Professional Documents
Culture Documents
1
SADRŽAJ
UVOD 3
2. IZVORI INFORMACIJA 6
5. INFORMACIJE NA INTERNETU 9
6. DIGITALNE KNJIŽNICE 13
7. OPAC 13
ZAKLJUČAK 15
LITERATURA 16
2
UVOD
3
Za knjižnice je važno vrednovanje ''odabranog''. Knjižnica općenito pohranjuje i čini dostupnim
sve što posjeduje, omogućava pristup i drugim izvorima.
Znanstvena knjižnica na sveučilištu nastoji i više od toga. Ona nudi znanstvenicima sredstva da
reorganiziraju prikupljene informacije, pomaže da se prošire znanja, generiraju nova znanja i
prenesu na nove naraštaje.
Ne treba ni spominjati da bez stručnjaka koji će usmjeravati i upućivati korisnike –i nove
tehnologije imaju ograničeno djelovanje.
4
1. NAGLASAK NA DOSTUPNOSTI INFORMACIJE
1
Stipanov,Josip.Visokoškolske knjižnice u 21.st (2000.).Glasnik binliotekarskog društva br 7, str 82-93
5
Iz stečenog iskustva, studenti obično sami izvrše odabir tražene literature –po nekim uhodanim
navikama –ne potežući previše za rukav. U knjižnicu dolaze po potrebnu literaturu za učenje i
praćenje nastave. Probleme u pretraživanju imaju manje studenti završnih godina, što je
logično. Studente prvih godine potrebno je odmah educirati u pretraživanju kako bi se kasnije
lakše snalazili u pronalaženju potrebne građe.
Postoji niz praktičnih načina kojima se može osigurati dostupnost literature. Kada se utvrdi da
određenih naslova nema u dovoljnom broju primjeraka, važno je osigurati i omogućiti
korištenje u čitaonici određenim bojem primjeraka, te limitirati vrijeme korištenja izvan
knjižnice i u čitaonici.
2. IZVORI INFORMACIJA
Referentna građa (priručnici ) su odlična polazišta za istraživanje informacija. Daju obično samo
najvažnije podatke o predmetu i služe za brzo pronalaženje podataka. Među njima se izdvajaju
enciklopedije koje uz natuknicu o određenoj temi često sadrže i bibliografske podatke koji
upućuju na druge izvore i obogaćuju svaku strategiju pretraživanja. Knjižnični katalog pomaže
da saznamo kojim jedinicama građe knjižnica raspolaže i kojim publikacijama određenog
autora. Signatura je najvažniji podatak jer le sam po sebi dovoljan da se pronađe knjiga u
knjižnici. Važan izvor predstavljaju i časopisi ( znanstveni, popularni). Baze podataka, kao zbirke
zapisa (informacija), organizirane su i uređene na način koji omogućavaju jednostavnu i
6
preciznu strategiju pretraživanja upravo onih informacija koje su nam doista potrebne. Svaki
zapis sastoji se od polja ( napomene, predmetnice, udk, autori, signatura), a svako navedeno
polje pretraživo je i predstavlja pristupnu točku do informacije. Opće baze pokrivaju različita
područja i discipline ( npr. Current Contens) i koriste se u prvim koracima istraživanja tematike,
a Specijalne baze sadrže podatke za određeno znanstveno područje/disciplinu i za sustavno
pretraživanje literature s određenog područja ( npr. poslovne informacije, menadžment ; npr.
ERIC (obrazovanje); Hrčak (portal znanstvenih časopisa HR , Sociological Abstracts (sociologija)
itd.
Studente je važno uvesti u strategije pretraživanja. Kako bi nam baze podataka bile korisne,
moramo naučiti njihov jezik koji omogućava korištenje informacijskog potencijala elektroničkih
izvora širom svijeta, od kojih su neki informacijski izvori dostupni lokalno (samo u knjižnicama) ,
a neki putem Interneta , s radnog stola. Za to je potrebno savladati koncepte pretraživanja :
prema ključnim riječima; prema predmetnim odrednicama/deskriptorima; uz indeks
(pregledavanje tezaurusa).
Što odabrati ?
o AND operator upisujemo : Kada želimo dobiti presjek pojmova tj rezultate koji sadrže
sve unesene pojmove . Sustav pokazuje sve zapise u kojima se pojavljuju obje riječi.
7
o OR (ili) pronalazi zapise koji sadrže ili jednu ili drugu riječ
o NOT (No)-koristimo kada prvi pojam želimo uključiti, a drugi isključiti
Kraćenje : opseg pretraživanja se proširuje kraćenjem riječi s desna i stavljanjem zvjezdice (*).
