Osnove informacijske i akademske pismenosti

skripta za 1. godinu Sociologije

Tomislav Murati

Zagreb, svibanj 2009.

0
Sadržaj

Predgovor

1. Informacijska i akademska pismenost 1

2. Informacija – znanje – relevantnost 12

3. Tipologija informacijskih izvora: primarni – sekundarni – tercijarni 19

4. Bibliografski podaci i opis informacijskih izvora 25

5. Knjižnični katalozi: osnove strategija pretraživanja i razumijevanje zapisa 45

6. Internetski izvori 52

7. Vrednovanje internetskih izvora 61

8. Sociologijski izvori na internetu (web portali znanja i vortali) 65

9. Online baze 73

Osnove akademske pismenosti

10. Znanstveni časopisi i vrste radova koje objavljuju 87

11. Oblikovanje i opremanje rukopisa (tekstova) 94

12. Opremanje rukopisa bilješkama i metode citiranja 101

13. Načela usmenog i pismenog izlaganja radova 116

Prilozi 124

1
„Biti svjestan da ste neznalica, veliki je korak prema znanju“ ( Benjamin Disraeli, britanski
premijer i romanopisac, 1804.-1881.)

"Osobno sam uvijek spreman učiti, premda ne volim uvijek biti podučavan"

W. Churchill

Predgovor

Skripta sadrži program predavanja održanih u ljetnom semestru akademske godine

2008./2009. na Hrvatskim stdudijima za studente jednopredmetne sociologije. Sadržaj
kolegija i skripte prilagođen je uvodu u odabrane teme relativno heterogenog područja tzv.
informacijske i akademske pismenosti.
Skripta tumači osnovne pojmove koji će svakog studenta pratiti tijekom akademskog života i
stavlja ih u realne kontekste pretraživanja bibliografskih informacija i potrage za relevantnim
informacijama.
Ključne su cjeline bibliografski podaci i opis raznovrsne građe koja sadrži informacije
odnosno pravilno opremanje tekstova bilješkama i osnove pravilnog citiranja.
Iskustvo pokazuje da je ovladavanje ovim dijelom akademske pismenosti pokazatelj
višestruke samostalnosti: u prepoznavanju, pronalaženju i bilježenju bibliografskih jedinica
(knjiga, časopisa,...).
Skripta daje na uvid i neke posebne servise i službe, one općeg karaktera i one namijenjene
sociolozima.
Na kraju svakog poglavlja nalazi se popis odabranih korištenih i preporučenih izvora za
samostalno prošireno istraživanje i učenje.

2
I.) Informacijska i akademska pismenost (IP):
što je i koji se sadržaji (znanja i vještine) trebaju usvojiti

I.a) Uvod

Pretpostavka je svake intelektualne, istraživačke i izražavalačke aktivnosti određena razina

samostalnosti i autonomije. Ona će u svakog akademski obrazujućeg građanina rasti s
razinom njegove tzv. opće pismenosti i s porastom posebnih znanja i vještina proizašlih iz
ovladavanja predmetom struke. Oba ova korpusa znanja i kompetencija - ona tzv. općeg
karaktera ali prije svega ova posebna, uža specijalistička znanja - podložna su stalnim i
često brzim promjenama. Te su promjene manje više kumulativne, evolutivne, rijeđe
revolucijskog karaktera i opsega. Ono što im je zajedničko jest kontinuiranost i sklonost
ubrzavanju. Promjene i razvoj, zastarjevanje i inovacije unutar svake od struka i disciplina
imaju za posljedicu da znanja stečena u vremenski ograničenom formalnom obrazovanju
ubrzo postaju nedostatna i bez kontinuiranog raznovrsnog istraživanja i učenja naše diplome
i jednom stečena znanja ubrzo postaju neupotrebljivima.
Područje uže, stručne kompetencije i mogućnost njezinog širenja i komuniciranja u različitim
zajednicama (profesionalnim, neakademskim,...) temelji se i na korpusima izdvojenog znanja
i vještina koji pretpostavljaju važan okvir i pomagalo u otkrivanju, uobličavanju i priopćavanju
znanja vlastite struke.
Još do prije nekoliko desetljeća koncepti, znanja ili vještine jednog posebnog područja i
discipline bila su manje-više nezanimljiva širem krugu akademski obrazovanih specijalaca.
Danas možemo reći da koncepti, vještine informacijskog područja, određena knjižničarska
znanja i vještine, ili - još noviji informatičko-komunikacijski univerzum znanja - postaju dijelom
tzv. opće kulture. Oni su, štoviše, često i generacijski segregirani na mlađu generaciju
konceptualno neosvještnu slojevitošću fenomena informacijske pismenosti, spretnu i
uljuljkanu torent-generaciju naviklu na internetskim tehnologijama servirana "instant-rješenja"
i na onu stariju, višestruko nenaviklu na informatičke ali i na informacijske tehnologije i
usluge koje su najčešće zahvaljujući internetu sada dostupne pa i podrazumijevajući "paket"
stručne kompetencije.
Tako se posljednjih dvadesetak i više godina osim o klasičnoj, tradicionlnoj pismenosti (koja
se zaustavlja na određenoj, ali i razvijajućoj razini pismene upotrebe materinjeg jezika)
govori i piše i o informacijskoj pismenosti.

3
Za informacijsku se pismenost smatra "da predstavlja skup sposobnosti i vještina koje
omogućuju pojedincima prepoznavanje informacijske potrebe, sposobnost lociranja
(pronalaženja), procjenjivanja i učinkovitog korištenja potrebne informacije."1
Tijekom 80-ih i 90-ih godina razna strukovna udruženja, ponajprije sveučilišnih bibliotekara i
informacijskih stručnjaka, ali i pedagoga, pokretana uvidom u neadekvatnost ove vrste
kompetencija i sposobnosti budućih akademskih građana, oblikuju tzv. standarde
informacijske pismenosti operacionalizirajući ih u očekivanim ishodima učenja i svladavanja
informacijskih vještina.
Ishodi ili učinci učenja trebaju poslužiti kao smjernice nastavnicima, knjižničarima i svima koji
razvijaju lokalne metode mjerenja učenja unutar jedinstvene misije sveučilišne institucije.
Očekuje se tako da za pojedine discipline različiti stručnjaci zajednički razvijaju instrumente
procjene za programe prilagođene struci i razini izobrazbe.
Nekoliko je važnih socijalnih kontekstualnih odrednica ove inicijative.
Prva od njih je proizvodnja i diseminacija znanja. Naime, sa digitalizacijom školskih,
znanstvenih i strukovnih izvora, te rastom online isporuka nameće se potreba za fluentnim
informatičkim i informacijskih sposobnostima i poznavanjem dotičnih tehnologija.
Opći porast ove vrste usluga traži više intelektualnih sposobnosti nego puko svladavanje
određenih progama i posebnih hardversko/softverskih vještina.
Najopćenitije rečeno, traži se određena senzibilizacija, razvoj osjećaja opće i pojedinačnih
kompetencija i samostalnosti u koncipiranju i percipiranju informacijske potrebe i načinima
njezinog zadovoljenja.
Druga odrednica, svojevrsni imperativ vremena i prirode znanja - potreba je cjeloživotnog
učenja.
Informacijska se pismenost ovdje javlja kao preduvjet cjeloživotnom učenju a zajednička je
svim disciplinama, strukama, svim učilišnim okružjima i svim razinamama izobraženosti.
Studentima omogućava kritičko suočavanje sa sadržajima i proširuje ispitivanja i istraživanja,
povećava razinu samostalnosti i veće kontrole nad procesom vlastitog učenja.

1b. Standardi, vještine i sposobnosti te program izobrazbe za potrebe sudenata

sociologije hrvatskih studija

Među standardima informacijske pismenosti različitih pristupa postoji svojevrsni konsenzus

da je informacijski pismena osoba sposobna:
prepoznati informacijsku potrebu, odrediti njezin razmjer i shodno tomu upotrijebiti adekvatne
informacijske alate; procijeniti informaciju i njezin izvor; integrirati odabranu informaciju u

1
Association of College Research Libraries. (2000). Information literacy competency standards for
higher education...

4
vlastitu osnovu/strukturu i sadržaj znanja (procesirati) i po potrebi je klasificirati, pohraniti, re-
evaluirati, 'prepakirati' i reinterpretirati ili re-generirati; svrhovito je upotrijebiti; razumjeti
ekonomske, pravne, društvene i kulturne dimenzije upotrebe informacije, pristupiti i koristiti
informaciju etički i legalno; i , u konačnici, uvidjeti važnost informacijske pismenosti kao
preduvjeta za cjeloživotno učenje.2
Iz ovog svojevrsnog "kataloga želja" ili očekivanja potrebno je protumačiti što se konkretno
sakriva iza navedenih formulacija i koji su to sadržaji i vještine koje bi budući akademski
građani morali usvojiti. Pa krenimo redom.

Prije svega valja podsjetiti da je proces stjecanja znanja i pribavljanje novih informacija kao
temelja novoga znanja kontinuiran i iterativan, stalno ponavljajući proces kumuliranja,
odabiranja i vrednovanja informacija s jedne strane, a s druge strane proces usvajanja i
vlastitog diseminiranja i komuniciranja stečenog znanja i vještina. Te su "dvije strane
medalje", kako vrijeme intelektualnog i profesionalnog zrenja i autonomije odmiče, sve više
organski povezane, a da bi se njima podjednako uspješno ovladalo - da bi se stekla
informacijska i uža, tzv. akademska pismenost potrebno je "omeđiti" korpus potrebnih
znanja.

1). Kad se govori o "prepoznavanju informacijske potrebe" i određivanju njezine

prirode i razmjera misli se prije svega na sposobnost njezine artikulacije. Stanje potrebe
možemo izvesti iz "stanja znanja" o nekom problemu, predmetu ili fenomenu. Pritom je
odmah uočljivo da o mnogim predmetima ili imamo neku predodžbu ili bar znamo da
nemamo pouzdanu predožbu i znanje.
Dakle u artikulaciji naše potrebe jednu od ključnih polaznih premisa čini identifikacija
postojećeg okvira, tzv. zatečenog stanja znanja. Već se na ovoj inicijalnoj razini suočavamo
sa "stalnim pratiteljem" naše informacijske avanture - vrednovanjem. Vrednovanje ili
valorizacija ugrađena je u svakom koraku informacijskog procesa, u svakom susretu sa
izvorima informacija, radilo se o novootkrivenim internetskim portalima ili s novim člankom
kakvog preporučenog stručno-znanstvenog časopisa. Važnost vrednovanja gotovo da ne
može biti precijenjena.
Nadalje, informacijska potreba je dinamična kategorija i da biste njome upravljali i zadovoljili
je morate znati da se gotovo uvijek radi o nekoj mjeri, o nekom odnosu u kojem se često
mijenja i proširuje ili sužava često inicijalno postavljen fokus.
Znati nešto "do određene mjere", ovladati nečim "do određenog stupnja", nužne su
pretpostavke ekonomičnog i učinkovitog ovladavanja materijom i svrsishodnog odabira
informacijskog izvora.
2
Isto

5
Upravo određivanje granica i vrsta informacijskih izvora važno je u koncipiranju strategija
i planiranju učenja te prikupljanju informacija. Inicijalno, ponekad je dovoljno, a često prijeko
potrebno savjetovati se s kolegama ili stručnjacima da bi se identificirao predmet istraživanja
ili informacijska potreba, ali tek vam pretraživanje tzv. općih informacijskih izvora jamči
pouzdanije približavanje predmetu i identifikaciju ključnih koncepata i termina potrebnih za
vrednovanje vašeg "stanja znanja".
Da bi se razumjelo svrhe, dosege (granice) i prikladnost različitih informacijskih izvora moraju
se razumjeti njihove podjele i razlikovati primjerice primarne od sekundarnih i terijarcnih
izvora i informacija. Kada posegnuti za člankom iz leksikona, enciklopedije ili stručnog i
općeg rječnika, a kada se poslužiti bibliografijama te kako ih pronaći ili odabrati?

Poznavanje informacijskih izvora temelj je autonomnog i učinkovitog intelektualnog rada:

gdje pronaći tzv. pravne primarne izvore; gdje i kako pronaći arhivske izvore i građu; gdje
pronaći statističke izvore i građu; kako prepoznati znanstvene i neznanstvne izvore i članke.
Kad govorimo o izvorima i njihovoj prikladnosti uvijek mislimo i na "drugu stranu medalje", tj.
da se i naše znanje mora moći artikulirati i prenijeti po konvencijama i pravilima svojstvenima
svakom izvoru i mediju komuniciranja. Pritom mislimo primjerice i na različitost oblikovanja
tekstova za stručne i za popularne publikacije.

2) Artikulirana informacijska potreba i prepoznati i odabrani primjereni informacijski izvori

tek su početak uspješnog prikupljanja i pretraživanja informacija. Pronaći i pristupiti upravo
onim optimalnim informacijama i građi cilj je za koji je potrebno ovladati vještinama
pretraživanja informacija (information retrieval).
U početnim fazama konzultiranje informacijskog stručnjaka neizbježan je korak za
identifikaciju potrebnih i dostupnih alata ili strategija pretraživanja informacija. Međutim kako
je cilj informacijske pismenosti određena razina kompetencije i autonomije koja će istraživaču
trebati tijekom cijelog života, potrebno je poznavanje strukture bibliografskog opisa,
poznavanje strategija i 'trikova' u postupcima pretraživanja knjižničnih kataloga, poznavanju
vrsta i sadržaja baza podataka i samostalno oblikovanje pretraživačkih strategija.
Primjerice, kada pretraživati po ključnim riječima, a kada po tzv.predmetu dokumenta, kada
se služiti klasifikacijama (UDK), a kada složenim pretraživanjem - bitne su sastavnice
informacijske samostalnosti.
Nadalje, pristup građi uključuje poznavanje raznih specijalnih usluga (međubibliotečna
posudba) ali i znanje "čitanja" knjižničnih kataloga , odabir preferiranih formata građe i
preuzimanje (download) sa mrežnih stranica ili od internetskih komercijalnih servisa.

6
3.) Treći skup standarda koji se skriva iza sintagme "procijeniti informaciju i njezin
izvor" odnosi se na procjene iskoristivosti informacije i na tzv. informacijsko čitanje, odnosno
na umijeće ekstrahiranja relevantnih informacija iz kompleksnog štiva te na primjenjivanje
kriterija za procjenjivanje i informacije i informacijskih izvora. Kao dobra vježba za potrebe
analitičkog čitanja i pismenog oblikovanja potiče se pisanje kraćih informativnih prikaza
stručne literature (knjiga, članaka i sl.) jer uvodi studente u sustav vlastitog izražavanja i
citiranja.
Ovdje centralno mjesto zauzimaju postupci vrednovanja i procjenjivanja relevantnosti i
pertinentnosti pronađenih informacija. Cilj je, isto tako, ovladati općim kriterijima procjene
kvalitete dostupnih online izvora (pravodobnost, opremljenost, dokumentiranost,
referencijalnost), prepoznavanja neutralnih i "obojenih" informacija ponajprije u izvornom
online okružju, ali i razviti osjećaj i potrebu za argumentom i za razmjenu interpretacije
informacije u strukovnom okružju putem živih rasprava ili uz pomoć informacijsko-
komunikacijskih tehnologija (kolege, profesori).
U konačnici, kao rezultat ove kompleksne razine koja više od ostalih elemenata informacijske
pismenosti ulazi u meritum predmetne struke (npr. sociologiju...) nalazi se sposobnost
rekonceptualizacije i modificiranja informacijskog pretraživanja u vidu revizije upotrijebljenih
izvora i strategija pretraživanja ili početnih koncepata i termina, odnosno popunjavanje
"rupa" u pronađenim informacijama.

4) "Integrirati odabranu informaciju u vlastitu osnovu/strukturu i sadržaj znanja"

(procesirati je) znači viševrsne manipulacije informacijama. Pritom se misli i na svima
poznate sustave priručnih softverskih paketa za organiziranje podataka (npr. cardfile, excell,
endnote, access), ali prije svega na svladavanje vještina i metoda citiranja, prepoznavanje
različitih metoda citiranja i upotrebu u struci preferiranih načina citiranja. Ovdje dolazi do
izražaja ranije usvojeno poznavanje bibliografskog opisa za različite vrste izvora i građe, ali i
poticanje i kultiviranje sustavnog prikupljanja relevantnih bibliografskih podataka u obliku ad
hoc tematskih ili sličnih bibliografija. Inozemni standardi na ovom mjestu ističu poznavanje
problema plagijarizma i njegovo izbjegavanje, bilo da je riječ o nekorektnom preuzimanju -
"necitiranju" upotrijebljenih ideja ili izvora, bilo da se radi o nelegalno preuzetim elektroničkim
dokumentima. Posebno se ističu dobronamjerna proaktivnost u izbjegavanju širenja virusa,
dijeljenje elektroničkih sadržaja obrazovnog karaktera i namjene uz poštivanje i priznavanje
moralnih i vlasničkih prava autora.

5) Iza sintagme "svrhovite upotrebe informacije" kriju se zapravo u matičnoj ili

izvornoj struci primijenjena praktična i teorijska iskustva svega dosad spomenutog. Ovdje je
više riječ o mogućnosti sintetičkog i kritičkog mišljenja i kreativnog propitivanja pronađenih ili

7
usvojenih koncepata, a manje o novim informacijskim vještinama potrebnim za osiguranje
"svrhovitosti". Ako struka i njezina materija ili njihova organizacija i prezentacija ne
"provociraju" i ne potiču kreativnost - informacijska se potreba neće reartikulirati na
informacijski pobudnoj razini pa će i "samoučenje" u pomoćnoj domeni informacijskog znanja
izostati. No zadovoljstvo i ispunjenje određenih očekivanja ovladavanjem materijom i
znanjima struke povratno će poticajno dijelovati da se procesi dolaženja do informacija
bilježe, da se spremaju i koriste zapisi o pretraživanju i da se propituju uspješni i neuspješni
rezultati i alternativne strategije dolaženja do informacija. Jedan od oblika svrhovite upotrebe
informacija odabir je primjerenog medija i formata za oblikovanje i priopćavanje informacija
ciljanoj publici. [O tome je već nešto bilo spomenutu pod točkom 1), a više će se ilustrirati u
poglavljima o časopisima i o načinima prezentiranja informacija.]

6) Razvijena demokratska društva informacijskog i svekolikog obilja posebno su

osjetljiva na tekovine zaštite vlasničkog odnosa. Zaštita je intelektualnog vlasništva
povezana sa nastankom znanstvenog članka i znanstvenog časopisa pa je posebno i
opetovano isticanje potrebe "razumijevanja kulturnih, ekonomskih, pravnih i društvenih
okvira i problema koji okružuju i determiniraju etičku upotrebu i pristup
informacijama" shvativa preokupacija standarda informacijske pismenosti zapadnog
podrijetla. To se razumijevanje očituje u poštivanju i samostalnom artikuliranju zakonskih
okvira koji se odnose na zaštitu privatnosti i sigurnosti u mrežnoj i tiskanoj okolini (npr.
izbjegavanje umnažanja djela na kojima postoji copyright); komuniciranje u skladu s
normama institucija, medija (internetski bonton); poštivanje etike u znanstvenom
komuniciranju (zahvale, citiranje) i istraživanju; razumijevanje izvora i granica cenzure kao i
multikulturalne perspektive upotrebe informacija.

7) Prepoznavanje važnosti informacijske pismenosti radi osiguravanja građanske

samostalnosti i osposobljenosti za cjeloživotno učenje kao posljednji standard očituje se
u shvaćanju prirode procesa pretraživanja informacija kao evolutivnog ali i nelinearnog
procesa koji traži kontinuirano upoznavanje i svladavanje novih informacijskih
tehnologija i alata za pristup informacijama.
Očituje se, zatim, u navici stalnog konzultiranja i provjeravanja relevantnih informacijskih
izvora i korištenju različitih izvora kako bi se osigurala vjerodostojnija i cjelovitija informacija o
predmetu interesa.
Sljedeći ishod ovog standarda jest održavanje internog koherentnog skupa vrijednosti
oblikovanog znanjem i iskustvom, odnosno razumijevanje vrijednosnih implikacija
prihvaćenih ili odbačenih gledišta novih informacija.

8
 ***
Prikazane standarde preinačili smo u svojevrsni 'kurikulum' za potrebe ovog kolegija i
očekujemo da njihovi specifični ishodi budu skromniji ali primjereniji početnoj razini koja
studente uvodi i 'nagovara ih' za neizbježno služenje posebnim i općenitim znanjima koja
predstavljaju nužnu razinu opće kulture svake akademski pismene osobe.

Ishodi kolegija
I./ Osposobiti za upotrebu knjižničnih kataloga i drugih referentnih izvora te
za lociranje izvora – građe koja se želi posuditi ili nabaviti.
Metode osposobljavanja uključuju:
 poznavanje bibliografskih osnova pretraživanja, bilježenja i vrednovanja informacija;
 osposobljavanje za pretraživanje, [npr. upozoravanjem na dvije mogućnosti 'pristupa
fondovima' knjižnica: pregledavanjem (browsing) i pretraživanjem (searching);
upoznavanjem sa 'formularima' i njihovim pristupnicama koje rabimo u tzv.
jednostavnom i složenom pretraživanju; otkrivanjem različitih strategija pretraživanja
u Webpac-ima – onih koje nude izbornici i kombinacijom različito 'ponderiranih' izbora
pristupnica u ovisnosti od definiranja trenutne relevantnosti sužavanjem ili
preusmjeravanjem upita/pretraživanja na određeni časopis, autora, predmetnicu iliti
ključnu riječ, vremenski raspon i sl....)

II./ Osposobiti za pretraživanje i ponajprije vrednovanje informacija lociranih u online

okolini. Pobliže upoznati sa glavnim alatima za pretraživanje interneta: imenicima i
tražilicama, metatražilicama i dijelom nevidljivog weba; ukazati na kriterije na koje treba
obraćati pozornost u procjenjivanju pouzdanosti različitih online izvora.

III./ Upoznati sa relevantnim sociološkim izvorima informacija u online okolini i 'uže'.

Upozoriti na vrste online izvora: odabrani direktoriji, tezaurusi, strukovne udruge, open
access časopisi.

IV./ Upoznati sa, za sociologiju, relevantnim bazama podataka dostupnim preko Centra
za online baze podataka

V./ Upoznati sa osnovnim znanjima potrebnim za akademski aktivan život. To uključuje

znanja o prirodi i povijesti časopisa i znanstvenog članka kao glavnog, primarnog
komunikacijskog kanala; poznavanje elemenata znanstvenog članka, opremanja rukopisa
tzv. dokumentacijskim osnovama, ponajprije sustavom bilježaka i citatnim stilovima kako bi
se omogućilo korektno dokumentiranje vlastitih tekstova i istraživanja i izbjeglo plagiranje te

9
postigla forma znanstvenog komuniciranja; upoznavanje sa zakonitostima odabranih
znanstvenih diskursa: usmenim i pismenim priopćavanjima

***

Da bi se to omugućilo, potrebno je definirati i usvojiti osnovne pojmove.

Podijelit ćemo ih u dva bloka različite razine općenitosti:
Na prvoj razini treba razumjeti uporabu i doseg općenitijeg referentnog okvira koji je gotovo
transdisciplinaran a čine ga pojmovi informacije, znanja i relevantnosti.

Na drugoj razini nalaze se pojmovi razmjerno jednostavnijeg značenja, veće 'tehničke

specifičnosti' oko kojih postoji jasniji konsenzus nego u prijašnjoj "trijadi".
Tu je riječ o razlikovanju primarnih, sekundarnih i tercijarnih izvora i informacija, te o
pojmovima koje susrećemo u nakladničkom, knjižničarskom miljeu i uopće u područjima gdje
se oblikuju i distribuiraju bibliografske i znanstvene informacije.
Njihovo razumijevanje nameće i zahtijeva njihovo dobro poznavanje jer je uvjet viševrsnih
zadovoljavajućih komunikacijskih vještina:
1. u pretraživanju informacija i pronalaženju (posuđivanju, kupovanju) literature;
2. u interpretiranju pronađenog;
3. u ispravnom navođenju i citiranju u pisanju i uređivanju znanstveno-istraživačkih
radova ili sličnih tekstova.

Preporučeni izvori i literatura:

Association of College Research Libraries. (2000). Information literacy competency

standards for higher education. Retrieved November 3, 2007, from
http://www.ala.org/ala/acrl/acrlstandards/informationliteracycompetency.htm

Information Literacy [website]. Eduserv. Dopunjeno 2009-02-14 [Pristupljeno 2009-05-09].

Information Literacy Standards. First edition. Canberra : Council of Australian University
Librarians, 2001. ISBN 0 86803 695 1
Lasić-Lazić, Jadranka; Marija Laszlo; Damir Boras. Informacijsko čitanje. Zagreb : Zavod za
informacijske studije Filozofskog fakulteta, 2008.
Špiranec, Sonja; Mihaela Banek Zorica. Informacijska pismenosti: teorijski okvir i polazišta.
Zagreb : Zavod za informacijske studije Filozofskog fakulteta, 2008.
Web 2.0:
Information literacy. U: Wikipedia: the Free Encyclopedia. Dopunjeno 2009-05-02
[Pristupljeno 2009-05-09]. Dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/Information_literacy

10
11
II. Informacija - znanje - relevantnost

Tri pojma iz naslova ovog poglavlja čine svojevrsnu okosnicu informacijskih znanosti i
područje su višedesetljetnih rasprava i istraživanja koja prate razvoj discipline. S njima se
susrećemo u svakodnevnom životu- ti su pojmovi 'opterećenim' tzv. kolokvijalnim
razumijevanjem o kojima većina ljudi ima neku manje-više 'održivu' predodžbu. To su isto
tako, poglavito pojmovi 'informacija' i 'znanje', koncepti koje koji čine okosnice drugih
društvenih znanosti: sociologije, ekonomije, psihologije. U sociologiji su prisutni primjerice u
tzv. posebnim sociologijama (da navedemo samo 'klasike', primjerice Manheimova
sociologija znanja, zatim, u sociologiji znanosti kod Mertona, Pricea, ...) i u tzv. mikro- i
makrosociološkim teorijama (Garfinkel, Bell, Touraine, Castells..).

Za potrebe ovog kolegija demonstrirat će se samo osnovni pravac pogleda kako ga

operacionaliziraju informacijske znanosti.

Podatak se često poima kao percipirana činjenica, broj, koji, da bi bio iskoristiv, optimalno
uklopljen u kognitivnom procesu, mora biti točno interpretiran.
Razumljen, točno interpretiran i adekvatno primijenjen podatak čini informaciju.
Informacija jest procesiran, obrađen, selektiran, i reformuliran podskup podataka.
Definicija prema standardu ISO-a kaže da je “informacija značenje pripisano podacima
pomoću poznatih konvencija”.
Drugim riječima, informacija se oblikuje, generira u određenom (simboličkom) kontekstu i on
je (kontekst) mjerodavan za oblikovanje i ‘iskorištavanje’ informacije.

Jedan razmjerno jednostavan primjer ilustrira odnos podatka i njegova konteksta, "postanak"
podatka informacijom:

1994 [“podatak bez značenja”]

Kalanj, R. (1994). Moderno društvo i izazovi razvoja. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo.
(Razvoj i okoliš : biblioteka časopisa Socijalna ekologija ; knj. 1)

Slijed brojeva iz prvog retka tablice ne nalazi se ni u kakvom kontekstu i nema jednoznačnog
značenja. Isti slijed brojeva u referenci (drugi redak tablice) jednoznačno je razumljiv iz
strukture i funkcije dijelova bibliografskog opisa djela koje opisuje.

Obavijest ili informacija razmatra se i kao događaj što se zbiva u komunikacijskom

procesu – kao sadržaj što se može primiti iz poruke.

12
U komunikacijskom procesu 'komunikacijski model' je temeljen na dva neovisna sustava: na
izvoru i na primatelju. Izvor pretendira da izmjeni sliku primatelja - sustava, ergo: informacija
je promjena predodžbe do koje dolazi kad se primi poruka.
Informacija se tako promatra kao reducirana neizvjesnost ili smanjenje neizvjesnosti
pomoću komunikacijskog procesa ili pak kao podatci od 'vrijednosti za odlučivanje',
rješavanje neizvjesnosti - kao vrijednost koja se očituje u razlici za primatelja, prije, odnosno
- poslje primanja podataka. Neki teoretičari tumače informaciju kao znanstvenu činjenicu i
kao surogat znanja.
Bucklandov epistemološki model razlikuje tri povezana aspekta informacije
 kao procesa,
 kao znanja i
 kao stvari.
Znanja, vjerovanja i mnijenja personalne su subjektivne i konceptualne kategorije. Da bismo
ih prenijeli i komunicirali, moraju se izraziti, opisati i reprezentirati u u nekom tvarnom,
fizičkom obliku. Procesni karakter omogućuje komunikacijsku dimenziju znanja, ali da bismo
ga prenijeli, moramo ga pohraniti u sustavima za pronalaženje i spremanje informacija. Stvari
koje predstavljaju znanje u tim sustavima poznate su kao artefakti znanja. Znanje je u svim
tim aspektima povezano sa aktivnošću, njegova je supstanca aktivna.
Slično prirodu znanja tumači Tuđman kad zaključuje da znanje kao simbolički proizvod
određuju spoznajna, komunikacijska i informacijska funkcija.
U spoznajnoj funkciji znanje je predstavljeno kroz djelatnost imenovanja i poimanja
predmeta, u komunikacijskoj kroz djelatnost predočivanja i distribucije zapisa, a u
informacijskoj funkciji kroz djelatnost pohranjivanja, pretvorbe, pretraživanja i zaštite zapisa.

Znanje se figurativno i metaforički, ali nužno pojednostavljeno i shematski, često predočuje i

u hijerarijskoj četveročlanoj piramidi čiju bazu sačinjavaju podaci na kojima se 'izgrađuju'
informacije, a na njima 'raste' znanje, a da bi vrh predstavljala mudrost. No ova shema
možda više prikriva nego što objašnjava prirodu i genezu znanja.
Jer znanje nije 'statično' kao što je slučaj sa podatkom ili skupom podataka. Znanje nije niti
samo kodificiran sustav predstavljanja znanja u dokumentima, bazama podataka već više
funkcionira kao 'zbirka procesa' koji omogućuju odvijanje učenja i usvajanje znanja. Za
znanje možemo reći da je informacija obogaćena uvidima u njezine kontekste.
Stoga je znanje izrazito kompleksan i koherentan sustav izgrađen na viševrsnim dinamičkim
kumulacijama informacija i sposobnost iskorištavanja vrlo različitih informacija.
Znanje se manifestira u donošenju odluka i postupanju prema njima. Znanje ima holističku,
ciljnu i akcijsku dimenziju: sažima osobno iskustvo, uvjerenja, pravila derivirana iz prakse.

13
Davenport i Prusak definiraju znanje kao „fluidnu mješavinu omeđenu iskustvom,
vrijednostima, kontekstualnim informacijama i ekspertnim uvidima koji omogućuju okvir za
prosudbu i ugradnju novih iskustava i informacija. Ono potječe i primjenjuje se u svijesti
znalaca, a u organizacijama (koje moraju upravljati znanjem i raspodijeliti ga) često je
ugrađeno osim u dokumentima i zbirkama i u organizacijskim pravilima, rutinama, procesima
i normama."3

Oblikuje se u viševrsnom kognicijskom procesu iz dviju različitih vrsta znanja (u kojima se

očituje kao individualna i socijalna vrednota): iz eksplicitnog, zabilježenog ili intelektualnog
znanja i iz implicitnog, skrivenog ili tacitnog znanja.
Veliku heurističku vrijednost ima razlikovanje eksplicitnog i tacitnog znanja.
Eksplicitno znanje formalno je artikulirano, kodificirano (propisano i normirano) javno znanje.
Glavni manifestni oblik jest znanost ili znanstveno znanje (pohranjeno u bazama,
razmjenjeno u izvještajima, a u lekcijama razjašnjeno i precizirano).
Implicitno ili tacitno znanje osobno je, podsvjesno, teško izrecivo riječima, utemeljeno na
iskustvu i na prosudbama, usmeno prenošeno, neformalizirano, pretočeno u vještine
razmjenjeno u naukovanju, 'šegrtovanju'. (Klasični primjer imamo u profesionalnim znanjima i
vještinama poput kuhara, muzičara, plesača.)
Ova je dihotomija važna sa aspekta upravljanja znanjem, dijeljenja i prenošenja znanja
unutar socijetalnih sustava (tvrtke, organizacije). Osjećaj da znamo više nego što možemo
prenjeti ili izreći nije besmislen niti neutemeljen. Različiti kulturalni i socijetalni sustavi i
organizacije pokušat će tacitna znanja kumulirati i odvojiti od njihovih nositelja.
Artefakti znanja jedna su od posljedica kodificiranog komunikacijskog procesa u kojem se
'fiksira' znanje (priručnici, vodiči, sheme procesa). No kad se tacitno znanje neke organizacije
ne eksplicira i ne kodificira, sigurno se može s vremenom očekivati ozbiljan pad u
performansama te organizacije.

U informacijskoj funkciji znanja kroz djelatnosti pohranjivanja, pretvorbe (označivanja) i

pretraživanja zapisa ključnu ulogu igra koncept relevantnosti.
Riječ relevantnost dolazi od latinske riječi relevare koja znači podići, uspraviti.
U svakodnevnom poimanju i uporabi pojma - relevantno znači nešto što je znatno, važno,
bitno, jezgrovito, istaknuto itd. Prisutna je u povijesti onoliko dugo koliko je čovjek pokušavao
učinkovito prenositi ili služiti se informacijama. Danas je informacijska tehnologija
dramatično promijenila sve informacijske aktivnosti: način kako prikupljamo, organiziramo,
čuvamo, pohranjujemo, pretražujemo, prenosimo, uzajmno razmjenjujemo i koristimo
informacije. U svim aktivnostima relevantnost igra nevidljivu ali presudnu ulogu. Gotovo da
3
McInery, Claire. Knowledge management...

