SPEKT.

&R
5. knjiga
 lz;daval
Tomo Vinšćak
»NAKLADA SLAP«
10450 Jastrebarsko, Dr. F. Tuđmana 33
nslap@nakladaslap.com
www.nakladaslap.com

VJEROVANJA O DRVEĆU
Glavni urednik U HRVATA
mr. sc. Krunoslav Matešić

U kontekstu slavističkih istraživanja

Recenzenti
prof. dr. sc. Vitomir Belaj
doc. dr. sc. Branko Đaković
=:.:....J NAKLADA SLAP
 - - - - - - - - -_ _ _ _ _ _~~""'~"""M~'~'"

Doc. dr. sc. Tomo Vinšćak docent je na Odsjeku za etnologiju

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Sadržaj
Copyright © 2002. "Naklada Slap"
Sva prava pridržana.
-....1-..7•.,1'.
Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u
kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektronskim ili meha-
ničkim, fotokopiranje m, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem
informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne
Uvod 7
suglasnosti vlasnika prava.
Predmet i cilj istraživanja 11
Tehnika etnološke kartografije 21
Općenita vjerovanja o drveću 25
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 37
CIP- Katalogizacija u publikaciji Opis karata 37
Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb
Statističke i pregledne tablice o vjerovanjima 43
UDK 398.32(= 163.42)
VINŠĆAK, Tomo Interpretacija građe o vjerovanjima
Vjerovanja o drveću u Hrvata u o pojedinim vrstama drveća 48
kontekstu slavističkih istraživanja / Tomo
Vinšćak. - Jastrebarsko: Naklada Slap, Sretno drveće 48
2002. - (Spektar; knj. 5) Drveće u koie rado udara grom 105
Bibliografija. - Ka7~la. - Summary.
Drveće u koje ne udara grom 111
ISBN 953-191-187-8
L Narodna vjerovanja - - Hrvati Nesretno drveće 115
420326084 Drveće koje se sadi na grob 126
ISBN 953-191-187-8
Zaključna razmatranja 135
Summary 145

............
Literatura 163

169
Uvod
Kazalo naziva drveća

Kazalo imena, naziva i pojmova 173 -

Prilozi 179

U posljednje vrijeme u znanstvenim krugovima postoje

snažni pokušaji da se prodre u pretkršćansku hrvatsku stari-
nu.
Usprkos velikim očekivanjima poredbenih lingvista i os-
talih znanstvenika koji se bave hrvatskom poviješću, ta je
starina do najnovijeg vremena ostajala nepristupačna.
Još davne 1823., na samim počecima tih pokušaja pisao
Jt: Antun Mihanović: Izgleda da se približava divno razdoblje
kad će noć koja mnoge tisuće godina prekriva prapovijest
našeg roda konačno nestati pred svijetlom koje se diže od In-
dije. I uzvišene zagonetke, kojih rješenje slutiti ili mu se nadati
pripada kao 1wjplemettiti;a povlastica prirodi ljudskoj, postat
;asne pred našim očima, koliko da je to smrtnicima dolično
i dopušte1to. To nam obećavaju pouzdatzi glasovi puni pla-
menita oduševljenja (citirano prema: Katičić, 1989: 45).
Tada se vjerovalo da je Indija svojom mitskom predajom
pohranjenom na sanskrtu ključ koji će otvoriti pristup do sta-
roslavenske a time i hrvatske starine.
Istraživanja na području slavenske mitologije bila su be-
zuspješna zbog najmanje dva razloga. Prema uzoru na grčki
Olimp tražio se slavenski a toga nikada nije niti bilo, a drugi je
razlog što su izvori za proučavanje slavenske mitologije doista
8 V;erol1ani.z o drveću u Hrvata ... Uvod

oskudni. Malo je mitološki h vijesti, malo arheoloških poka- Interpretirajući Kollarovu definiciju etnologije iz 1783.
zatelja i malo tekstova. Tekstovi koji su došli do nas prošli su godine, Belaj kaže da je cilj etnologije da, proučavajući sa-
kršćansku cenzuru. Tek nova metoda rekonstrukcije slaven- stavne elemente kultura pojedinih naroda koji nose etnička
skih tekstova, od kojih su neki zabilježeni tek u novijoj obilježja, dopre do etnogenetskih procesa, odnosno da u-
prošlosti, a do tada su bili prenošeni usmenim putem, .dala je tvrdi etničku povijest pojedinih ljudskih skupina (Belaj,
odredene rezultate.Tom lingvističkom metodom prvI su se 1989: 9).
koristili ruski lingvisti Ivanov i Toporov, a dalje je istraživanja
Poput ostalih znanstvenih disciplina i etnologija želi biti
uspješno nastavio R. Katičić. Prema istraživanjima i mišljenju
što egzaktnija u davanju odgovora na postavljena pitanja, a
Katičića (1989, 46): Tek nova metoda rekonstrukcije tek-
ako sc nešto ne može čvrsto dokazati potrebno je utvrditi stu-
stova, koja u usmenoj predaji folklome kn;iževnosti umije panj vjerojatnosti (Belaj, 1994: 344).
prepoznati preoblikovane fragmente obredno utvrđen~? mtt-
skog kazivanja, našla je time i prvorazredna vrela na kofttna s~ Najteže pitanje na koje pokušavaju dati odgovor sve po-
može valjano utemeljiti proučaVa1lje slavenskog poganstva t vijesne znanstvene discipline je ono o podrijetlu Hrvata.
njegove mitologije. Pokušavajući dati odgovor na to pitanje, etnologija je u sla-
bom položaju jer je materijal koji skuplja i proučava većinom
U rekonstrukciji tc hrvatske i slavenske starine svoj do-
sasvim recentan, nije stariji više od dva stoljeća (Katičić,
prinos može dati i etnologija, jer su se neka pradavna vje-
1993: 264). No etnologiji to nije niti glavni cilj. Polazeći od
rovanja prenoseći se s koljena na koljeno sačuvala do danas.
sadašnjeg stanja, etnologija pokušava retrospektivno sagle-
Koristeći se metodom i rezultatima do kojih su došle etnolo-
dati kulturnu povijest hrvatskog naroda, a pojedinim po-
giji srodne znanstvene discipline kao što su pore~be~a
javama iz te kulture odrediti relativnu kronologiju, smjerove
lingvistika, povijest i arheologija može se retrospektlvmm
~irenja i kulturne utjecaje. Pojave iz hrvatske predajne kulture
putem malo otvoriti vrata u hrvatsku nepisan~ povije~t koj~
moraju sc promatrati u slavenskom i općeindoeuropskom
je u mnogo čemu u prošlosti dijelila sličnu sudbmu kao l ostah
kontekstu kako bi se mogla utvrditi njihova kulturogeneza.
Slaveni i Indoeuropljani.
U rekonstrukciji povijesti nekog naroda ili civilizacije ar-
heologija se služi materijalnim ostacima te kulture, povijest
koristi materijalne ostatke i pisane dokumente, a kulturnopo- .
vijesna etnologija koristi sve tc iste izvore, ali za razliku od .
navedenih disciplina posjeduje još jedno vrelo, tj. žive ljude.
Izučavajući predajnu kulturu nekog naroda, a u ovom slučaju .
hrvatskog, sve njegove običaje, obrede, folklor i vjerovanja, .
etnologija može dati odgovore na neka pitanja na koja arheo-
logija i povijest nisu mogle odgovoriti.
 Predmet i cilj istraživanja
-..........,••• 3""'. Tj"
Predmet istraživanja ovog rada su vjerovanja. Vjerovanja
spadaju u religijske pojave koje čine gradu predajne kulture
pojedinih etničkih zajednica ili naroda. Vjerovanja su obično
odlomci iščezlih religija, neorganizirani prežici, ali ima i
takvih koja su nastala naknadno pod utjecajem lokalnih
uzroka i uzora. Religijske pojave mogu se podijeliti u dvije te-
meljne kategorije: vjerovanja i obrede. Vjerovanja su stanja
mišljenja i tvore ih predodžbe, a obredi su odredeni načini
djelovanja (Durkheim, 1982: 35).
Sva religijska vjerovanja pretpostavljaju klasifikaciju real-
nih ili idealnih stvari o kojima ljudi misle u dvije suprotne
kategorije, sveto i profano.
Podjela svijeta na dva područja od kojih jedno obuhvaća
'ive što je sveto a drugo sve što je profano jest razli kovna crta
religijske misli. Vjerovanja, mitovi dogme ili legende su pre-
dodžbe ili sustavi predodžbi koji izražavaju prirodu svetih
stvari, vrline i moći koje su im pripisane, njihovu povijest,
medl1sobne odnose i odnose s profanim stvarima (Dl1rkheim,
1982: 3S).
Pod svetim stvarima ne treba samo podrazumijevati ona
koja se nazivaju bogovima ili duhovima već svetim mogu
izvori, rijeke, jezera, planine i drveće.
12 \i.or,... ",.,."", o drIleću
Na temelju istraživanja slavenske mitologije može se
smatrati da je praslavensku mitološku i religijsku svijest u
prvom redu odredivalo: obožavanje šuma, obožavanje plani-
na i planinskih vrhova, obožavanje izvora i voda, obožavanje
kućnih božanstava s kultom vatre, i na kraju obožavanje
vrhovnih antropomorfnih božanstava Uaničijević, 1986:
177-226).
Temeljni je zadatak ovog rada da pomoću tehnike et-
nološke kartografije, prema izrađenoj heurističkoj tipologiji
te prostornom prezentacijom na etnološkim kartama pokuša
interpretirati pojave koje do sada nisu bile na taj način
prezentirane u stručnoj i znanstvenoj literaturi. Temelj radnje
čini gradivo prikupljeno za Etnološki atlas južnih Slavena iz
2S 10 naselja s područja država nastalih raspadom bivše Jugo-
slavije, te Hrvatskoj susjednih zemalja gdje žive pripadnici
hrvatskog naroda. Također će se koristiti sva dostupna litera-
tura te rezultati do kojih su došle srodne znanstvene disci-
pline, a naročito lingvistika. Grada je analizirana, klasi-
ficirana prema otvorenoj heurističkoj tipologiji te je prika-
zana rasprostranjenost vjerovanja vezanih uz pojedine vrste
drveća. Izrađeno je šest etnoloških karata, od kojih pet govori
o vjerovanjima vezanim uz drveće: koje sc drveće smatra sret-
nim, koje svetim, koje se naročito poštuje, koje raste u sredini
sela ili kraj bogomolje, koje se smatra naročito nesretnim, u
koje rado udara grom, u koje ne udara grom, a na šestoj je
predočena vjerska i nacionalna struktura nosilaca tih vje-
rovanja. Dat je i kratki prikaz običaja sađenja drveta na grob
umrlog tc običaja de se prijeti sječom nekoj voćki ako ne bude
iduće godine rodila. Također je korišten i lingvistički i kom-
parativni materijal iz literature o nazivima za pojedine vrste
kao i o vjerovanjima o drveću kod ostalih Slavena i drugih In-
doeuropijana. Grada koja se nalazi u upitni cama EA temelji se
uglavnom na usmenoj tradiciji zabilježenoj u novije vrijeme.
u Hrvata '" Predmet i cili istraiit/an;a 13
Prema retrogradnom i retrospektivnom pristupu toj gradi o
vjerovanjima, m01.e se očekivati da na površinu izadu stara,
pretkršćanska vjerovanja i ona koja su vezana uz kršćansku
predajU. Ovako obrađeno gradivo takoder može pružiti nove
uvide o ulozi drveća u svjetonazoru u Hrvata, kao i o po-
javama iz slavenske mitologije o kojima nema pisanih izvora
ili su oni oskudni.
Cilj je ovog rada da utvrdi podrijetlo vjerovanja o pojedi-
nim vrstama drveća u kontekstu praslavenske mitologije, koja
je u nekim svojim sastavnicama zajednička i ostalim indocu-
ropskim mitologijama.
Budući da je do sada u hrvatskoj etnološkoj literaturi bilo
vrlo malo stručnih radova o temi vjerovanja o drveću, poka-
zala se potreba, što je i jedan od ciljeva ovog rada, da sc na
jednom mjestu prikupe i analiziraju grada i podaci. Nakon et-
nološke analize može se s više ili manje sigurnosti odgovoriti
gdje su korijeni tih vjerovanja i što je od njih ostalo do danas.
Ovim se radom ne želi rekonstruirati slavensku mitolo-
giju, već pokazati da u Hrvata recentna vjerovanja o drveću
vuku neke korijene iz ostataka nekadašnjeg, Hrvatima i dru-
gim Slavenima poznatog mita. Potrebno je naglasiti da su
neka pretkršćanska vjerovanja o drveću pronašla svoje mjesto
i u kršćanskom svijetu i tu nastavi živjeti vezana uz kršćanske
blagdane.
Uz velike sličnosti u vjerovanjima u Hrvata i ostalih
južnih Slavena postoje također i razlike koje su uvjetovane
geografskim prostorom i povijesnim procesima. I unutar
hrvatskog prostora postoje razlike u vjerovanjima, a mogu se
zorno sagledati na etnološkim kartama koje tvore temeljnu
bazu podataka potrebnih za ovaj rad. Iz tako opsežne baze
14 ',P,YI'}uanla o drveću u Hrvata
podataka, primjenjujući kriterij učestalosti, može se doći do
novih etnoloških spoznaja.
U radu će se pokušati pokazati gdje su korijeni tih vje-
rovanja te na koje se indoetlropske tradicije i izvore osla-
njaju. Pokazat će se zašto su ta vjerovanja ljudima tako bliska i
važna i kako to da su se očuvala tl predaj noj kulturi hrvatskog
naroda.
Vjerovanja o drveću spadaju tl široki kontekst istra-
živanja slavenske i indoeuropske pretkršćanske mitologije. Is-
traživanja slavenske mitologije iziskuju veliku opreznost da se
ne bi skrenulo u krive vode. Već sam naziv "slavenska mitolo-
gija" pretpostavlja da je ona nekada postojala, a što je bio njen
sadržaj to je već teže pitanje. Cilj ovog rada nije rekonstruk-
cija slavenske mitologije, već da se pokaže da recentna vje-
rovanja o drveću vuku neke svoje korijene iz ostataka neka-
dašnjeg općepoznatoga mita. Neka pretkršćanska vjerova-
nja potisnuta su u Hrvata u teško prepoznatljivo područje,
dok vjerovanja koja imaju podrijetlo vezano za kršćanski svje-
tonazor postoje u djelatnom području hrvatske predajne kul-
ture.
U rekonstrukciji tekstova vezanih za staroslavensku mi-
tologiju najviše je postigao R. Katičić. Jedan dio rezultata tih
istraživanja objavljen je tl posljednje vrijeme, a očekuje se još
njegovih znanstvenih radova o toj temi. I
I Katičić (1987): Hoditi-roditi, Spuren der Texte eines urslawischen Frucht-
barkei[srirus. U: Wiener Sl~wisrisches Jahrbuch, sv. 33/1987.,23-43_
Katići': (198 9): Tragom tekstova jednog praslavenskog obreda plodnosti, Stu,/ia
Etimologica. voiL, Z<1greb 1989., 45-63.
Katičić (1990): Dalje o rekonstrukciji jednog praslavenskog obreda plodnosti,
Studia Etimologica. vol 2., Zagreb 1990., 3S-47.
Katičić (1991): D'llje o rekonstrukciji jednog praslavenskog obreda plodnosti
(II), Studia Elimologiea. vol 3., Zagreb 1991.,35-41.
.H Predmet i cili istraiit1anja 15
Da bismo mogli pronaći korijene nekih recentnih vje-
rovanja o drveću, potrebno ih je staviti u okvir staroslavenske
mitologije, a za to će nam poslu:ljti spoznaje do kojih je došao
Katičić i suvremeni ruski lingvisti. Katičić smatra da su u
davnini, prije odlaska Arijaca u današnju postojbinu, Arijci i
Slaveni živjeli u susjedstvu, ali se još ne može dokazati da je
Slavenima bila poznata vedska mitologija (Katičić, 1971:
174). Slavenska tradicija komentira indijsku vedsku, što do-
kazuje da je slavenska tradicija vrlo stara. Za vedske Arijce
potrebno je bilo da savršeno znaju napamet recitirati vedske
tekstove, bez potrebe da ih razumiju. Srodnost slavenskih
jezika, a među njima najviše hrvatskog sa sanskrtom, poka-
zuje se u citatu: ... činjenica da su slavenski jezici i sanskrt ge-
netski srodni nesU1n1z;ivo svjedoči o tome da su njihovi nosioci
jednom u prošlosti pripadali istoj zajedlzici i živjeli na jednak
način. Zbog toga je ta srodnost zanimljiva i važna ne samo za
lingvistiku 1tego i za kulturnu povijest. Iz jezične srodnosti
proizlazi da Indi;ci i slavenski narodi imaju prastaro zajed-
ničko kulturno naslijede (Katičić, 1971: 174).
T o zajedničko kulturno naslijeđe pomaže nam u spoznaji
razumijevanja sakralne baltoslavenske poezije i u pronala-
ženju mitoloških okvira u koje spada ta poezija. O temi
vjerovanja o drveću to zajedničko naslijeđe iz prošlosti nije od
velike koristi, jer su se dolaskom u novu postojbinu, koji se
zbio najkasnije 1500. godine prije Krista, Arijci susreli s trop-
skim i suptropskim okolišem u kojem rastu različite vrste
biljaka i drveća a koje oni nisu poznavali.
Bulat napominje kršćanski utjecaj na mitološku predajU
Slavena, ali spominje i veliku sličnost u vjerovanjima između
njih i naroda koji su ostavili puno više pisanih spomenika.
Navodi mišljenje Angela de Gubernatisa, pisca iz XIX. st.,
koji u uvodu djela La mythologie zoologique kaže: [Zg in-
16 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Predmet i cili istraživanja 17

dijskih, prvo mjesto dajem slavenskim tradicijama. Jezik, ma-

štanje i vjerovanja slavenskih seljaka sačuvali su se priprosti i
patrijarhalni ... kao da unatrag tri tisuće godina sve to nije
pretrpjelo nikakve promjene (Bulat, 1932: 2).
Usmena predaja i tekstovi usmene narodne književnosti
vrlo su važni filološki izvori za rekonstrukciju slavenske i bal-
toslavenske mitologije.
Prema predaji, Perun uvijek obitava na gorskom suhom
području, gdje često rastu hrast i bor. Javlja se u obliku ptice,
najčešće orla, i uvijek je gore, a zmija Veles dolje te ih veže
drvo dub ili iva. U korijenu duba je duplja u kojoj se nalazi
blago koje čuva zmija. Kada Perun kamenom munjom udara
po savitoj zmiji Velesu, on ispravlja pravdu, što se u narodnoj
poslovici kaže "ispravlja krive Drine".
BEJ1EC
Perun može biti milostiv, ali i strašno opasan prema lju-
dima, a s druge strane Veles, u obliku zmije, ne predstavlja
uvijek zlo. Zmija leži na zlatnoj vuni ili runu koje predstavlja
svjetovno blago. Veles posjeduje ovce i on je stočni bog. Kod Predložena značenja Zbručkog idola po Kajsarovu
Slavena Perun se javlja u četiri vida: jedan gleda na sjever,
drugi na jug, treći na istok, a četvrti na zapad.
Na str. 17 nalazi se slikovni prikaz idola nadenog 1848. u
i Baltoslaveni imaju, i da su imali, isto kao Arijci, Grci, Latini i
rijeci Zbruči u Podoliji (Poljska) U;:mičijević, 1986: 192), koji
Kelti, drevnu sakralnu pretkršćansku mitološku poeziju.
ima četiri lika. Kajsarov (1993: SS), za tri lika pretpostavlja
da su prikazi praslavenskih božanstava, no taj podatak nije Mitologija je po Katičiću disciplina gramatike, a rekon-
siguran i ne može poslužiti kao znanstveni dokaz. strukcija slavenske mitologije predstavlja za istraživača ruski
rulet (Katičić, pred.) ..
U rekonstrukciji tekstova izgubljene baltoslavenske tra-
dicije mnogo nam pomažu pjesme koje pjevaju ophodnici u No bez obzira na ruski rulet, potrebno je upustiti se u
vrijeme Jurjeva. Na temelju pjesama koje je sakupila Višnja iščitavanje značenjasadržaja te mitologije.
Huzjak (1957) pod naslovom Zeleni Juraj te drugih jurjevskih Bog Perun, koji se prikazuje u obliku ptice orla, imao je
i ivanjskih pjesama koje su nastale na prostorima gdje žive kćiMaru i devetero sinova. Deseti, najmlađi sin Juraj u mla-
pripadnici baltičkih i slavenskih naroda, Katičić je pokazao da dosti je otišao od kuće i izgubio vezu s ocem i braćom.
 o drvl!Ću u Hrvata ...
18 VtflYIlI,I/ll1;'"
Srž rekonstruiranog obreda plodnosti, do koje je Katičić
došao analizom jurjevskih pjesama, sastoji se u tome da Juraj
dolazi iz krvavog mora, iz carstva ljutih zvijeri iza crne gore,
po zelenom lugu, iz gore, u ravno polje. On je gospodar i
zaštitnik stoke koja živi u Vireju, Velesovu svijetu. Juraj do-
lazi pred zlatna vrata iza kojih je djevojka Mara iz Perunova
svijeta. Ona mora Jurju dati ključ da bi sastavio vlažnost iz
Velesova svijeta i sunce iz Perunova. Svadbom Jurja i Mare,
koji ne znaju da su brat i seetra, ispod stabla, nastaje proljeće i
donosi plodnost ljudima, stoci i bilju.
Perun i Veles promatraju taj obred. Perun kuje zlato, a
Veles ga čuva. Veles čuva zlato i mrtve u podzemnom svijetu.
Iz podzemlja dolaze ptice, zelenilo te ustaju mrtvaci. Ot-
varanjem podzemnog svijeta otvara sc nova godina, tj. novi
ciklus rađanja i klijanja.
Mitološka slika stablo pod kojim se odvija svadba izgleda
ovako:
U slavenskim se tekstovima drvo koje predstavlja os
svijeta (Axis mundi) javlja kao iva ili rakita, što je vjerojatno
najstariji oblik, potom kao hrast ili dub, što je najčešći oblik,
te kao bor ili jela, što je najmlađi oblik. To potvrđuju tekstovi
u kojima se javljaju oblici kao hrast rakita11. U svom pridjevu
hrast čuva spomen na ivu ili rakitu čiju je ulogu preuzeo.
Svadba sc odvija pod hrastom ili dubom koji je nekad bio
rakita.
Hrast lužnjak kao i vrba ili rakita rastu u bi1izini vode. U
korijenu mu živi zmija ili Veles koji čuva zlato ili ovce.
U sredini debla nalaze se pčele, a na granama sjede orao i
ptice. Iznad drveta je kameniti nebeski svod. Orao Perun sjedi
na suhoj grani i promatra svijet naokolo. Vezu između orla i
Predmet i cilj istražilIanja 19
zmije održavaju kuna ili vjeverica koje se kreću dolje-gore po
stablu.
Da bog sjedi visoko na grani, svjedoči i recentno za-
biljcžen svadbeni običaj u Podravini (Galenić, 1994: 93).
Prilikom dolaska svadbene povorke u dvorište mladine kuće
djever sc morao popeti na drvo koje raste u dvorištu i s najviše
suhe grane skinuti tamo obješeni zeleni vjenčić. Prije nego što
se počne penjati na drvo, djever mora popiti tri čaše vina.
Prilikom ispijanja prve čaše izgovara nazdravicu:
Najprije se setimo svevišnjeg Boga
koji visoko sedi i vse 1taS doli gledi.
Nakon prve, uzima drugu čašu ispija ju i govori:
A ve za ,ta še roditelje
koji su ovu decu podigli i blagoslov im dali.
Treću čašu nije popio do kraja, već je njen sadržaj izlio
pod korijen drveta, a prije toga je nazdravio:
Za vas gospoda kapit ani
koji za stolom sediste i saki v svoj kut glediste.
(Galenić, 1994: 93-94)
Zadatak je historijskih znanosti, a među njima i etnolo-
gije, da pokuša odgonetnuti koji bog sjedi visoko na grani te
zašto se lijeva vino u korijen stabla.
 - .......................
Tehnika etnološke kartografije

Temeljnu bazu podataka za ovaj rad tvore upitnice EA

Etnološkog zavoda Odsjeka za etnologiju Filozofskog fakul-
teta u Zagrebu. U arhivu Zavoda postoji golem broj ispu-
njenih listića, s područja zemalja gdje žive južni Slaveni, osim
Bugara, razvrstanih po temama. Pripremljena su četiri 'sveska
pitanja razvrstanih u 157 tema. Zbog poredbenog i kulturno-
povijesnog karaktera etnološke znanosti nastojale su se obu-
hvatiti sve one relevantne kulturne pojave na širim kulturnim
i etničkim prostorima, koje bi visokim stupnjem analitičnosti
i mogućnosti sistematizacije kroz karte u atlasu, maksimalno
pridonijele ne samo rekonstruiranju nego i razumijevanju et-
noloških pojava i procesa u vremenu i prostoru (Đaković,
1994: 19). Dugogodišnji organizator i koordinator poslova
vezanih uz Atlas bio je Branimir Bratanić, a od 1980. vođenje
preuzima Vitomir Belaj. Profesor Bratanić bio je i jedan od
utemeljitelja i voditelja projekta Etnološkog atlasa Europe,
gdje je bio zadužen za izradbu karata koje su vezane uz tipolo-
giju oraćih sprava. Na žalost, zbog prerane smrti prof. Bra-
tanić nije ugledao plodove svog rada, premda su te karte bile
u završnoj fazi izradbe.
U svrhu kartografske obradbe podataka i apliciranja gra-
đe izrađenisu predlošci za etnološke karte prema Albersovoj
konusnoj projekciji i to u mjerilima 1: 1 000 000 i 1:2 5 OO 000.
22 Vjerovanja o drvetu u Hrvata ...
Na rubovima karata unesene su koordinate, odnosno signa-
ture kojima su obilježene upitni ce od AA do RR slijeva
nadesno, i od aa do VV odozgo prema dolje. Odredene po-
jave materijalne i duhovne kulture, prikupljene na terenu, ti-
pološki obradene i razvrstane, unose sc u tako formiranu
mrežu na mjesta koja su odredena signaturama (Đaković,
1994: 19). U kontekstualnim okvirima predmeta, zadataka i
ciljeva istraživanja potrebno je osvrnuti se na pitanja i pro-
bleme metodološkog pristupa. T reba utvrditi mogućnosti i
dosege etnološke kartografije kao pomoćnog metodičkog
sredstva pri obradbi bilo koje teme, a naročito u ovom radu.
Obradba velike količine podataka mukotrpan je, ali i
zahtjevan posao. Bratanić o tome piše, interpretirajući Kroe-
bera, da je posjedovanje organiziranog korpusa znanja pre-
duvjet za svaku znanost koja sc širi i nadograduje. T o vrijedi
takoder i za povijesni pristup. Bez nekoliko takvih korpusa i
želje da se istraži i organizira svaki od njih, komparativno,
nema povijesne interpretacije u bilo kojem od njenih stadija.
Dalje su samo pseudopovijesna nagadanja (Bratanić, 1979:
99).
T akav korpus može se postići ne samo promatranjem i
bilježenjem problema već i sortiranjem i klasificiranjem. U ra-
nom stadiju istraživanja, prilikom slaganja podataka, ne treba
previše brinuti o interpretaciji. Sortiranje je neizbježan temelj
za svaki daljnji rad u svakoj empirijskoj znanosti. Jer, citira
Bratanić dalje Kroebera, pogrešno je postavljati razliku, i u
humanističkim i u prirodnim znanostima, izmedu višeg, teo-
retskog razumijevanja i nižeg rada koji sadržava pretežno in-
formativne znanstvene podatke (Bratanić, 1979: 99).
Katrografskim pristupom utvrdujemo prostorno raši-
renje pri čemu je kartografska tipologija heurističko sredstvo
analitičko-sintetičkog karaktera, pogodno da se pri povijes-
Tehnika etnološke kartografije 23
noj interpretaciji naglase značenja široko rasprostranjenih
pojava (Đaković, 1995: 20). Specifičnost metode kojoj je et-
nološka katrografija pomoćno sredstvo očituje se u činjenici
da se raspoloživa empirijska grada promatra, a zatim i tumači
kao niz kulturnopovijesnih pojava u prostoru, koje sc nakon
toga struktuiraju kao skupovi pogodni za daljnja istraživanja.
Na tako izradenim etnološkim kartama mogu se vidjeti povi-
jesni procesi, ali ih karte same po sebi ne mogu riješiti. One
predstavljaju poluprodukt velike dokumentacijske i egzaktne
vrijednosti koji upućuje na daljnja poredbena istraživanja i
teorijska rješavanja zadane problematike. Bratanić o tome
kaže: Etnološke karte i atlasi... pružaju ;asatt uvid i sređme
podatke i njihove izvore. One imaju Z1lat1tU dokumentarnu
vrijednost. One također postavljaju probleme, ali ne pred-
stavljaju sažetak, krajnji zaključak ili r;eše1z;e problema
(Bratanić, 1979: 102).
Prava, ispravno napravljena istraživačka karta treba
predstaviti svoje podatke na taj način da sc iz nje mogu izvući
korespondirajući zaključci iz različitih i karakterističnih ras-
prostranjenosti kulturoloških fenomena u prostoru. To je
najvažnija, središnja svrha etnološke kartografije i ona je, u
principu, poznata i ustanovljena davno prije. Etnolog Tylor je
vrlo rano mislio da je posao etnografa da klasificira detalje i
da uoči njihovu zemljopisnu i povijesnu rasprostranjenost
(danas bi rekli rasprostranjenost u vremenu i prostoru, op.
B.B.) i veze koje postoje među njima (Bratanić, 1979:102).
Korištenjem kartografske metode, etnologija kao znan-
stvena disciplina dobiva na svojoj egzaktnosti, koja je inače u
nekim primjerima upitna.
Ona kroz svoje rezultate daje etnologiji barem nešto od
sigurnosti kakvu za prirodne znanosti predstavlja eksperi-
ment (Bratanić, 1959: 12).
24 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...

U svakom slučaju, etnološka kartografija je najbrži, naj-

jednostavniji i najjasniji način da se dođe do objektivne misli
o tradicionalnoj narodnoj kulturi i aktualnim vezama i odno-
sima unutar nje. Napokon, rezultati etnološke kartografije Općenita vjerovanja o drveću
mogu, usput, pomoći da se očiste štetni etnocentrizmi iz
praktičnog života (Bratanić, 1979:101). ....... _ ................... 111
U modernoj etnologiji, etnološka kartografija je samo je-
dan od načina dosezanja spoznaje o određenom problemu
prilikom etnološkog istraživanja, ali je za etnološku rekon-
strukciju kulturne povijesti, čini se, jednostavno neizbježna.
Prije nego što prijeđemo na vjerovanja o pojedinim
vrstama drveća, potrebno je navesti vjerovanje, običaje i po-
stupke s drvećem općenito te simboliku drveta u raznim in-
doeuropskim mitologijama
Drveće predstavlja jednu od manifestacija božanskih
sila.Tijekom prošlosti bilo je štovano u većini kultura. Život
drveća bio je uvijek usko povezan sa životom čovjeka. U svo-
jim prvim povijesnim vremenima Europa je bila pokrivena
golemim prašumama, u kojima su se rijetke čistine činile kao
otoci u zelenom moru. Život ljudi onog vremena bio jc najuže
povezan sa šumom i drvećem (Friedrich, 1970). Treba na-
pomenuti da rani Indocuropljani dolaze iz stepa istočne
Europe oko 3500. - 3000. godine pr. Krista i tek kada prijeđu
Dunav i dodu n:1 područje današnje Europe susreću se s Pro-
tomediterancima i velikim šumama.
Drvo je hranilo oganj i plamen, koji je bio važan za život.
Od drveta su se izrađivale alatke i oružje. Pčele koje su živjele
u šupljinama drveć:1 davale su važne proizvode: med i vosak.
Kroz drveće su se izražavali univerzalni kozmički prin-
cipi. U njemu se ogledalo podrijetlo svijeta.
26 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Općenita vjerovanja o drveću 27

Ono je utjelovljavalo moć života simboliziralo je aspekte stoji u vrtu Eden vjerojatno su poslužile mezopotamijske pre-
božanskoga i svetoga. Drveće kao nosilac simbola postaje daje. Na istočnomu nebeskom ulazu uzdižu se dva drveta:
predodžbom svemira (Gutdeutsch, 1997: 33). Drvo istine i Drvo života (Gutdeutsch, 1997: 41). Prema bib-
Simbolika drveća može se podijeliti na tri područja (Gut- lijskoj legend, zmija zavodi Evu i Adama, koji jedu s drveta
deutsch, 1997: 33). znanja, što ima za posljedicu izgon iz raja. Zmija u predajama
simbolizira mudrost, tako da bi se ovaj čin mogao tumačiti i
1. KOZMOS - kozmičko drvo kao djelo buđenja ljudske svijesti.
2. BIOS - drvo života T a drevna simbolika drveća sačuvala se u više ili manje
3. LOGOS - drvo spoznaje cjelovitom obliku do danas.
Kozmičko drvo javlja se u mitologijama kao obrnuto Općeindoeuropska riječ koja označuje drvo (u nekim
drvo, arbor i1tversu, a najpoznatije je židovsko - kabalističko jezicima dub) dolazi od indoeuropske osnove .ot'e/oru- I .ot'rel
drvo života ili svijeta, koje ima svoje korijenje na nebu a grane ou- i javlja se u svim indoeuropskim jezicima:
na zemlji. Ono predstavlja stvaranje kao pokret koji dolazi hetitski taru (drvo)
odozgo. Duhovno korijenje drveta leži na nebu u božanskom staroindijski d:iru (drvo)
svijetu, a njegova se krošnja širi nad zemaljskim svijetom. grčko-mikenski du-ru-to-mo (drvosječa)
Ono povezuje tri razine kozmosa ili svemira:
albanski dru (drvo); drush-k (dub)
NEBO - svijet bogova staroirski daur (drvo); daro (dub)
ZEMLJU - svijet ljudi gotski triu (drvo)
staroislandski trć (drvo)
PODZEMNI SVIJET - svijet mrtvih.
staroengleski treo[w]; novoengleski tree (drvo)
Kozmičko drvo stoji u središtu svijeta i stoga je ono axis
litavski derva (bor)
mu1tdi, os ili središnji stup koji podupire svijet. Takvo se drvo
nalazi na svetomu mjestu. staroslavenski drevo (drvo);
hrvatski drvo,
Drvo života nalazi se nakraj svijeta ili na nebu ili na ne-
(fa;\1KpemiJlJe. i1BaHoB. 1984: 613)
kom nepristupačnom mjestu i simbolizira univerzalan vitalan
princip. Budući da neke vrste drveća dosežu starost i do ti-
suću godina, takvo drvo utjelovljuje vječni život. U staroindijskom daru1Ui znači krepak, u latvijskom du-
Drvo spoznaje u uskoj je vezi s drvom života. Mudrost i rus znači
tvrd, jak, staroirski dro1t znači krepak, staroslaven-
spoznaja postižu se isto tako teško kao i besmrtnost. ski su-dravu odnosno hrvatski zdrav.
Drvo spoznaje ili drvo života ima svoje mjesto i u kršćan­ U većini indoeuropskih jezika postoji i druga osnova koja
skim vjerovanjma. Kao predložak za biblijsko drveće koje označuje drvo, dub ili hrast .op[h1erk[h)ou_, a nikada drveće
28 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Općenita vjerovanja o drveću 29