Zvjezdica (*) zamjenjuje bilo koji znak odnosno niz slova, a upitnik(?) zamjenjuje jedno slovo.
Ograničavanje obuhvata pretraživanja u mnogim bazama podataka moguće je prema različitim
parametrima (npr. pema opcijama : jezik publikacije, vrsta publikacije, datum objavljivanja,
samo cjelovit tekst i td.)
o ključne riječi
o predmet
o autor
o naslov
o UDK
o ISSN/ISBN
o impresum
ISBN/ ISSN su brojčane oznake koje su dodijeljene određenom naslovu knjige ili časopisa.
8
o ISBN ( International Standard Book Number) je jedinstveni i nezamjenjivi broj (od 10
znamenki) za samo jedan naslov . Svrha mu je prepoznavanje publikacije.
o ISSN ( international Standard Serial Number) je brojčana oznaka koja jednoznačno
određuje svaku serijsku publikaciju (novine, časopisi, zbornici…)
Većina knjižnica u Hrvatskoj koristi Univerzalni decimalni sustav (UDK ) za raspored građe na
policama, a putem svojih kataloga omogućuje korisnicima pretraživanje prema ovom sustavu.
UDK oznaka dodjeljuje se ovisno o znanstvenom području kojim se knjiga, časopis ili članak bave.
Jelokupno ljudsko znanje dijeli se u 10 osnovnih skupina koje se obilježavaju od 0 do 9, a svaka
od podskupina dijeli se dalje na 10 podskupina dodavanjem brojeva 0 do 9 itd. (Npr. ako znamo
da je skupina 37 Odgoj. Obrazovanje. Socijalni pokreti. Provođenje slobodnog vremena, a
primjerice tažimo ''nešto o nastavnoj praksi'' možemo pretraživati u skupini 37- prema UDK
oznaci. To znači da je građa iste tematike okupljena na istoj polici (matematika (51); slikarstvo
(75); ekonomija (33) itd.
Kako pronaći knjigu : Po SIGNATURI. Ona određuje lokaciju knjige u knjižnici. Osim upisivanja
signature, publikacija se može pronaći u katalogu i upisivanjem ostalih parametara za
pretraživanje.
Kako pronaći časopis u knjižnici: upisujući naslov časopisa; upisujući ISSN broj . Signatura
časopisa je najvažniji podatak koji otkriva lokaciju časopisa u knjižnici
Internet2 je svjetska odnosno globalna računalna mreža koja povezuje mnoga računala i druge
računalne mreže (akademske, poslovne, vladine) u jednu cjelinu s namjerom razmjene
podataka i korištenja raznih sadržaja, usluga i servisa kao štu su www, elektronička pošta i slični.
Najpopularnija usluga na Internetu je World Wide WEB koji svakom korisniku , putem grafičkog
sučelja, na jednostavan način omogućava pristup velikom broju korisnika. Web je ujedno
mjesto koje nije najbolje za rješavanje informacijskih upita jer ne postoje mehanizmi
2
http://www.oblakznanja.com/2011/07/sto-je-internet/ (pristupljeno 13.01.2019)
9
nadziranja njegove kvalitete. Takve informacije ne podliježu recenziji jer može objavljivati i
stručnjak i nekvalificirana osoba. Informacije nisu organizirane na jedinstven način (nisu
objedinjene, nisu trajne niti su sve besplatne. Zato treba upozoriti korisnike (kada ih se
upućuje na korištenje web izvora) da se informacije sa takvih mjesta moraju koristiti oprezno i
kritično, vrjednujući njihovu kvalitetu. Pri tome treba obratiti pažnju tko je objavio web
stranicu (privatnab osoba ili ustanova –jer podatak mora biti pouzdan što ćemo na mrežnoj
stranici obično naći pri vrhu ili na dnu stranice, pod nazivom ''kontakt'' ili ''o nama''; je li
informacija točna, provjerena ili verificirana , potpisana ( tražiti reference za autora), tko je
sponzor, logo, postoji li poveznica ili ime proizvođača, ugled nakladnika i sl. Važna je
nepristranost, datiranost o čemu se radi, što nudi stranica, kome je namijenjena, koliko je
dostupna (nižu li se podaci logičkim redom itd.)
Mrežne stranice je teško kategorizirati prema vrsti jer su šarolike po sadržaju (obrazovanje,
informiranje, marketing, prodaja itd.). Kao primarni element njihova razlikovanja koriste se
domene. Domena je prepoznatljiva prema slovima na kraju web adrese, tzv. URL-u ( Uniform
Resource Locator). Studentima, primjerice možemo preporučiti Web mjesta koja obično daju
pouzdane informacije, objektivne, informativne iz domene:
. edu (obrazovna ustanova – primjer adrese: http://www.washington.edu)
. gov (vladine ustanove)
. org ( neprofitne organizacije) kao (http://www.unesco.org.)