14
možemo metaforički kazati da se relevantnost pojavljuje kao nevidljiva ruka koja upravlja tim
aktivnostima. Tražilice redaju rezultate pretraživanja prema relevantnosti i svoju
konkurentnost između ostaloga uvelike temelje na sofisticiranim algoritmima kako bi pronašle
i prikazale najvjerojatnije pogotke; knjižnični katalozi i tražilice redanjem rezultata
pretraživanja po relevantnosti olakšavaju odabir pogođenih odgovora na velikim uzorcima
dobivenih rezultata.
Kod relevantnosti važno je zapamtiti da se uvijek pojavljuje kao mjera, odnos 'traženog i
dobivenog' temeljen na različitim prosudbama različitih 'aktera' (strojeva, tražilica ili ljudi) te
da je po prirodi kompleksna i kontekstualno determinirana.
U informacijskim znanostima "relevantnost je mjera djelotvornosti između izvora i odredišta u
komunikacijskom procesu.'' No ta se mjera različito "ponaša" i manifestira radi li se o
različitim vrstama "aktera" i različitom fokusu, pa se govori o:
 algoritamskoj ili strojnoj relevantnosti;
 kognitivnoj relevantnosti ili pertinentnosti;
 tematskoj ili predmetnoj relevantnosti;
 situacijskoj ili pragmatičkoj; i
 motivacijskoj ili afektivnoj relevantnosti.
Strojna ili algoritamska relevantnost temelji se na modelu koji ima dva kraka: sistemski -
koji sačinjavaju ga tekstovi i dokumenti organizirani u datoteke i prilagođeni da odgovoaraju
na upit što se izvodi danim sistemskim algoritmom i - korisnički. Ovaj potonji započinje
informacijskom potrebom koja se transformira u upit razumljiv sustavu. Pretraživanje je
izvedeno kad se uparuju, tj. slažu tekst i upit. Relevancija je utvrđena i procjenjena
slaganjem. Ona je rezultat internih učinaka i manipulacije unutar sustava, tj. selekcija na
kriterijima i algoritmima unutar sistema. Pretpostavlja se da su pronađeni dokumenti
relevantni, a nepronađeni da nisu relevantni. Istraživanja su pokazala da nisu svi pronađeni
dokumenti relevantni, pa se relevantnost počela iskazivati kroz mjeru potpunosti/odziva i
točnosti/preciznosti sustava za pretraživanje informacija.
Odziv je odnos dobivenih točnih (očekivanih) informacija u odnosu na ukupan broj točnih
informacija (dokumenta) u sustavu, a preciznost je odnos točnih informacija u odnosu na sve
dobivene informacije.4

4
Za djelomičnu ilustraciju algoritamske relevantnosti može nam poslužiti, primjerice, pretraživanje
knjižničnog kataloga NSK u (softver Voyager) po ključnoj riječi "zločin". Ključnu riječ softver je
pronašao u 189 zapisa ali na različitim mjestima: jednom u funkciji naslova, drugi put kao podnaslov,
treći - kao sadržaj neke od napomena, kao riječ u naslovu nakladničke cjeline, kao predmet. Svaka od
ovih funkcija, polje u bibliografskom opisu ima za namjenu prikazivanja po relevanciji određeni
'ponder', težinu koju mu projektant tražilice dodjeljuje. Cilj je ovih algoritama višestruk - poredati
zapise koji nose riječ zločin onim redosljedom koji će izlučiti i poredati djela koja u naslovu imaju neku
pojavnost riječi zločin od onih kojima zločin ostaje "skriven" i inače neoznačen u poljima koja se iz
nekog razloga ne indeksiraju. Tek će stručnjak kombinacijom pretraživanja po predmetu, po naslovu i
riječima iz naslova i po ključnoj riječi u potpunosti iscrpsti pretraživanje online kataloga. Velik broj

15
Čovjek prilazi relevantnosti kompleksnije i razlikuje više vrsta relevantnosti.
Kognitivna relevantnost ili pertinentnost odnosi se na - korisnikovu znanju, kognitivnom
habitusu, prilagođenu ili prikladnu informaciju. Kako je kategorija znanja viševrsno
kompleksna i dinamična kategorija, tako je i mjera pertinentnosti određene informacije
"individualiziranija" i kompleksnija od one što je izvodi razmjerno jednostavniji algoritam
izražen podudarnošću teksta upita i teksta u sustavu informacija. Ljudi procjenjuju
relevantnost iz ponuđene informacije – uspoređuju informacije s problemom koji je prethodio
artikulaciji upita, uspoređuju ga sa svojim spoznajnim stanjem. O pertinentnosti govorimo kad
mislimo na odnos korisnikova postojećeg znanja ili njegove informacijske potrebe i
pronađenog teksta. Pertinetne informacije su najkvalitetnije informacije, "najpoučnije",
informacije koje najbolje odgovaraju kognitivnim potrebama korisnika ili istraživača.

pogodaka (odziv) koji daje pristup po ključnoj riječi ali tek zahvaljujći jasno označenom stupnju
relevantnosti dopušta brže pronalaženje zapisa koji iz nekog razloga jesu izrazito relevantni ali nisu u
odzivu rezultata pretraživanja po predmetu jer su iz nekog razloga ostali bez predmetnice. Daleko su
kompleksniji algoritmi tzv. sort by relevance u internetskih tražilica, a o tome više u poglavlju o
pretraživanju interneta.

16
Kolokvijalno iskustvo relevantnosti kao odnosa koji se temelji na prosudbi, na nečem
ovisnom o okolnostima treba nam posvijestiti da se relevantost u realnom životu ne 'ponaša'
kao postavka 'ili-ili', nego više kao kontinuitet od nastajanja do dobivanja relevantnosti.
"Sustavi ili strojevi stvaraju, a ljudi dobivaju relevantnost."
Predmetna ili tematska relevantnost koja se kreće u domeni predmetnog znanja
"diskretniji" je oblik relevantosti i sagledava se kao odnos teme upita i teme dobivenog teksta
pa je njegova 'mjera' i kriteriji sličnost (aboutness). Relevantnost s pragmatičkog stajališta
usmjerena je na svrhu ili namjenu informacije korisniku, odnosno na ciljeve korisnika. S ovog
stajališta relevantna informacija je ona koju će korisnik moći primijeniti, upotrijebiti, iskoristiti
u rješavanju nekog problema. Kriterij za određivanje relevantnih informacija je kontekst ili
situacija korisnika i to onakva kavom je sagledava korisnik, tj. neposredna iskoristivost u
donošenju odluka, prikladnost informacije u rješavanju problema, smanjenje nesigurnosti.
Kada zaključujemo o relevantnosti često istovremeno primenjujemo brojne kriterije od kojih
su neki: vrijeme potrebno za svladavanje sustava pretraživanja, vrijeme pretraživanja,
količina preoblikovanih upita, broj pogrešaka i subjektivno zadovoljstvo. Međutim, važnost
koju pojedine vrste korisnika pripisuju pojedinim 'atributima’ relevantnosti variraju od vrste
korisnika do vrste zadataka, fazi rada na zadatku i sl. (npr. jedna očekivanja, razinu
strpljivosti i strategije manipuliranja relevantnošću možemo očekivati kod brucoša za razliku
od onih kod diplomaca).
Često govorimo i o tzv. objektnim obilježjima informacije i relevantnosti. Pritom mislimo na
tri objektne karakteristike.
Prva se odnose na karakteristike informacijskih objekata, troškove, dostupnost, format,
prikaz, organizaciju (npr. informacije na CD-ROMu i njihova ažurnost, gostoljubivost,...;
online izvori i problemi dostupnosti i cijene, brzine pronalaženja, jasnoće uputa i mogućnosti
manipuliranja).
Drugi se skup kakteristika odnosi na sadržajne aspekte na nositeljima sadržanih
informacija, kao što su jasnoća izlaganja, starost informacija, dubina zahvaćanja u temu,
širina obuhvaćanja područja i postojanje povezanosti na srodne sadržaje i sl.
Treći skup objektnih karakteristika odnosi se na tzv. valjanost koju čine autoritet,
pouzdanost izvora, provjerljivost i točnost informacije.
Govori se i o ljudskim obilježjima relevantnosti koju tvore:
 uporaba ili situacijska usklađenost (primjerenost informacije situaciji ili zadaći, hitnost,
uporabljivost);
 spoznajno usklađivanje (razumljivost informacije, novost, potreban trud za
svladavanje);
 čuvstveno usklađivanje (zabavnost, frustriranost, razina nesigurnost u procesiranju
informacije);

17
  usklađivanje pouzdanosti (tj. osobno povjerenje u informaciju).
Ove grupe kriterija nisu neovisne jedne od drugih jer ljudi rabe mnogovrsne kriterije pri
zaključivanju o relevantnosti te postoji interakcija između objektnih (i objektivnih) i ljudskih
(subjektivnijih) obilježja informacije.
Važno je posvijestiti da dinamika relevantnosti ovisi o fazi u radu na zadatku i da se pri
odabiru u radu rabe slični kriteriji ali je njihova važnost različita. Kako se mijenjaju
informacijski objekti s vremenom izbor relevantnosti postaje sve složeniji.

Preporučeni izvori i literatura:

Buckland, Michael B. Information as a thing. JASIS, 42, 5(1991); 351-360.
McInery, Claire. Knowledge management and the dynamic nature of knowledge. Journal of
the American Society for Information Science and Technology, 53, 12(2002); 1009-1018
Saračević, Tefko. Relevantnost i kako se istraživala. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 50,
1/2(2007); 1-26.
Tuđman, Miroslav. Obavijest i znanje. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 1990.

18
III. Tipologija informacijskih izvora i informacija

U znanosti je uvriježena i vrlo korisna podjela na primarne, sekundarne i tercijarne

informacije i/ili izvore tj. njihove nositelje (dokumente). Podjela ima općekulturalni i
pragmatični aspekt, ali ničim ne aludira i ne smije se asocirati sa kvalitetom informacija (tipa
primarne = prvorazredne vs. tercijarne = trećerazredne).
Važnost razlikovanja bitna je radi odabira optimalne građe za prikupljanje informacija i za
korištenje primjerenih izvora za učenje, te za lakše pronalaženje izvora i sporazumijevanje sa
informacijskim stručnjacima i knjižničarima. Podjela vrijedi za bilo koji medij (papir, film,
elektroničke nosače, ...)
Primarne informacije još zovemo izvorne, prvoobjavljene bez obzira na njihov sadržaj. To
znači da osim prvi put u izvornom (neprerađenom) obliku objavljenih rezultata znanstvenih
otkrića, novih patenata i znanja ili novih interpretacija poznatih ideja i činjenica iz raznih
područja, u tu vrstu informacija ulaze sve vrste umjetničkih djela (književna, likovna,
glazbena), autobiografije, intervjui, službene statistike, službeni državni dokumenti.
Karakteristike primarnih informacija
a) Osnovna obilježja i prednosti.
Primarne informacije temelj su prijenosa novostvorenog znanja i ideja, te pružaju
originalne i ažurne informacije. Osiguravaju najdublji pristup u često vrlo uske
problemske segmente, a primarne informacije znanstvenog sadržaja i namjene prolaze
često rigorozne recenzentske (ocjenjivačke) postupke pa im je i vjerodostojnost velika.
Temelj su izgradnje tercijarnih izvora i osnova za procjenu točnosti sadržaja u njima.
b) Nedostatci
Njihova razumljivost ograničena je na uže grupe stručnjaka zbog velike specijalizacije i
fokusiranosti na uske teme i sadržaje te zbog stručnog žargona i specifične terminologije
koju primjenjuju i razvijaju. No ta razina nepraktičnosti ima za posljedicu i teškoću
praćenja zbog raštrkanosti primarnih informacija na raznim vrstama dokumenata
(časopisi, zbornici, patenti, …), njihovog objavljivanja na raznim jezicima i nemogućnost
njihovog pravodobnog pronalaženja bez upotrebe sekundarnih ili uputnih informacijskih
izvora. Brzina objavljivanja, velika konkurencija u originalnosti i brzini primjene mogu
imati za posljedicu i objavljivanje netočnih ili krivo interpetiranih rezultata, što ih čini
dodatno osjetljivim izvorima informacija.
Sekundarne informacije nazivaju se još i uputne informacije. Njihova je osnovna namjena
pomoći u pronalaženju i otkrivanju sadržaja i lokacija svih vrsta  dokumenata – uputiti
korisnika na traženi izvor. Da bi to osigurale pružaju sažeti opis sadržaja i lokaciju izvora.
Njihov se obuhvat ne ograničava samo na primarne informacije i publikacije nego uključuje
često i sekundarne i tercijarne publikacije.

19
Karakteristike sekundarnih informacija
a) Osnovna obilježja i prednosti.
Čine ih relativno standardizirani zapisi drugih izvora i publikacija koji su informacijski
obogaćeni tijekom dokumenatacijske obrade (katalogiziranje, sažimanje, klasificiranje,
predmetiziranje tj. dodjeljivanje predmetnih oznaka ili odrednica, indeksiranje autora i
ostalih proizvođača, …). Njihova je velika prednost konciznost, sistematičnost, dobro
pokrivanje odabranih područja znanja ili disciplina i predvidljiva ažurnost - radi li se o
tekućim, serijskim ili integrirajućim sekundarnim izvorima i publikacijama (knjižnični
katalozi, tekuće bibliografije,...). Za brzo i lako korištenje traže educiranog korisnika.
Njihovo poznavanje, primjeren odabir i učinkovito konzultiranje važan su dio
informacijske pismenosti.
b) Nedostaci
Tendencija da vremenski kasne. Budući da ne mogu nastati istovremeno sa primarnima i
tercijarnim publikacijama, inicijalno kasne čemu dodatno pridonosi i vrijeme potrebno za
njihovu kvalitetnu dokumentacijsku obradu i oblikovanje sekundarne publikacije (katalozi,
bibliografije i sl.).
Tendencija ka parcijalnosti. Zbirke ili skupovi sekundarnih publikacija izrađuju se
najčešće za neku disciplinu ili fond i nerijetko trpe razna ograničenja (jezična, geografska,
kulturalna) pa je često potrebno pregledati veći broj sekundarnih izvora. Ta činjenica
može biti demotivirajuća pogotovo ako je korisnik needuciran i nenavikao na
pretraživanja i stoga se implikacija zahtjevanja educiranog korisnika može predstaviti kao
ograničavatelj upotrebe i popularizacije sekundarnih izvora, posebno u studentske
populacije.
Vrste sekundarnih informacija i publikacija
Svaki će se student ili znanstvenik redovito u svom radu koristiti nekima od sljedećih
važnijih sekundarnih publikacija: katalozima svih vrsta (WebPAC, kartični, tiskani i
digitalizirani knjižnični katalozi, knjižarski katalozi, ...); bibliografijama svih vrsta (opće
bibliografije: nacionalne i regionalne; specijalne bibliografije: osobne, institutske,
tematske, ...; tekuće ili retrospektivne,...); bazama podataka sadržaja (Table of
Contents), bibliografskim i citatnim online bazama podataka, biltenima prinova, vodičima
kroz svijet informacija, adresarima,...
Tercijarne ili izvedene informacije sadrže akumulirano, konsolidirano znanje i stavove o
nekom predmetu ili problemu u određenom trenutku. Stoga nastaju „reorganizacijom,
evaluacijom, sintezom, kompaktiranjem, kondenzacijom, integracijom raspoloživih primarnih
informacija s ciljem da ih se izrazi ili prezentira u obliku koji bolje odgovara potrebama
specifičnih korisnika.“5
5
Toth, Tibor. Podjela informacija po vrsti...

20
U kružnom informacijskom procesu nastaju nakon primarnih i sekundarnih jer se uredništva i
sastavljači tercijarnih informacija i publikacija oslanjaju na razne sekundarne izvore kako bi
identificirali i konzultirali relevantniju primarnu građu.
Vrste izvora sa tercijarnim informacijama.
Većina akademskih početnika (studenti) u svojem je školovanju 'odrasla' uglavnom na
tercijarnim informacijama i publikacijama zato jer u njih ubrajamo: udžbenike, enciklopedije
(opće i strukovne, tiskane i elektroničke), leksikone, rječnike i pojmovnike, standarde,
priručnike i pravilnike, kompendije ali i biografije, kritike i interpetacije. Riječ je zapravo o
prilagođenim „destilatima“ znanja i konvencija oko kojih postoji – s jedne strane, nužan i
dovoljan konsenzus u području primjene i – druge strane jasno identificirana šira korisnička
zajednica.
Karakteristike tercijarnih informacija
a) Prednosti
Jasno artikulirana i dosljedno provedena namjena prilagođena različitim vrstama
korisnika (po dobnim, profesionalnim ili obrazovnim karakteristikama) čini ih izrazito
komunikativnim i uporabljivima kao pomagalima u upoznavanju sa evaluiranim i
sažetim najčešće najnovijim sabranim znanjima.
Stoga zamjenjuju mnogobrojne primarne izvore iz nekog područja dajući prikaze
stanja znanosti, tehnike, politike, umjetnosti te tako štedi vrijeme. Daju dobre
inicijalne smjernice za daljnja istraživanja i dublja otkrivanja u području jer često
sadrži i glavne biobibliografske informacije o danom predmetu. Omogućuju brži i
točniji rad stručnjacima (standardi, priručnici, rječnici, pojmovnici). Šire opću
kulturu (opće i posebne ekciklopedije) i omogućuju brže učenje i usvajanje
kanoniziranih i konsolidiranih znanja u različitim disciplinama i područjima (udžbenici).
Šire stručnu terminologiju iako su jezično i stilski prilagođene korisničkim
populacijama.
b) Nedostaci
Vremenski kasne više od sekundarnih jer autori tercijarnih djela moraju najprije
pretražiti sekundarne izvore, identificirati i nabaviti primarne izvore, evaluirati ih,
usprediti informacije, te na kraju sastaviti terijarnu informaciju (enciklopedijsku
natuknicu, poglavlje u udžbeniku i sl.) i publikaciju. Taj proces, iako radno vrlo
intenzivan i kompleksan a koji često uključuje dobro koordiniran zajednički rad većeg
broja urednika, nužno zahtjeva vrijeme. Autori i sastavljači tercijarnih publikacija
svojim izborom zrcale nužno ne samo stupanj vlastite obaviještenosti u nekom
području već ugrađuju i svoje poimanje relevantnosti, vlastita stajališta i subjektivne
poglede – zato tercijarne publikacije mogu sadržavati i krive interpretacije i prešućene
činjenice. Možemo reći kako se ova 'vrijednosna obojenost' više odnosi na

21
 društvene i humanističke nego na tehničke i biomedicinske discipline. Postoji
mogućnost da se odluka o uvrštvanju sadržaja temelji i na zastarjelim primarnim
informacijama i tada se 'kumulira' zastarjelost znanja u ionako kasnećim tercijarnim
izvorima. Stoga korisnicima (takvih) tercijanih izvora nije lako odrediti pouzdanost i
referentnost tercijarnih informacija bez istovremenog konzultiranja po funkciji sličnih
izvora. Nadalje, zbog prirode znanja, postoji opasnost da se ne uoči granica
između primarnih i tercijarnih publikacija napose u humanističkim područjima u
kojima interpretacije i kritike znanja i spoznaja čine važan dio svakodnevne
kumulacije i produkcije novih znanja.

Slijedeći grafikon i ilustracija sažeto prikazuju kompleksan ciklus generiranja i publiciranja u

informacijskom ciklusu i životu po funkciji različitih triju vrsta izvora.

U gornje prikazanom ciklusu primarne informacije i izvori dominantno su, pojednostavljeno

rečeno, emitirajući izvori. Služe ‘emisiji’ originalnih ideja, prethodno neobjavljenih spoznaja.
Njihovo prikupljanje, sistematizaciju, sažimanje omogućuju sekundarni izvori koji
‘apsorbiraju’ i dokumentacijski ‘komprimiraju’, odnosno obrađuju prerađene primarne
dokumente te olakšavaju selekciju relevantnih informacija raznim grupama korisnika.

22
Tercijarne su informacije veliki ‘transmisijski lanci’ kondenziranih, integriranih, evaluiranih i
’prepakiranih’ informacija namijenjenih razovrsnim skupinama korisnika (laicima, đacima,
stručnjacima)
Znanstvenik, autor – korisnik informacija, bez sekundarnih izvora osuđen je na
nasumično pronalaženje primarnih informacija i ne može sustavno, ekonomično i plodonosno
sudjelovati u proizvodnji novog znanja jer uvijek mora locirati najnovije primarne i tercijarne
informacije nužne za kreativan rad, koje bez uputnih sustava za pronalaženje informacija ne
može pratiti.
Autori i urednici tercijarnih izvora kao korisnici neizostavno pregledavaju sekundarne
izvore za potrebe odabira relevantnih primarnih i tercijarnih izvora nužnih za njihovu
usporedbu i preoblikovanje pri kompiliranju i oblikovanju tercijarnih informacija i publikacija.
Laik – korisnik sekundarne izvore i informacije konzultira najčešće radi pronalaženja
tercijarnih publikacija, dok sekundarne izvore zaobilaze samo rutinski korisnici uvriježenih
općepotrebnih tercijarnih publikacija. Pojednostavljena shema prikazuje opisane postupke:

Funkcionalna podjela na primarne, sekundarne i tercijarne izvore nije općeprihvaćena

podjela, ali druge podjele (koje razilikujući samo primarne i sekundarne izvore) ne mogu
adekvatno izaziti jedinstvo po namjeni i obliku heterogenih ne-primarnih publikacija

23
(bibliografije, udžbenici, pojmovnici, standardi). Zato je ova dioba analitičnija i primjerenija za
potrebe odabira različitih informacijskih izvora.

Konzultirani izvori i preporučena literatura:

Toth, Tibor. Podjela informacija po vrsti: primarne, sekundarne i tercijarne. U: Otvorena
informacijska enciklopedija. Zagreb : Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo.
Objavljeno 2002-12-12 [Pristupljeno 2009-01-29]. Dostupno na:
http://www.hidd.hr/articles/podjela_informacija.php

Žugaj, Miroslav: Osnove znanstvenog i stručnog rada. Zagreb : Samobor, 1989.

Tuđman, Miroslav; Damir Boras i Z. Dovedan: Uvod u informacijsku znanost. Zagreb :

Školska knjiga, 1993.

Za podjele na primarne i sekundarne izvore vidi također i:

Jokić, Maja: Časopisi kao sredstvo komunikacije. Sveučilišni vjesnik, 44, 2-3(1998); str. 63-
72.

24
IV. Bibliografski podaci i opis informacijskih izvora

Funkcijsko razlikovanje informacija i njihovih izvora na primarne, sekundarne i tercijarne

samo je ’okvir’ za racionalan izbor građe i razumijevanje njihove namjene. No njezino
identificiranje, opisivanje, odabir, pravilno navođenje u popisima referenci i bibliografijama te
pribavljanje podrazumijevaju poznavanje pravilnog opisivanja različitih izvora.
Još nekoliko razlikovanja i podjela informacijskih izvora sastavni su dio razumijevanja razlika
u opisu i postupanja sa izvorima ili građom koju korisnik mora pribaviti i konzultirati.
Započet ćemo sa sljedećom formalnom razlikom na
javno objavljene izvore (publikacije), i
neobjavljene izvore.
Sljedeća tablica sažeto prikazuje neka glavna obilježja:

1 Publikacije Vrste Mjesta pristupa

(oblici)

a) Tiskane Knjiga, serijska publikacija (časopisi, Knjižnice,

novine...) Knjižare,
Antikvarijati
b) Elektroničke mrežna mjesta (web sites), mrežne Internet,
(fizičke, “tvrde” – mjesno stranice (web pages), Knjižnice,
dostupne i online - baze podataka i agregatori (database) Knjižare
daljinski dostupne) online službe (bilteni i raspravišta)
elektroničke verz. tiskanih publikacija:
npr. elektronička knjiga, časopis
2 Rukopisi Arhivska građa: registraturni spisi, Arhivi,
isprave, inventari, izvještaji, Knjižnice
korespondencije

Vodeći se kriterijem dostupnosti i javnosti ovu podjelu treba dopuniti i tzv.

polupublikacijama ili sivom literaturom. To je građa ograničene namjene, najčešće
umnožena u manjem broju primjeraka *za potrebe institucija (istraživačka izvješća, rezultati
istraživanja i sl.) + habilitacijski radovi (magisteriji,doktorati) izvan uobičajenih ili bilo kakvih
distribucijskih lanaca koju je upravo zbog toga teško pratiti u sekundarnim izvorima i
sustavno oblikovati u javne fondove. (U elektroničkoj okolini, primjerice takvu građu čine
interni izvještaji, pravilnici, upute, popisi i sl. dostupni unutar intranetskih mreža jedne ili
grupe ustanova).

25
(Postoji doduše i tzv. viševrsna građa, npr. didaktičke ili zabavne publikacije koje ne služe
samo čitanju. One nisu predmet ovog priručnika.)

Djela u obliku publikacija

Knjige
Kad govorimo o knjizi najčešće mislimo o publikaciji koju knjižničari u 'fah' žargonu zovu i
monografskom publikacijom ili omeđenom publikacijom. To nije klasična monografija kako
laici ili knjižari poimaju monografiju: kao knjigu - studiju posvećenu samo jednom određenom
predmetu, primjerice geografskom toponimu, znamenitoj ličnosti, ustanovi, državi, političkoj
stranci, nekom drugom fenomenu i sl.
Monografska u knjižničarskom i informatološkom smislu znači publikaciju koja je kompletna i
'zaokružena' u jednom ili u ograničenom broju nastavaka.
Ta je njezina sadržajna i fizička 'omeđenost', završenost, planirana ili saglediva konačnost,
razlikuje od tzv. serijske ili integrirajuće publikacije i građe kao što su npr. novine i časopisi,
mrežna mjesta (web siteovi), baze podataka. U nekim online servisima korisnici će se
susresti s terminima koji, opisujući vrstu publikacije ili građe, sinonimno rabe termine Book ili
Monographic. Radi se dakle o omeđenim publikacijama i njihovim dijelovima (npr. 1. knjiga
neke enciklopedije može imati naslov u knjižničnom katalogu A-De, ovaj će naslov
predstavljati naslov određenog dijela, fizički samostalnog sveska, a pomniji pregled cijelog
opisa djela na zaslonu ili kataložnoj kartici uputit će korisnika na stvarni naziv cjeline ili
nadređeni naslov knjige.). Zapis za knjigu sadrži i međunarodne identifikatore ISBN
(International standad Book Number), 13-znamenkasti broj koji identificira zemlju, izdavača i
naslov publikacije.
Važno je još zapamtiti da knjige mogu biti autorske i anonimne. Autorske knjige ili djela
'duhovna' su svojina na knjizi ili u knjizi otisnutih autora. Autori mogu biti fizičke osobe i
pravne osobe: tzv. korporativna tijela – tj. institucije. Anonimne publikacije najčešće su
zbornici radova ili antologije. Njihovi priređivači i urednici predstavljaju u bibliografskom
smislu tzv. sekundarnu odgovornost, za razliku od autora djela koji se još kategoriziraju
kao primarna dogovornost djela. (Tom korpusu pripadaju još i tzv. „klasična anonimna djela“
poput Biblije, Kurana, Talmuda, Šeherezade ...)

Serijske ili integrirajuće publikacije

Ove vrste publikacija bez obzira bile u papirnatom ili elektroničkom obliku po svojoj su
namjeni nezavršene, s neplaniranom konačnošću i objavljuju se u obrojčanim dijelovima u
najavljenim i planiranim intervalima. Zato se nazivaju neomeđene. Najkraća definicija bila bi
da je to dokument u tiskanoj ili netiskanoj formi, koji se objavljuje u neprekinutom nizu,

26
obično s brojčanim ili kronološkim oznakama i s namjerom da se nastavlja na neodređeno
vrijeme, bez obzira na periodičnost.
Uvijek sadrže članke različite namjene. Tipični predstavnici serijskih publikacije jesu:
novine, časopisi, godišnjaci, integrirajuće ili kumulativne sekundarne publikacije (npr.
nacionalne bibliografije na CD-ROM-u, elektroničke baze podataka, ...)
(Serijske publikacije u pravilu su "anonimne", tj. ne poznaju pojam primarnog autorstva.
Dakako uvijek imaju uredništva i najčešće glavnog urednika.).
Časopisi kao serijske publikacije često u naslovu ili podnaslovu imaju imenice poput, revija
(rewiev, rivista, ...) magazin, časopis (journal, Zeitschfrift, cahiers,...). Zapisi za ozbiljnije
serijske publikacije redovito sadrže ISSN (International Serial Standard Number) -
osmeroznamenkati broj koji nedvosmisleno identificira publikaciju

Ostala djela i izvori:

Najvažniji izvori primarnih znanstvenih informacija kojim komunicira znanstvena zajednica
jesu članci. Izvorno se objavljuju u časopisima, zbornicima radova i sličnim publikacijama.
Njihovo je glavno bibliografsko obilježje da su to nesamostojno objavljeni radovi. Drugim
riječima nisu publikacije, već su sadržani u njima. To znači da se članak ne može
identificirati, opisati i nabaviti (naručiti) bez podatka o publikaciji u kojoj se nalazi (knjiga,
časopis ili neki online izvor - domaćin/host). Publikacija u kojoj se nalazi članak naziva se još
i matična publikacija. Važno je zapamtiti da ga je lako prepoznati po oznakama fizičkog
smještaja u matičnoj publikaciji (npr. str. 4-23 ili na engl. pp 3-9), koji se može nalaziti na
kraju bibliografskog opisa jedinice ili uz naslov samog članka/rada. Minimum ispravnosti
bibliografskog zapisa za rad u obliku članka uvijek mora sadržavati, osim naslova rada i
naslova matične publikacije prvu i zadnju stranicu rada/članka.

O bibliografskom opisu

Gore navedene vrste publikacija i izvora bibliografski se standardizirano opisuju. Standardi

za opis razvijali su se i uobličavali u proteklih 50-ak godina, te su postali široko prihvaćenom
normom koju primjenjuju knjižničarska, nakladnička i druge zajednice proizvođača
informacija i publikacija.
Svaki bibliografski uobličen izvor ili referenca može se pojaviti u različitim publikacijama i na
različitim mjestima, pa i u različitim funkcijama: u popisima literature, u knjižarskim ili
distributerskim prospektima i katalozima, u online bibliografskim bazama podataka, u
knjižničnim katalozima, otisnuti u knjigama kao kratki kataložni zapisi dotične publikacije (tzv.
CIP) i t.d.

27
Mogući problem u identifikaciji različitih izvora mogao bi proizlaziti iz donekle različite
terminologije i praksi prikaza koji se primjenju u navedenim slučajevima. Kako bi se upozorilo
na takve mogućnosti i donekle ih se ilustriralo, navest će se nekoliko primjera za istu vrstu
publikacija ili izvora, kako se prikazuju u različitim sekundarnim izvorima. No prethodno je
potrebno usvojiti temeljne pojmove koji su pretpostavka svakom daljnjem služenju
sekundarnim izvorima i publikacijama i svake akademske pismenosti.

Norme ISBD-a (International Standard Bibliographic Descripton = Međunarodni standardni

bibliografski opis) propisuju da se podaci o publikacijama bilježe u tzv. skupinama
bibliografskih podataka, dok se sami podaci (naslov djela, podatak o autorima, izdavačima
itd.) pronalaze i preuzimaju najčešće sa publikacija. Ove su norme komplementarne
dijelu ISO normi iz područja dokumentacije i informacija.6

Takav se bibliografski opis jedinice (npr. knjige, novine ili časopisa, članka u zborniku ili
časopisu, članka objavljenog na mrežnom mjestu, glazbenih DVD-a, geografskih karata i sl),
tj. organizirani skup bibliografskih podataka - sastoji od 8 različitih vrsta podataka i
njihovog propisanog redanja i navođenja te stoga pravilno razumljivog na različitim
pismima i jezicima.
Skupine podataka
1. Naslov i podaci o odgovornosti (npr.: Naslov : podnaslov / ur. ili prev.)
2. Vrsta građe (npr. CD-ROM, online)
3. Izdanje [npr. 4. prošireno izd.]
4. Impresum (Mjesto izdavanja : izdavač, godina)
5. Materijalni opis ili opseg [npr.: 379 str. ili str. 5-65]
6. Nakladnička cjelina [npr.: Biblioteka Vjeverica ; knj. 11]
7. Napomene (izborni podaci, [npr. Pogovor prevoditelja na str. 322], vidi kasnije za
elektroničku građu)
8. Identifikatori (ISBN, ISSN, ISMN,...)

6
ISO (International Organization for Standardization) je svjetska udruga nacionalnih ureda za norme
(ISO member bodies).Rad na pripremi međunarodnih normi redovito se provodi preko ISO tehničkih
odbora. Tehnički odbor ISO/TC 46, Informacije i dokumentacija priprema i ažurira relevantne norme
od kojih su najvažnije za ovaj predmet: HRN ISO 690:1998 Dokumentacija -- Bibliografske bilješke
-- Sadržaj, oblik i struktura (ISO 690:1987) [dalje u teksu navedeno kao ISO 690].
Documentation -- Bibliographic references -- Content, form and structure (ISO 690:1987),
HRN ISO 690-2:2007 Informacije i dokumentacija -- Bibliografske bilješke -- 2. dio: Elektronički
dokumenti i njihovi dijelovi (ISO 690-2:1997) = Information and documentation -- Bibliographic
references -- Part 2: Electronic documents or parts thereof (ISO 690-2:1997) [dalje u teksu navedeno
kao ISO 690-2].
Popis odabranih normi ISO/TC 46 nalazi se u prilogu 1.

