Sadašnja vegetacija proljetnih močvara i njen odnos prema hemiji vode

Uvod

Ovdje su opisani glavni tipovi vegetacije koji se proučavaju s obzirom na sastav vrsta, vodeće
karakteristike staništa i fitosociološki sastav. Odnos između vegetacije i hemije vode se izučavao od
1999. do 2004. godine.

Metode

Fitosociološko istraživanje praćeno Braun Blanquet metodom- (upoznavanje vegetacije koje vodi do
formalne ili neformalne stratifikacije, prisustvo vrsta, uzorkovano u kvadratima, procena stepena
pokrivanja i klasifikacija vrsta (redovi) i uzorci (kolone) u matričnom obliku sa vrijednostima
pokrivenosti koje čine matricu.)

Slika 1. Stepen pokrivenosti

Ovdje se koristila formalizovana klasifikacija vegetacije, koristeći kombinacije vrsta i izračunavanje

tačnosti kao mjeru za koncentraciju vrsta u određenom tipu vegetacije.

Pokrivenost vrsta bila je rekordna kada se koristila skala sa devet podioka za vaskularne biljke
(papratnjačke itd.) (Slika 3.) I bryophytes (mahovine) (Slika 4.).

Vaskularne biljke – ksilem I floen za transport hranjivih materija I vode od korijena prema vrhu,
ksilema, koje su cijevi uključene u transport vode, kopnene biljke koje se ne nalaze u slatkovodnim ili
slanim vodnim biomama.
Slika 2. Skala sa devet podioka- Braun blanquet

Slika 3. Lycopodium clavatum Slika 4. Polytrichum commune

Veličina parcele iznosi oko 16 metara kvadratnih I na njoj se nalazi livada I blato, ispitivanje je vršeno
na flišu (serijski red sedimentnih stijena) na Karpatima (najzapadniji dio i sjeverozapadna dio
Zapadnih Karpata), obuhvata predjele prvo Češle, Slovačke, onda ide na istčni dio Kisuke, Orava,
Podhale,Spiš region

Vrsta koja je bila indikator je 1. Uspostavljena preko proračuna vjernosti( distribucija vrsta),one su
ograničene geografski I ne mogu se lako pomjerati s jednog mjesta na drugo, a kombinacija vrsta
različitih grupa I neke dominantne vrste su korištene da se pomoću njih prepozna I definiše tip
vegetacije.

Tabela 1. – imena indikatorskih vrsta

Tabela 2. Fitosociološka tabela, sažetak najvažnijih vrsta koje omogućavanje razlikovanja različitih
vegetacijskih tipova

Tabela 3. Obje, fitosociološka klasifikacija I imena autora I njihov razmještaj su ovdje sumirane

Unutrašnji Karpati – jugoistočni dio

Vanjski Karpati – fliš zona granice zapadnih Karpata

cl. – class - klasa ; ord. – order- red; all. Alliance- neke karakteristične grupe vrsta; subass. –
subassociation – podkategorija

U istraživanje su uključene 2 vrste livada, jedne su poplavljene I bez drveća dok druge imaju drveća I
bogatu faunu

Dijele se na

1. Srednje Ili visoko produktivne, bogate nutrijentima poplavljene livade na mineralnim tlima
od gline, pripadajuća alijansa je Calthion (Calthion alijansa je izraz koji koriste evropski
 botaničari za opisivanje grupe biljnih zajednica koje se nalaze prvenstveno na vlažnim
livadama i pašnjacima širom zapadne i srednje Evrope).
2. Nisko produktivne, siromašne nutrijentima močvare na organskom tlu ili na
krečnjačkim(vapnenim) sedrama kojima pripada klasa Scheuchzerio- Caricetea fuscae
(močvarne biljne zajednice u kojima najvažniju ulogu imaju mahovine- cretovi).

Druga grupa, močvare, bila je glavna proučavana vrsta vegetacije. Analiza više od 1300
proučavanih močvara iz svih zapadnih Karpata otkrila je da je glavni gradijent u sastavu
vegetacije u gradijentu slabo bogatih močvara, koji su pokriveni staništem od ekstremno
siromašnih kalcijumom (acidofilnih močvara ) do ekstremno bogatih kalcijumom( alkalnih
močvara).

Drugi gradijent po vrstama je naznačen po sve većem broju vrsta na livadi koje zahtjevaju
određene nutrijente.

Treći gradijent je visina podzemne vode koja utiče na sastav vrsta u vegetacijama samo u
manjem obimu unutar vegetacijskih tipova, a njen značaj varira između siromašnih i bogatih
močvara.