(kao zbirna imenica), o čemu će biti govora u poglavlju o još rasla imela to je značilo da je božanstvo prisutno u tom
hrastu (faMKpeJlHR3e. MRaHoR, 1984: 614). drvetu (Gutdeutsch, 1997:39).
Uz značenja koja smo ovdje naveli može se razabrati još Uz hrast Kelti su štovali i druge vrste drveća, a naročito
jedna vrlo važna značajka. U gotskom i staroislandskom tisu, lješnjak, oskorušu i jabuku. Štovanje drveća ogleda se u
jeziku riječ triggws odnosno tryggr označuje nekoga tko je tome što se izvorna galska abeceda sastoji od 17 slova, od ko-
vjeran, čvrst, stabilan i pouzdan. Od tog je pojma u starois- jih svako slovo odgovara imenu odredenog drveta. Nekada je
landskom došlo do riječi tru, što je naziv za vjeru, religiju. Isto ta abeceda izgledala ovako: BLNFS(H)DTCMGPRAOUEI.
je i u pruskom s riječi druwis (faMKpemfR3e. MBaHoB. 1984: Danas je to ovako:
613).
Ailm brijest
Iz navedenog proizlazi znanstvena opravdanost istra-
Beite breza
živanja vjerovanja o drveću. Kultna i religijska uloga drveća
Coli lijeska
javila se u prethistoriji, a ona se očituje u jezičnom i zna-
čenjskom vidu. Sam pojam vjere i vjerovanja vezan je lingvi-
Dur dub, hrast
stički uz nazive koji označuju drvo. Eagh jasika
Fearn joha
Drvo je tvar u pravom smislu te riječi. U Indiji je drvo
Gath vrba, iva
simbol univerzalne supstancije, materia prima. U grčkoj riječ
hyie, koja ima isti smisao kao i pramaterija, doslovno Huath trn
označuje drvo. U katoličkoj liturgiji drvo je često sinonim Togh tisa
križa i stabla. Drvo krije nadljudsku mudrost i znanje (Cheva- Luis oskoruša
lier, Gheerbrant, 1989: 130). Muin loza
U svim keltskim jezicima postoji homonirnija naziva za Nuin jasen
znanje i naziva za drvo: irski fid; velški gwydd; bretonski Oir grmo liko drveće
gwez stablo i gouez, korijen od gouzout znati. Peith bor
U keltskoj mitologiji drveće je zauzimalo središnje mjesto Ruis bazga
(Gutdeutsch, 1997:39). Hramovi Kelta bili su sveti gajevi ili Suie vrba
šume. U djelu De bello gallico Cezar izvještava o locus co1tSe- Teine žutih, žutilovka
cratus, dakle o posvećenom mjestu. T o su bili sveti gajevi za Ur vrijesak
koje se koristi i izras nemus, što znači gaj ili šuma. Nemeton (Crow, 1988: 77)
je bilo mjesto dodira božanskog i ljudskog svijeta. U središtu
druidskih obreda stajali su hrastovi na kojima su rasle imele. Broj suglasnika jednak je broju lunarni h mjeseci u jednoj
Hrast je druidima bio simbol znanja i moći, a ako je na njemu sunčanoj godini. Ova abeceda je ujedno i sveti kalendar. U
30 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
mjesecu hrasta pada ljetni solsticij, tako da su se ljetni krije-
sovi morali podlagati hrastovim drvetom (Gutdeutsch, 1997:40).
U germanskoj mitologiji također postoji kozmičko drvo
koje predstavlja jasen ili hrast. Ono stoji uspravno i povezuje
tri svijeta: korijenje mu je u carstvu divova, podzemnih bo-
gova ili u carstvu mrtvih. Deblo tog drveta prolazi kroz svijet
ljudi, a krošnja mu je u nebu, gdje obitavaju bogovi.
Taj mit o drvetu života nalazi se kod skandinavskih Ger-
mana u Prozi ili Mladoj Edi. Divovski jasen je smješten na
vrhu planine, gdje se sastaju bogovi, a njegove grane dosežu
iznad neba. Tri velika korijena tog drveta odlaze na tri strane:
~ prvi vodi u Nif1heim, pakao gdje živi vuk Fernis. Ispod
tog korijena je izvor rijeke Hvergdmir, a u blizini živi i
zmija Nidhug;
~ drugi korijen vodi u zemlju ledenih divova Jotunheim,
čiji je glavni grad Utgard. Ispod ovog korijena nalazi se
i bunar želja koji čuva div Mimir;
~ treći korijen, ispod kojeg je sveto vrelo Urd, koje po-
sjećuju tri boginje sudbine, vodi u zemlju bogova.
Na granama drveta stoje četiri jelena i brste mladice te
simboliziraju četiri vjetra ili elementa.
Orao stoji na vrhu najviše grane, a između njegovih očiju
je jastreb. Tu je i vjeverica koja ide dolje i gore po stablu pre-
noseći poruke koje izazivaju sukobe izmedu orla i zmije Nid-
hug, koja živi u korijenu drveta. To drvo se naziva Yggdrasil
(Crow, 19R8).
U grčkoj mitologiji javlja se drvo koje simbolizira središte
svijeta ili axis muttdi. Ono je drvo vječnog života i mudrosti.U
prahelenskom egejskom svijetu božica - majka Rhea uvijek je
vezana uz kult drveća (Gutdeutsch, 1997: 37).
Općenita vjerovanja o drveću 31
Velika je božica personifikacija nepresušnog izvora stva-
ranja, a drvo predstavlja svemir u stalnom obnavljanju. U kla-
sičnoj grčkoj mitologiji pojedini bogovi povezuju sc s od-
ređenim drvećem, na primjer: Zeus - hrast, Posejdon - jasen,
Apolon - lovor, Had - mirta, topola, Hera - kruška ili vrba i
Atena - maslina (Gutdeutsch, 1997: 37).
Grci su naročito štovali hrast i maslinu. Za Grke nije bilo
korisnijeg ploda od masline i zbog toga je drvetu masline pri-
padao najviši položaj. Bila je posvećena Ateni, koja je prvo
drvo masline posadila na Akropoli prilikom spora s Posej-
donom za Atiku (Gutdeutsch, 1997: 38).
Stari su Rimljani takoder štovali drveće, a naročito hrast.
Sedam brežuljaka Rima bilo je, prema predaji, pokriveno
hrastovim šumama. Te su šume bile posvećene Jupiteru.
Vječnu vatru koja je gorjela u Rimu vestalke su ložile hrasto-
vim drvetom. Vijenac od hrastova lišća koristio se kao znak
pobjede.
Stari Slaveni, kao pripadnici indoeuropske porodice na-
roda takoder su štovali drveće, premda su izvori o tome vrlo
oskudni.
Ruski lingvisti Ivanov i T oporov u klasifikaciji praslaven-
ske mitologije ističu njen dualistički karakter. U toj mitologiji
posebno naglašavaju ulogu slavenskog drveta života, u čijem
su pojmu sintetizirani svi stupnjevi razvoja mitologije
Slavena.
U sveslavenskom pučkom svjetonazoru i vjerovanjima
ulogu drveta života najčešće imaju: rajsko drvo, breza, javor,
hrast, bor, oskoruša, jablan i lipa. U tri glavna dijela drveta
žive razne životinje: na vrhu su ptice, sokol ili slavuj, a isto
tako mjesec i sunce. U deblu drveta žive pčele, a u korijenu
drveta, zmaj, zmija ili dabar. Uz pomoć trostruke strukture
32 V;erotJan;a o drveću u Hrvata ...
drveta izgrađena je i trojna vertikalna struktura ljudskog
svijeta koja se očituje u nebeskom, zemaljskom i podzemnom
carstvu.
Prve povijesne zabilješke o vjeri i vjerovanjima starih
Slavena donio je Prokopije (oko 552 god.), ali on u njima ne
spominje izričito bilo kakav kult stabala ili demona koji žive u
šumi ili u stablu. Potvrdu za štovanje drveća za južne Slavene
u Makedoniji nalazimo kasnije u Životu sv. Nauma Ohrid-
skog s početka 10. stoljeća, gdje se s obzirom na to pitanje o
njima kaže: i pače panon nerazumjejšaja, kamenima i dreviam
v;erušče.
Isto se tako o ruskim Poljanima priča u Novgorodskom
ljetopisu (854 god.), o njihovu vjerskom životu prije nego što
su primili kršćanstvo: b;ahu že pogan;e, žrušče ozerom i klad-
;azem iroščeniem, ;akože pročii pogani, navedeno prema Bu-
latu (1932: 2).
Za sjeverozapadne Slavene kroničar Helmold (oko 1170.
god.) spominje da su uz jednoga glavnog boga imali i druga
božanstva, od kojih su neka bila vezana uz drveće. Helmold
spominje da su se Slaveni, bez obzira na prihvaćanje kršćan­
stva, običavali zaklinjati drveću, izvorima i kamenju. U te nji-
hove svete gajeve bio je kršćanima zabranjen pristup, jer bi
tako oskvrnuli sveta mjesta. Kaže da su imali svete dubove
posvećene bogu Provenu, čije se ime dovodi u vezu s Peru-
nom, što nije znanstveno dokazano. Oko njih su bili drveni
plotovi s dvojim vratima. Tu su se prinosile žrtve i obavljali
obredi. Unutar tog svetog mjesta smjeli su samo svećenici, oni
koji su htjeli prinositi žrtve te oni koji su bježali da se spase i
nađu utočište (Bulat, 1932: 3).
Kršćanski svećenici su se, razumljivo, opirali ostacima
poganskih običaja pa postoji puno zabilježaka koje govore o
Općenita vjerovanja o dn/eću 33
zabrani obožavanja drveća, ali na taj način upravo svjedoče o
običajima i vjerovanjima kojima se bavi ova radnja.
Tako je vrlo zanimljiva zapovijed opata Regina iz 10. st.,
koja se odnosi na Slavene koji su živjeli u gornjim njemačko­
baltičkim krajevima: Svim silama imaju se truditi biskupi i
njihovi pomoćnici, svećenici, da iz korijena u1zište i sažegu de-
monima posvećeno drveće koje prosti svijet štuje i drži u to-
liko; časti da se ne usuđuje ni jedne granice ili mladice s niih
otsjeći (Bulat, 1932: 2).
I u kršćanskoj mitologiji drveće ima bitnu ulogu. Već je
spomenuto drvo spoznaje ili drvo života koje raste u vrtu
Eden, te da su zbog uzimanja ploda s tog drveta Adam i Eva
bili prognani iz raja.
Prema legendi koja je oslikana na oltaru crkve u Laidenu
u Nizozemskoj, kada su Adam i Eva bili protjerani iz raja po-
veli su do vrata njihova trećeg sina, Seta, da bi dobio tri sje-
mena drveta života.
Iz tog sjemenja izraslo je drveće, koje je prema legendama
upotrebljavana kao: drvo za Mojsijev štap, grana koja je za-
sladila vode Maruha, drvo koje je služilo za konstrukciju
Salomonova hrama, drvo za klupu na kojoj su sjedile Sibile
kada su prorekle dolazak Krista i drvo od kojeg je napravljen
križ na kojem je Krist raspet (Crow, 1988: 72).
U općenita vjerovanja i postupke s drvećem spada i običaj
da se prijeti nekoj voćki ako ne bude rodila.
Taj je običaj poznat na slavenskim prostorima. U mjestu
Čubra (gt 423), u Srbiji, na Badnji dan domaćin kuće odlazi u
voćnjak do stabla jabuke ili šljive i sa sobom nosi komadić
upaljenog drveta koji je uzeo s panja badnjaka, koji taj dan
gori na ognjištu. T ada se obraća voćki kao živom biću
riječima: Rodi ili ću da te zapalim.
34 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Općenita vjerovanja o drveću 35

T emu da se nekoj voćki prijeti kako bi bolje rodila obra- Običaj vezan uz plodnost zapisan je u selu Cvetke (lP
dio je Belaj (1994: 336-344) i došao do sljedećih spoznaja. 231) u Srbiji, gdje se žena nerotkinja mora provući kroz rupu
Taj običaj poznat je u svim dijelovima Hrvatske, poznaju ga i u šupljem drvetu ili ispod luka koji čine dva drveta opletena
Muslimani u Bosni, Crnogorci, a znaju za njega i pripadnici jedno o drugo da bi nakon toga mogla roditi. U Hrvatskoj, u
manjina: Mađari u Prekmurju i Slavoniji, Vlasi u Makedoniji i selu Glogovo (Hf 224) gdje žive Srbi, pravoslavci, postoji
Srbiji, Slovaci u Bačkoj, Albanci na Kosovu i Makedoniji te vjerovanje da na nekom drvetu obitava zmaj koji promatra
Srbi i Makedonci. Običaj je vezan uz Uskrs, Božić, Poklade, svijet i "sve vidi što ko radi" (Čajkanović, 1973:3).
ali i uz neke druge dane u godini. Običaj je općeslavenski i
praslavenski koji je južnim Slavenima bio poznat prije ise-
ljavanja iz pradomovine i svakako u doba poganstva. Budući
da ga poznaju i drugi Indoeuropljani, a i neki neindoeuropski
narodi, Belaj drži da je to prastara biljogojska tradicija kojoj
se ne zna podrijetlo.
Evo još nekoliko primjera sličnih običaja i vjerovanja o
drveću.

Na fašničku, mišju subotu u Samoboru, žena koja je mije-

sila kolač potenak, koji mora biti ravan da bi travnjaci bili
ravni, bez krtičnjaka, još brašnjavim rukama ide od voćke do
voćke i gladi je da bi dobro rodila.

Isto to rade žene u Moravskoj, samo što još uvečer gospo-

dar kuće posipa voćke slamom (Bulat, 1932: 12).
U Otoku, u Slavoniji, seljaci na Veliki petak prodrmaju
voćke da bi bolje rodile. Zabilježen je i običaj u okolici Ćus­
tendila, u Egejskoj Makedoniji, da se voćke ujutro posipaju
slamom na kojoj su ukućani spavali, također zbog boljeg roda
(Bulat, 1932: 12).
Zanimljiv je i slučaj čudotvornog oraha blizu Gorice u
Friulima, koji se, po kazivanju, zazeleni svakog sv. Ivana, te
da sluša papu pa se ravna po katoličkom kalendaru, a prije je
slijedio stari kalendar (Bulat, 1932: 3).
 Vjerovanja o
pojedinim vrstama drveća
-............ *21 •• .,2'....'"
Opis karata

Na temelju odgovora iz teme broj 146. izrađeno je pet et-

noloških karata koje pokazuju prostorno raširenje vjerovanja
o drveću.
Na karti br. 1 prikazana je rasprostranjenost vjerovanja o
tome koje se drveće smatra sretnim, svetim i koje se naročito
poštuje. Tipologija je uređena tako da su u okomitom stupcu
navedene vrste drveća, a desno su napravljena četiri podjeljka
koji govore o razlogu zbog kojeg se neko drvo smatra sretnim
i svetim. Na prvom mjestu nalazi se hrast, dub koji se na karti
javlja u 370 lokaliteta. Ako su odgovori na postavljeno pitanje
u upitniku bili općeniti bez navođenja razloga zašto je hrast
sretno drvo, tada se na karti nalazi prazan krug. Tih je zna-
kova na karti 164. Ako se u odgovorima spominje da hrast
raste na sredini sela ili kraj bogomolje, onda je znak pun i
takvih je lokaliteta zabilježeno 88. Kada se spominje da se na
hrastu skupljaju vile, onda je znaku dodan križić i njih na karti
ima 2S. Ako se za hrast kaže da je zapis, onda je kružnica na-
pravljena masnije. Njih ima na karti 107 i to uglavnom u
38 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
Srbiji. Treba naglasiti da dodatna svojstva izražena u tipolo-
giji pojedinih drveća ne isključuju ono prvo, već, dapače,
naglašavaju razlog zbog kojega se smatra da je neko drvo
sretno ili sveto. Sam odgovor da sc neko drvo smatra sretnim
ili svetim, bez navođenja razloga, nema veliku etnološku
vrijednost. Drveća su u tipologiji poredana od broja 1 do 38
prema učestalosti javljanja u upitni cama, tj. na pojedinim kar-
tama. Iz tog poretka na karti br. 1 može se odmah uočiti zas-
tupljenost i očuvanost vjerovanja o pojedinim vrstama, a time
i o ulozi i starosti pojedinih pojava. U etnologiji se drži da po-
java koja ima veću zastupljenost i veću učestalost javljanja na-
govještava mogućnost veće starine (Boaz 1982: 189). Nakon
hrasta slijedi tisa s 310 pojavljivanja, lipa sa 153, maslina 68,
javor 58, lijeska 50, vrba 29, cer 24, brijest 19, bor 16, jela 14,
jabuka 13, breza 12, murva 10, drijen 9, jablan 9, kruška 7,
orah 7, bazga 7, jasen 5 itd., do toga da sc neko drveće javlja u
samo jednom slučaju.
U panonskom dijelu Hrvatske sretnim i svetim smatra sc
hrast jer se na njemu skupljaju vile. U sjeverozapadnom dijelu
Hrvatske, isto kao i u Sloveniji, sretnom se smatra lipa. U
priobalju i Dalmaciji poštuje se maslina, a u Istri je sveta la-
donja ili košćel. Središnji dio Balkana svetom smatra tisu, a
ona se poštuje i u Hrvata i Srba u Lici. Srbi u Srbiji i Make-
donci naročito svetim smatraju hrast dok se druge vrste
drveća javljaju vrlo rijetko. Crnogorci sretnom smatraju tisu i
lijesku. Budući da tisa zauzima središnje mjesto u vjerovanjma
stanovnika BiH i Crne Gore, može se pretpostaviti da ta
vjerovanja imaju drugačije ishodište od onih koje imaju ostali
južni Slaveni. Postoje dvije mogućnosti tumačenja tih pojava.
Prva je pretpostavka da je štovanje tise balkanski relikt koji se
sačuvao i nakon dolaska Slavena na ove prostore, a druga da
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 39
se ti južni Slaveni razlikuju po podrijetlu od ostalih koji ih
okružuju.
Na karti 2 prikazana je rasprostranjenost vjerovanja o
tome u koje drveće rado udara grom. Na prvom je mjestu
hrast sa zabilježenih 211 lokaliteta, a dalje slijede orah 42, to-
pola 23, vrba 23, cer 20, jablan 20, bor 19, lipa 18, jela 16,
staro, šuplje, suho, visoko, usamljeno 16, bukva 12, trešnja
12 itd.
Prema vjerovanjima Hrvata i ostalih južnih Slavena, hrast
je drvo u koje najradije udara grom, a to vjerovanje za-
bilježeno je u 211 lokaliteta. Svako udaranje groma u od-
redeno drvo doživljava se kao kazna ili nesreća. Hrast je
Hrvatima i ostalim južnim Slavenima izuzetno sretno i sveto
drvo, ali budući da u njega najradije udara grom smatraju ga i
nesretnim drvetom. Ovisno o tome s kojega se aspekta gleda
na određenu vrstu drveta to drvo dobiva i različita obilježja.
Na drugom mjestu prema učestalosti javljanja vjerovanja
u koje drveće rado udara grom nalazi se orah. Da u orah rado
udara grom, vjeruju Hrvati u Dalmaciji i Hercegovini i ta
vjerovanja predstavljaju jedan od razloga zašto se orah tamo
smatra nesretnim drvetom. Orah se također javlja u vjerova-
njima kod Makedonaca u Makedoniji.
Uz hrast, u središnjoj Bosni Hrvati, Srbi i Bošnjaci vjeruju
da grom rado udara u trešnju. T a su vjerovanja izolirana samo
na središnji dio Bosne i pokazuju da pripadaju zasebnom
izvoru čije korijene treba tražiti u vjerovanjima starobalkan-
skog stanovništva.
Hrvati u Lici vjeruju da grom rado udara u staro, šuplje,
suho, usamljeno i visoko drvo.
U središnjoj Srbiji vjeruju da grom najradije udara u
krušku.
40 Vjerovanja o dnJeću u Hrvata ...
Etnološki je vrlo interesantno da u slovenskom dijelu Is-
tre i na jugu Makedonije vjeruju da grom rado udara u to-
polu. Slično je i s vrbom, za koju u istočnoj i južnoj Make-
doniji i u Istri vjeruju da u nju rado udara grom.
Vjerovanja o vrbi su izrazito stara i spadaju u prasIaven-
sku mitologiju, o čemu će se raspravljati u narednim po-
glavljima. Vjerovanja da grom rado udara u vrbu zastupljena
su još kod Hrvata u Slavoniji i Posavini. Također su za-
bilježena kod stanovništva u BiH: uz obalu Drine i u zapadnoj
Bosni.
U istočnoj Bosni vjeruju da grom rado udara ujasiku.
U Vojvodini vjeruju da grom rado udara u murvu, a u is-
točnoj Srbiji u smreku.
Bor, jela i smreka, kao drveće u koje rado udara grom
javljaju sc u Srbiji i BiH.
Hrvati u Ravnim kotarima i Hrvatskom primorju vjeruju
da grom najradije udara u jablan.
Karta broj 3 prikazuje vjerovanja o tome u koje drveće ne
udara grom i na prvom mjestu je lijeska koja se javlja u 69
mjesta, a slijede je vrba na 21 lokalitetu, lipa 20, bukva 18,
grab 17, orah 11, hrast 11, topola 9, breza 9, maslina 9 itd.
Prema brojčanim pokazateljima lijeska se najčešće spo-
minje kao drvo u koje ne udara grom. Zbog toga se ona u
narodnim vjerovanjima drži za izuzetno sretno drvo.
Vjerovanja da u tijesku ne udara grom javljaju se na cjelovi-
tom području kod Srba i Bošnjaka s obje strane Drine, tj. u
BiH i u Srbiji. Budući da ta vjerovanja tvore jednu cjelinu u
središnjem dijelu Balkana, a nema ih zabilježenih drugdje kod
ostalih južnih Slavena, mogu se pretpostaviti dvije mo-
gućnosti.
"",,,,u;m,,, vrstama drveća 41
Prva je da su ta vjerovanja naslijeđena od domorodačkog
stanovništva koje je tu živjelo prije dolaska južnih Slavena. U
tom bi slučaju predstavljala starobalkanski prežitak.
Druga je da su došla s turskom invazijom iz Male Azije,
jer je poznato da je lijeska kod Turaka vrlo cijenjen plod i
raste u cijelom obalnom području Crnoga mora.
U Sloveniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj vjeruju da je grab
ono drvo u koje ne udara grom.
Hrvati u Primorju vjeruju da grom ne udara u lipu pa se
ona i zbog toga smatra sretnim drvetom.
U Dalmaciji i Istri vjeruju da grom ne udara u maslinu.
U Lici, Slavoniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj Hrvati vje-
ruju da grom ne udara u bukvu pa se ona smatra sretnim drve-
tom. U Slavoniji takoder postoje vjerovanja da grom ne udara
u vrbu.
U Lici vjeruju da grom ne udara II jelu i bor.
U središnjoj i istočnoj Srbiji, isto kao u Hrvatskom pri-
morju, vjeruju da grom ne udara LJ lipu pa se lipa smatra sret-
nim drvetom.
Karta broj 4 prikazuje rasprostranjenost vjerovanja o ne-
sretnom drveću s tim da se o orahu bilježi daleko najviše po-
dataka, kao o nesretnom drvehl, čak 433 javljanja, i to kod
svih ju7.nih Slavena, a naročito II Bosni i Makedoniji. Iza
oraha na drugom je mjestu jasika 38, topola 18, bazga 18,
brekinja 6, bagrem 6, glog 4, breza 8, olcandar 2, pucalina 1
te na kraju jalovo, zimzeleno i u koje udara grom s 3 javljanja.
U Hrvata kao nesretno drveće javlja se još topola, vrba,
bagrem, glog, bazga, jalovo i ono drveće u koje, prema
vjerovanjima, rado udara grom.
42 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
Neko se drveće nalazi na karti 1 kao sretno, ali i na karti 4
kao nesretno, npr. hrast. Razlog treba tražiti u tome što
drveće može dobivati različite atribute ovisno o tome kojem
atributu kazivač daje prednost. Drveću se u pojedinim et-
ničkim i društvenim zajednicama pridaju i određena svojstva.
Prema tim vjerovanjima možemo rekonstruirati progovara li
iz kazivača kršćanski svjetonazor ili onaj stariji pretkršćanski.
Npr., hrast se smatra svetim drvetom, dakle sretnim, ali
budući da u njega često udara grom, kojega se ljudi boje, on je
ujedno i nesretno drvo.
Na karti broj 5 predočena je vjerska i narodnosna struk-
tura nositelja tih vjerovanja u mjestima gdje su obavljana
terenska ispitivanja od 1960-ih do kraja I980-ih.
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 43
Statističke i pregledne tablice o vjerovanjima
Obradbom podataka koji su uneseni u etnološke karte
napravljena je statistička tablica iz koje se vidi brojčana zas-
tupljenost i vrsta vjerovanja vezana uz pojedine vrste drveća.
Na temelju tih podataka, iz kojih je vidljiva učestalost
javljanja pojedinih vjerovanja, napravljena je pregledna ta-
blica drveća prema atributima tih vjerovanja.
Drveće je tako svrstano u pet skupina: sretno drveće,
drveće u koje rado udara grom, drveće u koje ne udara grom,
nesretno drveće i drveće koje se sadi na grob.
Unutar svake skupine drveće je poredano prema kriteriju
učestalosti javljanja, a u Preglednoj tablici masno su otisnute
one vrste drveća kojima je to primarno značenje.
U prvoj, najvećoj skupini, nalazi se sretno drveće. Odgo-
vori iz upitnica ponekad nisu precizni, već se kaže da se neko
drveće smatra općenito sretnim. Uz takve postoje i odgovori
u kojima se naglašava da je neko drvo sretno zato što raste
pokraj bogomolje ili u sredini sela ili na seoskom trgu. Na
takvom se drvetu skupljaju vile. Na kraju, sretno je drvo ono
koje nosi zapis, molitvu ili križ.
Kao što je iz tablica vidljivo, neko se drveće javlja više
puta jer su uz njega vezana različita vjerovanja.
T akvo drveće, kao što su hrast, vrba i breza, zauzelo je
svoja mjesta u podjeli građe prema, iz upitniea, dobivenoj
atribuciji. Kako su se ta vjerovanja nataložila uz te vrste
drveća, objašnjeno je u interpretaciji grade.
 ..t.
..t.
Statistička tablica građe o vjerovanjima

U koje Qkoje
Nesretno sadhe
tadeJ uda(a neud;ira
drveće nasrob
grom grom

Vrsta drveća
Općenito Skuplj~u Zapis Ukupno
Br. srerno sc vile

l. Hrast. dub 164 88 25 107 370 211 II 21

2. Tisa 310 310

3. Lipa 104 42 2 153 18 20 3 5

4. Maslina 68 68 9
5. Javor 57 58 3 .$
<\
6. Lijeska 50 50 3 69 a
22
~
7. Vrha, rakita 25 3 29 23 21 66 ;::
1:;'
8. Cer 22 2 24 20 4 4 O
~

~
9. Brijest 16 3 19 3 3
10. Bor 16 16 19 J 2 26 li:
li:
14 14 16 8 3 11
~t;
JI. Jela
12. Jabuka 13 13 3 7

Ll. Breza JI 12 4 9 8 3

14.
15.
Dud, murva
Drijen
7
9
2 10
9
6
4
3 2
f
~
16. Jahlan 16 16 20 2 7 .2!
;,'
o
17. Kruška 5 2 7 6 2
"8
18. Orah 5 2 7 42 11 433 6
~;::
19. Bazga, zova 4 3 7 18 ~.

20. Jasen 4 5 4 3
21. Smreka 5 5 10 2
~
~
;,
22. Topola, plep 5 S 23 9 18
~
23. Košćcl, ladonja 4 4 ~
~'
24. 5ipak 4 4 5
25. Grab 3 3 17
26. .Jasika, trepetljika 3 3 7 2 38
27. Omorika 3 3
28. Smrdljika 3 3
29. Čempres 2 2 2 5 34
30. Kesten 2 2 3
31. Bukva 10 11 12 18
32. Bagrem, akacija 3 2 6 6
..t.
....
46 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 47

or,
Pregledna tablica građe o vjerovanjima
"'I N
N
'"
SRETNO DRVEĆE
t. Hrast 8. Bor LS. Drijen 22. Kesten
N \l:) N
"'" '<t
~ ~

'" 2. Tisa 9. Jablan 16. Košće1 23. Klen

3. Lipa 10. Jela 17. Šipak 24. Zelenika
4. Maslina 11. Jabuka 18. Grab 25. Platana
"..,
5. Javor 12. Breza 19. Omorika 26. Klokočika
6. ('..er 13. Bukva 20. Jasen 17. Božikovina
7. Brijest 14. Murva 21. Smrdljika
N
....
\o
N
DRVEĆE U KOJE RADO UDARA GROM
1. Hrast 7. Orah 13. Jela Staro, šuplje,
2. Trešnja 8. Topola 14. Bukva 18. suho, visoko,
..... .... ..... ...... .... 3. Smreka 9. Vrba usamljeno
15. Jasika
4. Kruška 10. Cer 16. Murva
5. Ariš 11. Lipa 17. Kesten
6. Oskoruša 12. Bor
DRVEĆE U KOJE NE UDARA GROM
1. Lijeska 6. Grab
2. Joha 7. Topola
3. Vrba 8. Maslina
4. Lipa 9. Brel.a
5. Bukva
NESRETNO DRVEĆE
1. Orah 6. Brekinja 11. Pucalina
..... ..... ..... 2. Vrba 7. Bagrem 12. Jalovo,
3. Jasika 8. Glog, trnje zimzeleno
u koje udara
4. Topola 9. Breza grom
.'" ,~
C
o E
c ...
.... .s: o
o
..c o
c 5 . Bazga 10. Oleander
~~
::l

'" '"
:>
,9., ~ ".J
o
c::
c
>v ('Il
<II
"'"vlU
,; $OJ :~ ,; " o E b(j '2
c OIl
('Il

,5 :>'" 'i:: c'" .."

o ;s.; ~ COI
" t;
....
'i:: .; E N <II
ot f;::l ,~ .",
lJ!
'lJ
b(j

<II
vi ; :

=
1)

. DRVEĆE KOJE SE SADI NA GROB

,; -'"
..c
o
o :2 c
~ ~
,v; -'"
'2
E -'" v>OI
'" ...... () "
as
u
::l
OJ
(5
o ~o o' OJ::l 1. Ćempres 6. Jablan ll. Trešnja 16. Maslina
...... Q <II o.;
't: O
'V>
-, ~
15 0-'" :>
.... o o 'O' 2. Šljiva 7, Orah
o:: « 12. Breza 17. Hrast
N
" \'Il v>
v1 ";:: -, ;:l
-'"
'" 3. Jorgovan 8. Bagrem 13. Vrba 18. Omorika
4. Jasmin 9. Lipa 14. Kruška 19. Loza
..,; .t v) ",e r..: OO a:, ci ....: N ,.,; .t .r, ",e r..: OO a:, ci S . Jela 10. Bor
.'" IS, Murva 20 . Breskva
'" '"
<"'.
'" ".., <'1
'" V
"'" "'" v '<t "'" '<t '<t '<t '<t
48 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Vjerovanja o vrstama drveća 49