28
Međujezičnu razumljivost osigurava sustav redanja i odvajanja različitih vrsta bibliografskih
podataka jednoznačno definiranom upotrebom interpunkcijskih znakova. To se postiže
kombinacijama razmaka, crtica, točaka, dvotočja, kosih crta – slasheva, između 8 skupina
podataka i unutar skupina, koji semantički i tipografski razdvajaju skupine podataka (npr.
Naslov od podataka o izdanju, podataka o izdanju od podataka o mjestu izdavanja, izdavaču
i godini izdavanja, ove potonje podatke od podataka o fizičkom opisu tj. stranicama i sl.)
točkom razmakom crticom [. - ]; ili naslova od ponaslova djela - razmakom dvotočkom
razmakom i sl.) naslov od podnaslova djela [ : ], mjesto izdavanja od nakladnika ili koje
razlikuju i odvajaju tiskara od nakladnika i sl. (Vidi primjer 1.)

Primjer 1:
Krleža, Miroslav
Baraka Pet Be : novele / Miroslav Krleža . – 5 izd. – Zagreb : Mladost, 1990. (Zagreb :
Vjesnik). – 357 str. ; 20 cm. – (Biblioteka Zlatno slovo ; kolo 1) – ISBN 86-05-00554-8

Autor (Odrednica)
Naslov : podnaslov / Autorsko ime u prirodnom redoslijedu. – Podatak o izdanju. –
Impresum. – Materijalni opis. – (Nakladnička cjelina ; obrojčavanje u nakladničkoj cjelini).
– ISBN 86-05-00554-8

Kod neanonimnih djela (dakle onih kojima su autori poznati) prvi element po kojem se
jedinice navode u popisima literature, uvijek je prezime pa ime autora. Takav prvi element
naziva se odrednica: kod neanonimnih djela, opis bibliografske jedinice (knjiga, članak, CD,
partitura,...), započinje, tj. reda se po imenu prvog autora. (U anonimnih djela funkciju
odrednice preuzima prvi sljedeći element, tj. naslov.) U elektroničkim bazama podataka
svaka od ovih 8 skupina podataka može biti pristupnica za zapis bibliografske jedinice, pa se
funkcija odrednice donekle relativizira. Ipak, višestoljetna tradicija temeljena na priznavanju
intelektualne svojine, prvim, najuočljivijim podatkom u navođenju bibliografske jedinice
dosljedno ističe intelektualne, duhovne vlasnike djela.
Stoga norma ISO 690, namijenjena i široj, izvanknjižničnoj zajednici navodi sljedeće
elemente bibliografskog opisa koji se mogu pojaviti na publikaciji:

 Podaci o odgovornosti. Primarna odgovornost (Autori djela: knjiga, članka,)

 Naslov djela (knjige, članka, časopisa, ...)
 Sekundarna odgovornost (prevoditelji, urednici: časopisa, zbornika radova, zbornika
sažetaka, antologija i sl.)
 Izdanje
 Impresum:

29
 Mjesto izdavanja /Place of publication
Nakladnik / Publisher
Godina ili datum izdavanja
(Mjesto tiskanja i tiskara) element koji se u pravilu ne navodi
 Opseg
 Nakladnička cjelina, edicija ili serija
 Napomene
 Identifikator ili standardni broj: ISBN, ISSN i sl.

S navedenim se pojmovima susrećemo u situacijama:

 kad bibliografske podatke i informacije pronalazimo i interpretiramo
 kad sami oblikujemo podatke za potrebe pisanja znanstvenih radova ili seminarskih
radova.

Ova se skripta bavi situacijama kad moramo identificirati (prepoznati) građu, i to da bismo:

1. Prepoznali i pronašli građu u online sredini: u bazama podataka i knjižničnim

katalozima (WebPAC-i), tj. u sekundarnim izvorima

2. Prepoznali / razlikovali građu u popisima literature primarnih ili tercijarnih izvora

(npr. popis korištene literature u člancima, udžbenicima, enciklopedijama)

3. Prepoznali i opisali (naveli / citirali) bibliografsku jedinicu (tj. članak, knjigu, ... ) za
građu koju fizički imamo pred sobom.

Za potrebe citiranja (i oblikovanja popisa referenci ili bibliografskih popisa kojima opremamo
svoje pismene radove) mogu se različito poredati ovi bibliografski elementi, ovisno o
metodama citiranja, najpoznatijim stilovima citiranja i nebrojenom mnoštvu varijacija prisutnih
u različitim časopisima ili strukovnim udruženjima.
Te su metode predmet 12. poglavlja - o pravilnom citiranju i opremanju tekstova bilješkama.

1. Identifikacija (prepoznavanje, razlikovanje) građe u online sredini

Tiskana knjiga
Relativno jednostavno identificiranje omogućeno je velikom eksplicitnošću i razmjernom
susretljivošću online sekundarnih izvora *(npr. knjižničnih kataloga).
U knjižničnim katalozima prilikom podrobnog prikaza pronađenih pojedinačnih bibliografskih
jedinica česti su prikazi podataka u dvostupčanim tablicama koji u jednom stupcu navode
nazive polja a u drugom pripadajući sadržaj bibliografskog zapisa:

30
 Zapis iz Crolistovog skupnog kataloga:

Identifikatori: ISBN 86-05-00554-8

Autor: Krleža, Miroslav
Naslov: Baraka Pet Be : novele / Miroslav Krleža
Izdanje: 5. izd
Impresum: Zagreb : Mladost, 1990. (Zagreb : Vjesnik)
Materijalni opis: 357 str. ; 20 cm
Nakladnička cjelina: Biblioteka Zlatno slovo
Napomene: Nakl. 5000 primj. - Str. 355-357: Pogovor / Marijan Matković. - Tumač
domobranskih i stranih riječi i pojmova: str. 317-353.
Ostali autori: Matković, Marijan
UDK: 886.2-32

Zapis iz KGZ
ISBN 86-05-00554-8
Odrednica Krleža, Miroslav
Naslov Baraka Pet Be : novele / Miroslav Krleža
Izdanje 5. izd.
Impresum Zagreb : Mladost , 1990
Mat.opis 357 str. ; 20 cm
Cjelina Zlatno slovo ; kolo 1
Napomena Str. 355-357: Pogovor / Marijan Matković
Stručna oznaka 886.2-3 Hrvatska književnost. Romani, novele,
pripovijetke
O *Knjige za mladež*

Zapis iz NSK (Zagreb):

ISBN: 86-05-00554-8
Autor: Krleža, Miroslav
Naslov: Baraka Pet Be : novele / Miroslav Krleža
Izdanje: 5. izd.
Impresum: Zagreb : Mladost, 1990. (Zagreb : Vjesnik)
Materijalni opis: 357 str. ; 20 cm
UDK: 886.2-32
Napomene: Nakl. 5000 primj.
Str. 355-357: Pogovor / Marijan Matković.
Tumač domobranskih i stranih riječi i pojmova: str. 317-353.
Ostali autori: Matković, Marijan,

Lijevu stranu tablice (1. kolona) nalazi se popis vrste bibliografskih podataka (primjer za
knjigu) a s desne podaci.

31
Ovaj poredak nije jedini koji će se sretati u online izvorima. Podaci su često dani u
više tzv. ispisnih formata (npr.: skraćeni zapis, potpuni zapis, ISO 690 format ili neki drugi)

Važna napomena:
Gore navedeni zapis iz online kataloga ili bibliografskih baza preoblikovat ćete za potrebe
oblikovanja reference na dva najčešća načina (ISO 690):
1. način:
Krleža, Miroslav. Baraka Pet Be : novele. 5. izd. Zagreb : Mladost , 1990. 357 str. (Biblioteka
Zlatno slovo ; kolo 1) ISBN 86-05-00554-8

2. način (harvardski):
Krleža, Miroslav. 1990. Baraka Pet Be : novele. 5. izd. Zagreb : Mladost , 357 str. (Biblioteka
Zlatno slovo ; kolo 1) ISBN 86-05-00554-8

U drugom, harvardskom načinu, godina izdavanja nalazi se odmah iza prvog bibliografskog
podatka, u ovom slučaju, podatka o autoru.
O načinima citiranja detaljnije u 12. poglavlju.

Zapisi su u sekundarnim bazama dokumentacijski obogaćeni i podacima koji opisuju sadržaj

jedinice: klasifikacijske ili stručne oznake (obratite pozornost na različitu terminologiju lijevog
stupca i sadržaj ćelije npr. u desnom stupcu kod različitih kataloga, UDK...), predmetne
odrednice ili predmetnice, ključne riječi u bibliografskim ili citatnim bazama a primjeri
ilustiriraju i različitu stručnu terminologiju (vidi "Odrednica" kod KGZ = "Autor" kod Crolist i
NSK). Klasifikacijske oznake i predmetnice ne navode se u bibliografskim referencama *koje
sami oblikujete.

Knjiga bez autora (primarne odgovornosti), anonimna publikacija (zbornik,

antologija, enciklopedija,...)
U online katalozima i bazama izgledaju ovako:
ISBN: 963-18-5541-4
Naslov: Antologija srpske i hrvatske književnosti : za II, III, IV. razred
gimnazije / [uredili] Matilda Bolcs, Milutin Stevanović, Ernest Barić,
Predrag Stepanović, Petar Milošević
Izdanje: 2. izmijenjeno izd.
UDK: 372.882.1(075.3)
Impresum: Budapest : Nemzeti Tankonyvkiado, 1994.
Materijalni opis: 480 str. ; 20 cm

Važna napomena:

32
Gore navedeni zapis iz online kataloga ili bibliografskih baza preoblikovat ćete za potrebe
oblikovanja reference na dva najčešća načina (ISO 690):
1. način:
Antologija srpske i hrvatske književnosti : za II, III, IV. razred gimnazije / [uredili] Matilda
Bolcs, Milutin Stevanović, Ernest Barić, Predrag Stepanović, Petar Milošević.
2. izmijenjeno izd. Budapest : Nemzeti Tankonyvkiado, 1994.

ili
2. način:
Antologija srpske i hrvatske književnosti : za II, III, IV. razred gimnazije. 1994. [Uredili]
Matilda Bolcs, Milutin Stevanović, Ernest Barić, Predrag Stepanović, Petar Milošević.
2. izmijenjeno izd. Budapest : Nemzeti Tankonyvkiado,

Časopis

ISSN: 1331-0232
Naslov: Europski glasnik / [Dražen Katunarić (glavni
urednik)]
UDK: 009
821
008
Brojčani podaci: Br.1(1996)god.2,br.2(1997)- .
Impresum: Zagreb : Hrvatsko društvo pisaca, 1996- .
Materijalni opis: 24 cm
Tekuća učestalost Godišnje
izlaženja:
Ostali autori: Katunarić, Dražen

Oblikovanje bibliografske reference:

1. način:
Europski glasnik. Dražen Katunarić (glavni urednik). Zagreb : Hrvatsko društvo pisaca, 1996-
. Godišnje. ISSN 1330-3678

2. način (harvardski):
Europski glasnik. 1996- . Dražen Katunarić (glavni urednik). Zagreb : Hrvatsko društvo
pisaca, Godišnje. ISSN 1330-3678

Sastavnica: članak ili poglavlje u tiskanim publikacijama

Prije nego što pokažemo primjere iz različitih online knjižničnih kataloga navest ćemo
propisana rješenja za navođenje bibliografskih referenci za različite vrste sastavnica
*(elemenata opisa) prema normi ISO 690.

Postoje dva načina opisa sastavnica: kad su dijelovi monografija ili serijskih publikacija i kad
su prilozi u njima.

33
A.) Kad se radi o dijelovima knjiga (najčešće je to poglavlje) prvo se navode
bibliografski podaci o cjelini - knjizi (tzv. matična publikacija), a zatim naslov sastavnice
(poglavlja) i brojčani podaci koji se odnose na njezin smještaj u knjizi.

Primjeri (sastavnice ili dijelovi otisnuti su podebljano):

Primarna odgovornost Hauser, Arnold
Naslov matične publik. Sociologija umjetnosti
Izdanje
Obrojčavanje dijela Sv. 2
Sekundarna odgov. Prev. Ruža i Jagoda Rubčić
Izdavanje (mjesto, izdavač) Zagreb: Školska knjiga
Godina 1986
Naslov i smještaj dijela u matič. publikaciji Šesti dio. Kraj umjetnosti?, str. 171-205

Hauser, Arnold. Sociologija umjetnosti. Sv. 2. Prev. Ruža i Jagoda Rubčić. Zagreb: Školska
knjiga, 1986. Šesti dio. Kraj umjetnosti?, str. 171-205.

Kottak, Conrad Philip. Cultural Anthropology. 5th ed. S.l.: McGraw-Hill, 1991, Chapter 12,
Kinship and descent, str. 201-212.

(U harvardskoj metodi oblikovanja reference, godina bi se nalazila iza autorova imena)

B.) Kad se radi o prilozima - člancima različitih autora u zbornicima i serijskim

pubikacijama (časopisima, ...)

Najprije se bilježe podaci za sastavnicu - članak propisanim redom (npr. podaci o autorima,
naslov, podaci o prevoditeljima). Nakon toga potrebno je opisati matičnu publikaciju (časopis,
zbornik,...) i smještaj članka u njoj. Smještaj članka prikazuje se navođenjem odgovarajućih
stranica.

Primjer: Članak u zborniku (podaci koji se odnose na članak podebljano su otisnuti):

Primarna odgovornost (autor članka) Adamček, Josip
Naslov sastavnice (članka) Seljačka buna 1573
Naslov matične publikacije (zbornika) Društveni razvoj u Hrvatskoj
Sekundarna odgov za zbornik (urednik zbornika) Ur. Mirjana Gross

Izdavanje (mjesto, izdavač) Zagreb: Sveučilišna naklada Liber,

Godina 1981.
Smještaj članka u matič. publikaciji Str. 15-40

Oblikovanje bibliografske reference:

1. način
Adamček, Josip. Seljačka buna 1573. Društveni razvoj u Hrvatskoj. Ur. Mirjana Gross. –
Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1981. Str. 15-40.

34
2. način (harvardski)
Adamček, Josip. 1981. Seljačka buna 1573. Društveni razvoj u Hrvatskoj. Ur. Mirjana
Gross. – Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, Str. 15-40.

Primjer: Zapis za članak u časopisu:

1. način:
Kalanj, Rade. Postmoderna i kaos. U: Socijalna ekologija, siječanj-lipanj 1999, god. 8, br.
1/2, str. 23-40.
ili
Kalanj, Rade. Postmoderna i kaos. Socijalna ekologija, 8(1999), 1/2, 23-40.

2. način (harvardski):
Kalanj, Rade. 1999. Postmoderna i kaos. U: Socijalna ekologija, ,god. 8, siječanj-lipanj br.
1/2, str. 23-40.
ili
Kalanj, Rade. (1999). Postmoderna i kaos. Socijalna ekologija 8, 1/2, 23-40.

Važna napomena
Svaki od dva navedena načina poznaje skraćivanje podataka o smještaju članka u časopisu.
To se radi tako da se izostavlja prijedlog 'u', 'in' i da se izostavljaju riječi koje tumače pojedine
brojeve (vol, god, br, no, str, pp). Kad se tako krate podaci, redoslijed mora biti uvijek
dosljedan: godište tj. volumen, redni broj u godištu, brojevi stranica gdje je smješten članak.
Časopis ili neka druga matična publikacija (zbornik i sl.) tipografski se drugačije otisnu (italic
ili bold, ali uvijek jedan odabrani stil za istu vrstu podataka, uvijek dosljedno)

Primjeri za članke iz različitih online kataloga i njihovo 'prevođenje' u

bibliografsku referencu:

Prikazi za članke u online knjžničnim katalozima mogu znatno varirati, ali se pri oblikovanju
biblografskih referenci takve jedinice moraju moći prepoznati i za potrebe pisanja radova
preoblikovati u gore propisane načine

Primjer: Zapis za članak u zborniku (Knjižnica Odsjeka za sociologiju FF u Zagrebu)

35
ISBN: 953-6483-03-3
Autor: Kitcher, Philip
Naslov: Četiri načina "biologizacije" etika : jedna kritika
Matična publikacija: Sociobiologija : zbornik radova / priredio Darko Polšek , str.
315-341
Impresum: Zagreb : Naklada Jesenski i Turk : Hrvatsko sociološko
društvo, 1997
Napomena: Bibliografske bilješke uz tekst
Ključne riječi: sociobiologija * evolucija * etika
UDK: 316.245
Vrsta građe: Članak

Knjižnica: Knjižnica Odsjeka za sociologiju,

http://www.knjiznice.ffzg.hr/sociologija

Gornje oblikovanje koje prikazuje zaslon online kataloga potrebno je 'presložiti' na jedan od
dva moguća načina (prema normi ISO 690)
1. način:
Kitcher, Philip. Četiri načina "biologizacije" etika : jedna kritika. Sociobiologija : zbornik
radova / priredio Darko Polšek. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk : Hrvatsko sociološko
društvo, 1997. Str. 315-341

2. način (harvardski):

Kitcher, Philip. 1997. Četiri načina "biologizacije" etika : jedna kritika. Sociobiologija : zbornik
radova / priredio Darko Polšek. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk : Hrvatsko sociološko
društvo. Str. 315-341

Primjer iz švedskog skupnog knjižničnog kataloga:

Ljung, Per Erik, 1943- (author)
Svartsjukan hos Propertius.
1996
In: I lärdomens trädgård / redaktion: Christina Sjöblad .... - Lund : Lund Univ. Press, 1996. -
(Litteratur, teater, film, 0347-7770 ; N.S., 15). - ISBN 91-7966-392-3 ; S. 400-408)

Preoblikovan za potrebe bibliografske reference izgleda ovako:

Ljung, Per Erik. Svartsjukan hos Propertius. I lärdomens trädgård / redaktion: Christina
Sjöblad .... - Lund : Lund Univ. Press, 1996. S. 400-408.

(Tumačenje: podaci o nakladničkoj cjelini kojoj pripada knjiga u opisu članaka mogu se
izostaviti)

Primjer iz iste baze:

Blagojevic, Jelisaveta (author)

36
Hijeroglifi ljubomore : ili povijest beskonacnoga ponavljanja neuspjeha / Jelisaveta Blagojevic
2001
In: Kruh i ruze. - 1332-2745. ; 16, 2001, s. 28-35

Preoblikovan za potrebe bibliografske reference izgleda ovako:

Blagojevic, Jelisaveta. Hijeroglifi ljubomore : ili povijest beskonačnoga ponavljanja
neuspjeha. Kruh i ruže, 16, 2001, 28-35

Tumačenje ISSN broj (1332-2745) ne navodi se u opisu članaka

Primjer za članak iz časopisa iz online kataloga NSK:

Autor: Cifrić, Ivan
Naslov: Socijalni identitet u Hrvatskoj : koncept i dimenzije
socijalnog identiteta / Ivan Cifrić i Krunoslav Nikodem
Materijalni opis: Ilustr.
Sadržan u: Socijalna ekologija : časopis za ekološku misao i
#NaslovDatum izdavanja1 sociologijska istraživanja okoline / [glavni i odgovorni
urednik, editor-in-chief Ivan Cifrić]
Godište, volumen i broj: 15 (2006), 3 ; str. 173-202
Predmetnice: Nacionalni identitet --HrvatskaKulturni identitet
--HrvatskaIdentitet --Sociološko gledište
UDK: 316.3(497.5)316.73/.75(497.5)
Vrsta i oblik građe: Tekst
Napomene: Bilješke uz tekst ; bibliografija: 30 jed.Summary ;
Zusammenfassung.
Ostali autori: Nikodem, Krunoslav

Preoblikovan za potrebe bibliografske reference izgleda ovako:

Način 1
Cifrić, Ivan; Krunoslav Nikodem. Socijalni identitet u Hrvatskoj : koncept i dimenzije
socijalnog identiteta. Socijalna ekologija 15 (2006), 3 ; str. 173-202

Način 2 (harvardski)
Cifrić, Ivan; Krunoslav Nikodem. (2006). Socijalni identitet u Hrvatskoj : koncept i dimenzije
socijalnog identiteta. Socijalna ekologija 15, 3 ; str. 173-202

2. Identifikacija (prepoznavnje i razlikovanje) elektroničke građe

Kako je već rečeno elektroničke publikacije postoje u dva oblika: fizičke ili 'rukom dohvatljive'
publikacije (tzv. mjesno dostupne) npr. CD-Rom-ovi, DVD-i i sl. te online publikacije (tzv.
daljinski dostupne) npr. mrežna mjesta, mrežne stranice, baze podataka i razni internetski

37
servisi.. Danas je na internetu dostupno sve više raznih inačica tradicionalnih tiskanih
publikacija kao što su elektroničke knjige (E-book) i elektronički časopisi. Prikazat ćemo kako
se prepoznaju te vrste publikacija, odakle se preuzimaju bibliografski podaci o njima i kako
se oblikuju bibliografske reference za elektroničku građu.

Mjesno dostupna, fizička ili "tvrda" građa: CD-ROM i sl .

Prepoznavanje i pronalaženje podataka za građu koju "imamo u rukama" razmjerno je
jednostavno: sa spremnika DVDa ili CD-ROMa ili sa naslovnog zaslona na računalu
pronalaze se podaci o autoru, naslovu, verziji ili izdanju, mjestu izdavanja i izdavaču te godini

Vrste online izvora ili građe

Online izvori, posebno oni izvorno rađeni kao internetski a ne digitalizirani tiskani izvori, često
su problematični za ispravno opisivanje, tj. citiranje i to najčešće: zbog nejasnog rasporeda
opisnih elemenata (npr. mjesto izdavanja, izdavač, naslov, godine nastanka i dopunjavanja),
teškoća oko grafičkog razlikovanja naslova izvora, podataka o odgovornosti ali i problema s
adresom dokumenta.

Mrežna mjesta (web sites) - odredišta se World Wide Web-a identificirana URL-om (Uniform
resource locator, jedinstvena adresa izvora) koje omogućuje pristup i korištenje mrežnih
stranica koje se na njemu čuvaju. To su zbirke mrežnih stranica.
One su važne jer predstavljaju svojevrsnu sabirnicu, sadržaj ili kazalo drugih jedinica tj.
sadrže poveznice na veći broj jedinica.
Naslovnica je glavni ili početni zaslon hipertekstovnog dokumenta na mrežnome mjestu.

Mrežne stranice (web page) - stranice su nekog hipertekstovnog dokumenta napisanog u

HTMLu i spremljenog na poslužitelju negdje na WWW-u. Mogu sadržavati tekst,
multimedijalne sadržaje i poveznice na druge dokumente na internetu.

Baze podataka (database) - skup objekata s podatcima u elektroničkom obliku koji se

čuvaju zajedno prema istom obrascu i dostupni su putem računala

Online službe koje uključuju:

elektroničke biltene (bulletin board) - računalni sustav kojemu podatci i poruke o određenoj
temi postaju dostupne pregledavanju drugim korisnicima koji pristupe sustavu
raspravišta ili diskusijske grupe (discussion list) - grupa koja raspravlja o određenoj temi ili
temama putem računalne mreže nakon prijave na određeno raspravište u kojem se prilozi

38
pojedinih sudionika automatski šalju kao elektroničke poruke svim prijavljenim članovima
raspravišta

Opisni elementi i njihov raspored za elektroničke monografije, baze podataka (prema

ISO 690-2)

Navedeni su slijedeći opisni elementi koje, kad su dostupni, treba navoditi redom kako su
navedeni:

• Primarna odgovornost - Autori (obavezan podatak)

• Naslov (obavezan)
• Vrsta medija (obavezan)
• Sekundarna odgovornost (izborni podatak)
• Izdanje (obavezan)
• Mjesto izdavanja (obavezan)
• Izdavač (obavezan)
• Datum izdavanja (obavezan)
• Datum dopune ili revizije (obavezan)
• Datum citiranja (obavezan za online dokumente; izborni za ostale)
• Serija ili nakladnička cjelina (izborni)
• Bilješke (izborni)
• Dostupnost i pristup (obavezan za online dokumente; izborni za ostale)
• Standardni broj (obavezan)

Primjer: Zapis za elektroničku knjigu na CD-ROM-u, izvor: online katalog NSK

ISBN: 953-6737-00-0
Naslov: Epika, romani, novele [Elektronička građa] / dizajn i izrada sučelja Helena Bulaja ; urednik
Zvonimir Bulaja
Vrsta i opseg: Interaktivna multimedijska građa
UDK: 821.163.42-822(086.8)
821.163.42-13(082)(086.8)
821.163.42-32(082)(086.8)
821.163.42-31(082)(086.8)
Impresum: Zagreb : ALT F4 - Bulaja naklada, cop. 1999.
Materijalni opis: 1 optički disk (CD-ROM) : u bojama ; 12 cm + upute za uporabu (6 s

Oblikovanje bibliografske reference

Epika, romani, novele [CD-ROM] / dizajn i izrada sučelja Helena Bulaja ; urednik Zvonimir
Bulaja. Zagreb : ALT F4 - Bulaja naklada, cop. 1999. ISBN 953-6737-00-0

39
(Tumačenje: iz gornjeg popisa obaveznih i izbornih opisnih elementa prisutni su
Naslov, vrsta medija, sekundarna odgovornost, mjesto izdavanja, izdavač, datum izdavanja,
ISBN)

Primjeri za online građu: oblikovane bibliografske reference:

Elektronička knjiga:
Bide, Mark. In search of the unicorn: the Digital Object Identifier from a user perspective
[online]. Revised. London: Book Industry Communication, February 1998 [citirano 9 June
1998]. Portable Document Format. Dostupno na: <http://www.bic.org.uk/bic/unicorn2.pdf>.
ISBN 1 873671 19 9.

Carroll, Lewis. Alice's Adventures in Wonderland [online]. Texinfo ed. 2.1. [Dortmund,
Germany]: WindSpiel, November 1994 [citirano 10 February 1995]. Dostupno na World Wide
Web: <http://www.germany.eu.net/books/carroll/alice.html>. Također dostupno u PostScript
and ASCII verzijama s Interneta: <ftp://ftp.Germany.EU.net/pub/books/carroll/>.

Mrežno mjesto (web site):

HyperText Markup Language Home Page [online]. W3C [World Wide Web Consortium], User
Interface Domain, 25 August 2000; 08:33:10 [citirano 25 August 2000]. Dostupno na:
<http://www.w3.org/MarkUp/>.

Baza podataka:
Kirk-Othmer Encyclopedia of Chemical Technology [online]. 3rd ed. New York: John Wiley,
1984 [citirano 3 January 1990]. Dostupno na: DIALOG Information Services, Palo Alto
(Calif.).

Meeting Agenda [online]. Gif-sur-Yvette (France): Centre d'Etudes Nucléaires, Saclay

Service de Documentation, March 1991- [citirano 30 September 1992]. Osuvremenjuje se
dvomjesčeno. ASCII format. Dostupno na QUESTEL.

Opisni elementi i njihov raspored za elektroničke serijske publikacije (cijela

publikacija)
Navedeni su slijedeći opisni elementi koje, kad su dostupni, treba navoditi redom kako su
navedeni:
• Naslov (obavezan podatak)

40
 • Vrsta medija (obavezan)
• Izdanje (obavezan)
• Mjesto izdavanja (obavezan)
• Izdavač (obavezan)
• Datum objavljivanja (obavezan)
• Datum citiranja (obavezan za online dokumente; izborni za ostale)
• Serija (izborni)
• Bilješke (izborni)
• Dostupnost i pristup (obavezan za online dokumente; izborni za ostale)
• Standardni broj (obavezan)

Primjer na CD-ROMu:
Profile Canada [CD-ROM]. Toronto: Micromedia, 1993- . The CanadianConnection.
Accompanied by: user's guide. Zahtjevi sustava: IBM PC or compatible; MPC Standard CD-
ROM drive; DOS 3.30 ili napredniji; 490 kB RAM; MS-DOS Extensions 2.1 or higher.
Quarterly.
(Tumačenje: iz gornjeg popisa obaveznih i izbornih opisnih elementa prisutni su
Naslov, vrsta medija, mjesto izdavanja, izdavač, datum izdavanja, bilješke)

Primjer u online obliku:

Croatica chemica acta [online]. Zagreb: The Croatian Chemical Society, 1996-  , vol. 69, no.
1-     [citirano 21 ožujak 2004]. Four issues annually. Dostupno na:
<http://public.srce.hr/ccacaa> ISSN 1334-417X

Dijelovi elektroničkih monografija, baza podataka

(usporedi isto za tiskane publikacije)

Navedeni su slijedeći opisni elementi koje, kad su dostupni, treba navoditi redom kako su
navedeni:
• Primarna odgovornost - autori (matičnog dokumenta) (obavezan podatak)
• Naslov (matičnog dokumenta) (obavezan)
• Vrsta medija (obavezan)
• Sekundarna odgovornost (matičnog dokumenta) (izborni podatak)
• Izdanje (obavezan)
• Mjesto izdavanja (obavezan)
• Izdavač (obavezan)
• Datum izdavanja (obavezan)

41
 • Datum dopune ili revizije (obavezan)
• Datum citiranja (obavezan za online dokumente; izborni za ostale)
• Poglavlje ili ekvivalentna oznaka dijela (obavezan)
• Naslov (dijela) (obavezan)
• Obrojčavanje unutar matičnog dokumenta (izborni)
• Smještaj u matičnom dokumentu (obavezan)
• Bilješke (izborni)
• Dostupnost i pristup (obavezan za online dokumente; izborni za ostale)
• Standardni broj (izborni)

Primjer za dijelove elektroničke knjige online:

CARROLL, Lewis. Alice's Adventures in Wonderland [online]. Texinfo. ed. 2.2. [Dortmund,
Germany]: WindSpiel, November 1994 [cited 30 March 1995]. Chapter VII. A Mad Tea-
Party. Available from World Wide Web: <http://www.germany.eu.net/books/
carroll/alice_10.html#SEC13>.

Primjer za dio mrežnog mjesta:

Meteorological Service of Canada. The Science of Climate Change [online]. Environment
Canada, 2000. Updated 19 April 2000 [cited 25 August 2000]. Part 4, Impacts. Requires
Adobe Acrobat Reader.
Available from: <http://www.msc-smc.ec.gc.ca/saib/climate/ccsci_e.cfm>.

Prilozi (sastavnice) u elektroničkim monografskim publikacijama

Navedeni su sljedeći opisni elementi koje, kad su dostupni, treba navoditi redom kako su
navedeni:
• Primarna odgovornost - autori (članka / priloga) (obavezan podatak)
• Naslov članka / priloga (obavezan)
• Primarna odgovornost (matičnog dokumenta) (obavezan)
• Naslov (matičnog dokumenta) (obavezan)
• Vrsta medija (obavezan)
• Izdanje (obavezan)
• Mjesto izdavanja (obavezan)
• Izdavač (obavezan)
• Datum izdavanja (obavezan)
• Datum dopune ili revizije (obavezan)
• Datum citiranja(obavezan za online dokumente; izborni za ostale)
• Obrojčavanje unutar matičnog dokumenta (izborni)

42
 • Smještaj u matičnom dokumentu (obavezan)
• Bilješke (izborni podatak)
• Dostupnost i pristup (obavezan za online dokumente; izborni za ostale)
• Standardni broj (izborni)

Primjeri za članke (izvor: ISO 690-2):

Na CD-ROMu:
• McCONNELL, WH. Constitutional History. In The Canadian Encyclopedia [CD-ROM].
Macintosh version 1.1. Toronto: McClelland & Stewart, c1993. ISBN 0-7710-1932-7.
U bazi podataka:
• Belle de Jour. In Magill's Survey of Cinema [online]. Pasadena (Calif.): Salem Press,
1985- [cited 1994-08-04]. Accession no. 0050053. Available from: DIALOG
Information Services, Palo Alto (Calif.).

Na mrežnoj stranici ili mrežnom mjestu:

 Clark, Carol. On the Threshold of a Brave New World. In Blueprint of the Body
[online]. CNN.com, 2000. [citirano 24 kolovoz 2000; 10:25 EST]. In-depth specials.
Dostupno na: <http://www.cnn.com/SPECIALS/2000/genome/story/overview/>.

 Lončarek, Vlatka. Vječno svjetlo na mjesečevoj planini. U Evolucija.com - Internet

magazin o razvoju svijeta [online]. 20. ožujak 2004 u 18:24:52 [citirano 31. ožujak
2004].
Dostupno na: <http://www.evolucija.com/vijest.asp?Clanak=291>

 Political and Religious Leaders Support Palestinian Sovereignty Over Jerusalem. IN

Eye on the Negotiations [online]. Palestine Liberation Organization, Negotiations
Affairs Department, 29 August 2000 [citirano 31. ožujak 2004].
Dostupno na: <http://www.nad-plo.org/eye/pol-jerus.html>.

Elektronički bilten, diskusijska grupa

Navedeni su slijedeći opisni elementi koje, kad su dostupni, treba navoditi redom kako su
navedeni:
 Vrsta medija (obavezan)
 Mjesto izdavanja (obavezan)
 Izdavač (obavezan)

43
  Datum izdavanja (obavezan)
 Datum citiranja (obavezan)
 Bilješke (izborni)
 Dostupnost i pristup (obavezan)

Primjer:

• PACS-L (Public Access Computer Systems Forum) [online]. Houston (Tex.):

University of Houston Libraries, June 1989- [cited 17 May 1995]. Available from
Internet: <listserv@uhupvm1.uh.edu>.

