URBANA GEOGRAFIJA I.

Rekreacija i odmor

Potrebe za rekreacijom su sve veće – potiču se porastom životnog standarda i smanjenjem radnog
vremena

Za površine namijenjene odmoru i rekreaciji često se koristi naziv slobodne površine na kojima je
moguća bilo kakva aktivnost vezana za odmor i rekreaciju.

SLOBODNE POVRŠINE:

1. Zelene površine u okviru kuća, stambenih blokova i privatnih vrtova

2. Javni gradski trgovi

3. Sportski centri

4. Kulturno-zabavni centri

5. Gradski parkovi i vrtovi

6. Šume na rubovima grada

7. Poljoprivredno zemljište

S aspekta urbane geografije – GRADSKI PARKOVI

• Njihovo uređenje počinje u vrijeme renesanse i baroka

• Od 19. stoljeća parkovi i druge zelene površine postaju sastavni dijelovi funkcionalne strukture
grada.

• Zeleni pojasevi oko grada – VB

• Environmental Protection Agency: zeleni prostori obuhvaćaju otvorene prostore bez izgrađenih
struktura koji su dostupni javnosti, a uključuju zelene površine pokrivene travom, drvećem, grmljem i
dr. vegetacijom ali i šk. dvorišta, igrališta…Standardi za urbane zelene površine:

• Kriterij u Europi: od 15 do 25 m² po stanovniku

• Preporuka WTO: minimum je 9 m² po stanovniku

• PRIMJERI:

1. Washington 51,3 m² po stanovniku

2. Hamburg 17 m² po stanovniku

3. Barcelona 8,2 m² po stanovniku

4. Rim 6,4 m² po stanovniku

5. Pariz 3,6 m² po stanovniku

6. Beograd 3,0 m² po stanovniku

Europski gradovi i urbano zelenilo:

• Javne površine su manje interesantne lokalnim vlastima jer se ne mogu privatizirati, odnosno
njihovo korištenje se ne naplaćuje, pa postoji tendencija da se smanje izdvajanja iz gradskog
proračuna za njihovo održavanje

• U Velikoj Britaniji postoje slučajevi u kojima lokalna vlast prepušta lokalnom stanovništvu
održavanje nekog parka

• Ekonomske promjene i deindustrijalizacija – smanjenje ind. Aktivnosti doprinosi stvaranju „smeđih

površina” što nudi mogućnost za razvoj zelenih površina

• Utjecaj klimatskih promjena (efekt staklenika) – zelene površine je mogu smanjiti

• Javno zdravlje – sjedilački način života, potreba za aktivnošću

VRIJEDNOST (KORIST) URBANIH ZELENIH POVRŠINA

EKOLOŠKA- Rashlađivanje, zaštita od vjetra, pozitivno djelovanje na temperaturu i vlažnost,

smanjenje zagađenosti zraka, smanjenje buke, smanjenje odbljeska i refleksije, zaštita od poplava i
erozije, staništa flore i faune.

SOCIJALNA- Rekreativne mogućnosti, poboljšanje stambene i radne sredine, utjecaj na fizičko i

mentalno zdravlje. Kulturne i povijesne vrijednosti zelenih površina

EKONOMSKA- Korist od dobitka (vrijednosti) na tržištu (drvena građa, plodovi, gljive itd.), povećana
vrijednost imovine, dobit ostvarena od turizma

ESTETSKA I ARHITEKTONSKA- Varijacije pejzaža preko različitih boja, struktura, formi i gustoće biljaka.
Porast biljaka, sezonska dinamika i doživljaj prirode. Definiranje otvorenih prostora, usmjeravanje
pogleda (vizura), uklapanje zgrada u pejzaž.

NAJČEŠĆI UZROCI PROPADANJA STABALA I ZELENILA U URBANIM SREDINAMA:

1.Ograničena zapremnina raspoloživog zemljišta

2.Slaba kvaliteta zemljišta ili prevelika vlažnost

3.Zagađen zrak, izloženost vjetru i velikim temperaturama

4.Građevinski radovi, doticaj sa infrastrukturom

5.Fizička oštećenja, nepravilna tehnika sadnje i održavanja

6.Štete od insekata i životinja, bolesti, prirodne nepogode

7.Sabijanje zemljišta zbog prometa

8.Utjecaj komunalnih aktivnosti (snijeg)

PROMET

Jedan je od glavnih čimbenika koji utječu na prostorno širenje i na prostornu strukturu grada

- Grad treba shvatiti kao kao prometno čvorište većega prostora.

Prema tome promet se može podijeliti na:

 1. unutargradski (mjesni)
2. prigradski
3. međugradski

Po svojoj funkciji gradski se promet dijeli - TEKUĆI i PROMET U MIROVANJU

Po svrsi promet se dijeli na PUTNIČKI I TERETNI
način uporabe vozila na JAVNI ili MASOVNI i INDIVIDUALNI PROMET

Promet je gospodarska djelatnost koja se bavi prevoženjem i prenošenjem robe, ljudi i informacija s
jednog mjesta na drugo.
Cilj prometa je povezivanje određenih prostora što dovodi do interakcije u prostoru

Trendovi u razvoju prometa – povećanje potražnje, širenje infrastrukture, smanjenje cijena

Praćenje prometa glede smjerova kretanja, polazišta i odredišta i područja kretanja:

 Prema smjerovima kretanja: ulazni (sav promet koji ulazi u grad) i izlazni (promet koji izlazi iz
grada)
 Prema polazištu i odredištu: polazni ili izvorni promet (svoje ishodište ima u gradu), završni
(kojemu je grad cilj ili odredište) i prolazni ili tranzitni (polazište i ishodište su mu izvan grada)
 Prema području kretanja: unutargradski (odvija se unutar grada), bliži ili prigradski (u bližoj
okolici) i dalji promet (na relaciji grad-regija)

PROMETNA INFRASTRUKTURA

Promet u gradu odvija se gradskim prometnicama, a to su ulice,željezničke pruge i kanali.

• Za promet u gradu gradske ulice imaju najveću važnost. Služe kolnom i pješačkom prometu i
njima prolaze razni vodovi npr. za električnu struju, vodu, plin, telefon, grijanje i sl.
• Gradske ulice mogu se podijeliti po važnosti, položaju, funkciji...
• Po važnosti: ulice višeg i nižeg reda
• Po svojem položaju: dijagonalne, transferzalne, kružne, obilazne, paralelne, slijepe...
• Po funkciji: za mješoviti, kolni, pješački i drugi promet

Hrvatska danas raspolaže 28 123 km javnih cesta, od čega na mrežu državnih cesta otpada 6 823 km
Od 1970. do danas izgrađeno je 593 km cesta visoke razine usluge od čega na autoceste otpada oko
700 km i na brze ceste 104 km.

SASTAVNI DIJELOVI ULICE: kolnik (s jednom ili više traka), pločnici za kretanje pješaka (nogostupi),
biciklističke staze i dr.
Promet u mirovanju: odvija se na parkiralištima
Podjela: parkiranje na kolničkoj traci, na posebno sagrađenim parkiralištima, u sagrađenim
podzemnim ili nadzemnim garažama

Prostorna distribucija cestovne mreže prema postavljenoj brzini kretanja vozila:

1. pješačka zona, zona smirenog prometa

2. prilaz, staza, pristupna cesta
3. makadam-zemljani put
4. državna, županijska - unutar naselja, nerazvrstana, lokalna i prilaz
5. državna, županijska - van naselja, brza cesta
ŽELJEZNICE

Gradske električne željeznice – mogu biti podzemne i nadzemne

Podzemne imaju veliku prednost jer ne smetaju ostalim oblicima prometa
U europskim gradovima glavni su kolodvori zadržali svoje prvobitne lokacije

PROMETNI SUSTAVI

Za svako prometno sredstvo u gradu uspostavljen je prometni sustav

Svi prometni sustavi djeluju kao podsustavi, jer su integrirani u cjelovit gradski prometni sistem
Prometni podsustavi međusobno su povezani prometnim čvorištima ili prometnim terminalima
Struktura prometnih sistema ovisi o veličini grada i razvijenosti zemlje, a individualni promet jača s
razvijenošću zemlje
Na razvoj gradskog prometa utječu i socijalna i dobna struktura, porast broja stanovnika, porast broja
radnih mjesta
U novije vrijeme porast broja automobila u gradovima zemalja u razvoju nešto je veći nego u
razvijenim zemljama
Stupanj automobilizacije (koji se mjeri brojem automobila po broju stanovnika) još je mnogo veći u
gradovima razvijenih zemalja
Porast automobila u gradskom prometu utjecao je na promjenu strukture prometa pa se važnost
javnoga gradskog prometa za prijevoz putnika u većini velikih gradova svijeta smanjila (do1970.)

