1.

RAZLIKA IZMEĐU URBANE EKONOMIJE I URBANE EKONOMIKE

URBANA EKONOMIJA (URBAN ECONOMY) je stvarna ekonomija nekog društva i

njezina struktura.

URBANA EKONOMIKA (URBAN ECONOMICS) je znanstvena ekonomska disciplina

(ekonomika) koja se bavi proucavanjem urbane ekonomije i njezinih zakonitosti.

2. PROSTORNI MODEL RAZVOJA (objasniti)

Nastale su 3 nove teorije: teorija pola rasta, teorija eksportne baze i teorija središnjeg mjesta.
Namjera je bila uspostaviti uravnotežen razvitak. Teorije su pružile dobar rezultat u
razmještaju gospodarskih i usužnih aktivnosti u prostoru regije.

Teorija središnjeg naselja- temeljna funkcija grada je opskrba lokalnog područja robom i
uslugama. Grad se nalazi u središtu komplementarne regije, a naselja su oko njega. Naselja
razlikujemo po broju i vrsti funkcija (christallerova hipoteza)

Policentrični razvojni model- dio je dinamične stvarnosti svijeta, prihvaća se potreba

razmještaja ekonomskih i drugih aktivnosti, njihova pokretljivosti pomicanje težišta
aktivnosti iz jednog središta, te nastanak novog središta. Okrenut je budućnosti i dugoročnom
uočavanju promjena i razvoja. Primjenjuje se u istraživanju mikro i makro lokacija.

Osovina razvitka- čvrsta i postojana cjelina na višem stupnju gospodarske razvijenosti. Visok
stupanj infrastrukturne povezanosti. Nastaje na prirodnoj pogodnosti ili ih stvara čovjek.

Model obalne ekonomije- nastaje kao posljedica svjetskog procesa litoralizacije. Smanjuje
udaljenosti i uvodi nova mjerila u raspored gospodarskih čvorišta.Litoralizacije i osnivnje
razvojnih čvorišta na morskim obalama daje poseban biljeg te se očituje u naglom razvitku
posredničkih djelatnosti i komunikacije.

3. ZAKONITOSTI U PROSTORNOJ EKONOMIJI

Prijevoz kao važan lokacijski čimbenik; danas je svim prijevoznim sredstvima zajedničko da
se određena udaljenost izražava određenim troškovima koji utječu na lokacijsku optimalnost.
Veliku ulogu još imaju troškovi energije i drugo.

4. EKONOMIJA RAZMJERA

Zakon ekonomije razmjera može iskazivati određenu relativnost, posebno kada se

komparativno vrednuju određene veličine kapaciteta proizvodnje. To su slučajevi kada se
veličina kapaciteta prilagođuje tržišnom ograničenju.

S prostornog gledišta, zakon ekonomije razmjera znači da veće ekonomske efekte pruža ona
lokacija koja ima veći prostorni kapacitet.
5. LOKACIJSKA USTRAJNOST

Težnja neke djelatnosti koja je primjereno smještea u prostoru da ostane na tome mjestu na
kojem jest i bez obzira na promjenu uvjeta smještaja. Lokacija ustrajnost je vezana uz
određene količine fiksnih fondova koji utječu na njihovu nepokretljivost.

Suvremena tehnologija utječe na sve veću pokretljivost određenih poslovnih jedinica, dok s
druge strane na nepokretljivost djeluje određena prostorna vezanost uz infrastrukturne
pogodnosti i vezanost uz neku djelatnost na postojećoj lokaciji.

Čimbenici koji utječu na lokacijsku ili prostornu ustrajnost mogu biti kvantitativni i
kvalitativni. Kvantitativni proizlaze iz fizičke vezanosti određene aktivnosti uz lokaciju na
kojoj je smještena. Kvalitativni ne mogu se kvantificirati jer su psihosocijalne i neekonomske
naravi.

6. EKSTERNA EKONOMIJA

Prednosti koje jedna ekonomska jedinica pribavlja drugoj jedinici, a da pri tome druga
jedinica nije podnijela nikakve troškove. Razlikujemo interne i eksterne ekonomije. Interna
ovisi o vlastitoj sposobnosti, a eksterne o napretku cijele pripadajuće grane. Postoje dva tipa
eksterne ekonomije: lokalizacijska i urbanizacijska ekonomija.

Lokalizacijska ekonomija odnosi se na efekte u proizvodnoj jedinici koji su posljedica

uspjeha jedne proizvodne grane na nekoj lokaciji.
Urbanizacijska ekonomija se odnosi na efekte koji se u sklopu određene ek. Jedinice
pojavljuju zbog urbanih koncentracija ekonomskih i neekonomskih djelatnosti koje utječu na
trajni rast gospodarstva grada i njegovog sustava.