Poruke u elektron. biltenu i sl. sustavima

Navedeni su slijedeći opisni elementi koje, kad su dostupni, treba navoditi redom kako su
navedeni:
• Primarna odgovornost (autor poruke) (obavezan)
• Naslov poruke (obavezan)
• Naslov (domaćina sustava poruka) (obavezan)
• Vrsta medija (obavezan)
• Sekundarna odgovornost (Primatelj) (izboran)
• Mjesto izdavanja (obavezan)
• Izdavač (obavezan)
• Datum izdavanja (obavezan)
PAZI - Za osobne ili neobjavljene poruke osiguraj datum kad je poruka
poslana.
• Datum citiranja (obavezan)
• Obrojčavanje u domaćinovu sustavu poruka (izboran)
• Smještaj u domaćinovu sustavu poruka (obavezan)
• Bilješke (izboran)
• Dostupnosti i pristup(obavezan, osim za osobne ili neobjavljene poruke)

Primjeri za poruke (izvori: ISO 690-2)

• PARKER, Elliott. Re: Citing Electronic Journals. In PACS-L (Public Access Computer
Systems Forum) [online]. Houston (Tex.): University of Houston Libraries, 24
November 1989; 13:29:35 CST [cited 1 January 1995; 16:15 EST]. Available from
Internet: <telnet://brsuser@a.cni.org>.

44
 • FISHER, Fritz. Re: Shakespeare as Required Reading. In USENET newsgroup:
humanities.lit.authors.shakespeare [online]. 29 May 1996; 09:07:11 [cited 4 June
1996; 13:03 EST]. Message-ID: <35CA25F7.3A9C@linguistik.uni-erlangen.de>.
Available from Internet.
• courts@usenet.ins.cwru.edu (Case Western Reserve University). No. 94-1966.ZS
Summary. In USENET newsgroup: courts.usa.federal.supreme [online]. 3 June 1996;
14:32:16 GMT [cited 4 June 1996; 15:13 EST]. Available from Internet. Also
distributed to USENET newsgroup: freenet.govt.hermes.opinions.

Knjige i časopisi "u rukama"

Kad navedenu građu imamo pred sobom i moramo je oblikovati u bibliografsku referencu
potrebno je prepoznati u dosadašnjem tekstu spomenute podatke. Većina je tih podataka
istaknuta u grafičkom oblikovanju publikacija (pr: velikim ili podebljanim slovima naslov je
grafički istaknut na naslovnoj stranici, a ako knjiga/članak ima podnaslov, oni su često
otisnuti manjim fontom ili odvojeni nekom interpunkcijom, najčešće dvotočkom ili povlakom,
crticom.) Sa imenima je slična stvar. Bitno je razlikovati autore (pisce) od prevoditelja,
priređivača, urednika, osobe koje vode intervjue i sl. Ove se potonje tradicionalno smatra tzv.
sekundarnim autorima i s njima se u oblikovanju referenci postupa na način opisan u
dosadašnjem dijelu ovog poglavlja.
Podaci koji tvore impresum pronalaze se još i na poleđini naslovne stranice, poleđini korica ili
na posljednjim stranicama knjige u kolofonu - dijelu koji sadrži podatke o knjizi i njezinim
proizvođačima.
Kad je riječ o člancima, bibliografske reference uvijek moraju sadržavati naziv publikacije u
kojoj se nalaze (knjiga, zbornik , časopis,...) i podatke o smještaju (stranice ili točna URL
adresa članka koji se nalazi na nekoj mrežnoj stranici).

Prepoznavanje bibliografskih referenci u ostalim izvorima

Kada bi se svi urednici, izdavači i pisci pridržavali pravila oblikovanja bibliografskih referenci i
citiranja (poglavlje 4. i 12. ove skrpite), ne bi bilo problema s prepoznavanjem različitih izvora
korištenih u radovima ili knjigama iz različitih disciplina. No kako to nije slučaj, valja upozoriti
na temeljno načelo: svaki izvor mora imati sve 'dijelove' tj. sve bibliografske podatke nužne
za nedvosmislenu identifikaciju, koji moraju omogućiti pronalaženje i nabavu toga navedenog
djela. Kad se naiđe na izvor kojemu ti podaci nedostaju (npr. stranice za prepoznavanje i
pronalaženje članaka, izdavač neke knjige), može se sumnjati u: vjerodostojnost autora (nije
li referenca 'izmišljena' ili odnekud netočno prepisana pa vjerojatno i nepročitana, tj.

45
nekorištena u pisanju rada koji je navodi) i u površnost urednika i izdavača koji propušta
nekorektno opremljene radove.
Druga je važna stvar dosljednost. Iz konzistentnosti rasporeda bibliografskih podataka u
opisu izvora moguće je prepoznati ('dekodirati') i reference koje odstupaju od uobičajenih
međunarodnih normi, te tako ispravno interpretirati radi li se o zborniku, časopisu, članku u
knjizi ili u časopisu, elektroničkoj knjizi itd.

Korišteni i preporučeni izvori

46
V. Knjižnični katalozi: osnove strategija pretraživanja i
razumijevanje zapisa

U pretraživanju kataloga uvijek postoje mogućnosti jednostavnog i složenog pretraživanja. te

mogućnost sužavanja opsega na pretraživanje po vrstama građe (knjige, članci iz časopisa,

Kod jednostavnog pretraživanja pretražujemo po jednom polju (autor, naslov, predmet,

ključna riječ, naslov časopisa,....)

Slika 1: izgled početnog zaslona za jednostavno pretraživanje (NSK)

Ovaj način pretraživanja koristimo kad tražimo radove određenog autora ili poznati naslov.
Možemo ga koristiti i kad želimo pronaći jedinice o nekom predmetu ili kad želimo pronaći
jedinice o nekoj temi ili predmetu a nismo sigurni postoji li taj termin u popisu predmetnica ili
mislimo da građa možda nije dobila predmetnicu (predmetnu oznaku ili odrednicu). U takvim
slučajevima odabire pretraživanje po polju ključna riječ.

47
Rezultat pretrage je ili točno pronađena jedinica (naslov) ili veći broj pronađenih (autor - svi
zapisi od jednog autora) ili jako veliki broj pronađenih rezultata (ključna riječ). Pretraživanje
po ključnoj riječi pronalazi sve zapise u kojima se riječ nalazi u bilo kojem polju zapisa i reda
ih po relevantosti koju izračunava prema poziciji riječi (u kojem je polju: naslov, predmet,
napomena, nakladnička cjelina) i broju pojavljivanja riječi u poljima.
Želimo li ubrzati pronalaženje relevantnih publikacija i građe poslužit ćemo se složenim
pretraživanjem.

U složenom pretraživanju služimo se Booleovim operatorima kao i u pretraživanju online

baza podataka

Slika 2: Izgled zaslona složenog pretraživanja (NSK)

Izbor polja za pretraživanje znatno je veći i omogućuje pretraživanje po izdavačima i detaljno

razrađena predmetna pretraživanja (po osobnom imenu, geografskom toponimu, općem
pojmu) i sl.
Pritom moramo oprezno koristiti operatore kako ne bismo dobili netočne podatke.

48
Knjižnični katalozi često sadrže kataložno-bibliografske zapse za građu koja nije u
knjižničnim fondovima ili je dio fondova drugih knjižnica (različitih od knjižnice čiji online
katalog pretražujemo). Primjerice, u NSK možemo naći zapise koji sadrže najavljenih
publikacija (tzv. CIP zapisi), CROLIST je i sustav skupnog kataloga tj. omogućuje
pretraživanje s jednog mjesta fondova različitih knjižnica. Skupni katalozi posebno su rzvijeni
u svijetu. Dobar je takav izvor Der Karlsruher Virtuelle Katalog, (http://www.ubka.uni-
karlsruhe.de/hylib/en/kvk.html), koji omogućuje pretraživanje kataloga različitih knjižnica
diljem svijeta. Korisno je pomagalo i za preliminarno pronalaženje publikacija koje je moguće
naručiti međubibliotečnom posudbom preko NSK.

Kod potrage za publikacijama ili građom potrebno je uvijek vidjeti posjeduje li knjižnica
pronađenu jedinicu ili ne. Jedinica građe, osim što je još nenabavljena ili netiskana (CIP
zapisi), može biti i posuđena a dobar katalog o tome mora davati informaciju.
Uvijek je potrebno odabrati zapise iz popisa pronađenih o uvjetima pretraživanja i vidjeti
kakav je status publikacije.
Primjer (online katalog NSK)

Datum
# Naslov Naslov Autor
izdavanja
Sociologija / Anthony Giddens ; uz pomoć
Sociologija Giddens,
Karen Birdsall ; prema 4. engleskom izd. [s 2007.
/ Anthony
[ 1 ] engleskoga prevela Rajka Rusan-Polšek]
Postoji više primjeraka
Sociologija Žepić,
Sociologija / Božo Žepić 2007.
/ Božo
[ 2 ]
Postoji više primjeraka

Tek na razini pojedinačnog zapisa (NAJBOLJE ODABRATI "POTPUNI ZAPIS") vidi se koliko
je primjeraka i kakav je njihov status:

ISBN: 978-953-169-163-5 (Hrvatska sveučilišna naklada)

Autor: Žepić, Božo
Naslov: Sociologija / Božo Žepić
Impresum: Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007. (Metković Tiskara Plećaš)
Materijalni opis: 438 str. ; 25 cm
Predmetnice: Sociologija --Udžbenik
UDK: 316(075.8)
Vrsta i oblik građe: tekst
Napomene: Bilješke: str. 417-430
Autorova slika i bilješka o njemu: str. 437-438
Nakl. 1100 primj..

49
 Bibliografija: str. 431-435.

Lokacija: NSK Otvoreni pristup 3

Signatura: 316 Ž57s
Broj primjeraka: 1
Status: Nije posuđeno

Lokacija: NSK Zatvoreno spremište

Signatura: 714.297
Broj primjeraka: 1
Status: Nije posuđeno

Lokacija: NSK Zatvoreno spremište arhivaca

Signatura: A 714.297
Broj primjeraka: 1
Status: Nije posuđeno

Kad građu posuđujemo, naručujemo uvijek ćemo morati navesti i signaturu, oznaku njezinog
smještaja na policama u spremištima i sl.

Istaknuto je kako su bibliografski podaci „obogaćeni“ u knjižnicama, tj. bibliografski zapisi

sadrže u hiperlink vezama i oznake sadržaja (udk oznake – oznake struke kojoj pripada
knjiga ili članak, te predmetnice koje dodjeljuju stručne službe u knjižnici a opisuju sadržaj
knjige ili članka).
Te se mogućnosti trebaju koristiti za promjene strategija istraživanja i proširivanja ili
preusmjeravanja pretraživanja na srodne sadržaje ili izvore. Za proširivanje je posebno
korisno pomagalo UDK jer okuplja veće količine bibliografskih jedinca iz određene discipline
ili užeg područja. Neke knjižnice (KGZ) dopuštaju upis termina u polje Stručne oznake ili
UDK, a katalog u odzivu daje i brojčanu oznaku uz termin. Treba pamtiti i bilježiti takve
brojeve jer ih se može koristiti i u drugim knjižničnim katalozima koji nemaju tu opciju (naziv
struke = broj iz UDK klasifikacije).
Dobro je znati da sociologija ima UDK oznaku 316 . Dubinski se dijeli na specifičnije
sadržaje:
 316.1
 316.2 Sociološke teorije, pogledi i pravci
 316.3 Socijalna struktura. Društvo kao sustav
 316.4 Društveni procesi i dinamika
 ...
 316.7 Sociologiija kulture

Svaka se od ovih kategorija još dijeli na duboke nizove klasa i potklasa obuhvaćajući podjele
znanja i subdiscipline sociološke struke.

50
VI. Internetski izvori

Uvod

Internet kao informacijska superprometnica omogućuje povezivanje i komuniciranje

regionalnih i lokalnih računalnih mreža i pojediniačnih umreženih računala putem mrežnog
protokola (TCP/IP). Tijekom više od 30 godina razvoja interneta razna mrežna pomagala
omogućila su jedinstveno oblikovanje i distrubuciju komunikacijskih usluga, oblikovanje
posebnih proizvoda i publikacija. Danas je najpopularnije pomagalo world wibe web (www) ili
skraćeno web.
Temeljen je na protokolu (http) za prijenos hipertekstovnih dokumenata i njegovim inačicama
za prijenos datoteka.7 Web se sastoji od mrežnih stranica, datoteka koje sadrže poveznice
na dokumente i resurse dostupne na internetu. Datoteke koje web prenosi napisane su
pomoću neke od inačica programskog jezika HTML-a i vidljive su uz pomoć preglednika,8 te
omogućuju grafičku i hipertekstovnu navigaciju.

Svaki dokument na internetu ima jedinstvenu internetsku adresu (URL) koja ima nekoliko
dijelova, od kojih svaki nešto znači.
Lijeva strana adrese do dvotočke označava internetski protokol. Iza dvotočke i dvostruke
kose crte (najčešće) je oznaka je poslužitelja i domena druge razine.
Npr. http://www.whitehouse
Nakon ove domene slijedi tzv. vršna domena.
Vršne (generičke) domene važan su dio adrese iz više razloga.9 Prve su uvedene još 1985.
godine. Danas su najpoznatije:
.com – za pravne osobe i komercijalne sadržaje
.gov – za vladine urede
.edu – za edukativne sadržaje

7
Protokoli za pristup informacijama na internetu:
1. http (http://www.nsk.hr)
2. gopher (gopher://marvel.loc.gov)
3. telnet (telnet:// )
4. ftp - (peer-to-peer programi)
8
Preglednici ili alati za pregledavanje interneta: MS Internet Explorer, Mozilla Firefox, Netscape, ...(vidi
Prilog 2. Skraćenice naredbi tipkovnice i opis funkcija preglednika)
9
Služe razlikovanju mogućih sadržaja za domenu druge razine, obavljaju 'preselekciju' pouzdanijih
izvora za edukacijske sadržaje, npr .edu domene odnose se na instutucije u SAD i Australiji te
najčešće okupljaju kvalitetne i održavane izvore informacija.

51
.org – za pravne osobe
.net - fizičke osobe
.hr; .uk; .de – nacionalne domene10

Primjer važnosti vršne domene ilustriraju sljedeće adrese koje razlikujući se samo po vršnoj
domeni adresi donose sasvim različite vrste informacija:
http://www.whitehouse.gov/
http://www.whitehouse.org/
http://www.whitehouse.com/
http://www.whitehouse.edu/
Dijelovi adrese koji slijede iza vršne domene označavaju ime direktorija i nazive dokumenata.

Pristup informacijama preko interneta

Jedno je od glavnih obilježja interneta da je „otvoren” medij, a njegovo korištenje predstavlja

pravo na slobodno raspolaganje znanjem i informacijama.
Otvorenost medija, hiperprodukcija internetskih sadržaja i informacija, relativna lakoća
pristupa imaju za posljedice dobre i loše strane internetskih informacija.
Pozitivne bismo strane mogli prepoznati u:
 sve većoj i jeftinijoj produkciji informacija
 mogućnosti pronalaženja pravodobnih, novijih informacija
 bržem pronalaženju informacija
 istovremenim pristupom velikog broja korisnika informacijama
Negativne se strane internetskih informacija očituju u problemima njihove kvalitete a
posljedica su toga da:
 svatko može objaviti informativne sadržaje
 sve je veći broj „obojenih“ i reklamnih sadržaja
 sve je veći broj zastarjelih informacija i netočnih podataka

Na internetu se nalazi mnoštvo informacija u različtim oblicima, namjenama i različite

kvalitete. Smatra se da se znanstveno i strukovno najvrijedniji sadržaji mogu najbolje
dohvatiti alatima koji pregledavaju tzv. nevidljivi web.
Nevidljivi web (DeepWeb/Invisible Web) čine informacije u obliku baza podataka, leksikona,
riječnika, indeksa, kataloga ... Kvaliteta sadražaja nevidljivog Weba po nekim je procjenama
2.000 je puta veća od kvalitete javnog weba i taj se dio interneta najbrže i najviše razvija.

10
Za općenito pretraživanje interneta geografske ili nacionalne vršne domene naročito su važne

52
Nevidljivi Web obuhvaća 400 do 500 puta više sadržaja nego sadržaj koji je dohvaćen preko
pretraživača. Alati za pretraživanje skrivenih sadržaja na Internetu (baza podataka i sl.)
CompletePlanet
Oister
FindArticles.com
Inforplease
LibrarySpot

10-yr Growth Trends in Cumulative Original Information Content (log scale)

Michael K. Bergman. The Journal of Electronic Publishing. August, 2001. Volume 7, Issue 1
http://www.press.umich.edu/jep/07-01/bergman.html

Za razliku od nevidljivog weba, javni web dohvatljiv je pomoću alata za pretraživanje

informacija

Strategije pretraživanja i izbor alata za pretraživanje weba

Znati pronaći kvalitetnu informaciju prvi je korak do kvalitetnih informacija

Javni se web pretražuje pomoću sljedećih alata:
1. tražilica ili pretraživača (search engines)
2. metapretraživača (meta-search engines)

53
3. tematskih kataloga, imenika (Internet subject directories)

1) Tražilice ili pretraživači su najpopularniji alati za pretraživanje informacija na

internetu. Jednostavnost upotrebe pretraživača omogućava svakome pretraživanje Interneta.
Svi će dobiti neki rezultat pretraživanja, ali upitnim ostaje kakav će taj rezultat biti.
Pretraživači se sastoje od tri dijela:
1) pauka ili crva - programa koji indeksira mrežne stranice (konstantno posjećuju stranice i
stvaraju bazu),
2) baze podataka, koja se često naziva katalogom ili indeksom, te koja sadržava kopiju
svake web stranice koju je pauk pronašao i indeksirao
3) programa za pretraživanje te baze podataka.

Tražilice imaju neke vrlo poželjne opcije kao što su:

1. Naznaka postotka relevantnosti pronađenih izvora
2. Mogućnost sužavanja upita (Booleovi operatori, similar pages, advance search, limit
documents to)
3. Mogućnost web citatnog (web citating) pretraživanja (link:)
4. Mogućnost pretraživanja po metapodacima i metatagovima (intitle:, inurl:)
5. Mogućnost pretraživanja tematskog direktorija (Google, Yahoo,…)

Tražilice relevantnost definiraju kombinacijama koje uključuju: broj ponavljanja određene

riječi, položaj riječi u dokumentu i njenoj važnosti, popularnost kod korisnika, popularnost
koja se izražava brojem linkova prema reklamama. (Svaka tražilica ima svoj patentirani
algoritam za određivanje prikaza rezultata – određivanje relevantnosti)

Prednosti tražilica
Velika indeksiranost weba koju osiguravaju, postojanje relevance rankinga i podobnost za
ona pretraživanja kad trebamo pregledati veliku količinu stranica i imamo vremena.
Tražilicama ćemo se služiti kada točno možemo odrediti što nas zanima (oblikovati ključnu
riječ) i kad nas zanima veći broj rezultata bez obzira na njihovu kakvoću. Osim toga, danas
mnoge tražilice pružaju veći broj usluga a neke su i portali.
Nedostaci tražilica
Tražilice su ograničene na indeksiranje "javnog weba" pa sve baze podataka ili oni podaci za
čiji pristup trebamo šifru ostaju neindeksirani i nevidljivi tražilicima.
Tražilice ne biraju sadržaj koji će indeksirati. Često imaju lošu anotiranost pronađenih izvora
(roboti nerijetko automatski anotiraju tako da izvuku tri prve rečenice sa stranice), što se
pokušava promijeniti anotiranošću iz metapodataka stranica (npr. AltaVista)

54
Tražilice često daju različite dijelove sa istog izvora unutar jednog pretraživanja (kod tražilica
sa full-text pretraživanjem svoje baze podataka). Ipak, danas tražilice gube neka starija
ograničenja te indeksiraju i ostale vrste sadržaja (grupe, slike, vjesti) kao i .pdf format poznat
po kvalitetnijim sadržajima.

Poznatije i značajnije tražilice

Google (http://www.google.com)
Pokrenut je 1999. godine a danas indeksira oko 8 milijardi stranica. Ima bogate dodatne
funkcije: kalkulator, pretraživanja definicija, prevođenje stranica, (...) i nudi web citatno
pretraživanje te rezultate pretraživanja rangira na osnovu web citatnog pretraživanja i
pravilne strukture dokumenata.
Navest ćemo neke mogućnosti ove popularne tražilice:
pretraživanje fraza Unutar navodnika: ( "zeleni čaj")
booleov operator AND Automatski uključen pri pretraživanju više
od jedne riječi, nije ga potrebno upisivati.
booleov operator NOT Znak – ispred riječi koju želimo izuzeti iz
pretraživanja: ( ptice –patke )
booleov operator OR Upisujte ga uvijek velikim tiskanim slovima
ili znakom | : ( čokolada | kakao )
zamjenski znakovi Samo za cijele riječi, ne za pojedina slova.
najveći mogući broj riječi upita 10

zaustavne riječi Izostavlja iz pretraživanja. Ako ih želite uključiti, ispred njih

upišite znak + (bez razmaka).
pronalaženje definicija define:(tražen pojam)
pretraživanje prirodnim jezikom Upišite pitanje koje sadržava onoliko riječi koliko ih je potrebno za
specificiranje upita. Npr: Which are the colours of rainbow?
pretraživanje sinonima Koristite tildu (~) ispred riječi za koju želite pronaći sinonime.
(~ education – u rezultate pretraživanja bit će uključeni pojmovi:
teacher, school, university )
kraćenje Nije moguće. Sve gramatičke oblike riječi koje želite uključiti u
pretraživanje, povežite operatorom OR .
Razlikovanje velikih i malih slova Ne

Napredno pretraživanje Google-a nudi pretraživanja po:

poljima (npr. riječ: u naslovu dokumenta, u tekstu stranice, u domeni, ...)
prema formatu dokumenta (npr. pdf, .doc, ...)
pretraživanje srodnih stranica
pronalaženje informacija o određenoj internetskoj adresi
(više o mogućnostima vidjeti na stranicama pretraživača)

Google Schoolar (http://scholar.google.com/)

55
Relativno je novija tražilica u slobodnom pristupu koja indeksira cjelovite tekstove
znanstvene i nastavne literature iz svih disciplina i različitih formata.
Uključuje većinu recenziranih online časopisa najvećih svjetskih izdavača. Sličan je
pretplatničkim servisima i alatima poput Elsevierova Scopusa ili Thomson ISI Web of
Science (WoS).
Omogućuje korisnicima pretraživanje digitalnih ili fizičkih kopija članaka bile one online
dostupne ili u knjžnicama.
Ima razne napredne mogućnosti pretraživanja:
group of - različite dostupne veze (linkove) na članke iz časopisa. U inačici iz 2005. godine
omogućavao je linkove na pretplatničke i na free ful text verzije članaka.
cited by - pristup sažetcima članaka koji su citirali članak koji smo pronašli i koji
pregledavamo
related articles - popis blisko povezanih članaka rangiranih primarno prema sličnosti sa
originalnim rezultatom pretraživanja ali uz uvažavanje relevantnosti svakog članka.
Nedostaci i neke zamjerke
Ovoj se tražilici predbacivala svojevrsna 'tajnovitost' oko obuhvata izvora. Bila je, naime,
nejasna postupnost uključivanja časopisa pojedinih izdavača ili struka (Elsevier je bio
zastupljen tek od 2. polovice 2007.). Stoga je bilo nemoguće procjeniti ažurnost obuhvaćenih
izvora. Ipak, percipiran je i kao ozbiljna konkurencija komercijalnim agregatorima zbog
relativno jednostavnog pretraživanja i iskoristivih besplatnih rezultata, što svjedoči i o
njegovoj konkurentnosti i popularnosti kod akademskih korisnika.

AltaVista jedna je od najpopularnijih i najstarijih tražilica. Izradila ju je tvrtka Digital

Equipment Corporation još 1995 godine. Prva je ponudila pretraživanje po slikama, zvuku,
multimediji, omogućila višejezično pretraživanje, pretraživanje po različitim formatima
dokumenata, a najveća joj je prednost što pretražuje po sistemu full-text searchinga (unutar
dokumenta). Prva je tražilica koja je od dodatnih usluga ponudila prijevod stranica (1997.) i
pojmova na druge jezike, prilagodbu izleda sučelja.

2) Metatražilice ili metapretraživači omogućuju pretraživanje nekoliko tražilica

istovremeno. Ne stvaraju vlastite baze online izvora. Bolje metatražilice u prikazu rezultata
objedinjuju rezultate, nerijetko uklanjaju duplikate, a ponekad provjeravaju je li link još
aktivan.
Nedostaci metatražilica
Poput tražilica pretražuju samo javno dostupan web prostor i web materijale, daju veliki broj
pogodaka po svakom pretraživanju. U prikazu rezultata često daju linkove na iste stranice i
imaju nedostatne dodatne informacije o pronađenom materijalu. Starije metatražilice unutar

56
upita dopuštaju samo jednostavnu sintaksu (bez obzira kakvu sintaksu dopuštala svaka
pojedina tražilica koju metatražilica uključuje!)
Broj pronađenih dokumenata dobivenih kao rezultat pretraživanja uz pomoć metatražilice
uvijek je manji od zbroja dokumenata koje biste dobili kao rezultat pretraživanja pretražujući
putem nekoliko tražilica. Ipak, metatražilice su vrlo korisne za usporedbu tražilica. (Tako
možete vidjeti da, npr. Google daje kvalitetnije rezultate pretraživanja od Lycosa, pa ćete
pretraživanje nastaviti pretražujući putem Googlea.)
Za dobivanje relevantnih rezultata pretraživanja u pravilu koristite tražilice, a ne metatražilice.
Poznatiji metapretraživači i neke njihove posebnosti:
• Mamma (http://www.mamma.com),
• Dogpile (http://www.dogpile.com). Uključuje brojne pretraživače, Usenet, ima
jednostavno i složeno pretraživanje, Booleove operatore; smatra se jednim od
najboljih metapretraživačima11
• Metacrawler (http://www.go2net.com/search.html). Izvrstan je za dobivanje brzog
odgovora;
• Search.com
• MrSapo.com

3. Tematski katalozi i direktoriji (imenici)

Za razliku od tražilica, bazu tematskih kataloga i imenika stvaraju ljudi (informacijski

stručnjaci). Proces indeksiranja se odvija tako da stranice prijavljuju autori izvora te ih
svrstavaju pod određenom ponuđenom tematskom kategorijom. Autori su isto tako su
zaduženi da dobro anotiraju svoje izvore unutar bibliografskih metapodataka (npr. naslov
dokumeta ili izvora, autori, tematske anotacije, ključne riječi, ciljana publika, jezik, datumi, ...)
Svaki tematski katalog ima svoj sustav rangiranja izvora po kvaliteti koju 're-generira' nekim
autohtonim algoritmima: kad se pretražuju tematski katalozi sučelje za pretraživanje traži pod
definiranim poljima naslova, opisa, kao i unutar tematske anotacije.
Imenike i kataloge najčešće koristima kad ne možemo točno odrediti temu interesa, kad
želimo pregledavati općenite teme i kad želimo pronaći adrese specijaliziranih baza
podataka.

11
Neka istraživanja različitih tražilica i metatražilica otkrivaju znatne razlike u rezultatima na
postavljane upite. O tome više u studiji: Different Engines, Different Results : Web Searchers Not
Always Finding What They’re Looking for Online / A Research Study by Dogpile.com In
Collaboration with Researchers from Queensland University of Technology and the Pennsylvania
State University [pristupljeno 2009-05-02]. Dostupno na:
http://www.infospaceinc.com/onlineprod/Overlap-DifferentEnginesDifferentResults.pdf -

57
Poznatiji web imenici i katalozi
Yahoo
Jedan pokrenut još još 1994. godine, koji u sebi ima sadržano približno 1,5 milijuna web
izvora. Autori predlažu svoje anotacije i kategorije, a stručnjaci u Yahoou provjeravaju izvore
i uključuju ih u indeksnu bazu. Rangiranje u pretraživanju izvodi se po broju pojavljivanja
termina u opisima, te ako je pojam nađen u naslovu, izvor je vredniji od onoga gdje je termin
pronađen u opisu ili anotaciji.
Galaxy
I ovaj je imenik pokrenut 1994. godine a sebe smatra najstarijim tematskim katalogom.
Sličan je Yahoou, jer omogućava i browsing i searching. Prijavljene sadržaje pregledavaju
djelatnici Galaxyja i svrstavaju ih u imeničke direktorije.
LookSmart
Utemeljen je 1995. i smatra se svjetskom liderom u web imenicima. Ima 31 direktorij,
sadržajem pokriva 28 država i 13 jezika. 2001. godine imao je 2 milijuna site-ova
organiziranih u više od 200 000 kategorija. Jedna od njegovih posebnosti jest da prijava na
taj tematski imenik autore stoji 199$ za uključenje izvora u roku od dva dana ili 99$ za
uključenje u roku do 8 tjedana.
Posebno namijenjeni studentima i znanstvenicima sljedeći su imenici:
Academic Info (http://www.academicinfo.net) koji sadrži oko 250 000 stranica i pokriva
gotovo sve akademske discipline.
WWW Virtual Library (http://vlib.org/)
InfoMine (http://infomine.ucr.edu/)

4. Gateways, virtualne knjižnice

To su zbirke visoko kvalitetnih elektroničkih izvora informacija iz određenog područja te
namijenjenih određenoj ciljanoj korisničkoj grupaciji.
Možemo ih prepoznati po tome što imaju definirane smjernice po kojima ocjenjuju kvalitetu
sadržaja svojih izvora.
Librarian's internet index http://lii.org vrlo je kvalitetan imenik kojeg vrednuju stručnjaci, a
upućuje na izvore tzv. nevidljivog weba.
The Resource Discovery Network (RDN), danas poznatiji kao Intute (2007. - )utemeljen je
1999. godine. Osigurava besplatnu internet usluga pristupa visoko kvalitetnim elektroničkim
izvorima za znanstvenu i obrazovnu zajednicu. Omogućuje pretraživanje po pojedinim
tematskim portalima:
- engineering
- health and medicine
- humanities
- life siences

58
- mathematics
- physical sciences
- social sciences, business i law

Moguće je i istovremeno pretraživanje svih portala.

Prednosti virtualnih knjižnica i gateway-a slične su prednostima imenika i web kataloga jer
daju svrsishodnije rezultate pretraživanja, pružaju mogućnost pretraživanja po tematskim
područjima (neke sa odličnim dubinskim razradama), a većina rangira izvore. Različiti dijelovi
istog izvora nisu prikazani u rezultatu pretraživanja.
Njihova su ograničenja to što za izgradnju i održavanje zahtijevaju puno ljudskog potencijala i
rada, pokrivaju manje weba (npr. Yahoo! samo 1,5 milijuna web stranica vs. AltaVista: 350
milijuna), linkovi i sadržaj se automatski ne ažuriraju, ali neki koriste robote kako bi to
spriječili.
[U poglavlju o sociologijskim internetskim izvorima posebno će se opisati posebnosti Intute
Gatewaya i njegovim tematskim portalima]

Kako započeti pretraživanje

1. Kad tražite visoko kvalitetne izvore potrebno je prvo pronaći servis koji pruža pristup
takvim izvorima (direktorij) ili odmah pristupiti nekom tematskom portalu (npr. Intute)
2. Nakon toga je poželjno proširiti raspon pretraživanja na tražilice i metapretraživače
(U obzir treba uzeti i servise kojima se pretražuju dokumenti u drugim formatima (pdf) te
nevidljivi ili skriveni web)
3. Treba odabrati primjerenu strategiju pretraživanja i uključiti iskustva, znanja i mogućnosti
stečena pretraživanjem WebPACa. Pritom se treba služiti i posebnim mogućnostima koje
nudi svaka tražilica (usp. neke spomenute mogućnosti Googlea i Google Schoolara ranije
navedene u skripti)
4. Treba bilježiti uspješne strategije za kasnija korištenja (o tome više u dijelu o online
bazama)

U izboru alata posebno treba obratiti pozornost na sljedeće:

1. koje tematsko područje alat obuhvaća
2. tko su potencijalni korisnici alata
3. jesu li web izvori izabrani i ocjenjivani prije indeksiranja
4. jesu li postigli kakve nagrade
5. jesu li jasno definirani kriteriji evaluacije i rangiranja izvora
6. jesu li izvori anotirani
7. kako se često indeksirani materijali reevaluiraju i reindeksiraju
8. kakva je kvaliteta stručnjaka koji evaluiraju

59
9. koju vrstu informacija alat pretražuje? da li samo www ili i ostale internetske izvore
10. koji su načini pretraživanja mogući
11. da li postoji mogućnost sužavanja ili proširivanja pretraživanja
12. da li postoji mogućnost browsinga po tematskim kategorijama, i da li su kategorije jasno
razrađene
13. da li je alat jednostavno i intuitivno koristiti
14. da li postoje upute za korištenje alata
Dobro je znati da je svojevrsno opće je pravilo dobrog izbora alata za pretraživanje da što je
veći broj izvora obuhvaćen pretragom, to je manji postotak kvalitetnih i dobro anotiranih
izvora.