RAZVOJ PROMETA U GRADU

Javni promet u gradovima razvijenih zemalja može se podijeliti na tri razvojne faze:

1. Gradovi iz predindustrijskog razdoblja

karakterističan pješački promet kao glavni oblik prometa, postojao je i promet kočijama, a u
drugoj pol. 19. st. javlja se i tramvaj s konjskom zapregom
2. Krajem 19. st. uvođenjem električnog tramvaja
istovremeno u međugradskom prometu glavnu ulogu ima željeznica
3. Počinje masovnijim uvođenjem automobila i autobusa u gradski promet
gradovima razvijenih europskih zemalja ta faza počinje 50.-tih god. 20.st.

ANALIZA GRADSKOG PROMETA

U analizi gradskog prometa primjenjuju se različiti modeli:

1. Model nastanka prometa daje sliku o vrstama putovanja iz pojedinih gradskih zona bez
obzira na odredište
2. Model distribucije prometa treba pokazati distribuciju broja putovanja u određenoj zoni i
kretanja između zona – međuzonska kretanja
3. Model podjele prometa na sredstva omogućuje raspodjelu prometnog volumena na oblike,
odnosno sredstva prijevoza
4. Model prelaganja ili model opterećenja prometne mreže

Za potrebe planiranja i uređenja prometa potrebno je analizirati topološka obilježja prometne mreže
u gradu, s mogućom primjenom teorije grafa

INDUSTRIJA (proizvodnja)

Pod pojmom industrija podrazumijeva se proizvodna djelatnost koja korištenjem različitih fizičkih,
mehaničkih, bioloških ili kemijskih postupaka obrađuje sirovine organskog ili anorganskog porijekla u
finalne proizvode za opću ili vlastitu uporabu
 Značenje industrije i lokacijski faktori:
 Značenje industrije za gospodarski razvoj određenog prostora najčešće se podudara s brojem
i udjelom zaposlenog stanovništva u industriji
 Industrijski razvijena područja su ona u kojima je udio zaposlenih u industriji veći nego u
drugim sektorima gospodarstva

Industrijski krajolik koji se u Europi počinje stvarati u 19. st. određen je nizom prirodnih čimbenika
koji su odredili lokacije pojedinih industrija
Tradicionalne industrijske grane locirale su se u blizini izvora sirovina i dostupnih energetskih
potencijala
Tijekom vremena važnost čimbenika se mijenjala tj. važnost dobivaju novi čimbenici:

- Prometni sustavi
- Blizina i dostupnost
- Veličina tržišta
- Tehnologija
- Povezanost industrije i znanosti
- Političke intervencije

Fizičke, ekonomske, povijesne, kulturne ili političke značajke nekog područja često imaju presudnu
ulogu u lokaciji industrije.

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA LOKACIJU INDUSTRIJE:

1. PRIRODNI – odnose se na izvore sirovina, blizinu energije, veličinu zemljišta, reljefna obilježja,
klimatske karakteristike, prirodne prometne pravce, hidrološke uvjete

2. ANTROPOGENI – gospodarski (transportni troškovi, cijena energije, cijena rada)

- socijalni (obrazovanost stanovništva, industrijska tradicija, udio muške i ženske radne snage)
- politički (državna politika, dugoročna strategija razvoja, vojno-politička situacija, razlike u
razvijenosti, smanjivanje razlika selo-grad)
- kulturno-povijesni (kulturna i religijska tradicija)
- tehničko-tehnološki (potrebne slobodne površine, vodoopskrba, osiguranje energijom i sirovinama)

Zauzima mali udio u ukupnoj površini ali na nju otpada velik dio ukupnoga broja zaposlenih
Najizrazitija bazna djelatnost u gradu
Mjeri se na više načina: udio industrijskih radnika u ukupnom broju zaposlenih, udio nacionalnog
dohotka od industrije, broj industrijskih poduzeća i sl.

LOKACIJA INDUSTRIJE - ovisi o zahtjevima pojedinih industrijskih grana za lokacijama i o uvjetima

pojedine lokacije

Faktori koji su utjecali na lokaciju industrije u Hrvatskoj:

 Obrazovna radna snaga

• Prometna dostupnost
• Blizina središta
• Tradicija
• Blizina izvora poluproizvoda
• Industrijska zona
SILE KOJE UTJEČU NA KONCENTRACIJU I DISPERZIJU INDUSTRIJE:

1. CENTRIPETALNE – učinci veličine tržišta, snažno tržište, transfer znanja i druge čiste eksterne
ekonomije
2. CENTRIFUGALNE – statični čimbenici proizvodnje, zemljišna renta, zagušenost, gomilanje i
druge čiste eksterne neekonomije

Lokacijski zahtjevi svrstavaju se u nekoliko skupina:

1. Zahtjevi koji proizlaze iz karaktera industrije

2. Zahtjevi dostupnosti
3. Zahtjevi lančanih veza

RAZVOJ INDUSTRIJE U GRADU

1. Paleotehnička faza
2. Mezotehnička faza
3. Neotehnička faza

Stare europske industrijske regije – regija RHUR – područja Dusseldorf, Munster, Arnsberg
SAAR – Saarland
SI FRANCUSKE- Picardie, Nord – Pas-de-Calais, Lorraine
BASKIJA- Pais Vasco
UK COALFIELD -Tees valley i Durham, Northumberland, Tyne i Wear, Lanchashire, South Yorkshire,
Derbyshire i Stafforshire, West Wales i The Valleys, South Western Schotland

RAZMJEŠTAJ INDUSTRIJE U GRADOVIMA RAZVIJENIH ZEMALJA

Postoji 6 glavnih lokacija industrije u gradu:

1. Industrija u starogradskoj jezgri

2. Na rubu te jezgre
3. Duž željeznica, glavnih cesta, rijeka, kanala, obala, jezera i mora
4. Lokacije na rubu novog dijela grada
5. Planske industrijske zone na rubu grada, u prigradskim naseljima ili u unutarnjim dijelovima
grada
6. Lokacije u prigradskim industrijskim naseljima

Najčešće imaju oblik jezgre, sektorski i kružni oblik

KLASIFIKACIJA INDUSTRIJE

S obzirom na izvore sirovina:

1. Industrije koncentrirane u blizini CBD-a, povezane s trgovinom na veliko, takva je lokacija

nužna radi smanjivanja troškova distribucije robe – industrija hrane
2. Industrije locirane u središtu grada koje imaju velike potrebe za izravnim komuniciranjem s
potrošačima – grafička industrija
 3. Industrije usmjerene na lokalno tržište i lokalne izvore sirovina – industrija opeka
4. Industrije s “visokovrijednim” produktima koje nisu orijentirane na lokalno tržište –
farmaceutska industrija
5. Industrije kojima lokacija u središtu nije nužna , ali iziskuju veliku komunikativnost –
elektronička industrija
6. Industrije koje su smještene uz obale vodnih površina, ali nisu usmjerene na lokalno tržište –
rafinerije nafte
7. Industrije orijentirane na nacionalno tržište, locirane uz glavne prometnice, a usmjerene su
na proizvodnju finalnih proizvoda

Relativno kasnija industrijalizacija odrazila se i na lokaciju industrije u gradovima

U gradovima zemalja u razvoju nedostaje industrija na onim lokacijama na kojima se u gradovima
razvijenih zemalja locirala u paelotehničkoj i mezotehničkoj fazi- gradska jezgra i njezin rub
Samo se u nekim gradovima industrija locirala na rubu starogradske jezgre (Istambul, Bombay)

DECENTRALIZACIJA INDUSTRIJE – decentralizacija – prostorni prerazmještaj industrije u urbanim

sredinama- proces počeo je u am. gradovima nakon 1. svj. rata, Europi nakon 2. svj. Rata

- Decentralizacija industrije u Njemačkoj iznosila je do 25 km

- Push-faktor prerazmještaja industrije – nemogućnost prostornog širenja industrijskih
pogona u gradu, skupoća gradskog zemljišta, prometna zakrčenost....

