniti bez pomicanja ili rizika tada ju paramo ili
trgamo
• Uvijek recite unesrećenom što namjeravate napraviti i zašto
• Uvijek poduprite ozlijeđeni dio tijela s kojeg skidate
• Kada skidate košulju, sako ili slično uvijek prvo skinite sa zdrave (ne ozlijeđene ruke)
• Uklanjanje odjeće, obuće i zaštitnih sredstava
Pravilno skidanje cjelovite zaštitne kacige
Kaciga se skida samo:
- ako je unesrećeni bez svijesti, a s kacigom
na glavi ne možete osloboditi dišni put
- ako je unesrećeni bez svijesti i povraća
- ako ne diše i treba umjetno disanje
- ako su prisutne teške ozlijede glave i kad
se pojavi krvarenje
Davanje hrane i pića
• Unesrećenoj osobi nemojte davati hranu i piće osim ako Vam to nije rekao neko iz
hitne medicinske službe
• Ako želite ublažiti žeđ vlažite usnice vlažnom tkaninom
Hitno pomicanje unesrećene osobe
Unesrećenu osobu nikada nemojte pomicati osim:
• Ako je u opasnosti koja se ne može kontrolirati ili ukloniti
• Ako je upitna prva pomoć bez ugrožavanja vlastite sigurnosti
• Ako joj prijeti opasnost zbog utjecaja hladnoće ili topline
Važnost psihološke potpore
• Unesrećenoj osobi uvijek pristupite prijateljski
• Predstavite se i objasnite što se dogodilo
• Trebate razgovarati i smirivati, unesrećenog, te ga tješiti, bodriti i ne ostavljati samog
• Pružite joj emocionalnu potporu i pokažite suosječanje
Transport ozlijeđene osobe
• Prijevoz uvijek prepustite stručnim osobama

6
 • Prijevoz vlastitim vozilom u sklopu pružanja prve pomoći obavlja se samo ako nije
dostupna hitna medicinska pomoć ili u slučaju prometne nesreće na zahtjev ovlaštene
osobe (član 178. Zakona o sigurnosti prometa na cestama)
Pravilni položaji prijevoza:
• Osoba bez svijesti koja diše – bočni položaj
• Osoba bez svijesti koja diše, a sumnja se u povredu kralježnice – modificirani bočni
položaj
• Osoba pri svijesti s ozljedom kralježnice- ravni položaj na leđima na dasci
• Osoba koja je puno iskrvarila – autotransfuzijaski položaj
• Osoba s ozljedom prsnog koša – polusjedeći položaj
• Osoba s ozljedom trbuha – ležeći položaj s nogama savinutim u koljenima i kukovima
• Osoba s ozljedom zdjelice i bedrene kosti – ležeći položaj s ispruženim nogama
• Krvarenje iz nosa – poza mislioca

UKLANJANJE ODJEĆE I OBUĆE S UNESREĆENOG

Odjeću ne smijemo nepotrebno oštetiti. Odjevni predmet ili dio odjeće uklanjamo kada je to
prijeko potrebno, pažljivo, samo s ozlijeđenog dijela tijela. Kod opeklina treba skinuti ono što
se lako skida, a za opeklinu zalijepljenu odjeću NE smijemo pokušavati odstraniti nasilno.
Imobilizacija se može izvesti i preko odjeće i obuće. Nakit obvezno skidamo s ozlijeđenog
dijela tijela i stavljamo u džep unesrećenog.

ZAŠTITNA KACIGA

U slučaju prometne nesreće NE skidajte zaštitnu kacigu osim, ako to nije prijeko potrebno.
Neznalački postupak skidanja kacige može dovesti do pomicanja i savijanja vratne kralježnice i
dodatnog oštećenja s kobnim posljedicama.
Zaštitna kaciga se skida s glave samo:
• ako je ozlijeđeni bez svijesti, a s kacigom na glavi ne mogu mu se osloboditi dišni
putovi,
• ako je unesrećeni bez svijesti, a povraća,
• ako ozlijeđeni ne diše pa treba započeti umjetno disanje i • u svim težim slučajevima
ozljede glave, osobito kad se pojavi krvarenje.
Za pravilno skidanje kacige potrebna su dva pružatelja prve pomoći, stoga tražite pomoć
prisutnih osoba. Tijekom skidanja zaštitne kacige, važno je učvrstiti glavu i vrat te ih održavati

7
u ravnini tijela (neutralni položaj) kako bi se spriječili pomaci vratne kralježnice.
1. Jedna osoba (br. 1) kleči iza glave i s obje ruke obuhvaća kacigu postrance u razini donje
čeljusti, držeći glavu ozlijeđenog u neutralnom položaju. Druga osoba (br. 2) za to vrijeme
kleči
postrance od glave i otvara zaštitno staklo (vizir).

2. Osoba broj 2 otvara ili reže remenčić kacige ispod brade, a prva osoba i dalje pridržava
glavu u neutralnom položaju.

3. Osoba broj 2 osigurava neutralan položaj glave, pridržavajući jednom rukom vrat s donje
strane, istodobno uvlačeći prste ispod ruba kacige, a drugom rukom drži donju čeljust.

4. Kad su glava i vrat tako osigurani, osoba broj 1 širi kacigu koliko god je to moguće, diže je
preko brade i nosa pa polako povlačeći prema sebi, kacigu skida s glave i odlaže postrance.

5. Kad je kaciga skinuta, osoba broj 1 ponovno prihvaća glavu i pridržava je u neutralnom
položaju, tako da polaže ruke preko ušiju ozlijeđenog, a kažiprstima i palcima drži donju
čeljust tako dugo dok se ne postavi ovratnik.

8
6. Druga osoba izrađuje ovratnik (ili uzima gotovi ovratnik) i postavlja ga oko vrata. Pod
glavu se postavlja podložak (sloj debljine zida kacige) koji će održavati glavu u razini tijela.

Tek tad se primjenjuju ostali postupci prve pomoći ovisno o stanju ozlijeđenog.

RANE
Rana je svaka ozljeda kod koje dolazi do prekida kontinuiteta kože.

POSTUPAK:

Ako postoji jače krvarenje, zaustavite ga jednom od navedenih metoda:

• Pokrijte ranu gazom i zavojem.

• Strana tijela zabodena duboko u tkivo nemojte sami vaditi, već ih učvrstite u
zatečenom položaju.
• Kod velikih rana na ruci ili nozi potrebna je imobilizacija.
• NE ispirite ranu nikakvim tekućinama. Samo manje površinske rane koje ne krvare
jako smiju se isprati vodom.
• NE stavljajte prašak, mast ili kremu na ranu.

OZLJEDA GLAVE

• Unesrećenog u nesvijesti okrenite na bok nakon što ste mu imobilizirali vratnu

kralježnicu. (Kod svakog unesrećenog bez svijesti s ozljedom glave mora se
posumnjati i na ozljedu
9
 vratne kralježnice!)
• Ne dirajte ranu, ne šišajte kosu! Ranu pokrijte sterilnom gazom i učvrstite rupcem ili
zavojem.
• Prijevoz u zdravstvenu ustanovu treba ostvariti u bočnom položaju.

OZLJEDA NOSA I KRVARENJE IZ NOSA

• Ranu na nosu treba zaviti zavojem koji zovemo ''praćka'' nosa.

• Osobu s krvarenjem iz nosa postavite u polusjedeći položaj s glavom nagnutom prema
naprijed oslonjenom na ruke kojima se osoba naslanja na svoje natkoljenice (''položaj
mislioca'').
• Čvrsto stisnite meki dio nosa, a stisak popustite nakon 10-15 minuta kako bi provjerili je
li krvarenje prestalo.
• Ako krvarenje traje više od 30 minuta, obratite se liječniku.

RANE PRSNOG KOŠA

• Ako iz rane na prsnom košu čujete da ''šišti'' zrak, pokrijte je sterilnom gazom, a preko
gaze postavite plastično ili gumeno platno i učvrstite zavojem.
• Rane koje ne ''šište'' pokrijte sterilnom gazom i zavijte.
• Osoba s ranom prsnog koša mora ležati u polusjedećem položaju i mirovati.
• Iskašljaj ili ispljuvak svijetlocrvene boje znak je unutarnjeg krvarenja.

1
RANE TRBUHA

• Rane na trbuhu prekrijte sterilnom gazom i lagano zavijte zavojem ili trokutnim rupcem.
• Ako sumnjate na ozljedu unutarnjih organa trbuha, ne dirajte ništa, a ozljeđeniku ne dajte
ni piti ni jesti. Označite to natpisom postavljenim na unesrećenom - NIŠTA NA USTA.
• Prijevoz u zdravstvenu ustanovu mora biti hitan, u ležećem položaju s podloženim
gornjim dijelom tijela i s blago skvrčenim nogama (podložiti nešto pod koljena).

STRANA TIJELA
Predmete zabodene u tijelo (nož, drvo, strijela) NE smijete sami vaditi. Stabilizirajte ih u
zatečenom položaju da se ne bi pomicali ili ispali tijekom prijevoza. To ćete učiniti tako da
dio stranog tijela koji viri iz rane poduprete sa svih strana zamotuljcima gaze, zavoja ili vate i
učvrstite ih zavojem ili samoljepivom trakom. Moguće krvarenje ćete zaustaviti pritiskom na
rubove rane oko stranog tijela.

1
Strano tijelo u oku

• Strano tijelo u oku možete pokušati izvaditi iz oka rubom čistog platnenog ili papirnatog
rupčića.

• Ako je strano tijelo zabodeno u tkivo, na oko postavite sterilnu gazu i zavoj i obvezno
odvedite ozljeđenika liječniku

1
KARDIOPULMONALNA REANIMACIJA
Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) je skup HITNIH mjera i postupaka oživljavanja
koji se poduzimaju da bi se bolesniku koji je doživio zastoj rada srca i/ili zastoj disanja -
kardiorespiratorni arest -, ponovno uspostavila funkcija srca i disanja. Cilj KPR
dopremanje dodatnih količina kisika mozgu, srcu i drugim vitalnim organima, sve dok se
složenijim postupcima KPR ne uspostavi adekvatna srčana akcija i spontano disanje.
Srce i pluća su povezani anatomski i funkcionalno te su uzročno-posljedično povezani i
poremećaji njihova rada. Ako dođe do zastoja srčanog rada unutar najviše 30 sekunda doći će i
do prestanka disanja. Ako prije dođe do prestanka disanja, za najviše 3 minuta doći će do
srčanog zastoja. Dakle, neovisno o tome što je primarni poremećaj, posljedice su uvijek iste :
dolazi do potpunog zastoja krvnog optoka (cirkulacije), pa tkiva ostaju bez potrebne količine
kisika.
Mozak je najosjetljiviji na nedostatak kisika i nakon 5 minuta izumre većina moždanih stanica
i nastaje nepovratno oštećenje mozga - moždana smrt. Nakon smrti mozga, u različitim
intervalima, izumiru i ostali organi i tkiva do potpune biološke smrti.
Kod odraslih osoba srca obično zastane zbog srčane bolesti, a kod djece prestanak srčanog
rada je obično posljedica problema sa dišnim putem (gušenje stranim tijelom, alergijska
reakcija na neku hranu ili lijek) ili disanjem (teška upala pluća,..).

PREPOZNAVANJE ZASTOJA SRČANOG RADA I ZASTOJA DISANJA Zastoj srčanog

rada treba prepoznati brzo, bez nepotrebnog gubljenja vremena. Znaci koji nam omogućavaju
brzu dijagnozu posljedica su zastoja krvotoka, pa dominiraju oni od strane središnjeg živčanog
sustava.
• GUBITAK SVIJESTI - nastupi u najviše 15 sekundi nakon srčanog zastoja. Bolesnik je u
nesvijesti ako ga ne možemo dozvati i ako nemamo odgovor kad ga blago potresemo.
• PRESTANAK DISANJA - nastupi vrlo brzo po srčanom zastoju. Potpunom prekidu disanja
mogu prethoditi pokušaji disanja zvani "hvatanja zraka". Prestanak disanja prepoznajemo:
1. odustvom pokreta prsnog koša (Look)
2. izostankom šuma disanja ispred bolesnikovih usta i nosa (Listen), te
3. odustvom osjećaja struje zraka na vlastitom obrazu koji se nalazi ispred
bolesnikovih usta i nosa (Feel)

• PRESTANAK KRVOTOKA - ustanovljava se posredno, na osnovu gubitka svijesti i

odsustva disanja !

1
Trebalo bi biti dovoljno 1O-tak sekundi za provjeru disanja!

PRVA POMOĆ PRI SRČANOM ZASTOJU

Mjere oživljavanja, koje se provode u zbrinjavanju bolesnika u srčanom zastoju, zbog lakšeg
su pamćenja grupirane u 4 skupine označene slovima A B C i D . Svako slovo predstavlja
skupinu mjera oživljavanja koja se bavi određenim problemom, tj. :

• A = airway (dišnim putom),

• B = breathing (disanjem),

• C = circulation (krvnim optokom) i

• D = defibrilation (defibrilacijom)

Kako je već rečeno, najčešće razlog opstrukciji dišnog puta je opuštenost jezičnih i vratnih
mišića zbog čega jezik nalegne na stražnji zid ždrijela. Rjeđe dišni put začepljen stranim
tijelom koje bolesnik bez svijesti ne može ukloniti gutanjem ili iskašljavanjem.

Opstrukcija dišnog puta može biti potpuna ili djelomična.