7. ODNOS PROSTORNE I URBANE EKONOMIKE

Prostorna ekonomika grana se na nekoliko različitih prostornih ekonomika u kojima je

osnovni fenomen prostor, koji se u njima na različite načine manifestira kao čimbenik
ekonomskog djelovanja.

Urbana ekonomika jedna je od grana prostorne ekonomike u kojoj se prostor kao urbani
prostor manifestira kao čimbenik urbane ekonomije po kojemu se u gradu stvaraju određeni
ekonomski odnosi. Primjenjena je prostnornoekonomska disciplina, oslanja se na prostornu
ekonomiku kao matičnu disciplinu. Samostalna je i ima jasne predmete bavljenja i metodu
rada.

Prostor kao temeljni fenomen prostornih ekonomija element koji u osnovi povezuje sve
prostorne ekonomije, ali je također činjenica da se prostor u svojoj objektivizaciji pojavljuje
na različite načine u različitim prostornim ekonomikama. (pročitati)
8. RAST GRADA

Indikator kojim se mjeri rast grada je porast broja stanovnika koji žive u gradu. Stanovništvo
u gradu, raste porastom gradskog gospodarstva. Problem odnosa između broja stanovnika
grada i gradskog prostora te problmi definicije grada s gledišta odnosa između sela i grada. O
veličini gradova raspravlja se na temelju distribucije čimbenika.

9. DEMOGRAFSKI RAST GRADOVA

Mjeri se stupnjem urbanizacije, koji pokazuje porast udjela urbane populacije u ukupnoj
populaciji neke zemlje u određenom razdoblju. Prema prognozi UN-a stopa urbanizacije
2025. treba iznositi više od 60%.

10. EKONOMSKI RAST GRADA

Povećanje ukupne vrijednosti outputa; porast ukupnog dohotka koji je u gradu ostvaren u
određenom vremenskom razdoblju. Može se mjeriti pomoću čistih kvantitativnih jedinica

11. SUBURBANIZACIJA

Disperzija rezidencijalnog stanovništva i radnih mjesta oko urbanog područja. Ne odnosi se

na granice jurisdikcije, već na kvantitativnu mjeru tog koncepta. To je fenomen 20. stoljeća.
Proces koji „rađa“ grad.

Suburbanizacija- prorjeđivanje grada. Kao odgovor na visoke cijene zemljišta i stanovanja u

središtu grada javlja se proces suburbanizacije. To je širenje grada koje počiva na rahloj
strukturi i nižim cijenama zemljišta. Česti razlozi su i tehnološke promjene, nepodnošljivo
susjedstvo ili komoditet življenja u mirnim prostorima predgrađa.

12. KOMUNALNO GOSPODARSTVO

Ljudske potrebe su različite. Dijelimo ih na primarne i sekundarne potrebe. Komunalne

potrebe su energija, voda, čistoća, odvodnja…

Komunalno gospodarstvo se odnosi na djelatnost pružanja komunalnih usluga, a druga na

financiranje i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture. Obavljaju se kao javna
služba. To su oprskba pitkom vodom, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, prijevoz
putnika u javnom prometu, održavanje čistoće, javnih površina, groblja, krematorija, javna
rasvjeta itd.

Financiranje izgradnje objekta i uređaja komunalne infrastrukture po svom karakteru je

dugorčniji zahvat. Dvije vrste prihoda komunalnog gospodarstva: komunalni doprinosi i
komunalna naknada
13. KOMUNALNA NAKNADA I ZEMLJIŠNA RENTA

Komunalna naknada čine je javna novčana davanja za odvodnju atmosferskih voda,

održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta, održavanje groblja i javne
rasvjete koju plaćaju korisnicistambenog, poslovnog i garažnog prostora, te korisnici
građevinskog zemljišta za obavljanje poslovnh djelatnosti i neizgrađenog građevinskog
zemljišta.

Zemljišna renta; zemljište u središtu grada je najskuplje, tj. najvrijednije. Vrijednost opada od
središta prema rubnim zonama grada. Gradiranje vrijednosti zemljišta mijenja se s
promjenom pristupačnosti između središta grada i različitih točaka u gradu.

Zemljišna renta primjenjuje se na poljoprivrednom zemljištu. Ovisi o stupnju plodnosti

poljoprivrednog tla. To je cijena koja se plaća zemljovlasniku koji je ustupio zemlju drugoj
osobi.

14. ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA VISINU GRADSKE RENTE (nabroji 3 do 4

primjera)

Prometna dostupnost, blizina parkirališta, povijesne i kulturne znamenitosti grada, mogućnost

izbora svih vrsta usluga, atraktivne pješačke zone, blizina javnog prometa

15. ŠTO SU KREATIVNI GRADOVI

Možemo ih definirati kao dinamična mjesta eksperimentiranja i inovacije, gdje nastaju nove
ideje i gdje se sastaju ljudi sa svih područja života kako bi od svojih zajednica stvorili što
bolja mjesta za život, rad i igru.