Premještanja industrije u urbanim sredinama s obzirom na udaljenost mogu se razvrstati u tri

grupe:

1. U sektoralno pomicanje industrije od središta prema rubu grada

2. U rubna i prigradska područja (suburbanizacija industrije)
3. U preseljenja na veće udaljenosti
Prema obuhvatu dosadašnjeg preseljavanja najznačajnije je preseljavanje u prigradske zone

Posljedice preseljenja industrije:

Preseljavanje industrije iz središta grada može (osobito u razvijenim zemljama) izazvati niz neželjenih
socijalnih posljedica
Posljedica premještanja industrije iz centralnih zona grada- porast nezaposlenih u slamovima i
getima, mijenjaju se i smjerovi i tijekovi migracije radne snage, mijenja se vrijednost gradskog
zemljišta, nastaju promjene u funkcionalnom značenju pojedinih dijelova

LOKACIJA INDUSTRIJE U HRVATSKIM GRADOVIMA odgovara zakonitostima razvoja srednjeeuropskog

grada i prati se od paleotehničke do neotehničke faze

Decentralizacija industrije u hrvatskim gradovima - počinje u poslijeratnom razdoblju, a može se

analizirati s obzirom na:

• S obzirom na prostor decentralizacija se provodi u planske industrijske zone na rubu grada, pa u

pojedina prigradska naselja, te u udaljena naselja u regiji

• S obzirom na način decentralizacija može imati tri oblika:

 - preseljavanje cijelih industrijskih poduzeća na nove lokacije
- preseljavanje pojedinih pogona
- otvaranje novih industrijskih pogona na novim lokacijama izvan grada

Oblici koncentracije i organizacije industrije u gradu:

Industrijski pogoni mogu se u gradu pojaviti u više morfoloških oblika.

To mogu biti:

1. pojedinačne lokacije
2. lokacije s više industrijskih pogona
3. industrijske zone

TEHNOPOLISI – pojam je nastao u nastojanju japanske vlade 1960-tih da izgrade znanstveno

utemeljeni tehnopolis Tsukuba, 60 km udaljen od Tokya
Tehnopolis predstavlja multiklasterski sustav u kojem su temelj povezivanje, suradnja, komunikacije,
kordinacija kompanija proizvodnog sektora, istraživanja i razvoja, te usluga

Tehnopolisi se mogu gledati gledati i kao grupa istraživačkih i poslovnih organizacija koje dijele
zajednički interes u svim vidovima znanstvenog razvoja, od laboratorija do proizvodnje i trgovine,
locirane unutar atraktivnog prostora.

Klasificiraju se u četiri skupine:

1. Nove industrijske zone visoke tehnologije

2. Znanstveni centri
3. Tehnološki parkovi
4. Centri regionalnog razvoja

Gdje je hrvatska industrija?

Pet razvojnih faza hrvatske industrije prema Feletaru:

1. obrtno-manufakturna do 1870.
2. željeznička 1870.-1918.
3. međuratna 1918.-1945.
4. realsocijalistička 1945.-1990.
5. tržišno prestrukturiranje od 1990.

Potrebna je intenzivnija decentralizacija industrije i njeno širenje iz starih industrijskih središta na

periferiju, odnosno potaknuti regionalni razvoj

SOCIJALNO-PROSTORNA STRUKTURA GRADA

Stanovništvo grada nosilac je njegova razvoja i promjena u njegovoj prostornoj strukturi

Može se promatrati s više aspekata:
1. DEMOGRAFSKI ASPEKT – uključuje analizu razvoja stanovništva, strukturu prema dobi, spolu,
jeziku, vjeri, podrijetlu, obrazovanju, zaposlenosti i obiteljskom statusu
uključuje i prostornu mobilnost (stalnu i dnevnu)

2. SOCIJALNI ASPEKT - uključuje razmatranje položaja stanovništva na socijalnoj ljestvici, a

diferencira se na socijalne klase ili slojeve

Strukture su izložene stalnim promjenama jer na njih utječu interakcije i procesi koji su poticani
čimbenicima u gradu i izvan njega (ekonomski, politički, populacijski ili dr. čimbenici)

GUSTOĆA GRADSKOG STANOVNIŠTVA

- Dijeli se na opću gradsku gustoću i na stambenu gustoću

Prva se izračunava na ukupnu gradsku površinu, dok se za izračunavanje stambene gustoće uzimaju
površine stambenih zona, uz napomenu da se može iskazati kao bruto-gustoća i neto-gustoća

- gustoća ovisi o više čimbenika (veličini grada, načinu određivanja granice grada, tipovima stambenih
zgrada, funkcionalnoj strukturi, starosti grada i sl.)

Svaka prostorna jedinica ima svoju gustoću (primjer američki gradovi) – proširivanjem gradskoga
područja smanjuje se prosječna gustoća naseljenosti, a to je uvjetovano manjom gustoćom
sagrađenosti i prevlašću niskih stambenih građevina rubnih gradskih zona.

UNUTARGRADSKI RAZMJEŠTAJ STANOVNIŠTVA

a) Izračunavanje gustoće stanovništva po malim prostornim jedinicama na osnovi popisa stanovništva

b) Matematički modeli s primjenom gradijenata gustoće

Gustoća se smanjuje s udaljenošću od središta grada

 U mnogim gradovima maksimalna gustoća postoji u zoni koja okružuje središnji, poslovni dio
grada
 COLIN CLARK (1951) – Matematički model gustoće stanovništva
 U malim gradovima se gustoća s udaljenošću od središta brže smanjuje nego u velikima isto
kao i u starim gradovima u odnosu na mlade gradove

U gradovima Angloamerike, zapadne Europe, Australije i Japana gustoća stanovništva tijekom

vremena smanjuje se u središtu, a povećava se na rubovima grada. Na taj način u centru grada, u
poslovnoj zoni, nastaje “krater” gustoće tako da se zona maksimalne gustoće nalazi oko središnje
poslovne zone
U gradovima ostalih zemalja je drugačije s vremenom se gustoća stanovništva u njima povećava u
svim dijelovima, tako da gradijent gustoće ostaje relativno konstantan (manje fleksibilan prometni
sustav, bogatiji slojevi stanovništva još uvijek nastoje stanovati u središtu grada)

UNUTARGRADSKA PRESELJAVANJA STANOVNIŠTVA – doseljavanja stanovništva u grad iz drugih

gradova i mjesta, iseljavanja izvan granica grada i unutargradska preseljenja

GLAVNI FAKTORI SEOBE - push i pull čimbenici

ŽIVOTNI CIKLUS OBITELJI I NJIHOVA VAŽNOST NA MIGRACIJE-

dječaštvo (djevojaštvo), mladenaštvo, rana faza braka bez djece, srednja faza braka s djecom, kasnija
faza braka u kojoj djeca napuštaju dom, dob odlaska u mirovinu
- DVIJE FAZE: prva je faza donošenja odluke o traženju novog stana, a druga obuhvaća donošenje
odluke o preseljenju
DNEVNA POKRETLJIVOST – nastaje zato što su stambene zone odvoje od zona rada i ostalih
funkcionalnih dijelova grada
Tijekom 24 sata gustoća stanovništva po zonama se mijenja
Prema WEIR-u (1961) – rezidencijalno, institucionalno, zaposleno, tranzitno i mobilno

Analizom dnevne pokretljivosti stanovništva u gradu utvrđuju se:

1. ukupna masa stanovništva koja sudjeluje u kretanju

2. polazište i odredište kretanja
3. način kretanja
4. vremenska frekventnost kretanja u 24 sata

Dosadašnja proučavanja dnevnih kretanja u gradu pokazala su da na kretanje na rad otpada, u

odnosu prema ostalima, najveći udio putovanja, za mnoge gradove taj udio iznosi i više od 40%
ukupnoga broja putovanja