• Pri potpunoj opstrukciji dišnog puta u početku se zamjećuju grčeviti spontani pokreti
disanja, a istodobno se disanje ne čuje niti se osjeća protok zraka kroz usta ili nos. Kad
disanje potpuno prestane, opstrukcija se prepoznaje po poteškoćama pri napuhavanju pluća
tijekom pokušaja umjetnog disanja.
• Pri djelomičnoj opstrukciji dišnog puta strujanje zraka je popraćeno zvučnim
fenomenima.

ODRŽAVANJE DIŠNOG PUTA

Mjere održavanje dišnog puta su :
1. Zabacivanje glave bez ili sa podizanjem brade
Zabacivanje glave je prvi, često dovoljan postupak za oslobađanje dišnog puta u bolesnika bez
svijesti, jer se najčešće radi o opstrukciji bazom jezika. Izvodi se tako da se jedna ruka stavi
ispod pacijentova vrata, a druga na čelo te se podizanjem vrata i guranjem čela glava zabaci
prema natrag. Ponekad je za oslobađanje dišnog puta potrebno još i podignuti bradu pacijenta.
Oba postupka treba pokušati izbjeći pri sumnji na povredu vratne kralježnice!

1
2. Podizanje čeljusti
Postupak je izbora za uspostavu prohodnosti dišnog puta u bolesnika s ozljedom vratne
kralježnice ili sumnjom na nju. Izvodi se na sljedeći način : treba stati iza pacijentove glave i
nasloniti laktove na podlogu uz glavu, rukama uhvatiti rubove donje čeljusti s obje strane i
podignuti je prema gore bez zabacivanja glave. Palčevima održati usta otvorenim na način
kako je to prethodno opisano.
3. Recovery položaj
Ovaj položaj se preporučuje za sve bolesnike bez svijesti koji dišu spontano jer je u tom
položaju otklonjena mogućnost začepljenja dišnog puta bazom jezika, a istodobno se
omogućava otjecanje sadržaja iz usta (pljuvačke, povraćenog sadržaja i sl.).

Izvodi se okretanjem bolesnika na bok. Postavljanje u ovaj položaj je više vještina nego snaga
(kao uostalom i sve druge mjere oživljavanja):

• Presavijte u koljenu bližu bolesnikovu nogu

• Bolesnikovu ruku s iste strane stavite mu pod stražnjicu
• Uhvatite jednom rukom za bolesnikovu ruku sa suprotne strane a s drugom rukom odjeću
na njegovu suprotnom boku te ga, povlačeći objema rukama, okrenite prema sebi
• Zabacite mu glavu prema natrag licem okrenutim prema dolje. Stavite njegovu gornju ruku
pod njegov donji obraz da zadržite glavu u prijašnjem položaju, a donju ruku blago
udaljite od njegovih leđa straga kako se ne bi mogao okrenuti u prijašnji položaj. Naime,
položaj mora biti stabilan!
Ako se sumnja na povredu vratne kralježnice (to treba uzeti u obzir), glavu treba pridržavati
dok se obavlja okret. Okret tijela treba pratiti istovremenim okretom glave. Osim toga, ispod
glave treba nešto podmetnuti kako bi se oslanjala na podlogu bez "lomljenja" vrata.

UMJETNO DISANJE
Umjetno disanje se vrši izravnim upuhivanjem zraka iz pluća spasitelja u pluća bolesnika.
Obujam zraka koji se upuhuje treba biti odgovarajući veličini bolesnika (6-7 ml/kgTT) i treba
proizvesti učinak podizanja prsnog koša, a potrebno ga je izručiti tijekom 1 sekunde.
Upuhivanje ne bi smjelo biti brže jer može dovesti do napuhivanja želuca sa svim
posljedicama (povraćanje, ulazak povraćenog sadržaja u dišne putove). Učestalost upuhivanja
treba biti 8 - 10/min.

1
Više se tehnika umjetnog disanja izravnim upuhivanjem zraka u pluća pacijenta :

1
1. Disanje "usta na usta" : spasitelj klekne sa strane pacijenta i zabaci mu glavu. Jednom
rukom podigne bradu i održava usta otvorenima a drugom prstima drži zatvorenu nosnicu i
održava glavu zabačenu unatrag. Duboko udahne, svojim ustima obuhvati usta bolesnika i
upuhne zrak kratko (tijekom 1 sekunde) i ravnomjerno. Tijekom upuhivanja spasitelj treba
pratiti pokrete prsnog koša bolesnika i prema tome prilagođavati obujam zraka koji
upuhuje. Naime, taj obujam treba biti toliki da odiže prsni koš kao pri spontanom disanju.

2. Disanje "usta na nos" : teže je izvodljiva metoda umjetnog disanja, te se izvodi samo
onda kad ne možemo otvoriti bolesnikova usta, kad ih ne možemo obuhvatiti svojim
ustima ili kad su povrede lica takve da je disanje usta na usta neizvodljivo. Glava se zabaci
kao u prve. Rukom koja je na bradi, diže se donja vilica ali i gura prema gornjoj vilici kako
bi se zatvorila bolesnikova usta. Duboko se udahne, obuhvati bolesnikov nos usnama i
upuše u bolesnikova pluća potreban obujam izdahnutog zraka. Pri tome se promatra prsni
koš bolesnika kako bi se ocijenila učinkovitost umjetnog disanja i dostatnost isporučenog
obujma zraka. Brzina udaha, potrebni obujam izdahnutog zraka i frekvencija disanja isti su
kao u disanja usta na usta.

VANJSKA MASAŽA SRCA

Tijekom oživljavanja, krvotok se umjetno održava kompresijama prsnog koša, tj. tzv.
masažom srca Pritiskom na prsni koš krv se istisne iz srca, pluća i velikih krvnih žila u aortu,
glavnu krvnu žilu tijela, a odatle odlazi u sve dijelove tijela. Kad vanjski pritisak popusti,
elastičnost zida prsnog koša vrati prsni koš u prvobitno stanje i pri tome u prsištu nastaje
negativni tlak. On "usiše" krv u velike vene i srce .
Vanjska masaža srca obavlja se na ovaj način :
• Oslobodi se prsni koš od odjeće (nije uvjet) kako bi se točnije odredilo mjesto kompresije -
srednja trećine prsne kosti.
• Klekne se uz rame bolesnika i tu prisloni dlan jedne ruke.
• Na ovu ruku se prisloni dlan druge ruke, a prsti obje šake se isprepletu i odignu od prsišta
kako bi se prsište ravnomjernije komprimiralo i smanjila mogućnost loma rebara.
Pri kompresijama spasitelj se svojim ramenima postavi točno iznad prsnog koša bolesnika,
ukoči ruke u laktovima i koristeći svoju težinu snažno pritišće na prsni koš.
Snaga pritiska treba biti oko 50 kg za odraslog čovjeka, tako da se prsna kost treba
utiskivati pri svakoj kompresiji za 5 - 6 cm. Kod djece treba utisnuti prsnu kost za 1/3
dubine

1
 prsnog koša !
• Nakon svakog pritiska pustiti da se prsna kost vrati u prvobitno stanje, ali pri tome ruke ne
dizati sa mjesta kompresije.
• Frekvencija pritisaka treba biti najmanje100/min (100 do 120 puta u minuti) !

OBJEDINJAVANJE VANJSKE MASAŽE SRCA I UMJETNOG DISANJA

Ako je potrebno objediniti vanjsku masažu srca i umjetno disanje (što i jest najčešći slučaj),
treba se držati sljedećih pravila :
1. Na slijed postupaka u oživljavanju osobe u srčanom zastoju podsjeća nas skračenica CAD
- prvo pokrenuti krvotok (C - circulation) zatim osloboditi dišni put (A - airway) nakon
toga primjeniti umjetno disanje (B- breathing)
2. Bez obzira koliko spasitelj sudjeluje u oživljavanju, odnos kompresija i umjetnih udaha je
30 : 2. Pri izmjeni pomenutih postupaka oživljavanja vrlo je važno ne gubiti vrijeme
budući da je za uspostavu primjerenog umjetnog krvotoka od izuzetne važnosti što kraći
prekid kontinuiteta kompresija.
3. Ako u oživljavanju sudjeluju dva spasitelja, preporuča se da mijenjaju mjesta kad se
zamore, obično svakih 5 ciklusa ili 2 minute, ali brzo, bez većeg gubitka vremena.
Stanje pacijenta provjerava se jedino onda kad žrtva pokaže neki znak oporavka ! Inače se
nastavlja sa oživljavanjem dok ga ne preuzme drugo medicinsko osoblje (obično
osposobljenije za oživljavanje bolesnika) ili dok se ne zamorimo.
DEFIBRILACIJA
Defibrilacija podrazumijeva propuštanje električne struje kroz srčani mišić, najčešće preko
zida prsnog koša, s namjerom prekida najopasnijih poremećaja ritma srca - ventrikulske
fibrilacije (VF) ili ventrikulske tahikardije bez pulsa (VTBP). Pretpostavlja se da su ovi
poremećaji srčanog ritma uzrok su srčanom zastoju u oko 80% slučajeva.
Osnova fiziološkog djelovanja defibrilacije je u tome da, izvana dovedena struja, ako je
dovoljno snažna, istovremeno depolarizira veći dio srčanog mišića (oko 75% ili više) i tako
omogući sinusnom čvoru da ponovo preuzme kontrolu nad mirnim odnosno električno
ispražnjenim srcem. Vjerojatnost da sinus čvor preuzme kontrolu nad srčanim radom nakon
defibrilacije u najdirektnijoj je vezi s trajanjem VF, pa je to razlog zašto se defibrilacija danas
upotrebljava već na razini prve pomoći (prije ju je moglo provoditi isključivo medicinsko
osoblje).

Tijekom oživljavanja u najvećem broju slučajeva služimo se vanjskom defibrilacijom -

1
defibrilacijom uz zatvoren prsni koš. Laicima (nemedicinskom osoblju) za to služi tzv.
automatski vanjski defibrilator.

Automatski vanjski defibrilator (AED) je kompjuterizirani defibrilator koji može:

• analizirati srčani ritam
• prepoznati ritam koji zahtijeva električni šok i
• savjetovati spasitelju (govornom i/ili ispisanom porukom, a ponekad i svjetlosnim
signalom) kada je potrebno izvršiti električni šok .

AED isporučuju niskoenergetske bifazične elektrošokove koji se automatski prilagođavaju

izmjerenim vrijednostima otpora prolasku struje kroz stjenku prsnog koša. To su relativno
jeftini uređaji koji se lako održavaju i koje laici nauče upotrebljavati nakon kratkog
uvježbavanja.
Uporaba od strane laika omogućava tzv. ranu defibrilaciiu, tj. defibrilaciju unutar 5 minuta
od obavijesti HMP o srčanom zastoju. Zbog toga se danas AED-i nalaze u avionima, na
trgovima, stadionima, u javnim zgradama, domovima bolesnika ili na radnim mjestima sa
puno ljudi.

AED se koristi na sljedeći način :

1. Zalijepiti samoljepljive elektrode na pacijentovo prsište prema priloženoj slici.
2. Uključiti uređaj
3. Uglavnom AED sam analizira ritam, čim se uključi, a kod nekih je potrebno pritisnuti
dugme ANALYSE. Tijekom analize koja traje 1O-tak sec., oživljavanje i transport
bolesnika treba prekinuti!
4. Ako je na osnovu analize ritma utvrđeno da je potrebna defibrilacija, većina AED se sama
automatski puni a kod nekih je potrebno pritisnuti dugme CHARGE, nakon glasovne
poruke ili poruke na displeju.
5. Za vrijeme punjenja defibrilatora, na displeju se ispiše poruka da se svi odmaknu od
pacijenta ili se ista poruka emitira glasovno. Onaj koji rukuje AED- om trebaju o tome
voditi računa.
6. Nakon završenog punjenja, uređaj nas upozori da možemo defibrilirati. Pritiskom na
dugme SHOCK izvrši se defibrilacija, nakon što se prethodno provjeri okolina bolesnika.

PROBLEMI PRI OŽIVLJAVANJU

1
STRANO TIJELO U DIŠNOM PUTU

1
Kad bolesnik ne diše nakon oslobađanja dišnih putova, a ne možemo ga ni ventilirati umjetnim
disanjem (usta na usta, usta na nos, i sl.), opravdano je sumnjati na opstrukciju dišnog puta
stranim tijelom.

Strano tijelo se iz dišnog puta može ukloniti na više načina:

a) prstima - ali pri tome moramo biti oprezni, osobito kod djece, da ga ne bismo ugurali u
dublje dišne putove. Prstima možemo imitirati pincetu (kažiprst + srednji prst) ili kuku
(savijeni kažiprst). Ako prst omotamo gazom ili maramicom, imat ćemo i učinak spužve.

b) okretanjem glave na stranu - tako možemo omogućiti istjecanje tekućeg sadržaja iz usta
(oprez kod sumnje na ozljedu vratne kralježnice)

c) udarcima u leđa i tzv. Heimlichovim zahvatom kod prisvjesnog bolesnika ili

kompresijama prsišta kod bolesnika bez svijest.
Naime, prisvjesnom bolesniku koji se guši zbog stranog tijela u dišnom putu možemo
pomoći u izbacivanju stranog tijela s 5 jakih udaraca dlanom u leđa i/ili s 5 snažnih
pritisaka na trbušni zid (Heimlichov zahvat).