Preplavljene livade na kojima se nalazi all. Calthion su podjeljene na 7 dijelova, a ass. Angelico
Cirsietum palustris, koja se nalazi među njima – predstavljaja trazicijski vegetacijski tip,koji se
kreće ka siromašnim vegetacijskim tipovima.

Cirsietum rivularis eriophoretosum latifolii je tranzicijski tip, od ekstremno bogatih močvara do

poplavljenih livada

Kao I Valeriano – Caricetum flavae, koji su tipični predstavnici močvara imaju vrste koje spadaju
u Calthion livade.

Ovi prelazni oblici su najbogatiji vrstama.

Grupa Vrste, predstavnici

Caltha palustris Caltha palustris, Crepis paludosa
Carex lasiocarpa Carex lasiocarpa, Salix pentandra
Cirsium rivulare Alchemilla vulgaris, Ranunculus acris
Cratoneuron commutatum Tussilago farfara, Mentha longiofolia
Eriophorum latifolium Campyllum stellatum, Juncus articulatus
Juncus inflexus Juncus inflexus, Mentha longiofolia
Primula farinosa Primula farinosa, Carex davalliana
Sphangum fallax Sphangum fallax , Polytrichum commune,

Sphangum warnstorfii Sphangum teres, S. contortum

Stellaria alsine Stellaria alsine, Stellaria nemorum
Triglochin maritima Triglochin maritima, Glaux maritima

Viola palustris Viola palustris, Carex nigra

Tabela 1.
1. Močvare ekstremno bogate kalcijem

Ovaj vegetacijski tip je poznat po kombinaciji vrsta koje su

1. Bogate močvarne vrste - Campyllum stellatum I slično

2. Vrste na mineralnim solima – Juncus inflexus
3. Visoko alkalne - Cratoneuron commutatum

Mahovina Cratoneuron commutatum I šaš Carex flacca su najvažniji indikatori jer se najčešće
pojavljuju u ovom tipu vegetacije. Pamučne trave Eriophorum latifolium, I niski šaš Carex flava
dominiraju u biljnom sloju. Visoka šaš Carex paniculata može da dominira u nekim slučajevima
organskog tla I naslaga karbonata. Talog kalcij karbonata koji u mnogo slučajeva formira površinu
močvara je karakterističan za ovaj tip vegetacije. Tu može biti I rastresit sloj sedre, jako je malo
organskog oblika ugljika, oko 5%, a kalcij karbonat koji izaziva inkrustaciju (pokrivenost korom) ili
laporom pogađa vaskularne biljke, bryophhytes, invertebrate I alge.

Ovaj vegetacijski tim je kao podijeljen u male “otočiće” unutar njega, a okolo su pokošene livade I
pašnjaci.

2. Močvare unutar Karpata od krečnjaka, koje tvore treset

Ovaj vegetacijski tip spada u obogaćene močvare.Vrste su zatvorene u reliktne obimne depozite
obogaćenih močvara u unutrašnjim Karpatima, minimalno su I to samo neke vrste došle do granica
fliša ( Primula farinosa), analogno tome, ovdje se nalaze I puževi (Mollusca). U unutrašnjsti Karpata
dominira Carex davalliana, C. lepidocarpa, a u vanjskom dijelu dominira Cratoneurom commutatum.

Najveće okolinske razlike prije I sada između vegetacijskih tipova su u kvalitetu sedmenta, stabilnosti
pH I prisustvu minerala, hidrologiji razvoju Holocena (klima).

Močvare sa kalcijem u unutrašnjim Karpatima imaju postglacijalnu historiju gdje je došlo do

nakupljanja treseta koji je bogat kalcijumum I jezerskog lapora, a zatim I kompaktnog(gustog)
kalcija. Skupine su većeg obima, dolaze iz raznih resursa vode I zato alkalni izvore dolaze samo do
određenih dijelova močvara. Posljedice je akumulacij treseta sa velikom količinom organske
materije I to u sezonskim dijelovima I razlika koja se ajvlja je u pH I mineralnom bogatstvu u odnosu
na močvare gdje je dominantno formiranje sedre.Ova akumulacija je najvažnija razlika u staništima
između ovih močvara I u unutrašnjim Karpatima travertinske krhotine koje se formiraju(sedra). Ovi
drugi su jako bogati mineralima I solima, čitavu godinu I prekriveni su čvrstim slojem travertina, a
ass. Shoenetum ferruginei je pokazatelj tranzicijskog oblika između ova dva staništa.

