SISTEMATIKA BILJNIH ZAJEDNICA

(SINTAKSONOMIJA)
Na Međunarodnom botaničkom kongresu u Bruxellesu je 1910 definirana osnovna
fitocenološka jedinica – asocijacija.

Pojedina pravila u Kodeksu su:

 Osnovna jedinica u fitocenologiji je asocijacija. Više jedinice su: vegetacijski
skup,razred, red i sveza
 Međujedinice su: podrazred, podred, podsveza, subasocijacija i facijes.
 Nazivi zajednica se prave od naziva dviju vrsta, pri čemu je na drugom mjestu naziv
dominantne vrste drveća.
 Ne vrijede nazivi zajednica koji imaju geogrefski, ekološki ii fizionomski atribut
npr.:illyricum, montanum, calcicolum...)
 Prema načelu prioriteta gdje god je moguće ostaje najstariji autor i godina opisa
zajednice

SISTEMATSKE JEDINICE

Asocijacija: - Osnovna vegetacijcijska jedinica koja se odlikuje karakterističnim i

diferencijalnim vrstama, određenog je florističkog sastava, stanišnih uvjeta i slične
jefizionomije.

Nastavak za asocijaciju je-etum, npr:Carpino betuli –  Quercetum roboris,Carici pilosae –

Fegetum

Subasocijacija: - Nema karakteristične ali ima diferencijalne vrste. Odvaja jedan dio

sastojine od drugog.

Nastavak je – etosum, npr.:Fraxino orni-Quercetum ilicis myrt etosum,Carpinetum orientalis

punicetosum

Facijes: je najniža sistematska jedinica. Definira ga obilno pojavljivanje jedne ili više vrsta
unutar asocijacije ili subasocijacije na jednom lokalitetu.

Nastavak je -osum, npr.: Fraxinoorni-Quercetum ilicis pinosumdalmaticae

Sveza: Sistematska jedinica koja ujedinjuje dvije ili više asocijacija koje se ističu

pokarakterističnim vrstama i koje upućuju na određene životne prilike. 

Nastavak je-ion, npr.:Carpinion betuli, Luzulo – Fag ion

Red :Sistematska jedinica u kojoj se ujedinjuju srodne sveze na temelju flornih i drugih
sličnosti.

1
Nastavak je-etalia, npr.: Quercetalia pubescentis, Vaccinio- Piceetalia

Razred: Sistematska jedinica u kojoj se ujedinjuju redovi koji se odlikuju posebnim

zajedničkim vaţnim vrstama.

Nastavak je – etea, npr.:Querco-Fag etea ,Vaccinio-Piceetea

Vegetacijski skup: Najviša sintaksonomska kategorija, nastavak:ea,npr.: Qureco-Fagea

Međujedinic su:
Podsveza– nastavak :enion, npr.: Lonicero caprifoliae – Carpinenionbetuli
Podred – nastavak: enalia;
Podrazred – nastavak: enea

TERMOFILNE HRASTOVE ŠUME

1. Red: Qurecetalia pubescentis

Šumske zajednice reda Qurecetalia pubescentis rasprostiru se u toplijem području srednje
i južne Evrope, gdje su na jugu razvijene kao klimazonalne, a na sjeveru i unutrašnjosti kao
ekstrazonalne vegetacijske zajednice.

Ova skupina šuma obuhvata u Bosni i Hercegovini četiri sveze:

1. Submediteranske hrastove šume jadranskog područja:Ostryo-Carpinion orientalis;

2. Termofilne šume unutrašnjih  područja ilirske provincije:Orno-ostryon;
3. Sveza kontinentalnih i submediteranskih šuma sladuna i cera:Quercion frainetto;
4. Kserotermofilne zajednice jugoistočne Evrope:Quercion pubescentis-petraeae

Submediteranske hrastove šume jadranskog područja

1.1. Sveza:Ostryo-Carpinion orientalis
Ova skupina šuma subediterana prostorno se nadovezuje na uvijek zelene šume
mediteranskog područja. Rasprosiranje ovog područja je od Istre do dubrovačkog zaleđa
(dominira u Hercegovini, posebno prateći rijeku Neretvu). Ovo područje odlikuje izmjenjena
mediteranska (submediteranska) klima, sa izrazito toplim ljetima i zimama koje mogu biti
dosta hladne što uzrokuje dominacija listopdane vegetacije. U nižim tolijim područjima rastu
zajednice medunca i bjelog graba, a u nešto višem području (na granici sa bukvom) rastu
medunca i crnog graba.

Podlogu sačinjavaju izrazito karstifikovani krečnjaci (sa površinskom i dubinskom erozijom),

gdje se pri promjeni reljefa mijenja i tip tla: crnice (kalkomelanosoli), smeđa krečnjačka tla
(kalkokambisoli), a u toplijem dijelu submediterana i crvenice (Terra Rosa).