Rezultati lošije kvalitete Rezultat veće kvalitete

←←←←←←←← →→ →→ →→ →→ →→

Meta-pretraživači Tražilice Tematski katalozi i Portali, virtualne

imenici knjižnice

←←←←←←←← →→ →→ →→ →→ →→
Više rezultata Manje rezultata

60
VII. Vrednovanje internetskih izvora

Prosudba kvalitete pronađenih informacija na internetu bitan je proces u savladavanju

informacijske pismenosti. Procjena kvalitete informacijskih izvora ovisi o potrebama
pojedinačnog korisnika tog informacijskog izvora, kao i o prirodi podataka koje taj izvor
donosi.
Opći su parametri procjene kvalitete sljedeći:
1. procjena autorstva i reputacije autora izvora
2. definiranje svrhe (namjene) izvora
3. procjena obuhvata
4. procjena točnosti sadržaja
5. procjena valjanosti i održavanja izvora
6. pristupačnost izvora
7. predstavljanje i organizacija informacija koje izvor donosi
8. jednostavnost korištenja izvora
9. usporedba izvora s drugim sličnim izvorima
10. opći dojam o kvaliteti izvora

Procjena reputacije izvora i autorstva uključuje nekoliko mogućnosti. Dubina

istraživanja o izovru ovisi o korisničkim potrebama za vjerodostojnošću, dostupnim
alternativnim izvorima i iskustvu s konzultiranim izvorom. Inicijalno je već iz adrese ponekad
moguće prosuditi o pouzdanosti autora. Razlučivanje po domeni stranice (napose u
anglosaksonskih izvora) omogućuje odabir pouzdanijih korporativnih autora: .edu, .gov što
može suziti izbor tražimo li edukativne ili vladine sadržaje. Nadalje, sa stranica sitea (portala)
je moguće vidjeti bave li primarno područjem našeg interesa, tko im je ciljana publika, vrstu
sponzora i broj posjetitelja. Ponekad su vidljivi i biografski podaci i određene reference, ali
nekad ih je potrebno istražiti na drugim sekundarnim online ili tiskanim izvorima. O reputaciji
govore i nagrade i osvrti na stranice izvora.
Definiranje namjere ili svrhe izvora uključuje identifikaciju ciljeva izvora i korisničke
populacije. Ciljevi izvora mogu biti informativni (edukativni), zagovarateljski, reklamni
(marketinški). Razina njihove eksplicitnosti provjerava se u navodima iz naslova i podnaslova
i iz rubrika: about us, faq, help, readme.
Procjena obuhvata važna je za određenje korisnosti nekog izvora. Često se veličina
obuhvaćenog sadržaja procjenjuje prema vrsti obuhvaćenih dokumenata, količini (‘dahu’)
obuhvaćenih tematskih područja, razini (‘dubini’) za svako pojedino tematsko područje,
dubini retrospektivnog obuhvata dokumenata unutar tematskog područja i ekspliciranim ili
neekspliciranim ograničenjima (dometu) u obuhvatu.

61
Obuhvat ćemo procijeniti tako da napravimo pretraživanje te na osnovu vlastitog znanja i
očekivanja usporedimo dobivene rezultate, da analiziramo rubrike: links, other resources ... i
utvrdimo posjeduje li zrcalno mjesto ili regionalne stranice (npr. AltaVista UK - posjeduje
dodatne regionalne sadržaje).
Procjena točnosti sadržaja izvora često se odnosi na faktografsku točnost. Teško je
odrediti točnost teoretskih postavki, a procjena točnosti sadržaja ovisi i o znanju onoga koji
procjenjuje i njegovim potrebama. U procjeni točnosti treba se oslanjati na činjenice koje je
moguće relatvino jednostavno utvrditi kao primjerice temelji li se informacija(e) na
znanstvenom istraživanju, kako je informacij popraćena literaturom, je li objavljena u sklopu
poznatog i meritornog izdavača, institucije te na koji je način informacija predstavljena (ima li
tipografskih grešaka i sl.)
Procjena valjanosti i održavanja izvora odnosi se na to je li izvor recentan, tj.
obnavlja li se sadržaj u jasno naznačenim vremenskim intervalima (podsjetimo se je datum
objavljivanja informacije važan je dio i bibliografskog opisa online izvora).
Zastarjele informacije mogu biti vrlo štetne i opasne (medicina i farmacija) dok kod nekih
tematskih područja to nije toliko bitno (podatak kolika je visina Sljemena iz 1990. godine).
Održavanje se procjenjuje na osnovu "mrtvih", neaktivnih linkova i uvidom u način
održavanja (na dobrovoljnoj osnovi ili iza toga stoji profesionalni rad).
Pristupačnost izvora odnosi se na to može li se izvoru može brzo pristupiti, je li
grafički optimaliziran, jesu li slike su prvo prikazane u thumbnail formatu, ima li mirror verziju,
pruža li mogućnost text-only prikaza i gubi li pri tome na informativnosti. Jedan od
pokazatelja pristupačnosti jest i potrebitost dodatnog programskog alata za prikaz izvora (i
može li ga se snimiti sa samog izvora) i zahtjeva li najnovije inačice preglednika? Pokazatelji
pristupačnosti su i postojanje ograničenja pri pristupu (potreba registracije), cijena pristupa,
naznaka slobodnog korištenja materijala i postojanost, tj. stabilnost adrese.
Ocjena načina na koji su informacije predstavljene odnosi se na dizajn. On je
individualno različito perceptivan, mjera može biti postoji li pomoć pri navigaciji: site map,
sadržaj, index, koliko klikova (koraka) do informacije, postoje li korisne skraćenice (home
ikona) i poveznice na dijelove dugačkih tekstova?
Procjena jednostavnosti korištenja izvora podrazumijeva lakoću pristupa izvoru, tj.
oblik adrese. Je li user-friendly, tj. posjeduje li dodatne materijale o korištenju izvora (help,
tutorial, training courses, kontakt informacije).
Usporedba izvora s drugim sličnim izvorima uključuje procjenu jedinstvenosti - je li
izvor jedinstven po svom sadržaju, nudi li kakvu jedinstvenu opciju ili mogućnost pri
pretraživanju? Izvori se mogu međusobno uspoređivati na osnovu svih prethodnih procjena.

62
 Procjena općeg dojma o kvaliteti izvora uključuje postojanje osvrti na stranice:
nalaizi li se izvor u meritornim bazama podataka ili časopisima te postoji li mogućnost da
korisnici sami ocijene izvor?

Pogledajmo ukratko na kraju, na koje elemente treba posebno obratiti pozornost pri
evaluacija određenih vrsta izvora.
Kod institucionalnih stranica to je važnost kontaktnih informacija (telefon, adresa, radno
vrijeme i sl.). Pri procjeni pouzdanosti i kvalitete mailing lista, interesnih grupa12 i ostalih
oblika inetrnet komunikacije pozornost treba obratiti na to postoji li pocetna stranica ili faq
(često postavljana pitanja) kojim se objašnjava svrha i ciljana grupa korisnika, postoji li arhiv,
postoji li moderator koji je odgovoran za nadgledanje sadržaja koji se razmjenjuje i postoji li
lista sudionika te je li ona po svom sastavu nacionalna, internacionalna ili profesionalna.
Postoji li impact factor?
Kod procijene baze podataka13 treba obratiti pozornost na to postoje li uvodne informacije o
sadržaju baze, nacinu pretraživanja, nacinu pristupa bazi, i sl. Koja je dubina koju baza
pokriva, kako daleko zahvaća retrospektivno pretraživanje, posjeduje li poveznice na druge
elektronicke izvore, ima li naznaku impact factora te postoji li mogucnost narudžbe
dokumenata.
Kod Izvora novosti (CNN, The Times, ...) treba posebno obratiti pozornost na njihov
obuhvat i pružaju li pristup cjelovitom sadržaju, na koji nacin su informacije selektirane i ima li
izvor naznaku datuma novosti te koliko se često ažuirira i postoji li mogućnost RSS-a.
Kod slikovnih izvora i drugih multimedijalnih izvora obratiti treba pozornost na kontaktne i
pravne informacije o korištenju materijala, na format u kojem je takav materijal predstavljen -
može li ga se koristiti, na veličinu dokumenta za pohranu - šteti li brzini pristupa izvoru, ima li
thumbnail slike, jesu li slikovni materijali tekstualno opisani, posjeduje li slikovni materijal
podatke o velicini i rezoluciji.

12
Mailing liste, diskusijske liste ili listserveri su liste e-mailova na odredenu tematiku. Postoji program
kojim se može prijaviti na mailing listu, slati poruke drugim korisnicima te liste, ali sa liste može i
odjaviti. Interesne grupe (Usenet) po formi su slicne mailing listama, ali ovdje se nije potrebno prijaviti.
Interesne grupe hijerarhijski su ustrojene.
13
Baza podataka je zbirka zapisa. Mogu biti numericke, tekstualne, slikovne i obicno posjeduju
mogucnost pretraživanja po poljima zapisa. Na Internetu susrecemo knjižnicne kataloge, bibliografske
baze podataka, biografske baze i sl.

63
Korišteni i preporučeni izvori i literatura

Machala, Dijana. Vrednovanje informacija na internetu : predavanje održano u Nacionalnoj i

sveučilišnoj knjižnici 04. listopada 2007.

Vučina, Željana. Pretraživanje i vrednovanje informacija na internetu [Elektronička građa].

Zagreb : CARNet - Hrvatska akademska i istraživačka mreža, 2006. [pristupljeno 2009-02-
05]. Portable Document Format. Dostupno na: <http://edu-udzbenik.carnet.hr/2/>. ISBN 953-
6802-12-0

64
VIII. Sociologijski izvori na internetu (web portali znanja i vortali) 14

Mnogi sociologijski relevantni sadržaji (istraživanja, edukacijski projekti i sadržaji, znanstvena

literatura, profesionalni komunikacijski kanali, …) na internetu se razvijaju i razmjenjuju puno
brže nego u tiskanom ili tradicionalnom okružju. Kako na internetu postoji više
visokovrijednih zanimljivih izvora ili ‘agregatora’ sociologijskih sadržaja, ukratko ćemo
prikazati na mogućnosti nekih od njih.
SocioWeb http://www.socioweb.com/
Portal razvija Mark Blair iz Blairworks, jedne od vodećih tvrtki za razvoj Weba (Sonoma
County, Kalifornija), a pokrenut je 1995.
Slika 1. Početna stranica portala SocioWeb

Your Independent Guide to Sociological Resources on the Internet

Search Directory

BooksJobs in SociologyNewsletterAbout

Looking for sociology on the Internet? Start here!

Articles and Essays Giants of Sociology Learning Sociology

Marketplace Online Directories Online Journals and Blogs

Publishers

Sociological Associations Sociological Theories Sociology in Action

American Sociological
Association
Sociology Topics Surveys and Statistics University Departments
Criminology and Social Argentina, Australia,

14
Web portali znanja se razumijevaju kao mjesta pohrane, organizacije i pristupa različitim vrstama
informacija sa svrhom edukacije korisnika. Pri tom, vortali (eng. vortals), tzv. vertikalni portali,
okupljaju, organiziraju i osiguravaju pristup informacijama uskog, specijaliziranog područja.

65
 Deviance, Cultural Studies, Austria, More
Demography, More...

Kao što je vidljivo iz preslike početne stranice portala omogućeno je ‘otvoreno’ pretraživanje
pomoću tražilice ili izbor neke od ponuđenih tema ili predmeta u ‘kataložnom’ (donjem) dijelu
početne stranice portala.

SocioSite http://www.sociosite.net/
Portal je aktivan od srpnja 1996. i zabilježio je preko 14 milijuna posjetitelja sa preko 70
milijuna posjeta njegovim sadržajima. Autorsko pravo na njega polaže Albert Benschop, a
cijeli se projekt razvija pri fakultetu Društvenih znanosti Sveučilišta u Amsterdamu. Namjera
mu je osiguravati iscrpan popis svih sociologijskih izvora na internetu posebno onih koji su
važni za međunarodnu sociologijsku scenu.

Slika 2. Početna stranica portala SocioSite

Social Science Information System

based at the University of Amsterdam
Subject Areas Departments NewsGroups

Sociologists Universities NewsLetters  

About Us WebSociology
Credits Courses Research Centers MailingLists Amsterdam
Reciprocal Add URL
Journals Associations Search Tools
Site Statistics
Correspondents
Libraries Institutions Who's Where?
Banner
License Data Archives Publishers What's New?
Contact SocioSearch
Directories Bookstores NewsPapers

Language Weblogs Funny Science

© 1996-2009 AByT. All Rights Reserved
 

This document is Copyrighted 1996 by

Albert Benschop. You may make personal copies of this
document, as long as you do not put it on your own web
server or sell it in print, without our permission. You may
add links to this document wherever you wish. If you do add
a link to any part of this site I would appreciate it if you
would let us know. You'll only have to pay when you start
exploiting our work for your profit.

66
 Supporting parties
Tips | Doe het zelf | Alimentatie | Lenen met BKR |
Hypotheek | Poster cadeau | Keuken kopen | Vakantie |
Beleggingspanden | Hotel boeken | Studenten Lening |
Hypotheek | Giethoorn | Moederdag cadeau | Lenen
zonder BKR toetsing

Slika 3. Pregled sadržaja imenika iz prvog direktorija iz kataloga Subject Areas

http://www.sociosite.net/topics/

Sociological Subjects
Activism Corporations Fashion Labor History Poverty Stratification
Aboriginals Crime Feminism Labor Market Power Suicide
Aging Criminology Feudalism Labor Property Survey
AIDS Culture Folklore Movement Queer Taoism
Anomie Customs Game Language Racism Taylorism
Anthropology CyberCapitalism Theory Law Rational Technology
Antisemitism CyberSex Gay Legal issues Choice Telecommunicati
Architecture Cyberspace Gender Lesbian Recreation on
Army Death & Dying Geography Leisure Religion Telemarketing
Art Decision Theory Gerontolog Management Research Teletools
Asian Studies Democracy y Marketing Right Teletrade
Atheism Demography Group Marxism RSI Telework
Behavior Deviance Health Masculinity Rural Studies Terrorism
Buddhism Disability Hinduism Media Seniors Theory
Business Discrimination History Men's Issues Sexism Time
Chaos Theory Drugs Housing Methodology Sexuality Tourism
Children Ecology HRM Migration Shamanism Trade Unions
Christianity Economic Hunger Modernization Socialism Transgender
Church Sociology Hypertext Music Social Urbanization
City Education Income Mythology Change Utopia
Civilization Enterprises Industrial Nationalism Social War
Classes Environment Relations Network Movements Web economy
Communicati Ethic Inequalitie Organization Social Policy Web history
on Ethnic Studies s Paganism Social Web geography
Communism Ethnomethodolo Informatio Peace Psychology Web sociology
Community gy n Police Social Welfare
Conflict Etiquette Interaction Politics Security Women Issues
Confucianism Europe Internet Population Social Work Work
Consumer Evolution Intranet Pornography Sociolinguisti Youth
Cooperation Exploitation Islam Postmodernis cs
Family Judaism m Sociologists
Justice Spirituality
Knowledge Sport
Labor Statistics
© 1996-2009AByT All Rights Reserved

Portal ima tražilicu http://www.sociosite.net/search.php

67
Slika 4. Tražilica u SocioSite

Home Subject Areas Add Url Contact

Search in

Search

SocioSite WWW

If you can't find here what you are looking for,

you could try the pages:

Searching in Society

Intute http://www.intute.ac.uk/

Ovaj smo mrežni izvor15 već ukratko opisali u prijašnjem poglavlju, a sada ćemo ukratko
ukazati na neke posebnosti stranica društvenih znanosti
http://www.intute.ac.uk/socialsciences/ .
Sadržaje izvora prikuplja, uređuje i organizira čak 20 britanskih visokoškolskih ustanova i
istraživačkih instituta.
Slika 5. Mogućnosti pretraživanja izvora iz društvenih znanosti

Search our database of Social Sciences Internet resources

Search

Advanced search Thesaurus New resources Help

Browse by heading
Anthropology
Business and Management
Economics
Education

15
Već pogled na organizaciju stranice About us ovog mrežnog izvora možemo reći da „govori tisuću
riječi”. U svakom je slučaju ogledan primjerak jasnoće prikaza, potpunosti sadržaja i jamstva
pouzdanosti mrežnog izvora.

68
 Environmental Sciences
European Studies
Government Policy
Hospitality and Catering
Human Geography
Law
Politics
Psychology
Research Tools and Methods
Social Welfare
Sociology
Sport and Leisure Practice
Statistics and Data
Travel and Tourism
Women's Studies

Direktoriji sociologije uređuje University of Surrey

Dodatno je razrađen klasificiranjem na 13 širokih kategorija koje ocrtavaju istraživačke mreže
i specijalizacije britanskih profesionalnih udruženja. Kategorije su dodatno hijerarhijski i
‘horizontalno’ produbljene predmetnim odrednicama koje okupljaju visokoselektirane izvore.
Svaka kategorija ima tražilicu sa tezaurusom i dodatnim mogućnostima filtriranja.

Slika 6. Razrađenost i pristup sadržajima sociologije:

Sociology > Culture and Identity

Sub-categories

Cyberculture [7]  Religion [87]

Food [15]
 Gender and Sexuality [140]  Sport [71]

 Racial and Ethnic Minorities

[90]

Related sections

 Cultural and heritage tourism

 Culture, Personality, Identity
 Social Geography

Search in
Advanced search Thesaurus Subject A-Z New resources Help

69
Filter by

Jedna od posebnih usluga portala Intute (koja je aktivna za sva područja i discipline) je
„internteski trening”, virtualna nastavna jedinica na odabranu temu ili predmet. Tutorial se
može koristiti i za prikupljanje relevantnih web adresa koje se posebnom opcijom mogu
spremati, otisnuti i pozivati u bilo kojem trenutku pregledavanja stranica.

Moderni mrežni izvor sociologijski relevantnih informacija na hrvatskom jeziku i namijenjen

hrvatskoj sociološkoj stručnoj javnosti jesu mrežne stranice Hrvatskog sociološkog društva
http://www.hsd.hr/portal/index.php.
Osim užih ‘zajedničarskih’ informacija (dokumenti, članstvo, predsjedništvo, ...) u svojoj
ponudi pored pregleda tekućih događanja nudi se i dobro odmjereni izbor poveznica:

 STUDENTSKE UDRUGE   (3)

 INSTITUTI   (4)
 ČASOPISI   (6)
 ODSJECI ZA SOCIOLOGIJU NA FAKULTETIMA   (4)
 SVEUČILIŠTA   (9)
 DRŽAVNE INSTITUCIJE   (26)
 MEĐUNARODNA SOCIOLOŠKA DRUŠTVA   (12)
 NACIONALNA SOCIOLOŠKA DRUŠTVA   (43)

 BAZE PODATAKA   (19)

Kako Uredništvo stranica navodi, ova se ‘baza’ poveznica redovito ažurira ručno odabranim
kvalitetnim izvorima iz popisanih kategorija.

No osim portala i Gatewaya postoje i ‘klasični’ izvori ponajprije znanstvenih informacija u vidu
online socioloških časopisa. Dobar izvor do dijela časopisa, onih u slobodnom pristupu

70
(gratis preuzimanje članaka), omogućen je preko Directory of open access journal16
http://www.doaj.org/ . Polje sociologije zastupljeno je sa 70 naslova.

Ostali preporučeni izvori:

Internet Resources for Sociology [mrežno mjesto]. University of Dalaware Library. Zadnja
promjena: 2008-10-15 [pristupljeno: 2009-02-22]. Dostupno na:
http://www2.lib.udel.edu/subj/soc/internet.htm

Online Subject Guides [mrežno mjesto]. AcademicInfo / Created by Mike Madin. 1998.
Zadnja promjena. 2009-02-22 [pristupljeno: 2009-02-22]. Dostupno na:
http://www.academicinfo.net/subject-guides

16
“We define open access journals as journals that use a funding model that does not charge readers
or their institutions for access. From the BOAI definition [1] of "open access" we take the right of users
to "read, download, copy, distribute, print, search, or link to the full texts of these articles" as
mandatory for a journal to be included in the directory. Coverage:
 Subject: all scientific and scholarly subjects are covered
 Types of resource: scientific and scholarly periodicals that publish research or review papers
in full text.
 Acceptable sources: academic, government, commercial, non-profit private sources are all
acceptable.
 Level: the target group for included journals should be primarily researchers.
 Content: a substantive part of the journal should consist of research papers. All content should
be available in full text.
 All languages
Quality:
Quality control: for a journal to be included it should exercise quality control on submitted papers
through an editor, editorial board and/or a peer-review system.“ Izvor. Directory of open access
journal. [pristupljeno 2009-05-21]. Dostupno na: http://www.doaj.org/doaj?
func=loadTempl&templ=about

71
IX. Online baze podataka

Uvod
Online baze podataka dostupne preko CARneta osiguravaju pristup visokoselektiranim i
ažurnim izvorima primarnih radova.
U bazama podataka17 nalaze se zapisi koji se odnose na članke objavljene u časopisima,
radove iz zbornika skupova te druge vrste publikacija (knjige, disertacije, tehničke izvještaje,
patente itd.), a najčešće su organizirane tematski, odnosno po određenim znanstvenim
područjima (npr. SocIndex with Full Text, baza „br. 1” - za područje sociologije, zatim Eric,
popularna baza u Americi za pedagogijske znanosti i teme, i brojne druge: mono- ili
interdisciplinarnog obuhvata). Popis baza po znanstvenim područjima dostupan je na adresi:
Centar za online baze podataka http://www.online-baze.hr/ob/baze/podrucja.
U Hrvatskoj su iz raznih razloga (znanstveno-nastavnih, administrativnih, istraživačkih)
popularne baze različitog sadržaja i različitih područja pokrivanja, npr.: Current Contents,
Medline, PsycInfo, ScienceDirect, Scous, Ovid, ...
Postoje tri vrste baza podataka: bibliografske, citatne i baze cjelovitih tekstova.
Bibliografske baze služe stjecanju uvida u određeno znanstveno područje, sadrže
podatke o radovima objavljenima u različitim publikacijama. Opisi radova su u pravilu vrlo
detaljni, a struktura zapisa je ujednačena unutar pojedine baze. Bibliografski zapisi, iako
dokumentacijski obogaćeniji viševrsnim oznakama sadržaja, podsjećaju na zapise s kojima
se susrećemo u WebPACima prilikom pretraživanja knjižničnih kataloga, što znači da sadrže
podatke: autor, naslov rada, naziv publikacije u kojoj je rad objavljen, godina objavljivanja,
sažetak, ustanova autora, izvorni jezik rada i dr.
Citatne baze obrađuju i popise korištene literature koje autori navode na kraju radova
i služe za praćenje odjeka određenog rada ili utjecaja znanstvenika unutar znanstvenog
područja. Njihovim pretraživanjem moguće je doznati tko citira pojedini rad i kako se taj rad
koristi u tekućim istraživanjima, pratiti istraživačke aktivnosti suradnika i konkurencije,
analizirati utjecaje objavljenog rada/istraživanja, …
Baze cjelovitih tekstova služe za pronalaženje integralnih radova točno određenih
časopisa ili autora, a cjeloviti su tekstovi u pravilu popraćeni bibliografskim opisom svakog
rada (kao i kod bibliografskih baza), no sadrže i brojna dodatna polja te nude više
mogućnosti pretraživanja. Cjeloviti tekst rada najčešće je ponuđen u HTML i PDF formatu.

17
Baze izrađuju i pristup prodaju komercijalne i nekomercijalne institucije i izdavači, strukovna društva
i knjižnice. Na izradi baza sudjeluju veliki timovi stručnjaka: knjižničara koji definiraju strukuturu baze
podataka, indekseri i predmetni stručnjaci koji opisuju radove standardiziranim procedurama i
dodjeljivanjem predmetnih oznaka i računalni stručnjaci koji izrađuju sučelja za pretraživanja i
tehničko-tehnološki oblikuju i razvijaju proizvode. Komercijalne online baze podataka predstavljaju defacto
digitalne knjižnice znanstvene i stručne literature. Obično je riječ o e-izdavačima koji zakupljuju autorska prava na
znanstvene i stručne radove osiguravajući im pristup uz određenu naknadu.

72
Izdavači i agregatori
Važno je razlikovati agregatore i baze podataka. Usluge pružanja pristupa i sl. istoj bazi
podataka mogu davati različiti agregatori. Neki su od njih izdavači i kreatori baza.
 Elsevier (proizvodi ili pruža pristup za 26 baza, ali nisu sve dostupne preko Centra za
online baze. Ipak Centar osigurava pristup za najugledniju bazu ScienceDirect,
zatim, za Scopus…);
 EBSCO Publishing pruža kroz svoje baze pristup do 6.000 naslova časopisa i do
ugledne baze koja sadrži i cjelovite tekstove (Academic Search Complete);
 Springer Verlag (SpringerLink), uključuje i Kluwer uključuje 1.300 naslova časopisa;
 John Wiley & Sons (Wiley Interscience) – 220 naslova časopisa;
 Blackwell Publishing (Blackwell Synergy) – 800 naslova časopisa (nedavno kupljen
od John Wiley & Sons)
 Emerald - 155 naslova časopisa
 Cambridge University Press (Cambridge Journals Online) – 130 naslova časopisa
 Oxford University Press (Oxford Journals) – 180 naslova časopisa
 Thomson Scientific (Institute for Scientific Information (ISI)) – baza Web of Science
(WoS) i Current Contents

Važnije baze za sociologe dostupne preko Centra:

Scopus (http://www.info.scopus.com/) je jedna od najvećih multidisciplinarnih baza

koja obuhvaća 15.400 naslova recenziranih časopisa od kojih je čak 1.200 u slobodnom
pristupu (tj. ne plaća se preuzimanje članaka, tzv. OAJ – Open Access journals). Količina
zapisa je impresivna - 37 milijuna (svibanj 2009), a 75% zapisa nisu stariji od 13 godina
(1996.). Porast mrežnih izvora je velik (od 200 milijuna 2005. do 430 u 2009.) To je
mješovita baza (bibliografska i citatna) koja se tjedno ažurira a stalno razvija alate za bolja
pretraživanja i dohvat i analizu citata. Za sociologe je zanimljiv podatak da su društvene
znanosti predstavljene sa 2.700 recenziranih časopisa.

Web of Science (WOS) obuhvaća oko 8700, prema ocjeni međunarodne istraživačke
zajednice, vodećih svjetskih časopisa iz svih područja znanosti.

Bazu podataka održava Institute for Scientific Information (ISI), od 1991. do danas.
Uz uobičajene bibliografske podatke, ova baza uključuje i reference/citate koji korisnicima:
• pružaju pristup podacima o radovima koje je autor citirao (Cited References)

73
• omogućuju pregled autora koji su se bavili određenom vrstom istraživanja tijekom duljega
razdoblja (Related References).
Web of Science objedinjuje citatne baze koje proizvodi Institute for Scientific Information
(ISI):
• Science Citation Index (SCI)
• Social Sciences Citation Index (SSCI)
• Arts & Humanities Citation Index (AHCI)
• Index Chemicus
• Current Chemical Reactions.
Za sociologe je relevantan dio koji indeksira citatna baza SSCI. Nakladnik baze WoS je
Thomson Scientific.

Current Contents (CC) u Hrvatskoj je napopularnija bibliografska baza podataka.

Razlozi njezine popularnosti su relativno visoki kriteriji odabira časopisa, pokrivenost svih
područja znanosti, učestalost ažuriranja, sažetak autora, adrese autora, nazivi i adrese
izdavača, mogućnost pregleda sadržaja pojedinog broja časopisa te dodatne ključne riječi
koje unapređuju pretraživanje. Nakladnik baze je Thomson Scientific.
Baza se sastoji od :
1. sadržaja brojeva časopisa
2. bibliografskih zapisa radova iz više od 7600 vodećih svjetskih časopisa iz svih područja
znanosti te više od 2000 knjiga i zbornika skupova.
Preko svojih sedam sekcija Current Contents pokriva sva područja znanosti. Za sociologe su
najzanimljivije sekcije:
Social and Behavioral Sciences (BEHA) koja pokriva više od 1.620 vodećih svjetskih
časopisa iz društvenih znanosti uključujući područja kao što su antropologija, ekonomija,
informacijske znanosti, knjižničarstvo, komunikacije, lingvistika, međunarodni odnosi,
obrazovanje, planiranje i razvoj, političke znanosti, poslovanje, povijest, pravo, socijalna
medicina, sociologija, upravljanje te zemljopis.
Arts and Humanities (ARTS) jer pokriva oko 1.120 vodećih svjetskih časopisa iz
humanističkih znanosti, uključujući područja kao što su arhitektura, izvedbena umjetnost,
filozofija, lingvistika, književnost, povijest, religija i teologija te vizualna umjetnost.
Kriteriji odabira časopisa između ostalog uključuju i učestalost citiranja, citate autora i
urednika, urednički integritet i recenziju te uključivanje što većeg broja međunarodnih
časopisa kako bi se uravnotežila zastupljenost autora različitih nacionalnosti.

SocINDEX with Full Text u svijetu je najpoznatija i najsveobuhvatnija baza iz područja

socioloških znanosti. To je mješovita baza (bibliografska, citatna i cjelovitih tekstova), a

74
obuhvaća više od 1.918 000 zapisa i tezaurus sa više od 19.300 pojmova oblikovan od
stručnjaka i leksikografa. SocIndex sadrži cjelovite tekstove za 428 "core" časopisa u
rasponu od 1908. godine do danas i 136 "priority" časopisa. Baza također uključuje cjelovite
tekstove iz više od 720 knjiga i monografija, i 6.785 izvješća sa konferencija. Pokriva period
od 1908. godine.

Osnove pretraživanja

Preduvjet je računalo s pristupom internetu18 i instaliran neki preglednik (browser). Korisničko

ime i lozinku osigurava akademska ustanova odnosno studentski status (a ovo prvo može se
dobiti[?] u knjižnici HS ili kod administratora). Bazu možete odabrati abecedno ili po
znanstvenim područjima.
Kod pretraživanja najčešće ćete se služiti:
 jednostavnim i naprednim pretraživanjem
 kombiniranjem rezultata pretraživanja
 ograničavanjem
 pregledom
 pohranom, ispisom i slanjem e-mailom

Kao pri svakom pretraživanju oblikovanje upita je ključni moment započinjanja

pretraživanja.
Protokol uključuje sljedeće korake:
1. formulirati rečenic/e i obratiti pozornost na razinu općenitosti, jer preopćenita
formulacija daje veliki odziv tj. previše rezultata a preciznijim oblikovanjem olakšavate
daljnje korake i dobivate inicijalno preciznije rezultate;
2. identificirati nezavisne pojmove;
3. raščlaniti pojmove na sinonime i/ili srodne pojmove pri čemu možete koristiti rječnike
ili tezauruse;
4. odrediti gramatičke oblike istog pojma i uključiti razne pravospisne ili transliteracijske
običaje koje treba kombinirati sa operatorom OR (npr.: jednina/množina –
teenager/s, man/men; razlika američki/engleski pravopis: color-colour, organisation –
organization, delinquency – deliquency; ili, npr. za ’prevladavanje transliteracijskih
razlika’ povezati sa OR ove oblike: Ruder, Ruđer, Rugjer)
5. raščlanjene nezavisne pojmove treba kombinirati sa operatorom AND

18
O modusima pristupa i njihovim detaljima vidi na stranicama Ministarstva znanosti...
http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=8925&sec=3139

75
Zamjenski znakovi (wildcard)i kraćenje (truncation) koriste se da se obuhvate svi oblici riječi
(vidi. 4 točka gornjeg Protokola).
Postoji lijevo, desno i kraćenje unutar riječi. Aregatori i baze koriste različite znakove i
sintaksu za kompleksnija skraćivanja pa ćemo dati uvid samo u glavnije baze.
Ovidove baze (npr. Eric, CC, PsycInfo) nemaju lijevog nego omogućuju samo desno
kraćenje:
– : ili $ - neograničeni br. znakova iza zadanog korijena
– $1, ..., npr: $4 – ograničili na 4 znaka iza korijena
– ? – zamjenjuje 0 (ni jedan) ili 1 znak u riječi ili na kraju
– # - zamjenjuje 1 znak u sredini ili na kraju riječi (npr. wom#n = woman,
women)
– u istom izrazu može se kombinirati više znakova: npr. organi#ation$1

Thomsonove baze (npr.: WoS): poznaju isto samo desno kraćenje i zamjenske znakove:
• $ ili ? – zamijeniti 1 znak ili više na kraju riječi
• * - mijenja 0, 1 ili više znakova na kraju ili u sredini
Elsevierov Science Direct, isto samo desno i u sredini:
• ! – zamjenjuje neograničen broj znakova na kraju
• * - zamjenjuej 0,1 ili više... u sredi ili na kraju
• Scopus
• * - zamjena 0 ili više znakova na kraju ili u sredini
• ? – zamjena 1 ili nijednog znaka bilo gdje unutar riječi

Operatori – osnovni (Booleove)

• AND – sužava na presjek, dokumenti sadrže obje riječi
• OR – proširuje na skup,dokumenti sadrže sve riječi
• NOT – isključuje neke riječi (oprezno korištenje)
[pri korištenju više operatora koriste se zagrade npr. (x OR y) AND z]

Ostali operatori – dopunski:

Kod Ovidovih baza mogu se koristiti operatori približnosti (ADJ) i učestalosti (FREQ)i to kod
pretraživanja baze Current Contents
ADJ definira udaljenost između dvije riječi po kojima se provodi pretraživanje, a FREQ se
koristi samo u polju sažetak - ab (abstract)

76
(U primjeru mobile phone$1.ab./freq=3 pretražuju se samo dokumenti u kojima se izraz
mobile phone$1 u sažetku pojavljuje najmanje tri puta. Učestalost pojavljivanja određene
riječi ili izraza u sažetku može značiti da je ta riječ (izraz) posebno relevantna za rad.)

Kod Ebscovih baza za operator približnosti koristimo slova N (Near) i W (Within)

Operator približnosti koristi se kod pretraživanja po ključnim rječima, a istovremeno se mogu
koristiti i Booleovi operatori. Primjerice, N5 će pronaći sve zapise u bazi podataka unutar
kojih se između riječi po kojima pretražujete ne nalazi više od pet (drugih) riječi, neovisno o
redoslijedu riječi. Npr. digital N5 library će pronaći: digital library ali i digital reference
collections in small academic library. Kod operatora W

Slično je i kod Scopus baze gdje su operatori približnosti slijedeći:

• w/nn - koristiti za određivanje broja riječi koje mogu stajati između izraza po kojima
se pretražuje. w označuje unutar (within), a nn označuje broj od 1 do 255 (npr.
Suicide w/3 anomic znači da će dohvaćati sve tekstove koje ove dvije riječi spominju
na određenim uzajamnim udaljenostima)
• pre/n - kao i u prethodnom slučaju pronalazi obje riječi, ali određuje i njihov
redoslijed: prva će biti ispred druge, odvojena određenim brojem riječi

Online baze se najčešće koriste za pretraživanje predmetne literature pa je i pristup preko

tzv. predmetnica posebno razvijen. Označivanjem predmetnicama glavni i najiskoristiviji je
označiteljski postupak u bazama. Postoje barem tri vrste predmetnih oznaka: one koje
dodjeluju autori tekstova (autohor keywords) i predstavljaju nekontrolirane izraze, one koji
dodjeluju stručnjaci pri izradi baza (keyword plus) i tzv. subject heading koji dodjeljuju isti
stručnjaci odabirom kontorliranih termina iz pojmovnika ili tezaurusa.19
Proces tijekom kojega se korisnikov upit povezuje s izrazima iz tezaurusa naziva se
mapiranje (mapping). Korisniku omogućuje postavljanje upita na prirodnom jeziku, neovisno
o poznavanju terminologije, sintakse pretraživanja, gramatike i sl. Nakon mapiranja
ponuđene pojmove pronađene u tezaurusu, korisnik zatim odabire za daljnje pretraživanje.
Mapiranje se može koristiti isključivo kod baza podataka s rječnikom kontroliranih izraza –
tzv. tezaurusom.