Ako je bolesnik bez svijesti, učinak sličan Heimlichovu zahvatu postižemo kompresijama
prsišta, tijekom stvaranja umjetnog krvnog optoka . Nakon svakog slijeda od 30
kompresija, a prije prodisavanja bolesnika ( 2 udaha) potrebno je provjeriti usnu
šupljinu,
strano i ukloniti
tijelo ako se tamo nalazi.

1
KRVARENJA
Hemoragija (krvarenje) općenito označava ekstravazaciju krvi zbog ozljede krvnih žila.
Ukupni volumen krvi kod čovjeka je 5-6 L. Gubitak 10-15% krvi - bez posljedica. Darivanje
krvi 8-10% ukupnog volumena krvi. Ekssanguinacija označava potpuni gubitak krvi.
Desanguinacija označava masivni gubitak krvi. Krvarenje iz većih krvnih žila mora se
zaustaviti aktivno, dok se krvarenje iz manjih krvnih žila može zaustaviti spontano, uz pomoć
mehanizma zgrušavanja krvi i stiskanjem krvne žile.
Prema mjestu krvarenje može biti:
 vanjsko: krv istječe vani i jasno je vidljivo. Može biti kroz prirodne otvore (vagina,
usta, rektum) ili otvore na koži
 unutarnje: krv istječe u tkiva i tjelesne šupljine, kao posljedica ozljede ili bolesti. Ovo
je krvarenje opasno ne samo zbog gubitka krvi nego i zbog nagomilavanja krvi u
nekim organima (pritisak na mozak pri krvarenju unutar lubanje) ili tjelesnim
šupljinama (prestanak rada srca zbog krvarenja u osrčje), već i zbog toga što se
nerijetko prepozna kasno, tj. tek nakon zatajenja krvotoka (šok)

Prema vrsti ozlijeđene krvne žile krvarenja može biti:

 Arterijsko krvarenje. Krv teče u mlazu, ritmično s radom srca i svijetlo crvene je
boje. Na jačinu krvarenja iz arterije utječu veličina krvne žile, vrsta ozljede i veličina
otvora na krvnoj žili.
 Vensko krvarenje. Krv curi jednolično, polaganije i tamno je crvene boje.
 Kapilarno krvarenje. Prepoznaje se kao sitno, točkasto krvarenja iz rane.

Prva pomoć – zaustavljanje vanjskog krvarenja

1. Izravni pritisak je jednostavan i najučinkovitiji način zaustavljanja krvarenja kod
kojeg pritisak zavoja na samu ranu zaustavlja krvarenje. Izvodi se tako da se na ranu
stavi prekrivka (sterilna gaza ili čista tkanina, ako nemamo gazu) a zatim se zavojem
premata mjesto krvarenja u više slojeva. Svaki sloj treba dobro prileći na prethodni da
bi se dobio
2
 kompresivni učinak na ranu, ali on ne smije biti prevelik da ugrozi krvni optok u
dijelovima tijela ispod mjesta krvarenja. Ukoliko dođe do ponovnog krvarenja već
postavljene gaze se ne skidaju nego se postavlja novi sloj gaza i kompresivnog zavoja.

2. ELEVACIJA označava podizanje ozlijeđenog ekstremiteta razine srca pomoćna je

mjera pri zaustavljanju krvarenja koja se koristi skupa s metodom izravnog pritiska.
Koristite priručna sredstva I iskoristite promatrače.
3. Digitalna kompresija - pritiskanje prstima iznad mjesta krvarenja na arteriju. To su
obično mjesta palpiranja pulsa. Rijetko potpuno zaustavlja krvarenje jer pritisak
ne zaustavlja u potpunosti protok kroz krvnu žilu. Tipična mjesta pritiska su: pazuh
- za zaustavljanje krvarenja iz ruke, unutarnja strana lakta - za zaustavljanje krvarenje
iz podlaktice, pritisak na krvne žile prstiju križanjem prstiju - za zaustavljanje
krvarenja iz šake, jak pritisak u predjelu prepone – za zaustavljanje krvarenja iz noge,
pritisak na stražnjoj strani koljena - za zaustavljanje krvarenja iz potkoljenice.

2
4. Podvezivanje uda (Tourniquet poveska) se koristi kada ostale metode
zaustavljanja kravrenja nisu dale uspjeha. Ovaj način zaustavljanja krvarenja smije
se primijeniti samo kao privremena mjera prilikom ozljede velikih arterija ruke i
noge, traumatske amputacije ruke ili noge, te ako nakon postavljenog kompresivnog
zavoja rana i dalje jako krvari ugrožavajući život unesrećenog. Postavlja se široka
traka (3-5 cm), neposredno iznad rane. Upotrebljavaju se platneni ili plastični tvornički
podvezi, no moguće ga je izvesti i priručnim sredstvima kao što su remen, trokutasta
marama. Nakon postavljanja kompresija dok ne prestane krvarenje. Nakon toga
zabilježiti vrijeme postavljanja. Kad se postavi, ne popuštati ili uklanjati, ne prekrivati,
ne preko zgloba. Ukoliko se koristi kao privremena mjera zaustavljanja krvarenja ne
smije ostati stegnut dulje od 45 do 60 minuta jer će nakon toga dio ekstremiteta ispod
mjesta podvezivanja najvjerojatnije biti izgubljen. Kad je podvez ispravno postavljen,
ekstremitet poprima

2
 blijedu boju. Ako se podvez postavlja iznad amputacijskog bataljka, nakon postavljanja
podveza i zaustaljanja krvarenja isti po potrebi imobilizirati.

 Postavite ga između srca i rane

 Podloga iznad arterije
 Omotajte torniquet oko eksteremiteta
 Čvor na gornjoj površini
 Postavite kratki štap
 Drugi čvor
 Okrećite radi kompresije
 DOK KRVARENJE STANE

Prva pomoć pri unutarnjem krvarenju

Znakovi unutarnjeg krvarenja su : promjena stanja svijesti, blijeda, hladna, vlažna koža,
blijede vidljive sluznice, osjećaj slabosti, vrtoglavica, šum u ušima, iskrenje pred očima,
pospanost, žeđ, hladnoća, mučnina, povraćanje, ubrzano jedva zamjetno bilo (puls), ubrzano i
površno disanje. U okviru postupaka prve pomoći unutarnje krvarenje se ne može zaustaviti.
Stoga je važno što ranije prepoznati znakove unutarnjeg krvarenja i što prije pozvati hitnu
medicinsku pomoć ili organizirati hitan transport u bolnicu u odgovarajućem položaju. Za
procjenu težine stanja potrebno je redovno pratiti stanje svijesti I puls na radijalnoj arteriji.
Takvim pacijentima je potrebno: postaviti pacijenta u autotransfuzijski položaj,
održavanje tjelesne temperature, neurološki pregled / 5 min, vitalni znaci / 5 min, Ne
davati pacijentu da pije ili jede (vlažiti usne), transport u medicinsku ustanovu što je
prije moguće.

2
ZAVOJI
Rane i opekline pokrivaju se sterilnom gazom i zavojem. Za manje rane dovoljan je flaster.
Gaza je pamučna tkanina preklopljena u nekoliko slojeva. Štiti ranu od infekcije i istovremeno
upija krv i druge tekućine koje izlaze iz ozlijeđenog tkiva.

Gazu izvadite iz sterilnog pakiranja neposredno prije upotrebe. Držite je vršcima prstiju za
rubove. Možete je djelomično razmotati da joj povećate površinu. Stranu koju ćete prisloniti
na ranu ne smijete dodirivati. Kad se gaza prisloni na ranu, ne smije se više pomicati. Debljina
gaze na rani mora biti najmanje pola centimetra, a kod krvarenja i više, pa tada stavljamo više
gaza.

Učvršćuje se zavojem, trokutastom maramom, elastičnom mrežicom ili samoljepivom trakom

- flasterom. U nedostatku ovih sredstava mogu poslužiti i šal, marama i drugi predmeti od
tkanine. Pri jačem krvarenju koristi se kompresivni zavoj ili neka druga metoda zaustavljanja
krvarenja. Opekline se pokrivaju posebno napravljenim "zavojem za opekline" ili običnom
pamučnom gazom i zavojem koji se postavljaju vrlo labavo, bez zatezanja.

2
ŠOK
U svakodnevnom govoru često koristimo riječ "šok" sa značenjima koja se razlikuju od
njegove medicinske definicije. Šok u medicinskom smislu znači po život opasno stanje
poremećene cirkulacije krvi koje može imati različite uzroke i mehanizme nastanka.

NAJČEŠĆI UZROCI ŠOKA

• veliki gubitak krvi zbog vanjskog ili unutarnjeg krvarenja

• teške ozljede: prijelomi, opsežne opekline, prignječenja udova, strijelne ozljede,
ozljede trbuha, prsnog koša i dr.
• anafilaktička reakcija - vrsta alergijske reakcije koja se može javiti kod uboda insekata
ili primjene nekih lijekova
• srčani infarkt
• sepsa - teška infekcija s pojavom bakterija u krvi

• veliki gubitak tjelesnih tekućina povraćanjem, proljevom i znojenjem

• bol i strah potpomažu razvoj šoka

ZNAKOVI ŠOKA

• koža je blijeda i hladna, orošena ljepljivim znojem

• usne i prsti mogu biti modri
• osjećaj hladnoće
• disanje je ubrzano i površno
• puls je ubrzan i teško opipljiv
• žeđ, mučnina i ponekad povraćanje
• nemir i uzbuđenost koji s pogoršanjem šoka prelaze u apatiju i nezainteresiranost pa
bolesnik više ne zapomaže, a pogled mu je odsutan

POSTUPAK
1. Zaustavite krvarenje, previjte rane, imobilizirajte prijelome.
2. Ozljeđenik ili bolesnik u šoku treba ležati s lagano uzdignutim nogama. Pokrijte ga.
3. NE ostavljajte ga samog, nastojte ga ohrabriti i pružiti mu osjećaj sigurnosti.
4. NE dajte mu ni hranu ni piće. Samo ako je prijevoz do bolnice dugotrajan i ako ste
sigurni da nema ozljede trbuha niti krvarenja iz probavnih organa, možete mu
povremeno davati manje količine vode ili čaja.
5. NE koristite izvore topline poput termofora ili toplog crijepa za zagrijavanje osobe u
šoku.

2
EPILEPTIČNI NAPAD
Epilepsija ili padavica je bolest živčanog sustava koja nastaje zbog prekomjernog I
nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu. Često se pojavljuje u djetinjstvu te ponekad
ostaje kroz cijeli život. Manifestira se periodičnim, prolaznim napadima koji naglo nastaju,
kratko traju i naglo prestaju, a obilježeni su sljedećim simptomima:
• jakim kontrakcijama mišića većeg dijela tijela
• gubitkom svijesti
• privremenim prestankom disanja, zatim "uzdisanjem"
• inkontinencijom urina

• ugrizom za jezik ili obraz

POSTUPAK

• Olabavite odjeću oko bolesnikovog vrata (okovratnik, kravata).

• Ne pokušavajte zaustaviti pokrete bolesnika ili ga pridržavati tijekom napada. To mu
može nanijeti ozljede.
• Ne stavljajte mu nikakve predmete u usta. To ga isto tako može ozlijediti.
• Recite osobama u neposrednoj blizini bolesnika da se odmaknu kako biste osigurali
dovoljno prostora oko bolesnika te ih umirite.
• Iz neposredne blizine bolesnika uklonite oštre i ostale predmete koji bi ga mogli ozlijediti
(staklo, namještaj i sl.).
• Nakon napada postavite osobu u bočni položaj kako biste osigurali prohodnost dišnog puta i
onemogućili udisanje bilo kakvih tjelesnih tekućina ili povraćenog sadržaja.
• Nakon napada bolesnik može biti dezorijentiran i ne smije ga se ostaviti samog.
• U mnogim slučajevima, posebno ako je poznato da osoba boluje od epilepsije, nije
potrebno zvati hitnu pomoć.
• Hitnu pomoć je potrebno nazvati, ako:
• napad traje dulje od 5 minuta • drugi napad počne ubrzo nakon prvog •
osoba nakon napada ne dolazi k svijesti • postoji sumnja na dodatni
zdravstveni poremećaj • osoba boluje od još neke bolesti npr. neke srčane

2
 bolesti ili dijabetesa

OPEKLINE
Opekline su ozljede nastale djelovanjem visoke temperature, kemijskih tvari (kemijske
opekline) ili zračenja. Njihova težina ovisi o zahvaćenoj površini tijela i dubini oštećenja
tkiva. Djeca teže podnose opekline od odraslih.

GAŠENJE VATRE NA ČOVJEKU

Osobe sa zapaljenom odjećom često u panici trče čime se vatra još više rasplamsava. Potrebno
je leći na zemlju i valjati se. Vatru na čovjeku možemo gasiti dekom, kaputom, vodom i
protupožarnim aparatima na halone ili prah (NaHCO3), pazeći da ne prskamo u oči. Ne smije
se koristiti protupožarni aparat na ugljični dioksid (CO2).