.mil ( vojna ustanova)
.net (mrežni resursi)
.com ( komercijalna stranica) (https://www.google.com)
Traže li studenti samo dokumente o obrazovanju unutar određene domene (npr. unutar
hrvatskog web prostora ) moraju upisati :obrazovanje+ Domain:hr.
Alati za pretraživanje Interneta zapravo su baze podataka, pa se koriste isti elementi : fraze
(korištenje navodnika'',''konektori''koji povezuju ključne riječi, ''kraćenje''(frunkiranje).
Alate za pretraživanje www-a u grubo možemo raspodijeliti u tri skupine (one najčešće
korištene-iako ih dakako ima više.
To su:
1. Pretraživači, tražilice ili roboti ( search engines)
2. Tematski katalozi (subject directories)
10
3. Metapretraživači (više pretraživača)
* Pretraživači, tražilice, Web indeksi ili roboti za pretraživanje nazvani ''pauci''poznatiji su pod
nazivima : Google, Alta Vista, Yahoo, Excite…
Kada se upotrebljavaju robotski alati, moramo usmjeriti pretraživanje ,inače će odgovori biti
neadekvatni , beskorisni i u prevelikom broju.
Primjer: www.google.hr (čije su usluge tematski direktorij, traženje slika, definiranje jezičnih
sustava i traženje određenih stranica na određenom jeziku):možemo pristupiti jednostavnom
pretraživanju i naprednom pretraživanju (link, related, site, allintitle). Tražilice ''nove
generacije'' odabire izvore prema onome koliko su bitni, popularni ili kvalitetni za druge izvore
(koliko linkova pokazuje na njih).
Za kvalitetnu informaciju studente treba uputiti na Web alate kao što su: Virtualne knjižnice,
portali tj. specijalizirani tematski vodiči, Specijalizirane baze podataka , ''zagrebite'' ispod
površine : što je nevidljivi Web (za one koji žele znati više. Nevidljivi web su sadržaji različitih
(specijaliziranih) stranica koje traže upisivanje lozinke. To su obično dragocjeni izvori , a do njih se
dolazi preko web imenika koji po kategorijama upućuju na baze podataka čiji sadržaj neće biti
obuhvaćen ako pretražujete preko pretraživača tipa Google ili Alta Viste. Za pretraživače Web
prostora ostaju nevidljive sve informacije u obliku zapisa u različitim bazama podataka kreiranim
različitim softverskim alatima, npr. s ORACLE paketom. Ti zapisi nisu web stranice i pretraživači ih
jednostavno ne vide. Te baze podataka većinom su instalirane na servere ili hostove koji su
uključeni na Internet. Uz svaku klasičnu bazu podataka postoji i odgovarajući softverski paket
11
koji omogućuje pretraživanje informacija u zapisima baze. Ulaz u takve baze podataka često je
vezan za korištenje identifikacijskih oznaka (ID) i lozinki. Neki od najboljih izvora za istraživanje i
pronalaženje ,,nevidljivog svijeta informacija'' su: Invisible Web, Direct Search, Infomine Multiple
Detabase seach. Uvidu u hrvatski Web imenik i popis portala i ostalih web stranica možemo
pristupiti na adresi : https://www.hrportali.com. Portali koji ne uključuju komercijalne poruke u
Hrvatskoj su: Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
Apple Safari
Google Chrome
Microsoft Internet Explorer
Mozilla Firefox
Opera
3
Težak,Đ. 2002.Pretraživanje informacija na Internetu Sveučilišna naklada. Zagreb, str 11.
12
6. DIGITALNE KNJIŽNICE
Danas sve više ustanova prelazi na digitalnu komunikacijsku pohranu svoje građe na digitalni
medij. Postupak prenošenja tiskane i druge građe na digitalni medij naziva se digitalizacija. Njoj
se podvrgava stara i vrijedna građa.
13
vrijeme radi sa metapodacima. Knjižnični katalog s izravnim pristupom (OPAC) dobar je
primjer visokokvalitetnih metapodataka.5 Uz metapodatke razvile su se i sheme metapodataka, a
ona koja se u knjižničnoj zajednici najviše koristi poznata je pod nazivom Dublin Core6. Metapodaci u
informacijskim ustanovama predstavljaju osnovne podatke, primjerice koji je naslov djela, tko je
njegov stvaratelj, kada je djelo nastalo i sl. Moguće je i šire pretraživanje u pronalaženju relevantne
građe.