Slika 7. Primjer mapiranja u Ovidovim bazama (baza Medline):

19
Svaka predmetnica ili predmetna oznaka unutar tezaurusa ima opis (definicija izraza i za što se
koristi opisani izraz), sinonim, pojmove srodnog značenja i podređene i nadređene pojmove.

77
Slika 8. Mapping display prikazuje dostupne predmetnice za izraz mobile phone:

Opcije Explode i Focus omogućuju dodatno proširivanje ili sužavanje pretraživanja:

Explode omogućava da dobijete SVE radove koji sadrže željenu predmetnicu, a Focus će
ograničiti pretraživanje samo na radove kojima je tražena predmetnica ujedno i glavna tema.
Ako nijedna od ponuđenih predmetnica ne odgovara, označi se kućica Search as Keyword.
(vidi zadnji redak gornje slike).
Na primjeru pretraživanja Current Conents baze u Ovidu pokazat će se najčešći
postupci kod pretraživanja.
Slika 9 Zaslon za pretraživanje (Advanced Search):

78
Slika 10. Za pronalaženje određene reference na raspolaganju je Find Citation:

Predmetno pretraživanje u bazi Current Contents obuhvaća pretraživanje sljedećih polja:

• naslov (Title)
• ključne riječi (Author Keywords)
• sažetak (Abstract)

79
U modusu predmetnog pretraživanja u naredbeni redak ne upisuju se imena autora
Rezultat takvoga pretraživanja radovi se u kojima se određeni autor spominje u naslovu,
ključnim riječima i sažetku.
Pretraživanje po autorima izvodi se kada je autor već poznat i kad se prati njegova
znanstvena publicistika, kao i nakon predmetnoga pretraživanja kojim se došlo do autora ili
skupina autora koja se bavi zanimljivim područjem. Pretraživanje po autoru može rezultirati
radovima do kojih ne biste došli predmetnim pretraživanjem.
Slika 11. Prikaz popisa autora (imena dana samo inicijalima)

Slika 12. Bibliografski zapis pronađene jedinice (crvena slova odgovaraju uvjetima
pretraživanja, vidi Slika 9, treći set uvjeta 'gsm')

Pretraživati je moguće i po naslovima radova, naslovima časopisa (sadržaje časopisa),

limitirati dohvat rezultata po vrsti građe, i sl.

Kombiniranje rezultata pretraživanja neophodno je kako bi se, s jedne strane,

smanjio broj pronađenih rezultata, a s druge strane, značajno povećala njihova relevantnost.

80
Kombiniranje rezultata pretraživanja je kao da prevodite vaš početni upit u matematičku
formulu. Tek kombiniranjem pojedini “članovi formule”, tj. vaši setovi, zadobivaju pravi
smisao.
Rezultati pretraživanja najčešće se kombiniraju Booleovim operatorima OR i AND.

Postupak:
1. skupiti sve sinonime – nekog pojma (u ovom primjeru tri)
2. navesti drugi pojam koji čini dio složenenog pretraživanja
3. naredbeni redak izrazom 1 OR 2 OR 3 sakuplja zbroj svih rezultata sa svakim od tri
sinonima (vidi označeno crvenom strelicom):
Slika 12 Naredba kombiniranog pretraživanja

4. Oba pojma (u najvećem terminološkom obuhvatu) sudjeluju u filtriranju [set 5 uključuje sve
sinonime pojma mobil phone]. Sljedeći korak jest pronalaženje svih dokumenata u kojima se
spominju oba pojma od kojih se sastoji upit - i mobilni telefon i zdravlje.
U naredbeni redak (set 6) upiše se izraz 4 AND 5 (kao rezultat dobit će se dokumenti koji
sadrže pojam/termin zdravlje i sinonime pojma u setovima 1-3) te se klikne na Search.
Set broj 6 na osnovnom zaslonu sada sadrži relevantne radove.
Slika 13. Redosljed i sintaksa izvođenja kombiniranja rezultata pretraživanja

81
 Pohrana rezultata pretraživanja
Prije pohrane potrebno je odabrati radove koji se žele pohraniti, klikom na kućicu ispred
naziva rada. Za to se koristi Results Manager koji se nalazi na dnu svake stranice, a sastoji
se od 5 dijelova:
1. Rezultati (Results) – odabiru se ako se želi pohraniti samo prethodno označene
rezultate, sve rezultate na ovoj stranici, ili sve rezultate pronađene pretraživanjem.
2. Polja (Fields) – odabiru se polja koja se žele pohraniti za pojedini rezultat (skraćeni
zapis, zapis sa sažetkom,...).
3. Format zapisa (Results Format) – odabire se format u kojem se pohranjuju vaši
rezultati (Ako će se pohranjeni rezultati kasnije učitavati s nekim od tekstualnih editora
(Notepad, WordPad, MS Word i sl.) odaberi se format Ovid (default).
4. Akcije (Actions) – između opcija Display, Print Previews, E-mail i Save, odabire se
ova posljednja za pohranu rezultata pretraživanja.
5. Ključevi za sortiranje (Sort Keys) – odabiru se primarni i sekundarni ključ za
sortiranje. (Npr. možete sortirati po naslovu časopisa, a potom po abecedi prema prezimenu
prvog autora.).
Nakon Save, sa tipkom Continue pohranjuju se rezultati na računalu u odabranu datoteku.
Slika 14. Pohranjeni skraćeni bibliografski zapis izgleda ovako:

82
 Pohrana strategije pretraživanja izvodi se u slučaju kada se provelo složeno
pretraživanje koje vrlo dobro pokriva predmete interesa i daje kvalitetne rezultate.
Potrebno je registrirati se kao korisnik (otvoriti Personal Account)
• Na osnovnom zaslonu klikne se na ikonu Save Search/Alert koja se nalazi ispod
tablice s prikazima rezultata pretraživanja.
• Otvara se prozor za login:

Slika 15. Login 'prozor'

Upišu se traženi podatci i klikne se na ikonu Create. Ako je korisnik prethodno već
registriran, upisuje se kori sničko ime i lozinku i klikne na ikonu Login za nastavak rada

U novootvorenom prozoru Save Current Search strategija se pohranjuje pod određenim

imenom, ne duljim od 8 znakova, koje se upisuje u polje Save Name. Detaljniji opis strategije

83
moguće je upisati u polju Comments. Također je potrebno odrediti želi li se strategija
pohraniti privremeno, na 24 sata (Temporary), ili trajno (Permanent).

Slika 16 Imenovana pohranjena strategija pretraživanja

Korištenje pohranjene strategije

Za pokretanje pohranjene strategije potrebno je kliknuti na ikonu Saved Searches/Alerts u
gornjem dijelu osnovnog zaslona za pretraživanje Otvorit će se prozor Saved Searches.
Klikom na kućicu označi se strategija koja se želi ponovo pokrenuti. Za nastavak rada klikne
se na Run Program koji će porukom Saved Search Execution Complete potvrditi da je
pretraživanje provedno.
Klikom na ikonu Main search page vraća se na osnovni zaslon gdje se mogu vidjeti
rezultati pretraživanja.
Neke baze ovdje nude i odabir obavještavanja.
Ako odaberete AutoAlert, iz baze se elektroničkom poštom automatski dobivaju najnoviji
rezultati pretrage prema pohranjenoj strategiji.
Kada se iz padajućeg izbornika odabere AutoAlert i klikne na Save, dobiva se obrazac
AutoAlert Options. U njemu se upisuje e-mail adresa na koju se šalju najnoviji rezultati.

Odabrani primjer pokazuje osnovne i najčešće mogućnosti kod pretraživanja baza podataka.
Kako je već istaknuto iste baze dostupne su preko različitih agregatora i izdavača, a razlike u
'manipulacijama' predstavljaju varijacije na izložene postupke.
Podrobne upute daju proizvođači i nuditelji usluga na svojim stranicama. Svakako je
potrebno konzultirati priručnik o pretraživanju online baza iz popisa literature.

84
Preporučena literatura i izvori.
Online baze podataka : priručnik za pretraživanje. Zagreb : Centar za online baze podataka ;
CARnet, 2006, Portable Document Format. Dostupno na:<
http://carnet.hr/crepozitorij/priručnik_online.baze.pdf >. ISBN 978-953-6802-13-5

Centar za online baze [mrežno mjesto]. Osuvremenjeno 2009-07-04 [pristupljeno 2009-05-

22]. Dostupno na: http://www.online-baze.hr/ob/novosti

Online baze podataka [online]. Zagreb : CARnet, 2008. [pristupljeno 2009-05-22]. Dostupno
na: http://wwww.carnet.hr/tematski/onlinebaze/baze

85
 II. dio
Osnove akademske pismenosti

X. Znanstveni časopisi i vrste radova koje objavljuju

Nastanak i funkcije znanstvenih časopisa

Nastanak znanstvenih časopisa mora se promatrati u kontekstu širenja znanstvenih

zajednica početkom 17. stoljeća. Do tada su glavni kanali komuniciranja između
znanstvenika bili ograničeni na pisma i dizertacije, a tek su knjigama 'dohvaćali' šire tržište.
Komunikacija je bila ograničena, a rezultati znanstvenih otkrića nisu bili podvrgnuti
zainteresiranoj znanstvenoj javnosti. U toj se situaciji oblikuju udruge znanstvenika koje na
svojim sastancima promoviraju rad svojih članova i njihova istraživanja. Prva udruga bila je
Accademia dei Lincei iz Rima koja je djelovala od 1600. do 1630. godine. Značajna je zbog
toga što je 1609. godine objavila zbornik rasprava sa svojih sastanaka pod naslovom Gesta
Lynceorum. Kao plod sličnih socioprofesionalnih konstalacija nastali su i prvi časopisi 1665.
godine. Prvi, u Francuskoj pod imenom Journal des Sçavans (5. siječnja) i drugi nekoliko
mjeseci kasnije u Engleskoj pod nazivom Philosophical Transactions.20 Povijest oba časopisa
iznimno je zanimljiva i predstavlja gotov ekletantan primjer znanstvene komunikacijske
forme. Engleski se časopis razvio iz nevidljivog društva, invisible college, čiji su članovi
komunicirali osobno ili prepiskama. Društvo, prvotno oblikovano 1640. u Oxfordu dobiva
formaliziraniji oblik 1660. kada postaje Royal Society (London) i ostaje do današnjeg dana
izdavačem časopisa koji još neprekinuto izlazi.21
U 17. stoljeću i druge zemlje pokreću svoje časopise, primjerice, Italija 1667., Njemačka
1670., a već 18. stoljeće bilježi brzi porast časopisa među kojima prednjače njemački, a
slijede ih engleski, francuski, pa talijanski i danski, prvi se hrvatski znanstveni časopisi
pojavljuju u 19 stoljeću…22

Iako je časopis nastao iz forme pisma i eseja vrlo se brzo razvijao u visokostrukturirani i
socioprofesionalno stratifcirani kanal znanstvenog komuniciranja.

20
Upoteba riječi 'filozofski' u naslovu derivirana je iz termina 'prirodne filozofije' koji se upotrebljavao u
generičkom smislu znanosti.
21
Mnoga proslavljena imena objavljivala su u časopisu: Newton je objavio 17 članaka, uključujući i prvi
članak Nova teorija o svjetlu i bojama. Objavljuju i Darwin i Faraday, a časopis se 1887. proširuje na
dvije serije: A – za fiziku i matematiku i tehniku, i B – za biologiju.
22
O povijesti hrvatskih časopisa vidjeti: Sorokin, Branka. Hrvatski časopisi: povijesni pregled [online].
U: Otvorena informacijska enciklopedija. – Zagreb: Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo,
2009. [pristupljeno 2009-05-22]. Dostupno na http://www.hidd.hr/articles/casopisi.php

86
Sociolozi i povijesničari znanosti sagledavajući ulogu časopisa u institucionalizaciji znanosti
ističu njegovu povijesnu trojaku ulogu:
 formativnu
 komunikacijsku
 memorijsku.

Formativna uloga
Insitucionalizacija znanosti temeljena je na
 sustavu autoriteta (status i pripadajuća moć pojedinaca i grupa),
 mehanizmima sustava kontrole kvalitete i njihovim statusnim nositeljima,
 javnosti rezultata rada (u punom smislu tehnološki omogućuje tisak i prometne veze),
 etičkim normama slobode, odgovornosti i povjerenju te na
 intelektualnom vlasništvu kao pravu vlasništva na otkriće te pomoćnom sredstvu
poput prvenstva u objavljivanju i brzine u objavljivanju radi zaštite intelektualnog
vlasništva

Časopis intervenira u sve nabrojane sastavnice i temelje institucionalizacije i omogućava

njihov puni razvoj. Pojavom časopisa dolazi do 'preraspodjele' autoriteta s dotadašnjih
ekskluzivnih nosilaca: sveučilišta, akademija, znanstvenih društava i pisama, te dizertacija i
knjiga (komuikacijskih kanala) koji su dotada dominirali kao legitimni medij u znanosti. Osim
samih autora, vrijednost njihovih sadržaja nitko nije dodatno provjeravao.
Časopis je postupno unio standarde u znanstveni rad i razvio sustav recenzija i usvajanje
znanstvenog aparata fusnota i referenci. Omogućio je do tada još neviđenu razinu javnosti
rezultata znanstvenog rada i unio nove kategorije autoriteta u vidu glavnih urednika,
uredničkih i savjetničkih kolegija i recenzenata. Intelektualno vlasništvo u znanosti s
časopisnim je člankom dobilo novi oblik. Javno objavljeni znanstveni članak osigurao je
svojem vlasniku – autoru prepoznavanje prvenstva nad rezultatima rada i osigurao „zaštitu“
ideja korištenjem i putem referiranja na objavljeni članak u njegovim citatima što ih sadrže
radovi drugih znanstvenika.
Komunikacijsku ulogu časopis je ubrzo utvrdio svojim oblikom 'hladnog' medija.
Naime oblikujući se na papiru, lako dostupnom osigurao je brzu prostornu distribuciju znanja,
eliminirao nesporazume krivih interpretacija temeljenih na sjećanju i osobnim intepretacijama
slušaća, te omogućio brzu kumulaciju objektiviranog znanja.
Memorijsku ulogu časopis ispoljava u funkciji javnog i trajnog arhiva na znanosti
utemeljena znanja.

87
Današnjem oblikovanju znanstvenih časopisa i brzom razvoju moderne znanosti pridonjelo
je uvođenje anonimnih recenzija koje su ubrzale i olakšale profiliranje i stupnjevanje
institucionalizacije određenog područja znanosti. Recenzentski postupak jedna je od
najstarijih tekovina znanstvenog časopisa.

Funkcija recenzije u znanstvenom časopisu:

 ocijeniti kvalitetu rada za potrebe uredništva, kako bi se spriječilo objavljivanje
neoriginalnih, neznanstvenih članaka, i
 pomoći autoru u oblikovanju rada, kako bi se osiguralo citiranje relevantne literature u
objavljenom članku te razvio i popravio stil pisanja (ukazivanjem na način izricanja
misli i prikaz rezultata)

Tijekom povijesti recenzentskog postupka u znanstvenim časopisima utvrdile su se njegove

dobre i loše strane.

Dobre strane:
 rasterećivanje urednika i uredništava od procjene radova za koje nisu kompetentni ili
nemaju vremena;
 poboljšavanje 'ekološkog sustava' znanstvene discipline primjenom kriterija selekcije;
 pomaganje autorima u procesu pisanja i oblikovanja znanstvenih tekstova i
istraživanja

Slabe strane
 sporost – što za posljedicu ima odugovlačenje u objavljivanju rezultata, (pa i
potencijalni gubitak prava prednosti u objavljivanju najnovijih otkrića.)
 mogućnost odabira nekompetentnog recenzenta
 neprihvaćanje recenzentskog mišljenja od strane autora

Danas se za prevladavanje loših strana koristi:

 vođenje preciznog kalendara zaprimanja rukopisa i ažurno prosljeđivanje na
recenzije;
 dosljedna primjena dvostrane anonimnosti postupka;23
 podrobno upućivanje autora u postupak recenzije, pogotovo ako je ova negativna;

23
Dvostruka anonimnost recenzentskog postupka znači da ni autor dijela koje se daje na recenziju niti recenzent
toga dijela ne znaju jedan za drugoga. Smatra se da taj 'ideal' pridonosi objektivnosti postupka i smanjuje mogući
'pritisak' na recenzenta, razne oblike pristranosti te olakšava komunikaciju recenzenata sa glavnim urednicima
časopisa.

88
  prepuštanje konačne odluke o objavljivanju uredniku i uredništvu

Suvremeni znanstveni časopisi danas izlaze u tiskanom i elektroničkom (online) obliku.

Teško je govoriti o broju danas aktivnih časopisa zbog njihove izrazite dinamičnosti i
'nestabilnosti'. Brzina i karakter promjena (promjene naslova, dijeljenje 'časopisa' na različite
serije, 'spajanje' različitih naslova u jedan) obilježavalo je časopise kroz stoljeća. No glavno
obilježje časopisa njihov je eksponencijalni rast.

Dinamika rasta:
godina broj naslova
1700. 30
1730. 330
1800. 750
1885. 5.100
1920. 25.000
1930. 36.000
1950. 50.000
1970. 75.000
(danas preko 100.000)

Više je razloga ovoga trenda, no neizostavan i glavni je temelj ove eksplozije – demografski.
Svjetska je znanstvena zajednica masovna, a čak 90% znanstvenika živi u najrazvijenijim
zemljama Europe , SAD, Rusiji – zemljama koja imaju tradicionalno visoka izdvajanja za
znanost, razvojna istraživanja i izobrazbu.

Suvremeni znanstveni časopisi

Kad je riječ o aktivnim (izlazećim), recenziranim znanstvenim časopisima relevantne
sekundarne baze serijskih publikacija24 daju brojku od približno 23.000 naslova. Od tog broja
svega do 9.000 naslova ulazi u najselektivniji izbor za tzv. jezgru najkvalitetnijih znanstvenih
časopisa.

Kriteriji za ulazak u 'jezgru' ili skupinu časopisa koja je relevantna za neko područje
oblikovani su još iz 60' ih godina XX. st. Oni uključuju kompleksne 'uvjete' koje časopisi
postižu dugogodišnjim redovitim izlaženjem.
U takvim časopisima:

24
Ulrihcweb – International Directory of Periodicals – Ulrich Periodical Directory baza je koja pokriva sve
serijske publikacije (uključujući i znanstvene časopise)

89
• rukopisi moraju donositi nalaze istraživanja temeljene na provjerljivim i pouzdanim
metodama i statističkim postupcima;
• urednički odbor mora imati predstavnike iz svih poddisciplina kojima se časopis bavi;
• osim urednika mora biti osiguran kvalitetan recenzentski tim;
• mora se održavati redovito izlaženje s pripisanom i dodjeljenom dinamikom;
• mora se dobivati određen broj citata od drugih časopisa (tj. časopis mora biti
spomenut u referencama članaka objavljenjih u drugim časopisima);
• mora biti zastupljen u relevantnim sekundarnim izvorima literature (bibliografije,
citatne baze, bibliografske baze, kao npr. CC, SA, MLA, ERIC,...SCCI, SCI)

No, i prije ovih kumulativnih uvjeta da bi publikacija bila definirana i kategorizirana kao
časopis - mora zadovoljiti formalne međunarodne kriterije.
Časopis mora biti primjereno 'opremljen'.
Na naslovnoj stranici moraju se nalaziti:
ISSN broj (Međunarodni standardni broj serijske publikacije)
CODEN (skrać. naziv časopisa na devet slova)
Brojčani ili kvantitativni podatci o početnoj godini izlaženja, frekvenciji izlaženja,
[Časopis mora izlaziti periodično zato se zove periodical (najmanje 1 godišnje, a vrlo
rijetko izlazi češće od 1 mjesečno)]

Osim tih podataka časopis mora sadržavati i opisne ili kvalitativne podatke o o mjestu i zemlji
izdanja, o uredništvu, upute za autore, informacije o vrstama članaka koje objavljuje,
podatke o recenzentskom postupku i sl.
Znanstveni časopisi najčešće jasno strukturiraju sadržaj u stalne i povremene rubrike (npr.
članci [articles], prikazi i obavijesti [reviewes], komentari, pisma [letters], nekrolozi [obituaries]
i td.)

Vrste članaka
Glavno sadržajno obilježje, 'sastojak', znanstvenih časopisa jesu kategorizirani članci, tj.
članci koji nakon recenzentskog postupka kao dio ocjene dobivaju i oznaku kategorije. Ta
kategorija govori i o namjeni i o 'dosegu' članka.
Svako područje znanosti ima svoju paradigmu članka, ali svojevrsni standard postoji od
konca 1960-ih godina.
Članci moraju biti adekvatno opremljeni: sažecima na engleskom jeziku; ključnim riječima ili
nekim klasifikacijskim sustavom (UDK ili specifičniji) i moraju donjeti kompletan popis
referenci na koje se autor u tekstu poziva...

90
Najčešće 'tipizirane' kategorije članaka jesu izvorni znanstveni članak, prethodno pripoćenje,
pregledni znanstveni članak, konferencijsko priopćenje – naručeni rad, stručni članak
Glavna obilježja svakog.
 Izvorni znanstveni rad najčešće donosi opis rezultata originalnih istraživanja. Njegov
sadržaj mora biti razumljiv, nov, važan i istinit.
Dijelovi znanstvenog rada:25 Sažetak (Što je sadržaj članka?), Uvod (O čemu je riječ
te što se i zašto istraživalo?), Materijal i metode (Kako se istraživalo?), Rezultati (Što
se pronašlo?), Diskusija (Što dobiveni razultati znače?), [Popis literature].
 Prethodno priopćenje prva je kraća obavijest o rezultatu istraživanja i nije
znanstveni radu pravom smislu
 Pregledni znanstveni rad temelji se na objavljenim radovima koje autor na
originalan način sistematizira i sintetizira. Traži pregled i isčitavanje velikog broja
izvora i literature. Može ispoljavati posebnosti u strukturi sadržaja, ali znanstveni stil
ostaje imperativ:
Opsežan uvod koji mora postaviti pitanja na koja će se donijeti odgovori na kraju
članka; dio sa opisom metoda treba uključiti što je pretraživano, kako u kojem
razdoblju i koje je metode koristio istraživač; dio sa diskusijom mora biti
sveobuhvatan i nepristrano prikazati prikupljene objavljene podatke i informacije;
popis citirane literature mora biti pomno odabran, provjeren i uređen jer se koristi i
kao skrivena selektivna bibliografija za druge istraživače.
Pregledni rad koja ima za cilj prikazati state of the art ili stanje područja, mora
stilistički biti ujednačen i vrlo eksplikativan u terminologiji bez previše uskih fah
žargonskih termina jer je često namijenjen i širem auditoriju (studenti i sl.). U toj
'podvrsti' preglednog rada „autor piše više kao mentor“.
 Stručni rad težište stavlja na primjenu poznatoga, na širenje znanja, ne objavljuje
nove rezultate ali je koristan za širu strukovnu zajednicu jer obrađuje i diseminira
poznato.

Od ostalih nekategoriziranih radova posebno treba upozoriti na:

 Prikaz knjiga
Višestruko koristan oblik pismenog priopćavanja jer se na temelju prikaza:
1. proizvodi korisno pomagalo za izbor knjiga za javne i privatne zbirke;
2. razvija vještina čitanja, sažimanja i pisanja presudna za oblikovanje vlastitih
većih radova;

25
Više o dijelovima članaka i njihovim funkcijama vidi u sljedećem poglavlju.

91
 3. povećava brzina recepcije u struci kojoj se pripada (jer se uglavnom prikazuju
novije publikacije);
4. vrlo postupno stiče i status stručnjaka u području;
5. potiće suradnja sa znanstvenim i stručnim časopisima i uredništvima;
6. nabavlja literatura (jer je prikazana publikacija često oblik prikazivačeva
honorara)

Pisanje prikaza važno je i za studente jer višestruko uvodi u elemente znanstvenog

rada: akribiju, kritičnost, konciznost, sistematičnost i jasnoću. Upute autorima često
specificiraju veličinu prikaza ali ima i znatnih varijacija u dužini i kvaliteti
(ambicioznosti). Ozbiljni i ugledniji prikazivači (profesori i stručnjaci u području) često
nemaju ograničenja na tipične 4 kartice teksta već i dvostruko prelaze zadane okvire.
Mogli bismo kategorizirati prikaze u dvije skupine ili dva oblika:
kratak-informativan i pregledno-kritičan. Oblik se može dogovoriti sa uredništvom.

Pisanje prikaza za leksikone, rječnike i sl. sekundarnu i tercijarnu literaturu:

Osim formalnog opisa publikacije (autor/i ..., u (prvom ili ponovljenom) izdanju ... iz.
(mjesto izdavanja/izdavač.., na 490 stranica) donosi se sud i ocjena na temelju
pregledanog i podrobno opisanog 'uzorka'. To može biti skupina natuknica, neki
pojam ili detalj. Ne opisuje se cijeli sadržaj nego se spomenu posebnosti organizacije
građe i prezentacije. Može se spomenuti je li knjiga 'korisnički gostoljubiva' i zašto to
mislimo.
Pisanje prikaza za knjige
Osim formalnih dijelova opisa publikacije (npr.: tko, gdje i kod koga objavljeno, kada i
po kojoj cijeni, u kojoj nakladi) potrebno je opisati sadržaj i kako je izložen. Ton
prikaza nikada ne smije biti uvredljiv, čak i kada je vrlo kritičan.
Za pregledno-kritičan prikaz preporuča se prije pisanja upoznati radove autora, širu
temu , novije radove na temu ili o predmetu, kako bismo u zaključnom dijelu prikaza
mogli i šire kritički valorizirati i odrediti značenje i doprinos djela (npr. Kalanjevi
prikazi). Detaljno čitanje knjige nužno je za analitički prikaz. Takav prikaz mora
sadržavati prikaz autorova rada u području, strukturu knjige i posebnosti izlaganja
građe, u određenom reprezentativnom izboru detaljan opis glavnih ideja ili problema
djela. Pokušati kritički ocijeniti uspješnost autorove realizacije u kontekstu onoga što i
kako je autor zamislio u uvodnom dijelu i gdje se prikazano dijelo 'smješta u prostor
strukovne literature'. osim toga poželjan je i osobni stav kao i ocjena fizičke i
intelektualne opremljenosti publikacije osobito u smislu: je li knjiga pisana zanimljivo,
kakav je stil, kako je knjiga opremljena, kako su vođene i organizirane bilješke, ima li

92
 knjiga bibliografiju – popis citirane literature, ima li knjiga kazala i indekse (autorski i
predmetni).

Preporučena i korištena literatura i izvori

Jokić, Maja. Bibliometrijski aspekti vrednovanja znanstvenog rada. Zagreb : Sveučilišna

knjižara, 2005.

Otvorena informacijska enciklopedija. – Zagreb: Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko

društvo, 2009. [pristupljeno 2009-05-22]. Dostupno na http: www.hidd.hr/enciklopedija1.php

Silobrčić, Vlatko. Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. 5. dopunjeno izd. Zagreb
: Medicinska naklada, 2003. VIII, 220 str. ISBN: 953-176-219-8 [gradivo u pogl. 3-8]

Šercar, Tvrtko Matija. Komunikacijska filozofija znanstvenih časopisa. Zagreb : Globus,

1988. 191 str. ISBN: 86-343-0233-4 [gradivo na str. 5-138].

93
XI Oblikovanje i opremanje rukopisa (tekstova)

Kad se zaključi da se nešto „ima za napisati ili priopčiti“ - slijedi druga odluka:
Koliko će veliki biti tekst i tko će sve raditi na njemu:
(to ovisi dakako o svrsi teksta koji može biti: seminarski rad, kratak prikaz knjige, događaja,
esej, stručni članak, kraća verzija znanstvenog rada, tzv. prethodno priopćenje, istraživanje i
izvorni znanstveni rad, veći pregledni rad, teze ili kvalifikacijski radovi: završni rad, diplomski
rad, doktorski)

Ako članak piše više autora radi se o višestrukom autorstvu kojeg najčešće karakterizira
podijela posla: priprema koncepta, pretraživanje literature i pregled pojmova, izrada
instrumentarija (nacrta istraživanja, ankete, intervjua), provedba terenskog ili laboratorijskog
istraživanja, obrada podataka, interpretacija rezultata, pisanje zaključaka, intragrupne
diskusije i … pisanje teksta.
Najčešće jedan od autora piše, ali svi moraju biti sudionici, svaki autor mora moći braniti
intelektualni sadržaj članka za koji je suodgovoran.

Redoslijed navedenih autora na članku/publikaciji rijetko je abecedni, a često po „težini“

doprinosa članku. Različite vrste intelektualnih doprinosa mogu se istaknuti posebno (npr.
fotografija, ilustracija, … ).
Ako je korištena ili naručena posebna građa ili obrada za potrebe članka na kojoj je tzv.
vanjski suradnik autorskog tima samo izvršio točno naručenu dionicu posla i nije ni na koji
drugi način sudjelovao u pripremi i izradi znanstvenog djela, takav se intelektualni prinos ne
smatra dijelom koautorstva – ukoliko nije drugačije dogovoreno, već se može spomenuti u
fusnoti ili nekoj drugoj napomeni o suradnicima (anketarima, statističarima, ilustratorima,
dizajnerima i sl.).
Količinu više-autorskih radova prilično je dugo određivala vrsta discipline ili područja.
Biomedicinski, prirodoslovni i fundamentalno-istraživački ali i tehnički radovi često su plod
izrazito višeatorskih timova, pa se danas u svijetu govori i o 'hiper-autorstvu' (čak i više od
100 autora).
U društvenim, a posebno humanističkim znanostima i disciplinama znatno se rijeđe ili pak
sporije prakticiraju višestruka autorstva (ili otkrivaju njihove prednosti). Rijetko ćemo u
hrvatskoj sociološkoj produkciji naići na radove potpisanih od tri, četiri ili više autora. Taj se
trend posljednjih 10-ak godina diskretno mijenja što može biti posljedica veće inkluzije
studenata u istraživačke projekte i inauguraciju u znanstveni život, promjene istraživačkih
obrazaca, povećane interdisciplinarnosti struke i sl.

94
Radni tijek ili redosljed postupaka rada na rukopisu seminara (ili budućem članku) trebao
bi se odvijati na slijedeći način.

• natuknice o predmetu
(voditi računa o odnosima među pojmovima i pokušati re-konstruirati semantičke mreže) –
konzultirati: rječnike, pojmovnike (makro i mikro tezauruse), novije udžbenike
poredati natuknice u slijed jer tako mogu postati izbor i za podnaslove poglavlja ili za
okosnicu sadržaja pojedinih odlomaka rukopisa.
• radni naslov i sažetak
osigurava okosnicu članku za svrhoviti odabir podataka i argumenata
• odabir podataka, ilustracija
• napisati prvu verziju koncepta rukopisa od početka do kraja (literaturu bilježiti
Harvardskim stilom radi sažetosti, ako treba oblikovati i fusnote ali u prvoj verziji koncepta to
previše odvlači pozornost i vrijeme sa osnovnog koncepta)
• stalno oblikovati popis literature i referenci koja se citira (kasnije služi za Popis
literature i bilježaka prema Uputama autorima koje traži časopis ili publikacija u koje se
namjerava poslati rukopis)
• slijedi prva iteracija (PREPRAVLJANJE RUKOPISA): povratak na prvu verziju i
punjenje „kostura“: revizija redosljeda kako bi poredak odlomaka ili blokova i misli bio
logičan, postupan i ujednačen. Svaki dio mora slijediti jedan iza drugoga, svi pojmovi moraju
biti nedvosmisleno definirani, omeđeni i korišteni tijekom cijelog izlaganja. Ako se koriste
kratice i sl . konzultiraj Upute autorima ima li kakav prijedlog za njihovo tretiranje,
inaugururanje i razrješavanje. Ako ne: inauguriraj u prvoj fusnoti, napomeni ili negdje na
početku teksta - uputi u vlastiti sistem ili popis kratica, šifri i sl. koji će biti dijelom posebnog
priloga, dio na kraju članka ili u posebnoj bilješci
• pregledavanje ilustracija
• provjeravanje podataka o citiranoj literaturi
• provjeravanje ujednačanosti naslova ilustracija, načina citiranja, sustava kraćenja
• finalizirana stilistička i pravopisna dotjerivanja
• podjeliti rukopis sa kolegama za razmjenu mišljenja
• dati – oblikovati konačnu verziju naslova i sažetka
• grafički urediti rukopis da se osigura preglednost teksta: (tako da stane cca 1800
znakova po stranici = 1 autorska kartica, otprilike 30 redaka , prored 2,0 [dvostruki prored =
1 redak na svakih 8,5 mm] times new roman veličina 12 pt; margine od 25 mm na sve 4
strane od tijela teksta, a uz lijevi rub i do 30 mm za potrebe recenzenata i lektora, na novome
listu započeti ove dijelove članka:

95
o naslov;
o sažetak na hrv. i engl. jeziku
o kratice, znakove, nazive;
o svako novo poglavlje teksta
o popis citirane literature
o popis bilježaka (prirubnica ili fusnota, endnota)
o tablicu (svaku na posebnom listu)
o opis slika i ilustracija (može i više na jednoj str.)
o zahvale

Dijelovi budućega članka – znanstvenog rada

Naslov
Najočevidniji i najčitaniji dio – najviše privlači pozornost čitatelja
„Sa što manje riječi točno opisati sadržaj članka“ – ideal dobro oblikovanog naslova kako ga
vidi znanost.
Izbjegavati kratice, riječi poput priloga, pridjeva koji povećavaju opseg naslova a ne
povećavaju preciznost naslova:
„ Noviji prilozi ..., prinosi za ...studija o ... Naša opažanja... Najnovija otkrića... Osvrt na…

S druge strane - dijelove koji dopunjuju naslov treba staviti u podnaslov.