POSTUPAK:
1. Skinuti odjeću natopljenu vrućom tekućinom ili kemikalijom. Komadi tkanine koji su
zalijepljeni za kožu ne smiju se nasilno odvajati, već ih treba obrezati škarama.
2. Brzo hlađenje opečene površine vodom najvažnija je mjera prve pomoći koja bitno
poboljšava konačni ishod ozljede. Opečeni dio tijela treba što prije uroniti u vodu ili
staviti pod mlaz vode. Voda mora biti hladna (optimalno 15 C), ali ne ledena.
Hlađenje treba trajati najmanje deset minuta. Malu djecu ne ostavljajte predugo u
hladnoj vodi jer može doći do pothlađivanja tijela.
3. S opečene ruke odmah treba skinuti prstenje, narukvice i sat, prije nego koža natekne.
Ako se zbog otekline prsten više ne može skinuti, treba ga prerezati.
4. Opekline se pokrivaju gazom i zavojem vrloOplcanbthaovalorw, aby,ez zatezanja.
5. Ako je opečena velika površina ruke ili noge, imobilizirajte ozlijeđeni ud.
6. Ako je prijevoz do bolnice dugotrajan, dajte ozljeđeniku da pije tekućinu (alkohol je

2
 zabranjen).
7. NE stavljajte na opekline nikakve masti, ulje niti prašak.
8. NE bušite mjehure na opeklinama.

STRUJNI UDAR
Strujni udar nastaje kad se cijelo tijelo ili dio tijela uključi u strujni krug. Posljedice mogu biti
bezazlene ili kobne, što ovisi o brojnim čimbenicima kao što su: tehničke osobine struje, otpor
tkiva, duljina izloženosti i put prolaska struje kroz tijelo. Mokra ili vlažna koža ima manji
električni otpor pa pogoršava posljedice strujnog udara.

Električna struja može uzrokovati duboke i oštro ograničene opekline. Prolasci struje kroz srce
i kroz mozak mogu izazvati trenutnu smrt zbog zastoja srčanog rada i oštećenja centra za
disanje u mozgu. Snažni mišićni grčevi prouzrokovani strujom mogu dovesti do pucanja
mišića i koštanih prijeloma. Ukrućenost mišića može potrajati i nekoliko minuta nakon
prestanka dodira sa strujom, što u slučaju zahvaćenosti mišića za disanje dovodi do prestanka
disanja. Osoba koja je rukama primila žicu pod naponom neće je moći ispustiti zbog grča
mišića ruku.

POSTUPAK

1. Ako je unesrećeni još uvijek u strujnom krugu, treba ga što prije osloboditi. Spasilac
mora paziti i na vlastitu sigurnost. Ovisno o situaciji strujni krug se prekida
izvlačenjem utikača iz utičnice, vađenjem osigurača ili odvajanjem električnog vodiča
od tijela pomoću predmeta od izolirajućeg materijala (plastika, guma, suho drvo, debeli
sloj suhe tkanine ili papira). Dobro je koristiti gumene rukavice i čizme. Eventualni
požar na mjestu nezgode se ne smije gasiti vodom.
2. Ako je unesrećeni bez svijesti, provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere
oživljavanja. Onesviještenog koji diše okrenite u bočni položaj.
3. S opeklinama i prijelomima postupite kao što je opisano u odgovarajućim poglavljima.

2
UDAR GROMA
Smrtnost od udara groma iznosi 10-30 %, a 50-70% preživjelih ima značajne poremećaje,
najčešće živčanog sustava.

SIMPTOMI I ZNAKOVI
Rani
• različiti poremećaji srčanog ritma
• srčani zastoj
• zastoj disanja uzrokovan paralizom mišića za disanje i/ili poremećajem centra za disanje
• gubitak svijesti, privremena paraliza (posebice donjih udova), konvulzije (grčevi) i/ili
nemogućnost prisjećanja na događaje koji su prethodili udaru groma, koma
• opekline različita oblika, tipično poput paprati, na mjestima na kojima se znoj ili
kapljice kiše naglo pretvaraju u paru ili ispod metalnih predmeta - metalna dugmad,
nakit (površinske opekline, moguća je i karbonizacija tijela)
• blast ozljede prsnog koša i trbuha (ozljede nastale djelovanjem zračnog vala tijekom
eksplozije), prijelomi kosti, ozljede oka i uha (ruptura bubnjića u 50% slučajeva
obostrano)

Kasni
• različiti psihički i neurološki poremećaji

POSTUPAK
1. Odmah treba pozvati hitnu medicinsku pomoć na broj 194.
2. Osnovno je pravilo „ne povećati broj žrtava“. Ako je oluja u tijeku, a žrtva se nalazi na
mjestu visokog rizika od udara groma, spasilac mora procijeniti vodeći računa o

2
 osobnoj sigurnosti je li moguće žrtvu premjestiti na sigurnije mjesto.
3. Žrtvi udara groma može se odmah pristupiti i dodirnuti je bez opasnosti.
4. Treba procijeniti stanje svijesti, disanje i ostale znakove krvotoka te, ako je potrebno,
odmah započeti s mjerama oživljavanja (misliti na moguću ozljedu kralježnice).
Oživljavanje mora biti uporno i dugotrajno jer paraliza mišića za disanje može trajati
dulje vrijeme. Kad ima više žrtava, prednost u zbrinjavanju imaju uvijek one koje treba
oživljavati.
5. Onesviještenu žrtvu treba postaviti u bočni položaj.
6. Treba zbrinuti ostale ozljede (prijelome, rane i opekline).
7. Svaku žrtvu udara groma treba prevesti u bolnicu uz stalan nadzor životnih funkcija.

TOPLINSKI UDAR
Toplinski udar je stanje povišene tjelesne temperature koje nastaje zbog pojačane tjelesne
aktivnosti u uvjetima visoke temperature i vlage zraka, kada prirodni termoregulacijski
mehanizmi tijela nisu više sposobni osloboditi višak topline u okolinu. Najvažniji mehanizam
oslobađanja viška topline je isparavanje znoja. Ako je postotak vlage u zraku visok, znoj ne
može isparavati i tijelo nema načina da se riješi viška topline. Toplinski udar je vrlo opasno
stanje iz kojeg se organizam ne može izvući sam. Svi takvi bolesnici umiru, ako im se ne pruži
pomoć.

TIPIČNE OKOLNOSTI NASTANKA TOPLINSKOG UDARA

• rad u kotlovnici i praonici rublja
• sportaši i vojnici izloženi tjelesnim naporima na vrućini
• osobe s prekomjernom tjelesnom težinom, alkoholičari i ljudi zrelije životne dobi su
skloniji toplinskom udaru

ZNAKOVI TOPLINSKOG UDARA

• osjećaj vrućine, glavobolja, vrtoglavica, smušenost, nemir •
koža je suha i crvena, kod mlađe osobe može biti i znojna.
• gubitak svijesti
• tjelesna temperatura izmjerena u crijevu iznosi 42°C ili više.

POSTUPAK
1. Bolesnika prenesite u hladnu prostoriju ili hladovinu. Skinite mu odjeću. Ako nije pri
svijesti, okrenite ga u bočni položaj.
2. Polijevajte ga hladnom (ali ne ledenom) vodom uz istovremeno stvaranje umjetnog
vjetra ventilatorom, lepezom ili novinama. Ne stavljajte mu led na kožu. Hlađenje
treba trajati dok se tjelesna temperatura ne spusti ispod 38°C.

3
VRUĆICA
Vrućica je povišena tjelesna temperatura uzrokovana bolešću, najčešće zaraznom. Visina
temperature ne mora se podudarati s težinom bolesti. Djeca su sklonija visokim
temperaturama, ali ih i lakše podnose nego odrasli. Tjelesna temperatura može se mjeriti pod
pazuhom, pod jezikom i u debelom crijevu.

MJERENJE TEMPERATURE POD PAZUHOM

• Vršak toplomjera treba staviti duboko u pazušnu jamu, a nadlakticu priljubiti uz tijelo. •
Mjerenje traje 10-ak minuta.

MJERENJE TEMPERATURE POD JEZIKOM

• Vršak toplomjera mora biti pod jezikom, a usta zatvorena.

• Mjerenje traje 5 - 10 minuta.
• Na ovom mjestu temperatura je nešto viša nego pod pazuhom.

MJERENJE TEMPERATURE REKTALNO (U CRIJEVU)

• Toplomjer treba uvesti oko 5 cm u crijevo.

• Mjerenje traje 5 minuta.
• Ovo je najpouzdanija metoda.

U crijevu je temperatura normalno za 0,4 - 0,8°C viša nego pod pazuhom. Ako je razlika
između temperature izmjerene u crijevu i temperature izmjerene pod pazuhom veća od 1°C, to
ukazuje na upalnu bolest u trbuhu (npr. "upalu slijepog crijeva").

Normalna tjelesna temperatura varira kod različitih ljudi i kod iste osobe tijekom dana. Ujutro
je najniža, a navečer najviša. Uzima se da je gornja granica normalne tjelesne temperature
izmjerene pod pazuhom 37,2°C, pod jezikom 37,5°C, a u crijevu 37,8°C.

POSTUPAK

• Bolesnik s vrućicom mora mirovati. Ne smije ga se utopljavati. Pokrivač mora biti lagan,
a prostorija prozračena.
• Bolesnik mora uzimati puno tekućine (čaj, sok).

3
• Ako temperatura prijeđe 39°C, snižavajte je oblozima. Namočite ručnike u vodu sobne
temperature, iscijedite ih i stavite djeci na ruke i noge, a odraslima na čelo i prsa.
Dobre
su i kupke u mlakoj vodi.
• Ako temperatura prijeđe 40°C, čitavo tijelo umotajte u namočenu i iscijeđenu plahtu ili
trljajte mokrom spužvom ili ručnikom. Postupak ponavljajte dok temperatura ne padne
ispod 39°C.
• Za snižavanje temperature postoje i brojni lijekovi, za djecu i za odrasle, u tabletama,
sirupu i čepićima. Djelovanje im počinje 30 - 60 minuta nakon uzimanja.

3
SMRZOTINE
Smrzotine su lokalne ozljede nastale djelovanjem niskih temperatura. Javljaju se najčešće na
stopalima, prstima ruku, uškama i nosu. Nastanak im pospješuju tijesna i vlažna obuća i opća
iscrpljenost. Često se javljaju zajedno s općom pothlađenošću tijela.

TIPIČNE OKOLNOSTI NASTANKA SMRZOTINA:

Dulji boravak u prirodi u zimskim uvjetima - planinari, alpinisti, vojnici. Tijesna obuća
smanjuje cirkulaciju u stopalu i time pogoduje nastanku smrzotina, pogotovo ako se dulje
vrijeme ne skida.

KAKO PREPOZNATI SMRZOTINU?

U početku postoji osjećaj hladnoće u zahvaćenoj okrajini (ud) koji prelazi u bol. Nagli
prestanak osjećaja hladnoće i boli znak je početka smrzavanja. Koža zahvaćenih okrajina je
modra, blijeda ili crvena. Kasnije nastaje oteklina, a ponekad i mjehuri.

POSTUPAK

Osobu treba uvesti u toplu prostoriju i skinuti joj odjeću, obuću i prstenje. Komadi tkanine
koji su zalijepljeni za kožu ne smiju se nasilno skidati već ih treba obrezati škarama.
Smrzotine pokrijte gazom, ali ne omatajte zavojem. Ruku ili nogu sa smrzotinom treba
imobilizirati i staviti u povišen položaj.

1. NE trljajte promrzle dijelove tijela!

2. NE bušite mjehure!
3. NE stavljajte prašak, mast i sl. na smrzotinu!
4. NE navlačite rukavice ili čarape na smrznute okrajine!
5. NE zagrijavajte promrzle okrajine termoforom i sličnim izvorima topline!
6. NE dozvolite osobi za smrznutim stopalom da hoda!

3
POTHLAĐENOST
Pothlađenost je stanje snižene opće tjelesne temperature. Nastaje kada organizam gubi više
topline nego što je može proizvesti. Stanje alkoholiziranosti, iscrpljenosti i niska temperatura
okoline pospješuju nastanak pothlađivanja. Česte žrtve smrzavanja su alkoholizirane osobe
koje zaspu izvan kuće. Novorođenčad i mala djeca su vrlo sklona pothlađivanju zbog male
tjelesne mase.

ZNAKOVI POTHLAĐIVANJA
U početku osoba ima osjećaj hladnoće i drhti (ovaj stadij može i izostati). Kasnije osjećaj
hladnoće prestaje, javljaju se umor, tromost i velika želja za snom. Sve tjelesne i psihičke
funkcije se usporavaju. Ponekad se javljaju priviđenja. S daljnjim snižavanjem tjelesne
temperature osoba gubi svijest. Disanje i rad srca se jako usporavaju. Ako se ne pruži pomoć,
smrt nastupa zbog prestanka disanja i srčanog rada.

POSTUPAK
AKO JE POTHLAĐENI BOLESNIK PRI SVIJESTI

1. Unesite ga u toplu prostoriju. Vlažnu i mokru odjeću zamijenite suhom.

2. Dajte mu topla zaslađena bezalkoholna pića.
3. Možete upotrijebiti termofor i slične izvore topline za zagrijavanje bolesnika, ali ne
prislanjajte ih direktno na tijelo, nego preko slojeva deke.
4. Ako nemate na raspolaganju toplu prostoriju, pokušajte bolesnika izolirati sa svih
strana dekom, odjećom, novinskim papirom ili drugim materijalom. Pozovite pomoć.