SOCIJALNA TOPOGRAFIJA GRADA

Prema socijalnim obilježjima grad nije homogen prostor, po svojoj prostornoj diferenciranosti
stanovništva, kao i po socioekonomskim, etničkim, vjerskim, dobnim, jezičnim obilježjima ima
karakter mozaika
Socijalna topografija objašnjava prostorni razmještaj stanovništva s obzirom na njihovu socijalnu
strukturu

Socijalna topografija i društveno-ekonomski razvoj:

- Čvrsto je povezana sa stupnjem društveno-ekonomskog razvoja i urbanizacije

- Osim socijalnih razlika na socijalnu topografiju utječe i etnička i vjerska, rasna i jezična složenost –
na temelju toga se izdvaja nekoliko prostornih cjelina:

a) Europa – prostor koji je u prošlosti bio emigracijsko žarište

b) Angloamerika, Australija, Novi Zeland – njihovu populaciju čini gotovo mahom doseljeno stan
c) Afrika – prisutnost različitih grupa stanovništva
d) Latinska Amerika – različite grupe stanovništva, prostor jake i rane imigracije Španjolaca i
Portugalaca

Socijalna topografija i migracije stanovništva

• Razvijene zemlje – proces metropolitanizacije; populacijsko praženjenje središnjih dijelova, a

stanovništvo se koncentrira u rubnim i prigradskim zonama, a decentraliziraju se i ostale funkcije

• Zemlje u razvoju - slaba društveno-ekonomska razvijenost, većina njih je u početnim fazama

industrijalizacije, stupanj urbanizacije je nizak, javlja se ruralni egzodus
NEKOTROLIRANI RAZVOJ GRADOVA
Posljedica jakog priljeva stan. je prostorno širenje grada nekontroliranom gradnjom i stvaranje
specifične socijalne topografije
Nastaju na rubovima grada podizanjem malih nastambi na uzurpiranu zemljištu

- “squatter” naselja grade se spontano bez plana od otpadnog materijala

Različiti nazivi po zemljama – favelas, barridas, calampas, bustees ….
Socijalni slojevi u gradu

U analizi socijalne topografije grada problem je diferenciranje stanovništva na socijalne klase ili
slojeve
Postoje dva pristupa u diferencijaciji:

1. marksistički koji društvo dijeli na dvije klase: buržoaziju i proleterijat i radnu snagu

2. pristup građanske sociologije – prema kojemu se društvo diferencira po položaju stanovništva na

društvenoj ljestvici, a socijalna ljestvica podijeljena je na tri klase ili sloja: gornja, srednja i donja

Prema navedenoj klasifikaciji društva, u razvijenim zemljama svijeta prevladava stanovništvo srednjih
socijalnih slojeva, socijalna struktura gradova u svijetu mijenja se u skladu s društveno-ekonomskim
razvojem

Analiza socijalne topografije u svijetu

Pristupi u istraživanju socijalne topografije u svijetu su različiti

Socijalna topografija grada najranije se počela proučavati u najrazvijenijim zemljama svijeta, tj u
Americi i Europi.
U američkim gradovima prvi je bio Burgessov model ekološkoprostorne strukture - prema njemu
kvaliteta stambenih zona i prestiž stanovništva u am. gradovima raste s udaljenošću od središta
Hoytov pristup – ističe da se socio-ekonomske grupe, s obzirom na svoj status, nastoje koncentrirati
u sklopu pojedinih sektora u gradu
Schnoreov pristup – usredotočio se na dihotomiju centralnog grada i suurbija, a utvrdio je da
raspored stanovništva s obzirom na njegov socijalni status ovisi o veličini i starosti grada
Tako veći i stariji gradovi imaju “zoning” prema Burgessovu modelu (suburbiji imaju najviši, a glavni
grad niži socijalni status), a obrnuto je s novim i malim gradovima

U latinoameričkim gradovima prevladava polarizacija u malu, ali vrlo bogatu elitu i u općenito
siromašni proleterijat, a važnost srednjih slojeva nije velika
Tehnološkom evolucijom i demografskom ekspanzijom elitne stambene zone počele su se pomicati
od CBD-a po sektorima u smjeru ruba grada
Njihove lokacije preuzimaju niži društveni slojevi i tako nastaju slamovi u gradu

• Podjela stambenih zona u gradovima Latinske Amerike:

1. sektor visokog socijalnog statusa koji se pomiče od jezgre grada, čija područja preuzima
stanovništvo najnižega statusa
2. unutarnji ili “beznadni slamovi”
3. vanjska suburbanizirana zona (“slamovi nade”) s često dobro organiziranim “squatter”
naseljima

Socijalnu topografiju europskih gradova nije moguće prikazati uopćenim modelom zbog velikih
razlika u stupnju urbanizacije

• Npr. u gradovima Velike Britanije postoji sektorski raspored stanovništva s obzirom na njihov socio-
ekonomski status, dok u njemačkim gradovima promjene u zonama nastaju 50-tih godina prošlog
stoljeća - preseljavanje njemačkog stanovništva iz središnjih u rubne zone, uz doseljavanje radnika na
njihova mjesta.

• Socijalna topografija gradova Azije i Afrike, osobito kolonijalnih gradova, vrlo su složene i teško ih
je sistematizirati u obliku uopćena modela
Mnogi azijski i afrički gradovi imaju dvojne strukture – to su kolonijalni gradovi. U njihovoj strukturi
jasno se ističe domorodački dio grada sa svojim obilježjima, pokraj kojeg je dio grada s europskim
obilježjima
U europskom dijelu stanuju srednji i viši slojevi, a u domorodačkom niži

Indijski gradovi također imaju dvojnu prostornu strukturu – stariji domorodački dio i mlađi,
britanski kolonijalni dio grada

Britanski dio grada bio je jasno diferenciran u nekoliko četvrti:

a) cantonment – s vojnim garnizonima i stambenim zonama za časnike

b) civil lines – stambena četvrt za činovnike i njihove obitelji
c) rail colony – željeznička stanica sa skladištima
d) sadr bazar – trgovački centar u središtu

Orijentalni gradovi –dvojna prostorna struktura, uz stare islamske medine, diferencirane na etničke
četvrti bez socijalne segregacije, u kolonijalno se doba razvio europski dio grada, u kojemu su živjeli
srednji i viši slojevi
Kolonijalizam je u zemljama Orijenta narušio sustav socijalne organizacije koja je počivala na
krvnom srodstvu i plemenskoj pripadnosti, a pospješio je razvoj klasne strukture društva
Srednji i viši slojevi pomakli su svoje stambene zone od središta prema rubu grada, a kao posljedica
jake migracije spontano se razvijaju i “divlja” naselja

FAKTORSKA EKOLOGIJA- koncept analize socijalnih područja gdje se socijalna struktura grada
analizira na bazi većeg broja varijabli primjenom faktorske analize, a varijable proizlaze iz tri bazna
socijalna pokazatelja:

1) Ekonomski status
2) Obiteljski status
3) Etnički status

Faktorskom analizom analizirani su brojni gradovi u svijetu – Boston, Chicago, Seattle, San Francisco,
Toronto, Kairo, Beč, Calcutta...
- Za američke gradove, za razliku od europskih, treba posebno istaknuti jak proces segregacije
- Segregacija je jedan od najvažnijih socio-ekoloških procesa, a označava koncentraciju grupe
stanovništva u jednom dijelu grada, tj. podrazumijeva se neravnomjeran raspored pojedinih grupa
stanovništva u gradu

- DNEVNA KRETANJA STAN. U GRADU –relacija stanovanje/rad

MORFOLOŠKA STRUKTURA GRADA

Pod pojmom morfološke strukture podrazumijeva se prostorni raspored i međusobni odnos

morfoloških elemenata u gradskom prostoru. To su zgrade i dr.objekti, ulice, trgovi, parcele, javne
površine ...
U morfološkoj strukturi posebna se pozornost pridaje tipovima zgrada
Prema HOFMEISTERU (1969):

1) položaj kuća u odnosu na ulicu 5) građevni materijal

2) način gradnje duž ulice 6) oblik krova
3) starost zgrada
4) visina zgrada
Morfološka struktura ovisi o PLANU GRADA koji sadrži tri integralna elementa:
ulice i njihov sustav, raspored parcela gradskoga zemljišta i raspored zgrada

Najopširniju sistematizaciju gradova s obzirom na njihove planove dao je TRICART (1954):

HOMOGENI HETEROGENI
Planski Rekonstruirani
Pravokutni (linijski, rebrasti, mrežasti) Polinukleusni
Radijalno-koncentrični (zvjezdasti, kružni) Mrežasti
Neplanski Kružni
Utvrđeni Radijalni
Zvjezdasto oblikovani
Nepravilni

HIJERARHIJA PROSTORNIH PLANOVA U RH (ubaciti sliku)

GRADOVI S PRAVILNIM MREŽAMA ULICA- gradovi centri političke i gospodarske moći, rađeni planski

GRADOVI S NEPRAVILNIM MREŽAMA ULICA- islamski gradovi, srednjovjekovni europski gradovi

Povijesni razvoj: pravilni pravokutni plan se javlja u prethistoriji

Europa: stara Grčka i Rimsko Carstvo
Kina: pravokutna mreža ulica
Amerika: Asteci, Maye i Inke (pravokutna mreža)
Europa: 13. st. njemačka kolonizacija

Plan grada slika!