Interpretacija grade o vjerovanjima ljanima. Uz to primarno značenje riječi drvo (dub) pojavljuje
sc i u značenju tvrdo, snažno, krepko, jako, što proizlazi iz
o pojedinim vrstama drveća
osobina drveta duba ili hrasta.
U germanskim jezicima imc za hrast izvodi se iz osnove
Sretno drveće *aik'-:
staro silan dski cik (dub, korablja)
Sretnim drvećem u Hrvata i ostalih Slavena smatraju se
engleski oak (dub)
ove vrste drveća: hrast, tisa, lipa, maslina, javor, cer, brijest,
bor, jablan, jela, jabuka, breza, bukva, murva, drijen, ladonja, starovisokonjcmački cih (dub); njemački Eiche (dub)
šipak, grab, omorika, jasen i božikovina. (ra~H.:pe:HI,l:le. ~1Ball()B. 1984: 618)
Lingvisti nisu jedinstveni u tumačenju postanja slaven-
'19- Hrast (Quercus robur L), dub, lužnjak listopadno je drvo skog naziva hrast. Izvjesno je tek da je naziv samo slavenski.
rasprostranjeno u Europi i Maloj Aziji. Raste na vlažnim Objašnjava sc ol1omatopejski od češkog glagola chrasteti,
zemljištima, dok hrast kitnjak (Q. petraea Lieblein) raste na hrvatskog hrustiti, što znači šumiti (Skok, 1971, I: 68S).
brdskom, suhom i kiselom zemljištu. (Šilić, 1983: 4h-47) Medutim, vjerojatnije je da se radi o zabrani izgovaranja sve-
Kod većine Indoeuropljana hrast ili dub zauzima sre- tog imena dub, pa je ono zamijenjeno oblikom hrast.
dišnje mjesto u vjerovanjima. On predstavlja drvo života i os Oblik dub javlja se u:
svijeta. U hrvatskom jeziku i govoru postoje dva naziva za isto slovenskom dob,
drvo i oba su vrlo stara, a to su dub i hrast. Na cijelom hrvat-
ruskom ;IYbO
skom području javljaju se toponimi u obje varijante, s tim da
češkom dub
se u dinarskim predjelima više sačuvao oblik dub, a u panon-
skom hrast. T oj pojavi do danas je teško naći zadovoljavajuće poljskom dab
tumačenje, osim ako se u obzir ne uzme da je imc dub bilo bugarskom dbb
tabuirano. Zbog svoje kompleksne uloge u mitološkim pre- lužičkom dub
dodžbama i vjerovanjima na širokom prostoru Starog svijeta hrvatskom dub
kod raznih indoeuropskih naroda, dub je često tabuiran pu- (Šulek, 1879: 76)
tem zamjene imena nekom drugom riječju s nejasnom eti-
Oblik hrast javlja se u:
mologijom (raMKpemll13e. MBaHoB. 1984: 618).
crkvcnoslavcnskom xpaCTb
Budući da se značenje osnove dub javlja u jezicima dvaju
ruskom BpaCTlIC
različitih starih areala: na jednoj strani keltskom, a na drugoj
češkom ch rast
starogrčkom, makedonskom i albanskom, daje nam temelje
za zaključak da je ta osnova zajednička svim Indoeurop- hrvatskom hrast
50 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
Uz naziv hrast Šulek (1879: 110) spominje još pedesetak
hrvatskih dijalektalni h naziva zabilježenih u narodu za su-
vrstice istog drveta, a neki od tih naziva su: adraš, bjel, bla-
gun, brdnjak, crni ka, česvina, črepinjek, drobljak, dub, du-
bac, gnjclec, golubnjak, gorun, graden, sitna granica, sladka
granica, granik, crni hrast, lužni hrast, kakrik, kestenjar ,
kitnjak, kočur, ložec, lužnik, lužnjak, ljutik, magaričar, medu-
nac, rošnjak, sladun, srž, svida i tonac.
Dub je riječ sveslavenska, praslavenska i možda balto-
slavenska (staropruski dumpbis "Gerberlohe") i prvobitno
značenje bilo joj je "drvo uopće". Nema je u litavskom i 10-
tiškom kao ni u drugim indoeuropskim jezicima, dakle speci-
fično je slavenska. Tumači se iz raznih indoeuropskih jezičnih
elemenata. Po nekim tumačenjima indoeuropski oblik bio bi
korijen dheu- raširen s bh- (galski dubrum, gotski dumbs
"stumm", starovisokonjemački tumb, danas dumm). Prema
ovom tumačenju, drvo je nazvano po boji kore kao latinski
robur. Označava vrst hrasta, drvo uopće, ali i ladu (drijevo,
ruski dub na Azovskom moru). Veoma je raširen toponim,
sam i s pridjevima. Nema jasno utvrdene indoeuropske eti-
mologije od dub i dubrava. Po Macheku, riječ jc prcdindoeu-
ropska (Skok, 1971, I: 449).
Latinski naziv za hrast, dub je quercus koji dolazi od in-
docuropske osnove "p[hlerk[hlou_. Ta indoeuropska osnova
označuje osim hrasta i goru ili mjesto u gori.
Evo nekoliko primjera iz indoeuropskih jezika:
keltski Hercynia silva (šuma Hercynia)
grčki EPXm:; (hrastova šuma)
staroengleski fingen (gorsb šuma)
langobardski fercha (vrst hrasta)
starovisokonjemački fcrgunna (srednjoeuropske planine)
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 51
staroislandski fjQr (drvo), FjQrgyn (mati boga
groma Tora)
staroindijski parkati (svcto smokvino drvo)
srednjopandžabski pargai (bmeni dub, Qucrcus robur)
Iz takve široke rasprostranjenosti te osnove proizlazi da
je ona stara općeindoeuropska praforma.
Semantika te riječi zorno upućuje na vezu drveta s gor-
skim svijetom, a naročito je to vidljivo u staroeuropskim na-
zivima za planinska područja obrasla šumom. Vidljivo je to u
nazivima za goru: gotski - fairguni istarovisokonjemački -
Fergunna. S riječju "p[hJerk[hJou_ povezani su slični oblici sa
značenjem riječi gora, stijena, što je u staroindijskom -
parvata a tl hetitskom - peru (f'af,n:pCJHtD:~C. HBanoB. 1984:
614).
U različitim indoeuropskim jezicima razvila su se dva
vida iste osnove: "p[h\erk1h\"u- i "plhleru-, koja su u etimolo-
gijskoj vezi s nazivima za boga groma ili gromovnika, za drvo,
dub i za stijenu. Od prve osnove *p[h]erk[h]ou_ nastao je u li-
tavskom naziv za boga groma Perkunas, latvijski Perku n s,
pruski percunis (grom). U litavskom se javlja j sintagma Per-
knno aužuolas i znači dub boga groma. Primjer za riječ gora
vidi se takoder tl litavskom Perkunkalnis, što označava goru
na kojoj obitava Perun. U sraroindijskom bog groma i kiše je
Parjanya.
Od osnove "p[h 1eru _ nastao je općeslavenski naziv za boga
gromovnika Perunu koji II nekim slavenskim jezicima izgleda
ovako:
ukrajinski ncpyH (grom)
bjeloruski nnpyll (grom)
češki perun (grom)
52 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
poljski piorun (grom)
starortlski Ilcp'yHoBb J.V6h (Perunovo drvo koje
stoji na gori)
U drugim indoeuropskim jezicima od te osnove nastalo
le:
albanski Peren - di (bog, nebo)
perunaš (stijena) i Peruaš (ime
hetitski
starohetitskog boga)
Značenja koja proizlaze iz ove osnove: bog gromovnik,
stijena, gora, dub, munja, lako mogu objasniti svjetonazor
starih Indoeuropljana i Slavena. Prirodni okoliš i elementarne
sile stvorile su predožbu o vrhovnom božanstvu koje živi na
vrhu planinc (raMh:pCmUt:H~. !;InaJIon. 19R4: 615).
Hrast je u mnogim predajama sveto stablo kojemu su
dane povlastice vrhovnog nebeskog božanstva, zbog toga što
privlači gromove i simbolizira uzvišenost. Hrast je simbol
snage, što se na latinskom iskazuje istom riječju rovur, a koja
simbolizira jednako moralnu i fizičku snagu. Hrast predočuje
stablo ili os svijeta (Axis mundi) u Kelta, Grka i sibirskih Ja-
kuta (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 197).
Davno prije pojave kršćanstva hrast je štovan kao sveto
drvo. Poznato je da su ga štovali keltski Druidi. Kao i mnoga
druga vjerovanja tako su i poseban odnos prema hrastu
kršćani unijeli u svoje vjerovanje te je tako hrast postao
slikom Krista ili Djevice Marije. Vjeruje se da je Kristov križ
načinjen od hrastovine. Postoje i vjerovanja da je načinjen od
crnike ili jasike. Zbog svoje trajnosti i čvrstoće označuje
jakost vjere i kreposti tc ustrajnost kršćanina u životnim tego-
bama (Badurina i dr., 1979: 256).
U Europi su se do četvrtog tisućljeća pr. Kr. cijelim kOl1ti-
nentom prostirale velike hrastove šume, čija su stabla do-
Vjeroz,·anja o pojedinim vrstama drveća 53
sezala orijaške razmjere. Kasnije, udjel hrasta u tim šumama
opada i on ustupa mjesto drugim vrstama drveća kao što su
breza i crnogorični bor. Oko godine 400 pr. Kr. hrast gubi
svoju kultnu ulogu, najviše u sjevernim dijelovima Europe, a
njegovo mjesto u ritualima i štovanju zauzima bor
(l 'aMh:peJH1Jne. ~hmHoB. 1984: 616).
Kod starih Indoeuropljana uz hrast je bilo vezano mnogo
mitoloških i ritualnih predodžbi, ali uz to on je imao i veliku
gospodarsku ulogu. Od njegova drveta izradivala su se oruđa
i oružja, a hrastove šume bile su idealne za uzgoj svinja. Zir,
plod hrasta, bio je vrlo važan za prehranu životinja (svinja),
ali i ljudi. Općeindoeuropska osnova za riječ žir u raznim in-
doeuropskim jezicima je "k"'elH. Nazivi tako jesu:
armenski kalin (žir)
grčki ~aJ_(xycrs (označuje, kod Homera, hranu
svinjama u planinskim predjelima)
latinski glans (žir)
litavski gyle (žir)
latvijski iiic (žir)
pruski gile (žir)
ruski iKe.,'y Jb (žir)
hrvatski žir
No važnije od toga bilo je to da je hrast zauzimao važno,
ako ne i najvažnije mjesto u vjerovanjima ljudi II staroj
Europi. Vrhovni bog bio je bog hrasta, neba, kiše i grmljavine
i štovan je pod različitim imenima. No, otkuda toliko različi­
tih osobina sjedinjenih u jednom bogu? Između neba, kiše i
grmljavine lako se uspostavi veza, ali otkuda hrast među
njima? Vjerojatno je jedan od ovih elemenata bio nukleus oko
kojega su pridodani ostali, ali koji je to bio? Ako je hrast bio
prvi, kako su pridodani ostali? Ili ako je jedan od celestialnih
54 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
atributa bio prvi, zašto je dodan još i hrast? Kakav je to most
koji postoji između njih? To su pitanja koja si postavlja Frazer
i pretpostavlja da je bog hrast ipak bio primaran, a nebeski
bog sekundaran i podložan devijacijama (time ponajprije
misli na rimskog boga Jupitera, a preko njega i na sve ostale
poganske bogove) (Frazer, 1926, II: 349-356).
Frazer, govoreći o bogu hrasta i bogu drveta, pokušava
uspostaviti vezu između štovanja samog drveta i boga drveta.
Hrastovina je u svakodnevnom životu služila za potpalu, za
gradnju čamaca, kuća, putova itd. Pretpostavka je da su samo
neka stabla uživala pridjev sveti, čiji se duh vrijeđa i ranjava
prilikom rušenja, dok su druga ipak bila obična stabla. Kra-
ljevi u Grčkoj, kao i u Irskoj, personificirali su svoje bogove
imitirajući ih ili uzimajući njihova svojstva da bi zadovoljili
svoj narod ili zastrašili neprijatelje (Frazer, 1926, II:.361).
Najpoznatije svetište hrasta u Grčkoj bilo je Dodona. U
grčkoj mitologiji postoji priča o Zeusu i Heri koja je izvor za
svetkovine koje su se odvijale u Bcociji. Mala Daedala slavila
se svakih par godina. Nekoliko ljudi otišlo bi u staru hrastovu
šumu i kuhano meso stavili bi na zemlju te gledali ptice koje
ga oblijeću. Kada gavran uzme komad mesa i odleti, slijede ga
te hrast na koji sleti posjeku. Od stabla načine kip mlade
djevojke, posade je na volovska kola i posjednu pokraj nje
pravu mladu. Kola odvezu do obalt: rijeke Asopus i vrate se
nazad gdje ih čeka gomila koja svira i pjeva. Velika Daedala
slavila sc svakih šezdeset godina, a ljudi bi čuvali kipove do
tog praznika. Skupe ih ukupno četrnaest. Tada ih u procesiji
odnesu na rijeku, a poslije na brdo Cithareon. Tamo naprave
oltar na kojem žrtvuju životinje te sve skupa spale. Prema
priči, Zeus je, da bi zbunio i uplašio Heru s kojom se po-
svadao, razglasio da sc ženi nimfom Palateom, kćerkom
rijeke Asopus. On je takoder odrezao stablo i stavio ga na
V;erovan;a o po;edinim vrstama drveća 55
kola, a Hera je doletjela da to spriječi. KasniJe, kada je uočila
prijevaru, smijala sc (Frazer, 1926, II: 140).
Rimski zapisivač piše da su u davna vremena plemenite
žene išle raspletene kose, bosih nogu i čistoga srca moliti Ju-
pitera za kišu i uvijek su sc vraćale pokisle do kože. Jupiter je
tada sazivao oblake koji ispuštaju kišu i vraćao nazad čisto
talijansko nebo. Zbog toga jc on štovan i kao Seren (čisti, bis-
tri), a ljudi su ga zvali i Plodonosni (Frazer, 1926, 11:362).
Rim su osnovali stanovnici iz Alba longe. Ako su rimski
kraljevi bili utjelovljenje boga Jupitera, dakle boga neba,
grmljavine i hrasta, vjerojatno su to donijeli osnivači iz Alba
longe. Dinastija Alba Longe bila je Silvi i, što znači drvo ili
šuma. Vergilije ih sve prikazuje okrunjene hrastovim lišćem.
Silvius, prvi kralj dinastije Alba Longa dobio je ime po tome
što je pronađen ili se rodio u šumi. Natjecao sc za kraljevstvo
sa svojim rivalom Julusem (Malim Jupiterom). Kada je narod
podržao SilvilIsa, Julus, tada postaje duhovni vladar, prvi do
kralja. Kasnije takvu hijerarhiju preuzimaju Rimljani. Loza
Julija obožavala je Vejovisa (Malog Jupitera). Po legendi,
kralj Silvii, po rimskim analima Romul, Rem ili Amulius Sil-
vius, htio jc biti kao Jupiter ili veći. Načinio je sprave koje su
proizvodile gromove i munje. U vrijeme žetvi, za najvećih
grmljavina, naredio je vojsci da lupaju mačevima po štitovima
i zagluše grmljavinu. Tijekom jedne oluje njegovu kuću, njega
i ukućane pogodio je grom, a dvorac je nestao u bujici od-
nosno jezeru koje je nastalo poplavom. Eneja je takoder ne-
stao u oluji i kasnije je obožavan kao Jupiter JUdiges. Također
po predaji, Romul je 7. srpnja pregledavao vojsku izvan zi-
dina grada. Podigla se oluja koja je ubrzo prestala, a očevici
kažu da je Romul nestao u kovitlacu i otišao na nebo. Kasnije
jc Patricije Julije pričao da mu se ukazao u snu obučen u sjajan
oklop tc zatražio da mu se podigne hram na Quirinalu, a
 V'PY(}I.lilt1ll1 o drveću
njega da štuju kao boga Quirina. Frazer pretpostavlja da ako
je filološki moguće dokazati da je Quirinis izveden iz quercus,
onda znači da je Romul bog-hrast ili sam Jupiter (Frazer,
1926, II: 180-182). Još je vrijedno spomenuti da je hram na
Kapitolu, koji je podigao Romul, bio sagraden na mjestu pok-
raj svetoga hrasta. Zlatnu krunu načinjenu u obliku hrastovih
listića držao je rob iznad glave generala ili magistrata
prilikom slavlja i vožnje kočijom kroz grad. Velikodostojnik
je bio obučen u Jttpiterovu odjeću koju su posudili iz njegova
hrama. Kruna od hrastova lišća upućuje na boga i to vrhov-
nog (Frazer, 1926, II:176).
Važnost hrasta za Rimljane vidi sc i po još nekim poka-
zateljima kao što su razni nazivi: npr. Vrata hrastove šume,
Hram hrastove šume (posvećen hrastovim nimfama), ispod
Aventina nalazi se zimzelena hrastova šuma (Egerijin šuma-
rak). (Ovdje valja napomenuti da Egerija, vodena nimfa koja
je samo jedan oblik Dijane, koju naročito cijene trudnice jer
olakšava porod, živi u tom svetom šumarku zvanom Nemi,
gdje raste i sveti hrast.) Frazer navodi etimološku izvedbu A.
B. Cooka, koji kaže da je Egerija izvedena iz korijena aeg, što
znači hrast (Frazer, 1926 ll: 172). Postojala je i Ulica hrastove
šume, a na Vatikanskom brijegu stoji hrast stariji od Rima.
Vatra vestalki bila je održavana hrastovinom za što postoji i
fizički dokaz. Na prethistorijskom groblju na Forumu nadeni
su dječji posmrtni ostaci u hrastovim lijesovima. Treba spo-
menuti i etrursku brončanu ploču koja potvrduje svetost
hrastova drveta (Frazer, 1926,11:182).
.loš je jedna zanimljiva legenda vezana uz hrast. Kada je
Rimljanka Vespazija bila trudna u vrtu porodice Flavija
rastao je hrast i pustio grane. Prva je bila kratka i otpala je, a
djevojčica koja sc rodila umrla je za godinu dana. Druga je
bila dugačka i snažna, dok je treća grana bila debela kao samo
u Hrvata ... V;erottan;a o nrH.o""",,,, vrstama drveća 57
stablo te se i nakon nje se rodio budući car Vespazijan i to u
poodmakloj Vespazijinoj dobi kada je mislila da više ne može
imati djece (Frazer, 1923, II: 168).
Keltski druidi iz Galije obožavali su hrast kao nešto naj-
svetije, osobito ako je na njemu rasla imela. Niti jedan obred
nisu obavljali bez hrastova lišća. Grci su zapisali da Kelti štuju
Zeusa, a da je njihova predožba Zeusa visoki hrast. Iza kelt-
skih osvajanja u Maloj Aziji ostao je čisti keltski naziv dryne-
melum, što znači sveti hrastov šumarak ili hram hrasta. U
jednom turskom selu u Siriji postoji stari hrast koji obožavaju
i pale mu incens (Frazer, 1926, II: 16). Vezano uz Siriju rimski
namjesnik Euzebije spominje tamošnje žrtvovanje ispod sve-
tog hrasta (ili smrdljike, terpentina). Slijedeći upute cara Kon-
stantina srušio je tc oltare i sagradio kapelice ispod drveća. U
Irskoj su se poganska žrtvovanja takoder odvijala ispod sve-
tog hrasta, a misionari su pretvorili oltare u crkve i samostane
(Frazer 1923, II: 37, nap. 2)_
Riječ druid nastala je od grčkog drus (vrst hrasta) i in-
doeuropskog glagola "wid (znati, znanje, vidjeti), što ozna-
čava čovjeka koji posjeduje sveto znanje o hrastovima (Pi-
ggot, 1986: 100). Druidi su bili, kao i brahmani kod vedskih
Indijaca, posrednici između ljudi i bogova. Drugi drže da
druid ne znači ništa drugo doli čov;ek hrast. To se još
pokušava dokazati tako što se staroirski hrast kaže daur, no-
voirski - dair ili darach, gaelic - darach, grčki - drus, no
najvjerojatnije riječ druid nije izvedena iz grčkog (Frazer,
1926, 11:363)_ Stara keltska riječ za svetište je Itemi, dakle
identična svetom šumarku tl Rimu. Latinska riječ tlemus
označava gaj ili šumarak (Frazer, 1926, II:9).
Postoje još neke veze izmedu Kelta i Latina. Latini su is-
pod svetog hrasta žrtvovali bijele junce, a galski su druidi
S8 V;erotJanja () drveću u Hrvata ...
žrtvovali bijele bikove kada su brali imelu (Frazer, 1926,
Il:189).
Valja spomenuti i vezu prilikom čuvanja svete vatre.
Takve vatre uvijek su čuvale djevice. (Po francuskom vje-
rovanju ako djevojka može razgoriti puhanjem plamen na ti-
njajućoj svijeći, onda je to siguran dokaz da je djevica.) Vatra
se održavala svetim hrastovim drvetom i u Engleskoj su je,
poput vestalki, čuvale djevice u hramu Minerve. Keltsko ime
za nju je Brigit, koja je, kao Minerva, boginja poezije i znanja,
a njezine dvije sestre su bile zaštitnice liječnika i kovača. LJ
Kildareu u Irskoj nalazi se samostan sv. Brigite u čijim podru-
mima svetu vatru održava 19 opatica. Svake noći jedna loži
vatru, a dvadesete noći kažu neka Brigit održava vatru sama,
jer ta noć pripada njoj. Svako jutro poslije našli bi vatru kako
gori i potrošenu uobičajenu količinu drva i šiblja. Muškarci
nemaju pristup toj vatri, a one plamen ne smiju raspirivati da-
hom već samo svojom podsuknjom. Kod Slavena takoder
postoji običaj da se ne smije puhati tl vatru na ognjištu. Imc sv.
Brigite pojavljuje sc i u oblicima St. Bride i St. Bridget. Crkvu
su joj podigli ispod hrasta i mjesto označili imenom Kildare,
što dolazi od CiHdara - crkva svetog hrasta (Frazer, 1926,
II:240).
Za razliku od galskih druida nema dokaza da su rimski
svećenici svoje obrede obavljali u hrastovim šumama. Kada je
došlo razdoblje kršćanstva, Gali su, što je vjerojatno ustupak
konvertitima, dizali hramove u hrastovim šumarcima ili pod
usamljenim stablima hrasta. Irski druidizam je prihvatio
odreden dio kr.~ćanstva, s tim da se ne može postaviti točna
distinkcija gdje što počinje, a gdje završava (Frazer, 1926,
11:3(3).
Kod Germana je, medu svetim drvećem, bilo glavno
hrastovo drvo, posvećeno bogu groma Dor1tlaru ili Thunaru.
VJerovanja o pojedinim vrstama drveća S9
To je samo ekvivalent za Thora te se zvalo Donnare's Eih
(Donnarov hrast), a lako sc vidi identifikacija s Jupiterom.
Riječ Thursday (četvrtak) dolazi od Thunar's day, što je opet
vezano uz praznik Latina Dies Jovis (Frazer, 1926, 11:364).
Po germanskim zakonima onoga koji oguli koru sa svetoga
drveta slijedi strašna kazna. Čovjeku hi odsjekli pupak i zabili
ga za drvo te ga okretali dok mu se cijela utroba nije obavila
oko stabla. Zivot čovjeka dan jc za život drveta (Frazer, 1926,
11:9). .
Četvrtak je takoder bio dan gromovnika tl Hrvata; pa se
na taj dan nije smjelo prati rublje i Vješati na drvo da sc suši jer
bi to privuklo grom.
Thor, bog groma, pandan je Zeusu i Jupiteru i bio je
glavni bog II trojstvu s Odinom i Frcyom (bogom rata i
božicom mira i zadovoljstva). Pokraj hrama u Uppsali bio je
sveti gaj. Ne zna se koje je drveće u njemu raslo tek da je jedno
bilo zimzeleno, golemih razmjera i sa širokim granama. LJ šu-
marku sc nalazilo i vrelo u koje su zaranjali ljude i ako čovjek
nije izronio to je bilo dobro proročanstvo. Svakih devet go-
dina, II proljetnom ekvinociju, imali su proštenje u čast ovih
triju bogova. Devet mUl,jaka svake vrste žrtvovano je tijekom
devet dana. Svaki su dan prinosili šest žrtava, od kojih je jedna
bib čovjek. Njihova su tijela vjcšana na drveće (Frazer, 1926,
1I:.364-36S).
Slavenski bog Perun bio je, kako kaže Prokopi je, za njih
jedini bog svih stvari. Kod Novgoroda II Rusiji postojao je do
lS7H. kip Peruna s munjom u rukama ispod kojega gori
vječna vatra od hrastova drveta. Ako se vatra nekim slučajem
ugasi, oni koji su je održavali plaćaju to svojim životima
(Frazer, 1926, 11:365).
Perun je medu bogovima slavenskog Panteona onaj o ko-
jem ima najviše pisanih izvora j najviše se puta spominje u
Nestorovoj kronici (Leger, 1984: 58).
60 Vjerovanja o drveću u Hrt/aja ...
Perku nas ili Perkuns je litvanski vrhovni bog. Kada su im
misionari srušili sveti hrast, došlo je do velikih nemira u Litvi.
Stalnu vatru održavali su drvom od odredena hrasta. Ako bi
se ona ugasila, palili bi je trljanjem drveta svetog hrasta. Prije
žetve muškarci su žrtve prinosili hrastu a žene lipi (Frazer,
1926, 11:367).
Malccki (Maeletius, Mcnecius) piše u Scriptores rerum li-
vOllicarum, II, 391, da je stalnu vatru održavao svećenik u
čast Perkunasa (Pargnusa) na vrhu brda pokraj rijeke
Neuuassa ili Niewaza, što je vjerojatno vezano uz Njemen
(Frazer, 1926, II:365, nap. 2).
U vrijeme suša žrtvovali su crnu junicu, crnog jarca i
crnog pijevca u dubini šume. Narod sc skupljao sa svih strana.
Jeli su i pili te triput obilazili oko vatre, bacali pivo u plamen i
molili boga da pošalje kišu. Na taj je način i Perkunas vezan uz
Zeusa i Jupitera kao bog hrasta, grmljavine i kiše (Frazer,
1926, II:367). Ovdje treba spomenuti da Frazer citira prof.
H. Hirta, koji u djelu Die Urheimat der 11ldogermalle1l (1892)
izvodi Perkunas (bog hrast) iz istog korijena querl.j: latinski
quercus, fji)rygn (bog i božica) i veze s indijskim bogom Par-
janya (bog grmljavine i kiše).
Estonci, kao susjedi Litavaca i Slavena takoder su po-
štivali hrast. Njihov bog groma zvao sc Taara ili Tar (stari
otac, otac na nebu). Ponekad su imali i posebnog boga groma
koji se zvao Kou, Koo, Piker ili Pikne i tada je on bio odijeljen
od Taara. Kao i Litavci, takoder su imali običaj da tri puta
obilaze oko vatre noseći pivo u rukama. Stabla hrasta, jasena i
lipe običavali su prskati životinjskom krvlju (Frazer, 1926,
11:367).
Frazer navodi još neke zanimljive običaje vezane uz
hrast: tako u Maineu u Francuskoj i dalje obožavaju usam-
ljeni hrast u polju, ali, u skladu s kršćanskim običajima, na
njega vješaju slike svetaca. Slično je u Njemačkoj u Vestfaliji i
V;erovanja o pojedinim vrstama drveća 61
Donjoj Saskoj. U Mindenu, Njemačka, mladi oba spola na
Uskrs plešu oko hrasta. U Njemačkoj je takoder zabilježen
običaj da bolesne ljude i životinje provedu kroz otvor u
hrastu, bilo prirodni ili umjetni, radi ozdravljenja. U Raguiti,
u istočnoj Pruskoj, znaju za hrast koji postoji još od 17. st., a
kažu da će onaj koji ga ošteti biti tjelesno ozlijeden. Litavci
svoje želje duhovima izražavaju ispod starog hrasta te za kar-
mine kuhaju hranu na vatri od hrastovine ili ispod hrasta. Es-
tonci grkokatolici, cijele obitelji, skupljaju se ispod drveta u
svečanom ruhu. Neki donose i voštanice. Njih stavljaju na
stablo ili grane. Kada dode svećenik i obavi ceremoniju po
grko katoličkom obredu, oni počinju pjevati pjesmu u slavu
svetaca, ali umjesto da pjevaju "Sveče, moli za nas" oni pje-
vaju "Sveti hraste, Aleluja, moli za nas". Tada svećenik okadi
cijeli hrast. Prilikom službe, oni pale svijeće i padaju na zem-
lju. Kada svećenik ode, puk ostaje jesti, piti, plesati, paliti
nove svijeće, a svc završava u općoj orgiji (Frazer, 1926, II:
371-372).
Ako krave ili ovce ne daju mlijeko, u Evestenu kažu da
onda živinu treba hraniti mlijekom kroz prsten koji hrast na-
pravi na mjestu gdje je odrezan (Frazer, 1923: 185).
U visokogorskim predjelima prednje Azije te u Zakav-
kazju, Iranu i Afganistanu hrast je najsvetije drvo. Raste II
planinskom području od 2300 do 2600 m. Budući da raste u
tako visokim predjelima, u njega često udara grom i zato je
povezan s bogom gromovnikom. Na Kavkazu je široko zas-
tupljen kult duba ili hrasta. To sc naročito vidi tl gruzijskoj
tradiciji. U mjestu Pšav-Hevsureti sačuvao se običaj da se ljudi
prilikom molitve obraćaju duhu duba. Misle da je dub
golemo mitsko drvo (drvo svijeta) čiji je vrh prikovan za nebo
zlatnim lancima po kojima se spuštaju ili podižu anđeli
(I 'aMI\IWJII1113C. 11oalloo. 1984: 616).
 o drueću u Hroata ...
Kod Oseta, na Kavkazu, dub se ne smije saditi blizu kuće,
jer se vjeruje da on donosi nesreću. U Ahhaziju vjeruju da se,
prilikom grmljavine, bog gromovnik bori s hrastom. I gro-
movnik uvijek pobjeđuje. Ispod hrastova koji rastu na planin-
skim prijevojima često se nalaze mjesta gdje lokalno sta-
novništvo prima ili daje zakletve (ra't~pCJlHJl:{(~. ~1BalloR.
1984: 617).
U GrabJju, u Dalmaciji postoji vjerovanje da neka od ve-
likih hukvi ili hrastova posjeduju duše (sjene). Ako netko
obori takvo drvo, mora na mjestu umrijeti ili živjeti kao ho-
galj do kraja života. Ako pak drvosječa shvati da je oborio
takvo drvo, mora na tom panju istom sjekirom odsjeći glavu
živoj kokoši. To će ga spasiti ako je drvo zaista posjedovalo
dušu (Frazer, 1926,11:14).
U Srbiji postoje naročito poštovani i cijenjeni primjerci
hrastova s usjcčenim križevima u njihovim deblima. Okolno
stanovništvo takve svete hrastove naziva zapis, zavetina, miro
ili molitva ( vidi kartu 1).
Nitko ne smije posjeći takav hrast niti se njegovo otpalo
suho granjt: smije koristiti kao ogrijev. U vrijeme ljetnih blag-
dana, npr. Spasovdan, održavaju se molitve i prinose žrtve i
tom se prilikom u stablo urezuje novi križ. Pod takvim hras-
tom održavaju se seoski sastanci i dogovaraju stvari koje su
važne za opstanak sela i zajednice. Pod starim hrastom, prema
vjerovanjima, može biti zakopano blago (Čajkanović, 1985:
240). Panj badnjak koji gori u Badnjoj noći u Hrvata većinom
je napravljen od hrasta, a može to biti i bukva, maslina,
smokva, klen i drugo drvo ovisno () geografskoj zastupljenosti
pojedinih vrsta (Gavazzi, 1988: 134).
Prema Ivanovu i Toporovtl (1974: 37 - 38), južnoslaven-
ski naziv Badnjak za dan koji prethodi Božiću, u vezi je sa
sanskrtskom riječi ahi budlmya, koja označava zmiju ili zmaja
Vjerouanja o urstama drt/da 63
koji boravi u korijenu hrasta. Badnjak bi bio najdonji dan u
godini ili dno godine, što kalendarski i jest jer je vezan uz zim-
ski solsticij. Taj nam je podatak važan jer se u upitnicama EA
javljaju odgovori u kojima se spominje da u korijenu drveta
živi zmija ili zmaj.
Prema Čajkanoviću (1973 :46), panj badnjak predstavlja
sv<.:to drvo ili demona vegetacije.
U narodnim pripovijetkama spominje se da sc na hrastu
skupljaju davo\i ili vještice. Hrastove grančice imaju veliku
ulogu u božićnim i novogodišnjim običajima. U južnoj Srbiji
običaj je da na Svetog Ignjata domaćin uđe s hrastovom
grančicom u kuću i čestita ukućanima Novu godinu. Zatim
tom grančicom čara vatru, zabode ju za gredu i čuva do Nove
godine te ju onda spali na vatri (Č~ajkanović, 1985: 240).
U Crnoj Gori, u blizini Skadarskog jezera, vjeruju da se
hrast na koj<':I11 raste imela ne smije sjeći. Drvo bez vrha ne
smije se sjeći, po predaji, u Katlanovu, Makedonija (Ns 411),
jer se smatra da je to sanwvilsko drvo. U sclu Dolno Divjaci
(or 421) Makedonci pravoslavci dub uz izvor ne smiju sjeći,
jn je svet. Takoder II Makedoniji u selu Brežani (PR 242),
hrast koji samonikne na raskrižju, posebno se cijeni i na njega
seljaci vješaju raznobojne krpe i dijelove odjeće, za bolje
zdravlje i sreću. LJ Hrvatskoj, Srbi pravoslavci u selu Bijela (di
113) vjeruju da jc opasno zaspati pod hrastom. U selu Rako-
vi!.":a (IK 243, BiH), gdje žive Srbi pravoslavci i Bošnjaci mus-
limani, vjeruju da jc hrast blagoslovljen od boga.
Vjerovanje da u starom hrastu boravi bog zabilježeno je u
sclu Čubra, Srbija (gt 423), gdje žive Srbi. Hrast može biti i
zapis i za vrijeme suše kraj njega pale svijeće i čitaju molitve da
bi prizvali kišu. Kod Srba hrast je zapis, molitva, zavetina ili
miro. On može rasti kraj crkve, tl sredini scla i na raskrižju.
Kraj njega ili na njemu pale se svijeće i ostavljaju darovi:
64 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 65

ručnici, vuna, novci, kolači i moli se da padne kiša. Kraj starovisokonjemački iwa (tisa), njemački Eibe (tisa)
zapisa su sc održavali sabori. U Džigolju, Srbija US 432), vje- engleski yew (tisa)
ruju da je hrast drvo života. (ra:-.tl\pCJHU3C. HsaHos, 1984: 629)

U Belčištu (PR 124), Makedonija, vjeruju da na starom Ti oblici uupućuju na to da je korijensko značenje naziva
dubu sjedi gospod bog. Pod pojmom gospod bog, vjerojatno
za tisu preuzeto od ive, vrbe (Gluhak, 1993: 628).
je zadržano sjećanje na pretkršćansko vrhovno božanstvo.
Slavenski nazivi za tisu jesu:
Prema karti broj 1 hrast se javlja kao sretno drvo na cije-
lom području gdje žive južni Slaveni, s time da je najzas- hrvatski tisa
tupljeniji u Srbiji i Makedoniji kod pravoslavaca. slovenski tis, tisovc
ruski I1l1lCCb
U Hrvata u Slavoniji javlja se kao drvo na kojemu se
češki tis, tisa
skupljaju vile, a u ostalim područjima javlja se kao sretno,
sveto drvo koje se naročito poštuje. poljski CIS

cr kvcnosla vcnski Tuca

No u južnih Slavena vjeruje se da se na hrastu skupljaju i
vještice (Đordević T., 19S3: 29).
'i)e Tisa (Taxus baccata L), europska tisa, tis; grm ili srednje
visoko drvo koje doscže vrlo duboku starost, i do 1000 go-
dina. Svi dijelovi tise sadrže otrovni alkaloid taksin. Najčešće
se javlja u pojasu bukovih i mješovitih četinarskih šuma, po-
jedinačno ili u manjim skupinama, većinom na sjevernoj ek-
spoziciji i na sjenovitim i vlažnijim mjestima.
Rasprostranjena je u Europi, sr~dnjoj i sjevernoj Aziji,
sjevernoj Africi i sjevernoj Americi (Silić, 1983: 31). Prema
vjerovanjima južnih Slavena, ona je sretno drvo i nalazi se na
drugom mjestu po učestalosti javljanja.
Indoeuropski naziv za tisu, nastao je od forme "ei-roi-:
staro irski ea (tisa)
bretonski ivin (tisa)
(Šulek 1879: 406)
Vazda zeleno drvo GIŠeia_ u hetitskoj tradiciji predstavlja
drvo svijeta, neizmjerne životne snage, koje nikada ne odba-
cuje svoje lišće. Tisa je povezana u toj tradiciji s magijskim
formulama koje zazivaju vječnu mladost caru i carici. U ger-
manskoj tradiciji simbolizira vječni život, odnosno rađanje
nakon smrti. Ona je također sveto đrvo i u starokeltskoj tradi-
ciji. Ta važna ritualna i mitološka uloga tise, koja se javlja u
drevnoj tradiciji kod svih Indoeuropljana, može se objasniti
njezinim biološkim osobinama: nikada joj ne opađa lišće i
jako dugo živi (f'aMl\peJll1Jl3e. ~1BalloB. 1984: 630).
U kasnijoj indoeuropskoj tradiciji ritualnu ulogu tise
zamjenjuju druge vrste crnogoričnog drveća kao simbol
vječnoga života. Kođ Germana i nekih Slavena tu su ulogu
preuzeli jela i bor, koji se javljaju u božićnim i novogodišnjim
običajima kao simbol novog rođenja Isusa (raMKpe.f1H1l3e.

galski ivo (tisa) HBaHoB. 1984: 631).


66 Vjerovanja o drvetu u Hrvata ...
Tisa je u keltskom svijetu nadgrobno stablo i najstarije
stablo (Chevalier, Gheerbrant, 1989:703).
Kod mnogih europskih naroda tisa zauzima posebno
mjesto u vjerovanjima i običajima. Naročito je poštuju narodi
središnjeg i južnog dijela Balkana, Hrvati, Srbi, Bošnjaci i
Crnogorci. Medu drvećem tisa posjeduje najveću apotro-
pejsku snagu. Od tise bježe đavoli, vještice, more i sve druge
utvare.
l u Slovenaca tisa ima apotropejsko djelovanje, koje je
zabilježio još u prošlom stoljeću Tušek: Kdor nosi kOs n;enega
lesa na golem telesu, temu se ni bati urokov (citirano prema
Šuieku, 1879:406).
Hrvati i drugi Slaveni koriste komadiće tisova drveta
tako da ih ušivaju djetetu u kapu, ili u dijelove odjeće, ili se
stavlja djetetu u kolijevku da ga ne ureknu ili da mu ne
naškode vještice.
Odrasli ljudi nose križiće ili trokutiće od tisovine kao
amajlije (Čajkanović, 1985: 228).
T akve amajlije stavljaju se djeci oko vrata, a djevojkama u
kosu protiv uroka.
Takoder se komadići tisovine ugraduju volovima i ovno-
vima u rogove te u jarmove, a dobrim konjima u grivu.
Kada se ljeti jako naoblači, Hrvati u Bosni pale vatre od
tisovine koja je bila blagoslovljena na Cvjetnu nedjelju, da ne
bi tuča uništila ljetinu (Čajkanović, 1985: 229). Narod vje-
ruje da je tisovina vilinsko drvo jer se oko nje sakupljaju vile
Srbi pravoslavci u selu Trnovac (ff 332), u Hrvatskoj,
vjeruju da je tisa sretno drvo (čuva od uroka) pa ga zato
stavljaju djetetu u kolijevku te kravama i volovima u rogove, a
komadići se ugrađuju i u jarmove. I Bošnjaci u BiH, u selu
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 67
Ružević (Gj 132), vjeruju da je dobro imati komadić tisovine
u kući ili na sebi, a najčešće se nosi na uzici oko vrata. Hrvati
u selu Pogar (Hk 323), u Bosni, nose na Veliku subotu koma-
dić tisov a drveta blagosloviti u crkvu, dok Srbi pravoslavci u
Gubinu (IH 232, BiH), vjeruju da je tisa vezana uz sv. Đorda.
Zabilježen je i običaj kod Bošnjaka, u selu Faletići (Ik 242,
BiH), da djevojke stavljaju komadić tisovine u pletenice za
sreću. Isusov križ bio je načinjen od tisovine, kako tvrde
Hrvati iz sela Proložac Ul 434, Hrvatska), i zbog toga drže da
je tisovo drvo sveto. U Malom Polju (hl 211, BiH) mladići,
Srbi pravoslavci, stavljaju komadić tise u kaput za sreću.
Prema karti 1, u srednjem dijelu Balkanskog poluotoka tisa se
javlja samo kao sretno i sveto drvo.
Budući da su vjerovanja o tisi kao sretnom drvetu ogra-
ničena samo na središnji dio Balkana, a drugdje ih nema,
može se pretpostaviti da su ona baštinjena ovdje na Balkanu
od starobalkanskog stanovništva.
'9- Lipa (Tilia cordata Mill. i Tilia platyphyllos Scop.), raste
u cijeloj Europi, europskom dijelu Rusije, Ukrajini, Kavkazu i
zapadnoj Aziji (Šilić, 1983: 81,82).
Lipa je baltoslavenska, sveslavenska i praslavenska riječ.
Jasne su baltičke usporednice: litavski lepa, lotiški lepa, staro-
pruski lipe. Ide u seriju riječi koje su ograničene na ba\to-
slavensku jezičnu zajednicu, karakteristične su za nju i ne
nalaze se u drugim indoeuropskim jezicima. Ipak valja
usporediti keltski /lwyf i grčki Hesych. Od važnosti je za
odredivanje pradomovine Baltoslavena. Miklošič je izvodio
od praslavenskog korijena *lhP (Skok, 1971: II 305). Gluhak
navodi da je riječ nastala od praslavenskog "lfpa pa tako je
onda bugarski, makedonski, slovenski, češki, slovački,
lužički, poljski, ruski, bjeloruski i hrvatski lipa, polapski
 Vjerovanja o drveću u Hwata '"
68
leipa, Jaipa, ukrajinski lypa. Još upozorava da se us~oredi i,n-
docuropski *Ieipa s litavskim fiepa, latvijski fiepa l pruskuTI
lipe. Korijen je *kip-, što znači mazati, lijepiti. Lipa je ~(~
tome dobila ime po ljepljivu soku. Još upozorava na grckt
aliphalos (vrsta hrasta) iz rječnika Hezihija u kojem se nalaze i
riječi iz drugih jezika, te kimričku, velšku, riječ llwyf, što
znači lipa (Gluhak, 1993: 378).
Lipa jc simbol prijateljstva, nježnosti i vjernosti (Cheva-
lier, Gheerbrant, 1989:3S2). Neki dde da je lipa i simbol
žene.
Uobičajeno je mišljenje da je lipa Hrvatima, kao i većini
slavenskih naroda, sveto drvo. Lipa zauzima središnje mjesto
u seoskim zajednicama. Oko starih crkava, džamija i u sre-
dištu sela nalazi se drvo lipe, vidi kartu broj 1. Postoji mi-
šljenje da su, s primanjem kršćanstva, neki južni Slaveni
gradili svetišta i crkve na mjestima gdje su nekada rasle svete
lipe (Čajkanović, 1985: 165).
Da su sc nekad ispod lipa održavali seoski zborovi, po-
stoji vrijedno svjedočanstvo Josipa Torbara o lipi kao seoskoj
instituciji u Krašiću: Dogodine 1829. bijaše u Krašićih pred
crkvom lipa, kakovih dan danas ima mal~, a mož~~ ,'zi;~d1te,
više u Hrvatsko;. Kad bi jo; bio stablo htto probusttt, bto bl
tomu trebao jamačno s hvata dugačak svrdao, a satl1i;a žum-
beračkih vojnika, putujućih onuda u Karlovac, zaklonili bi se
ljeti od kiše i sunca pod daleko pruženim granjem poput
golemog kišobrana. Pod ovom lipom, bijahu n,a ok~ug postav-
ljene debele hrastove grede, klupi nazvane, gdJe se Je ,zarad na
VieĆa11;e sastajao. Kad je imao o ćem vidat, otide narodu za-
povied da dodu pod lipu ili u klupi gdje će se o t~m ra~-,
pravljati. Odatle izdavatte su formulom tako dokoncano tit
zapovijedeno pod našom lipom. Upa ta biješe i obćinsko su-
Vjerovanja o flflll'{11111 vrstama dweta 69
dišle, ondje su i zapoviedi viših oblastih proglašivane i kazni
dijeliene (Šulr.:k, 1878: 166 - 7).
U svom vrlo nadahnutom radu pod naslovom: Zašto
Slaveni poštuju lipu? Šulek (1878), bez nekih čvrstih dokaza,
tvrdi da je lipa svim Slavenima bila sveto drvo.
Uz podatke o svetim lipama u Slavena, koji scžu čak i do
16. stoljeća, ipak sc ne može ustvrditi da je lipa Slavenima
prije primanja kršćanstva bila sveto drvo.
U Hrvata postoje dvije svete \ipc koje sc vezuju uz imc i
djelovanje bl. Augustina Kažotića, a to jesu lipe u Vugrovcu i
Cerniku.
Uz vugrovečku lipu isprele su se tijekom 17. stoljeća
mnoge predaje. Na hrastovim klupama ispod te lipe održavali
su se seoski zborovi, na kojima su čitani razni proglasi, po-
velje i održavani sudovi. Turci su 1598., prilikom jedne od
svojih provala, uhvatili nekoliko remetskih pavlina i objesili
ih na prastaru lipu u Vugrovcu. Njeno lišće bilo je ljekovito a
u znak žalosti poprimilo je oblik redovničke kukuljice. Ta je
predaja kasnije prenesena i na slikarsko platno.Početkom 18.
stoljeća nastala je II Remetama slika koja predočava taj žalosni
događaj (Belaj, 1995: 406 - 411).
Belaj (199S) smatra da ta predaja nije nastala na hrvat-
skom tlu, nego je prenesena iz srednje Europe i primijenjena
na vugrovečki slučaj. Takve lipe, koje se prema redovnicima
kapucinima zovu još i KapuzenIinde, rastu u Zlatoj Koruni
kraj Češkog Krumlova, a predaja smatra da je to za vječni
spomen na neke redovnike koje su husiti još 1420. objesili o
lipove grane (Belaj, 1995: 407).
Glas o Kažotićevoj vugrovečkoj lipi mogao se kasnije
prenijeti do Cernika, gdje je završila i spomenuta slika, i
vezati uz mjesnu predaju o tamošnjoj lipi.
70 Vjerovanja o drveću u Hn1ata ...
Belaj je u svom radu došao do vrlo interesantnih et-
noloških pokazatelja koji su izmijenili mišljenje da je lipa
sveto slavensko drvo. Prema karti 1, na kojo; su prikazana
vjerovanja o tome koje se drveće smatra sretnim i svetim, vidi
se da se lipa javlja samo u Sloveniji, sjeverozapadnoj Hrvat-
skoj, Gorskom kotaru i u Lici. Kod ostalih južnih Slavena jav-
lja se vrlo rijetko. Taj podatak govori o tome da je \ipa postala
simbolom slavenstva više kao književna tvorevina nego što u
narodu postoji osnova za takva shvaćanja.
Lipa je, medutim, Slavenima uvijek bila cijenjeno drvo pa
je po njoj i ime mjesecu lipanj, koji kod onih na jugu označuje
šesti, a kod onih na sjeveru sedmi, zbog kašnjenja vegetacije.
Ona je više štovana na zapadu nego na istoku i jugoistoku
južnoslavenskog prostora. Čini se da je postala osobito
štov::ma kada ju je puk doveo u vezu s Bogorodicom Marijom.
Česte su priče kod Hrvata, Slovenaca, Čeha, Poljaka, ali i Li-
tavaca i katoličkih Nijemaca da se u lipi pojavljuje Bogoro-
dičina slika, pa su zapravo te slike, a ne lipa, postale
predmetom štovanja. Tako se čini da je obožavanje lipe bila
pretkršćanska srednjoeuropska pojava koju su zapadni Sla-
veni prihvatili tek s kršćanstvom. Lipa je bila, s jedne strane,
"sveto drvo" a, također, i mjesto okupljanja. Takva lipa sta-
jala je sred zagrebačkog Kaptola i nad njom (ober lipi) su sc
kažnjavali ljudi zbog nedoličnog ponašanja. Kasnije je uz lipu
sagrađena i vijećnica kaptolske općine. Lipa sc nerijetko
sadila pokraj crkve. Tako je u mnogim istarskim mjestima, a u
selu Osojniku ispod Severina na Kupi stara kapelica stajala je
kraj još starije lipe, a narod bi prije dopustio rušenje kapelice
nego sječenje drveta (Belaj, 1995: 409-4).
U sclu Topla, Slovenija (Rd 114), Slovenci rimokatolici
vjeruju da je lipa sveto slovensko i slavensko drvo, a da hrast
štuju Nijemci.
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveta 71
U Dovju (Bb 224) vjeruju da je lipa posvećena sv. Josipu.
U Sloveniji je običaj da kad se u obitelji rodi prvo dijete da se
pokraj kuće sadi lipa, Vodice (bD 331).
Srbi koji žive u selu Tounjski Tržić (ee 224), u Hrvatskoj,
vjeruju da je lipa čuvar kuće, a Srbi iz sela Čubra, u Srbiji (gt
423), drže da se lipu ne smije sjeći jer u njoj spava vrag.
"p- Maslina (Olea europaea L.), uljika; rasprostranjena po
zemljama Sredozemlja i sjeverne Afrike, a podrijetlo vuče iz
Palestine i Male Azije (Šilić, 1983: 164).
Maslina je sveslavenska i praslavenska izvedenica s po-
moću sufiksa slo maz+slo od mazati, i nema paralela u bal-
tičkim i drugim indoeuropskim jezicima. Vjerojatno pra-
slavenska kreacija. Budući da je maslo značilo i ulje, Skok drži
da je maslina južnoslavenska prevedenica od oliva (Skok,
1971: 11382,383).
Vjerovanja koja su vezana uz maslinu zauzimaju središnje
mjesto u kršćanskoj tradiciji. Bogat urod masline odražava
božju brigu za ljude. U alegorijskim prikazima mira pojavljuje
se maslinova grana. Noina golubica donijela jc u kljunu masli-
nov list i tako je on znao da su opale vode na zemlji. Masli-
nova grančica je znak mira što ga je Bog uspostavio s
čovjekom. Golubica s maslinovom grančicom u kljunu ozna-
čava i dušu pokojnika koja je izmirena s Bogom. Arkanđeo
Gabrijel, u prizorima navještenja, takoder ponekad drži ma-
slinovu grančicu kao simbol mira (Badurina i dr., 1979, str.
398).
Maslina simbolizira mir, plodnost, očišćenje, snagu, po-
bjedu i nagradu (Chevalier, Gheerbrant, 1989:388).
72 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
U Grčkoj je maslina bila posvećena Ateni. U svim europ-
skim i orijentalnim predajama maslina posjeduje božanska
značenja.
U Japanu simbolizira ljubaznost, uspjeh u učenju, civil-
nim i ratničkim poslovima.
U židovskim i kršćanskim predajama maslina je simbol
mira. Nakon završetka potopa golubica je Noi donijela masli-
novu grančicu. Kristov je križ prema jednoj predaji bio na-
pravljen od maslinova i cedrova drveta.
U islamu je maslina središnje stablo, os svijeta, simbol
univerzalnog čovjeka, Proroka. Maslina na vrhu Sinaja Ima-
rnov je lik koji predstavlja os, sveobuhvatnog čovjeka i izvor
svjetlosti (Chevalier, Gheerbrant, 1989:389).
Maslinove se grančice na Cvjetnu nedjeljU nose u crkvu.
Tim blagoslovljenim grančicama kiti se kuća da bi čuvale
ukućane od demona, vukodlaka, vještica, urokljivih očiju.
Takoder postoje vjerovanja da se u starim šupljim stablima
masline, kao i na orahu, skupljaju vještice. U svadbenim
običajima kod Hrvata maslin:l isto ima važno značenje. Npr.,
u Orebiću svekrva donese budućoj snahi prsten nataknu t na
grančicu masline i kada prijede njen prag natakne joj ga na
prst i kaže: "Bilo ti sretno i berićetno" , a na dan svadbe djever
joj, kada je majka izvede, pruža kiticu maslinovih grančica
(Đurić, 1985: 285).
Maslina je sretno i sveto drvo Hrvatima uz jadransku
obali i u Istri. Hrvati su štovanje masline, vjerojatno, preuzeli
po dolasku u ove prostore od starog stanovništva.
Vjerovanja o UVI'","""'" urstama drveća 7J
'pu Javor (Acer heldreichii Orph., Acer pseudoplatanus L.),
javor planinski i javor bijeli
Zbog različitih klimatskih i ekoloških uvjeta, na raznim
mjestima razvio sc u velikom broju oblika. Nalazimo ga u
zemljama jugoistočne Europe, u srednjoj i zapadnoj Europi,
na Kavkazu i u sjevernim dijelovima Male Azije (Šilić, 1983:
135, 136).
Praslaveni nisu poznavali drvo javor. Riječ javor po-
sudena je iz nekog zapadnogermanskog *ahor-. Ta german-
ska riječ srodna je s latinskom acer, što znači javor. Hrvatski
naziv javor nastao je od praslavenskog *avorb. koji je u vezi sa
zapadnogermanskim *ahor-, a u drugim jezicima javlja se
kao:
bugarski javor
makedonski javor
češki javor
ruski ft BO P
(Gluhak, 1993: 292)
Kod južnih Slavena postoje sveti izvori kraj kojih raste i
sveti javor. Na takve izvore dolaze bolesnici i umivaju se vo-
dom za ozdravljenje. Takvih javora ima u OKolici Gevgelije II
Makedoniji i Niša u Srbiji (Čajkanović, 1985: 116). Javor je II
nekoj vezi s kultom pokojnika i predaka. Mrtvački sanduci
često se prave od javorova drveta zato što ima apotropejsko
djelovanje (Čajkanović, 1985: 117).
U Bosni, u okolici Foče, Batovo (iM 321), gdje žive
Muslimani, javor sade na grob.
Prema karti 1 javor je sretno drvo samo Hrvatima u
sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
74 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Vjerovanja o pojedinim vrstama drveta 75