Ass. Caricetum davallianae se nalazi u unutr- Karp I u Alpama kao odvojena asocijacija- Valeriano-
simplicifoliae- Caricetum davallianae.
3. Močvare vanjeske strane Karpata, bogate kalcijem, tvore treset

Treći tip močvara koje su bogate kalcijen su najviše uvjetovane košenjem, uglavnom u zonama fliša
kao dijela mozaika pozadine šuma I sekundarnih pašnjaka, samo nekoliko dijelova ovog tipa močvara
je preživjelo bez košenja. Ovaj tip vegetacije proizvodi treset, nekada je on sa mineralnim česticama,
ali jedva sa karbonatnim česticama. U zavisnosti od okruženja, mijenja se obogaćenost sedimenta, tj.
Ako je voda permanentno visoka I stabilizovana, raszvija se tipična močvara,ali ako se spušta nivo
vode I samim put input nutrijenata poveća, onda će ovaj vegetacijski tip zamjeniti poplavljene livade,
Calthion. Temp bazne saturacije je niža nego u prethodna dva oblika močvara, ali I dalje dovoljno
visoka da spriječi pojavu Spagnum.

Visoka je konc željeza, pa je došlo do pojave mahovine Drepanocladus cossonii, zajedno sa vrstama
koje tolerišu željezo I nalaze se inače I poplavljenim livadama, ili u suhim staništima, nalaze se I vrste
tipične za poplavljene livade, a to je Calthion.

Niži pH je faktor koji podržava pojavu bryophyta Hypnum pratense, Dicranum bonjeanii I slično, a
prethodnim oblicima močvara ih nema ili se jave jako rijetko.

Iako je ovaj oblik vegetacije jako bogat različitih vrstama I onih iz močvara I onih iz livada I
karakterističan je po bogatstvu vrsta, ovdje imaju I problemi, baš iz tih istih razloga, eutrifikacije,
pomjerenja nivoa vode, nestanak vrsta zbog košenja.

I Valeriano – Caricetum flavae,se nalazi na flišu,a na višim nadmorskim visinama sa nižom konc Ca I
višom konc Fe u vodi, a svi oni su bliski sa Caricetum davallianae.

4.Kalcijumom bogate poplavne livade

Ass. Cirsietum rivularis

Kalcijumom bogate močvare u kojima dominira šaš, pamučna trava I smeđe mahovine Ambygiaceae,
konstantno postaju mnogo produktivnije. Ekološka interpretacija ovoh “nastavka” nije baš najjasnija,
ali autorima izgleda kao da je najviše uslovljena postojanjem I koločinom nutrijenata, intenzitetom
košenja, vodenim režimom, uticaj toga što su na “ivici”,s obzirom da je ovo malo područje. Neka
staništva imaju unikatnu strukturu, one su slabo produktivne, ali bogate u vrstama koje su livadske.
Eriophorum latifolium je dominantna na tim staništima, koje se klasifikuju kao Cirsietum rivularis
eriophoretosum latifolii. Srednji br bryophyta I vaskularnih biljaka je 47, najrasprostranjenija vrsta je
Cirsietum rivularis, nema je u staništima gdje je niska konc kalcija I gdje je dekalcificirano kamenje, a
tu je zamjenjuju druge vrste koje su karakteristične za poplavljene livade.

5. Umjereno bogate kalcijumom Sphagnum- močvare

Ovaj tip vegetacije je karakterističan po grupi koja je tolerantna na kalcij, a to su Sphagnum vrste
koje mogu rasti I u umjereno obogaćenim močvarama.
1. S. warnstorfii 2. S. teres 3. S. subnitens 4. S. contortum

Acidofilne briofite (Meesia triquerta) I acidofilne vaskularne bilje sa niskim korjenjem (Drosera
rotundifolia) koje raste u malin izbočinama iznad zemlje (hummrocks) ili unutar izbočina koje
stvaraju kalcitolerantne tresetne mahovine. Neke vrste močvara koej su bogate kalcijem I vrstama
Sphagnuma koje tolerišu kalcij općenito su uznapredovali sukcesijski stadiji bogatih močvara pa je pH
površine vode I pH vode u izbočinama od mahovina najveća razlika između močvara gdje dominiraju
smeđe mahovine I močvara gdje dominiraju tresetne mahovine.

6. Acidne močvare

Ovo je vegetacija gdje dominira S. fallax I S. flexuosum I predstavlja vrstu močvara koja je siromašno-
obogaćenog gradijenta. I ovdje se nalaze izbočine mahovina, jako su suhe I sadrže sloj tresetnih
mahovina.