Renesansa i barok (16. st.): pravilni plan (Europa i Amerika)

16.-18. st. pravilni (“idealni gradovi”): pravokutni i radijalno-koncentrični; grad prilagođen
obrambenim sustavima
19. st. radijalni planovi (pojava željeznice)
Kraj 19. st. koncentrični

Faze razvoja europskog grada:

• Antička faza (Rimsko Carstvo): oblik temelja, zidova i objekata (gradska jezgra ili rub grada)

• Srednji vijek: do 12. st. (gradske zidine i vrata), nepravilna mreža, gradski trg iz kojeg vode glavne
ulice (neki gradovi s više trgova)

Klasifikacija gradova s obzirom na njihovu starost:

Prema HOUSTONU (1953):

1) Nukleusni stadij
2) Formativni stadij
3) Suvremeni stadij

Prema MUMFORDU:

1. gradovi s obzirom na njihovu tehničku opremljenost - eotehnička, paelotehnička, neotehnička i

biotehnička faza
2. gradovi s obzirom na kulturnu pojavu ili pad - eopolis, polis, metropolis, megalopolis, tyrannopolis,
nekropolis

Kulturno-genetski tipovi gradova

1) Europski: srednjoeuropski i zapadnoeuropski, sjevernoeuropski i istočnoeuropski, ruski,

južnoeuropski
2) Angloamerički
3) Australsko-novozelandski
4) Latinoamerički
5) Orijentalni
6) Afrički
7) Azijski: indijski, jugoistočnoazijski, kineski, japanski

Ekološki problemi grada

Grad gusto naseljena, kompaktno izgrađena i funkcionalno dobro organizirana cjelina

Specifični odnosi između ljudi i okoline

• Problemi:

1) degradacija fizičkog okoliša

2) problemi socijalne sredine
3) problemi prostorne organizacije

Fizička degradacija: funkcionalna umjesto humanizirane izgradnje

Veliki problemi nastaju uslijed brze i guste izgradnje
Zagađivanje zraka (plin, dim, prašina): manja insolacija, pojava magle, promjene u temperaturi
Smog = smoke + fog

Zagađivači: promet, industrija, kućanstva

Zagađenost ovisi o veličini grada, zelenim površinama, cirkulaciji zraka i mikroklimi
Zagađivanje i potrošnja vode: razvijeni svijet 600 l/st, najviše industrija
Buka također oblik zagađivanja
Grad od 0,5 mil stanovnika = 1800 t krutog i 190 mil tekućeg otpada dnevno
Problemi socijalne sredine: opadanje zajedništva, smanjenje standarda i društvenog života
Dehumanizacija, degradacija, slamizacija

GRAD I OKOLICA

UTJECAJ GRADA NA OKOLICU

• Sve do 19. st. gradovi su bili jasno izdvojeni od ruralne okolice

• Između njih je postojala fizička međa koji je čini obrambeni sustav s gradskim zidom
• U srednjem vijeku gradski zid je bio i fizička i socijalna međa

Do 19. st. gradovi su bili maleni

iako su bili fizički odvojeni od svoje okolice, s njome su bili čvrsto povezani – razmjena dobara i
usluga
uloga gradske tržnice
grad i okolica činili su funkcionalno jedinstvo
promjene nastupaju s razvojem industrijalizacije – lokacija industrijskih pogona u gradu –
otvaranje radnih mjesta, cirkulacije, migracije iz okolice u grad
 obrambeni se sustavi ruše, a grad se prostorno širi
u razdoblju industrijalizacije grad se širi “unutra”
predindustrijski grad nije mijenjao svoju okolicu, industrijski grad je mijenja

SUBURBANIZACIJA

suburbanizacija (od lat. suburbium, gradska periferija,okolica) - proces migracije stanovništva iz

središta grada na periferiju, u naselja na rubu grada
Zbiva se u gospodarski razvijenijim društvima i odražava težnju za postizanjem veće kvalitete života,
jer se u satelitskim naseljima, osim više razine stanovanja, mogu bolje zadovoljiti i druge potrebe
(npr. škola, socijalni servisi i sl.).

I razvoj tehnologije i promjene u procesu rada omogućuju taj proces (npr. rad iz vlastitog doma)

OBILJEŽJA SUBURBANIZACIJE

U Europi je počela zapošljavanjem seoskog stanovništva u gradu – zbog toga se dio preselio u grad, a
dio se socijalno prestrukturirao – brže se povećavalo stanovništvo grada nego okolice

• U kasnijim fazama vrijednost okolice raste pa se dio stanovništva preseljava iz grada u okolicu

OBILJEŽJA 1. suburbana područja imaju dinamičniji razvoj od centra

2. ubrzano propadanje centra grada (zgrade, raste stopa kriminala, nezaposlenost)

3. ekonomske posljedice – redistribucija troškova i prihoda, prilagođavanje gradskog proračuna,

nove vrste oporezivanja

4.Urbano recikliranje – rekonstrukcija i zamjena starih zgrada, provođenje vremena u centru grada
radi posla...

U analizi suburbanizacije najčešće se primijenjuje postupak koji je u literaturi poznat pod nazivom
“push-pull” – model (npr. Nedostatak stanova u gradu, nezadovoljavajuća opremljenost stanova i
okoliša, nedostatak zelenih površina,dječjih igrališta...)

U analizi suburbanizacije – važnu ulogu ima promet i prerazmještaj stanovništva – porast

stanovništva okolice mijenja gustoću stanovništva čitave aglomeracije što utječe i na druge promjene
– dinamička stambena izgradnja u okolici, a degradacija u gradu

Osim stanovništva suburbaniziraju se proizvodne i uslužne djelatnosti – pojavljuju se novi centri na

rubu grada ili u njegovoj okolici, a s time se povećava važnost CBD-a koji se sve više specijalizira

OKOLICA GRADA – POJAM I PODJELA

Termini - “uža” i “šira” okolica

U definiranju i prostornom razdvajanju okolice ključnu ulogu ima suburbanizacija
OKOLICA je onaj prostor oko nekog grada koji se suburbanizira, što znači da je s gradom
funkcionalno čvrsto povezan svakodnevnim kolanjem ljudi, robe i informacija

S obzirom na to grad sa svojom okolicom čini lokalni ili dnevni urbani sistem
Opće prihvaćeni modeli za izdvajanje okolice ne postoje

GRADSKA REGIJA ILI GRADSKA AGLOMERACIJA

• Gradsku regiju čine dva dijela: grad i okolica

• Grad u gradskoj regiji često dobiva dodatne nazive npr. matični grad, glavni grad, u am. literaturi
metropolis
Izdvajanje gradskih regija:

• Izdvajanje matičnog grada – br. stan, br. r. mjesta

• Izdvajanje okolice – stupanj urbanizacije okolice
• Utvrđivanje integracije između matičnog grada i okolice– migracije selo-grad
• Ukupna veličina gradske regije – ukupan br. stan.