'pe Cer (Quercus cerris L.) njak. Cer je također i demonsko drvo oko kojega se viđaju
Raste u planinskom pojasu pomiješan s ostalim listopad- vile.
nim drvećem. Rasprostranjen je u jugoistočnoj Europi, Maloj
'pe Brijest (Ulmus minor Miller )-poljski, (Ulmus glabra Hunds.)-
Aziji i na Apeninskom poluotoku. (Šilić, 1983: 48)
gorski; brijest raste u Europi, jugozapadnoj Aziji i na Kavkazu
Hrvatski naziv cer nastao je od mlađeg praslavenskog (Šilić, 1983: 38,39).
"cerb, a u drugim slavenskim i neslavenskim jezicima glasi:
Riječ je
nastala od indoeuropske osnove "bhereg,- kojoj
makedonski cer
je značenje svijetliti se ili bijel. Prema tome brijest je dobio
bugarski cer ime po bjelini svog drveta ili kore (Skok, 1971: 207).
češki cer
U ostalim slavenskim jezicima javljaju sc oblici:
slovački cer
ruski uep
ruski 6epecTb. 6ppecfHlla
češki fest
rumunjski cer
čer
poljski brzost
istrorumunjski
albanski qar, qarr (Šulek, 1879: 31)
madarski cser (slavenska posuđenica) U Makedoniji brijest se naročito poštuje i smatra se
svetim drvetom (vidi kartu 1). U mjestima Vranin ci (NU 212)
Latinska riječ cerrus je posuđenica iz nekog mediteran- i Pelin ce (pR 324) Makedonci pravoslavci poštuju stare brij-
skog jezika, zbog toga što je cer vrsta hrasta koja dobro raste u estove koji rastu uz crkve. Na takva se stabla ne smije penjati,
kamenitom, mediteranskom području. Pomišlja se na vezu s a nipošto se ne smiju sjeći. Hrvatima u Slavoniji brijest je
riječju kruga "kar-, što znači kamen (Gluhak, 1993: 159). takoder sretno i sveto drvo.
Cer je vrsta duba koja raste na kamenom tlu, lat. quercus Medutim, prema karti br. 4 brijest je nesretno drvo u is-
cerris, njem. Zerreiche, a riječ se pojavljuje i kao toponim točnoj
Makedoniji, jugozapadnoj Srbiji i u Hrvata u Posavini.
(Skok, 1971: 256,257). U ikonografiji zapadnog kršćanstva brijest simbolizira
Na karti broj 1 cer se javlja kao sretno drvo u Hrvata i to dostojanstvo života. Svojim golemim rastom i pružanjem
u Lici i Istri, a također se javlja u Srba, Crnogoraca i Make- grana II svim smjerovima oznaČava onu snagu, što prema Sve-
donaca. tom pismu zrači iz pobožnih koji imaju čvrstu vjeru (Badurina
i dr., 1979: 177).
Cer II srpskoj religiji ima izuzetno značenje - kod epi-
demija se ispod njegovih žila kopa prokop pa se kroz njega vZa razliku od Hrvata kojima je brijest sretno drvo, u Srba
provlače ljudi i stoka radi ozdravljenja (Čajkanović, 1985: je (Sid, Srijem) poznato kao demonsko ili samoviIsko drvo.
242). Kod Srha pravoslavaca cer se često uzima za panj bad- Na njegovim se granama skupljaju vile, jer vjeruju da na njega
76 Vjerovanja o drveću u Hrt/ata ...
vragovi ne smiju doći. On je često i zapis i u tom je slučaju svet
i tabuiran (Čajkanović, 1985: 53). Takvi stari brijestovi ne
smiju se posjeći, pod njima se ne smije spavati, sjediti niti plju-
vati. U Medunu, Crna Gora (Mm 222), Crnogorci pravo-
slavci vjeruju da je brijest posvećen sv. Dardu.
~ Bor se javlja se u brojnim vrstama, ovisno o ekološkim i
klimatskim uvjetima. Obični bor (Pinus sil!Jestris L.) raste na
pjeskovitom, kamenitom i suhom tlu. Rasprostranjen je u
Europi i sjevernoj Aziji (Šilić, 1983: 19).
Riječ je nastala od indoeuropske osnove *bhor-u-s, što
daje:
staro islandski bQrr (drvo, šuma)
staroengleski bearu (šuma)
praslavenski *borh (bor, velika šuma)
slovinski bor (suho, neplodno tlo)
ruski 60p (velika borova ili jelova šuma na
suhom i povišenom pjeskovitom mjestu)
(Gluhak, 1993: 141)
Bor je sveslavenski naziv iz praslavenskog doba: pinus,
F6hre, Kiefer i zastupljen je na čitavom teritoriju Hrvatske.
To je toponim koji, prema Skoku, dolazi sam ili usloženici
Samobor - bor 1za osami. Postanje riječi tumači se prijevojem
e< o od indoeuropske osnove bher-, koja znači stršati, šiljak,
a dolazi u germanskom (stisl. barr drvo, steng\. beara šuma) i
keltskom (stir. barršiljak), tj. onomastiologijski drvo je naz-
vano po oštrici četinjače (Skok, 1971: 188).
Bor ima svoju simboliku na Dalekom istoku (Kina, Ja-
pan), gdje je simbol dugovječnosti, životne snage i besmrt-
nosti. Prema starim šintoističkim predajama, božanstva žive u
V;erovan;a o pojedinim vrstama drveća 77
borovim krošnjama. Zbog njegova zelenila, smatra se boljim
od drugog drveća.
U grčko-rimskom svijetu bor je (zajedno s bršljanom)
povezivan s tajnošću prirodnog svijeta. Bor je bio posvećen
božici Kibeli (božica plodnosti). Koristio se i u obredima
Kibelina kulta. Nosio se u procesiji, omotan poput mrtvaca
vunenim vrpcama i okićen vijencima od ljubičica prikazivao
mrtvog Atisa.
Bor je simbolizirao tijelo mrtvog i uskrslog Boga, koji je
bio slika izmjene godišnjih doba (Chevallier, Gheebrant, 1989:
58-59).
U Hrvata, s dolaskom u novu postojbinu, bor je tijekom
vremena preuzeo ulogu koju jc nekada imao hrast, što se vidi
iz koledske pjesme iz okolice Dubrovnika, koju donosi Ga-
vazzi (1991: 121):
Pred dvorom vam bor zele11i -
ko/endo! kolendo!
A na boru paun sjedi -
Kad paun krilom kre11e
Sve otresa zlatne rese.
Vi poš(l;)ite !Jaše Mare -
Da odnese u zlatara itd. oo
Bor je seno!Jito drvo. Oko bora u središtu sela Srbi imaju
sabore, a Muslimani teferiče (Čajkanović, 1985: 39, 260).
Bor može značiti i božanstvo, pa postoji kletva "bora mi" i
"borme". Koristila se da se ime Boga ne spominje uzalud
(Čajkanović, 1985: 40).
Uz drvo bor vezan je i jedan običaj u Hrvata. Stanovnici
sela Korićani, na planini Vlašić, pokapaju svoje mrtve u lije-
sove izdubljene u borovu deblu. Nakon što u šumi posijeku
bor, raskole ga na dva komada, odstrane koru i izdube ga
78 Vjerovanja o drveću u Hn1ata ...
posebnim orudem. Mrtvo tijelo umotaju u veliki komad
platna te ga polože u lijes i pokriju gornjom polovicom debla i
nakon toga pokopaju. Hrvati iz Korićana opravdavaju
upotrebu takvog lijesa, prema kazivanjima, duljim trajanjem
tijela i zaštitom od medvjeda koji su znali iskapati tijela, a
t:lkav lijes nisu mogli otvoriti svojim pandžama zbog skliske i
zaobljene površine (Gavazzi, 1978: 244).
Gavazzijev je zaključak da nije mogao utvrditi izvor,
značenje niti podrijetlo tog usamljenog običaja kod Hrvata u
Bosni. Osim ako se tu ne radi o poimanju bora kao svetog
drveta i božanskog stabla.
Hrvati u mjestu Blato vjeruju da bor može govoriti.
U hrvatskim selima Bovićima i Gornjem Sjeničaku, gdje
žive Srbi pravoslavci, vjeruju da na boru živi zmija.
Makedonci islamske vjere sade bor pred džamijom
(Žirovnica).
'f>e Jablan (Populus nigra L. var. pyramidalis Spach), od-
likuje se usko piramidaInim habitusom, tankim i prema gore
usmjerenim granama. Rasprostranjen je po Europi, zapadnoj
Aziji i Sibiru (Šilić, 1983: 72).
Naziv za drvo jablan u slavenskim jezicima predstavlja
lingvistima problem, jer se javlja kao dubI eta prema nazivu za
drvo jabuku. Oba naziva potječu od istog indoeuropskog ko-
rijena; *;1blu-, *;:ib(a)lo-:
ruski 1160101HI (jablan i stablo jabuke)
češki jablon (jablan i stablo jabuke)
poljski iablon (jablan i stablo jabuke)
Gluhak (1994: 283-284) smatra da dublcta jablan i ja-
buka dolazi zbog sličnosti hoje kore jablana s korom jabuke.
Vjerovanja o tJO;ediT1im vrstama drveća 79
No u narodnim pjesmama u južnih Slavena javljaju se pre-
dodžbe o jabukama koje rastu na jablanu i upućuju na neku
dublju mitsku povezanost jabuke i jablana.
Dvije pjesme donosi Šulek (1879: 116), a zabilježio ih je
V. S. Karadžić:
Razbol;e se mlado neudata,
dolazi mu mlado nežen;eno:
"bolu;, dušo, a/nemo; umreti,
;a ću tebi ponude doneti:
s mora smokve, iz Mostara grožd;e,
s ;ablaTz-drva ;ablaflskih ;abukah.
Da jabuke mogu rasti i na javoru govori druga pjesma:
Liepo li ;e pogledati
uz visoko vedro nebo,
die se munja gromom igra,
a javore jabučicom,
mladi Jovo djevojčicom.
Igranje munje i groma je slika vezana uz mitsku svadbu
Jurja i Mare.
Jablan je apotropejna biljka. Posađen uz kuću čuva je od
udara groma. Nalazi se i u ljubavnoj simbolici. Na dan 1. svib-
nja momak ga poklanja svojoj dragoj, a ispod njega se nalazi i
postelja za mladence. U jednoj pripovijesti spominje se ja-
blan koji se nalazi II donjem svijetu a na njemu gnijezdo mit-
ske ptice.
U Poljicama u Dalmaciji jablan posijeku 1. svibnja, od-
nesu ga okićenog barjakom i uz pucanje pušaka pred gospo-
darevu kuću i zabiju u zemlju gdje ostaje dugo vremena.
Takav jablan mora biti viši od kuće (Čajkanović, 198.5: 106).
80 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Vjerovanja o pojedinim vrstama drveta 81

Medutim, jablan je više vezan uz podzemni svijet. Njega slovenski jel, jela, ielva, jala, jedi a, jelkovc, jeu, jeuka
često sade na grobove. U grčkoj mitologiji jablan je vezan uz ruski e,lb. e.,,,a
Herakla, koji je, kada je silazio u podzemni svijet, načinio sebi češki jedle
vijenac od jablanova lišća. Ona strana koja je bila okrenuta poljski jodla
prema njemu ostala je svijetla a druga je potamnjela od dima.
Otuda je i dvostruka boja njegova lišća, odnosno dvojnost Zbog svoje veličine, dugovječnosti i ljepote za nJu Je
vezano religijsko poštovanje.
koju jablan često simbolizira. Helijade, koje su bcz odobrenja
povjerile svome bratu Faetonu upravljanje sunčevim kolima, Hrvatska narodna pjesma s otoka Šipana,2 koju je za-
bile su pretvorene u jablanove. Isto se dogodilo i jednoj od bilježio Vice Palunko od svoje sestre Kate Palunkovc, donosi
Hesperida, jer je izgubila jabuke iz svetog vrta te Leukeju, ko- vrlo stare mitološke sakralne predodžbe o drveću. .
jeg je Had, pretvorenog u jablan, postavio pred podzemni
Javor jeli poručuje: Soko zmaju poručuje:
svijet da čuva ženu koju je bog podzemlja volio. Danas je za-
'Vita jelo, sestro moja.' Juti zmaje, nemam straha;
nimljivo da se od drveta jablana koji raste na vlažnom tlu
Što si žuta urha tvoga?" Još u po/ju ima slame
prave šibice - voda i vatra (Chevalier, Gheerbrant, 1989:
Jela IJoru poručuje: I u gori šušnjarike;
211).
"Kako ne ću, o jauore, Ja ću gn 'jezdo sviti opet.
O Javore, Zelen bore! Tići su mi poletari;
'9- Jela (Abies alba Mill.) je crnogorično drvo koje raste u
U stabru mi juti zmaje, Brzo će mi polećeti
srednjoj i južnoj Europi (Šilić, 1983: 13).
A u urhu uiše njega Baš put grada Dubrounika;
Indoeuropski korijen za jelu jc "cdh- u značcnju oštar Sivi soko gn';ezdo uije. DOt: 'jet će mi dobre glase
(Gluhak, 1993: 296). Od gospode dubrouaške".
Paralela je u baltičko; grupi jezika: Zmaj sokolu poručuje:
O sokole, moj sokole,
litavski eglć (jela)
Ne u;; gn 'jezdo uiše mene.'
lotiški egle (jela) Ako puštim modre plame,
staropruski addle (jela) Gn 'jezdo ću ti opaliti,
latinski ebulos (zova). Tiće ću ti oprliti. - (HNP 2, 1909: 421)
To se objašnjava činjenicom da kod šumskog drveća ima U toj pjesmi prikazana je mitska slika drveta na kojemu
sličnih semantičkih divergencija koje se osnivaju na simbiozi sokol (Perun) gnijezdo vije a u korijenu mu živi zmaj ili zmija
drveća pa se lako naziv za jedno drvo prenosi na naziv za (Veles) te zmaj šalje sokolu poruke.
drugo drvo (Skok, 1971: 771).
Šulek (1879: 128) bilježi više slavenskih naziva za jelu, i 2 Otok Šipan je, prema mišljenju R. Katičića i drugih lingvista i filologa, zatočno
podru':je koje tl svojim narodnim pjesmama čuva naj\'cću hrvatsku sakralnu ba-
to: štinu.
82 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... VjerovalIja o pojedinim vrstama drveća 83

Takođerse iz stiha O javore, zelen bore vidi da se ob- kom sačuvano u hetitskom obliku šam(a)lu-palajski šam-
redna uloga jednog drveta može preseliti, tijekom vremena, luwa-. Ta se osnova uspoređuje s hatskim šawat (jabuka,
na drugu vrstu. stablo jabuke) i s kartvelskim "'wašl-, gruzijski vašl-. Domaće
Prema karti broj 1, jela je sretno drvo u Lici i sjevernoj jabuke potječu iz područja južno od Zakavkazja pa se možda
Hrvatskoj, u Slovenaca, te se sporadično javlja u Bosni, Srbiji, riječ proširila odande (Gluhak, 1993: 284).
Crnoj Gori i Makedoniji. Kod većine indoeuropskih jezika pojavljuju se različite
Jela je stan gorske vile.Vezana je i za kult mrtvih. Nakon forme koje označuju plod i stablo jabuke.
prihvaćanja kršćan sva, Hrvati katolici preuzeli su sa zapada plod stablo
običaj kićenja božićne jelke. Taj su običaj prvo preuzeli ka- ruski 116.1pKO· 116Jl0Hlr
tolici i to u gradovima, a kasnije se proširio na pravoslavne keltski "ablu *abalna
južne Slavene i među seljačko stanovništvo. Hrvati katolici u
slavenski "ablu "abl-on-
Bosni, da bi usjeve obranili od nadolazeće tuče, pale blago-
baltički "abl- "abol-n-
slovljenu jelu posutu solju (Čajkanović, 1985: 123).
germanski ""aplu "ap(a)l-triu

'ge Jabuka, jabuka divlja, jabuka šumska (Malus pumila Premda se čini da je naziv preuzet iz nekog neindoeurop-
Mill., Malus sylvestris Mill.) rasprostranjena je u Europi i skog jezika, on u navedenim primjerima pokazuje određenu
raste u šumama i šikarama te usamljeno na livadama (Šilić, pravilnost u fonetskim oblicima (raMKpeJUI.ll3e. HRalloR. 1984:
1983: 100). 638).To upućuje na to da je do posudbe riječi došlo u pra-
davna vremena i možda u samoj pradomovini Indoeurop-
Indoeuropske riječi za jabuku su: "~blu-, "~b(a)lo-:
ljana.
galski avallo (jabuka)
Šulek (1879: 117) bilježi mnogo dijalektalni h hrvatskih
staroirski ubuU (jabuka)
naziva za suvrstice jabuka, a ovdje donosimo samo neke od
staroengleski reppel (jabuka), engleski apple (jabuka)
njih: adamovčica, babljača, bartolovka, bikovina, bogica, bo-
starovisokonjemački apful (jabuka), njemački Apfel (jabuka) žićnica, budimka, cigančica, divjača, elvanija, funtača, hrže-
litavski obuolas (jabuka) nica, ivančica, jablan, jačmenica, kingelj, kozara, kraljeva
latvijski abele (jabuka) jabuka, magdalenka, medmešnica, metlika, ožujka, petro-
praslavenski "ablbka (jabuka) šćica, pisanka, pšeničnica, smuda, tomine, trdika, turkinja, vi-
slovenski jabolko (jabuka) dovača, vlahinja, vrbika, zelenika, zobenica i žetvenka.
češki jablko(jabuka) Jabuka ima više različitih, a ipak bliskih, simboličnih
Po jednom tumačenju indoeuropska osnova *ablu-j*aplu- značt'11ja.
Paris dodjeljuje jabuku razdora, zlatne jabuke iz
izvodi se od starijeg oblika *5am(a)lu-, što je s takvim počet- Hesperidina vrta su voće besmrtnosti, Adam i Eva su zagrizli
zabranjenu jabuku, u Pjt:srni nad pjesmama ona pokazuje
84 Vjerovanja o drveću II Hrvata '"
plodnost Riječi Božje. Jednom je ona plod sa Stabla života i
uzrokuje besmrtnost, a sa Stabla spoznavanja dobra i zla
uzrokuje pad. Kada se jabuka prereže po okomitoj osi vide sc
aveole u kojima su smještene sjemenke a koje čine pentagram,
simbol znanja. Jesti jabuku značilo je zloupotrijebiti razumije-
vanje, osjetljivost i slobodu koja se dobiva od nje da bi sc zlo
spoznalo, željelo i činilo. Kod Kelta jabuka je plod znanja,
magije i otkrivenja, a služi kao čudotvorna hrana. U nekim
pričama njen plod se nikada ne smanjuje kada sc jede, od-
nosno onaj tko jede jabuke iz Hesperidina vrta nikada više
neće biti gladan, žedan, neće osjećati bol niti će oboljeti, a one
se nikada neće smanjiti. Stablo jabuke za Kclte je stablo
drugoga svijeta. Jabučnjak (keltski Emain Ablach, velški Ynys
Afallach) je mitsko boravište, gdje počivaju umrli kraljevi i ju-
naci pa i sam kralj Artur. Prema mitološkoj predaji, Merlin
čarobnjak svoje je poduke davao pod jabukom. Kod Gala
jabuka je sveto stablo isto kao i hrast. U Skandinavaca jabuka
je plod koji obnavlja i pomlađuje. Bogovi jedu jabuke i ostaju
mladi do ragtla roka, kraja sadašnjeg kozmičkog ciklusa.
Aleksandar Veliki tražeći vodu života našao je u Indiji jabuke
koje su svećenicima produžavale život i do 400 godina. U
alkemiji zlatna jabuka je simbol sumpora. Zbog oblika kugle,
jabuka označuje svaku zemaljsku želju ili zadovoljstvo u ta-
kvoj želji. Božja zabrana usmjerava čovjeka prema duhov-
nosti, a ne prema materijalnim dobrima, odnosno daje čo­
vjeku da spozna ta dva smjera i odabere pravi (Chevalcr,
Gheerbrant, 1989: 211-212).
U kršćanskoj mitologiji za jabuku su vezana dvije le-
gcndc. Ona, već spomenuta, o Adamu i Evi, koji uzimaju
jabuku s drveta spoznaje dobra i zla, koje se nalazi nasred
rajskog vrta. Legenda sc razvila, vjerojatno, zbog toga što la-
tinska riječ malum označava i jabuku i zlo. Na slikama je Eva,
koju napastuje zmija, redovito prikazana kako Adamu pruža
Vjerovanja o pojedinim vrstama dnJda 8S
jabuku. No, s druge strane, jabuka označava i novog Adama -
Krista koji je na sebe preuzeo ljudske grijehe. U Adamovim
rukama ona predstavlja grijeh dok u Kristovim znači plod
spasa. U Pjesmi nad pjesmama stoji: Što;e jabuka medu šum-
skim stablima, to je dragi moj medu mladićima; bila sam že-
lj,la hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
Ovaj odlomak se tumači kao nagovještaj Krista. Isto tako Dje-
vica Marija predstavlja novu Evu i jabuka u njezinoj ruci znači
plod spasa. Tri jabuke su i svetačka oznaka sv. Doroteje
(Badurina i dr., 1979: 289).
Jabuka kod južnih Slavena ima različitu namjenu. Nosi se
kao dar, dokaz ljubavi i prijateljstva, kao ponuda, a služi i kao
lijek za razne bolesti te u mnogim ritualnim obredima i običa­
jima. Ona se prinosi kao žrtva: u božićnoj pečenki kojoj je
stavljena u usta, ubijenom vuku u ralje (kojeg vučari nose po
selu, a domaćini im daruju nešto), stavlja se, zajedno s utisnu-
tim novcem, na stol na badnje veče, a na Božić rano ujutro
baca se u bunar za sreću. Srbi, prilikom vjenčanja, mladu prvo
dovedu na kućni prag, napiju je vinom, a onda ona i mla-
doženja tri puta obidu bunar te u njega bace jabuku u koju su
utisnuti novci. U Dalmaciji mlada baca jabuku preko kuće pa
onda klekne i poljubi prag. Jabuka se nabija na barjak, na ro-
gove svatovskog ovna ili brava. Pri prošnji i svadbi mlada i
mladoženja u mnogim se krajevima bacaju jabukom jedno na
drugo. Ako djevojka želi da je neki momak zavoli, ona gata s
jabukom na mladi petak prije zore, a u nedjelju je daje tom
mladiću da je pojede. U narodnim pjesmama spominju da se
djevojka i mladić na postelji igraju zlatnom jabukom, a onda
zaspe. Pri prošnji jabuka je toliko važna da sama riječ znači
isto što i proševina, prsten, a prosci se zovu jabučari. U
Srijemu se gata s badnjačkom jabukom tako da se prema tome
je li zdrava ili crvljiva vidi kakvo će biti zdravlje domaćina i
domaćice. Komad te iste jabuke djevojka u jutro na Novu
godinu zagrize na kućnom pragu. Prema muškarcu koji prvi
86 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
onuda prođe zaključuje kakvog će zanimanja biti njen budući
muž. Ili: na Božić ujutro djevojka baca jabuku u bunar i
očekuje da joj se javi jekom njen dragi; na Sv. Luciju djevojke
odaberu po jednu jabuku pa je grizu do Badnjaka, a ono što
ostane bace u crkvi pred momke pa pred kojega padne taj će
joj biti muž. Jabuka se često spominje i kao da raste na
drugom drveću. Tako u pričama postoje jablanove, johine,
vrbine, bukvine jabuke koje junak treba nekome donijeti.
Ona je i proba iskrenosti: pravi prijatelj je onaj koji jabuku
točno prepolovi na pola. U legendama se spominju i zmije
koje imaju zlatnu jabuku i jako je čuvaju. Po zimi je ližu, a ljeti
se njome igraju. Ako im je netko slučajno uzme, one ga gone
dok ga ne ubiju i vrate jabuku. Narod drži da je jabučica (Ada-
mova jabučica), koju muškarci imaju, nastala tako što je Ad-
amu ostala u grlu, od straha kada je ugledao Boga. Postoje i
jabuke adamčice koje su nastale od jabuke koju je Eva dala
Adamu i na njoj se još vidi pet brazda od Evinih prstiju.
Jabuka je čest lijek protiv vrućice (naročito ona iz božićne
pečenke), ali i lijek protiv opeklina, iznemoglosti (Čajkano­
vić, 1985: 107-115). Čini se da u istočnih južnih Slavena sa-
njati jabuku znači neugodu, bolest, bijedu i iznemoglost.
'ge Breza (Betula pendula Roth) rasprostranjena je u Europi,
Maloj Aziji, na Kavkazu i u Sibiru. Budući da raste na velikom
području, javlja se u brojnim ekotipovima (Šilić, 1983: 54).
Ime je nastalo od indoeuropske osnove *b!hJerHk' koja se
javlja u jezicima indoiranskim, ital skim, baltosbvenskim i
germanskim. U staroindijskom breza se naziva bhurja, iz čije
se kore izradivao materijal na kojem se pisalo:
staroislandski bjprk (breza)
starovisokonjemački birihha (breza), njemački Birke (breza)
engleski birch (brez.a)
Vjerovanja o 11O;ediltim vrstama dnlda 87
pruski berse (breza)
litavski beržas (breza)
latvijski berze (breza)
ruski 6cpe:la
hrvatski breza
(f'a",I\:pc:IIIJ13e. MllaHoll. 198-1·: 619)
Općeindoeuropski karakter imena za brezu upućuje na
vezu s prvotnom osnovom *b[hlerHk' u značenju svijetliti,
blještati. Veza izmedu značenja svijetao, jarki ili blješteći
objašnjava se svijetlom bojom brezove kore. Iz brezovog
drveta stari su Indoeuropijani izrađivali obuću, posude za
jelo, a brezova kora služila je kao sredstvo po kojem se u
prošlosti pisalo. Istočni Slaveni i Indijci pisali su po brezovoj
kori sve do 16. st. (J'aMl\pcJUfJI3C. VlBauoB. 1984: 620).
Breza je sveto drvo (Axis mundi) sibirskog stanovništva.
Budući da predstavlja kozmički stup, breza dobiva sedam, de-
vet ili dvanaest zareza koji predočuju nebeske razine u š:lman-
skim inicijacijskim svečanostima. Breza se povezuje s Mje-
secom i Suncem te tada predstavlja dvojstvo, muško i žensko,
oca i majku. Ona simbolizira put kojim nebeska božanska
energija silazi na Zemlju i kojom se ljudska težnja uspinje
prema nebu. U istočnoj Europi i srednjoj Aziji breza je sveto
drvo, a u Rusiji simbolizira proljeće i djevojku (Chevalier,
Gheerbrant, 1989:62).
Okljaštrenu, osim vrha, brezovu, ponekad hrastovu ili
granu nekog drugog drveta, na 1. svibnja ili na Sveto Trojstvo
uoči sv. Ivana, ljudi nose II procesiji okićenu raznim trakama i
zasa9 c kod zdenca. Takva grana naziva sc II kajkavaca ma;uš,
a u Sokaca majpa1t. Oko nje pjevaju pjesmu Marijo, svibnja
kraljice, a grana tu ostaje zabijena cijeli svibanj. Inače se pje-
vaju pjesme erotskog karaktera. U Češkoj vješaju na brezu, ali
i na smreku ili jelu lutku koja predstavlja Vesnu - boginju
88 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Vjerovanja o pojedinim vrstama dn'eća 89

proljeća. U Poljskoj se takvo drvo naziva majik ili latko. U Ru- latinski fagus (bukva)
siji postoji običaj da jednu, izabranu djevojku opletu brezo- galski bagos (bukva)
vim i klenovim granjem te je nazivaju kust, što znači grm. starovisokonjemački buohha (bukva), njemački Buche (bukva)
Malorusi, pak, izaberu djevojku koju nazivaju topol;a,
staroislandski b6k (bukovo drvo)
privežu joj ruke o vrh kolca i tako vode po selu. Na Sv. Troj-
staroengleski boc (bukva), engleski beech (bukva)
stvo mlade Ruskinje odaberu lijepu brezu, opašu je vrpcom,
donje grane spletu u vijenac te se kroza nj naizmjenično ljube i U slavenskim jezicima imc je nastalo od "buku, što daje:
nazivaju kumicama. Na semik, četvrtak pred Svetodušnu ruski 6yl\
nedjelju, Rusi posijeku mladu brezu, obuku je u ženske haljine litavski bukas
i odnesu u jednu kuću, gdje je posjećuju u petak i subotu a u
pruski bucus
nedjelju utope u vodi. Bjelorusi na isti dan pletu vijence od
hrvatski bukva
brezova granja i kažu da čiji do nedjelje uvene umrijet će brzo,
a čiji ostane zelen dugo će živjeti. Uvele vijence u nedjelju ba- Svi ti nazivi upućuju na vezu s germanskom osnovom
caju u vodu pa vlasnik onoga koji po vodi pliva živjet će "bok,- no izvor tc osnove nije potpuno jasan (l'aMl\pem1Jl:le.
barem još jednu godinu (Bulat, 1932: 8-9). \IIBalIoB. 19R4: 622).