AKO POTHLAĐENI BOLESNIK NIJE PRI SVIJESTI

1. Provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere oživljavanja. U stanju

pothlađenosti disanje i srčani rad mogu biti toliko oslabljeni i usporeni da ih je moguće
previdjeti. No postojanje i minimalnog disanja od samo 2-3 udisaja u minuti isključuje
potrebu oživljavanja. Pri oživljavanju pothlađene osobe treba biti uporniji nego inače
jer vrijedi pravilo da "pothlađeni bolesnik nije mrtav dok nije topao i mrtav".
2. Zagrijavanje pothlađenog bolesnika bez svijesti treba provoditi postupno i to tako da se
najprije grije trup bolesnika tj. predio srca. Ravnomjerno zagrijavanje čitavog tijela
moglo bi biti kobno jer širenje krvnih žila pri zagrijavanju dovodi do pada krvnog tlaka
i istovremenog priljeva hladne krvi s periferije organizma u srce što može izazvati
srčani zastoj.
3. Dobra metoda postupnog zagrijavanja bolesnika, u okolnostima kada medicinska
pomoć nije dostupna, je Hiblerov toplinski omotač:

3
 • Bolesnika položite na raširene deke. Ispod trupa treba biti postavljena aluminijska ili
plastična folija. Složeni ručnik ili plahtu namočite u vruću vodu (60-70°C), položite
je na prsni koš i trbuh bolesnika i zamotajte spomenutom folijom. Ruke moraju
ostati izvan folije.
• Čitavo tijelo zamotajte dekama tako da samo lice ostane otkriveno. Namočeni ručnik
ili plahtu mijenjajte svakih sat vremena.

OZLJEDE KRALJEŽNICE
Kralježnica se sastoji od kralježaka, prstenastih kostiju koje poredane u niz tvore kralježnički
kanal. Unutar kralježničkog kanala nalazi se kralježnična (leđna) moždina - snop živčanih niti i
stanica koje provode živčane impulse iz mozga u razne dijelove tijela i obrnuto. Od
kralježnične moždine odvajaju se pojedinačni živci koji izlaze iz kralježničnog kanala. Kod
prijeloma kralješka koštani ulomci mogu ozlijediti kralježničnu moždinu što dovodi do
djelomične ili potpune oduzetosti mišića i gubitka osjeta ispod razine ozljede (paraplegia =
oduzetost donjih udova, quadriplegia = oduzetost svih četiriju udova). Kralježnična moždina
može biti oštećena u samom trenutku ozljede kralješka, ali i kasnije prilikom pomicanja i
nošenja ozlijeđenog.

NAJČEŠĆI UZROCI OZLJEDA KRALJEŽNICE

• prometna nezgoda (u prometnim nezgodama stradavaju svi dijelovi kralježnice, ali su
najčešće ozljede vratne kralježnice nastale zbog naglog pregibanja glave prema
naprijed pri frontalnom sudaru ili prema natrag pri udarcu u stražnji dio vozila)

3
 • skok u vodu (ovo je čest uzrok prijeloma vratnih kralježaka i posljedične oduzetosti
čitavog tijela)
• pad s visine •
tučnjava
• strijelna ozljeda trupa i ubod nožem u leđa

KADA POSUMNJATI NA OZLJEDU KRALJEŽNICE

• kada se ozljeđenik žali na bol u leđima ili vratu •
kada je ozljeda popraćena gubitkom svijesti • pri
svakoj težoj ozljedi glave
• kod višestrukih ozljeda

ZNAKOVI OZLJEDA KRALJEŽNIČNE MOŽDINE

• slabost ili oduzetost udova (pitajte ozljeđenika može li micati rukama i nogama ili
prstima na rukama i nogama)
• slabljenje ili gubitak osjeta (pitajte ozljeđenika osjeti li vaš dodir na svojim nogama,
trupu i rukama)
• osjećaj trnaca ili vrućine u udovima (ponekad ozljeđenik ima osjećaj da je "presječen na
pola")

POSTUPAK
1. I sama sumnja na ozljedu kralježnice zahtijeva postupak kao da ta ozljeda postoji.
2. Dok čekate dolazak hitne pomoći ostavite ozljeđenika na mjestu i u položaju u kojem
ste ga i zatekli.
3. Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice pažljivo mu poduprite glavu dlanovima da
spriječite njeno pomicanje.
4. Recite mu da se ne miče i ne ostavljajte ga samog.

OKOLNOSTI U KOJIMA MORATE POMAKNUTI OZLIJEĐENOG

1. Ako je bez svijesti provjerite disanje i krvotok i po potrebi poduzmite mjere
oživljavanja. Onesviještenog koji diše okrenite u bočni položaj.
2. Ako mu prijeti opasnost na mjestu gdje leži (npr. prometna cesta, požar) premjestite ga
na sigurnije mjesto. Za podizanje i nošenje ozlijeđenog potrebno je više ljudi koji
moraju uskladiti svoje pokrete. Ozljeđenik se pomiče kao cjelovita jedinica, bez
savijanja trupa.
3. Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice jedna osoba mora pridržavati glavu da spriječi
savijanje i rotaciju vrata. To će učiniti tako da dlanove stavi pod ozljeđenikove lopatice
dok glava leži na podlakticama.
4. Ako je hitna medicinska pomoć nedostupna preostaje vam da sami imobilizirate i
prevezete ozlijeđenog. Potrebna vam je jedna široka daska ili ploča (mogu poslužiti i
vrata) i odgovarajuće vozilo. Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice glava mora biti
poduprta s obje strane da se spriječi njeno pomicanje tijekom vožnje.

3
3
BESVJESNO STANJE
Do gubitka svijesti mogu dovesti mnoge bolesti i stanja od kojih su neka bezazlena (npr.
prolazni pad tlaka), a neka vrlo teška (npr. zastoj srca, ozljeda glave, veći gubitak krvi,
otrovanja, toplinski udar, pothlađivanje, utapanje, strujni udar, nagla bolest itd.). Dubina
besvjesnog stanja može biti različita i može se mijenjati kod istog bolesnika.

KAKO PROVJERITI JE LI OSOBA BEZ SVIJESTI?

Uvijek provjerite sigurnost na mjestu nesreće. Tek kad ste sigurni da ne postoji neposredna
opasnost, pristupite unesrećenom. Ako naiđete na čovjeka koji nepomično leži ili se u vašem
prisustvu iznenada sruši na tlo, lagano ga protresite za ramena i uputite mu nekoliko pitanja
npr: "Što se dogodilo? Čujete li me? Kako se zovete?" Kod plićih gubitaka svijesti
onesviješteni može pomicati pojedine dijelove tijela ili povraćati. Ako nema nikakve reakcije,
osoba je u stanju najdubljeg gubitka svijesti (koma).

POSTUPAK

Kratkotrajna nesvjestica

U pojedinim situacijama (npr. kod naglog pada tlaka) poremećaj svijesti može biti vrlo kratkog
trajanja (tzv. kolaps ili sinkopa). Naime, osoba izgubi svijest i sruši se na pod. U
horizontalnom položaju tijela opskrba mozga krvlju postaje dostatna pa onesviještena osoba u
tom trenutku dolazi k svijesti.
• Takvu osobu treba ostaviti ležati u položaju u kojem ste je zatekli dok se u potpunosti ne
oporavi, biti uz nju i pratiti njezino stanje (reagiranje, disanje, rad srca) te svakako
pitati osobu za postojeće bolesti. Ukoliko se stanje pogorša, treba pozvati hitnu
medicinsku pomoć, a do njihovog dolaska pružiti svu potrebnu prvu pomoć.
• Učinkovit postupak u tom slučaju je i postavljanje osobe u položaj autotransfuzije
(podignute noge i ruke).

3
Dugotrajniji gubitak svijesti:

1. Pozovite liječničku pomoć ili, ako je moguće, pošaljite nekoga da to učini da ne

gubite vrijeme.
2. Život svakoga unesrećenog u besvjesnom stanju dok je na leđima je ugrožen gušenjem.
Gušenje jezikom nastaje zbog gubitka tonusa mišića (mlohavosti) što dovodi do
izravnavanja fiziološke zakrivljenosti vrata, spuštanja donje čeljusti i jezika koji pada u
ždrijelo i zatvara dišni put. Provjerite disanje i krvotok i po potrebi
započnite postupak oživljavanja. Gušenje povraćenim sadržajem, slinom, krvlju ili
predmetima nastaje zbog odsutnosti refleksa kašljanja i gutanja. Stoga otvorite dišne
putove. Pritiskom dlana na čelo zabacite glavu. S dva prsta postavljena na bradi
istodobno podignite bradu. Usta osobe bez svijesti držite otvorena. Zubnu protezu koja
nije slomljena i čvrsto stoji na svom mjestu ne vadimo.

3. Provjerite disanje prislonivši svoj obraz iznad usta i nosa unesrećenog, glavu okrenite
prema prsnom košu. U tom položaju treba:
a) gledati odiže li se prsni koš,
b) slušati diše li unesrećeni i c)
osjećati dah na obrazu.
Provjera disanja traje do 10 sekundi.
4. Ako unesrećeni diše, okrenite ga u bočni položaj. Povremeno provjeravajte disanje.
(Ako sumnjamo da je unesrećenom ozlijeđena kralježnica, stavljamo ga u trbušni
položaj s rukama pod glavom.) Prije okretanja na bok skinite unesrećenom naočale
(ako ih nosi) i klonite druge predmete s tijela (npr. čvrste predmete u džepu) koji bi
unesrećenom koji je okrenut na bok mogli naštetiti.
5. Pokrijte unesrećenog da spriječite pothlađivanje.
6. Unesrećeni se smije transportirati samo u ležećem (bočnom) položaju.
7. NE pokušavajte unesrećenom davati hranu ili piće!
8. NE ostavljajte unesrećenog bez nadzora!

9. NE ostavljajte unesrećenog bez nadzora!

3
Ruke unesrećenog stavite u položaj kao na
BOČNI POLOŽAJ
U stanju duboke nesvijesti, za razliku od sna, svi

tjelesni mišići omlohave. Ako unesrećeni leži na

leđima, dolazi do spuštanja donje čeljusti i jezika
koji može zatvoriti dišni put. Moguće je i gušenje
Okrenite unesrećenog povlačeći ga za vlastitim povraćenim sadržajem. Stoga
rame i za bok ili natkoljenicu. onesviješteni mora ležati na boku, poduprt
jednom rukom i nogom s glavom
zabačenom prema
natrag. Time se osigurava prohodnost dišnog puta jer se jezik odmiče od stražnje stjenke
ždrijela i omogućava se istjecanje sline, krvi i povraćenog sadržaja iz usta.

Korak 1. Korak 2.
Koljeno na suprotnoj strani podignite tako da stopalo bude ispruženo na podlozi.

Korak 4.
Gornju nogu povucite prema naprijed i gornju ruku stavite ispod obraza da podržava glavu u
zabačenom položaju.

OKRETANJE NA BOK PRI OZLJEDI KRALJEŽNICE

Ako je gubitak svijesti prouzrokovan ozljedom (npr. prometnom nezgodom ili padom s visine),
moramo posumnjati i na mogućnost ozljede kralježnice. Za okretanje su tada potrebne dvije

4
osobe. Dok jedna polagano okreće trup bolesnika, druga za to vrijeme pridržava glavu u
neutralnom položaju tj. u istoj osovini s trupom, izbjegavajući savijanje i rotaciju vrata.
Ukoliko ste sami na mjestu nezgode, unesrećenog morate okrenuti sami, jer je opasnost od
gušenja veća od rizika ozljede kralježnične moždine.

SVRHA BOČNOG POLOŽAJA

1. mora trajno održavati prohodnost dišnih putova

2. mora omogućiti istjecanje tekućine iz usta - drenažni položaj
3. mora biti stabilan
4. treba izbjeći pritisak na prsni koš, periferne živce i krvne žile
5. treba osigurati pregled i dostupnost nadzora dišnoga puta i krvotoka, kao i mogućnost
brze intervencije
6. treba promijeniti stranu nakon 30 minuta!

ZNAKOVI SMRTI
Kod onesviještene osobe, pogotovo ako je u stanju pothlađenosti, disanje i puls mogu biti
toliko oslabljeni da ih ne možemo utvrditi. Zato provjerom disanja i pulsa ne možemo sa
sigurnošću utvrditi smrt. Kod takvih osoba provjeravamo prisutnost sigurnih znakova smrti te
u njihovom nedostatku, započinjemo s reanimacijom. Ukoliko kod unesrećenoga koji je bez
svijesti, disanja i rada srca pronađemo znakove smrti, tada ne pružamo prvu pomoć. Najraniji
sigurni znakovi smrti su: mačje oko, mrtvačke pjege i mrtvačka ukočenost.

MAČJE OKO

• Ako se očna jabučica mrtvaca postranično pritisne, zjenica se izdužuje i postaje ovalna, a
popuštanjem pritiska ostaje ovalna.

MRTVAČKE PJEGE

• Modroljubičaste su boje. Nastaju zbog slijevanja krvi u najniže dijelove tijela. Vide se na
koži one strane tijela na kojoj mrtvac leži. U početku su pomične tj. ako mrtvaca

4
 okrenemo i pjege će se preseliti opet u najniže dijelove tijela. Mrtvačke pjege se počinju
javljati 30-60 minuta nakon smrti.

MRTVAČKA UKOČENOST

• Mrtvo tijelo u početku je mlohavo. 2-4 sata nakon smrti započinje kočenje pojedinih
zglobova, a 6-8 sati nakon smrti cijelo je tijelo ukočeno. Ukočenost traje 2-3 dana.