TIPOVI GRADSKIH REGIJA:

1. MORFOLOŠKI: način iskorištavanja zemljišta, način gradnje, veličina, gustoća naseljenosti

 konurbacije u VB,
 urbanizirana područja u SAD-u,
 velika urbana područja u Kanadi,
 gusto naseljeni distrikti u Japanu

2. SOCIOEKONOMSKI: tri grupe kriterija- veličina središnjeg grada, stupanj socioekonomske

preobrazbe okolice, integracija okolice centralnog naselja

- gradske regije u Njemačkoj (Verdichtungsraum i Ballungsgebiet)

- SMLA (Standard Metropolitan Labour Area) I MELA (Metropolitan Economics Labour Areas) u VB
- Metropolitanske regije SAD-a – SMA (Standard Metropolitan Area)
SMSA (Standard Metropolitan Statistical Area)
MSA (Metropolitan Statistical Area)
CMSA (Consolidated Metropolitan Statistical Area)
- CMA (Census Metropolitan Areas) u Kanadi

Verdichtungsraum – pov najmanja 100km2, min 150 000 st., gustoća st. 1000 st/km2 gustoća st
radnih mjesta najmanje 1250 km2

Ballungsgebiet – veća prostorna jedinica s najmanje pola milijuna stanovnika i gustoćom najmanje
1000 st/km2; jezgru čini jedan grad ili više njih; najveći Rhein-Ruhr, Rhein-Main, Rhein-Neckar

SATELITSKI GRADOVI
To su naselja koja po svojim obilježjima i veličini imaju gradski karakter, a nalaze se unutar mreža
gradske regije i funkcionalno su čvrsto povezani s matičnim gradom

OBILJEŽJA SATELITSKIH GRADOVA:

Mogu imati razne funkcije, ali najčešće su to stambena naselja ili tzv. “spavaonice” matičnoga grada.
Osim pojma satelit – u svjetskoj literaturi koristi se i naziv trabant
- TRABANT – veće gradsko naselje, udaljeno od matičnog grada i funkcionalno samostalniji
- U Americi razvoj prigradskih naselja imao je drugačija obilježja – radi se o planskom razvoju naselja
zvanih SUBURBIJ jer ruralnih naselja nije ni bilo

SUBURBIJ je naselje unutar gradske regije, a satelit izvan nje

“COMPANY TOWNS”

• Gradnja novih gradova u SAD-u počinje vrlo rano

• Godine 1939. propisana je izgradnja 214 planski izgrađenih gradova, a više od polovice su bili
“company towns” (sagrađeni na poticaj industrijskih poduzeća) - Leverkusen, Njemačka
Farmaceutska industrija BAYER
“GREENBELT TOWNS”

• Podizani su 1930.-tih za potrebe srednjih socijalnih slojeva (pr. Maryland)

MEGALOPOLISI -velika, povezana, urbana područja s 25 milijuna stanovnika.

U svijetu ih danas ima:

1. Europski megalopolis

“BLUE BANANA" - od Liverpoola, preko Londona, Randstadt Hollanda do Ruhra i dalje do Italije
obuhvaćajući i urbanu regiju (Milano-Torino-Đenova)

2. BOWASH (SI SAD-a od Bostona do Washingtona)

3. Megalopolis Velikih jezera - Chicago, Montreal, Ottawa,Toronto, Detroit, Cleveland, i dr.)

4. SAN-SAN u Kaliforniji od San Francisca do San Diega

5. Tokaido megalopolis u Japanu ,

6. Kineski megalopolis s centrom u Šangaju

7. U Južnoj Americi u Brazilu između Rio de Janeira i Sao Paola

TEORIJE I MODELI RAZVOJA GRADSKIH REGIJA I AGLOMERACIJA

Opće prihvaćen deskriptivni model razvoja gradskih regija i aglomeracija – model kojeg su razvili
nizozemski i britanski geografi koji razvoj aglomeracije dijele u 4 faze:

• FAZA URBANIZACIJE
• FAZA SUBURBANIZACIJE
• FAZA DESUBURBANIZACIJE
• FAZA REURBANIZACIJE

- Promjene u razvoju stanovništva u matičnom gradu i okolici kroz navede razvojne faze posljedica su
prostornog prerazmještaja migracija i nejednakog prirodnog priraštaja

Odnos broja i udjela ukupnog stanovništva važan je indikator razvoja aglomeracije – tako npr. U zreloj
fazi suburbanizacije stanovništvo okolice nadmašuje ukupno stanovništvo matičnih gradova

Općenito se može reći da faza urbanizacije i reurbanizacije uvjetuje centralizaciju, a suburbanizacija i

desuburbanizacija decentralizaciju

Proces metroploitanizacije u Europi će jačati, kao i u svijetu, s tendencijom decentralizacije

• DESUBURBANIZACIJA – razvojna faza aglomeracije s tendencijom dekoncentracije i decentralizacije

• REURBANIZACIJA – poboljšavanje uvjeta stanovanja, humanizacija okoliša, promjena načina života,

otvaranje novih radnih mjesta

• TEORIJA REGULACIJE – ističe međuovisni razvoj društva i razvoj prostora

PLANSKO UREĐENJE GRADSKIH REGIJA

• Proces industrijalizacije utjecao je na plansko uređenje grada

 • Mnogi gradovi u svijetu podignuti su planski prema modelima koji su vrijedili za određena
razdoblja i kulturnu sredinu
• Prve ideje o uređenju postojećih aglomeracija javljaju se u zemljama jake industrijalizacije i
urbanizacije – VB

Fordistički grad- grad ima svoju specifičnu strukturu i razvoj koja se očituje u socijalnoj topografiji ili
izgradnji, tj. getima i slamovima, stambenim blokovima i naseljima za niže slojeve stanovništva
Postfordistički grad – novi oblici organizacije policentrične strukture grada sa novim središtima

PLANSKE MJERE:

• RESTRIKTIVNE – razne mjere koje zabranjuju ili sputavaju koncentraciju, npr. Mjere zabrane
širenja poslovnih prostora ili doseljavanja putem visokih poreza
• POTICAJNE – one koje potiču iseljavanje stanovništva iz grada ili decentralizaciju pojedinih
djelatnosti
• MJERE DECENTRALIZACIJE – tu se misli na konkretne urbanističke planove širenja i
strukturiranja aglomeracije

PET MODELA DECENTRALIZIRANOG RAZVOJA AGLOMERACIJE:

1. Izgradnja satelita – planskim akcijama podižu se satelitska naselja koja preuzimaju dio funkcija
matičnog grada

2. Model radijalnog razvoja – gradovi se često spontano šire radijalno uzduž prometnih linija

3. Model kružnog razvoja – predviđa planski razvoj nekoliko novih gradova u obliku prstena

4. Model kompaktnog razvoja- predviđa širenje grada na rubovima matičnog grada kako bi se
zadržala kompaktnost

5. Model linearnog grada – razvoj duž prometne arterije gdje se uz jednu prometnu liniju protežu
stambene zone, a s druge proizvodne djelatnost

GRAD I REGIJA

Između grada i okolnog prostora vlada komplementarni funkcionalni odnos

Žarišna uloga grada u prostoru može se razmatrati s dva aspekta:

1. žarište socijalno-ekonomske transformacije – kao posljedica zapošljavanja ruralnoga stanovništva

u gradu i kao glavnog inicijatora i nosioca funkcionalnih odnosa u prostoru

2. žarište u funkcionalnoj organizaciji prostora – očituje se u organizaciji materijalne proizvodnje i

uslužnih djelatnosti

Gradska ili nodalna regija

područje pod neposrednim utjecajem grada, odnosno područje koje je sraslo s gradom te mu
gravitira (gravitacijsko područje)

središnji grad (lat. nodus – čvorište) nameće kretanje ljudi i dobara

Za nodalnu regiju se koriste i termini funkcionalna ili polarizacijska regija

ODREĐIVANJE NODALNIH REGIJA

Temelji se na analizi prostorne cirkulacije ljudi, robe i informacija

• U određivanju nodalnih regija u praksi se primjenjuju analitički i sintetički postupci, pri čemu se
mogu uzimati kvalitativni i kvantitativni pokazatelji funkcionalnih veza u prostoru

• Problem određivanja granica nodalnih regija – jednostavni gravitacijski areali (na bazi jednog
pokazatelja/ funkcije) ili sinteza više gravitacijskih areala kod kojih postoji problem da se gravitacijski
areali ne poklapaju pa se određuje “srednja granica”

Primjer: THÜNENOV MODEL IZOLIRANE DRŽAVE(zone različitog iskorištavanja zemljišta:

market- mljekarstvo 1. krug,šumarstvo, uzgoj žitarica, stočarstvo zadnji krug)