U Everstonu postoji vjerovanje u vještičje gnijezdo. T o su U staroj indoeuropskoj tradiciji bukva se javlja kao sveto
prirodno isprepletene brezove grane kroz koje se mlijekom drvo. U Rimu je bila Vl:z:lI1a uz kult Jupitera i Dijane. U ger-
hrani stoka ako ne daje mlijeka. Vjeruje se da takvim načinom manskoj, pak, tradiciji značenje riječi bukva je vezano uz
hranjenja vještice ne mogu doći do mlijeka i ono ostaje živini. upotrebu njezine kore kao sredstva za pisanje. Ta se veza
Takvo "vještičje gnijezdo" vješaju i na svinjce kao zaštitu od vidi u:
vještica. gotskom boka, množina bokos (knjiga),
Hrvati iz sela Jabučeta sade brezu u sredini sela. bokareis (pisar)
engleskom book (knjiga)
njemačkom Buch (knjiga, pisani dokument),
Y>- Bukva (Fagus sylvatica L.), rasprostranjena je u cijeloj Buchstabe (slovo - doslovno znači
Europi, a najčešće raste u subalpskom pojasu, gdje zajedno s bukovo drvce za pisanje)
jelom čini mješovite šume (Šilić, 1983: 44). Slaveni su prihvatili tu germansku riječ tako da je u:
Indoeuropsko ime za bukvu nastalo je iz osnove *b[hlaH- staroslavenskom bukti Što znači slovo
k'o-, koja u starim jezicima pokazuje semantičko preobli- staro ruskom 6Y'-1I (slovo)
kovanje, čime se zamagljuje točnost utvrdivanja prvotnog srpskom bukvar (knjiga, početnica)
značenja. Osnova se javlja u različitim indoeuropskim jezi-
(ra"I\pe.ll1ll3c. I1BafloB. 1984: 623)
Cima:
90 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 91

Rasprostranjenost drveta bukve na području Euroazije u postojbina bijele murve, a poslije i drugdje u svijetu, poznata
stara vremena važna je kao argument za lokalizaciju prapos- je po dudovu svilcu, odnosno proizvodnji svile.
tojbine Indoeuropljana. Ta nam rasprostranjenost dopušta da
Indoeuropska riječ za drvo i plod dud ili murva proizlazi
govorimo o dva područja gdje je ona moguća. Prvo bi bilo u
iz osnove "'moro- i javlja se u različitim indoeuropskim jezi-
zapadnoeuropskom arealu, a drugo u prednjoj Aziji, od Male
cima na velikom prostoru:
Azije do sjevernog Irana. Teritorij sjeveroistočno od crno-
morske obale do donjeg toka Volge treba isključiti jer tamo grčki vO'PO' (plod murve)
nakon ledenog doba uopće ne raste bukva (J'aMKpeJU11l3f\ latinski morus (drvo murve),
HRaBoR. 1984: 623). martun (plod murve)
armenski mor, mori (murva)
Dakle, budući da nije tamo rasla, nije mogla postojati niti
predodžba o njoj, a kamoli naziv, vjerovanja ili upotrebne (ra\111:pe.1U1J:lc. HBaHoB. 1984: 645)
vrijednosti kojih je puna indoeuropska tradicija. rumunjski mur
talijanski moro
Bukva nema tako veliko značenje, u religiji, kao npr.
(Gluhak 1993: 428)
hrast, ali se i ona upotrebljava u Bosni, uz hrast, za Badnjak. U
Crnoj Gori zelenom bukovom granom, ako nema ljeskove, U slavenskim jezicima riječ se javlja u sljedećim oblicima:
krste zeleno žito i kite tor. U Samoboru, uoči 1. svibnja, zabiju hrvatski murva
okićenu mladu bukvu pokraj bunara. Kite je svi koji s tog bu-
slovenski mllfva
nara nose vodu, a takvo drvo naziva se ma;um (Maibaum) i tu
ukrajinski morva
ostaje cijeli mjesec. Srbi pak vjeruju da se mlade vile radaju na
bukovim grančicama, a majke ih poviju u zeleno lišće. Bu- Čini se da je taj kasnopraslavenski oblik "mury po-
kovo lišće upotrebljava se i kao lijek za oči. Malo je primjera sudenica iz nckog romanskog ili dalmatoromanskog jezika,
koji spominju bukvu u vjerovanjima, ali postoji kod Srba vje- bo odraz latinske riječi morus (Gluhak, 1993: 42H).
rovanje da u šupljoj bukvi žive vragovi ili da je vrag, kada je Murva je u drevnoj Kini bila stablo koje simbolizira istok.
ukrao Sunce, objesio ga na bukvu da svijetli samo njemu Ono je sjedište Majke sunca i stablo iz kojega izlazi Sunce
(Čajkanović, 1985: 57-58). (Chevalier, Gherbrant, 19H9: BO).
Hrvati iz sela Mala Trnovitica vjeruju da je bukva pos- Murva ima ljekovita svojstva i važno mjesto u religiji,
većena sv. Jurju. naročito u mjcstima gdje se uzgaja dudov svilac. U Crnoj Gori
sječe se dud za badnjake. Nije dobro da murva raste u blizini
kuće, jer ako njegova žila dode pod kuću, cijela će kuća izu-
4#}e Murva (Morus alba L., Morus nigra L.), bijela i crna mrijeti ((ajkanović, 1985: 94). U Crnoj Gori vjeruju da se na
murva, dud, raste na Sredozemlju i jugozapadnoj Aziji, a sma- crnom dudu skupljaju vještice, i kad mladenci dođu ispred
tra se da joj je pradomovina prednja Azija. U Kini, koja je pra- kuće ne smiju barjake ostavljati na dudu. U okolici Gevgelije
92 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
koriste dud za ljubavna gatanja. Prije nego što će se udavati
stavljaju djevojke prutiće od duda preko potoka ili brazde.
Vjeruju da će im se te večeri u snu pokazati sudenik, tj. budući
muž. Na Todorovu subotu hvataju se djevojke rukama za dud
pa koje imc tada čuju, to će im biti sudenik (Čajkanović,
1985: 95).
'&1- Drijen (Comus mas L.), drenj; rasprostranjen u srednjoj i
južnoj Europi, Maloj Aziji i na Kavkazu. Drjenovina je jako
tvrdo, teško i žilavo drvo te je vrlo traženo. Plodovi su
cijenjeni za ljudsku ishranu, bilo sirovi ili se od njih prireduju
voćni sokovi, kompoti, pekmez, a naročito drijenova rakija
koja ima ljekovita svojstva (Šilić, 1983: 140).
Drijen, ikavski drin, ekavski dren. Veoma tvrdo šumsko
drvo i ne spada u vrstu bilja kao drač. Vjerojatne veze s li-
tavski drignes i staroirski draigen "divlja kruška" <keltski
*draigno, novonjemački dierle "drij*dher(e)ghno. Prema
Macheku, može se raditi i o predindoeuropskom leksičkom
rdiktu. Valja upozoriti i na češku složenicu modrin, gdje mo-
upućuje na klen ili maklen, na prefiks koji nije indoeuropski
(Skok, 1971: 436).
Rimski svećenik zadužen da neprijatelju najavi rat nosio
je na granicu koplje od drijena s otvrdlim vrškom. Ovaj obred
podudara sc s drevnim magijskim propisom koji prethodi
upotrebi željeza. Krvava boja drjenovine i bacanje oružja na
njihov teritorij simbolizirala je krvavu smrt koja će se sručiti
na neprijatelja (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 128-129).
Drijen je cijenjen u prvom redu kao zdravo drvo. Zato se
ljudi umivaju vodom u kojoj je bila ostavljena drijenova šiba.
Takvim se šibama šibaju i janjci da bi bili zdraviji. Ako se
krave, koje gone biku na oplodnju, tjeraju drijenovim šibama,
otelit će muško, a ako pak ljeskovim, oteiit će žensko tele. U
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 93
Bosni se kite drjenovinom i rano ujutro izlaze na ulicu te koga
prvog vide predaju mu svoj drijem. Drijem se predaje i sa-
mome drijenu kada u proljeće propupa. Na Jurjevo, djevojke
i momci penju se na drijen po tri puta i govore: Tebi drem
nm; lijen i drijem, a metli zdravlje i plijen. U Bugarskoj, među­
tim, drijen služi baš zato da bi čovjek bolje spavao. Drijen je
dobar i protiv demona i vještica. Kada je ključanica na toru od
drjenovine, či1tilice stoci ne mogu ništa. Dobar je i protiv
udara groma. Na Cvjetnicu nosi sc u crkvu na blagoslov i po-
tom stavlja u sobu ili na krov tc tl slučaju nevremena baca se u
vatru kao obrana od groma. Upotrebljava se i pri svadbenim
običajima na Kosovu, da bi bračna sloga i zajednica što duže
trajale. U narodu ga cijene i kao lijek protiv različitih bolesti:
otečene slezene, osipa na koži, hernije, hemoroida itd. Važan
je i pri vračanju, da bi dijete prohodalo.
Postoji vjerovanje da je drijen malen zato što je od njega
načinjen križ na kojem je razapet Krist te ga je Bog zbog toga
prokleo da bude malen. Ima i priča da je medvjed, nakon zim-
skog sna, vidio procvjetali drijen i mislio da će on prvi
donijeti plodove, ali kada je vidio da sc prevario, zdrobio ga
Je.
Proba snage isto se mjerila na drjenovini. Tako je, prema
narodnoj pjesmi, Kraljević Marko znao da je spreman za boj
tek kada je smrvio i iscijedio dvije kapi vode iz drjcnovine
koja se na tavanu sušila devet godina (Čaj kan ović, 1985:
91-93).
Hrvati iz sela Rakovica, nose na Cvjetnu nedjelju gran-
čice drijena na blagoslov u crkvu. Nakon povratka kući zatiču
ih za gredu iznad ulaznih vrata. Taj je običaj poznat i u dru-
gim dijelovima kontinentalne Hrvatske, premda, tl novije
vrijeme, drijenak zamjenjuje maslinova grančica donesena iz
Dalmacije.
94 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
Slovenci u Kostanjevici na Krasu vjeruju'da je drijen sveto
i božje drvo.
Prema rasprostranjenosti na karti broj 1, drijen je
Hrvatima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj sretno i sveto drvo
koje se izrazito poštuje.
'l>- Košćela crna (Ce/tis australis L), ladonja, koprivić,
košćela žuta (Celtis toumefortii Lamk.), cijenjena je u hor-
tikulturi jer je jako slikovita. Potječe još iz tercijara, a raste
najčešće u šumama i šikarama hrasta, uz doline rijeka na
pjeskovitom i vapnenačko m zemljištu. Rasprostranjena je u
južnoj Europi, Maloj Aziji, na Kavkazu i sjevernoj Africi
(Šilić,1983: 41, 42).
U Istri je uvriježen naziv ladonja, koji dolazi od grčke
riječilotos kako su je nazivali npr. Grk Dioskorid i rimski pi-
sac Plinije. Od riječi lotos izveden je pridjev lotoneus, a od
njega istarski naziv ladonja. Ladonja naraste uvis i do 15 me-
tara, a može doživjeti starost od više stotina, a neki kažu i ti-
suću godina. Deblo može biti promjera i do jedan metar. U
nekim se zemljama ladonja uzgaja i u živicama, a mladice sta-
bala koristile su se za izradbu štapova za nabijanje pušaka te
za izradbu bičeva, po čemu je ladonja bila na osobitu glasu.
Lišće ladonje je dobra hrana za stoku. Plodovi, o kojima go-
vori i već spomenuti Dioskorid, žućkasti su tc su ih stari Grci
upotrebljavali za bojenje kose tl žuto. Kako su slatkasti, vole
ih jesti djeca i ptice. U Italiji, lovci na ptice uzgajaju ladonju
kao efikasan mamac za ptice.
U Hrvatskom primorju, Istri i na otocima (Krk, Cres)
postoje još nazivi za ladonju: košćela, kost jela, kostila, kos-
tilja, kostela, koprivić, glangolić, fabrinka, fabrika i kasta-
njuole.
Vjerovanja o pojedi/tim vrstama drveća 95
Za Istru je ladonja posebno značajna jer su je ljudi sadili u
središtu sela, obzidali je kamenim gromadama i čuvali, a ona
ih je svojom širokom krošnjom čuvala od žarkog sunca skroz
do kasnog popodneva (I. Š., 1985: 142-145).
Prema podacima iz upitnica EA, obrađenima na k:lrti 1,
košće\ ili ladonja spada u sretno drveće i kao takvo bilježimo
je II Istri i u Lumbardi na Korčuli.
Zanimljivo je napomenuti da u Blatu na Korčuli košćel
sade na grob.
~ Šipak (Rosa canina L), pasja ruža, nar, medun, puklaš,
sladun, slatki mogranj, ljutak, raste na rubovima hrastovih
šuma, na otvorenim površinama, u šikarama i živicama. Ras-
prostranjen je u Europi, Aziji, na Kavkazu i sjevernoj Africi.
Plodovi se primjenjuju u narodnoj i službenoj medicini. (Šilić,
1983: 91)
Skok dvoji je li, zbog svjeg značenja, riječ izvedena od šip.
Loewenthai stavlja šipak u vezu s ruskim IIUmHYTb i sloven-
skim ščipa (Skok, 1971: III 393, 394).
Šipak, kao i drugo voće s brojnim sjemenkama, u prvom
redu simbolizira plodnost. U Grčkoj on je atribut Here i Afro-
dite, u Rimu nevjeste kite kosu njegovim lišćem, tl Aziji je
izraz dobrih želja, a u Indiji njegovim sokom liječe jalovost. U
staroj Grčkoj koštica šipka povezana je s grijehom. Perzefona
je majci Demetri kroz priču o mogranju i njegovoj koštici
priznala da je zgriješila, odnosno da je bila zavedena. On je
takoder prisutan i u ljubavnom pjesništvu, a jedna turska za-
gonetka navodi da je zaručnica ... mogranj nerastvoreni.
U kršćanskoj simbolici mogranj se redovito odnosi na
crkvu, zbog jedinstva bezbrojnih sjemenki u jednom plodu.
Sveti Ivan od Križa dr7.ao je da su mogranj eve koštice simbol
96 Vjerovan;a o drveću u Hrvata ...
božanskih savršen stava, zaobljenost izraz božanske vječnosti,
a ukusnost soka užitak duše koja voli i spoznaje (Chevalier,
Gheerbrant, 1989: 413-414).
On je i u kršćanstvu simbol plodnosti (Badurina i dr.,
1979: 410).
Šulek (1879: .391) donosi narodna vjerovanja i poslovice
južnih Slavena vezane uz šipak:
U šišarici od šipka ima crv,
kog nerotkinje pojedu da zatrudne.
Tri lista ko jide od ovoga stabla,
neće ga ove godillebolit oči.
Šipak irna i apotropejsko svojstvo, što se vidi iz narodne
kletve:
]erimije uz polje, bežte zmije u more!
Koja zmija ostala, oči svoje izbo la,
na dva trna glogova i četiri šipova
(Šulek, 1879: 391)
U Slavena irna određenih kršćanskih vjerovanja vezanih
uz šipak. U Boki mladić na Božić obilazi kuću noseći u ruci ši-
pak (Čajkanović, 1985: 251-252). Na Badnjak, za večerom,
mora na stolu biti šipak. U Hercegovini mlada, kada uđe u
kuću, mora na ognjištu ostaviti šipak u koji je zaboden d;~kat.
Sve su to, vjerojatno, vjerovanja vezana uz plodnost. Slpak
irna prilično ljekovita svojstva pa ga se koristi protiv groznice
ili protiv otrovanja.
Vjerovanja o pojeditlim vrstama drveća 97
y>- Grab (Carpil1us betu/us L.) rasprostranjen je u Europi,
jugozapadnoj Aziji i na Kavkazu (Šilić, 198.3: 60).
Sličnokao i kod bukve jezičnu rasprostranjenost i analo-
gično semantičku distribuciju pokazuje kod Indoeuropljana
naziv za drvo grab. Tu se javlja indoeuropska osnova
*(s)k'rob[h 10 - lona se u raznim slavenskim jezicim javlja
ovako:
ruski rpa6
češki habr
poljski grab
hrvatski grab
(raM...:peJH1':13e. J:IBalloR. 1984: 624)
Nazivi za grab kao i za bukvu sadrže etimologijski i gla-
gol ski oblik u značenju grepsti, derati, urezivati a kasnije pi-
sati, što upućuje na specifičnu ulogu graba koju je imao u
prošlosti, jer su se na njegovu koru i drvo urezivali određeni
grafički simboli. Samo ime graba nastalo je od osnove
"'(s)k'rob[h Jo -, a ona je nastala od glagola *(s)k'reb[ht u zna-
čenju grepsti, crtati.
Veza imena grab, breza i bukva s terminologijom pisanja
upućuje na poznavanje tehnike pisanja i pripreme materijala
za pisanje u kulturi starih Indoeuropijana. Pojava pisma i pis-
menosti zasnovana je u tim kulturama na upotrebi drveta i
drvenog materijala na koji su se nanosili znakovi ili zarezi po-
moću drvenih štapića. Takva tehnika pisanja ili nanošenja
znakova na drvo, karakteristična za razne indoeuropske kul-
ture, pokazuje, tipološki, arhaičniji oblik prapismenosti od
do sada uvriježenog mišljenja da je to bilo uklesavanje u
kamen, utiskivanje na glinene pločice ili na naročito
obrađenu životinjsku kožu (faMKpeJIH113e. vlsaHos. 1984:
62S).
98 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... V;eroL'an;a o pojedinim vrstama drveća 99

Grab se kod južnih Slavena sječe za Badnjak, a ponekad i
kao majsko drvo. U Bosni uoči Ivanjdana nalože vatru i kada
se ona ugasi, na to mjesto usade grab koji djevojke okite
cvijećem te on ponekad tu ostaje preko cijele godine. Srbi za
Đurdevdan kite prozore i vrata grabovim grančicama
(Čajkanović, 1985: 81-82). Kupanje u vreloj vodi u kojoj je
bio potopljen grab pospješuje zdravlje. Djevojke u Srbiji jašu
na grabu da bi se momci grabili za njima. Kravi koja ne daje
mlijeko daju se mekinje pomiješane s grabom da bi se mlijeko
"dograbilo" natrag. U selu Grab u Hercegovini spominje se
veliki grab oko kojeg su se sakupljali i donosili važne odluke.
U Slavoniji, pak, vjeruju da je grab vražje drvo, a topola,
hrast, jasen, vrba, rakita i lijeska je vilinsko drveće. Hrvati u
Posavini, prema karti br. 1, vjeruju da je grab sretno drvo.
'i)e Omorika (Picea omorika Purk.), omora je endemična
vrsta, tercijarni relikt koji se nalazi u srednjoj Bosni i zapadnoj
i jugozapadnoj Srbiji (Šilić, 1983: 15).
Ona služi u različitim kultovima vatre za čišćenje ljudi i
stoke. Postoji priča da se u omorici nalazio demon koji nije
dao da se sagradi most, kod Višegrada. Svaki put kada bi
majstori podigli most, Drinom bi doplovila omorika i srušila
ga. Tek kada ju je glavni majstor udario bradvom, naopako
nasatienom, iz nje je potekla krv i progovorio glas da će most
ostati nedirnut. U Čajniču su na mjestu jedne omorike digli
džamiju (Čajkanović, 1985: 183-184). Kao sretno drvo na
karti broj 1 javlja se omorika samo u istočnoj Bosni.
'i)e Jasen (Fraxinus attgustifolia Vahi.), poljski jasen
Kod nas se još javlja bijeli jasen (Fraxinus excelsior L.) i
crni jasen (Fraxinus omus L.)
Raste u priobalnim šumama i u slavonskoj šumi hrasta
lužnjaka. Rasprostranjen je na širokom prostoru Europe, za-
padne Azije i sjeverne Afrike (Šilić, 1983: 159-161).
Prema jezičnoj rasprostranjenosti naziv za jasen, "Hos-,
je staroindijska jezična sastavnica u sljedećim jezicima: grčko­
armenskom, ba\tosiavenskom, albanskom, germanskom i
keltsko-ital skom. Kod ostalih Indoeuropijana stari se naziv za
jasen izgubio ili je označavao neko drugo drvo, npr. bukvu:
armenski hac'i (jasen)
grčki ot;;UTJ
albanski ah (bukva)
(ra:\1l\:pe.llu3c.l1saHos. 1984: 625)
Šulek (1879: 124) bilježi slavenske nazive za jasen i to:
slovenski Jesen
ruski Ifac:cHh
češki jesen, jasan
poljski JCSlOn
lužički Jasen
Od suvrstica jasena donosi: jasen bijeli, jasen crni, jasen
gorski, jasen poljski, jasenak te jasenak mali (Šulek, 1879:
125).
Za Grke je jasen bio simbol čvrstoće. Heziod piše da je
Zeus stvorio treće pleme .. .ko od ;asma tvrdo i strašno. Od
jasena su izradivali drške za koplja, a oznaČavao je i samo ko-
pije. Plinije i Dioskorid spominju da se zmije jako boje jasena
tt: da će one radije proći kroz vatru nego kroz jasenove grane.
Napitak od jasenova lišća pomiješan s vinom dobar je protiv
otrova.
Skandinavskim Gt:rmanima jasen je veza između tri ra-
zine svemira i simbol besmrtnosti, a zovu ga Yggdrasil. Ger-
100 V;erovanja o drveću u Hrvata ...
mani vjeruju da je Yggdrasil stablo svijeta te da se ispod nje-
gove krošnje prostire univerzum. On raste na Urdskom
zdencu, iz njega crpi vodu i iz te vode stvara sva živa bića.
Uvijek je zelen a pod njime se sakupljaju bogovi. Prvi, od nje-
gova tri korijena, zaranja u Urdski zdenac, drugi u zdenac
Hvergelmir, iz kojega nastaju sve rijeke na svijetu, a treći u
zdenac Mimir, izvor mudrosti. Kada se mijenjaju svjetovi ovaj
jasen ostaje netaknut i neranjiv te je utočište onima koji su
izbjegli nesreću i ponovo će napučiti zemlju.
U baltičkim krajevima za glupog čovjeka kažu da je slijep
kao jasen. On ne zna kad stiže proljeće pa dugo ostaje bez
lišća, a u jesen, da ne bi ispao smiješan, prvi odbacuje lišće.
Osim što je simbol plodnosti jasen je, II sjevernoj Europi,
i ženino stablo. Ona se penje na njega da nabere lišća za hranu
stoci, ali i da na njega vješa razne amajlije koje će privući
muškarca. Ipak on može biti i prijetnja jer se kaže da ako
netko posadi jasen, umrijet će mu muški član obitelji ili će mu
žena radati mrtvorođenčad (Chevalier, Gheerbrant, 1989:
221-222).
U Engleskoj postoji vjerovanje da se provlačenjem kroz
pukotinu u jasenu mogu liječiti bolesti. Tako djeca koja
dožive nekakav prijelom ili imaju rahitis moraju proći kroz
šupljinu u stablu. Vjeruje se da život bolesnika ovisi o životu
drveta te ako se otkine i najmanja grančica bolest se vraća, od-
nosno ako se drvo posiječe čovjek umire. Najčešći je način
obreda da se načini procijep u drvetu i golo dijete provuče
kroz njega tri ili tri puta po tri puta i to u zoru. Smatraju da se
treba provlačiti nasuprot suncu. Kada završe obred, drvo se
čvrsto sveže i obloži blatom ili ilovačom. Na taj način i prije-
lom na djetetu zarasta. Ali ako ostane i najmanja rupa, prije-
lom ne zarasta i u krajnjem slučaju dijete umire ako se jasen
sruši (Frazer 1923, II: 168-169).
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 101
Prema Čajkanoviću, kod južnih Slavena jasen se jako
poštuje jer ima veliku spasonosnu snagu, ali tih podataka
nema u Upitnic:una EA. Na njegove grane vole sjedati vile, jer
vragovi na jasen ne smiju. Upotrebljavaju ga pri vračanju (da
žena ne bi zatrudnjela), ali i kao lijek protiv mnogih bolesti:
groznice, bradavica, crnog prišta, nagluhosti itd. (Čajkano­
vić, 1985: 119-120).
y)e Smrdljika (Oreoherzogia fallax [Boiss.) Vent), Ilirska lji-
govina, raste na strmim padinama, u vrtačama, planinskim
točitima. Raspro'·'}ranjcna je od južnih dijelova istočnih Alpa
do obala Grčke (Silić, 1983: 153).
U Babinu Polju na Mljetu vjeruju da je smrdljika ne-
sretno drvo. Oni ga zovu i Judino drvo, jer vjeruju da se on
objesio na smrdljiku (Čajkanović, 1985: 221).
y)e Kesten divlji (Aesculus hippocastanum L.) kesten pitomi
(Castanea sativa Mill.), marun, maroni
Kesten divlji je endemska vrsta jugoistočne Europe (Šilić,
1983: 139).
Pradomavina pitomog kestena je, smatra se, Mala Azija.
Danas je rasprostranjcn tl velikom dijelu Europe, na Kavkazu
i II sjevernoj Africi (Šilić, 1983: 45).
Marun, istarski kesten, dolazi od talijanskog (mletačkog)
marone što znači isto. Slično je i marula (marulja), ali se od-
nosi na travu (Skok, 1971: II 381).
Kesten je simbol čistoće jer je ljuska u kojoj se nalazi puna
bodljika (tjelesne požude), a ne mogu mu nauditi (Badurina i
dr., 1979: 328).
U drevnoj Kini kesten je bio stablo zapada i jeseni, a sadio
se na žrtveniku s te strane svijeta (Chevalier, Gheerbrant,
1989: 254).

102 V;I!Tovan;a o drveću u Hrvata ...
Na Badnjak u kući u kojoj je netko umro ili u kojoj je bila
svadba djeci-čestitarima ne daju kobče već kestenje (Čaj­
kanović, 1985: 130).
Kesten je malo zastupljen u vjerovanjima Hrvata i ostalih
južnih Slavena jer ga oni prvi put susreću došavši na tople
prostore jugoistočne Europe. Na sjeveru ga nema, jer tamo
gdje raste breza ne raste kesten
'1)0Klen (Acer catnpestre L), kljen, rasprostranjen je u Eu-
ropi, na Kavkazu, u Aziji i sjevernoj Africi (Šilić, 1983: Ln).
u ostalim slavenskimjezicima ime mu se javlja u obli-
cima: ruski klen, poljski k/ml ( Šulek, 1879: 146).
Klen kao i javor ima apotropejsko djelovanje, on brani od
različitih čini i uroka. U svezi s time je i priča da je neka žena
zaustavila gatanjem tri pluga na polju, ali da četvrtog nije mo-
gla jer je imao nešto od klena čemu nikakve vračke ne mogu
ništa. Kod južnih Slavena postoji vjerovanje da se ispod
drveta klena sastaju demoni koji izazivaju bolest kod ljudi.
Kad demon bolesti napadne nekoga, seoska vračara odnese
pod drvo klena malu pogaču, čašu vina i malo vode da pok-
rene demona kako bi napustio bolesnika (Čajkanović, 1985:
116).
'1)0 Zelenika (Buxus sempervirens L), šimšir
Zelenika je zimzcleni gusto razgranati grm, visok oko 1
metar ili manje drvo. Na Kavkazu pokriva veće površine i
doseže visinu i do 15 metara. Inače je rasprostranjena po
južnoj Europi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi (Šilić, 1983:
83).
Skok navodi da riječ dolazi od prasbvenskog korijena
"'zc! te poimeničenjem na ika u značenjima: 1. jabuka, 2.
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća lOJ
buxus sempervirens, šimšir, 3. uvae genus (Slavonija) i 4. kao
bosansko i hercegovačko prezime (Skok, 1971: III 648).
Šimšir je u antici bio posvećen Hadu i Kibeli, bio je i
ostao pogrebni simbol. Budući da mu je drvo tvrdo i čvrsto,
šimšir simbolizira čvrstoću i postojanost. Galima je šimšir bio
božansko drvo i simbol vječnosti. Uz šimšir su sc na raznim
stranama vezale i razne predodžbe, tako da on simbolizira s
jedne strane ljubav i plodnost, a s druge smrt (Chevalier,
Geerbrant, 1989:677).
U vjerovanjima i narodnim pjesmama kod južnih Sla-
vena, šimšir se spominje kao lijepo i skupocjeno drvo. U
Bosni vjeruju da vile tkaju platno na tkalačkom stanu na-
pravljenom od šimšira (Čajkanović, 1985: 251). U svadbenim
običajima tl južnoj Srbiji šimširovim grančicama kite svad-
bene kolače i svatove. Mladoj se na glavu stavlja vijenac od
šimšira. Prilikom prvog šišanja djeteta, šišani mu kum donosi
kapu okićenu šimširom (Čajkanović, 1985: 251). Za razliku
od Srba, koji naročito cijene šimšir, Hrvati na južnodalmatin-
skim otocima, prema karti broj 4, vjeruju da je šimšir nes-
retno drvo. Očito se tu radi o dvije različite predaje.
'1)0Platana (Platallus orientalis L.), (grč. ph'itanos "(istočni)
javor" platys "širok, prostran")
Raste tl Aziji sve do Himalaja, na Kavkazu i u jugois-
točnoj Europi (Šilić, 1983: 37). Stablo platane pruža grane u
visinu i širinu i postalo je slikom dobrotvornosti, čvrstoće
karaktera i ćudoredne nadmoćnosti. Simbol Kristove čo­
vjekoljubivosti (Badurina i dr., 1979: 461).
104 V;erouan;a o droeću u Hroata ...
tp. Klokočika (Staphylea pinnata L.), klokoč, klokočoka,
klokočevina
Pripada južnoeuropskom flornom elementu i raste samo
u srednjoj i južnoj Europi (Šilić, 1983: 131). U ostalim slaven-
skim jezicima klokočika se javlja u oblicima: ruski klekala,
poljski klokoci1ta, češki klokol (Šulek, 1879: 147).
U selu Selenča u Srbiji u kojemu žive Slovaci katolici,
djevojke nose u odjeći komadić klokočike za sreću. To je je-
dini lokalitet na karti broj 1 gdje se vjeruje da je klokočika
sretno drvo. U vjerovanjima u Hrvata ona se ne spominje.
tp. Božikovina (Ilex aquifolium L.) zelenika, zimzeleni grm
ili nisko drvo do 10 metara visine koje raste u Europi, Maloj
Aziji, Iranu, sjeverozapadnoj Africi. Raste vrlo sporo i može
doseći starost od više stotina godina (Šilić, 1983: 143).
Božikovina je naročito štovana u okolici Samobora gdje
se na Badnjak donosi iz šume u kuću te se kiti jabukama, ora-
sima i lješnjacima kao što sc to inače radi s jelom ili borom.
Božikovina sc također stavlja na božićnu pogaču (Čajkanović,
1985: 36).
Premda je i Šulek (1879: 73) navodi kao Drevce božje, ne
nalazimo joj trag u odgovorima u upitnicama EA.
Vjerovanja o pojedinim urstama droeća lOS
Drveće u koje rado udara grom
Drveće u koje rado udara grom jesu: hrast, trešnja,
smreka, kruška, ari š, oskoruša i staro, šuplje, suho, visoko i
ono koje raste na usamljenom mjestu te orah, topola, vrba,
cer, lipa, bor, jela, bukva, jasika, kesten.
Od tih vrsta drveća samo je vrbi, trešnji, smreki, krušci,
arišu i oskoruši to primarno značenje u vjerovanjma. Ostalim
vrstama to jc sekundarno obilježje pa je grada o njima izne-
sena u odgovarajućim poglavljima.
tp. Hrast je sretno i sveto drvo, ali, kao što je poznato, u
njega rado udara grom.
Posve jc jasno da je značenje hrasta i u religiji bilo veliko
zbog njegove upotrebne vrijednosti. Jednostavnije je pret-
postaviti da je bog groma i munje pridodao sebi hrast, jer gro-
movi i munje stižu s neba, a hrast je njihova česta meta.
Naprimjer, grom udara u hrast dvadeset puta više nego u
bukvu, kao što sc i vidi iz karte br. 2. Ipak, trebalo bi provje-
riti kolika je gustoća hrasta i bukve u području tog proma-
tranja. S druge strane, lako je pretpostaviti da su stari Eu-
ropljani držali da je grmljavina ili, bolje, sijevanje, poteklo od
hrasta, jer je bog na nebu proizvodio iskru trljajući hrastove
štapiće jedan o drugog. Dakle, objasnili su prirodne fe-
nomene dogadajima iz dnevnog života.
Izgleda sasvim jednostavno povući crtu od hrasta kao iz-
vora zemaljske vatre do boga munje, a onda dalje do boga
groma i kiše tc na kraju do boga cijelog neba, odnosno vrhov-
nog boga kako su to učinili Grci i Rimljani sa Zellsom od-
nosno Jupiterom. Valja spomenuti da Skandinavci (sjeverni
Arijci) niti jednog svojega boga nisu digli na tako visok
položaj. Uobičajeno je prihvaćeno da je nebo prostor, prastari
 Vjerovanja o drvetu u Hrvata ... Vjerovanja o t!1'stama drveta 107
106

dom, za sva božanstva ili, radije, jednoga boga koji je (koji su) 'I>e Trešnja divlja (Cerasus avium IL] Moench), raste u
sišao s njega na zemlju. Teško je iz ovog uočiti zašto je bog to- Europi, na Kavkazu i u Aziji (Šilić, 1983: 115).
liko vezan uz hrast i sjedi na njemu ispod svoda nebeskoga. Po U slavenskim jezicima javlja se u oblicima kao što su u
Frazeru, ta božja odanost hrastu od prvih do današnjih dana slovenskom črešn;a, ruskom čereš1zja, bugarskom čireši, slo-
je samo dokaz primarnog elementa hrasta u božanskoj struk- vačkom čerešna, polskom czereš,tia (Šulek, 1879: 413 - 414).
turi (božanstvu kao takvom) (Frazer, 1926,11:372-375).
U kršćanskoj simbolici plod trešnje označava slast ple-
Hrvati takoder smatraju da je hrast sveto drvo te su uz
menitih djela. Nekad se naziva i rajskim voćem, jer dijete Isus,
njega vezana mnoga vjerovanja. koje ga drži na nekim slikama, tim trešnjama nagovješćuje ra-
U hrast najčešće udara grom (vidi kartu 2) a najstariji dost blaženika u nebu (Badurina i dr., 1979: 569).
zapis o tome imamo u stihovima Zoranićevih Planina iz
U Japanu trešnjin cvijet simbol je čistoće, ali i lagane i ide-
1536. g.
alne smrti, jer je krhak i vjetar ga lagano odnosi. Plod je pak
Dvorko: simbol samuraja i njihova ratničkog poziva, jer se raskida-
Sponinan se, s traci zvizda nad 1taS sjajuć njem crvenog mesa trešnje dopire do koštice - kamena ljudske
v noćni mrkli mraci to kazaše prituć; osobnosti (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 708-7(9).
iz duba graka;uć ćotka na livu stran
Trešnja ima i dobra i loša svojstva. Njome ne valja ograđi­
tu zlokob poznajuć pripovidaše 1tam;
najviši hrast udriv vati groblja jer je to drvo prokleto. S druge strane, Muslimani
i kad trisk upram
do lista izgoriv: u Bosni pričaju priču o trešnji koja nije htjela gorjeti na lomači
obrati u lug i plam
ne znasmo rascinit, ispod Abrahama dok je jasika gorjela tc je zato trešnja sveta, a
a mi tupi ne umiv
zle kobe svud vidiv, ča nam hote don it. jasika prokleta. Iz toga, valjda, proizlazi da se od trešnjina
drveta ne treba ložiti vatra jer se dobije vrućica. Sadi se i na
(Zora11ić, 1942: 146) grob momka ili djevojke u Omolju u Srbiji jer u nju ude duša
U tim Zoranićevim stihovima iz davne 1536. imamo pot- pokojnikova. Trešnjin cvijet, nakon gatanja, nosi sa sobom i
vrdu vjerovanja o mitskoj ulozi hrasta, a graktanje vrane s djevojka koja bi se htjela udati. Prema grančici trešnje gata se i
lijeve strane hrasta pretkazuje nadolazeće zlo i udaranje o dužini života. Stavi s na Andraševo u vodu i ako grančica
groma u hrast. procvjeta, život će biti dug, a ako procvjeta i prolista, bit će
kratak. U narodnoj medicini trešnji no lišće upotrebljava se
protiv opadanja kose, a smola protiv zubobolje. Ispod grana
divlje trešnje provlače se i nerotkinje da bi začele (Čajkanović,
1985: 231-232).
108 Vjerol!anja o drveću u Hrvata .,. Vjerovanja o pojedinim vrstama drveta 109

'i)oSmreka (Picea abies L.), smrča, rasprostranjena je u.pla-
ninskim dijelovima sjeverne, srednje i južne Europe. (Silić,
1983: 14)
Skok navodi sinonime smrekva (Istra), smrikva (Vodice),
ali i smiorb, šmrika. Ruska riječ je cMepcKa. On upućuje na
moguću vezu s omorikom: bugarski molika, morika, ru-
munjski molid, ali ne razabire kakva je to veza. Bugge je
uspoređuje s armenskom riječi mair, što znači cedar. Možda
riječ pripada predindoeuropskom supstratu (Skok, 1971: III
295).
Šulek (1879: 366) donosi još dijalektainc nazive poput:
smrč, smrk, smrič; slovenski, cmrek, cmrok • Smreka ima
3
'i)o Cedar (Cedrus liban i L.)
Cedrovina općenito, a osobito libanonski cedar, znak je
Krista. Ponosan izgled cedra uzrokom je što se s njim pois-
tovjećuju pojmovi ljepote i dostojanstva. Prorok Ezekijel spo-
minje cedar kao sliku Mesije i njegova kraljevstva (Badurina i
dr., 1979: 179).
Cedar je simbol nepokvarljivosti i besmrtnosti. Egipćani
su od cedra pravili brodove, lijesove i kipove. Grčki i rimski
kipovi bili su također od cedrovine jer su ga smatrali svetim
drvetom. Krist se ponekad prikazuje usred cedra (Chevalier,
Gheerbrant, 1989:72).

apotropejsku moć isto kao i glogov kolac protiv vampira.