U Hrvatskoj, u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici (NSK), verzija OPAC-a je izrađena 19937 kada
se Biblioteka spojila na Internet (CARNET) i x.25 mrežu. Izrađena verzija je engleska verzija.
Strojni katalozi su ukinuli potrebu za izradom više vrsta kataloga jer su omogućili da jedan niz
zapisa bude pristupačan korisniku koji pristupa traženju pod različitim podacima.
Zbog sve veće upotrebe elektroničkih medija za obradu podataka, mnoge knjižnice u svijetu
pristupile su digitalizaciji svoje stare građe, a prinove mogu stizati od izdavača i u
digitaliziranom obliku. Najbolji pristup knjižničnoj građi za pretraživački put je preko naredbe
''Acces''ili ''online katalozi''8. Ako korisnik ne uspije u tome – može potražiti pomoć
knjižničara u knjižnici. Sve knjižnice imaju OPAC, pa je korisniku ostavljena mogućnost da se
snađe u ne uvijek istom sustavu pretraživanja.
5
Hakala,J. 2000. Dublinski osnovni skup elemenata metapodataka. Vjesnik bibliotekara hrvatske 43/1-2. 5
6
The Dublin Core Metadata Initiative (DCMI). URL: http://dublincore.org/documents/dces/ (pristupljeno 16.1. 2018.)
7
NSK http://stari.nsk.hr/DigitalLib.aspx?id=8 (pristupljeno 1.1.2018.)
8
NSK http://katalog.nsk.hr/F?RN=487747696 (pristupljeno 1.1.2018.)
14
ZAKLJUČAK
Svi pokazatelji govore da će buduća obilježja knjižnica ipak biti povezana sa razvitkom
informacijske tehnologije i novih medija što znači da će glavno mjerilo biti upravo stupanj
korištenja tih medija, sukladno potrebama korisnika. Knjižničari moraju stjecati nova znanja i
vještine zbog potreba odaziva okoline; slijediti promjene , davati kvalitetne usluge i poučavati u
skladu s novim načinima učenja.
Bez organiziranih knjižničnih ili knjižnično-informacijskih sustava teško je zamisliti bilo koju
knjižnicu danas-pogotovo suvremena sveučilišta. Iako se danas sveučilišta razlikuju po
organizaciji, veličini, financiranju, vođenju, ipak su uočljivi osnovni smjerovi razvoja. Teži s eda
ona postanu mjesta osiguravanja slobodnog pristupa izvorima informacija, a njihovi djelatnici
suradnici u obrazovanju i istraživačkom procesu. Knjižničari moraju postati aktivni dio procesa
nalaženja informacija, a Knjižnica mora biti dinamična ustanova, informacijski servis
visokoškolske ustanove i zapošljavati specijaliste koji pomažu i obrazuju korisnike pri traženju i
pretraživanju određene vrste informacije , odnosno informacijskih sustava.
Danas smo svjedoci scenarija krcatih zbivanja u knjižnici. Elektroničke knjige nisu bile dio
knjižničnih fondova u vrijeme objavljivanja ISBD(ER)-a. Danas stotine knjižnica u svijetu nude
elektroničke knjige na ručnim čitačima, a s vremenom one postaju sve dostupnije u
knjižnicama i vlastitim uređajima (''dlanovnicima''). Poslednji modeli maju moć prepoznavanja
govora koji će podržavati glasovnu interakciju između softvera i korisnika.9
Razvoj tehnologije se snažno probija na tržište pa se može očekivati da će promijeniti i
barijere u pristupu knjižničnim zbirkama. No, pitanja učinkovitosti, odabira, vrednovanja i etički
djelotvornog valjanog korištenja informacija nalaze se izvan domašaja tehnologije i iziskuju
znatno više od računalnih vještina : traže sposobnosti obuhvaćene konceptom informacijske
pismenosti. Svaka e-inicijativa postaje izlišna ako ljudi nisu osposobljeni sudjelovati u njima .10
Nove tehnologije i nove promjene unose i nove izazove. Pred knjižničare se stavljaju novi
zahtjevi. Hoće li knjižničari postati menadžeri velikih baza podataka u kojima se pohranjuju
knjige u digitaliziranim oblicima ili će ih korisnici i dalje trebati u zadovoljavanju svojih
informacijskih potreba, samo je jedno od niza pitanja. No, knjižničar mora znati da je dobar
korisnik-zadovoljan korisnik.
9
Sandsberg-Fox, A. 2003. ISBD(ER) i novi razvojni smjerovi u obradi elektroničke građe. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 46/1-2. 51.
10
Informacijska pismenost ključ za cjeloživotno učenje: http://edupoint.carnet.hr/casopis/17/clanci/1.html (10.1.2019.)
15
LITERATURA
16