NODALNA HIJERARHIJA

 obuhvat nodalne regije ovisi o veličini grada i broju njegovih funkcija

 stupnjevanjem centraliteta (nodalna hijerarhija) dobije se red veličina:
mjesno, područno, općinsko, regionalno, makroregionalno, nacionalno i internacionalno
(svjetsko) središte

URBANI SUSTAV - sustav gradova koji su međusobno povezani, odn. poredak gradova po rangu u
mreži naselja

NODALNI I URBANI SISTEMI

Svako naselje u prostoru može se shvatiti kao čvorište u kojem počinje ili završava prostorna
cirkulacija, pa se čvorište definira kao lokalitet na kojem počinje ili završava bilo kakva interakcija u
prostoru
Sva čvorišta u prostoru povezana su u funkcionalni sustav

• NODALNOST – zbroj svih interakcija jednog čvorišta sa svim drugim čvorištima u regiji, raste s
veličinom naselja

Razlike između pojmova nodalnost i centralnost

NODALNOST – odražava ukupno ili apsolutno značenje nekoga čvorišta ili centra, dok CENTRALITET
ima relativno značenje, što znači da tu nisu uključene interakcije u funkciji opskrbe stanovništva
centra, nego samo njegova gravitacijska područja

VELIČINA NODALNE REGIJE ovisi o značenju čvorišta, što znači da su manje nodalne regije
funkcionalno vezane za veća čvorišta, tako u prostoru postoji više nodalnih regija, odnosno više
manjih nodalnih regija čini jednu veću.

Najmanje čvorište može biti seosko gospodarstvo, a najveće – najveći grad na svijetu ili svijet kao
cjelina

OBILJEŽJA URBANIH SISTEMA

URBANI SISTEM se može definirati kao skup gradova koji su međusobno povezani interakcijama
Urbani sistem se razvija i djeluje kao funkcionalna cjelina, iako ga čini veći broj gradova koji su
elementi istoga sistema

• Urbani sistemi odražavaju način valorizacije nekog prostora i način iskorištavanja njegovih prirodnih
izvora.

Urbani sistemi- monocentrični, duocentrični, policentrični

URBANI SISTEM – monocentričan - 1 grad dominira veličinom i funkcijama
tipičan za male zemlje (Austrija – Beč, Portugal – Lisabon, Hrvatska – Zagreb), ali i neke veće
(Francuska – Pariz, Engleska – London, Argentina –Buenos Aires)

duocentričan ukoliko 2 grada dominiraju veličinom i funkcijama

primjeri su Španjolska (Madrid i Barcelona), Japan (Tokio i Osaka), Brazil (Sao Paulo i Rio de Janeiro)

policentričan ukoliko ima više podjednako velikih i važnih gradova (Njemačka, SAD, Kanada)

Glavna obilježja urbanih sistema čine tri bitne dimenzije:

1. HIJERARHIJSKA ILI VERTIKALNA – funkcionalna međuzavisnost centara

2. PROSTORNA ILI HORIZONTALNA – veličina gravitacijskog područja (lokalni ili dnevni, regionalni,
nacionalni, svjetski) ili topološka obilježja

3. VREMENSKA ILI POVIJESNA – razdoblja s obzirom na stupanj društveno – ekonomskog razvoja,

način organizacije proizvodnje i razmjene dobara, oblik prostorne ekspanzije

Kod vremenske dimenzije urbanih sistema postoje 4 razdoblja:

Predmerkantilističko – razvijaju se u tradicionalnim agrarnim društvima,Interakcija između naselja

bila je slaba

Merkantilističko – razvoj pod jačim razvojem trgovine, kompletirana urbana mreža u svijetu

Kolonijalno – razvijaju se s kolonijalnom ekspanzijom u 19. st. teritorij se okupira i nad njima se
uspostavlja civilna i vojna vlast

Postkolonijalno – razvijaju se u zemljama koje su se dekolonizirale, potiče se razvoj drugih

regionalnih centara

ANALIZA NODALNIH I URBANIH SISTEMA

Struktura prostornih sistema može se mijenjati djelovanjem unutarnjih i vanjskih čimbenika, a

posebnu važnost imaju prostorne varijable

GLAVNI ELEMENTI PROSTORNE STRUKTURE jesu točke, linije i površine.

TOČKE predstavljaju gradove, sela ili gospodarstva

LINIJE prometne ili telekomunikacijske veze

POVRŠINE njihove areale, odnosno gravitacijska područja

• Točke mogu biti polazišta, odredišta i sjecišta kretanja, linije povezuju dvije točke, a povezivanjem
se stvara mreža, dok su površine određene nekim granicama
Te granice mogu biti fizičke barijere (živice, ograde) ili umjetno stvorene granice (političke)

ANALIZA NODALNE REGIJE KAO OTVORENOG SISTEMA obuhvaća 6 elemenata:

1. Kretanja 4. Hijerarhija

2. Mreža 5. Površine

3. Čvorišta 6. Difuzija
TEORIJA CENTRALNIH NASELJA

Nastala između dva svjetska rata, osnivač je Walter Christaller– razradio teoriju teoriju lokacije
tercijarnih djelatnosti i centralnih naselja

- U svojoj teoriji prostorni razmještaj centara dovodi u vezu s njihovom osnovnom funkcijom, a
osnovna funkcija je opskrba stanovništva “centralnim uslugama” i “centralnom robom”

- Prema tome razmještaj centara u prostoru mora biti takav da što manji broj većih centara
opskrbljuje što veći broj manjih centara na što manjoj udaljenosti

To je oblik šesterokuta s time da su manji centri raspoređeni u heksagonu, a veći je centar u njegovu
središtu

Centralna naselja višeg stupnja imaju više funkcija i veće gravitacijsko područje, a između centralnih
naselja postoji funkcionalna hijerarhija

FUNKCIONALNA HIJERARHIJA pokazuje koliko centara nižeg stupnja funkcionalno ovisi o centru višeg
stupnja centraliteta, odnosno njemu gravitira
Hijerarhija se provodi na opskrbnom ili tržišnom principu, na prometnom i upravnom ili
administrativnom principu

PRAVILO REDA VELIČINE GRADOVA

Težište analize je na veličini centara, uz pretpostavku da je veličina odraz funkcija centara u urbanom
sistemu

1. PRAVILO REDA VELIČINE – njemački geograf F.AUERBACH uočio je da u prostoru postoji određena
ovisnost između veličine i broja gradova
- Prema ovom pravilu može se očekivati da će jedan grad u nizu gradova neke zemlje ili regije,
poredanih po veličini, imati onolik broj stanovnika koliko ima najveći grad, podijeljen s rednim brojem
toga grada u nizu gradova

2. ZAKON PRIMARNOGA GRADA – američki geograf JEFFERSON upozorio je 1939. na nepravilne

urbane sustave s obzirom na odnos veličine gradova
U pojedinim zemljama se veličinom ističe glavni grad dok su ostali znatno manji i tu je pojavu nazvao
ZAKONOM PRIMARNOG GRADA objašnjavajući je političkim, gospodarskim i općenito društvenim
značenjem glavnoga grada
PRIMJERI: Francuska, VB, Mexico, Argentina, Rumunjska

3. EVOLUTIVNI MODEL REDA VELIČINE GRADOVA

- Red veličine gradova u mnogim zemljama odstupa od idealnih pravilnosti

- Prema Berry-ju pravilan red veličine gradova imaju urbani sistemi većih zemalja, koje imaju dugu
povijest urbanog razvoja i koje su politički i ekonomski kompleksnije
- Npr. SAD, Brazil, Kina, Indija, JAR..
- Nepravilne oblike imaju urbani sistemi manjih zemalja kratkog urbanog razvoja, politički i
ekonomski jednostavnije

koncept optimalnog reda veličine gradova (tipovi –pravilni, prijelazni i nepravilni red veličine gradova)

indeks urbane primarnosti (Austrija 7, Mađarska 8,4, Francuska 7,4)