Čajkanović (1985: 61, 62) to apotropejsko djelovanje smre- 'i)oKruška divlja (Pyrus pyraster Burgsd.), rasprostranjena
ke vidi i u običaju u Hrvata da pohodnici mrtvaca škrope po Europi i zapadnoj Aziji (Šilić 1983: 101).
grančicom smreke umočenom u blagoslovljenu vodu. Pravo- U slavenskim jezicima javljaju se slični oblici Imena za
slavni Srbi u Hercegovini stavljaju grančice smreke iznad krušku (Šulek, 1879: 177-178):
kućnih vrata da bolest ne bi mogla ući u kuću. Također se u slovenski hruška, ruška
vrijeme širenja raznih zaraza kuće kade dimom od smreke. U bugarski kruŠI>
tim je slučajevima smreka dobila ulogu koja inače pripada ce- ruski rpYllta. rpYllu.:a
dru, s kojim se često poistovjećuje. češki hrušc, hruška
Šulek (1879: 368) donosi Tušekov zapis o čudotvornoj poljski grusza, gruszka,
smreki u Sloveniji: Slovenci so imeli ob času Valvazorja blizu lužički krušva, krušej
Polhovega gradca veliko smreka, ki je imela mač, da je poma-
U južnih Slavena postoje još mnogi nazIvI za su vrstice
gala otrokom ali ki hitri in zdravi rasti, ali pak smrti.
kruške, a neki od njih su arapka, bartolovka, bevšica, bo-
Hrvati iz sela Glušinja vjeruju da je smreka sveto drvo jer sanka, buzdovan ka, carevka, cesarka, crvenka, funtarka, go-
se pod njom rodio Isus. spodična, guzara, jakov ka, karamanka, konopljenka, kra-
ljevka, magdalenka, makarija, malomešnica, medenka, mi-
--------- holjka, ozimica, petrovača, ranka, stučka, tepka, bogečka
3 Vjerojatno otuda dolazi i na7.iv Cmrok za poznato zagrebačko šetillište i livadu tikvica, velikomešnica, zimica, žitnica i žutika (Šulek, 1879:
iznad Ksavera 177).
 Vjerovanja o drt/dIl u Hrvata .. ,
110
U Kini cvijet kruške drže simbolom žalosti zbog njegove
bijele boje, ali i zbog toga što kratko traje i jako je krhak tc
predstavlja prolaznost. Takoder, plod kruške je tipično erot-
ski simbol zbog svojeg oblika, sočnosti i slatkog okusa
(Chevalier, Gheerbrant, 1989: 327).
U kršćanstvu se kruška često povezuje s Isusovim utje-
lovljenjem i označuje njegovu ljubav prema ljudskom rodu
(Badurina i dr., 1979: 369). Dakle, ona je vezana uz nešto
izrazito pozitivno.
Međutim, u narodnim vjerovanjima kruška je obilježena
kao loše, nesretno drvo, jer se pod njom i na njoj skupljaju
vještice, demoni i zmajevi. U starijoj, pak, religiji kruška je
ipak imala bolje mjesto. U okolici Gevgelije pop na drugi dan
Uskrsa pričešćuje krušku tako što joj pod koru stavlja nafom.
Kruška se rado sadila i u dvorištu novosagrađene kuće.
Kruška se, bilo plod ili njena grančica, upotrebljava i pri
liječenju, odnosno tjeranju demona bolesti iz bolesnika
(Čajkanović, 1985: 143-144).
'{)o Ariš (Larix decidua Mill.), macesen
Ariš raste na vapnenački m i dolomitnim podlogama te na
škriljevcu, najčešće u subalpskom i alpskom području od
1000 do 25 OO metara. To su krajevi s obilnim padalinama j
velikom zračnom vlagom, s rahlim svježim i ilovasto - pjesko-
vitim zemljištem. Nalazimo ga tl Alpama, Karpatima i Sude-
tima (Šilić, 19lD: 16).
Na karti broj 2 na kojoj je pokazano drveće u koje rado
udara grom, ari š se javlja vrlo rijetko i to samo u Sloveniji.
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 111
'{)o Oskoruša (Sorbus domestica L.)je listopadno drvo koje
raste pojedinačno ili u manjim grupama u Europi, Iranu i
sjeverozapadnoj Africi (Šilić, 1983: 111).
Uz ovo je stablo zabilježen običaj iz Škotske kada ovce i
janjad tjeraju da prođu kroz obruč od oskoruše na Sve svete i
Bcltanc (1. studenoga, odnosno 1. svibnja) radi zaštite od
vještica i vila te od teških bolesti, U Oldenburgu, pak, stoku
hrane kroz rupu na grani ako ne daje ili ako daje malo mlijeka
(Frazer, 1923, II: 185).
Na karti broj 4, koja prikazuje rasprostranjenost vjero-
vanja o drveću u koje rado udara grom, oskoruša se, u
istočnoj Srbiji, javlja dva puta.
Drveće u koje ne udara grom
Na karti broj 3 javlja se devet vrsta drveća u koja, prema
vjerovanju, ne udara grom a to su: lijeska i joha te vrba, lipa,
bukva, grab, topola, maslina i breza.
Prema statističkim pokazateljima samo je 1ijeski i johi to
primarno obilježje, dok je drugim vrstama sekundarno.
'{)o Lijeska (Corylus avellana L., Corylus colurna L.), divo-
lijeska, rasprostranjena je u Skandinaviji, u srednjoj, zapadnoj
i južnoj Europi, na Cipru, u Maloj Aziji, na Kavkazu i u sjever-
noj Africi. Divolijeska raste u Iranu pa sve do indijskog dijela
Himalaja (Šilić, 1983: 59),
Hrvatska riječ, kao i ostali slavenski oblici, nastala je od
praslavenske osnove "leska:
bugarski leska
makedonski leska
 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Vjerovanja o 1J()lealJ'11m vrstama drveća 113
112

slovenski leska Lijeskova grančica takoder ima moć da otjera davola i

liska zmiju, da oživljuje ljude, njome je Bog pretvorio Luku u vola i
češki
laska (palica, lijeska) uopće može ispuniti svaku želju. Kad se ovce vrate s planine,
poljski
dodirne ih se ljeskovom grančicom. Pčele će takoder napre-
U nekim od tih slavenskih jezika ona označuje i palicu, dovati ako se u pčelinjak stavi grančica lijeske. Trudnica nosi
štap. Po jednom tumačenju riječ je srodna s litavskim [aula, u njedrima lješnjak koji sc stavlja u kupku novorodena djeteta
laza .• što znači palica, štap; latvijski iagzda, što znači lijeska, a (Čajkanović, 1985: 160).
po drugom tumačenju bit će da je riječ leska poimeničen prid-
jev ženskog roda od *leskb(jh), što znači šumsko drvo, šumski U mjestu Obljaj u Hrvatskoj Srbi pravoslavci vjeruju da
lijeska štiti od groma.
plod (Gluhak, 1993: 376).
Šulek (1879. 196) navodi još naziva za lijesku i neka Da jc lijeska drvo u koje ne udara grom, pokazuje i karta
broj 3, gdje se lijeska nalazi na prvom mjestu medu drvećem u
narodna vjerovanja vezana uz nju:
koje ne udara grom.
slovenski leska
Takoder se može vidjeti da su vjerovanja o lijeski, kao
slovački lieska
drvetu u koje ne udara grom, rasprostranjena samo u sre-
lužički leščina, lješnička
dišnjem dijelu Balkana, tj. u istočnoj Bosni i Sandžaku, gdje
U oči D;urd;eveva dne meću seljaci krstove od leskova tvore zaokruženu cjelinu.
pruća na usjeve i na sgrade, da tle bi preko leta grad tukao
(zabilježio Miličić). 4&"0 Joha bijela (Alnus incana [L] Moe11ch.), joha crna (Alnus
Lijeska predstavlja u keltskoj tradiciji plod znanosti a glutinosa [LJ Gaertn.), jova, jah, jahovina, jclša, joša, raste u
vezana je često i uz magijske postupke. Simbol je strpljenja i Europi, na Kavkazu, u jugozapadnoj Aziji i zapadnom Sibiru.
stalnosti u razvoju mističnog iskustva koje će tek donijeti plo- Često raste uz potoke i rijeke (Šilić, 1983: 55,56).
dove. Irskim druidima lješnjak je plod mudrosti i znanja. U indoeuropskim jezicima postoje dvije različite osnove
Štapići od lijeske obično služe za vračanje (Chevalier, Gheer- koje su vezane uz naziv joha, "'cliso-/*aliso-, a javljaju se tl
brant, 1989:350). Lijeska je sigurno sklonište od groma i tuče starim europskim jezicima.
jer ju je po narodnom vjerovanju Isus blagoslovio, a grom latinski alnus
udara samo u ono drvo pod kojim sjedi davao; zbog toga se alisa (iz tog oblika postoji u Europi
keltski
čobani za nevremena kite ljeskovom grančicom ili se skrivaju mnogo toponima npr. Alisia,
pod lijeskom. Na Đurđevdan ili na Spasovdan za osiguranje što upućuje na imc božanstva koje je
od groma i tuče njome se kite vrata, prozori, strehe i torovi ili vezano uz to drvo)
se zabadaju u njive i vrtove. Negdje se u tu svrhu prave križevi gotski "alisa (joha)
od lijeske (Čajkanović, 1985: 159). starovisokonjemački elira (joha), njemački Erle (joha)
114 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 115

staro islandski air (joha) Nesretno drveće

staroengleski :dor (joha)
Veću
starinu pokazuje druga osnova *\}uer-n-, čija se- Nesretnim drvećem smatraju sc: orah, vrba, jasika, to-
mantika nije tako jasna u kasnijem razvoju europskih jezika, pola, bazga, brekinja, bagrem, glog, trnje, oleandar, pucalina
jer ponekad označuje johu, a ponekad topolu (raMKpemtJ13e. te jalovo, zimzeleno i ono u koje udara grom te breza o kojoj
HBaHoB. 1984: 635). je već govoreno u poglavlju o sretnom drveću.
Šulek (1879: 133) bilježi neke slavenske nazive za johu, a
to su: tp. Orah (Juglans regia L.), kao samonikli raste u nižim zo-
jalša, jelša, jevša
nama na vapnenačkom zemljištu. Prvotno je rasprostranjen
slovenski
na Balkanu, u Maloj Aziji, Iranu, Afganistanu, na Himalaji i u
ruski e.lxa
Kini. Mnogi smatraju da jc u naše krajeve donesen iz srednje
češki olše, jelcha ~zije i kulturom proširen, a tek kasnije se javlja kao samonikli
poljski olsza (Silić, 1983: 62).
lužički volša
Indoeuropski korijen je *ar-:
hrvatski jalša, vo Iša, jašina, java
grčki :arya (orasi)
o johi postoji legenda da ju je Isus blagoslovio zato što su albanski arre (orah)
se njezine grane, kojima su ga šibali, odmah polomile. Nešto staroslavenski oreXb (orah)
malo se koristi u narodnoj medicini: pri bolnim grudima kod hrvatski orah
dojilja ili kao lijek protiv migrene. Na jo hi se vadi i živa vatra (Gluhak, 1993: 4SS)
(Čajkanović, 1985: 125).
Šulek (1879: 267) donosi sljedeće nazive za su vrstice
Za Hrvate na Kordunu joha je sretno drvo. oraha: debeljaš, hrustavac, jabučnjak, kalanec, kostelj, ko-
ščak, koščenjak, luščak, mcdmašnik, mekša, stuček, tvrdja i
tp. Prema vjerovanjma, lipa je takoder drvo u koje ne udara v!aškiš.
grom. Objašnjenje tog vjerovanja donosi Šulek (1878:156).
Razlog je posve prirodan. Već su stari Germani opazili da Prema grčkoj mitologiji, vidovita Artemida Karijatidska,
grom najradije udara u visoke hrastove, pa su radi toga držali koju je volio Dioniz, bila je pretvorena u orah s obilnim plo_
da je hrast sveto drvo gromovnika Thora. Isto tako su dovima (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 4S8).
zamijetili stari Slaveni da lipa ne strada od trijeska, pa su zbog Orah je u slavenskoj predaji vezan s podzemnim svijetom
toga pomislili da lipa stoji pod osobitom zaštitom bogova. i demonima. Vjeruje se da je on drvo zlih duhova i vještica te
Šulek smatra da je otuda poteklo vjerovanje da lipovo liko općenito nesretno drvo. Plodovi oraha stavljaju sc na grobove
brani od vještica i zlih čini i da se zbog toga lipa sadi na svetim ili u kutove kuće gdje zamišljaju da sc nalaze duhovi predaka
mjestima. kao ž,rtva. Orah sc žrtvovao precima i prilikom ulaska mlade
 o drveću u Hrvata ...
u kuću i to na sličan način u Indiji, kod Rimljana i Slavena.
Orah služi i kao ljekovito sredstvo za mnoge bolesti: vrućice,
rane, hemoroide ili njegov pepeo protiv ispucali h usnica. On
takoder služi i za gatanje, npr. kakva će biti godina, zdravlje
itd. Zapis kaže da su tl okolici Vinkovaca vračevi najra~ije
pod orahom molili svoje molitve i dijelili narodu trave (Caj-
kan ović, 1985: 184-186).
Kod južnih Slavena postoji općenito vjerovanje da ispod
oraha ne valja spavati jer se u njegovoj krošnji skupljaju
vještice i demoni. Sjena koju stvara orahova krošnja naročito
je nezdrava i opasna. Ako čovjek legne zdrav ispod oraha,
probudit će se bolestan. Činjenica je da ispod orahove krošnje
ne uspijevaju nikave druge biljke.
U hrvatskom selu Djedina Rika, u kojem žive Hrvati i
Česi, vjeruju da orah nije dobro saditi u blizini kuće jer unosi
svadu i razdor u obitelj. Seljaci kažu da razara ognjišta. Nije
dobro sjeći orah, a plodovi oraha koji raste na groblju ne
smiju se jesti. Gotovo svi južnoslavenski narodi vjeruju da
orah ne treba saditi mlad čovjek jer će umrijeti kada stablo
dosegne debljinu njegova vrata. Naročito je nesretan onaj
orah koji raste nad vodom (Rankovci, Makedonija). Južnim
Slavenima orah predstavlja smrt, kao što vjeruju u selu
Džigolj u Srbiji.
Orah se na prostorima južnih Slavena javlja kao najnes-
retnije drvo, što se vidi iz karte 4.
ti>- Vrba bijela - (Salix alba L.), rakita (Salix purpurea L.),
iva (Salix caprea L.)
Vrba je polimorfna vrsta i rasprostranjena je po cijeloj
Europi, sjevernoj Africi i Aziji do Dalekog istoka. Najčešće
raste u nižim predjelima uz riječne doline, u. naplavnim
područjima gdje ima dovoljno vlage i svjetla (Silić, 1983:
64-66).
Vjerovanja () /J{J/eUII'lIm ttrstama drveća 117
Naziv za vrbu ili ivu kod Indoeuropijana nalazimo u ar-
haičnoj formi "sO(e)lik[ht:
latinski salix (iva)
starovisokonjemački sal(a)ha (iva), njemački Salwcidc (iva)
staroengleski scalh (iva)
staroislandski selja (iva)
grčki EAXJl (iva)
Kasnije, s razvojem jezika ta je forma zamijenjena drugim
oblikom koji jc označavao drvo s tankim prutićima za ple-
tenje (f'aMKpeJIHl13e. I1Rallon. 1984: 628).
Vrba je na Dalekom istoku simbol besmrtnosti. U Tibetu
ima ulogu središnjeg stabla i upotrebljava se kao znamen Bot-
dhisattve Avalokiteshvare, za kojeg se smara da udjeljuje
plodnost. Nasuprot tome muško stablo vrbe, zbog toga što ne
donosi plod, simbol je čistoće. Zbog načina na koji se grane
vrbe njišu na vjetru, njihove ljupkosti i otmjenosti, stvaraju
sliku koja se često koristi u opisima ženskog tijela. U Kini se
vjeruje da se grobovi mitskih bića nalaze u sjeni vrba. U za-
padnoj Rusiji postoji izreka: "onaj ko sadi vrbu priprema lo-
patu kojom će sebi iskopati grob"(Chevalier, Gheerbrant,
1989:765).
Vrba zauzima važno mjesto u vjerovanjima Hrvata i Srba.
Ona je drvo života pa se njome šibaju jer ;e to dobro za zdrav-
lje, takoder iz istog razloga šibaju i janjce. Vrbine grančice
imaju i apotropejsku moć pa se vješaju na vrata i prozore.
Takoder je i zaštitnik od groma. Po drugoj priči, ona je pro-
kleto drvo jer je davolu pokazala put u bijegu pred Isusom
(Čajkanović, 1985: 69). Izvori kraj kojih rastu vrbe imaju
ljekovita svojstva (okolica Kruševca, Srbija, Oštarije, Hrvatska)
(Čajkanović, 1985: 71). Vrba ima veze i s kultom mrtvih pa je
118 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
u ljubinjskom kotaru sade i na grobljima (Čajkanović, 1985:
72).
o vrbi postoje posve oprečna mišljenja među južno-
slavenskim narodima. Da je vrba loše, nesretno i opasno
drvo, vjeruju Slovenci, Srbi i Makedonci. Slovenci rimoka-
tolici iz sela Bukovice smatraju da je vrba vražje drvo. Srbi iz
Novog Bečeja drže da pod vrbom nije dobro spavati jer pod
nju na večer dolazi vrag, a Makedonci pravoslavci iz Kičeva
kažu da se ispod vrbe koja raste pokraj rijeke noću skupljaju
vragovi. Na više lokaliteta zabilježena su vjerovanja koja
povezuju vrbu i zmiju. Srbi pravoslavci imaju nekoliko takvih
vje- ravanja. U selu Mrakadol, BiH, vjeruju da sc u vrbi legu
zmije. U Mačkovcu, BiH, kažu da sc pod vrbom skupljaju
zmije, a u selu Golubac u Srbiji vjeruju da u korijenu vrbe bo-
ravI zmiJa.
Nasuprot ovim vjerovanjima Hrvati iz sela Cvit()vići vje-
ruju da je vrba sretno drvo jer je svojim granama zaštitila Bo-
gorodicu i Isusa prilikom bijega u Egipat. Iz tc razlike mo-
žemo zaključiti da kršćanska tradicija vrbi daje pozitivna
obilježja, dok je starija, možda pretkršćanska vjerovanja, drže
izrazito lošim drvetom.
Budućida vrba raste na vlažnom močvarnom zemljištu, a
najčešće uz potoke i rijeke, gdje je prema slavenskoj mitologiji
područje na kojem obitava zmija Veles, vrba je vclesovo drvo.
Gromovnik Perun više voli drveće koje raste na suhim gor-
skim predjelima a to su hrast i bor.
U Švedskoj, ako mlada udana žena pati od slabine treba
gola propuzati kroz obruč načinjen od tri vrbove grane i pri
tome ga ne smije dotaknuti niti ispustiti bilo kakav zvuk.
Obruč treba poslije spaliti, a da bi bilo efekta ona mora pot-
puno vjerovati u to (Frazer, 1923, II: 184).
Vjerovanja o pojedinim vrstat1'tll drveća 119
. Vrba je simbol pomladene proljetne prirode. U Slovačkoj
djevojke na Cvjetnicu idu u šumu i beru vrbove grančice koje
po sebi imaju vunaste rese i nazivaju ih cicky. Kod nas se takve
grančice nazivaju mace ili cice mace. Poznat je i običaj pom-
lađivanja udaranjem vrbovim granama. U Češkoj momci i
djevojke idu po selu, pjevaju i udaraju se vrbovim prućem
koje n~ njih prenosi snagu pomladene prirode. Analogno
t~me. mtko se ne smije udariti suhom granom ili metlom, jer
djelUje suprotno. U Srbiji djevojke udaraju momke vrbovim
šibama i pjevaju im: Da si zdrav kao dre11 .. da si brz kao je/m,
d~ se u?ojiš kao svinja.. da rasteš kao vrba. Rusi zbog
Vjerovanja u moć pomladivanja vrbe obavljaju i vjenčanja pod
njom (Bulat, 1932: 10).
Šulek (1879: 44S-446) takoder donosi nekoliko narod-
nih vjerovanja i poslovica, sakupljenih na prostorima gdje
žive južni Slaveni, a vezanih uz vrbu:
"~d groznice neka bolesnik ode kakvoj vrbi, neka je
tresne l rekne: ne tresem s tebe rosicu, nego smette groz1zicu",
"Na Djurdjev dan kad hoće da se kupaju, opasuju oko
sebe vrbovu ili leskovu mladicu, pa i II ruci donesu mlade
vrbice. To čine od šuge i groznice",
"Dadoh konju zob, volu so, i vmčah groznicu za vrbicu,
basma od groznice, i govori se obilazeć tri puta mladu vrbu",
"Na vrbi svirala, veli se, kada se priča o kakovoj stvari
koja ne može da bude",
"Ako se zasadi vrbova mladika v zemljo in ako se molijo
posebne molitve, vrba varuje pred sovražnikom".
Vrba spada u drveće u koje ne udara grom te se na karti
broj 2 nalazi na drugom mjestu po učestalosti javljanja. Za-
stupljena je u vjerovanjima tl Hrvata u kontinentalnom dijelu
120 V;erovan;a o drt/eću tt Hrvata ... V;eroval1;a o "",,,{I"011111 vrstama drt'da 121

Hrvatske, Slovenaca, te u sjeverozapadnoj Bosni i središnjoj slovenski jesika

Srbiji. crkvenoslavenski osinab
ruski osma
Vrba je PraslaVl:nima u davnini bila sretno i sveto drvo,
os svijeta. Prelaskom Slavena na kršćanstvo vrba gubi sveta češki osyka
obilježja i dobiva negativne predznake zbog veze s vragom. poljski osina, osika, osa, osica
!užički vosa, voscca

'9- Jasika (Populus tremula L.), trepetljika; vrlo varijabilna Šulek također donosi narodnu pjesmu koju je zabilježio
vrsta koja raste u Europi, sjevernoj Aziji i sjevernoj Africi V. S. Karadžić, iz koje se vidi zašto je jasika nesretno drvo:
(Šilić, 1983: 70). Slušala ih božja majka,
Prema izgledu, nazivima i vjerovanjima često se jasika, u svako čedo umučkava,
južnih Slavena, poistovjećuje s topolom (populus alba L.). i po gori svako drvce,
Međutim u upitni cama se javljaju kao dvije odvojene vrste pa a jasike ne umučka,
su tako prikazane zasebno na kartama i u tekstu premda je već jasika trepetala.
nekad teško razlučiti o kojoj se vrsti radi. Ljuto kutle božia majka:
Svako drvo urodilo,
U nekim slavenskim jezicima naziv za drvo je osina. Taj je
a jasika ne rodila,
naziv nastao od osnove "(H)osp[h] koja je u vezi sa srednjoa-
već jasika trepetala
zijskim jezicima i pokazuje podudarnost sa staroindijskim i
usred lieta i bez vjetra!
grčkim:

pruski abse (osina, topola) Jasika se drži za prokleto drvo. Ona uvijek treperi. Dva
apse (asina, topola) su objašnjenja za to. Prvo je da ju je proklela Djevica Marija
latvijski
zato što nije prestala treperiti kada je ona htjela slušati pjemu
litavski apuše (asina, topola)
sv. Petra i Nikole i sv. Magdalene i Jelene. Po drugoj, sam Bog
staroruski oOllla (osina, topola)
ju je prokleo da nikada nema mira jer je Krista odala sotoni ili
9SP (asina, topola)
staroislandski Zidovima. Od jasike se spravljaju lijekovi protiv vrućice,
staroengleski respe (asina, topola) zubobolje i protiv bolova u uhu (Čajkanović, 1985: 122).
starovisokonjemački aspa (asina, topola),
njemački Espe (asina, topola)
Prema karti broj 4, koja prikazuje rasprostranjenost vj e-
rov:mja o tome koje je drveće nesretno, jasika se nalazi na
turski apsaq (asina, topola)
drugom mjestu prema učeštalosti javljanja. Vjerovanja o tome
(ra"n.:pe:uLl:lC. HnalloB. 1984: 627) da je jasika nesretno drvo zastupljena su kod stanovnika sre-
Šulek (1879: 125) donosi slavenske nazive za jasiku, i to: dišnje i istočne Bosne i zapadne i južne Srbije.
122 Vjerovanja o drveću u Hrvata .,.
'i>e Topola bijela (Populus alba L.) osi na, plep. Kod nas se
susreće više vrsta. Raste na vlažnim i plodnim zemljištima uz
obale rijeka i potoka i u nizinskim šumama. Rasprostranjena
je od Europe do srednje i zapadne Azije (Šilić, 1983: 71).
Po jednoj priči na topol u, kao i na jasen, vole sjedati vile
jer na nju ne sjedaju vragovi. Po drugoj je Djevica Marija, tl
bijegu pred Židovima, tražila topalu da je sakrije. Kad ju je
ona odbila, Marija ju je proklela pa joj zato lišće, i bez vjetra,
stalno leluja. Bolesnici traže od topole, odnosno od vila na
njoj, uz različite obrede, izlječenje. Na 1. svibnja momci od-
sijecaju mladu topalu ili hrastić te je okićenu zabiju ispred
kuće djevojke koju vole.
Kupclj u kojoj je prokuhano topolino lišće liječi od
vrućice. Impotencija se liječi tako da muškarac navečer ode
na rijeku, svuče se do gola, rascijepi topolovu šibu i provuče
se kroz nju. Po topoli se gata i o vremenu: ako u jesen ostane
na topoli samo zelena krošnja, zima će biti blaga. Oštra će biti
ako joj lišće opada odozgo prema dolje ((ajkanović, 1985:
230,293).
'i>e Bazga (Sambucus nigra L.), zova
U slavenskim jezicima praslavenska osnova bbzb dala je
različite oblike. U hrvatskom i u srpskom jeziku javljaju se ob-
lici: baz, baza, bazag, bazdovina, bazga, bazgovina, bazovina,
boza, bozgovina, bozovina, buzika, bzova, abzova, zova i zo-
vina. Slovenski bezdjina, bezeg, bezg, bezga, bizovc, bezovc.
Ruski 603b. 6y:ma. Češki bez i bzina, poljski bez, slovački bez
i baza i lužički baz i baz (Šulek, 1879: 11).
Bazga je posvuda demonsko drvo. Na njoj borave vile i
onome tko je posiječe nešto se loše mora dogoditi. Na
rascvjetalim bazgama vida se i đavo. Koristi se u vradžbinama.
V;erovan;a o vOlenzl"!"" vrstama drvt'Ća 123
Vrača se preko kravljih križa da bi imala mlijeko ili joj se daje
bazgovi na s mekinjama (isto kao i grab) ako ga je izgubila.
Medutim, bazga je medu pukom cijenjena kao jako ljekovita.
Njen čaj ili oblozi dobri su protiv glavobolje, kao melemi itd.
Bazgovinom se ne smije ložiti vatra jer će izazvati zubobolju.
q,tuda, vjerojatno, i kletva: Zova ti Ita ognjištu 11ik11ula
(Cajkanović, 1985: 103-104).
U Srbiji u mjestima gdje žive Srbi pravoslavci zabiljdeno
je nekoliko vjerovanja vezanih uz bazgu ili zovu. U selu Ćabalj
(dn 441) vjeruju da zmija sjedi na korijenu zove, a drvetom
zove ne smije se ložiti vatra jer će onom tko to radi ispasti
zubi. Slično vjerovanje zabilježeno je u Jagodnjaku, Hrvatska
(Dk 242), gdje također žive Srbi pravoslavci te kažu da ako bi
sc vatra ložila bazgovi nom grom bi udario u kuću. Vjerovanje
da na zovi spavaju vještice i vile zabilježeno je u Bačkom
Gradištu (Dn 433). U Novom Bečeju (DO 311) kažu da se
pod zovom ne smije spavati jer noću na nju dolazi vrag.
Bošnjaci muslimani iz sela Mutnik (Ff 324) daju čaj od bazge
nerothllljama da bi stekle plodnost.
'i>e Brekinja (Sorbus tormillalis L)
U hrvatskom sc javljaju još nazivi: breka, brekunja,
brekulja, a u slovenskom: brenka i brenkovc (Šulek, 1879:
30).
Brekinja je listopadno drvo s ravnim deblom i jako raz-
vijenom gustom okruglastom krošnjom. Raste tl ravnibrskim
i brdskim šumama, gdje se javlja pojedinačno ili u manjim
grupama zajedno s hrastom eerom i grabom. Rasprostranjena
je u srednjoj i južnoj Europi, Maloj Aziji, na Kavkazu i II sje-
vernoj Africi (Šilić, 1983: 1(9).
Na karti 4, koja pokazuje vjerovanja o tome koja su
drveća nesretna, brckinja sc javlja nekoliko puta Ll južnoj
 V,erovanja o drveću u 11rvata ...
Srbiji i na Kosovu. Srbima u okolici Sokobanje, prema vje-
rovanjima, zabranjeno je sjeći brekinju jer vjeruju da je Isus
bio razapet na križu napravljenom od brekinje. Kada su
razapinjali Isusa na križ koji je, prema predaji, bio napravljen
od drugih vrsta drveća, takav križ bi se slomio a samo bi križ
napravljen od brekinje izdržao. Zbog toga se plod od brekinje
ne jede niti se njenim drvetom ne loži vatra (<":ajkanović,
1985: S2).
'po Bagrem (Robinia pseudacacia L), akacija je znak be-
smrtnosti duše (Badurina i dr., 1979: 13 7).
Bagrem ima veliku ulogu u kršćanstvu. Kristova trnova
kruna bila je spletena od bagrema. Bagrem je važan i ma-
sonima. Bagremova grančica posadena je i na grob Hirama
Abih, graditelja Hrama tc simbolizira nevinost, nepokva-
rljivost, sunčanu toplinu i svjetlost te se drži da je besmrtan
onaj koji posjeduje sve te osobine. U drevnoj Kini on je stablo
sjevera i zime te je posaden 113 toj strani žrtvenika. U vedskim
običajima on je kolut s otvorom u koji sc utakne štapić od
smokvina drveta te sc brzom vrtnjom proizvodi sveta vatra
koja služi za žrtvu. Velika drvena žlica sruk, koja pripada
Brahmi načinjena je od bagremovine. Bagrem je tvrdo drvo,
mirisna cvijeta i opasnih bodlji i vezan je uz religiozne vrijed-
nosti kao neko uporište božanskog (Chevalier, Gheerbrant,
1989: 31-32).
U Slavena bagrem nije dobro drvo jer u njega udara
grom. Svatovi, kada dodu pred mbdoženjinu kuću ne smiju
barjake stavljati na bagrem već trebaju potražiti neko drugo
drvo ((ajkanović, 1985: 23).
U Hrvata u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, prema karti 4,
bagrem je nesretno drvo.
Vjerovanja o f)nJ";1,,~,,., vrstama drveća 12.5
'po Glog bijeli (Crataegus m01logyna Jacq.), glog crve m
(Crataegus o:tyacantha L.)
Glog je listopadni grm koji II raznim varijetetima nala-
zimo na vrlo širokom prostoru i to u Europi, na Kavkazu, u
Sibiru, na Himalaji i u sjevernoj Africi (Šilić, 1983: 103-1(4).
U Hrvata i ostalih južnih Slavena glog ima izrazito apo-
tropejsko djelovanje, tj. čuva od vampira i vještica i zlih
demona. U prvom redu je glogov kolac najpoznatije oružje tl
borbi protiv vampira. Kada se vampir iskopa iz groba, on se
po pravilu ubija, tj. probada glogovim kolcem. Prvotno on se
glogovim kolcem magijski pričvršćiuao za grob, kako se to
radilo u južnoj Dalmaciji i u Bosni (Čajkanović, 1985: 76-79).
Dovoljan je i sam glogov trn da se vampir uništi ili otjera. po-
nekad se mrtvacu, za kojega postoji bojazan da će se povam-
piriti, zabode u pupak trn od crnog gloga i to pred samo
spuštanje u grob. Kad se ne zna točno u kojem je grobu vam-
pir, treba se za svaki slučaj u sve nove grobove na groblju za-
biti po jedan glogov kolac. Gloga se plaše i njime se tjeraju i
drugi zli demoni, a naročito demoni koji izazivaju razne
bolesti. Glogova kolca plaše se i vještice i zato ga je potrebno
držati u kući. Od crnog gloga često se prave amajlije u obliku
malih križića da vampir ne bi napao dijete. Glog zauzima
posebno mjesto u vjerovanjma kod južnih Slavena te ga po-
nekad nazivaju i svetim drvetom. Šulek (1879: 90-91) je
naveo prema Milićeviću (Zivot srpskog seljaka) sljedeća kazi-
vanja: Kad ko boluje od padavice, uzmu glogov kolac, udare
njime majko po če/u hojestnika, pa pobiju kolac u zenzlju, da
se ni malo ne uidi iz zemlje.
Neki drže uvek u kući glogov kolac ili trn, da se učuvaju
od veštica.
U glog ulog, a u telo odlog! - protiv uloga.