OTROVANJA
Mnoge tvari koje koristimo u svakodnevnom životu i radu su otrovne. Razna sredstva za
pranje, čišćenje, razrjeđivači, boje, lakovi, pesticidi, derivati nafte, lijekovi i dr. predstavljaju
potencijalnu opasnost, osobito za djecu. Otrov može ući u organizam na tri načina - gutanjem,
udisanjem i preko kože. Njegova štetnost uvelike ovisi o načinu ulaska i količini. Mala djeca
su česte žrtve trovanja, osobito u dobi od 1-5 godina. Tome je kriva njihova radoznalost,
neiskustvo i sklonost da sve stavljaju u usta.

Zato sve kemikalije i lijekove čuvajte izvan dosega djece. Čest razlog trovanja odraslih ljudi,
pogotovo alkoholičara, je držanje pesticida i naftnih derivata u staklenim bocama, što dovodi
do zabune. Zato kemikalije treba držati u originalnoj ambalaži ili dobro označene. Da bi
izbjegli trovanje ugljičnim monoksidom, redovito održavajte dimnjake i peći. Nikada ne
držite upaljen motor u zatvorenoj garaži.

Ako dođete u dodir s nekom tvari za koju ne znate je li otrovna ili ne, i kako postupiti,
informacije možete dobiti u Centru za kontrolu otrovanja u Zagrebu na tel. (01) 2348 342.

ZNAKOVI OTROVANJA

Znakovi mogu biti vrlo različiti, ovisno o vrsti otrova, njegovoj količini i brzini ulaska u
tijelo, putovima ulaska i individualnim osobinama organizma. Ako se otrov proguta, najčešće
se javljaju mučnina i bol u trbuhu, proljev i povraćanje. Pri udisanju otrovnih plinova ili para
može doći do kašlja i osjećaja gušenja. Korozivne tvari (kiseline i lužine) izazivaju kemijske
opekline. Ako se takav otrov popije, opekline se vide na usnama i sluznici usta. Neki otrovi

4
izazivaju psihičke poremećaje, vrtoglavicu, glavobolju, grčeve pojedinih mišića ili cijelog
tijela, nepravilan rad srca. Koža može postati plava, žuta ili crvena. Teži slučajevi trovanja
dovode do gubitka svijesti, a potom i do prestanka disanja.

POSTUPAK

• Ako je osoba bez svijesti, provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere
oživljavanja pazeći da i sami ne dođete u dodir s otrovom (koristite gazu pri umjetnom
disanju).
• Onesviještenu osobu koja diše okrenite u bočni položaj.
• Ako je osoba pri svijesti, pokušajte izazvati povraćanje podraživanjem ždrijela prstom.
Naizmjeničnim pijenjem tople vode i povraćanjem može se isprati želudac.
• NE smije se izazivati povraćanje kod osobe koja nije pri punoj svijesti ili koja se opire.
• NE smije se izazivati povraćanje pri otrovanju kiselinama, lužinama, solima, teškim
metalima, benzinom, petrolejem, otapalima za boje i sredstvima koja stvaraju pjenu.
• Otrovana osoba treba popiti 2 - 3 žlice medicinskog ugljena (aktivni ugljen, carbo
medicinalis) razrijeđene u čaši vode. Medicinski ugljen veže na sebe puno vrsta otrova
i tako sprječava njihovu resorpciju u crijevima. Trebao bi biti sastavni dio kućne
ljekarne. Ne smije se davati kod trovanja kiselinama i lužinama.

UGLJIČNI MONOKSID
Ugljični monoksid (CO) je vrlo otrovan plin koji uzrokuje više smrtnih slučajeva nego svi
ostali otrovi zajedno. Nastaje nepotpunim sagorijevanjem organskih tvari (drvo, ugljen, plin,
benzin i dr.), kada se gorenje odvija uz nedovoljnu prisutnost kisika. Veliku opasnost
predstavljaju neispravni dimnjaci i peći. Ugljičnog monoksida ima i u gradskom plinu i u
ispušnim plinovima automobilskih motora. Ljudi često stradavaju u zatvorenim garažama u
kojima drže upaljen motor, u kupaonicama s plinskim grijačem vode (bojlerom) i zbog
istjecanja plina u stanu. Trovanja se događaju i kad ispušni plinovi motora prodiru u kabinu
vozila zbog neispravnosti ispušnih cijevi ili kroz ventilacijski sustav dok vozilo stoji u koloni.
Ugljični monoksid je plin bez mirisa i boje. Ne može se osjetiti pa ga to čini još opasnijim.
Kaže se da je CO "podmukli ubojica" jer ubija bez upozorenja. Dovodi do slabosti i
paraliziranosti čitavog tijela tako da otrovana osoba, kada shvati da nešto nije u redu, nije
više sposobna maknuti se iz zatrovane

4
atmosfere. Ostali znakovi trovanja su: glavobolja, vrtoglavica, zujanje u ušima, poremećaji
vida, mentalna konfuzija, mučnina, povraćanje, proljev i svijetlocrvena boja kože. Vrlo brzo
dolazi do gubitka svijesti i smrti. Pri duljem udisanju malih količina ugljičnog monoksida
(kronično trovanje) javljaju se glavobolja, vrtoglavica, umor, pospanost i fizička slabost.

POSTUPAK

1. Dok ulazite u zatrovanu prostoriju, zadržite dah da ne biste i sami stradali. Otvorite
prozor i iznesite otrovanog što prije van.
2. Ako je otrovana osoba bez svijesti, provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite
mjere oživljavanja.
3. Onesviještenu osobu koja diše okrenite u bočni položaj.

4
ZMIJSKI UGRIZ
U našim krajevima žive dvije vrste otrovnica - riđovka i poskok. Manje su otrovne od npr.
afričkih ili azijskih zmija pa im je ugriz rijetko kada smrtonosan. Poskok je nešto otrovniji od
riđovke.

ZNAKOVI UGRIZA ZMIJE

Na mjestu ugriza vide se dvije ranice od zmijskih zuba. Ponekad postoji samo jedna ranica.
Sam ugriz ne znači da je zmija i uštrcala otrov. Čak u 22% dokazanih ugriza nema znakova
otrovanja.

ZNAKOVI OTROVANJA (ne moraju svi biti izraženi)

• vrtoglavica
• mučnina i povraćanje
• bol i oteklina na mjestu ugriza
• otok limfnih čvorova u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku •
šok (najopasnija posljedica ugriza)

POSTUPAK

• Ugrižena osoba treba mirovati.

• Imobilizirajte nogu ili ruku na kojoj je ugrizna ranica. Time se usporava širenje otrova u
organizmu.
• Potreban je brz prijevoz do bolnice.
• NE podvezujte ugriženi ud!
• NE zarezujte ranu!
• NE isisavajte otrov!
• NE stavljajte led na mjesto ugriza!

4
PRVA POMOĆ PRI ZBRINJAVANJE OZLIJEĐENIH

A. PRVA POMOĆ PRI UGANUĆIMA I IŠČAŠENJIMA

ZGLOBOVA, OTVORENIM I ZATVORENIM
PRIJELOMIMA

Do uganuća zgloba dolazi kada se sveze koje drže zglob istegnu ili oštete, a do iščašenja kada se sveze
oštete a kosti u zglobu pomaknu («izlete» iz zgloba) i ostanu u nepravilnom položaju.

Slika 6. Uganuće i iščašenje skočnog zgloba

Do prijeloma kosti ili frakture (djelomični ili potpuni prekid kontinuiteta kosti) dolazi zbog djelovanja
izravne ili neizravne sile na kost.

Kod prijeloma kosti često nastaju i ozljede pojedinih struktura u okolini koštanih ulomaka :
1. Ozljeda kože iznad mjesta prijeloma - prema stanju kože iznad mjesta prijeloma razlikujemo:

■ otvoreni ili komplicirani prijelom - ako je koža ozlijeđena iznad prijeloma, pa je moguća
infekcija mjesta prijeloma. Rana na koži obično je izazvana izravnom silom ili je koštani
ulomak probio kožu.
■ zatvoreni ili jednostavni prijelom - onaj kod kojeg koža nije ozlijeđena, pa nema opasnosti
od infekcije.
2. Nagnječenje mišića, razderotine zglobnih sveza i čahure, prvenstveno kod prijeloma u blizini zgloba.

1
Slika 7. Zatvoreni i otvoreni prijelom, te prijelom u zglobu

3. Oštećenje velikih krvnih žila bilo izravnim djelovanjem sile kod nastanka prijeloma ili zbog pritiska

koštanog ulomka. Koštani ulomak može djelomično ili potpuno prekinuti krvnu žilu i prouzročiti
krvarenje različitog intenziteta ili dovesti do nastanka krvnog podljeva.
4. Oštećenja živaca zbog pritiska koštanog ulomka ili pak potpuni prekid živca.

5. Ozljede tetiva - sveza koje održavaju kosti u zglobu

Prva pomoć :
Osnovna je zadaća prve pomoći kod ovakovih ozljeda je imobilizacija. Imobilizacijom sprječavamo
pomicanje ulomaka prelomljenih kostiju ili kostiju u uganutom ili iščašenom zglobu. Najstrože je
zabranjeno bilo kakvo istezanje i namještanje slomljene kosti zbog toga što nestručna manipulacija s
koštanim ulomcima može samo škoditi unesrećenom. Postoji realna opasnost od ozljede okolnih
struktura (krvne žile, živci, sveze, mišići, tetive), odnosno od pretvaranja jednostavnog, zatvorenog
prijeloma u komplicirani, otvoreni prijelom, probije li koštani ulomak kožu.
Prema tome, svrha imobilizacije je :

■ sprječavanje daljnjeg ozljeđivanja, te

■ smanjenje bolova i time smanjenje opasnosti od pojave šoka
Slomljena kost, uganuti ili iščašeni zglob mogu se imobilizirati priručnim sredstvima kao što su:
daščice, grane, smotuljak novina, trokutasta marama, dio odjeće - dakle bilo čim što nam se nađe pri
ruci.
Tek po izvršenoj imobilizaciji ozlijeđenog se može prenositi s mjesta ozljeđivanja na sigurnije mjesto
ili transportirati u bolnicu.

2
Tablica 1.

Simptomi i pokazatelji ozljede

UGANUĆE
■ Jaka bol u ozlijeđenom zglobu
■ Otjecanje i promjena boje
ozlijeđenog dijela tijela
■ Nerijetko nemogućnost izvođenja
pokreta u ozlijeđenom zglobu
(skočni zglob, koljeno)
IŠČAŠENJE
■ Izrazita bol oko ozlijeđenog
zgloba
■ Nemogućnost izvođenja pokreta u
ozlijeđenom zglobu
■ Otjecanje ozlijeđenog zgloba
■ Teško izobličenje na mjestu
ozljede
PRIJELOM
■ Jaka bol na mjestu ozljede koja se
povećava pomicanjem
■ Pucketanje ili grebanje ulomaka
pri pomicanju ozlijeđenog uda
■ Oteklina i krvni podljev u
području ozljede
■ Izobličenost ozlijeđenog dijela
tijela u odnosu na suprotnu stranu
tijela

Načela imobilizacije :
1. Pri prijelomu kosti potrebno je imobilizirati slomljenu kost, dva susjedna zgloba i dvije trećine

kosti uz zglobove, a pri uganuću ili iščašenju zgloba ozlijeđeni zglob i dvije susjedne kosti (Slika
8).
2. Imobilizacijsko sredstvo mora zavojem ili priručnim sredstvom (komadom krpe, konopa, remena i
sl.) biti dobro priljubljeno uz ozlijeđeni ud - u protivnom može doći do pomicanja ulomaka. Ipak,
zavoj ili priručno sredstvo ne smije biti niti prejako stegnuto jer može poremetiti krvi optok i/ili
oštetiti živce.

3
 Slika 8 . Načela imobilizacije pri prijelomu kosti

3. Ako se koristi priručno sredstvo, ono mora biti omotana vatom (ili tkaninom) kako bi se spriječilo
oštećenje tkiva zbog pritiska.

Slika 9 . Daščica kao sredstvo za imobilizaciju

4. Prije postavljanja imobilizacije ne skida se odjeća i obuća s ozlijeđenog kako se ne bi izazvala bol i

naknadno pomicanje koštanih ulomaka.