Koncept centar-periferija (Friedmann)- četiri stadija u evoluciji prostorne organizacije u procesu

nacionalnog razvoja
 1) relativna nezavisnost lokalnih centara, bez hijerarhije, tipična predindustrijska struktura,
svaki grad-centar male regije
2) pojava jakih jezgara, početna industrijalizacija, pojava periferije, koncentracija u jezgru,
nacionalna privreda ograničena na jednu metropolitansku regiju
3) nacionalne + periferne jezgre, sekundarna jezgra smanjuje periferiju na male
metropolitanske periferije
4) funkcionalni nezavisni sistem, integrirana nacionalna ekonomija

regionalni razvoj dovodi u vezu s prostornom organizacijom

4 tipa regija:

1. regije jezgre (na više razina)

2. prijelazne regije s tendencijom poboljšanja (posebno razvojne osovine)
3. prijelazne regije s tendencijom stagnacije (periferne, pretežno agrarne regije stare
naseljenosti)
4. regije mlađe kolonizacije

• koncept jezgra-periferija primjenjiv na više razina

Koncept depolarizacije (Richardson, 1980)

– proces polariziranog razvoja je vremenski ograničen i ,s vremenom, sile decentralizacije će

smanjivati polarizaciju i regionalne razlike

• 4 faze razvoja:

1. regionalna koncentracija (dihotomija centarperiferija)

2. intraregionalna decentralizacija
3. interregionalna decentralizacija
4. razvoj stabilnog urbanog hijerarhijskog sistema

TEORIJA GRAFA

Začetnik matematičar Leonhard Euler

• Primjena grafa u geografiji dolazi do izražaja u analizi prometne mreže, prostorne cirkulacije, a
osobito u određivanju i analizi nodalnih regija

• U geografskom smislu graf je skup geografskih lokaliteta međusobno povezanih brojnim vezama u
sistem
Graf se prema tome sastoji od ČVORIŠTA i VEZA
Analiza mreža osniva se na trima osnovnim parametrima: broju čvorišta, broju veza između njih i
broju neovisnih subgrafova u mreži
Svrstavaju se u mjere stupnja povezanosti, mjere centralnosti i mjere oblika mreže

Elementarne topološke mjere povezanosti su:

1. beta-indeks – pokazuje odnos broja veza i čvorišta u mreži

2. alfa-indeks – pokazuje odnos između zapaženog broja krugova i maksimalnog broja krugova koji
može imati jedna mreža

3. gama-indeks - pokazuje odnos između zapaženog broja veza i maksimalnog broja veza u mreži
grafa
GRAD I REGIONALNI RAZVOJ

problem nejednakog regionalnog razvoja – posljedica ekonomskih, socijalnih i političkih faktora te

raznovrsnosti prirodne osnove
• predindustrijsko razdoblje: heterogenost prirodne osnove→ nejednaki razvoj
• industrijsko razdoblje: jačanje regionalnih razlika
• urbano bazirana industrija → jači razvoj gradova, zaostajanje ruralnog prostora

– razvijene, urbano-industrijske regije

– nerazvijene (slabije razvijene) regije

• ključna uloga gradova – utjecaj na okolicu → širenje inovacija i razvojnih impulsa

TEORIJA POLARIZIRANOG RAZVOJA

javlja se 50-ih godina 20. st.; pokušava objasniti nejednaki regionalni razvoj
na toj teoriji zasnivaju se mnogi instrumenti planske politike

• njezin razvoj – kroz nekoliko koncepata:

1. kružne kumulativne kauzalnosti

2. polova rasta
3. polariziranih regija
4. centara rasta/razvoja

1. Koncept kružne kumulativne kauzalnosti

ekonomski razvoj se u prostoru širi preko točaka, čvorišta odnosno polova

pritom dolazi do izražaja proces kružne kumulativne kauzalnosti: posljedica – nejednaki regionalni
razvoj

Myrdal (1957) – tijek kapitalističkog razvoja produbljuje međuregionalne nejednakosti

dvije grupe efekata: efekti “ispiranja” (backwash effects) i efekti širenja (spread effects)

– kod spontanog razvoja – efekti “ispiranja” snažniji od efekata širenja → potreba za planskim
mjerama

Hirschmann (1958) – polarizacijski efekti i efekti “prokapljivanja” (trickling-down effects)

2.Koncept polova rasta

F. Perroux (1950) - pôles de croissance; primijenjen u praksi kao instrument planske politike
gospodarski se razvoj širi preko određenih točaka, tj. polova rasta
apstraktan funkcionalni ekonomski prostor

• pol – “motorna” jedinica koja potiče ekonomski razvoj (jedno poduzeće, grupa poduzeća ili sektor
industrije) –jedinica postaje pokretačka snaga kada je sposobna utjecati na druga poduzeća tako da
se ona povećavaju, mijenjaju svoju strukturu, organizaciju, pospješuju napredak

poticajni efekti i efekti “kočenja”

kasnije dopune koncepta: od početnog apstraktnog ekonomskog prostora prema konkretnom,

stvarnom razvoju (umjesto sektoralnog, sektoralno-regionalni karakter)
zajedničke spoznaje Myrdala, Hirschmanna i Perrouxa:

1. u topološkom apstraktnom prostoru ne dolazi do stvaranja jednakih ekonomskih jedinica;

dominirajuće i ovisne jedinice čine neuravnoteženi, međuzavisni polarizirani sustav

2. ekonomski razvoj je rezultat neuravnoteženja, a pokreće kružni, kumulativni sistem u jednom

pravcu; polarizacija i uravnoteženje su sagledani u funkciji ekonomskog rasta

3. presudni faktori za neuravnoteženje su: inovacije, interindustrijska isprepletenost i povezanost (s

unutrašnjim i vanjskim efektima) te odluke poduzeća

4. neuravnoteženi (polarizirani) razvoj manifestira se u stvarnom prostoru, među pojedinim regijama,

zemljama pa i kontinentima; polarizacija je posljedica, ali i funkcija razvoja jer u različitim prostorima
utječe na rast (razvoj)

2.A Koncept industrijskog kompleksa

koncept polova rasta potakao ideju da su neki tipovi industrija vrlo pogodni za poticanje ekonomskog
rasta → koncept ind. kompleksa

prema Isardu, “industrijski kompleks” je skup djelatnosti koje djeluju na određenoj lokaciji i pripadaju
grupi djelatnosti koje služe za proizvodnju, trgovinu ili druge odnose (npr. prerađivački lanac od jedne
sirovine do različitih finalnih proizvoda)
obuhvaća jedno područje uske tehničke, tržišne i lokacijske međuzavisnosti i komplementarnosti
uzima u obzir saznanja teorije lokacije
uključuje konkretnu, regionalnu dimenziju
sagledava regionalne i vremenske razlike, tj. uzima u obzir sile i mehanizme koji djeluju u različitim
vremenima i prostorima
primjena u regionalnom planiranju u bivšem SSSR-u (industrijski, ekonomski rajoni)

3.Koncept polariziranih regija

Boudeville, 1966. izvorni koncept polova rasta primjenjuje na geografski prostor i regiju
(regije: homogene, polarizirane i planske)
polarizirana regija: skup elemenata međusobno zavisnih u određenoj hijerarhiji (npr. hijerarhija
naselja) – jedan centar sa svojim gravitacijskim područjem
polarizaciju ne shvaća kao rast sektoralnog pola koji putem “motornih jedinica” potiče razvoj, već
kao dominaciju velikog grada koji preko svojih satelitskih naselja utječe na regionalne i ekonomske
procese razvoja (veliki grad je pol razvoja, a sateliti polovi rasta)

4.Koncept centara rasta (razvoja)

umjesto pola, naglašava se centar, odnosno grad

Hansen (1972.) pol rasta definira kao urbano središte ekonomskih djelatnosti koje može postići
samostalni razvoj do stadija kada se rast širi u polariziranu regiju ili u druge, slabije razvijene regije

bitan faktor nejednakog razvoja je nejednaki razmještaj centara (gradova)

Primjena koncepta centara razvoja u regionalnom planiranju

sredstvo za oživljavanje razvoja slabije razvijenih regija (uspješniji razvoj ako su pod utjecajem
gradskih privreda)

• jedan od instrumenata planske politike razvoja

• razlike u primjeni:

– slabije razvijene zemlje – u funkciji integracije pojedinih regija u cjelovit ekonomski razvoj
– razvijene zemlje – smanjiti regionalne disparitete