126 Vjerovanja o drodu u Hrvata ...
Glogov kolac i ražattj kolač - protiv zmijina ugriza.
Na karti broj 4, kao nesretno drvcće glog sc javlja u
sjeverozapadnoj Hrvatskoj kod Hrvata rimokatolika, u
središnjoj Bosni i sjevernoj Sloveniji te u južnoj Srbiji i Make-
doniji.
T o je očito utjecaj kršćanstva, jer je na križnom putu Isus
nosio krunu ispletenu od glogova trnja.
Trn (Prunus spinosa L) je listopadni grm koji raste
'fJ-
Europi, Tunisu, Maloj Aziji i Iranu (Šilić, 1983: 116).
Riječ trn je germansko-praslavenski leksem. Potpuna je
usporednica s gotskim paurnus, novovisokonjemačkim Dorn.
Indoeuropski korijen je *(s)ter-, koji se nalazi tl nazivima za
tvrde, ukočene biljke: sanskrtski trn:1ll1. Riječ je indoeurop-
ska, sveslavenska i praslavenska bez paralela u haItičkoj grupi
jezika (Skok, 1971: III 504).
U Blatu (kh 332) u Hrvatskoj kažu da trnov štap čuva od
zla.
Na karti 4 kao nesretna drveća javljaju se vrlo sporadično
još: oleanJar, pucalina tc jalovo, zimzeleno i drveće tl koje
udara grom.
Drveće koje se sadi na grob
Kod Hrvata i ostalih Južnih Slavena drveće sc sadi i na
grob. Najčešće se pojavljuju: čempres, šljiva, jorgovan,jas-
min, loza i breskva kojima je to primarna uloga tc bor, vrba,
jela, jablan, orah, hagrem, lipa, trešnja, breza, kruška, murva,
maslina, hrast I omorika, kojima jc sekundarna.
Vjerovanja o pojedinim vrstama droeća 127
Sađenje drveća na grob je posebna tematika koja je u
upitnicama EA vezana uz temu broj 128 pod nazivom Spro-
vod, pogreb i nadgrobni spomenici. Pitanje broj 16 glasi: Sadi
li se kakvo drvo ili voćka na groh? te u temi 146, Drveće u
vjerovanju i kazivanju, pitanje broj 7: Sadi li se drveće na gro-
bovima? Tematiku o posmrtnim običajima detaljno jc obra-
dio Zorić (1987 i 1990) tako da će ovdje biti izneseni samo
etnološki pokazatelji vezani uz vjerovanja o drveću.
tl Običaj da se na grob posadi neko drvo raširen je u gotovo
svim republikama nastalim raspadom hivše Jugoslavije, gdje
žive južni Slaveni. U upitnicama Etnološkog atlasa (EA) često
se navodi da se na grobove sadi neko drvo ali se na precizira
koje. Iz takvih podataka nije, doduše, moguće razabrati je li
doista tako u tradiciji, da se sadi bilo koje drvo, ili zapisivači
nisu navodili vrstu drveta. Slični su i podaci da sc sadi neko
cmogorično drvo te da se sadi neka voćka.
Podaci prikupljeni II upitni cama EA navode na zaključak
da je stablo zasadeno na grobu u neraskidivoj vezi s po-
smrtnim običajima. Bjelogorično drveće sadi se u manje
slučajeva, a od crnogoričnog drveća najviše sc na grobove
sade čempresi i borovi.
Tradicija sađenja voćaka na grob uglavnom je zastupljena
u pravoslavnih Srba u Srbiji i istočnoj Bosni te kod Make-
donaca, ali ima je i u Hrvata. Najviše sc sade šljive i jabuke,
odnosno kruške i trešnje, tj. višnje. Šljive, ali i jabuke i kruške
javljaju se ponajčešće u Srhiji te u jugonpadnoj Makedoniji i
istočnoj Bosni. Drugdje ih nalazimo u manjem broju, uglav-
nom na području bivše Vojne krajine.
 Vjf!r()lIallja o drveću u Hrvata ...
128
Sadenje ruža i jorgovana na grobovima također je dosta
i::esto i to u svim podrui::jima gdje žive južni Slaveni.
Evo nekih podataka, dobivenih takoder iz upitnica EA,
koji pobliže mogu razjasniti običaj sadenja drveta na grob.
Drvo se sadi na grobove mladih pokojnika u okolici
Petrovca u Srbiji, Trnovče (Gr 323). U Novom Glogu u Srbiji
mladima posade na grob voćku. U okolici Gornjeg Milanovca
preminuloj djeci i mladima na grobu posade šljivu ili bor,
Jablanica (ho 244). Kod Knjaževaca, Skrobnica (iT 142),
umfe li netko mlad, na grobu mu posade šljivu ili orah. U
Braznici (gS 1.33), takocter u Srbiji, kad umre malo dijete na
grobu posade voćku. U Loznici (Jp 242) na grobove sade
jabuku ili trcšnju koju okite cvijećem i rllčnicima. U okolici
Bora u Srbiji sade šljivu i okite je raznobojnim trakama i ma-
ramama, Zlot (Hs 442).
U okolici Podgorice u Crnoj Gori, Bioče (lm 444), na
grob mladog pokojnika posade voćku ili čempres.
Poznato je da su dječji grobovi, II pr()~losti hili vrlo plitki,
tako da se drveće sadilo na njih da bi ih sc na raj način zaštitilo
od životinja koje bi ih mogle raskopati.
U okolici f)akova, Hrvati rimokatolici, na djevojački
grob posade jelu ili jorgovan, a na mladićev bor.
U Bogdanovcima (El 124) i djevojkama i mladićima na
grobove sade borove. U okolici Zenice sadili su na djevojački
grob šljivu i kitili je raznobojnim vrpcama (Zorić 1990). U
okolici Banje Luke, ako ne stavljaju spomenik, na grobu po-
sade drvo, baš kao i u okolici Srbea, gdje su takoder umjesto
spomenika sadili krušku ili trešnju, Kor()vi (ej 444).
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 12.9
U pojedinim lokalitetima u Vojvodini mladima na grob
zasade ruže i jorgovane, a starima trešnju: Selenča (dM 423),
Lok (EO 322), St. Bečej (Dn 233). U Fužinama (ED 424) u
Hrvatskoj mladima na grob zasade ruže i jorgovane, a starima
vrbu. U ]urišićima u Istri bor se posadi na grobove imućnijih.
Ima i drugih razloga zbog kojih se navodi da se na grob
sadi drvo. Čest razlog za sađenje drveta na grob jest da se
pokojniku osigura hladovina, odnosno sjena. Naročito se to
ističe po Makedoniji, Vesul;a (Ou 411), Psestrišno (Nt 233),
Smilanci (nu 233), Muškovo (mU 113) te po jednomu u oko-
lici Novog Sada, Iloka i Siska, te kod Makedonaca u Egejskoj
Makedoniji u Grčkoj.
U jugoistočnoj Srbiji često se navodi da na grobove sade
voćku kako pokojnik imao hranu (od plodova,) npr. Vlasina
Okruglica (LU 113), Bitorda (kt 443), Zebica (iS 341). po-
nekad se navodi da se plodovi s voćaka zasađenih na grobu ne
smiju jesti, ali u nekim vojvodanskim mjestima to voće se
smatra nagradom za onoga koji uređuje groblje (Milutinović,
1958 : 225).
UTomišlju (jk 232), drvo na grob sadi se poginulima nes-
retnim slučajem. Običaj sađenja drveta na grob ponegdje je
izmijenjen. Tako u Šoiću (DF 224), kod Sombora, Hrvati ri-
mokatolici sade lipu pokraj groblja, kao i u Prigorcu (bG 324)
kod Varaždina. Vrlo često se tako postupa i u hrvatskom
priobalnom području, gdje se najviše sade čempresi, ali u bli-
zini groba. Ovaj običaj ponegdje čuvaju i Muslimani u sre-
dišnjoj Bosni, npr. Drinjača (gM 433), Mokrine (IK 234).
Prema podacima iz upitnica može se zaključiti da se sadnja
voćaka na grobove javlja u Srbiji i Bosni a u Hrvata izraženije
je sađenje crnogoričnog drveća, npr. čempresa.
Pozivajućise na Kreka (Ein\. in die;: slav. Lit.), Nodilo se
priklonio mišljenju da ovi običaji imaju svrhu vezivanja po-
 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
130
kojnikove duše (Nodilo, 1981:508, 540). Tom mišljenju
kasnije se priklanjaju i T. Đorđević (1984:2.35) i drugi is-
traživači koji su se bavili ovom tematikom (Zorić, 1990).
Općenito uzevši, može se zaključiti da je u istočnim, pra-
voslavnim krajevima u tradicijskoj kulturi najučestalije sa-
denje voćaka (prije svega šljiva) na grobovima, dok je u za-
padnim, katoličkim i protestantskim područjim.a izraženije
sađenje crnogoričnog drveća, i to čempresa (ZOrIĆ, 1990).
U predsmrtnom obredu davanja oprosta u Kučima u~i­
rući daje oprost ovim riječima: Da je od metle i od boga po t~-.
jadu puti pros' ko čuje i ko ne čuje, i kami, i drvo, i t,ica u g~rll
zmija pod kami (Dučić, 1937: 247). Tu se nalazI nekoliko
vrlo važnih elemenata koji se susreću i u kasnijem posmrtnom
obredu: kamen, drvo, ptica, zmija (Zorić, 1988: 21,23,24,
89,99).
Očito je da se u ovom običaju akumuliralo nekoliko tra-
dicija. Otuda, vjerojatno, i tolike varijacije. Lako se mogu
prepoznati tragovi staroslavenskoga pa i mnogo šire raspros-
tranjenog kulta drveća. Mnoga grohija u slavenskim ze-
mljama smještena su u šumama, Suprotno tomu, mnoga su
smještena na istaknutim, dominantnim mjestima i lijepo ure-
dena. U tome sasvim opravdano možemo prepoznati dvije
raznolike tradicije koje su se, sa zasad neizvjesnim podrijet-
lom, susrele i ispreplele na području južnih Slavena (Zorić,
1988: 29). Freudenreich navodi da su, na primjer, groblja
kordunskih graničara smještena u šumama. Kao razlog za to
navodi sc nekadašnja opasnost od har:1I1ja turskih haramija
(Freudenreich, 1972: 210). Nije, medutim, nemoguće za-
ključiti da sc tu radi o nekim drugim, starijim tradicijama.
Prema Neiderleu, sahranjivanje u šumama zabranjivale su
crkvene vlasti u Češkoj još II 11. stoljeću. U Pomeraniji je Oto
Bamberški (12. st.) takoder zabranjivao takvo sahranjivanje.
Vjerovanja o IlOjedinim vrstama drveća 131
U Rusiji su crkvene vlasti zabranjivale pokapanja u šumi još u
14. i 15. stoljeću. Novgorodski biskupi su u 16. stoljeću na-
stojali iskorijeniti ovaj običaj. U Slovačkoj se (Gerner) čak do
17. stoljeća obavljaju pokopi u šumi (Neiderle, 1954: 77-78).
Stablo, kao simbol, ima mnoga značenja u vjerovanjma.
Tragovi tog simboličnog značenja izraženi su u tradicijskim
kulturama naroda koji žive na području Europe a postaju ra-
zumljivi tek kad ih se razmotri u širem i povijesno dubljem
kontekstu. Na području jugoistočne Europe možemo u po-
gledu ovog običaja uočiti dvije tradicije sađenja drveta na
grob: istočnu i zapadnu (Zorić, 1990). Istočna, u kojoj se
sačuvalo više arhaičnih elemenata, izražava se prije svega u sa-
đenju voćaka, što u sebi nosi općenit simbolizam životne
snage i obnove te zapadna, u kojoj se obredni pretkršćanski
elementi slabije čuvaju, a očituje se prije svega u simbolizmu
kozmičke postojanosti čempresa (Zorić, 1990).
Y>- Će mp res (Cupressus sempervirens L.)
Drži se da je autohtona biljka u južnoj Dalmaciji, a u os-
tale naše krajeve je prenesen. Karakteristična je vrsta za Sre-
dozemlje, a ima ga još u jugozapadnoj Aziji (Šilić, 1983: 24).
Mnogi narodi smatrali su čempres svetim stablom. U
Grka i Rimljana čempres je također smatran svetim stablom,
a povezivarr je i sPlutonovim kultom. Prema tome, čempres je
u antičkim vjerovanjima povezivan s podzemnim svijetom i
kao takav resio je groblja. Narodi Europe poimaju ga kao
stablo žalosti. U drevno; Kini i Japanu simbolizirao je du-
govječnost i besmrtnost, čak su Kinezi jeli sjemenke čempresa
da bi duže živjeli. Čempres se smatra simbolom duhovnih
vrlina (Chevallier, Gheebrant, 1989 : 8S-86).
132 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
Nalazimo ga na poganskim i kršćanskim grobljima.
Rezbarije i reljefi s obrisima čempresa nalaze se na mnogim
starokršćanskim grobovima. Ljudi su ga doživljavali kao pre-
dočenje smrti zbog toga što ima veoma tamno lišće i kad se
jednom posadi, više ne pušta mladice (Badurina i dr., 1979:
187).
Čempres je gotovo jedino drvo koje se na grobove, ili
češće uz grobove, sadi u Sloveniji, te u jadranskom priobalju i
na otocima. Ipak, čemprese zasađene na grobove ili pored
njih nalazimo i izvan tih područja. Tako, na primjer, u Hrvata
u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u Slavoniji. Drugdje nije u tra-
diciji (Zorić, 1990).
Kako je spomenuto, sadio se na grobljima, kršćanskim
poganskim.
'D- Šljiva (Prunus domestica L.)
U raznim slavenskim i jezicima naroda koji su susjedi
Slavenima javlja se sličan naziv za šljivu: u ruskom sliva,
češkom sliva, poljskom šliwa, litavskom sliva, lužičkom sliva,
mađarskom szilva. U Hrvata kao i u ostalih južnih Slavena
šljiva je vrlo cijenjeno voće jer se od njega pravi pekmez,
slatko i rakija šljivovica. Zbog svoje široke upotrebe njeno
ime javlja se u mnogo lokalnih naziva, npr: belica, bistrica,
brašnjara, ciborica, crnica, drniea, drobniea, dvojkača, f1ama,
golica, jačmenica, jajara, kalanka, konjariea, kruglica, me-
denika, modrica, pasjara, petrovača, praprotnica, pucara,
ranka, savka, tičarka, trnovača, vlajinjača, zelenjara, žuti ka
(Šulek, 1879: 394).
U Srbiji se šljiva često sadi na grobovima iznad pokojni-
kove glave te se kiti raznobojnim krpicama, vunom i drugim
predmetima. Umrla djeca se još i danas u nekim dijelovima
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća 133
Srbije pokapaju u šljivike. T o pokazuje da se kod Srba, za
razliku od Hrvata, zadržalo vjerovanje da je šljiva senovito
drvo, tj. da na njoj obitavaju duše i demoni (Čajkanović,
1985: 252).
Simbolizam šljive naročito jt: izražen na Dalekom istoku.
Šljiva personificira mladost, obnovu, čistoću. U nekih sjever-
noameričkih Indijanaca simbolizira plodnost (Chevallier,
Gheebrant, 1989: 628). Kontekst u kojem se javlja u nas
(mladi pokojnici, posmrtna svadba) možda je tek prastari mi-
tologem jedne pradavne mitološke cjeline (Zorić).
'D- Jasmin (jasminum officinale L.)
i U upitnici EA zabilježeno je da u Gornjoj Gračenici (dH
233) Hrvati jasmin nazivaju božje drevce. To se vjerovanje
može pripisati kršćanskom utecaju, jer bjelina i miomiris jas-
minova cvijeta razlogom su što se on javlja kao oznaka
blažene Djevice Marije.
Jasmin također može predstavljati milost, otmjenost
privlačnost neke osobe (Badurina i dr., 1979:295).
f.J>O Loza (Vitis vinifera L.)
U upitnicama EA zabilježeni su običaji sađenja loze na
grob u Makedoniji: Zletovo mt 444, Vasilevo Ou 421,
Talašmance mt 143, gdje žive Makedonci pravoslavne vjere.
'D- Breskva (Amygdalus persica L.)
U slavenskim jezicima javljaju se oblici kao što su u slo-
venskom breskev, bresku, ruskom broskvina, češkom breskev,
slovačkom broskva, poljskom brzoskwina. U hrvatskom
postoje mnogi dijalektalni nazivi za suvrstice breskve a to su:
belače, glodara, golica, kalanka, kamenščica, koštenica,
 ,erovan'la o drveću u Hrvata ...

krvavica, lupija, malanka, pamučarka, runjavica, trdica i

žutica (Šulek, 1879: 30).
Prema podacima iz upitnica EA breskva se sadi na grob u
mjestima Selište (gs 331), Rabrovac (gP 224), Šlegovo (mT Zaključna razmatranja
411), Brodska Varoš (ej 214), gdje žive Hrvati.
Južnim Slavenima breskva, kao i jabuka, predstavlja plod
-tJl;:attNr••' .............. . , -
ljubavi ili simbol zaljubljenosti (Čajkanović, 1985:53).

Tijekom obradbe podataka o vjerovanjima, vezanima za

pojedine vrste drveća, iskristalizirala su se simbolična zna-
čenja u mitološkim vjerovanjma u Indoeuropljana.

Na temelju tih podataka izrađena je poredbena tablica

simboličnog značenjapojedinog drveća.
Iz tablice se, iz prve kolone, može vidjeti što je pojedina
vrsta drveća predstavljala Slavenima, Grcima, Keltima, Ger-
manima te nekim narodima koji ne spadaju u Indoeuropijane.
U drugoj koloni prikazano je kakvu je simboličnu ulogu to
drveće poprimilo u kršćanskom svjetonazoru.

Metodom etnološke kartografije, prema izradenoj heu-

rističkoj tipologiji te prostornom prezentacijom na etno-
loškim kartama, pokušala su se interpretirati različita vjero-
vanja koja su se tijekom tisućljeća vezala uz pojedine vrste
drveća. lj traženju odgovora na pojedina pitanja korišteni su
rezultati do kojih su došle srodne znanstvene discipline a
naročito lingvistika. Izrađeno je pet etnoloških karata od ko-
jih četiri govori o vjerovanjima vezanim uz drveće: koje se
drveće smatra sretnim, koje svetim, koje se naročito poštuje,
koje raste II sredini sela ili kraj bogomolje, koje se smatra
naročito nesretnim, II koje rado udara grom, u koje ne udara
 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... 7Akl;ulna razmatranja 137
136

Simbolilna znalenja drveća u mitologijama Čempres

besmrtnost, duhovne vrline, sveto
besmrtnost, iaiost, smrt
podzemni svijet, žalost (Gr, jS)
-----
dvojstvo, mjesec-sunce, muško-žensko,
~KiIć3fts~ Breza
prolječe, djevojka (Kina)
,,, jj oF;,> /,,>
Murva istok, sunce (Kina)
OSsvijeta [axis mundi] (PS, Gr, R, K) Badnjak (jS)
Hrast Bog gromovnik, vatra, ozdravljenje (PS, Krist, Marija, križ zdravlje, obrana od groma, uskrsnuće, zdravlje,
Gr, R, K, Ge), pobjeda (R) Drijen
božje drvo (PS) božje drvo, Isusov križ

os svijeta [axis mundi], besmrtnost (PS) podzemni svijet, demoni, nesreća, smrt
vrag, zmija Orah
Vrba čistoča tijela, žensko tijelo, (PS, jS, Gr)
Hera (Gr), pomladena priroda [ribet)
podzemni svijet, dvojnost, ljubavna sim-
os svijeta [axis mundi], čvrstoća, Jablan
bolika, Heraklo (Gr)
Jasen vilinsko drvo (jS), Posejdon (Gr),
besmrtnost, plodnost, žensko stablo (Ge) Bazga demonsko drvo (PS, jS)

os svijeta [axis mundi] (Hetiti) Topola Had (Gr) prokleta od Marije

vilinsko i 3potropejsko drvo (iS), Isusov križ
Tisa vječni život, sadi se na grob (K), boianska vječnost,
plodnost (PS), grijeh, Hera,
vječna mladost, ponovno rođenje (G) Šipak savršenstvo, plodnost,
Afrodita (Gr)
crkva
žena, Djevica Marija
Lipa žena, prijateljstvo, vjernost (PS) slika Bogorodice Kesten čistoća, zapad, jesen (Kina) čistoča

božica Atena (Gr), mir, bogat urod, plod. sveto drvo (PS, R),
Bukva
Maslina sveto drvo (Židovi i Islam) nost, očišćenje, kraj po- Jupiter i Dijana (R)
Prorok (Islam) topa, pobjeda, nagrada
besmrtnost, sjever, zima (Kina) nevinost, nepokvarlji-
Bagrem
Lijeska plod znanja, strpljenje, mudrost (K) ispunjavanje želja religijske vrijednosti (Gr) vost, sunčana svjetlost

dostojanstvo života, Isusova ljubav prema

Brijest demonsko, samoviIsko (PS) Kruška erotika, žalost (Kina)
čvrstoća vjere ljudskom rodu

mrtav i uskrsli bog, besmrtnost života (Gr), slast plemenitih djela,

besmrtnost Trešnja čistoća, lagana smrt Uapan)
Bor plodnost (PS), izmjena godišnjih doba (Gr) radost blaženih na nebu

Jela kult mrtvih (Gr, R) rođenje Isusa

Prasla\'eni =PS
Omorika vatra, očiščenje (PS) božično drvce južni Slaveni = jS
Grci = Gr
besmrtnost, nepokvar- Rimljani =R
Smreka besmrtnost (PS, Gr, Ge) ljivost, znak Krista, Kelti =K
pod njom se rodio Krist Germani = Ge
138 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Zakl;učna razmatranja 139

grom. Na petoj je karti predočena vjerska i narodnosna struk- Gamkrelidze i Ivanov (1984: 613-647) sastavili su sku-
tura nosilaca tih vjerovanja. pinu od lS vrsta drveća a to su: hrast ili dub, breza, bukva
Sažeto je pokazana tradicija o tome koje se drveće sadi na
~rab, ja~en, topola, iva, tisa, bor, jela, maslina, orah, jablan:
Jabuka I murva. Ta skupina spada u općeindoeuropsku obi-
grobu umrloga te običa; da se prijeti voćki ako ne daje plod.
telj. Sve to drveće obilato je zastupljeno i potvrđeno u vje-
Korišteni su rezultati poredbene lingvistike i dostupan rovanjima u Hrvata.
materijal iz literature o nazivima za pojedine vrste, kao i o
Od nekada vrlo živog i gotovo kultnog i mitološkog poi-
vjerovanjima o drveću u Hrvata i susjednih južnih Slavena te
manja i štovanja drveća ostala su vjerovanja kao dio hrvatske
drugih Indoeuropljana. Služeći se kulturnopovijesnim pristu-
predajne kulture. Vjerovanja i pojave koje se prenose s ko-
pom u etnologiji na površinu su izašla stara, pretkršćanska
ljena na koljeno usmenim putem stvaraju tradicijsku kulturu
vjerovanja i ona koja su vezana uz kršćansku predaju. Poka-
u vidu pozitivnog balasta koji svaki pojedinac dobiva rode-
zalo se da je ovako obrađeno gradivo dalo rezultat te da je
~jem ~ određenoj etničkoj i kulturološkoj zajednici. Neke po-
pružilo nove uvide o vjerovanjima u drveća u Hrvata kao i o
Jave žive u odredenoj zajednici a da ta zajednica nije svjesna
pojavama iz slavenske mitologije o kojima nema pisanih iz-
njezinih značenja.
vora ili su oni oskudni.
U urbaniziranim gradskim sredinama vjerovanja o
U nazivima i vjerovanjima o pojedinim vrstama drveća
drveću izgubila su svoje značanje jer je i uloga drveća u životu
otkriven je indoeuropski, praslavenski i hrvatski jezični i kul-
tih ljudi sporedna.
turni sloj.
Odgovarajući na pitanja vezana uz temu vjerovanja o
Po dolasku na današnje prostore velik utjecaj na obli-
drveću, postavljena u upitnici EA, kazivači su nesvjesno dali
kovanje vjerovanja i svjetonazora u Hrvata imalo je starobal-
odgovore koji su pomogli II rasvjetljavanju vremena i
kansko ilirsko stanovništvo te njegovi susjedi Grci, Rimljani i
vjerovanja Hrvata prije nego što su primili kršćanstvo te onih
Germani.Time se može tumačiti raznolikost u vjerovanjima
vjerovanja koja su nastala primanjem kršćanstva.
unutar samog hrvatskog kulturnog i etničkog prostora.
Hrvati su po dolasku na prostore gdje danas žive primili
Grci, Rimljani, Kelti, Židovi i Indijci imaju svoju drevnu
kršćanstvo, dijelom i od domorodačkog stanovništva. Pos-
mitologiju zapisanu u svetim knjigama, koje su nastale i
tupno su poprimili i kršćansku duhovnost i svjetonazor. Do-
prenose se tijekom vremena kao literarna djela, a Hrvati i os-
sta dugo trajala je oporba između drevnih poganskih
tali Slaveni breme svoje kulturne baštine čuvaju u sebi i pre-
autohtonih načela i svjetonazora i kršćanskog vjerozakona.
nose s koljena na koljeno usmenim putem.
Drevna poganska načela preživjela su kao trag sjećanja i kao
O kulturnoj povijesti Hrvata, prije dolaska u današnje VraĆa1l;e potisnutog. No s vremenom se biblijska slika svijeta
prostore, nema datuma zapisanih u kamenu ili na papiru, no i ~čvrstil~ i postala mjerilo života, ali nikada nije potpuno po-
na toj prošlosti stvarala se hrvatska kultura i etnoduhovnost. tisnula Izvorna drevna vjerovanja i poticaje (Botica, 1995:
10).
140 Vjerovanja o drveću fl Hrvata '"
Susret poganskog i kršćanskog nije u prošlosti uvijek bio
idiličan.
U biblijskim tekstovima je protupoganstvo konstanta, a
naredba koja obvezuje pravovjernika glasi: Sravnite sa
zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje ćete protjerati iz-
kazivali štovanje svojim bogovima, nalazila se ona na visokim
brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom. po-
rušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite
im ašere, smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s
onih mjesta (citirano Botica, 1995: 32).
I danas postoje u katoličkim krugovima mišljenja da je
božićno drvce, koje u vrijeme Božića krasi svaku kršćansku
kuću, svojim nakitom i magijskim blještavilom zasjenilo, pre-
krilo, zagušilo i gotovo uklonilo Kristovu betlehemsku šta-
licu. To drvce predstavlja im prisutnost trajne napasti od
drveta ZI1a1t;a u raju zemaljskom (Škobalj, 1970: 586).
Djeca su ta koja se najviše vesele kićenju božićnog drvca i
poklonima koje ispod njega nalaze te im je to ono po čemu
pamte Božić. Djeca su ta koja čuvaju i neke drevne običaje
pretvarajući ih u dječje igre.
Više od tisuću godina je prošlo od kada su Hrvati, a po-
tom i ostali Slaveni primili kršćanstvo. Da je kršćanstvo palo
na golo i neplodno tlo, ono ne bi za;bvjelo tako bujno i
snažno. Kršćanstvo je u Slavena palo na pripravljenu duhov-
nu podlogu, a ta je podloga bila vjera u Boga, tvorca i čuvara
sveg vidljivog nam svijeta (Kajsarov, 1993).
Bez obzira na razne inovacije u predajnoj kulturi, vje-
rovanja mogu ostati vrlo konzervativna. Bilo koje drevno i
ustaljeno vjerovanje narod čuva jako dugo, pa čak i onda kada
se promijene uvjeti i postojbina u kojoj je ono nastalo. Vje-
rovanja se prilagodavaju novim uvjetima. Pojedine religijske
Zaključna razmatranja 141
predodžbe koje su nastale u novim uvjetima, stvaraju se vrlo
često na temelju starih za koje se na prvi pogled mislilo da su
nestale (Tokarjev, 1978: 47). Iz obilja podataka o raznim
vjerovanjima vezanim uz drveće, a ona su prezentirana na et-
nološkim kartama, proizlazi da su Hrvati, slično kao i ostali
Slaveni, nekada štovali drveće, premda o tom kultu ima malo
arheoloških i pisanih podataka.
Cilj retrospektivne etnološke analize nije bio rekonstruk-
cija slavenske mitologije, već da se sakupe i objasne izgubljena
vjerovanja o drveću koja čine sastavnicu predajne hrvatske
kulture i etnoduhovnosti.
Ponekad se čini da je malo toga Hrvatima ostalo od pra-
davne pretkršćanske mitologije. Nema više Peruna niti Velesa
jer su ih zamijenili kršćanski dvojnici ili a!opersol1aŽi. Danas
se na vrhuncima brda i gora, gdje je prema praslavenskoj mi-
tologiji bilo obitavalište Peruna, nalaze crkvice sv. Mihovila,
sv. Ilije ili sv. Roka i uz njih uvijek rastu hrastovi.
Ponekad na takvim svetim gorama (Sveto brdo) rastu pe-
runike, čije ime govori o tome da su ta brda sveta jer je na
njima boravio bog Perun (Vinšćak, 1991: 29) Na takvim
svetim mjestima rasla su i sveta drveća, hrastovi ili borovi.
Ispod tih brda su sveti gajevi, lugovi, šume ili Dubrave i
Dunavi.
Tu su nekada bili spomenici Velesu. Sakralna staro-
slavenska hidronimija i toponomastika svjedoče o drevnim
poganskim vjerovanjima.
Negdje su ta dva svijeta, pretkršćanski i kršćanski, našla
zajednički jezik, kao npr. li božićnim običajima u Hrvata, kad
na Badnjak, na kućnom ognjištu gori hrastov panj badn;ak,
 Vjerovanja o drt/eću u H11lata ...
142
povezujući tako svijet živih sa svijetom mrtvih i dajući nadu u
ponovno radanje sunca, Boga i ljudi.
Budući da se paljenje panja badnjaka javlja samo kod
južnih Slavena, za pretpostaviti je da je ta tradicija usvojena
po dolasku u današnje prostore.
Kao što su u korijenu naziva za pojedine vrste drveća
zapisana najstarija vjerovanja iz indoeuropske davnine, tako
su i u godovima stabala zapisana stoljeća i tisućljeća povijesti
života na Zemlji. Na temelju karakteristika tih godova, nji-
hove širine ili nepravilnosti, arheolozi mogu s velikom sigur-
nošću utvrditi vrijeme u kojem jc to drvo raslo, pa prema
tome i vrijeme nastanka neke građevine ili drugog predmeta
koji je načinjen od njega.
Evolucionistički pristup, koji je Darwin uveo u biologiju,
utjecao je ponekad na oblikovanje nekih stavova i u humanis-
tičkim strukama. Smatralo se da oblici i procesi idu od jed-
nostavnijega k složenom. No taj princip u lingvistici i etno-
logiji ne vrijedi.
Zna se da su novoindijski jezici nastali "raspadom" san-
skrta, isto kao i romanski jezici iz latinskoga. Latinski, a
naročito sanskrt, imaju savršeno izgraden gramatički sustav,
dok se kod govornih jezika, nastalih iz njih, taj sustav izgubio.
Prema tome modelu može se pretpostaviti da su nakon ras-
pada korpusa slavenske poganske mitologije ostala razna
vjerovanja. Vjerovanja o drveću u Hrvata samo su fragmenti i
krhotine nekadašnje cjeline. Zadatak je etnologije, kao i os-
talih povijesnih disciplina, da pokušaju rekonstruirati tu iz-
gubljenu cjelinu.
Na temelju analize a zatim sinteze cjelokupne građe o
vjerovanjima o drveću u Hrvata, iskristalizirali su se sljedeći
zaključci.
Zakljllčna razmatran1a 143
Hrast, lipa, tisa, maslina, drijt:n i vrba zauzimaju is-
taknuto mjesto u vjerovanjima Hrvata i ostalih južnih Sla-
vena. Hrast je Praslavenima, Grcima, Keltima, Germanima i
Rimljanima utjelovljavao boga gromovnika. Kao stablo i kao
božanstvo predstavljao je os svijeta ili axis mundi, središnji
stup ili ono što obdržava cijeli univerzum. S prelaskom na
kršćanstvo Hrvati su, kao i ostali Indoeuropljani, nastavili
štovati hrast, samo što je on sada vezan uz Isusa Krista i križ
na kojemu je bio razapet. Isus preuzima ulogu nakadašnjeg
vrhunskoga božanstva i on je taj koji obdržava cijeli svijet,
tj.on je os svijeta. Lipa je Praslavenima predstavljala ženu,
vjernost i prijateljstvo. U kršćanstvu ona simbolizira Djevicu
Mariju i opet ženu.Tisa je starim Hetitima bila sveto drvo ili
os svijeta, Kcltima i Germanima predstavljala je vječni život i
ponovno rodenje. Danas kršćanima simbolizira Isusov križ.
Za Hrvate i ostale južne Slavene središnjeg dijela Balkana ona
je sretno i sveto drvo. Drijen je nekada Praslavenima bio božje
drvo i danas ga Hrvati tako zovu. Simbolizira Isusov križ,
uskrsnuće i zdravlje. Maslina je bila sveto drvo starim Grcima
.
a i danas je Zidovima i Muslimanima te Hrvatima uz jadran-
'
sku obalu. U kršćanstvu ona simbolizira mir, plodnost i po-
bjedu. I na kraju dolazi vrba koja je nekada davno Praslave-
nima i drugim Indoeuropljanima predstavljala os svijeta. Kod
Slavena ona je izgubila tu simboliku, a zadržala ju je na Dale-
kom istoku kod Tibećana.U kršćanstvu ona ima negativne
osobine i simbolizira vraga ili zmiju. Hrvatima sjeverozapad-
nog dijela Hrvatske sveto je drvo lipa, koja utjelovljuje Dje-
vicu Mariju, dok u dinarski m i slavonskim predjelima štuju
hrast, koji utjelovljuje Isusa. Tu je i drijen kao božje drvce. Tc
tri vrste drveća nekada su simbolizirale božansko te i danas
144 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...

predstavljaju tri ključne osobe u kršćanskom svjetonazoru

Hrvata.

.. _••
Vrbi je pripala nezahvalna uloga da simbolizira zlo, a tisa
čuva uspomenu na vjerovanja koja nisu zajednička Praslave-
Summary
nima i pokazuju drugačiji religijski koncept od kršćanskoga. ....~._II