5. Ranu, ako postoji, treba sterilno (ili barem čisto) previti prije postavljena imobilizacijskog sredstva.

Primjeri imobilizacije :

Imobilizacijskim okovratnikom Priru čnim sredstvom

Slika 9. Imobilizacija vratne kralježnice

4
 Slika 10. Imobilizacija donje
vilice

Slika 11. Imobilizacija ključne kosti

imobilizacija podlaktice imobilizacija nadlaktice

Slika 12. Imobilizacija gornjeg uda

Slika 13. Imobilizacija

šake

5
6
Slika 14. Imobilizacija kuka i natkoljenice

Slika 15. Imobilizacija potkoljenice

Slika 16. Imobilizacija stopala

B. ZBRINJAVANJE ŠOKA

Šok je teško stanje organizma u kojem krvotok ne može opskrbiti tkiva dostatnom količinom
kisika. Nastaje kao reakcija na tešku ozljedu. Uzroci su mu bol, nagli i veliki gubitak krvi (rane
praćene krvarenjem) i tjelesnih tekućina (opekline).
Znakovi šoka su:
1. u početnom stadiju: nemir, uzbuđenje, ponekad i agresivnost
2. u stadiju razvijenog šoka:

■ blijeda hladna koža, ljepljiv znoj, modre usne i prsti, ubrzan i slab puls, ubrzano i
površno disanje, žeđ, hladnoća, mučnina i povraćanje, prestanak mokrenja,

7
 nezainteresiranost za okolinu
■ na kraju dolazi do zatajenja vitalnih funkcija (svijest, disanje, krvni optok)

Postupak prve pomoći kod šoka :

Jednom nastali šok teško se liječi i u bolnici! Zato je važno spriječiti njegov nastanak, a ako se
razvije, prepoznati ga što prije.
Postupak je slijedeći :

■ Odmah zvati hitnu medicinsku pomoć ili organizirati hitan, udoban transport do bolnice u
odgovarajućem položaju.
■ Neprekidno biti uz ozlijeđenog, utopliti ga, ublažiti osjećaj žeđi ali ne davati jesti ili piti,
■ Bodriti ga, razgovarati s njime i pratiti vitalne životne funkcije. U slučaju pogoršanja stanja
primijeniti potrebne postupke prve pomoći

C. PRVA POMOĆ PRI OPEKLINAMA

Opeklina je ozljeda izazvana toplinom (vatrom, vrelom parom, dodirom sa vrućim

predmetima ). udarom električne struje ili nekim kemijskim supstancama (kiseline, lužine) .
Svi ovi uzročni čimbenici oštećuje kožu stvarajući opeklinsku ranu. Kako je u području
opeklinske rane uništena zaštitna uloga kože, ako se opeklinska rana ne zaštiti, mikroorganizmi
mogu nesmetano prodirati u dublja tkiva i izazvati infekcije. Osim toga, za opeklinsku je ranu
karakteristično isparavanje tekućine iz tkiva koje se nalazi ispod rane. Pri opeklinama veće
površine tijela to može izazvati dehidrataciju tijela i smanjenje obujma krvi u krvotoku, tj.

8
 dovesti do razvoja šoka.

Simptomi opekline

Tegobe ozlijeđenog i znaci opečenosti ovise o proširenosti i dubini opeklinske ozljede.

Tablica 3. Stupnjevi opečenosti

STUPANJ ZAHVAČENOST KLINIČKI ZNACI CJELJENJE

OPEČENOSTI KOŽE
Opeklinom je Koža je crvena, vruća, otečena, bol, Prirodno, za 3-7 dana
zahvaćen samo površinski sloj kože je naboran.
I stupanj površni dio kože;
zaštitna funkcija
kože je još uvijek
Površni II°- Koža je ružičasto-crvene boje, Prirodno,
opeklina zahvaća pokrivena velikim mjehurima koji su za 10-14 dana
gornji dio kože ispunjeni žutom tekućinom. Opeklina

Duboki II ° - Izgled ovisi o načinu na koji je opeklina Prirodno za 17-21

II stupanj
zahvaćeni su duboki nastala. Kod opeklina vrelom parom dan, ponekad je
dijelovi kože, boja je bijela, siva ili mutno crvena, a potrebno staviti
korijeni dlake, kod opeklina otvorenom vatrom može kožni transplantat.
žlijezde znojnice i biti i crna.
lojnice su očuvani Opeklina je blago bolna ili bezbolna i
Zahvaćena je cijela Boja opečene površine je bijela do crna Uvijek je potrebno
III stupanj koža do potkožnog ovisno o načinu nastanka opekline. kirurško zbrinjavanje
masnog tkiva. Koža je suha i kruta, te potpuno
bezbolna.

Osobe sa površnim opeklinama (I i površni II stupanj opečenosti) žaliti će se na snažnu bol u

području opeklinske rane, a oni sa dubljim opeklinama, osobito onim opsežnijim, imati će
izraženije opće simptome - žeđ. ubrzano bilo. nemir. Ti simptomi obično govore u prolog
razvoju šoka.

Prva pomoć :

■ Prvi je prioritet zaustaviti daljnje ozljeđivanje, tj. odvojiti bolesnika od izvora visoke
temperature (vatra, vruća voda, vruća para, ...). Odjeću koja gori treba ugasiti suhim
postupkom.
■ Kod električnih opeklina, bolesnik treba biti odvojen od izvora ozljede uporabom
neprovodljivih materijala (npr. suho drvo), a kod kemijskih opeklina, odjeća natopljena
kemijskom supstancom treba biti odstranjena a sama opeklina detaljno isprana.
■ Hlađenjem vodom ili primjenom hladnih obloga tijekom 10-tak minuta može se smanjiti

9
 obim termalnih oštećenja, no s ovim postupkom treba biti oprezan kod djece i većih
opeklina, jer može dovesti do ozbiljnog pothlađivanja. Nikad ne koristiti led za hlađenje
opekline !
■ Nakon hlađenja opeklinu treba osloboditi od odjeće (ako nije zalijepljena za opečenu
kožu), te ukloniti prstenje i dugi nakit prije otjecanja opečenog i okolnog tkiva
■ Na opeklinu ne stavljati nikakve praške, ulja ili druge «lijekove» iz domaćinstva
■ Opeklinsku ranu treba prekriti sterilnim ili čistim prekrivkama a zatim ih učvrstiti na
mjestu omatanjem zavoja. Ne koristiti vatu ili tkanine sklone lijepljenu za opeklinu!
■ Opsežnije opekline udova dobro je nakon prevoja imobilizirati, jer se time smanjuje bol.
■ Ako se opečeni žali na žeđ, treba mu dati piti vodu !

Slika 21 . Izgled opekline pri različitim stupnjevima opečenosti

Što učiniti sa opečenom osobom nakon pružene prve pomoći :

Obim opečenosti (iz ovoga se isključuju opekline I° ) je značajniji od dubine opečenosti. Svi
odrasli opečeni sa opeklinama koje zahvaćaju više od 15% površine tijela, odnosno djeca sa
opeklinama koje zahvaćaju više od 10% površine tijela, trebaju liječničku pomoć. Pri procjeni
obima opečenosti korisno je znati da 1% površine tijela odgovara veličini dlana osobe.

Osim toga, tzv. funkcionalne opekline (opekline lice, šaka, stopala, zglobova, genitalnog
područja) zahtijevaju liječničku pomoć bez obzira na dubinu i veličinu opekline !

1
 D. PRVA POMOĆ PRI OZLJEDI KRALJEŽNICE

Načelno pravilo: dovoljno je posumnjati, ako posumnjaš ne pomiči ozlijeđenog već čekaj
stručnu pomoć, ako je to moguće!

Posumnjati kod:

■ svake teže ozljede glave,

■ svake ozljede nastale u prometnoj nesreći, skoku u vodu, padu, tučnjave itd., koja
je praćena gubitkom svijesti.

Znakovi ozljede kralježnice su:

■ Bol u leđima
■ Rana u području leđa
■ Nemogućnost pokretanja ruku ili nogu
■ Poremećaj osjeta (gubitak osjeta ili osjećanje trnaca i vrućine)

Prva pomoć :
1. Prepoznati vrstu ozljede (dovoljno je i posumnjati)

2. Mirovanje, fiksirati ozlijeđenog uz podlogu, čekati stručni pomoć

1
3.

Slika 22. Fiksacija ozlijeđenog sa sumnjom na ozljedu vratne kralježnice uz podlogu

Ovisno o stanju na mjestu ozljeđivanja (sigurnost!) ili o stanju ozlijeđenog, nerijetko ipak
moramo primijeniti potrebne postupke prve pomoći :

■ Ako bolesnika treba premjestiti ili transportirati potrebno je izvršiti imobilizaciju

kralježnice. Pri tome idealno treba četiri spasitelja, minimalno tri.

Slika 23. Postavljanje okovratnika i imobilizacija cijele kralježnice

postavljanjem ozlijeđenog na dasku

■ Ako bolesnik s sumnjom na ozljedu kralježnice izgubi svijest dišni se put može
osigurati podizanjem donje čeljusti, odnosno okretanjem na bok; za to su
potrebna minimalno 3 spasitelja jer ozlijeđenog treba okrenuti na bok uz
održavanje glave u neutralnom položaju!
Ako se dišni put ne otvori podizanjem donje čeljusti, glava se zabacuje do
trenutka kada se može upuhnuti zrak (bez oživljavanje nastupit će smrt)!

E. PRVA POMOĆ PRI OZLJEDI PRSNOG KOŠA

Znakovi ozljede prsnog koša su : otvorene i zatvorene rane u području prsišta, bol, otežano
disanje, kašalj s iskašljajem, znaci šoka. Posebna opasnost su probojne rane prsnog koša, koju

1
prepoznajemo po pojavi pjenušave krvave tekućine na rani i zvuku šištanja.

Prva pomoć :
1. Prepoznati vrstu ozljede,

2. Postaviti ozlijeđenog u odgovarajući položaj :

■ polusjedeći, ako je bolesnik pri svijesti

■ na bok , na stranu ozljede, ako je bez svijesti
3. Imobilizirati rebara prebacivanjam težine tijela na ozlijeđenu stranu ili imobilizacijom

ozlijeđene strane,

Slika 24. Imobilizacija višestrukog loma rebara s desne strane

Zatvoriti probojnu ranu!

1
 Slika 25. Zatvaranje šišteće rane prsišta nepropusnom folijom i flasterom

I. PRVA POMOĆ PRI OZLJEDI TRBUHA

Ozljede trbuha su često praćene unutarnjim krvarenjem i šokom, a mogućnost nastanka

infekcije je relativno velika .
Znakovi ozljede trbuha su: rane u području trbuha, bol, osjetljivost trbušne stjenke, mučnina i
povraćanje, znaci šoka

Prva pomoć :
1. Prepoznati vrstu ozljede,
2. Postaviti ozlijeđenog u odgovarajući položaj :

■ prisvjesnog na leđa, sa savijenim nogama u koljenu

1
 ■ ako povraća ili je bez svijesti na bok
3. Strogo j e zabranj eno davati ozlij edenom hranu ili piće!

4. Organe trbušne šupljine ako su kroz ranu izašla van ne vraćati natrag ! Prekrijte ih

sterilnom gazom i previjte (oprez ne stezati !)

Slika 26. Zbrinjavanje rane trbuha iz koje vire crijeva

J. PRVA POMOĆ PRI OZLJEDI ZDJELICE

Lom zdjelice često je povezan i sa ozljedom organa zdjelice i gornjim dijelom bedrene kosti, te
sa ozbiljnim i nerijetko neprepoznatim unutarnjim krvarenjem.

Znakovi ozljede zdjelice su:

■ Bol (jača pri pokretanju i postraničnom pritisku na zdjelicu)

■ Nemogućnost pokretanja
■ Otok i podljev u predjelu zdjelice
■ Znak prijeloma bedrene kosti (asimetrija nogu, iskrenuto stopalo)
■ Znaci unutarnjeg krvarenja

Prva pomoć :
1. Prepoznati vrstu ozljede (dovoljno je i posumnjati)

2. Mirovanje, fiksirati uz podlogu, čekati stručni pomoć uz ozlijeđenog, pratiti vitalne životne

funkcije i, ovisno o stanju ozlijeđenog, primijeniti potrebne postupke prve pomoći,

3. Imobilizacija (transportna) - način imobilizacije ovisi o tome da li je ozlijeđena i bedrena

kosti :

■ pri ozljedi same zdjelice imobilizirati u ležećem položaju, s nogama skvrčenim u

koljenima i blago razmaknutim.
■ pri ozljedi i zdjelice i bedrene kosti imobilizirati u ležećem položaju s ispruženim

1
 nogama.

Ozljede organizma uzrokovane čimbenicima

okoliša

Utapanje
Utapanje je proces koji dovodi do oštećenja respiracijske funkcije uslijed submerzije ili
imerzije u tekućem mediju.

Izvanbolnički tretman utopljenika

Neposredno na mjestu nesreće:
Adekvatna reanimacija na samom mjestu nesreće od najvećeg je značenja za preživljenje i
kasniju kvalitetu života.
Primarni ciljevi poredani su po prioritetu:
- Što brže prekidanje manjka kisika - ima najveći utjecaj na kasniji ishod
- Uspostavljanje srčane akcije
- Prevencija daljnjeg pothlađivanja
- Što brži i primjeren prijevoz u bolnicu.

U vodi ili moru: Prilikom spašavanja žrtava koje su pri svijesti, najsigurnije je koristiti
plutajuće objekte koji se mogu dobaciti žrtvi da se prihvati i držati takav objekt između žrtve i
spasitelja. Opasno pokušavati izravno prići žrtvi, jer postoji opasnost od utapanja spasioca,
unatoč izvanrednim plivačkim sposobnostima i dobroj utreniranosti i kondiciji.

- Započeti disanje “usta na usta” kod utopljenika koji nedišu još u vodi.
- Ne pokušavati izbaciti vodu iz dišnih putova.
- Koristiti plutajuće objekte ili sredstva radi lakšeg provođenja spomenutog načina disanja.
- Vanjska masaža srca ne može se provoditi u vodi. Stoga je potrebno žrtvu što prije izvući
na čvrstu podlogu i odmah započeti srčane kompresije ako su indicirane.
- Žrtvu održavati u ležećem položaju, ako je moguće, naročito prilikom izvlačenja iz vode.
Za izvlačenje žrtve u brodicu potrebno je barem dvoje ljudi.
- Po potrebi odstraniti nakupljene mase iz usta ako je moguće još u vodi. Heimlichov
manevar se ne preporučuje. Umjesto Heimlichovog zahvata uputnije je primijeniti
torakalne kompresije. Nikako ne koristiti ovaj manevar za izbacivanje vode iz dišnih
putova.
- Tijekom mjera reanimacije misliti na moguće ozljede vratne kralješnice.