Izbjegavati preopćenite formulacije... i semantički prazne ili preopćenite imenice i pridjeve.

Sažetak (Summary ili Abstract)

Jezgrovit prikaz cijeloga članka, a ne samo rezultata. Ključan dio za razumijevanje rada i bez
uvida u sam rad.
Objavljuje se u sekundarnim publikacijama (Sociological Abstract, Current Content, i sl.) i
stoga je neizostavan dio svakog znasntvenog i sličnog rada.
Sadrži do oko 250 riječi (cca pola kartice teksta), a mora spomenuti:
osnovnu svrhu i cilj istraživanja
načela primijenjene metodologije
glavne rezultate
bitne zaključke
Takav sažetak naziva se informativnim sažetkom, a moraju ga imati svi članci u primarnim
znanstvenim časopisima.

96
Sažetak koji donosi samo kratak sadržaj bez istaknute metodologije, rezultata i zaključaka
jest indikativan sažetak a njime se opremaju konferencijska priopćenja i pregledni radovi i
stručni radovi.
Oba tipa sažetka pišu se u trećem licu i pasivu u potpunim i povezanim rečenicama. Sažetak
ne ulazi nikad u potankosti i nikad ne navodi nešto što nije spomenuto u članku, treba
izbjegavati žargon, kratice i literaturu. Piše se u jednom odlomku.
Opsežan sažetak, sinopsis (extended abstract) nalikuje prikazu članka ili knjige i često je 3-
4 puta veći od informativnog sažetka. Može sadržavati tablične prikaze i popise citirane
literature. Obično se u tom obliku predaju izlaganja sa stručnih skupova.

Kada je najbolje sastaviti sažetak?

Razlikuju se preporuke, ali je korisno imati preliminarnu skicu sažetka kao svojevrsni kursor
članku.

Uvod
Svaki tip članka mora započeti uvodom pa makar ga i različito imenovali. Cilj uvoda je da
prikaže narav i značenje odabranog područja istraživanja ili teme. Pri tom ne treba davati
opširan pregled što je do sada na tom polju istraženo i zaključeno i opterećivati uvod brojnim
referencama već odabrati najrelevantnije radove ili zaključke dosadašnjih istraživanja. Ako
pak nema takvih podatka, u uvodu uvijek mora biti objašnjenje zašto je odabrana baš ta
tema, a često se ukratko obrazloži plan rada i istraživanja i naznači se zaključak.
Uvod mora situirati rad u kontekst teme. Mogu se dati tumačenja kratica i posebnih termina.

Tri su funkcijska dijela Uvoda:

a) opis općeg područja istraživanja
b) podaci drugih autora koji su polazišta za naš članak ili za druge članke (varijacije u
društvenim disciplinama mogu biti znatne i bitno varirati veličinu uvodnog dijela)
c) pitanje na koje se očekuje i izlaže odgovor i istraživanje

Materijal i metode

razlaže se dio u kojem se detaljno objašnjavaju kako je rađen rad (istraživanje); koji postupci
i analize su upotrijebljeni [ciljevi i hipoteze, vrijeme/razdoblje i mjesto istraživanja, uzorak
ispitivanja, metode prikupljanja podataka, metode obrade podataka – npr. statističke obrade
ili analize sadržaja i sl.]. Vrlo je korisno i pregledno kad se poglavlje dodatno razdjeli na
potpoglavlja – što ovisi o opsegu materijala i potrebi za sustavnom preglednosti.
Cilj, načelni jest između ostaloga: omogućiti provjeru i ponavljanje opisanih postupaka.

97
Rezultati
Vrlo bitan dio članka jer se u njemu trebaju predstaviti bitni nalazi ili otkrića istraživanja:
Često sadrži tabelarne prikaze ispitivanja i nalaze. Njegova duljina ovisi o rasporedu građe
članka u prethodnom poglavlju (o metodologiji) i o idućem poglavlju (Diskusija ili Rasprava).
Od presudne je važnosti za recepciju i razumljivost (i za recenzente/urednike i za auditorij)
da se rezultati i nalazi sustavno klasificiraju i ekonomično i ergonomično ilustriraju i
potkrijepe. Potrebno je grafički organizirati tekstualni (i/ili netekstualni materijal) za brzo
uočavanje dijelova.
Trebalo bi ga pisati u prošlom vremenu.

Diskusija ili rasprava

Neki autori spajaju prikaz rezultata i raspravu u jedno poglavlje nazivajući ga na neki od dva
ili više načina (zaključna razmatranja, zaključna rasprava i sl.), ali ako je moguće korisno ih
je razdijeliti. Više je razloga tomu: od stilističke, funkcionalne, običaja u disciplini, do blagog
nemara u pogledu forme.
To je svakako jedan od najtežih dijelova članka, traži vještinu sažimanja, kompariranja,
sintetiziranja, akcentuiranja i zaključivanja.

Trebalo bi moći valorizirati značenje rezultata a to je moguće ako se držimo općih pravila
koja kažu da treba:

- prikazati odnose, uopćenosti i načela koja proizlaze iz rezultata;

- komentirati ali ne i ponavljati rezultate;
- istaknuti iznimke ali i povezanosti među rezultatima;
- procjeniti kako se vaši nalazi slažu s objavljenima i protumačiti razlike i
- jasno predočiti praktične i teorijske posljedice vlastitih rezultata.

Zaključak
Navodi se relativno kratko i jasno i argumentirano.
Potrebno je 'zaokružiti' otvorena pitanja i svrhu rada koja se navodi u uvodu.

I na kraju valja zapamtiti

Piše li se rad za potrebe seminara u vidu prikaza pojmova ili područja neki se dijelovi mogu
izbaciti (npr. Sažetak), a neki neće biti prisutni zbog karaktera teme (npr. Metode,…).
No, namjerava li se rad oblikovati za objavljivanje uvijek na umu treba imati određeni 'okvir'
međuprožimajućih odluka i posljedica.

98
Primjerice, o čemu pišem i kome pišem članak (tko je moja ciljana publika) imat će za
posljedicu pomni izbor publikacije (u čemu se objavljuje). Ako je to popularan ili revijalan
izvor trebat će prilagoditi stil pisanja i opremanje teksta bibliografskim bilješkama i
referencama. Kad pišemo za stručne ili znanstvene časopise dokumentiranje (u vidu
bilježaka i bibliografije) je neizostavan dio članka, što nije slučaj u popularnih časopisima.
Nadalje, izbor kanala za objavljivanje (časopis, blog, e-zine, novinski članak) uvjetovat će i
način strukturiranja teme i oblikovanje naslova.

Preporučena i korištena literatura

Silobrčić, Vlatko. Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. 5. dopunjeno izd. Zagreb
: Medicinska naklada, 2003. VIII, 220 str. ISBN: 953-176-219-8 [gradivo u pogl. 3-8]

99
XII. Opremanje rukopisa bilješkama i metode citiranja

Bilješke, bibliografske reference, popisi literature, grafikoni i ilustracije često se nazivaju

dokumentacijskom osnovom rukopisa. Pisanje za znanstvene i stručne časopise zahtjeva da
kategorizirani rad bude opremljen bibliografskim referencama i/ili popisom korištene
literature, bibliografijom. Jednako tako, pisanje „pseudokvalifikacijskih“ radova (seminara) i
kvalifikacijskih radova (diplomski, specijalistički, doktorski i sl.) podrazumijeva ovladavanje
vještinama i znanjima oblikovanja bibliografskih referenci i upotrebu različitih vrsta bilježaka i
napomena.
Pri oblikovanju tekstova često je potrebno neke dijelove budućeg članka potrijepiti dodatnim
informacijama. Te informacije mogu biti vrlo raznolikog karaktera. Informacije koje se odnose
na literaturu koju smo koristili ili na koju se osvrćemo, upućujemo i koje sadrže samo
bibliografske podatke (autore, naziv djela, ... stranice na kojima se nalazi citirani dio teksta i
sl.) nazivamo bibliografske bilješke, bibliografske reference ili dokumentacijske
bilješke, jer služe za dokumentiranje odnosno služe kao jamstvo istinitosti izvjesnih navoda
preciznim upućivanjem čitatelja na korištenu bibliografsku jedinicu ili izvor.
No, tekstovi ne sadrže samo popise bibliografskih referenci fizički organiziranih na različite
načine, već donose i druge sadržaje „izdvojene“ iz glavnog dijela ili „tijela“ teksta.
Druge vrste bilježaka koje ne sadrže bibliografske reference nazivamo eksplikativnim,
objasnidbenima i komparativno-uputnima.
Eksplikativne ili objasnidbene bilješke služe za dopunska objašnjenja ili tumačenja
iznesenih tvrdnji. Mogu sadržavati komentare i kritičke primjedbe i premda najčešće nisu
nužne za razumijevanje glavnog dijela teksta, autori ih rabe da bi uz očuvanu konciznost
izlaganja osnovne teme učinili tekst zanimljivijim i informativnijim. Komparativne ili uputne,
bilješke najčešće upućuju na neku drugu bibliografsku jedinicu, odnosno tekst koji obrađuje
istu ili sličnu problematiku. Budući da znanstvenoj zajednici daju uvid u širu stručnu literaturu,
tj. strukovni kontekst, njihova je uloga važna u znanstvenom komuniciranju, iako u njima
spomenuta djela, tj. bibliografske jedinice, ne moraju biti korištena u izradi autorova rada
(usp. Zelenika, 2000.; Ivanović, 1996.; Žugaj, 1997.). Neke znanstvene discipline
(biomedicinske i tehničke) i znanstveni članci rijetko ili nikako ne koriste ove posljednje dvije
navedene vrste bilježaka jer znanstveni diskurz njihovih kateogriziranih radova visoko cijeni
konciznost i posebnu vrst sažimanja i kondenziranja. Možemo reći da su ove vrste bilježaka
fakultativne te disciplinom ili strukom socijalizirane „publicističke“ vještine. No kad je riječ o
bibliografskim referencama i njihovom sadržaju stvari su znatno „rigidnije“.
Na moguće pitanje koliko bibliografskih bilježaka i koliko literature navoditi potrebno je
odgovoriti ukazivanjem na svhu i izvor citiranja. Citiranje je, naime, dio običajne znanstvene
procedure, po kojoj se u djelu navodi ono što je djelu prethodilo i što je njegovom nastanku

100
pridonijelo. Ono je neizostavan dio znanstvene etičke prakse i „elegantan“ način kako se
isključuje krađa tuđih ideja i rezultata te predstavlja svojevrsnu obranu od plagijarizma.
Glavni su razlozi citiranja drugih radova: podastiranje literaturne podloge vlastitog rada
(navođenje bitnih djela koja su poslužila u oblikovanju vlastitih ideja, interpretacija i
rezultata), potrijepljivanje tvrdnji navođenjem recentnih izvora iz kojih su preuzeti bitni podaci,
iskazivanje poštovanja značajnim prethodnicima, odavanje priznanja kolegama s istog
znanstvenog područja, kritički osvrt na prethodni rad, ispravak vlastitog rada, ispravak tuđeg
rada, ukazivanje na rad koji nije dovoljno poznat. Sada je malo jasnije da citirati treba sa
određenom dozom opreza. Različite discipline imaju različito postavljene „pragove citiranja“.
Kad neke spoznaje postaju dijelom općeg kosenzusa struke ili subdiscipline, postaju dijelom
javnog znanja (što bismo uvjetno mogli ilustrirati sa određenim „literaturnim“ općim mjestima
poput Proustovih „Madleninih kolačića“, Voltaireova „obrađivanja vlastitog vrta“, biblijskih
prispodoba, novozavjetnih fragmenata i sl.). Takvi se „implicitni citati“ često koriste i vrlo su
raznoliki i nije ih potrebno navoditi u bibliografskim referencama.
Citat je, dakle, veza koja se uspostavlja između dijela rada ili cijeloga rada (knjige, članka i
sl.) koji se citira i dijela rad ili cijelog rada koji citira.
Da bismo citirali moramo oblikovati referenciju, tj. bibliografsku bilješku kojom ćemo povezati
citirani dio rada sa mjestom u našem tekstu ili radu. (Nije dovoljno povezati samo na djelo
već i na točnu lokaciju, stranicu prepisanog ili prepričanog sadržaja. Stoga reference moraju
sadržavati i podatak o stranici).
Postoje tri generičke metode oblikovanja takvih bilježaka, tj. bibliografskih referenci.
To su:
a) metoda tekućih bilježaka,
b) metoda brojčanih bibliografskih bilježaka te
c) metoda prvog elementa i datuma (harvarska metoda)

Metoda tekućih bilježaka

Prema ovom načinu citiranja, na kraju rečenice - iza interpukcije ili unutar rečenice, a iza
imena ili ključne riječi o određenom problemu - stavlja se u obliku superskripta ili brojke u
zagradi, arapski broj koji se zatim ponovi na podnožju iste stranice ispod crte kojom
se odvaja glavni dio teksta od dijela koji sadrži bilješke. Iza toga, najčešće na dnu
stranice ponovljenog broja, navodi se sadržaj bilješke.

Sustav tekućih bilježaka dopušta da se vrlo brzo i pregledno izlažu pojedine vrste bilježaka ili
da se izlagački i čitalački ekonomično, ergonomično i kontinuirano fuzioniraju sve tri vrste (i
funkcije) bilježaka: bibliografske, eksplikativne i komparativne. To znači da se jedna tekuća

101
bilješka može odnositi na više dokumenata: na onaj (one) koji su citirani ili i na one na koje
se upućuje iz komparativnih razloga. Svaka tekuća bilješka bez obzira na to sadržava li već
spomenuto citirano djelo, dakle, bez obzira na to sadrži li istu bibliografsko-dokumentarnu
bilješku, dobiva poseban broj (na primjer: 1, 2, 3,…46,…297). Kad se prva bibliografsko-
dokumentarna bilješka za određeno citirano djelo smješta u tekuću bilješku, ona mora
sadržavati dovoljan broj bibliografskih elemenata koji jamče točan i jednoznačan odnos
između te bibliografsko-dokumentarne bilješke i bibliografske jedinice u popisu svih
bibliografskih bilježaka, odnosno u bibliografiji. Drugim riječima, prva bibliografsko-
dokumentarna bilješka mora sadržavati barem imena autora i puni naslov u onom obliku u
kojem su doneseni i u bibliografiji, uz broj odgovarajuće stranice, prema potrebi. (Vidi 1.
primjer)

1. primjer (HRN ISO 690:1998, 14):

Tekst

The notion of an invisible college has been explored in the sciences.32 Its absence among
historians is noted by Stieg.33 It may be, as Burchard34 points out . . .

Bibliografsko-dokumentarna bilješka
32. Crane, D. Invisible colleges.
33. Stieg, M. F. The information needs of historians, p. 556.
34. Buchard, J. E. How humanists use a library, p. 219

Popis bibliografskih bilježaka na kraju teksta ili bibliografija (reference su uvijek potpune, a u
fusnotama mogu biti u skraćenom obliku):
(…)
Burchard, J. E. How humanists use a library. In Intrex: report of a planning conference on
information transfer experiments, Sept. 3, 1965. Cambridge (Mass.): M.I.T. Press, 1965, p.
219
Crane, D. Invisible colleges. Chicago: Univ. Of Chicago Press. 1972.
(….)
Stieg, M. F. The information needs of historians. College and Research Libraries, Nov. 1981,
vol. 42, no. 6, p. 549-560.

Skraćivanje bibliografsko-dokumentarne bilješke u tekućoj bilješci

102
Bibliografsko-dokumentarna bilješka koja se odnosi na prije spomenuti dokument može se
skratiti tako da se uključi kratica za identifikaciju često citiranih jedinica. Ta kratica mora se
jasno obrazložiti u prvoj bibliografsko-dokumentarnoj bilješci ili u tablici kratica.

2. Primjer:
Teorije o društvu : osnovi savremene sociološke teorije / Talkot Parsons ... [et al.]. Beograd :
"Vuk Karadžić", 1969. (dalje citirano kao TOD)

Kad se koriste uobičajene kratice za često ponavljane jedinice, mora se voditi računa da one
budu dosljedno primjenjivane i da nedvosmisleno upućuju na bibliografsko-dokumentarnu
bilješku koju zamjenjuju (Vidi 3. primjer, fusnotu 6 i 7).
Ako se, na primjer, koristi kratica “Opus citatum” ili skraćeno “op. cit.”, odnosno u hrvatskom
“navedeno djelo”, mora se voditi računa o tome da ta kratica mora sadržavati i nužne
identifikacijske elemente ranije spomenute bibliografsko-dokumentarne bilješke.

Moguće je skratiti često ponavljanu bibliografsko-dokumentarnu bilješku tako da se ona

sastoji samo od prezimena autora i broja tekuće bilješke kada se prvi put u tekstu javila kao
bibliografsko-dokumentarna bilješka, uz dodavanje odgovarajućeg broja stranice za citirano
djelo. (Vidi 2. primjer, a u njemu posebno podebljani dio teksta.)

3. primjer (HRN ISO 690:1998, 14):

Tekst
The notion of an invisible college has been explored in the sciences.32 Its absence among
historians is noted by Stieg.33 It may be, as Burchard34 points out . . .. Stieg35 has further
noted . . .
Bibliografsko-dokumentarna bilješka
32. Crane, D. Invisible colleges. Chicago: Univ. Of Chicago Press. 1972.
33. Stieg, M. F. The information needs of historians. College and Research Libraries,
Nov. 1981, vol. 42, no. 6, p. 549-560.
34. Burchard, J. E. How humanists use a library. In Intrex: report of a planning conference on
information transfer experiments, Sept. 3, 1965. Cambridge (Mass.): M.I.T. Press, 1965, p.
219
35. Stieg, bilješka 33, p. 556

103
4. Primjer (časopis Vjesnik bibliotekara Hrvatske) prikazuje kako se u tekućim bilješkama
mogu fuzionirati sve funkcije bilježaka zajedno sa smještajem bibliografske reference koja se
citira:

Zaključno o sustavu tekućih bilježaka. Čitatelju prilagođen svijet ili „tekst u tekstu“

U ovom sustavu citiranja glavni tekst izlaganja oslobođen je svih tekstualnih podataka koji se
odnose na bilo koju vrstu bilješke. Uputni sustav prilagođen je i pojednostavljen za potrebe
čitatelja: sve informacije koje su važne za praćenje citiranih izvora (djela koja smo koristili ili
na koja upućujemo) ili za razumijevanje teksta nalaze se na istoj ili gotovo istoj stranici na
kojoj teče tekst, a o čitatelju ovisi hoće li ih konzultirati ili zanemariti. Dinamika izlaganja i
grafički izgled glavnog tijela teksta mogu teći “neometano”, razmjerno koncizno, a čitatelj

104
može vrlo lako “proširivati” temu “silaskom” u “pod-tekst” u kojem autor može finijim tkanjem
ili daljnjom kontekstualizacijom “proširivati” temu. Kad autor i čitatelj jednom ovladaju
sustavom skraćivanja i rječnikom kratica za bibliografske bilješke, brzo će bilježiti (i pratiti)
izvore, a u ukupnoj količini teksta u tekućim bilješkama sam sadržaj bibliografsko-
dokumentarne bilješke neće zauzimati previše prostora. No ovaj sustav ima jednu “zamku”.
Može navesti “nevještog” autora da izgubi pojam o glavnoj temi: jer sustav tekućih bilježaka
može predstavljati prostor teksta u tekstu, tim više što dopušta elegantne horizontalne
(unutar “prostora” bilješki) i vertikalne veze (tekst – bilješka).
Osnovni, objektivni nedostatak jest što sustav tekućih bilježaka zahtjeva više raznovrsnog i
diskontinuiranog “tipografskog” prostora nego ostali, pa je stoga zahtjevniji pri tehničkom
oblikovanju publikacije. Ali ti su problemi relativizirani u elektroničkom izdavaštvu i u online
dokumentima ili ih se, pak, nastoji umanjiti izdvojenim “skupnim” fizičkim smještanjem, tj.
kumuliranjem bilježaka (u tzv. endnotes) na kraju teksta ili poglavlja, radi li se o knjizi.

Metoda brojčanih bibliografskih bilježaka26

U ovoj metodi brojke unutar teksta (u zagradama ili u obliku superskripta) odnose se na
redoslijed dokumenta prema prvom navođenju, tj. prvom citiranju u tekstu. Sve kasnije
bibliografsko-dokumentarne bilješke koje se odnose na određeni dokument imaju isti redni
broj kao i prva bibliografsko-dokumentarna bilješka na isti dokument. Ako se upućuje na
određeni dio dokumenta, može se iza brojki navesti i redni broj stranice. U hrvatskim
časopisima koji primjenjuju ovu metodu najrašireniji je način smještaja brojčane oznake
bilješke u uglatu zagradu. Bibliografske bilješke u popisu su poredane brojčanim (a ne
abecednim) redoslijedom. (Vidi 3. primjer)

5. primjer (HRN ISO 690:1998, 13):

Tekst i bibliografsko-dokumentarne bilješke ( u uglatim zagradama)

(…) The notion of an invisible college has been explored in the sciences [24]. Its absence
among historians is noted by Stieg [13, p. 556]. It may be, as Burchard [8] points out…

26
Dvije velike globalne zajednice koriste ovu metodu u raznim sitnim inačicama (tipa: prvi element
počinje inicijalom imena ili prezimenom, kraćenje naziva časopisa i sl.). Biomedicinska struka i
časopisi kod kojih je od 1970-ih godina poznata kao Vancouverski stil citiranja i urednici izdavači iz
područja elektroinžinjerstva, tj. Institute of Electric and electronic Engineers (pa je poznata i kao IEEE
stil).

105
Popis bibliografsko-dokumentarnih bilježaka
(...)
8. Burchard, J. E. How humanists use a library. In Intrex: report of a planning conference on
information transfer experiments, Sept. 3, 1965. Cambridge (Mass.): M.I.T. Press, 1965, p.
219
(…)
13. Stieg, M. F. The information needs of historians. College and Research Libraries, Nov.
1981, vol. 42, no. 6, p. 549-560.
(...)
24. Crane, D. Invisible colleges. Chicago: Univ. Of Chicago Press. 1972.

6. Primjer iz časopisa Metalurgija

U uglatim zagradama daju se brojevi bibliografskih referenci koji se nalaze na kraju u popisu
referenci. Primjer dobro ilustrira i okupljanje većeg broja referenci na istom mjestu u tekstu i
njihovo „sažimanje“ [1,2,3], [5,6,8-14].

Popis reference ili bibliografija uređena je redosljedom pozivanja na reference u tekstu:

106
Iako norma ili standard propisuje ovaj najjednostavniji način viđenja bilježaka na način da je
konačan popis bilježaka nije složen abecednim redosljedoom nego rednim brojevima -
brojevima pojavljivanja (smještaja reference) u tekstu, postoji jedna varijanta koja sustav
brojčanih bilježaka oblikuje obratnom metodologijom. Prvo se opremi rad abecedno
uređenim popisom bibliografskih referencama (bibliografijom). Zatim se takav popis opremi
rednim brojevima.

To u praksi izgleda ovako.

7. primjer (časopis Mathematical Communication)

Bilješke u tekstu započinju sa brojem 10, slijedi 5, pa 13 i 14. To su redni brojevi abecedno
uređenog popisa svih bilješki

Popis bilješki numeriran je ali je abecedno organiziran:

... a na 13. i 14. mjestu radovi su koji počinju sa slovom Sch

107
Zaključno o brojčanim bilješkama
Sustav odlikuje iznimna ekonomičnost jer u svom elementarnom ili “čistom” obliku isključuje
mogućnost primjene “tekućih” bilježaka sa nebibliografskim sadržajima, pa čak ostavlja
izbornim oblikovanje abecedno uređene konačne bibliografije.
Prilagođen je za pisanje manjih, eksplikativnim i komparativnim bilješkama, nekomentiranih
članaka koji su opremljeni samo bibliografsko-dokumentarnim bilješkama, tj. za
konferencijske zbornike radova ili stručne i znanstvene časopise koji, cijeneći konciznost, ne
inzistiraju na abecedno uređenim popisima literature.
Kada ipak u ovakvom sustavu želimo interpolirati i druge dvije vrste bilježaka, a one sadrže i
bibliografsko-dokumentarne bilješke, te, objasnidbene bilješke mogu upućivati na brojeve
bibliografsko-dokumentarnih bilježaka kako se pojavljuju u glavnom tekstu.

Metoda prvog elementa i datuma

Ta je metoda poznatija kao harvardski način citiranja i osobito je zastupljena u zemljama

engleskog govornog područja. Pretpostavka metode jest postojanje abecedno uređenog
popisa bibliografskih bilješki, odnosno bibliografije. Metoda se sastoji u izravnom
povezivanju citiranih dijelova teksta putem u tekst integriranih i okruglom zagradom
omeđenih skraćenih bibliografskih referenci (ili dokumentarnih bilježaka) s bibliografijom,
tj. popisom bibliografskih bilježaka otisnutom na kraju rada.

Bibliografska referenca koja je integrirana u tekst sastoji se najčešće samo od prvog

bibliografskog elementa i godine izdavanja navedenog dokumenta. Najčešće je to autorovo
prezime, a u slučaju anonimne publikacije – njezin naslov i godina objavljivanja. Ako se prvi
bibliografski element prirodno javlja kao dio teksta, samo se godina navodi u zagradi. Kad je
to potrebno, u zagradi se iza godine navode i stranice.
Popis bibliografskih bilješki ili bibliografija navode se abecednim redom prema prvom
elementu i moraju se prilagoditi ovakvom obliku citiranja, pa poredak elemenata koji
preporučaju ISO standardi mora biti djelomično izmijenjen. To znači da se godina izdavanja
za knjige umjesto na posljednje mjesto smješta na drugo mjesto (odmah iza podataka o
autoru ili naslovu ako je riječ o anonimnom djelu ili njegovu ekvivalentu). Kad je riječ o
člancima iz serijskih publikacija, godina se osim na drugom mjestu, dakle iza autorova
imena, navodi i na ranije predviđenom mjestu za cjelovit opis sveska. (Vidi 8. primjer, a
posebno podebljane dijelove teksta.) Od ovog načela, kod opisa članaka iz časopisa, ima u
hrvatskoj praksi dosta odstupanja, pa se godina navodi jedino na drugom mjestu. Ta

108
“odstupanja” od ISO 690 u američkoj su praksi poželjna i vrlo raširena jer pridonose općem
načelu kraćenja bilješke, pa nove revizije norme ISO 690 predlažu da se godina za takve
slučajeve ne ponavlja na mjestu inače predviđenom za opis sveska.

8. primjer (HRN ISO 690:1998, 14):

Tekst i bibliografsko-dokumentarna bilješka
(…) The notion of an invisible college has been explored in the sciences (Crane, 1972). Its
absence among historians is noted by Stieg (1981, p. 556). It may be, as Burchard (1965, p.
219) points out…

Popis bilježaka na kraju teksta ili bibliografija

(…)
Burchard, J. E. 1965. How humanists use a library. In Intrex: report of a planning conference
on information transfer experiments, Sept. 3, 1965. Cambridge (Mass.): M.I.T. Press, , p. 219
(…)
Crane, D. 1972. Invisible colleges. Chicago: Univ. Of Chicago Press.
(….)
Stieg, M. F. 1981.The information needs of historians. College and Research Libraries,
Nov.1981, vol. 42, no. 6, p. 549-560

Kad se, pak, izravno citira, moguće je “razlomiti” bibliografsku bilješku na dva dijela i stranice
staviti u zagradu iza citata. U 8. i 9. primjeru, prvi element (autor) prirodno se javlja kao dio
teksta pa se prvi dio bibliografsko-dokumentarne bilješke sastoji samo od godine, a drugi dio
od stranice na kojoj se nalazi citirani tekst.

9. primjer (APA Format):

Tekst i bibliografska referenca
Gould (1989) explains that Darwin's used the metaphor of the tree of life «to express the
other form of interconectedness - genealogical rather than ecological – and to illustrate both
succes and failure in the history of life» (p. 14).

Popis bilježaka na kraju teksta ili bibliografija

Gould, S. J. (1989). The wheel of fortune and the wedge of progess. Natural History, 89(3),
14-21.

109
U američkoj praksi krate se podaci iz bibliografskih biježaka, tj. elementi opisa jedinice, tako
da se kratice za volumen, broj i stranice izostavljaju. To iziskuje točno pridržavanje reda
navođenja brojčanih podataka za serijske publikacije. Problem može predstavljati dvostruka
numeracija svezaka koju treba riješiti unutar zagrada za broj. Ali i tome se može doskočiti –
ako se, naime, unutar godišta nekog časopisa stranice kumulativno nastavljaju u svakom
svesku, redni broj sveska može se izostaviti.
Ako dva ili više dokumenta imaju isti prvi bibliografski element i godinu, razlikuju se
dodavanjem malih slova iza godine izdavanja a unutar zagrada (a,b,c,d, ... itd.). Isto tako,
kad popis bibliografskih bilješki sadrži više jedinica istog autora koje su objavljene iste
godine, godini izdavanja dodaje se abecedni znak (a, b, c,… itd.) u bibliografsko-
dokumentarnoj bilješci i na popisu bibliografskih bilježaka kako bi se osigurala njihova
jednoznačna veza. (Vidi 10. primjer)

10. primjer: časopis Društvena istraživanja

Popis bibliografsko-dokumentarnih bilježaka na kraju teksta ili bibliografija:

Kod jedinica koje imaju više od dva autora, bibliografska se bilješka može skratiti tako da se
navede samo prezime prvog autora i iza njega napiše latinska kratica «et al.» (et alii = i
drugi), ako taj skraćeni oblik neće prouzročiti dvosmislenosti između bibliografske reference i
njihovog popisa u bibliografiji.

110
Može se reći da je ovaj sustav citiranja razvijen na uređivačkoj politici i komunikacijskoj
vrednoti «što kraće, to bolje» pa se i američki naputci slažu oko toga da je potrebno najveći
broj informacija uklopiti u tekst, a bibliografsku bilješku oblikovati ako je to nužno.
Tako sljedeći, 11. primjer pokazuje oblikovanu rečenicu, tj. slučaj u kojem se bibliografska
bilješka ne oblikuje jer su njezini dijelovi “sadržani” u prirodnom tekstu.

11. primjer (APA Format):

In a 1989 article, Gould explores some of Darwins most effective mataphores.

Dok bi se u prikazanoj situaciji u europskoj tradiciji opremanja tekstova oblikovala tekuća

bilješka za smještanje bibliografskog podatka o izvoru, američka praksa smatra da su dva
elementa, kad su distingvirajuća i jednoznačna, dovoljni da se iz popisa bibliografskih
bilježaka, tj. bibliografije, pronađe jedinica koja se navodi ili referira u tekstu.

Zaključno o metodi prvog elementa i datuma

Metoda je prilagođena pisanju članaka u časopisima, gdje je potrebno maksimalizirati
sažetost te polazi od pretpostavke da je moguće “diskretno” integrirati bibliografske podatke
u tekst a tek u nužnim slučajevima posebno oblikovati, po podacima minimalističku,
bibliografsko-dokumentarnu bilješku, tj. interpolirati bibliografsku referencu. Iako se ne
isključuje upotreba ostalih bilježaka u eksplikativne ili komparativne svrhe, ovaj sustav ipak
smanjuje ukupnu količinu teksta koja se može pojaviti u bilješkama i reducira potrebu za
bilješkama (u obliku fusnota ili kumuliranih bilježaka) u onim disciplinama koje tradicionalno
ne koriste ostale vrste bilježaka. No, njegova je glavna prednost u uštedi prostora i vremena
za potrebe oblikovanja teksta. Za tekstove koji obiluju viševrsnim bilješkama, ono je na neki
način kontraproduktivno jer dopušta “opterećivanje” glavnog teksta - za razliku od sustava
tekućih bilježaka - povelikom bibliografsko-dokumentarnom bilješkom, a da pritom ne “štedi”
prostor u podnožju stranice (ili na kraju teksta) gdje je potrebno smjestiti komentare ili
komparirati i uputiti na komplementarnu literaturu. Stoga se čini da je njegova idealna
upotreba, odnosno njegov “prirodni okoliš” - prirodne, tehničke ili biotehničke znanosti dok se
u području humanistike i društvenih znanosti mora “hibridizirati”, imajući pritom svojstva
sustava tekućih bilježaka uz oblikovanje bibliografsko-dokumentarne bilješke po metodi
prvog elementa i datuma.

Ovaj sustav u sebi krije i jednu nedoumicu. Kako mu samo ime kazuje, metoda oblikovanja
bibliografske bilješke kroz tekst i u bibliografiji temeljena je na neprijepornosti datuma kao
pouzdanog i ekonomičnog razlikovnog elementa. No problem predstavljaju internetski, tj.