The research subject of this work is belicfs. Belicfs are

part of religious phenomena forming the word-of-mouth cul-
tural structure of certain ethnic groups or peoples. Beliefs are
usually parts of past religions, unorganized remains, but there
are also those whose formation was int1uenced by local
causes and ideals. Religious phenomena can be divided into
two basic categories: beliefs and customs. Belicfs are states of
thought consisting of appearances, while customs arc means
of action (Durkheill1, 1982: 35).
All religious beliefs hypothesize the classification of the
real and the ideal, which people consider as two opposite
categories, the sacre d and the profane.
The division of the world into two regions, with one in-
cluding everything sacred and the other all that is profane is
the dividing line of religious thought. Beliefs, myths, dogmas
or legends are representations, or systems of representations,
which express the nature of sacred things, virtues and powers
attributed to them, their history, interrelations and relations
with profane subjects (Durkheim, 1982: 3S).
The category of sacred includes not only those beings
which have been called gods or spirits, but also springs, ri-
vers, lakes, mountains and trees.
146 Vjerovanja o drveću u Hrvata '"
Based on investigations of Slav mythology, we can con-
sider that the pre-Slav mythological and religious conscious-
ness was primarily determined by: worshipping of forests,
worshipping of mountains and mountain peaks, worshipping
of springs and waters, worshipping of house deities with the
fire cult and lastly worshipping supreme an~hropomorphic
deities.
The basic task of this work, using the techniques of eth-
nological mapping, according to heuristic typology and spa-
tial presentation on ethnological maps, is to attempt an
interpretation of phenomena which have not been previously
presented in this manner in professional and scientific litera-
ture. The foundation of the work are materials collected for
an ethnological atlas of southern Slavs from 2S 1O settlements
from the region which remained after the fall of former
Yugoslavia as well as Croatia's neighbouring countries where
members of the Croatian peopJe are living. All available rd-
erences will be used, as well as results obtained by related sci-
entific disciplines, particularly linguistics. The information
was analysed, classified according to open heuristic typology
and the distribution of beliefs connected to individual types
of trees. Six ethnological maps were constructed, five of
which dealt with belids related to trees: which trees are con-
sidered lucky, which sacred, which are particularly respected,
which grow in thc village centre or besi de the church, which
are considered particularly un lucky, which are susceptible to
lightning strikes and which are not, while the sixth map rep-
resents the religious and nationality structure of belid carri-
ers. A short presentation of customary tree planting at the
grave of the dece ase d is also presented as well as the custom
of threatening to cut down a fruit tree if it is not fertile in the
next season.
Summary 147
Linguistic and comparative reference materials were also
used, relating to individual types as well as the beliefs about
trees held by other Slavs and Indo-Europeans. The materials
found in the EA questionnaires are mainly based on more re-
cently recorded traditions. According to the retrograde and
retrospective approach to this material on beliefs, we can ex-
pect the surfacing of old, pre-Christian beliefs as well as those
related to the Christian tradition. Such organized materials
can also provide insight into the role of trees in the Croatians'
view of life, as well as phenomena from Slav mythology for
which there are few, if any, written records.
The aim of this work is to determine the source of bcliefs
about individual types of trees in the context of ancient Slav
mythology, which has some elements in common with other
Indo-European mythologies.
Considering the fact that Croatian ethnological literature
has contained few professional papers about bclids of trees,
it has become necessary to collect and analize materials and
data in one place, which is one of the aims of this work. An
ethnological analysis will provide answers related to the
sources of these belicfs and what has survived to the present
day.
The purpose of this work is not to recon stru ct Slav my-
thology but to show that recent Croatian belids of trees have
some foundation in the remains of ancient myths known to
Croats and other Slavs. It is necessary to mention that some
pre-Christian belids of trees have found their place in the
Christian world where they continue to live in connection
with Christian holidays.
Together with the similarities in the belicfs of Croats and
other southern Slavs, there are also differences caused by geo-
graphical space and historical processes. There are also dif-
148 Vjerovanja o drveću u HrtJata ...
ferences in beliefs within the Croatian space, which are
shown in detail on ethnological maps, the primary data base
required for this work. We are able to arrive at new ethno-
logical knowledge from such a detailed data base by applying
the criterion of frequency.
The work attempts to show the roots of these belicfs and
the Indo-European traditions underlying them. The reasons
for the closeness and importance of these beliefs to people
will be shown as we11 as their preservation in the word-of-
mouth culture of the Croatian people.
Beliefs about trees are part of the wider context of Slav
and Indo-European pre-Christian mythology. Research on
Slav mythology requires great caution in order to prevent go-
ing off on the wrong track. The title "Slav mythology" itself
presu me s its existence at some time, while the question of it's
contents still remains open. The aim of this work is not the re-
construction of Slav mythology, it aims to show that recent
beliefs about trees stem from the remains of a well-known
past myth. Some Croatian pre-Christian beliefs have been
merged into a difficult to recognize area, while those belicfs
with roots in the Christian view of life exist in the workings
of word-of-mouth Croatian culture.
R. Katičić was most successful in the reconstruction of
texts concerning ancient Slav mythology. Part of his results
were recently published and more scientific papers are ex-
pected.
In order to find the roots of some recent belicfs about
trees, they need to be placed within the framework of ancient
Slav mythology. Findings reached by Katičić and other con-
temporary Russian Iinguists will aid us in this purpose. Ac-
cording to Katičić, before migrating to their contemporary
location, the Arians and Slavs lived side by side, but Slav
Summary 149
knowledge of the vedic culture remains a mystery (Katičić,
1971: 174). The Slav tradition comments on the Indian ve-
die, showing that the Slav tradition is ancient. The vedic Ari-
:lI1S needed to perfectly recite all vedic texts, without
understanding them. The kinship of the Slav languages, par-
ticularly that of Croatian and sanscrit, is shown by the follow-
ing quote: the (act that the Slav languages and samcril are
genetically related u1tdoubtedly confirms the common mem-
bership in a group or similar li(estyle. This makes the kinship
interesting and important tlOt otzly for Jhzguistics but also (or
cultural history. The linguistic kinship suggests that the Indian
and Slav peoples have a common ancie1Zt cultural ancestry
(Katičić 1971: 174).
This common cultural ancestry helps us in understanding
the sacra) Balto-Slav poetry and the search for the mythologi-
cal framework to which this poetry belongs. Thc common
ancestry is not of great use for beliefs about trees considering
that during the migration to new regions, which occurred in
1500 BC at the latest, the Arians encountered tropical and
subtropical environments with different varieties of plants
and trees which were unknown to them.
Bulat mentions the Christian influence on Slav mytho-
logy, including the great similarity of beliefs between them
and peoples who had left behind many more written materi-
als. He quotes the opinion of Angela de Gubernatis, a 19 th
century writer, whose introduction to La mythologie zoolo-
gique includes: Following the Indian, the first place is given to
Slav traditions. The language, imagination and belie(s of the
Slav peasants have been preserved as simple and patriarchai ...
as i( there have been no changes ht the last three thousand
years (Bulat, 1932: 2).
150 Vjerovan;a o drvetu u Hrvata ...
The verbal traditions and verbal texts of folk literature
are important philological sources for the reconstruction of
Slav and Balto-Slav mythology.
According to these texts, Perun always lives in the dry
mountainous regions where thc oak and pine are common.
He appears in the form of a bird, usually an eagle and is al-
ways above, while the snake Vele s is always below, the two
being connected by the oak and willow. A hol e is to be found
in the root of the oak filled with treasure guarded hy the
snake. When Peron uses stone lightening to strike the curled
up Veles, he restores justice, which is contained in the saying
"straightening out the crooked Drina".
Perun can be merciful but also terribly dangerous toward
people, while Veles on the other hand, in the form of a snake,
does not always represent evil. Vcles owns sheep and is a cat-
tle god. For the Slavs, Perun appears in four facets: one look-
ing north, the second south, the third east and the fourth
west.
A graphic presentation of the Zbruč idol with four faces
can be found on page 10. Kajsarov (1993: 55) suggests that
three of the faces represent pre-Slav dei ties. Due to the uncer-
tainty of this suggestion, it cannot serve as scientific evidence.
Traditional songs sung by processioners on St. George's
day are helpful in the reconstruction of the lost Balto-Slav
traditional texts. Based on songs collected by Huzjak (1957),
titled Green George as well as other St. George and St. John
day songs whose origins are in areas inhabited by Baltic and
Slav peoples, Katičić has shown that Balto-Slavs have, and
have had, like Arians, Greeks, Latins and Cclts, an ancient
sacral pre-Christian mythological poetry.
151
According to Katičić, mythology is a grammatical disci-
pline, while the reconstruction of Slav mythology is the
equivalent of Russian roulette for the scientist (Katičić, lec-
ture).
Despite Russian roulettc, it is necessary to involve our-
selfs in the reading of mythological content.
The God Perun, who appears in the form of an eagle, had
a daughtcr Mara and nine sons. The tenth and youngest son
George left horne in his youth and lost all contact with his fa-
ther and brothers.
The core of the reconstructed fertility ritual, arrived at by
Katičić through the analysis of St. George's songs, consists of
the coming of George from the bloody sea, the kingdom of
angry heasts behind the black mountains, through the green
forest, from the mountain to the plain. He is the master and
protector of cattlc living in Virea, the world of Veles. George
arrives at the golden door behind which is the girl Mara from
the world of Perun. She needs to give George the key which
enables him to join the dampness from the world of Veles
with the sun from Perun's. With the marriage of George and
Mara, who do not know that they are brother and sister, un-
der the tree, spring arrivcs bringing fertility to people, cattle
and plants.
Perun and Veles watch the ccremony. Perun forges gold
and Veles guards it. Vcles guards the gold and the deccased in
the underworld.
Birds and foliage come from the underworld, the de-
cease d rise. The opening of the underworld represents the
opening of the new year, i.e. a new cycle of birth and sprout-
mg.
152 Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
The mythological image of the tree under which the mar-
riage takes place is as follows:
ln Slav texts, the tree representing the axis of the world
(Axis mundi) appears as a willow, which is most probably the
oldest form, then as an oak, the commonest form and finally
as a pine or fir, the youngest form. This is confirmed by texts
containing such forms as oak willow. The oak preserves the
memory of the willow whose role it inherited. The marriage
takes place under an oak which was previously a willow.
The oak, like the willaw, grows in the vicinity of water. A
snake or Veles lives in its roots, guarding gold or sheep.
Bees are to be found in the centre of the trunk, with an
eagle and other birds sitting on the branches. A stone horizon
is above the tree. The eagle Perun sits on a dry branch and
watches the 'world around him. The connection between the
eagle and snake is maintained by a marten or squirrel, moving
up and down the tree trunk.
Before turning to the beliefs about individual types of
trees, wc need to mention the belicfs, customs and proce-
dures with trees generally as well as tree symbolism in various
Indo-European mythologies.
Trees represent one of the manifestations of divine
power. It was worshipped in the majority of cultures during
thc past. The life of trees was always closely related to the life
of man. Europe was covered by huge rainforests in its earliest
historical time, where the rare clearings appeared as islands in
a green sea. The life of people at the time was closely related
to the forest and trees (Friedrich 1970). It is necessary to
mention that early Indo-Europeans come from the steppes of
eastern Europe around 3500 - 3000 BC and only when they
Summary 153
cross the Danube and arrive in the region of today's Europe
do they meet Protomediterraneans and large forests.
The wood fed fire and flame, which is important to life.
Wood was the material for tools and weapons. Bees living in
hollow trees provided important products: honey and wax.
Universal cosmic principit:s wl:re expressed through
trees. They n:flectcd thl: origins of the world.
lt embodied the pOWL'r of lik, symbolized aspects of the
divine and sancd. The tree as the symbol becomes the con-
cept of the universe (Gutdeutsch, 1997: 33).
Tree symbolism can be divided into three areas (Gut-
deutsch, 1997: 33)
1. COSMOS - the cosmic tree
2. BIOS the trL'e of life
3. LOGOS - the tree of awareness
The cosmic tree appears in mythology as the reversed
tree, arbor i1tversu, thl: most famous being the Jewish-
Cabalistic tree of life or the world, with its roots in the heav-
ens and br::tnches on the ground. It represents creation as a
movement coming from above. The spiritual roots of the tree
arc in the heavens, in the divine world, while its top spreads
over the earthly world. It connects three levels of the cosmos
or space:
HEA VEN - the world of the gods
EARTH - the world of people
UNDERWORLD - the world of the dead.
The cosmic tree stands in the centre of the world and is
therefore thc axis 11lu1zdi, axis or central pillar, which props
up thc world. Such a tree is found in a holy place.
154 Vjerot!anja o drveću u Hrvata ...
The tree of life is at the end of the world or in the heavens
or some other inaccessible place and symbolizes a universally
vital principle. Since some types of trees survive up to one
thousand years, such a tree represents eternaI life.
The tree of awareness or the tree of life has its place in
Christian belicfs. Mesopotamian stories most probably
served as the basis for biblical trees growing in the Garden of
Eden. Two trees risc on the eastern heavenly entrance: thc
Tree of Truth :1I1d the Tree of Life (Gut deutsch, 1997: 41).
According to the biblicallegend, the snake seduces Adam and
Eve, who eat from the tree of knowledge, which results in
their banishment from heaven. The snake represents wisdom
in legends, allowing this act to be interpreted as the awakcn-
ing of human consciousness.
This ancient tree symbolism is preserved more or less
completely to the present day.
The general Indo-European word for tree (in some lan-
guages the dub) comes from the Indo-European basic .. t'e/oru
- It're/ou.
In ancient Indian darum1 means sturdy, in Latvian durus
means hard, strong, ancient Irish dron means sturdy, ancient
Slav s'u-drav'u is the Croatian healthy.
The majority of Inda-European languages have another
basis for marking the tree, or oak "p[h]erk[h]ou-, never trees
(as the plural noun), which is discussed in the chapter on the
oak (Gamkrelidze and Ivanov, 1984: 614).
Along the meanings listed here, one more important
characteristic needs to be mentioned. In the Gothic and an-
cient Islandic language the word t riggws , i.e., tryggr repre-
sents a person who is faithful, firm, stable and reliable.
Ancient Islandic derived the word tru which means faith, re-
155
ligion. It is also the case with the Prussian druwis (Gamkre-
lidze and Ivanov, 1984: 613)
This forms the basis for scientific research of beliefs
about trees. The role of trees in cults and religion appears in
pre-historic times, expressed both in terms of language and
meaning. The very concept of religion and beliefs is linguisti-
cally connected to names, which designate trees.
Wood is a substance in the true sense of the word. In In-
dia it is the symbol of universal substance, the primary mat-
t<.:r. Thc Greek word hyle, which has thc same meaning as
ancient matter, literally means wood. Wood is a common
synonym for the cross and trunk in Catholic liturgy. Wood
hides superhuman wisdom and knowledge (Chevalier,
Gheerbrant, 1989: 130).
The ancient Slavs, as members of the Inda-European
family of peoples also worshipped trees, despite the scarcity
of information sources.
The Russian linguists Ivanov and Toporov (according to
Ilić 1988: 196) point out the dualistic character of pre-Slav
mythology in their classification. They particularly point out
the role of the Slav Tree of life, where all developmental de-
grees of Slav mythology arc synthesized.
In the all Slav papuI ar view of life and bclicfs, the role of
the Tree of life is usually played by: the heavenly tree, birch,
maplc, oak, service (berry), poptar and linden. Animals live in
the three main parts of the tree: birds are at the top, the hawk
or nightingale, as well as the moon and sun. The tree trunk
houses bees and the dragon, the snake or beaver lives in the
roots. With the help of the triple structure of the tree, a triple
vertical structure of the human world was constructed, which
is represented in the heavenly, carthly and underworld king-
doms.
156 Vjerollal1ja o drveću u Hrvata ...
The first historical records on religion and beliefs of an-
cient Slavs were made by Procopius (around the year 552) but
he does not directly mention any tree cult or demons living in
thc wood or in the tree. The confirmation of a tree cult
among the southern Slavs in Macedonia is found later in the
life of St. N:1I1m of Ohrid in carly 10 th century, where it is
stated: i pače patton nerazumjejša;a, kamenima i dreviam uje-
rušće.
The same is written about the Russian Pobnians in the
Novgorodsk anna ls (854) about their religious life before ac-
cepting Christianity: bjahu že poganje, žrušće ozerom i klad-
;azem i rošćeniem, ;akože pročii pogani, cited according to
Bubt (1932: 2).
The chronicles of Hclmold (around 1170) referring to
the northwestern Slavs, state that, together with one main
God, they had other dei ties, some of whom were connected
to trees. Helmold mentions that the Slavs, whether they had
accepted Christianity or not, were accustomed to taking
oaths on trees, springs and rocks. Christian s were banned
from entering the sacred forests, as they would desecrate the
sacred places. Hc writes about the existence of consccrated
oaks dedicated to the God Proven, whose name has been con-
nected to Perun, but has not been scientifically proven. They
were surrounded by wooden fences with two gates. Sacrifices
were made here and ceremonics took place. Only priests
were allowed within this sacred place, those making sacrifices
and those escaping and looking for sanctuary (Bulat, 1932:
3).
Understandably, Christian priests resisted the remains of
pagan customs resulting in numerous records about forbid-
den tree worship, which is actually a testimony to the cus-
toms and beliefs covered by this work.
Summary 157
The order given by the monk Regin in the lO!h century is
interesting in this sense, referring to the Slavs living in upper
German-Baltic regions: Bishops and their assistants, priests,
must use all means possilJle to destroy and bum all trees COI1-
secrated to demons which are worshiped fry the simple people
and held in such honor that they do not dare cut any branch or
shoot (Bulat, 1932: 2).
Upon arriving to their present-day regions, the beliefs
and life views of Croatians were greatly influenced by the an-
cient Balkan Illyric population, neighbouring Greeks, Ro-
mans and Germans. The diversity of beliefs within the
Croatian cultural and ethnic space can be interpreted through
these influences.
There are no dated, written records, either on stone or
paper, about the cultural history of Croatians before arriving
to their present regions. However, the Croatian culture and
ethno-spirituality was also based on this past.
Gamkrclidze and Ivanov (1984: 613-647) formed a col-
lection of 15 types of trees: the oak, birch, beech, horn-beam,
ash-tree, white popi ar, willow, yew-tree, pine, fir, olive, wal-
nut, poplar, apple and mulberry. This group belongs to the
general Inda-European family.
All these trees are well represented and confirmed in the
beliefs of Croatians.
From the previously very alive and almost mythological
conception and worship of trees, the beliefs have remained as
part nf the Croatian handed-down culture. Belicfs and con-
cepts handed down verbally from generation to generation
form :l traditional culture in the form of positive ballast re-
ceived by every individual after being born in an ethnic and
cultural community. Some concepts live in a certain commu-
nity without the community being aware of their meanings.
H8 Vjerovanja o drveću u Hruata ...
Beliefs about trees have lost tbeir meaning in urbanized
city environments because the role of trees is secondary in the
lives of these communities.
Answering the questions relating to thc beliefs about
trees, listed in the EA questiollnaire, tbc tellers have inadver-
telltly provided answers which have assisted in enlightening
the times and beliefs of Croatians before they accepted Chris-
tianity as well as those heliefs which appeared after accepting
Cbristianity.
Croatians accepted Christi:mity, in part from the original
population, after arriving in the region they occupy today.
They gradually accepted Christian spirituality and view of
life. The conflict between the ancient pagan indigenous prin-
ciples and Christian religious laws lasted a long time. The an-
cient pagan principles survived as a trace of memory or the
retum of the repressed. The biblical picture of the world was
stabilized in time and became the guidcline in life, but never
completely repressed the original ancient beliefs and motives
(Botica, 1995: 10).
The meeting of the pagan and Christian was not always
idyllic.
In biblical texts, antipaganism is constant, and the order
which commits the true believer is: Level with the earth all
places where people who you will banish have worshiped their
gods, be they high in the 1rlOuntains, Ot! hills or undemeath
some green tree. Destroy their altars, break their pillars, bum
their ... (ašere). crush the statues of their gods, eradicate their
names from those places (Botica, 1995: 32).
More than a thousand years has passed since the Croats,
followed by other Slavs, accepted Christianity. If Christianity
had fallen on naked and barren soil, it would not have
Summary 159
bloomed so fully and so strong. Christianity in Slavs fell on
prepared spiritual ground, which was the belief in God, the
creator and keeper of the entire visible world (Kajsarov,
1993).
Despite different innovations in word-of-mouth culture,
the belids can remain very conservative. Any ancient and es-
tablished belief is long preserved, even when the conditions
and region of its origin have changed. Beliefs adapt to new
conditions. Certain religious concepts arising in new condi-
tions arc often created on the basis of old ones believed disap-
peared (Tokarjev, 1978: 47). From the abundance of di-
fferent beliefs related to trees, presented on the ethnological
maps, it appears that Croatians, like other Slavs, worshipped
trees at one time, despite rare archeological and written data.
The aim of retrospective ethnological analysis was not to
reconstruct Slav mythology, but to collect and explain the
lost beliefs about trees, which make up the structure of
word-of-mouth Croatian culture and ethno-spirituality.
At first sight, it seems that little has remained of the an-
cient pre-Christian mythology. Perun and Vcles are no more,
they arc replaced by Christian counterparts or ... (aloper-
sonaži). Today, on the peaks of mountains and ranges, the
habitat of Perun according to ancient Slav mythology, the
churches of St. Michael, St. Elias and St. Rochus arc to be
found, with oaks growing besi de them. Sometimes, iris grows
on such sacre d mountains (sacred hills), whose names speak
of their sacredness because the god Perun lived there
(Vinšćak, 1991: 29). Sacred trees such as oaks and pines grow
in these sacre d places.
Below these sacred mountains are sacred forests, called
Dubrava or Dunav.
160
The mcmorials to Vcles were located there. Ancient Slav
sacral hydronimiums and toponomastics are evidence of an-
cient pagan belicfs.
Somewhere along the line these two worlds, the pre-
Christian and the Christian, found a common tongue, such as
Christian customs in Croats, when, on Christmas eve, an oak
log (badll;ak) burns in thc fircplace connecting the world of
the living with the world of the dead, giving hope for a new
birth of the sun, God and people.
Since the burning of the Christmas Eve log appears only
among the southern Slavs, we assume that this tradition was
adopted upon arrival to present-day regions.
As the core names of individual trees contain the oldest
bclicfs from the Indo-European past, so the dendroglyphs
contain centuries and millenia of life history 011 Earth. Based
011 the char:lcteristics of these dendroglyphs, their width and
irregularities, archeologists can confidently determine the
time in which the tree grew, and accordingly, the time of ori-
gin of some structure or other object from which it is made.
The bcliefs about trees in Cro ats are only fragments of
some ancient whole. lt is the task of ethnology, as well as
other historical disciplines to attempt a reconstruction of this
lost entity.
Based on the analysis and synthesis of the entire structure
on beliefs about trees in Croats, the following conclusions
have been reached.
The oak, linden, yew-tree, dogwood and willow hold
distinguished positions in the beliefs of Croats and other
southern Slavs. The oak embodied the God of thunder to the
ancient Slavs, Greeks, Celts, Germans and Romans. As a tree
and a deity, it represented the axis of the world or the axis
Summary 161
mundi, the central pili ar or that which unites the universe.
After becoming Christians, the Croats, like the remaining
Indo-Europeans, continued to worship the oak, but it is now
connected to Jesus Christ and the cross on which he was cru-
cified. Jesus assumes the role of the former supreme deity and
hc is the one who unites the world, i.e. hc is the axis of the
world. The linden tree among the ancient Slavs was represen-
tative of the woman, loyalty and friendship.ln Christianity, it
symbo\izes the Virgin Mary and again a woman. The yew-
tree was sacred to the ancient Hetitcs, representing the axis of
the world, to the Celts and Germans it represented etcmal
life and rebirth. Today, it represents the cross of Jesus to the
Christians. To the Croats and other southern Slavs from the
central Balkan region, it is a lucky and sacre d tree. The dog-
wood was God's tree to the ancient Slavs and Cro ats today
still refer to it in this way. Ir symbolizes the cross of Jesus, the
resurrection and health. The olive was a holy tree to the an-
cient Greeks, and it remains so to Jews and Muslims as well as
Croats living along the Adriatic coast. The Slavs have lost this
symbolism, but it was preserved in the Far East by Tibetans. It
has negative characteristics in Christianity, symbolizing the
Devil or a snake. The linden is a holy tree to the Croats of
north-western Croatia, which embodies the Virgin Mary,
while the oak is worshipped in the Dinaric and Slavonian re-
gions, which embodies Jesus. The dogwood is also consid-
ered to be God's tree. These three types of trees symbolized
the divine and even today represent the three key persons in
thc Croatian 's Christian view of life.
The willow tree was awarded the thankless role of sym-
bolizing cvil, while the yew-tree preserves those beliefs which
are not shared by ancient Slavs and showa religious concept,
other than Christian.
 Literatura
--tI• • •tl .......

Badurina, A. i sur. (1979): Leksikon ikonografije liturgije i simbo-

like zapadnog kršćanstva, Zagreb, Kršćanska sadašnjost i In-
stitut za povijest umjetnosti, Liber
Belaj, V.(1989): Pladoiyer za etnologiju kao historijsku znanost o
etničkim skupinama, Zagreb, Studia Etimologica, vol. 1., str.
9-17.
Belaj, V. (1995): Blaženi Augustin Kažotić u pučkoj predaji, Zagre-
bačka biskupija i Zagreb 1094-1994, ur. Antun Škvorčević,
Zbor11ik u čast kardinala Franje Kuharića, Nadbiskupija zagre-
bačka, Zagreb, 403-412.

Belaj, V. (1994): Plodovi neplodne smokve, Zagreb, Bogoslovska

smotra, br. 1-4, godina LXIV, str. 336-345.
Botica, S. (1995): Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Zagreb, vla-
stita naklada
Boaz, F. (1982): Um primitivnog čoveka, prijevod A. I. Spasić, Iko-
grad, Prosveta
Bratanić,B. (1959): Etnološki atlas Jugoslavije, Beograd, Etn%ški
pregled, vol. I, str. 9-18.
Bratanić,B. (1979): Ethnological Cartography and Atiases, Hague,
Europa as a Cultural Area, World Anthropology, str. 95-122.
Bulat, P. (1932): Pogled u slovensku botaničku mitologiju, Et-
nološka biblioteka 18, Zagreb, Etnografski muzej u Zagrebu
164 Vjerot'anja o drveću u Hroata ...
Chevallier, J., Gheerbtant, A. (1989); Rječnik simbola, treće pro-
šireno izdanje, Zagreb, Nakladni zavod MH
Cocchiara, Giuseppe (1971); Istorija folklora II Evropi (2), Folklor
izmedu filologije i istorije u vreme pozitivizma, Beograd, Pros·
veta
Crow, W. B. (1988): Okultna svojstva trava i biljaka, Beograd,
Prosveta
Čajkanović, V. (1985): Rečnik srpskih narodnih verovanja o bilj-
kama, rukopis priredio i dopunio Đurić Vojislav, Beograd
Čajkanović, V. (1973): Mit i religija II Srba, Beograd, Srpska
književna zadruga
Dučić, S. (1931): Život i običaji plemena Kuća, Srpski etnografski
zbornik, knjiga 48, Beograd, Srpska kraljevska akademija
Durkheim, E. (1982): Elementarni oblici religijskog života, Beo·
grad, Karijatide
Đaković, B. (1994): Tradicijski oblici suradnje II radu s domaćim
blagom, Doktorska disertacija, Zagreb, Filozofski fakultet II
Zagrebu
Đorđević, T. (1953):Veštica i vila II našem narodnom verovanjll i
predanju, Beograd, Srpski etnografski zbonzik, knjiga LXVI
Đorđević, T. (1984): Nekoliki samrtni običaji II Južnih Slovena,
Beograd, reprint u Naš narodni život, knjiga 4
Đurić, V. (1985): Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama,
Dodatak Č~ajkanovićevu rečniku, Beograd
<t> a 7>HHIll hil I, A. C. (199;-»): f)ml,eC/lwa gpe(J111LX C.la/mll, A:I!:'-
TeliR, CaH"T-lIcTcp6ypr
Frazer, G. J. (1923); The Golden Bough, A Study in Magic and Re·
ligion, Part VII, Balder the Beautiful, Vol II, London
Frazer, G. J. (1926); The Golden Bough, London, The Magic Art,
Vol. II
Literatura 165
Freudenreich, A. (1972): Kako narod gradi, Zagreb, Republički za-
vod za zaštim spomenika
Friedrich, P. (1970): Proto - Indo - European Trees, The Arboreal
System of a Preistoric People, Chicago, University of Chicago
Press
Galenić, D. (1995): Dosad nepribilježena pojedinost u svadbenim
običajima sjeverne Podravine, Zagreb, Studia etimologica
Croatica, vol 5., str. 9.j-94.
f'a\1h:pc:IIU:3C, T. B. 1iBallon, BII'I. Bc. (984): Ir1tUOCBporICHC"IH1
113bl" ~I IIHJOCBpOnCHllbl 2, Tbilisi
Gavazzi, M.( 1978): Vrela i sudbine narodnih tradicija, kroz pros-
tore vremena i ljude, Zagreb, Liber
Gavazzi, M. (1988): Godina dana hrvatskih narodnih običaja, Za-
greb, II. novo priredeno izdanje, Kulmrnoprosvjctni sabor
Hrvatske
Gavazzi, M. (1991); Baština hrvatskog sela, Zagreb, Orvoreno
sveučilište
Gluhak, A. (1993); Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb, August
Cesarec
Gutdeutsch, G. (1997): Mitologija drveća, Zagreb, Nova Akro/JOla,
br. 9, str. 32-41
Hrvatske narodne pjesme, Knjiga peta (1909); Ženske pjesme, sve-
ska prva, uredio: Nikola Andrić, Zagreb, Matica hrvatska
Huzjak, V. (1957): Zeleni Juraj, Publikacije etnološkog seminara 2,
Zagreb, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
I. Š. (1985): Ladonja, Istarska Danica 1985, str. 141-145, Pazin, Is-
tarsko književno društvo "Juraj Dobrila"
I1naHoB, B. B.. TonopnB, Il ll. (197t.l: /I cC:le<.imk:l1-lILR lJ o6.7acllW
C711tJR/1.Ch·IlX. dpell/WCllwll . •1eh:clf'lecKl1c lt (ppa3co.101'W1C-
Ch:Hf' BonpChl pc"oflcrpY"UIIlI Tt'KCTOB. Moc"Ba
KaI1Ca[lOB, A. c.. r:1I1l1"a. r. A.. PbI6aKOB. rl. A. (19(3): MUf/m dpe/llUlx
Cla tJRIf , Ha;te)fua, CapaToB
166 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Literatura

Janićijević, J.(1986): U znaku Moloha, Antropološki ogled o Šulek, B. (1878): Zašto Slaveni poštuju lipu?, Zagreb, Rad JAZU,
žrtvovanju, Beograd, Vajat Knjiga 43
Katičić, R. (1971): Jezikoslovni ogledi, Zagreb, Školska knjiga Šulek, B. (1879): Jugoslavenski imenik bilja, Zagreb, JAZU
Katičić, R. (1989): Tragom tekstova jednog praslavenskog obreda Tokarjev, Sergej A. (1978): Rani oblici religije i njihov razvoj, Sara-
plodnosti, Zagreb, Studia Ethnologica, voil, str. 45-63 jevo, Svjetlost
Katičić, R. (1990): Dalje o rekonstrukciji jednog praslavenskog ob- Vinšćak, T. (1991): Gdje tražiti hrvatski Olimp?, Zagreb, Studia
reda plodnosti" Zagreb, StlIdia EtImologica , vol 2, str. 35 -47 ethnologica, vol 3, str. 27-31
Katičić, R. (1991): Dalje () rekonstrukciji jednog praslavenskog ob- Zoran ić, P. (1942): Planine, Zagreb, Tekst s tumačenjem i rje-
reda plodnosti (II), Zagreb, Studia Ethnologica, vol 3, str. čnikom priredio Vjekoslav Štefanić
35-41 Zorić, D. (1987): Tradicijski oblici seoskih grobova i nadgrobnih
Katičić, R. (1993): Uz početke hrvatskih početaka, Filološke studije spomenika na području Jugoslavije, Magistarska radnja,
o našem najranijem srednjovjekovlju, Split, Književni krug obranjena na Odsjeku za etnologiju Filizofskog fakulteta u Za-
grebu
Katičić, R. (1985-1995): Predavanja iz rekonstrukcije prasIaven-
skog obreda plodnosti održavana na Filozofskom fakultetu u Zorić, D. (1990): Tradicija sađenja drveća na grobove u južnih
Zagrebu Slavena, Tekst pripremljen 1990. za objavljivanje u Etno-
Kulušić, Š. (1979): Stara slavenska religija u svijetlu novijih is-
loškom atlasu, pohranjen u Etnološkom zavodu Filozofskog
fakulteta u Zagrebu.
traživanja, posebno balkanoloških, Sarajevo, Djela ANUBIH
56
Leger, L.( 1984): Slovenska mitologija, Preveo Agatonović R., Beo-
grad, Grafos
Milutinović. V. (1958): Ustanove i pojave društvenog života, Novi
Sad, Banatske Here
Niederle, L. (1954): Slovenske starine, Novi Sad, Matica srpska
Nodilo, N.(1981): Stara vjera Srba i Hrvata, Split, reprint iz Rada
JAZU, knjiga 77 - 102
Piggott, S. (1986): Thc Druids (reprint), New York, Thames and
Hudson Inc
Šilić, C. (1983): Atlas drveća i grmlja, Sarajevo, Svjetlost
Škobalj, A. (1970): Obredne gomile, Sveti Križ na Ć:iovu, vlastita
naklada
 -............_..•
Kazalo naziva
ariš (mace sen), Larix decidl4a
Mill., 46, 110
bagrem (akacija), Robinia pseu-
dacacia L., 41, 45, 115,
124, 126, 137
bazga (zova), Sambucus nigra
L., 29, 38, 41, 45, 115, 122
-123,137
bor, Pinus silvestris L., 16, 27,
29,31,38,39,40,41,44,
65,76-78,126,128,129,
136, 139
božikovina, Ilex aquifolium L.
104
brekinja Sorbus torminalis L.,
41, 46, 1 LS, 123 - 124
breskva, Amygdalus persica L.,
126, 133 - 134
breza, Betula pendula, 29, 31,
38,40,41,44, 86 - 88, 97,
111, 126, 137, 139
brijest poljski, Ulmus minor
Miller; gorski, Ulmus glabra
Huds., 29, 38,44, 75 - 76,
136
drveća
bukva, Fagus sylvatica L., 39,
40,41,45,62,88 - 90,97,
111, 137, 139
cedar, Cedrus liban i L., 109
cer, Quercus cerr;s L., 38, 39,
44,74 -75
čempres, Cupressus semper-
virens L., 45, 131,137
drijen, Cornus mas L., 92 - 94,
137
glog, bijeli Crataegus monogyna
Lacq.; crveni, Crataegus
oxyacantha L., 41,46, 115,
125
grab, Carpim4S betulus L., 40,
41,45,97 - 98,111,139
hrast (dub), Quercus robur L.,
16,18,27,29,31,37,38,
39,40,44,48 - 64, 105,
106, 114, 129, 136, 139,
141, 143
jablan, Populus nigra L. var. py-
ramida/is Spach, 31, 38, 39,
40,45,78 - 80,126, 137,
139
170
jabuka divlja, Malus pumila
Mill.; šumska, Malus sylves-
tri Mill., 33, 38, 44, 79, 82
- 86, 103, 139
jasen, Fraxinus angustifolia
Vahl, 29,30, 31, 38, 45, 98
- 101, 136, 139
jasika (trepetljika), Populus
tremula L., 29, 40, 41, 45,
115, 120 - 121
jasmin, Jasminum officinale L.,
46, 126, 133
javor, Acer heldreichii Orph.,
31,38,44, 73, 102
jela, Abies alba Mill., 38,39,
41,44,65, 80 - 82, 120,
128, 136, 139
joha bijela, A/mIS incana (L.)
Moench.; crna, Alnus g/uti-
nosa (L.) Gaertn., 29, 46,
111, 113 - 114
jorgovan, Syringa vulgaris, 46,
126, 128
kesten divlji, Aesculus hippocas-
tanum L.; pitomi, Castanea
sativa Mill., (marun, ma-
roni), 45 101 - 102, 137
klen, Acer campestre L., 46,
102
klokočika, Staphylea pinnata
L., 46, 104
košćela (ladonja, koprivić)
crna, Celtis australis L.;
žuta, Celtis tournefortii
Lamk., 38,45,94 - 95
V1Prm,'i1nlli1 o drveću u Hrvata ... Kazalo naziva drveća 171
kruška divlja, Pyrus pyraster smreka, Picea abies L., 40,45, trn, Prunus spinosa L., 29,46,
Burgsd., 31, 38, 39, 45, 109 108 - 109, 136 115, 126
- 110, 126, 128, 137 šipak, Rosa canina L., 45, 95 - vrba bijela, Salix alba L; rakita
lijeska, Corylus avellana L., Co- 96,137 Sa/ix purpurea L. iva Salix
rylus co/urna L., 38,40,44, šljiva, Prunus domestica L., 33, caprea L., 17, 18,29,31,
111 - 113, 136 46, 126, 128, 130, 132 - 38,39,40,41,44, 111,
lipa, Tilia cordata Mill. i Tilia 133 115, 116 - 120, 126, 136,
platyphylos Scop., 31, 38, 139, 143, 144
tisa, Taxus baccata L., 29,38,
39,40,41,44,59,67 - 71, 44,64 - 67, 136, 139, 143, vrijesak, Calluna vulgaris, 29
111,114,126,129,136, 144 zelenika (šimšir), Buxus semper-
143 virens L, 46, 102 - 103
topola bijela, Populus alba L.,
lovor, Laurus nobilis, 31 122, 137, 139 žutika (žutilovka), Berberis vul-
loza, Vitis vinifera L., 29, 126, trešnja divlja, Cerasus avium, garis,28
133 39,46,107,126,128,129,
maslina, O/ea europea L., 31, 137
38, 40, 41, 44, 71 - 72,
111, 126, 136, 139, 143
mirta, 31
murva (dud), Morus a/ba L.,
Morus nigra L., 38, 40, 45,
90 - 92, 126, 137, 139
oleandar, 41, 46,115
orah, Juglans regia IJo, 38, 39,
41,45, 115 - 116, 126,
137, 139
omorika, Picea omorika, 45,
98, 126, 136
oskoruša, Sorbus domestica L.,
29,31,46,110-111
platana, Platanus orientalis L.,
46,103 -104
pucalina, 41, 46
smrdljika, Oreoherzogia fallax
(Boiss.) Vent., 101
 Kazalo imena, naziva i pojmova
-•. __ •••ll_1". 7.1JIF1&._I••

Abhazija, 62 Bosna, 82, 90, 93,98, 103,

Adam,33,83,84,86 107, 113, 121, 127
Afrodita, 95 Bošnjaci, 67, 67
ahi budhnya Božić, 34, 85, 140

Akropola, 31 Bož;e drevce, 133

Albanci,34 Brahmani, 57
Aleksandar Veliki, 84 Brigite, 58
arbar ;nversu, 26 Bugarska, 93
Arijci, 15 Cezar, 28
Artemida karijatidska, 115 Crna Gora, 80, 90, 91, 128
Artur, 84 Crnogorci, 34, 66, 76
Asopus,54 Cilldar,58
Apolon, 31 Cithareon, 54
Atena, 31, 72 Cvjetnica, Cvijetna nedjelja, 93
Atika, 31 Česi, 70, 116
axis mundi, 18,30,52,87, 143 Ćinilice, 93
Azija, 90 Čubra,33
Badnjak, panj badnjak, 62, 85, dabar, 31
90,96,98,102,104,142 Daedala, Velika i Mala, 54
Badn;; dan, 33 Demetra, 95
Badnja noć, 62 demoni, 93, 102, 125
Bjelorusi, 88 Dijana, 56, 89
174 Vjerovanja o dn'eću u Hrvata '" Kazalo imena, naziva i pojmova
175
Dioniz, 115 etnološka kartografija, 21 Indoeuropljani , 25 , 87, 90, 97 , Makedonija, 75, 82
Dioskorid, 94, 99 Euzebije, 57 99, 135, 143
Mara, 18, 79
Djevica Marija, 121, 122, 133, Eva, 33, 83, 84, 86 Isus, Isus Krist, 33, 65, 85, 108,
ma;um, 90
143 Everston, 88 109, 110, 112, 114, 117,
118, 121, 124, 126 140 majuš, majdan, majik, Mai-
Donwar, 58 Ezekijel, 109 143 " baum, 87
drevce božje, 104 Featon, 80 ma/um, 84
Ivanje, Ivan;dan, 98
Druidi, 112 Fernis, 30 Maruh,33
Janiči;ević,].,12, 16
drveće, 25, 26, 27, 28, 105, Frey, 59
Japan, 72, 76, 107, 131 Merlin, 84
130
Gali, 103 Jotunheim,30 Mesija, 109
- koje se sadi na grob, 47,
126 Germani, 99, 114, 135, 136, Mimir, 30, 100
Jup~e~31,S4,SS, 89, 106
- nesretno, 41, 47, 115 137, 143
Juraj, 18, 79, 90 Minerva, 58
- sretno, 47, 48 Grci, 99, 106, 135, 136,
- zeleni, 15 Mjesec, 31, 87
- u koie ne udara grom, 47, 137,143
111 kamen, 130 Mogranj,95
Grčka, 72,80,95, 131
- u koje rado udara grom, Kavkaz, 102 Mojsije, 33
grom, 39
47, 105 Kelti, 29, 84, 135, 136, 137 molitva, 63
Had, 31, 90,103
drvo Keltski Druidi, 57 muslimani, 34, 73, 107 129
- Judino, 101 Helijade, 80 143 "
Kibela,77, 103
- rajsko, 31 Hera, 31, 54, 55, 95
Kina, 76, 90, 102, 109, 131 nafora, 110
sveto, 70, 108 Heraklo, 80
Konstantin, 57 Nemeton, 28
svijeta, 61, 65, 72 Hesperida, 80
Kao, Kou,60 Nemi, 56, 57
znanja, 140 Hetiti,65
Kraljević Marko, 93 nemus, 28, 57
života, 31, 83 Heziod,99 Nidhug,30
kulturogeneza, 9
Dubrava, 141 Hrvati, 38, 66, 67, 68, 69, 70,
kust, 88 Nlflheirn, 30
Dunav, 141 72, 73, 74, 75, 77, 78, 82,
88,90,93,94,98,102, kumica, 88 Nijemci, 70
đavoli, 117
103, 104, 106, 108, 114, Laiden, 33 Njemen, 60
Đurđevdan, 98, 112 116, 117, 118, 119, 125, latko, 87 Odin, 59
Eda, 30 127, 128, 129, 133, 138, Olimp, 7
139, 140, 141, 142, 143, Leger, 59
Eden, 33 orao, 15,30
144 Litavci,70
Egeerija, 56 Oscti,62
Hvelgemir, 30, 100 Mađari, 34
Egipćani, 109
Indija, 7, 28, 84, 116 Makedonci, 78, 127 Otok, 34
176 V;erot/an;a o drveću u Hrvata ... Kazalo imena, naziva i pojmova 177
Paris, 83 Slaveni, 31, 66, 68, 69, 70, 71, Urdskizdenac, 100 Vlasi, 34
Patricije Julije, S5 89,96,116,125,135 Uskrs, 34, 61 Vojvodina, 129
• južni, 82, 85, 86, 98, 101,
pčele, 112 vampir, 125 vrag, 90, 101, 121, 122
102, 103, 109, 114, 116,
Perzefona, 95 120, 128, 134, 13~ 140 Veles, 16, 18, 81, 118, 141 Yggdrasil, 30, 99 100
Perun, 15, 18, 19,32,51,81, slavuj,31 Vergilije, 55 zapis, zavetina, 63
118, 141 Vesna, 87
Slovaci, 34, 104 zbručki idol, 16, 17
Perkunas, Perkuns, 51, 59 Vespazija, 56
Slovenci, 66, 70, 94 Zeus, 31, 54, 57, 99, 106
Piker, Pikne, 60 Vespazijan, 57
sokol, 31 zmaj, 31, 35, 62, 63
Pluton, 131 vile, 64, 75, 101, 122, 123
Sotona, 143 zmija, 16,27,30,31,62,63,
Plinije, 94, 99 Vire;, 18 84,99,118,126,130,143
Spasovdan, 112
poklade, 34 vjeverica, 30 Židovi, 143
Srbi, 34, 66, 67, 71, 74, 75, 77,
Poljaci,70 85,90,103,108,117,118, vještice, 64, 91, 93, 114, 123 žir, 53
Posejdon, 31 127, 133 vještičje gnijezdo, 88
Praslav.eni, 136, 137, 143, 144 Srbij~ 82,98,104,119,121,
Prokopije, 32, 59 132
Proven, 32 sudenik, 92
ptice, 130 Sunce, 31, 87, 90
Quirinal, 55, 56 sv. Doroteja, 85
Regin,33 sv. Ilija, 141
Rhea,30 sv. Lucija, 86
Rem, 55 sv. Luka, 112
Rim, 31,89,95, 131 sv. Naum Ohridski, 32
Rimljani, 106, 116, 136, 137, sv. Mihovil, 141
143 sv. Rok, 141
Romul, 55, 56 Škotska, 111
Rusi, 88 Tar, 60
Salomonov hram, 33 Thor, 59, 114
Sandžak, 113 Tibećani, 143
semik, 88 Utgard,30
Set, 33 Urd,30
 Prilozi
- filii. !lilit•• ? tl.,.•
Karta Etnološkog atlasa opremljena je pravokutnom
koordinatnom mrežom s najmanjim kvadratom veličine 5 x5
km. Pomoću signature od dva slova latinične abecede i tri
znamenke (od 1 do 4) može se odrediti smještaj odredene
točke na karti unutar kvadrata od 2,5 X 2,5 km.

Prvo slovo signature označava vodoravni pojas, drugo

okomiti. Susretište pojaseva podijeljeno je na manje četvrtine,
od kojih je svaka označena brojem od 1 do 4 (prva zna-
menka). Te su četvrtine opet podijeljene na manje kvadrate i
označene brojevima od 1 do 4 (druga znamenka). Treća zna-
menka označava jedan od četiri kuta najmanjeg kvadrata.

KJjul za razrješavanje signature

D d E
e

1 2
F
PRIMJER: Fd411
-1 2
3 3 ~4!
J 4

f
180 Vjerovanja o drveću u Hrvata ... Prilozi 181

Statistička tablica s narodnosnim i vjerskim sastavom kazivača Crnogorci pravoslavci (SR), Crna Gora 99
Crnogorci pravoslavci (SR), Srbija
Narodnost Vjera Odava Broj Crnogorci pravoslavci Hrvatska
Hrvati rimokatolici Hrvatska 598 Ukrajinci grkokatolici BiH
Hrvati rimokatolici (SRJ), Srbija 7 Rusini grkokatolici (SR), Srbija 5
Hrvati rimokatolici BiH 126 Rusini grkokatolici Hrvatska
Hrvati rimokatolici (SR]), Crna Gora Rumunji pravoslavci (SRJ), Srbija 5
Hrvati rimokatolici Austrija 2 Vlasi pravoslavci Makedonija 3
Hrvati grkokatolici Hrvatska Bugari pravoslavci (SRJ), Srbija 10
Hrvati pravoslavci Hrvatska 1 Albanci muslimani (SR]), Srbija 16
Slovenci rimokatolici Slovenija 227 Albanci muslimani (SR]), Crna Gora 4
Slovenci evangelici Slovenija 8 /\lbanci muslimani Makedonija 7
Slovenci rimokatolici Italija Albanci rimokatolici (SRJ), Crna Gora 2
Bošnjaci muslimani BiH 207 Turci muslimani (SRJ), Srbija 4
Muslimani muslimani (SRJ), Crna Gora 6 Turci muslimani Makedonija 6
Muslimani muslimani (SRJ), Srbija 14 Malesori (Alban) rimokatolici (SR]), Crna Gora
Mađari evangelici (SR), Srbija 1
Mađari rimokatolici Slovenija 1
Mađari evangelici Hrvatska 7
Mađari nepoznato (SRJ), Srbija 2
Mađari rimokatolici Hrvatska 7
Srbi pravoslavci Hrvatska 164
Srbi pravoslavci (SR]), Crna Gora 3
Srbi pravoslavci Slovenija 2
Srbi pravoslavci BiH 317
Srbi pravoslavci (SRJ), Srbija 459
Srbi pravoslavci Makedonija
tesi rimokatolici Hrvatska 7
Slovaci rimokatolici (SRJ), Srbija 1
Slovaci evangelici (SRJ), Srbija 2
Slovaci nepoznato (SRJ). Srbija
Slovaci rimokatolici Hrvatska
Makedonci pravoslavci Grčka 17
Makedonci pravoslavci Albanija 1
Makedonci pravoslavci Makedonija 269
Makedonci muslimani Makedonija 3
 Karte Etnološkog atlasa

Karta 1. Sretno drveće

Karta 2. Drveće u koje rado udara grom
Karta 3. Drveće u koje ne udara grom
Karta 4. Nesretno drveće
Karta 5. Narodnosni i vjerski sastav kazivača

Direktor Bi~erb Matešić - Lektor Žarko T araš - Te/milki urednik Gordana Bregar
Tisak »NAKLADA SLAP«, 2002.