Nakon izvlačenja na kopno ili plovilo: Provoditi kompletne mjere reanimacije.

1
- U žrtve pri svijesti u cilju sprječavanja daljnjeg gubitka topline treba skinuti mokru odjeću i
zamotati ju u prikladne pokrivače. Vrući napitci nisu od koristi i treba ih izbjegavati.
Drhtanje je dobar prognostički znak.
-

Oštećenja organizma toplinom

Oštećenja organizma toplinom nastaju uslijed djelovanja visoke temperature okoliša,
često udružene s tjelesnim naporom i poremećajima termoregulacije.

Hipertermija: Povišena (duboka) tjelesna temperatura, mjerena najčešće rektalno.

Često je nastavak neke primarne bolesti vezana uz nemogućnost organizma da primjereno
reagira na povišenu tjelesnu temperaturu. Temperature > 41,1 °C pogubne su za organizam i
zahtijevaju hitno liječenje. Međutim, zabilježena su preživljenja i pri tjelesnim temperaturama
od 46 °C.
Visoka temperatura i vlažnost okoliša, onemogućavanje evaporacije, povećana tjelesna
aktivnost, životna dob, tjelesna masa (debljina), kronični alkoholizam i različite akutne i
kronične bolesti, lijekovi i droge su činitelji koji utječu na pojavu toplinskih poremećaja.
Najozbiljniji poremećaj vezan uz neprimjerenu toplinsku regulaciju je toplotni udar. Uz
toplotni udar u toplotne poremećaje organizma spadaju i toplinski grčevi i toplotna
iscrpljenost.

Toplotni udar
Životno ugrožavajuće stanje. Definira se kao tjelesna temperatura > 41,1 °C, praćena
neurološkim simptomima

Klinička slika: - Nagli početak, katkad prethodi glavobolja, vrtoglavica i umor

- Povišenje srčanog ritma 160-180/min
- Često snižen arterijski tlak
- Cirkulacijski kolaps, zatajenje srca - Ubrzano disanje
- Dezorijentacija prethodi nesvijesti i konvulzijama
- Delirij, konfuzija, tremor, poremećen govor
- Osjećaj gorenja
- Crvena, suha, vruća koža
- Brzi rast temperature na 40 - 41°C

Posljedice: - Zatajenje srca, plućni edem

- Trajna oštećenja mozga zbog hiperpireksije
- Oštećenje bubrega (25-30%)
- Oštećenje jetre, najčešće prolazna

1
- Oštećenje pluća

1
 - Raspad mišićne mase (rabdomioliza)
- Smrtni ishod

Prehospitalno liječenje:
-
Iznošenje žrtve iz pregrijanog okoliša
-
Prekidanje svih intervencija koje mogu dovesti do povišenja
temperature
- Umotati žrtvu vlažnim prekrivačima i omogućiti strujanje zraka
(ventilator)
- Uranjanje u vodu (ne ledenu)
- Hlađenje ledom područja magistralnih arterija (femoralis, axillaris,
carotis)
- Pri gubitku svijesti osigurati dišne puteve
- Antipiretici ne moraju djelovati
- Ako žrtva počne drhtati prestati s hlađenjem (drhtavica povećava
stvaranje topline)
- Prekinuti mjere hlađenja pri tjelesnoj T žrtve od 38°C
- Hitan transport u bolnicu
Toplotna iscrpljenost
Nastaje uslijed ekscesivnog gubitka tekućine i elektrolita, rezultirajući hipovolemijom i
poremećajima elektrolitskog statusa. Vrlo često nastaje zbog prekomjernog znojenja bez
nadoknade vode i soli.

Klinička slika: - Nizak arterijski tlak - Slabo pipljiv

puls - Postupan razvoj slabosti i
nemoći - Mučnina
- Jako znojenje - Blijedosiva, ljepljiva koža - Nesvjestica

Liječenje: Nadoknada tekućine i soli peroralnim (na usta) putem. Intravensko davanje
otopina elektrolita i vode je rijetko kada potrebno.
Toplotni grčevi
Nastaju pri tjelesnom naporu uslijed prekomjernog uzimanja vode bez nadoknade soli (tzv.
trovanje vodom) ili zbog gubitka soli uslijed jakog znojenja pri tjelesnom opterećenju u
visokoj temperaturi (najčešće višoj od 38 °C).

Klinička slika: - Nagli početak

- Jaki bolovi i grčevi u mišićima
- Ako zahvati samo abdominalnu muskulaturu može imitirati akutni
abdomen
- Arterijski tlak i puls su normalni
- Tjelesna temperatura može biti povišena
- Koža suha i vruća ili ljepljiva i hladna, ovisno o vlažnosti okoliša

1
 Spriječavanje i liječenje:
- Svijest o mogućnosti pojave poremećaja, dovoljna za spriječavanje
- Tekućine s kuhinjskom soli (NaCl)

Spriječavanje toplotnih poremećaja

Biti svjestan mogućnosti nastanka ovih poremećaja («zdrav razum»). Izbjegavati teške
tjelesne napore za vrućih dana ili u vrućem okolišu. Voditi računa o maloj djeci, starijim
osobama te onima s kroničnim ili akutnim poremećajima zdravlja. Nadoknađivati tekućinu i
sol. Biti svjestan da nedostatak osjećaja žeđi ne mora biti pokazatelj dobre hidracije (osobe
starije životne dobi). Omogućavanje evaporacije, korištenjem ventilatora.

Ozljede uzrokovane elektricitetom

Ozljede uzrokovane električnom strujom relativno su rijetke. Međutim, često su
dramatične i potencijalno smrtonosne. Jedan dio žrtava električnog udara, najčešće umire na
samom mjestu nesreće, prije mogućeg pružanja pomoći, dok preživjeli često imaju teške
ozljede, koje zahtijevaju brzo i primjereno liječenje i neizvjestan ishod.
Liječenje
Na mjestu nesreće
 Prvenstveno prekinuti dotok struje. Pri niskonaponskoj struji (tzv. kućna - 220V)
moguće je to provesti odmicanjem žrtve od izvora elektriciteta uz pomoć suhe odjeće,
komadom drveta, gumom ili kožnim remenjem. Međutim, ako su provodnici visoke
voltaže, ne treba pokušavati odvojiti žrtvu dok se ne isključi struja..

 Nakon isključivanja žrtve iz strujnog kruga, po potrebi poduzimaju se mjere

oživljavanja.

 Pri tome potrebno je pomišljati da električne ozljede često dovode do traume udova,
kralježnice i leđne moždine.

 Ako je moguće, uputno je skinuti zapaljenu odjeću i obuću.

1
Hipotermija
Uvod i definicija

Jedan od najčešćih uzroka hipotermije je izlaganje niskim temperaturama. U urbanim

sredinama, uz hladnoću, dodatni činitelji su zlouporabe različitih droga i alkohola.
Najprihvatljivija definicija hipotermije navodi da je to smanjenje unutarnje (duboke) tjelesne
temperature do razine kada je normalna mišićna i moždana funkcija oslabljena. Prema
literaturi to je temperatura ispod 35°C.
Prehospitalna skrb
.
- Zagrijavanje pacijenta odmah započeti. Po potrebi skinuti vlažnu odjeću.
- Nježno premještanje pacijenta u okoliš koji najmanje omogućava dalje gubljenje
topline.
- Po potrebi primjeniti mjere reanimacije. Voditi računa da je metabolizam smanjen, pa
bradipneja i bradikardija ne moraju ugrožavati život. Samo ako je spasitelj siguran u
kliničku smrt otpočeti s mjerama reanimacije. Ovaj zahtjev je teško osigurati, ako se
nema pri ruci monitor srčanog rada.
- Kod prisvjesnih pacijenata izbjegavati čaj, kavu i druge diuretike, te alkoholna pića.

Ugrizi i ubodi otrovnih životinja

Zmijski ugriz

U BIH su češći ugrizi poskoka nego riđovke, dok su oni žutokruga gotovo zanemarivi.
Vrlo često se događa da žrtva i ne vidi zmiju, samo osjeti ubod.

Lokalni simptomi i znakovi: Ubrzo nakon ugriza (točkaste ranice) lokalno se javlja
otok, utrnulost i crvenilo, a zatim krvni podljev (već nakon 20-30 min). Otok se može proširiti
s npr. prsta na cijelu šaku, pa i ruku te ugroziti cirkulaciju. Katkad se može proširiti i na rame i
trup. Na mjestu ugriza mogu se pojaviti mjehuri ispunjeni krvavim sadržajem, tromboze
krvnih žila i infekcije.

Opći simptomi i znakovi: glavobolja, osjećaj žeđi, proljev, povraćanje. Javlja se opća
slabost i obamrlost. Može doći do krvarenja iz desni, debelog crijeva, želuca, mokraćnog
sustava. Može se javiti i šokno stanje, pa i letalni završetak.

Prva pomoć: Prvo utvrditi je li zaista došlo do ugriza otrovnice (točkaste ranice i klinička

2
slika). Smiriti žrtvu. Isprati mjesto ugriza nekim dezinfekcijskim sredstvom. Žrtva mora
mirovati. Imobilizirati ugriženi ud udlagama, ili sličnim sredstvima. Transportirati žrtvu u
najbližu zdravstvenu ustanovu na nosilima, ako je moguće. Ako žrtva mora sama doći do
liječnika, ne preporučuje se trčanje, nego hodanje s pauzama. Ovisno o mjestu ugriza
preporučuje se staviti podvez nekoliko cm iznad i stisnuti tako da se teško provlači prst ispod

podveza. Podvez treba biti širok, a ne konop ili žica. Cilj je onemogućiti limfni protok, a ne
povrat venske krvi.

Što ne treba činiti: Ne treba isisavati otrov iz ranica niti zarezivati mjesto ugriza
žiletom, nožem ili sličnim sredstvima, jer u laika postoji mogućnost teškog ozlijeđivanja žrtve.
Liječenje: Serum antiviperinum. Davati samo u zdravstvenim ustanovama, gdje postoji
mogućnost tretiranja alergijskih i anafilaktičkih reakcija

Preventiva: Je jako značajna. Nositi prikladnu odjeću i obuću u područjima gdje

obitavaju otrovnice. Zmija najčešće grize kada je iznenađena, stoga lupanjem štapom po
kamenju, lomljenjem granja i sl. najavljuje se dolazak, tako da zmije može pobjeći. Pri
iznenadnom susretu s otrovnicom sačuvati prisustvo duha, ne bježati, jer će to uplašiti zmiju i
izazvati njezin napad.

Ubod pauka crne udovice

Klinička slika: Ubod je vrlo površan i gotovo bezbolan, tako da ga 50% ljudi uopće i ne
registrira ili ne obrati pozornost na to, misleći da je došlo do uboda od travke ili trna.
Osobe ubodene tijekom spavanja nisu se probudile od uboda. Vrijeme od uboda do pojave prvih
znakova je varijabilno (10-60 min).
Može se javiti u 4 oblika:
a) neznatni lokalni simptomi (najčešće),
b) jaka lokalna bol, koja traje nekoliko sati, ali bez općih simptoma,
c) opći simptomi nekoliko sati nakon nestanka lokalnih
d) općim generaliziranim simptomima i teškim stanjem, najrjeđe.

Prva pomoć: Incizije nožem ili sličnim sredstvima se ne preporučuju, kao ni isisavanje.
Hlađenje ledom ublažava bol u početku. Potreban je što hitniji transport u bolnicu.

Liječenje: Serum. Davati samo u zdravstvenim ustanovama. Opasnost od anafilaksije.

2
 Preventiva: Izbjegavati staništa crne udovice. Nositi primjerenu odjeću i obuću.

Otrovanja
Uvod i epidemiologija

Akutno trovanje jedan je od značajnih razloga za bolnički prijem. Procjenjuje se da su

različita trovanja u 5-10% slučajeva razlog intervencija na hitnim prijemima. Danas je poznato
oko 12 milijuna agenasa koji mogu dovesti do otrovanja.

Opće smjernice za tretiranje otrovanih prije prijema u bolnicu

Potrebno je brzo i sustavno orijentirati se o stanju otrovanoga. Procjena se vrši uz pomoć

mnemotehničkog principa ABCD. Procjene se ponavljaju u određenim periodima budući da
vrlo brzo može doći do značajnih promjena stanja otrovanoga.

Hitne mjere- mjere reanimacije ABC:

- Procijeniti i osigurati primjeren dišni put i omogućiti ili poboljšati ventilaciju.
- Stabilizirati kardiovaskularni sustav. Različiti toksini izazivaju vazodilataciju,
hipotenziju te aritmije.
- Obratiti pozornost na mogućnost pojave konvulzija i tretirati ih.

Antidoti
Antidoti su tvari koje povećavaju srednju smrtnu dozu toksina ili imaju povoljan utjecaj na
toksične efekte. Nažalost, dostupni su za samo ograničen broj lijekova i otrova. Mogu se dati u
bilo kojem periodu liječenja ako se smatra da je djelovanje agenasa još uvijek prisutno.

Opekline

Prehospitalni postupak
Što prije onemogućiti daljnje ozljede i oštećenje organizma.
Ako je žrtva pri svijesti i ako može piti treba dati dovoljne količine tekućine, prvenstveno
vodu. Obvezno treba dati analgetike. Savjetuje se morfij ili morfinski preparati te što hitniji
transport u bolnicu. Prije transporta imobilizirati žrtvu, da bi se spriječilo dodatno ozljeđivanje

2
2
2
2
2
2
2