To su urbane sredine koje posjeduju težu infrastrukturu, kulturne ponude, komunikacijske

kanale visokog stupnja; kapacitete koji omogućuju politikama da pretvore gradsku povijest u
„imidž“, urbanu kulturu, sustave vrijednosti i životne stilove primjerene kreativnosti u gradu.

16. URBANI IDENTITETI

Prepoznatljivost gradova po njihovoj osnovnoj odrednici.

 Prijestolnica (nazočnost nacionalnih institucija, medija, stranih predstavništva)

 Administrativna središta
 Sveučilišni grad
 Komercijalni grad
 Turistički grad
 Grad sjecišta
 Industrijski grad
 Multikulturalni grad
17. GRADOVI AKCIJE

Gradovi pokretači; to su gradovi s visokom razinom gospodarske aktivnosti, velikim brojem

inovacija, visokom stopom zaposlenosti, dobrim planiranjem budućnosti, inovativnim
modelom razvoja, s poduzetničkom orijentacijom.

18. RAZLIKE IZMEĐU GLOBALNIH I POSTINDUSTRIJSKIH GRADOVA

Globalni grad Postindustrijski grad

Populacija Rastuća populacija od
1990ih
Zaposlenost Raznolika baza zaposlenosti
Potražnja za nekretninama Visoka vrijednost i potražnja Napuštena područja i
za zemljištem i
nekretninama u središtu
grada i izvan njega
Susjedstvo Polarizirana susjedstva
Glavni izazovi Prevladati rastuću
polarizaciju između jako
bogatih i jako siromašnih
Opadajuća populacija
Smanjena baza zaposlenih
zbog zatvaranja glavnih
industrija
nekretnine u središtu grada
Susjedstva s jednom klasom
Vratiti zaposlenost i
odlazeće stanovništvo u grad

19. KULTURNE I KREATIVNE INDUSTRIJE

Omogućavaju kreativno izražavanje i stvaranje koje im donosi financijsku i drugi oblik

dobiti. To su industrije koje glavni financijer kreativnosti igraju važnu ulogu u promicanju i
marketingu kreativnosti, potiču kreativnost razvijanjem projekata, davanjem povjerenja
talentima, savjetovanjem ili poticanjem kreativne suradnje.

20. KREATIVNI GRADOVI

Gradovi koji okupljaju pojedince sklone kreativnosti i potiču njihovo daljnje stvaralaštvo.
Može se njegovati virtuozni krug, jer ovi kreativni ljudi okupljeni na specifičnom mjestu
stvaraju sinergiju i plodne suradnje, promičući daljnju kreativnost.

Izvor kreativnosti može biti samo društvo, što se očituje kroz obrazovni sustav, dostupnost
kreativnih sadržaja, zakonodavstvo, poticajne mjere lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlasti.

21. DESET KAPITALA KREATIVNOG GRADA

Ljudski kapital, socijalni, kulturni kapital, intelektualni kapital, znanstveni i tehnički kapital,
kapital kreativnosti, demokratski kapital, financijski kapital.
22. INDEKS KREATIVNOSTI

Kreativnost postaje dominantni pokretač gospodarskog razvoja, nastoji se izraziti brojčano.

Indeks kreativnosti: ima za cilj bilježiti karakteristik socio-kulturnih parametara i ilustrirnje
odnosa različitih faktora koji doprinose kreativnosti, te sastaviti popis elemenata koji će
privući kreativnu klasu na lokaciju.

23. KREATIVNA KLASA

Izraz koji je američki ekonomist Richard Florida upotrijebio kako bi opisao pojedince i drua
zarađivanje za život preko poslova koji zahtijevaju ne samo visoko obrazovanje, već i smisao
za kreativnost. Karakteristike takvih ljudi su: Individualnost, vladavina talenta, raznonlikost i
otvorenost.

24. TRI T-KREATIVNE KLASE (navedi i objasni)

Tehnologija- sveučilišta su središta za najnaprednija istraživanja u područjima od softwera do

biotehnologije, te važnih izvora novih tehnologija i pokretanja sestrinskih tvrtki.

Talent- sveučilišta su nevjerojatno učinkovita u privlačenju talenta, Privlačenjem eminentnih

istraživača i znanstvenika, privlače se studenti, generiraju osnivanje sestrinskih tvrtki i potiču
druge tvrtke na lociranje u blizini kruga samopoticajnog rasta.

Tolerancija- sveučilišta pomažu u stvaranju progresivne, otvorene i tolerantne ljudske klime,

koja pomaže u privlačenju i zadržavanju pripadnika kreativne klase.