111
mrežni dokumenti i za njih propisane tri vrste datumskih podataka – nastanka,
osuvremenjivanja i pristupa, tj. citiranja s mreže (ISO 690-2: 1997).
Koji od ta tri datuma izabrati kad je poznato da mrežni izvori nemaju uvijek lako
prepoznatljive podatke o nastanku ili promjeni dokumenta na njima? Treba li za takve
slučajeve tražiti od autora da dosljedno navode samo datum citiranja, koji standard ISO 690-
2, kad je riječ o mrežnoj građi, ionako propisuje kao obvezatan podatak?
Uopće, kako dosljedno primjenjivati datumske podatke u raznolikim mrežnim izvorima:
primjerice, u elektroničkim časopisima i člancima koje donose, gdje je formalni podatak o
godini izdavanja relevantniji i razlikovniji od datuma citiranja i, s druge strane, u prostoru
raznovrsnih mrežnih mjesta, prostoru manje formaliziranom i grafički “slobodnijem”, u kojem
autor ne mora lako otkriti datum nastanka ili osuvremenjivanja dokumenta?

Kako se ispetljati iz normi, metoda, stilova i različitih uputa autorima i čudnih hibrida koje
možete sresti u hrvatskim i manje u inozemnim časopisima.
Za prvu pomoć mogu poslužiti interaktivni alati kojih se može nači na webu. Dovoljno je
potražiti pod sintagmom „citation machine“, interactive citation tutorial i sl. Adrese ovih
servisa često se mijenjaju. (Potreba za takvim pomagalima u akademskim zajednicama je
velika jer studenti u anglosaksonskom svijetu ne mogu položiti kolegije bez pismenih
radova.) Jedan od starijih besplatnih interaktivnih alata je Landsman Citation Machine.
Slika 1. Preslik stranice About mrežne stranice Son of Citation Machine
(http://citationmachine.net/index2.php?page=about )

4.0
About
 • Register • School • Blog • Version 5.0  

 CITATION MACHINE
  Serving Students & Teachers
  K-12, College, & University
Note: The Modern Language Association
  released it 3rd edition of the MLA style
guide. Read about it here.

Citation Machine is an interactive web tool designed to assist high school,

college, and university students, their teachers, and independent
researchers in their effort to respect other people's intellectual properties.
To use Citation Machine, simply...
1. Click the citation format you need and then the type of
resource you wish to cite,

112
 2. Complete the Web form that appears with information
from your source, and
3. Click Make Citations to generate standard bibliographic
and in-text
citations. Linkbot

The primary goal of this tool Save the following link in your bookmarks or
is to make is so easy for links bar to create a clickout version of
high school, college, and Citation Machine, available to you any time.
university students and
other researchers to credit
information sources, there is [CMachine]
virtually no reason not to --
because S O M E D A Y T H E I N F O R M A T I O N T H A T S O M E O N E
WANTS TO USE, WILL BE YOURS.

DISCLAIMER

There are many nuances to how MLA and APA citations are formed, and this software may not pick up on all of the circumstances that
influence a citation's proper format. Because of the myriad of characteristics in information sources.

Neither David Warlick, nor The Landmark Project, can fully guarantee the accuracy of
citations generated by this tool.

If you have questions about the proper citation of these or other source types, consult with your local copy of:

 MLA Handbook for Writers of Research Papers: 6th Edition or

 Publication Manual of the American Psychological Association: 5th Edition.

Serving High School, college, and University students, their teachers,

and independent researchers since 2000.

This online tool was originally created by David Warlick of The Landmark Project on October 29, 2000
and is part of the Landmarks for Schools Web site for teachers.
The Citation Machine enjoyed major revisions in January, 2004, and
again in April of 2006.

Copyright (c) 2004 - 2009 by David Warlick & The Landmark Project

Daleko je veći izbor vrlo dobrih tutoriala za citiranje razne vrste građe i u različitim stilovima.
Kad je riječ o bibliografskim izvorima ili vrsti građe (knjiga, članak, website i sl.) i
bibliografskim podacima i opisu tih izvor - ta je problematika podrobno elaborirana u 4.
poglavlju ove skripte – tutoriali su praktični jer na jednom mjestu navode što bibliografska
referenca treba sadržavati i kako je treba oblikovati ovisno od preferirane stila i metode
(Harvardski: APA (Američko psihološko udruženje) ili Vancouverski ili Oxfordski ili Čikaški).

I opet na kraju treba biti pragmatičan ali dosljedan u izboru metode ili stila citiranja. Svakako
treba slijediti Upute autorima koje časopisi daju na svojim stranicma. Ako takvih uputa nema
treba se voditi slijedećim načelima:

Ciljana skupina priopćavanja Preferirati citiranje:

113
Kolege u struci (npr. sociolozi)
Različitoj akademskoj zajednici (računalni
stručnjaci)
Široj akademskoj zajednici
Studentima bilo koje struke
Općoj populaciji (novine, popularni časopisi)
vlastite struke (harvardski stil)
odabrane zajednice (IEEE stil – brojčane bilješke)
odabranog časopisa
tek pokoja referenca
ne oblikovati bibliografske reference

Zaključak
Citiranje i pravilno - tj. usustavljeno, jasno i neproturječno - navođenje literature u tekstu i u
bibliografiji važno je za svakog autora jer povećava komunikabilnost njegova rada te
pridonosi visokoprofesionalnom imidžu, koji, osim upućenosti i načitanosti, mora krasiti i
preciznost, pedantnost te intelektualno poštenje. Ono je, osim toga, i određena “kulturna
tekovina” glavnih kanala znanstvenog komuniciranja - stručnih i znanstvenih časopisa, te je i
eksplicitan ili implicitan uvjet predaje tekstova njihovim uredništvima. Za časopise je, osim
toga, ono vrlo značajno jer je i pretpostavka bibliometrijskih metoda, tj. citatnih analiza, pa
posljedično tomu i rangiranja časopisa.
U hrvatskoj stručnoj i znanstvenoj periodici primjenju sve tri opisane metode citiranja.
Međutim, njihova je upotreba na određen način “stratificirana”. Naime, dok se metodom
tekućih bilješki koriste uglavnom časopisi iz područja humanističkih i djelomično društvenih
znanosti, metodu brojčanih bilježaka nalazimo skoro isključivo u tzv. tvrdim znanstvenim
disciplinama, tj. u području tehničkih i prirodnoznanstvenih disciplina. Metoda prvog
elementa i datuma nalazi se negdje “na sredini”. Kao razmjerno novija metoda zastupljenija
je u društvenim znanostima nego u humanističkim i tehničkim, ali čini se da je manje
“ekskluzivna” od ostale dvije jer je primjenjuju u nešto manjoj mjeri i prirodnoznanstveni i
humanistički časopisi.
Međutim varijacije u preporučenim bibliografskim elementima, kao i u opsegu njihova
kraćenja razlikuju se, osim po znanstvenim područjima i od časopisa do časopisa. Štoviše,
zanimljivo je da neki časopisi toleriraju različite metode ili pak, koriste neekonomične i
ponekad neprecizne “hibride”. Riječ je o kombinaciji metode tekućih bilježaka u kojima
ponekad navode cjelovite bibliografske jedinice koje po načinu oblikovanja (i nizanja opisnih
elemenata) ne upućuju jednoznačno na jedinicu u bibliografiji, budući da je popis bilježaka, tj.
bibliografija prilagođena harvardskom sustavu, tj. metodi prvog elementa i datuma koja
pretpostavlja da će jedinica koja se citira, biti zastupljena na stranicama teksta ili u
bilješkama samo s prvim elementom i godinom. “Amerikanizacija” postupno osvaja
uredništva časopisa koja najčešće preuzimaju modele iz komplementarnih vodećih američkih
časopisa. Ovi se pak, američki časopisi grupiraju u disciplinski srodna područja koja
određenu varijaciju harvardskog sustava proglašavaju poželjnom. Otuda onda i proizlaze
često sitne razlike (koje se ponekad svode na interpunkcijske znakove i upotrebu kratica za

114
stranice) između stilova primjerice Američke sociološke udruge (ASA), Američke
antropološke udruge (AAA), Američke psihologijske udruge (APA), Modern language
association (MLA) i sl.

Korišteni i preporučeni izvori.

Hartley, James. On choosing the typographic settings for reference lists. Social Studies of
Science, 32, 5-6(2002), 917-932.

HRN ISO 690:1998 Dokumentacija -- Bibliografske bilješke -- Sadržaj, oblik i struktura (ISO
690:1987). Zagreb: Hrvatski zavod za norme, 1998.

Murati, Tomislav. Oblikovanje bilježaka i sustavi citiranja u stručnom ili znanstvenom tekstu.
Društvena istraživanja, 15, 1/2(81/82)(2006), 155-171.

Warlick, David. Son of Citation Machine [mrežno mjesto]. 2009 [pristupljeno 2009-05-29]
Dostupno na: http://citationmachine.net/

The Learning Page-Getting Started: Cite Sources [mrežno mjesto]. Library of Congres.
Osuvremenjeno: 2006-08-06 [Pristupljeno 2009-05-29]. Dostupno na:
http://lcweb2.loc.gov/learn/start/cite/

115
XIII. Načela usmenog i pismenog izlaganja radova

1. Jezično oblikovanje i stil pisanja znanstvenih i stručnih tekstova

Komuniciranje ili priopćavanje znanstvenih i uopće strukovnih informacija izrazito je osjetljivo

i važno područje života znanstvenika i znanstvene zajednice.
Problemom komuniciranja već se bavio i Platon. Razlikovao je vrste govora prema
kategorijama subjekata koji komuniciraju. Pet vrsta govora politički, retorički, svakodnevni ,
dijalektički i tehnički stratificirao je na socijalne skupine: političare, govornike, puk, filozofe i
zanatlije, a pravila dobrog govora određivana su poštujući odgovore na pitanja: što, koliko,
kome i dokle govoriti!
Osobitostima izražajnih diskursa bave se lingvistika i stilistika.27 Mi ćemo ukratko elaborirati
glavne posebnosti znanstvenog komuniciranja.
Kad dolazimo do komuniciranja u znanosti valja naglasiti da su načela priopćavanja
znanstvenih informacija ista i za govorni i za pismeni oblik, a da posebnosti načina
oblikovanja sadržaja proizlaze iz temeljne svrhe znanstvenog diskursa a to je da mora
prenijeti nove informacije - štivo mora informirati.
Individualnost i individualiziranost znanstvenog stila dolaze do izražaja kad se postigne
optimalna mjera jasnoće, kratkoće i jednostavnosti prikaza misli.
„Metakriterij“ prihvatljivosti i prepoznatljivosti znanstvenog teksta jest potkrijepljenost!
Znanstveno djelo nije literarno djelo i ne zamjenjuje ga.
Dijelovi teksta, tj misli moraju biti logičnog redoslijeda, a članak mora imati dovršen oblik.
Znanstveni tekst je uvijek eksplicitan: u njemu sve mora biti izvedeno, spomenuto i
'razriješeno', određeno - pa čitatelj u svakom trenutku mora jednoznačno znati o čemu se
govori, koje je značenje pojedinog termina.
Stoga treba izbjegavati stilska obilježja govornog jezika, književnog, novinarskog ili pak
političkog kao što su:
- nepotrebna metaforičnost,
- pretjerana ponavljanja,
- prekomjerna naglašavanja.

Glavno 'nadinvidualno' obilježje stila jest sažetost, jednostavnost i preciznost. To nikako ne

podrazumjeva da treba pisati, dosadno, jednolično ili nepismeno.

27
Za sve relevantne informacije o stilovima pisanja vidi Silić, Josip. Funkcionalni stilovi hrvatskog jezika.
Zagreb: Disput, 2006.

116
Za dobro pisanje odlučni su inteligencija, strpljivost, talenat i ... vježba. Možemo
pojednostavljeno reći da se pjesnik i književnik rađaju, a znanstveni se pisci 'izgrađuju'.

Semantička jasnoća ponekad se mora postizati kontrolom sinonimije i polisemije, kako bi se

naučilo izbjegavati 'zamke' cirkularnih definicija i postupno izvoditi misli: potrebno je
eksplicirati sve posebnosti postupaka, uporabe termina, dosega važenja ili primjene
određenog termina i sl. Minimizirati redundantnost u bilo kojem obliku.

U primjeni nekih općih jezičnih zakonitosti ističu se dva česta jezična disputa: pitanje glagola
i glagolskog vremene i pitanje aktiva/pasiva

 Pitanje glagola i glagolskog vremena

Jasnoći i određenosti može pridonjeti uporaba glagola umjesto glagoskih imenica (jer se
time štivo skraćuje, a dobiva i na neposrednosti).
npr.: istražili smo umjesto obavili smo istraživanje

Glagolsko vrijeme preporuča se rabiti ovisno o tome koji se rezultati objavljuju: npr. kad se
opisuju već otprije poznati rezultati objavljeni u znanstvenim časopisima rabi se sadašnje
vrijeme, ali za vlastite rezultate i metode valja se koristi prošlim vremenom (npr. „u našem
istraživanju uzorak su sačinjavale tri skupine...“; „primjenili smo metode dubinskog intervjua i
semantičkog diferencijala“, a ne „primjenjujemo“ ili „primjenjuje se...“);

Treba paziti da se kod opisivanja sadržaja tablice, grafikona i sl. koristi prezent (tj. sadašnje
vrijeme: npr.: „tablica 2 prikazuje srednje vrijednosti...“, a ne „....prikazivala je srednje
vrijednosti“)

Bezličnost znanstvenog govora

 Pitanje pasiva i aktiva
Aktiv je kraći i neposredniji glagolski oblik te je jezično prirodniji od pasiva.
Ipak se pasiv češće rabi u znanstvenom štivu, npr. pronađeno je umjesto pronašao sam.
Autorima ostaje na izbor koji će glagolski oblik koristiti – u nekim časopisima u Uputama
autorima preporuča se korištenje pasiva zbog poželjne znanstvene „bezličnosti“. U
hrvatskom prirodnom jeziku aktiv je lakše koristiti i tekst zvuči angažiranije, fluentniji je protok
kroz štivo.

117
 Drugi oblik bezličnosti znanstvenog jezika jest pisanje u trećem licu: autor je primjetio
umjesto primjetio sam, primjenio sam, primjenili smo.
Neprimjereno je znanstvenoj frazeologiji rabiti tzv. pluralis modestiae, tj. 'mi smo' umjesto 'ja
sam'.

Objasnit ću na kraju i neke preporuke i načela kojih bi se trebali držati budući predstavljači
znanja ili 'prezenteri'. One se odnose na govorne i slikom ili tekstom potpomognute javne
prezentacije.

2. Usmeno izlaganje

Odvija se u ograničenom vremenskom intervalu i na određenom prostoru što sve

obilježavaju okolnosti:
 ograničeno trajanje pozornosti slušatelja na 15-30 min;
 ometanja tijekom predavanja (dolaženje, odlaženje, pričanje...)
 nemogućnost ponavljanja i razrješavanja dijelova nerazumljivih svim slušačima
U tim okolnostima izlaganje mora biti:
 zanimljivo kako bi slušatelja privuklo i držalo u 'napetosti' jer za razliku od čitatelja
nema mogućnosti povratka na 'tekst' kao u linearnom pisanom štivu.
 razumljivo i jasno, informativno i sažeto da se ne izgubi koncentracija.
 poštivati neke zakonitosti govorne komunikacije.

Zato je potrebno prije izlaganja:

 prilagoditi ga auditoriju (studenti struke, kolege eksperti, opća populacija)
 postaviti ciljeve (što točno želimo prenjeti auditoriju – na što ćemo dati naglasak i
čime ćemo to postići)
 strukturirati izlaganje na: 10% vremena za uvod, 80% za glavninu izlaganja teme
(rezultati, rasprava, komentari) i 10% za zaključak
 skicirati ili napisati izlaganje
iz cjeline napisanoga lakše se uočavaju bitniji dijelovi, strukturiraju kratke rečenice
i izreke koje su bitne za predavanje
 naučiti ga napamet u glavnim crtama i u odabranim detaljima (treba izbjegavati
čitanje izlaganja jer se time umrtvljuje atmosfera, pada koncentracija i motivacija u
auditoriju – postaje dosadno).
 uvježbati izlaganje i testirati vrijeme i brzinu izlaganja [razgovjetnim čitanjem može se
izgovoriti 120 riječi u minuti ili 1 stranica dvostrukog proreda u 3 min.; treba uzeti u

118
 obzir i vizualna pomagala i vrijeme potrebno za njihovo komentiranje i opsluživanje,
pitanja iz publike i sl.]
 pomno pregledati .ppt prezentaciju kako bi se:
o ujednačio font u naslovima (posebno obrati pozornost na izbor fontova i
veličinu slova koja ne bi smjela biti ispod 20 pt),
o grafički i logički ujednačili slajdovi i sadržaj na njima i
o ispravile gramatičke i pravopisne greške koje su jako uočljive tijekom
višeminutne projekcije.
Tijekom izlaganja treba imati na umu da se primjeni pravilo:
 Prvo najaviti o čemu će se govoriti
 Tada izložiti što se želi reći, i
 Na kraju kazati o čemu si izlagalo

Posebno treba obrati pozornost na govor i na sljedeće:

 glasno i razgovjetno artikulirati rečenice (podesite snagu glasa prostoriji)
 govoriti ujednačenim ritmom, ne prebrzo
 ne gestikulirati pretjerano i izbjegavati pretjerano kretanje – ali i 'ukipljeno' stajanje
pored projektora
 obraćati se cijelom auditoriju – ne izbjegavati kontakt očima i odabrati grupu slušača
na kojima se tijekom izlaganja može pratiti pozornost auditorija
 izbjegavati gledanje kroz prozor ili po stropu
 pažljivo birati dikciju i dijelove teksta, gradiva koji će se ponavljati
 izbjegavati poštapalice
 uvijek biti okrenut auditoriju a čitati sa zaslona ispred sebe, a nikad sa projecijskog
zida ili platna
 paziti da je vidljivost projekcije uvijek maksimalna (optimizirati osvijetljenje u prostoriji,
izbjegavati prekrivanje vidnog polja vlastitim tijelom ili prekidanje projekcijskog
svjetlosnog snopa tijekom komuniciranja sa auditorijem)

3. PowerPoint ili kako prilagoditi vizualno potpomognute prezentacije za optimalnu

recepciju

Kod PowerPointa (dalje u tekstu .ppt) valja imati na umu da se radi o vizualnoj prezentaciji sa
nekolicinom 'zakonitosti' koje treba primijeniti želi li se postići optimalan učinak.

119
Prezentacija ne služi izlagaču i predavaču da sa nje čita već da auditoriju bude kursor i vodič
kroz strukturu, glavne teme, probleme, diobe, definicije, savjete i zaključke tijekom dužeg
izlaganja.
U .ppt prezentaciji naslovni slajd mora sadržavati: naslov rada, ime izlagača, pripadnost
izlagača (npr. Hrvatski studiji sveučilišta – studiji sociologije), mjesto i datum izlaganja,
[istakni zahvale, sponzore i sl.].
Prvi slajd mora dati prikaz agende: sadržaj izlaganja (o čemu i kojim redom će se izlagati), a
zadnji slajd služi da se istaknu rezultatu i zaključci koji trebaju ostati posebno zapamćeni

Ne treba zaboraviti da je auditorij više prijemčiv tekstualnom nego vizualnom dijelu

cjelokupne prezentacije. Bez vješte i motivirajuće elaboracije PowerPoint ne ispunjava svoju
svrhu.
Iz te temeljne posebnosti alata proizlaze i sljedeće 'ergonomičnosti' na koje treba obratiti
pozornost:

Izbjegavati tekstualnu i svaku pretrpanost slajdova

Prevelika količina teksta ukida svrhu PowerPointa. Slajdovi počinju nalikovati nepreglednoj
masi teksta i neraspoznatljivi su jedan od drugog – publika brzo gubi interes, pokušavajući
zabilježiti sve ili odgonetnuti važnije dijelove. Ako je građa opsežna treba povećati broj
slajdova ili oblikovati i priložiti brošuru ili bilješke (handouts).
Neki autori preporučuju da treba primjeniti ‘pravilo 6 x 7’, tj. ne opterećivati ’slajd’ sa više od
6 redaka i ne više od 7-8 riječi po retku.
Slajdovi ne bi trebali sadržavati potpune rečenice, a treba izbjegavati uskličnike, upitnike i sl.
Preporuča se upotreba razumljivih natuknica.
Sukladno tomu treba izbjegavati ‘poglavlja’ kad kod je to moguće

Postići dosljednost i postupnost prezentiranja građe

Treba, primjerice, razlikovati primjenu točaka (bullets) i obrojčanih početaka redaka:
iza tzv. bulleta treba započeti pisati velikim slovom, i koristiti bullete za nizanje, nabrajanje
stvari koje nisu u redosljedu, u hijerarhiji ili u nekom sustavu prioriteta.
Suprotno tomu, redne brojeve treba koristi za popisivanje stvari koje slijede jedna za drugom.
Načelno, nizanja bi trebalo započeti na lijevoj strani slajdova i izbjegavati centriranje i
korištenje uvlačenja za bullete (to ostavlja efekt ‘razderanog’ teksta). Tekst tako postaje čitkiji
i uočljiviji, uredan.
Treba grafički istaknuti bitno ili različito ali tako da ne bude opterećujuće za oko i da ne
umanjuje čitljivost manje važnog dijela slajda i odabrano markacijsko sredstvo treba

120
dosljedno i primjereno rabiti (npr. upotrebom ’kvačice’ za OK). Preporuča se postupno
izlagati materiju i radije koristiti dva slajda nego jedan.

Promjene slajdova trebaju biti nenametljive, bez postupnih i raznovrsnih zamjena ili promjena
dijelova slajdova iz različitih smjerova i različitom dinamikom.
Zvučnu pozadinu treba minimizirati i eventualno koristiti samo instrumentalnu podlogu jer
zvučni efekti odvlače pozornost s izlaganja.

Pomno birati veličinu i vrstu fontova.

Odaberite različite vrste fontova za naslove i za ostale tekstualne dijelove slajdova ali
načelno birajte jednostavnije fontove (arial): npr. fontovi "bez stopala" su idealni za naslove ;
dok su fontovi 'sa stopalima' prikladniji za čitanje – dakle za tekst unutar poglavlja (mora li ih
uopće biti) ili ispod naslovnog dijela slajda;
Veličinu prilagoditi funkciji dijelova teksta - optimum 24 pt (raspon za čitanje je od 18 – 40 pt)
[obratiti pozornost da je, primjerice: Bold za isticanje, italics je načelno teže čitati,
izbjegavati UPOTREBU VELIKIH SLOVA – teško su čitljiva, sanserif je čitkiji na zaslonu]

Uočiti važnost kontrasta

Preslabi kontrast umara oko i odvlači vrijeme na vizualnu percepciju, treba preferirati jače
kontraste: svjetli tekst na polutamnoj podlozi – (oko je privučeno svijetlu zaslona) ili tamni
tekst na svijetloj podlozi.
Koristiti jednu pozadinu u cijeloj prezentaciji i to što jednostavniju: pozadina je 'pozornica' za
informacije.
Koristiti komplementarne boje (npr. žuto na plavoj podlozi) i nikako 'agresivne' kombinacije
(npr. crveno na plavoj).
Načelno pristupati tako da se ne pokušava 'zabljesnuti' i zasipati publiku sa raznovrsnom
grafikom ili stilovima nego sa informacijama jer kod .ppt vrijedi pravlio: „medij i alat nije
poruka, ali informacija jest poruka.

Grafičke postavke
Centrirana grafika ostavlja manje mjesta tekstu. Treba li na istom slajdu ostaviti prostor za
tekstualni dio preporuča se smjestiti grafiku off-center. 
To će biti oku ugodno i povećati opći balans slajda jer lijevi smještaj prirodno uvodi oko u
tekst!

Zaključne preporuke za oblikovanje PowerPoint prezentacije

121
1.) Prezentaciju slagati iz opširnijih bilježaka (sirovog ili dobro strukturianog teksta, može i
gotovi članak) i tako osigurati postupnost, jasnoću fokusa i veću brzinu pripreme
2.) Ne zaboraviti izvršiti temeljitu korekturu i redakturu
3.) Težiti jednostavnosti u: izrazu, grafičkim rješenjima, primijenjenoj podlozi [Pokušati
operacionalizirati motto: Keep it simple]: osigurati dosljednost, postupnost i konciznost cjeline
i dijelova.

4. Plakat ili poster

Radovi se na konferencijama često 'izlažu' i u obliku plakata ili postera. To je izlaganje na

određenom javnom prostoru sinopsisa priopćenja prikazanog tako da se može pročitati sa
stanovite udaljenosti (2-3 metra).

Opće su koncepcijske pretpostavke i 'okviri' uspješnog postera sljedeće:

 Mora imati sve dijelove kao i objavljeni znanstveni članak (od dijela u funkciji uvoda
do zaključaka), a pritom bi trebao biti razumljiv i bez dopunskih autorovih objašnjenja;
 Koncepcijski ne smije biti preslika web stranica ili .ppt prezentacije, nego više treba
sličiti težiti vizualiziranom obliku informativnog ili čak proširenog sažetka;
 Tema mora biti prilagođena plakatnoj prezentaciji;
 Prezentaciju treba prilagoditi vrsti publike (različiti su prikazi za npr.: laike, stručnjake
iz različitih područja ili užu grupu eksperata u subdisciplini).
 Posebno treba imati na umu sljedeće ciljeve:
Koje glavne ideje se namjeravaju prenijeti?
Jesu li to rezultati istraživanja;
Je li to tumačenje eksperimentalne tehnike ili nove metode, ili nova teorija ili
prikaz područja
 Na temelju ciljeva potrebno je odrediti koje će se tablice, grafikoni, podatci i sl.
prikazati i treba preferirati grafikone pred tablicama jer se lakše pamte i prikazuju
trendove.
Uobičajeni opći fizički zahtjevi:
 Veličina slova najmanje 24 točke (pt)
 Ograničenje je najčešće na 250 riječi.
 Poželjna je upotreba različitih boja i vrsti fontova
 Tablice ne bi smjele imati više od 4 stupca s najviše 4 podatka u njima;
 Grafikon ne bi trebao imati više od tri krivulje, bez previše podjela i podataka;
 Ilustracije barem 20 cm visoke

122
Unatoč svemu rečenom važne će detalje (kao što su vrijeme postavljanja, posebni fizički
zahtjevi), odrediti organizatori skupa.

Preporučena i korištena literatura i izvori

Basic PowerPoint Guidelines. [Pristupljeno 2009-03-26]. Dostupno na:

http://cms.westport.k12.ct.us/cmslmc/resources/powerpointtips.ppt.

Crumley, Jim. Poster Presentation Guidelines [pdf]. November 26, 2007. [Pristupljeno 2009-
03-26]. Dostupno na:
http://www.users.csbsju.edu/~jcrumley/370_2007/poster/poster_guidelines.pdf

Poster presentation guidelines [online]. Office of sponsored and undergraduate research.

Valparaiso University, 2009 [Pristupljeno 2009-03-26]. Dostupno na:
http://www.valpo.edu/osur/conferences/celebration/ppg.php

PowePoint Presentation Guidelines. [Pristupljeno 2009-03-26]. Dostupno na:

http://www.crocker.k12.mo.us/tech/pptrules.htm

Silobrčić, Vlatko. Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. 5. dopunjeno izd. Zagreb
: Medicinska naklada, 2003. VIII, 220 str. ISBN: 953-176-219-8 [gradivo u pogl. 3-8]

123
Prilog 1.

POPIS NORMA od posebnog značenja za uređivanje i oblikovanje publikacija i pisanje

tekstova i kvalifikacijskih radova

(IZBOR)

HRN ISO 4:1999 Informacije i dokumentacija -- Pravila za skraćivanje riječi u naslovu i

naslova publikacija (ISO 4:1997)
Information and documentation -- Rules for the abbreviation of title words and titles of
publications (ISO 4:1997)

HRN ISO 8:1997 Dokumentacija -- Oblikovanje periodičkih publikacija (ISO 8:1977)

Documentation -- Presentation of periodicals (ISO 8:1977)

HRN ISO 9:1997 Informacije i dokumentacija -- Transliteracija ćiriličnih u latinične znakove

za slavenske i neslavenske jezike (ISO 9:1995)
Information and documentation -- Transliteration of Cyrillic characters into Latin characters --
Slavic and non-Slavic languages (ISO 9:1995)

HRN ISO 18:2002 Dokumentacija -- Kazalo sadržaja u periodičkim publikacijama (ISO

18:1981)
Documentation -- Contents list of periodicals (ISO 18:1981)

HRN ISO 214:2002 Dokumentacija -- Sažeci za publikacije i dokumentaciju (ISO

214:1976)
Documentation -- Abstracts for publications and documentation (ISO 214:1976)

HRN ISO 215:2002 Dokumentacija -- Uobličavanje priloga u periodičkim i drugim

serijskim publikacijama (ISO 215:1986)
Documentation -- Presentation of contributions to periodicals and other series (ISO
215:1986)

HRN ISO 690:1998 Dokumentacija -- Bibliografske bilješke -- Sadržaj, oblik i struktura

(ISO 690:1987)
Documentation -- Bibliographic references -- Content, form and structure (ISO
690:1987)

HRN ISO 690-2:2007 Informacije i dokumentacija -- Bibliografske bilješke -- 2. dio:

Elektronički dokumenti i njihovi dijelovi (ISO 690-2:1997)
Information and documentation -- Bibliographic references -- Part 2: Electronic
documents or parts thereof (ISO 690-2:1997)

HRN ISO 832:1999 Informacije i dokumentacija -- Bibliografski opis i bibliografske bilješke --

Pravila za skraćivanje bibliografskih izraza (ISO 832:1994)
Information and documentation -- Bibliographic description and references -- Rules for the
abbreviation of bibliographic terms (ISO 832:1994)

HRN ISO 999:1997 Informacije i dokumentacija -- Upute za sadržaj, uređenje i oblikovanje

kazala (ISO 999:1996)
Information and documentation -- Guidelines for the content, organization and presentation
of indexes (ISO 999:1996)

124
HRN ISO 1086:2001 Informacije i dokumentacija -- Naslovni listovi knjiga (ISO 1086:1991)
Information and documentation -- Title leaves of books (ISO 1086:1991)

HRN ISO 2108:2007 Informacije i dokumentacija -- Međunarodni standardni knjižni broj

(ISBN) (ISO 2108:2005)
Information and documentation -- International standard book number (ISBN) (ISO
2108:2005)

HRN ISO 2145:1999 Dokumentacija -- Obrojčivanje razdjela i podrazdjela u pisanim

dokumentima (ISO 2145:1978)
Documentation -- Numbering of divisions and subdivisions in written documents (ISO
2145:1978)

HRN ISO 2384:1997 Dokumentacija -- Oblikovanje prijevoda (ISO 2384:1977)

Documentation -- Presentation of translations (ISO 2384:1977)

HRN ISO 2788:2004 Dokumentacija -- Smjernice za izradu i razvoj jednojezičnih tezaurusa

(ISO 2788:1986)
Documentation -- Guidelines for the establishment and development of monolingual thesauri
(ISO 2788:1986)

HRN ISO 3297:2008 Informacije i dokumentacija -- Međunarodni standardni broj serijske

publikacije (ISO 3297:2007)
Information and documentation -- International standard serial number (ISSN) (ISO
3297:2007)

HRN ISO 5127:2008 Informacije i dokumentacija -- Terminološki rječnik (ISO 5127:2001)

Information and documentation -- Vocabulary (ISO 5127:2001)

HRN ISO 5963:2001 Dokumentacija -- Metode analize dokumenata, određivanja njihovih

predmeta i odabira odrednica (ISO 5963:1985)
Documentation -- Methods for examining documents, determining their subjects, and
selecting indexing terms (ISO 5963:1985)

HRN ISO 6357:2001 Dokumentacija -- Hrpteni naslovi knjiga i drugih publikacija (ISO
6357:1985)
Documentation -- Spine titles on books and other publications (ISO 6357:1985)

HRN ISO 7144:2004 Dokumentacija -- Oblikovanje disertacija i sličnih dokumenata (ISO

7144:1986)
Documentation -- Presentation of theses and similar documents (ISO 7144:1986)

HRN ISO 7154:1997 Dokumentacija -- Načela bibliografskog uvrštavanja (ISO 7154:1983)

Documentation -- Bibliographic filing principles (ISO 7154:1983)

HRN ISO 7275:1997 Dokumentacija -- Oblikovanje podataka o naslovu niza (ISO

7275:1985)
Documentation -- Presentation of title information of series (ISO 7275:1985)

HRI ISO/TR 8393:2008 Informacije -- ISO bibliografska pravila uvrštavanja (Međunarodna

standardna bibliografska pravila uvrštavanja) -- Primjer bibliografskih načela uvrštavanja na
oglednim pravilima (ISO/TR 8393:1985)

125
Documentation -- ISO bibliographic filing rules (International Standard Bibliographic Filing
Rules) -- Exemplification of Bibliographic filing principles in a model set of rules (ISO/TR
8393:1985)

Prilog 2.
Skraćenice naredbi tipkovnice i opis funkcija preglednika

Naredba Opis Internet Mozilla

tipkovnice Explorer Firefox /
Netscape

<Alt><lijeva Prethodna X X
strelica> stranica

<Alt><desna Sljedeća X X
strelica> stranica

<Ctrl>-[ Smanjuje font X

<Ctrl>-] Povećava X
font

<Ctrl>-a Selektira sve X X

<Ctrl>-b Dodaje u X X
favorite

<Ctrl>-c Kopira X X

<Ctrl>-d Dodaje u X X
favorite

<Ctrl>-f Pronalazi X X
pojam u
tekstu

<Ctrl>-h Otvara se X X
History

126
<Ctrl>-i Info stranice X

<Ctrl>-n Novi prozor X X

<Ctrl>-r Reload / X X
Refresh

<Ctrl>-v Zalijepi X X

<Esc> Zaustavlja X X
učitavanje
stranice

127