2
Većina ovih šuma je degradirana do stadija šikara i šibljaka, a na neki mjeszima i sve do
kamenjara.

1.1.1. Šuma medinca i bijeloga graba –

Asocijacija: Querco-Carpinetum orientalis
Ove šume su zastupljene u nižim dijelovima Hercegovine, Dalamtinske zagore, dijelovi Istre,
Kvarnerskog primorja,...Rijetko ovu zajednicu nalazimo kao proizvodne sastojine, najčešće
u“zabranama” koji predstavljaju privatne posjede. Uglavnom se rasprostiru na
velikim površinama u različitim degradacijskim fazama.

Usljed više vijekovnog prekomjernog korištenja u većini zajednica je istrebljen medunac pa

je neki autor nazivaju samo Carpinetumorientalis adriaticum

Zajednica najčešće raste na krečnjčkim crnicama i crvenicama u uslovima tople i perhumidne

klime...

1.1.2. Šuma medunca i crnoga graba –

Asocijacija: Ostryo-Quercetum pubescenti
Ove šume predstavljaju kilimazonalne šume na obroncima Dinarskog sistema i
predstavljajusponu između šuma (šikara i šibljaka) medunca i bjeloga graba i bukovih šuma
s na pomjenom da ovdje više ne rastu uvjekzelene vrste, a također su rjeđe i termofilne vrste

Razlika između navedenih klimazonalnih šuma i kontinentalnih šuma je u

pojavi pojedinihlistopadnih elemenata submediterana u pvim npr.:  Paliurus spina-christi,
Punica granatum,u kontaknim dijelovima sa šumama medunca i bjeloga graba

1.1.3. Šuma crnoga graba sa jesenjom šašikom –

Asocijacija: Seslerio Ostryetum
Nalazimo je u kontaktu sa šumama bukve submediteranskog područja (Seslerio – Fagetum)na
mjestima izrazito kserofilnog karaktera, (gdje predstavlja vegetaciju trajnog
karakteraorografsko – edafski uslovljenu), ali je to zona relativno hladnijeg mediteranskog
krša

Javlja se na crnicama na krečnjacima, ili na plitkim kalkokambisolima rjeđe na dolomitnim

rendzinama.

Termofilne šume unutrašnjih područja ilirske provincije

1.2. SVEZA: FRAXINO ORNI – OSTRYON
Sveza šuma crnoga graba i crnoga jasena predstavlja azonalnu vegetaciju unutarnjih
Dinarida. Nalaze se u brdsko planinskom regionu (često i preko 1000 m iznad mora), na
krečnjakimliticama, klisurama i kanjonima.

3
U svojim refugijumima ove zajednice predstavljaju neznatno izmjenjenu reliktnu vegetaciju.
Tla na kojima se javljaju ove zajednice, uvjek plitka, suha iskeletna

1.2.1. Šume crnoga graba i crnoga jasena –

Asocijacija:Fraxino orni –Ostryetum
 Zajednica je reliktog karaktera. Rasprostranjena je pretežno u refugijumima Alpa i
Dinarida(Slovenije, Hrvatske, Bosne i dijela Srbije), na osjecima ekstremnih nagiba i
nadmorskimvisinama 800-900 m n.m.. Uz edifikatore c. grab i c. jasen i ostale ranije
navedene floreneelemente u istu karakterišu i:Globularia cordifolia, Dorycnium
germanicum,...

Kserotermofilne zajednice jugoistočne Evrope

1.3. SVEZA:QUERCION PUBESCENTIS- PETRAEAE
Sveza obuhvata veći broj kserotermofilnih zajednica zone jugoistočne Evrope, ali
nalazimo pojedine zajednice i u submediteranskom području Slovenije, Hrvatske i
Hercegovine. Uflorističkom sastavu ove zajednice karakteristični su pontsko-balkanski
elementi ilisubmediteranski uz učešće srednje evropskih mezofilnih flornih elemenata.

Najčešća podloga je uglavnom les, ali to mogu biti i druge bazične stijene: krečnjaci,
razne karbonatne stijene , pa čak i gabro. U kontaktnoj zoni prema šumostepskom
području izraţena je kontinentalnado umjereno kontinentalna, odnosno izmjenjena
mediteranska u području submediterana.

1.3.1. Šuma kitnjakai jesenje šašike –

Asocijacija : Seslerio autumnalis–Quercetum petraeae
Opisana je u Istri u okolini Trsta (Slovenija, Italija) i okolici Jablanice
(Hercegovina).Mezofilnija zajednica submediterana. U Sloveniji se javlja na eocenskom flišu,
a uHercegovini na gabru. Ne nalazi se pod izravnim uticajem mediteranske klime.

Sveza kontinentalnih i submediteranskih šuma sladuna i cera

1.4. SVEZA: QUERCION FRAINETTO
Ove šume predstavljaju klimatogene fitocenoze i rasprostranjene su uglavnom u
mezjskoj provinciji (čak i nešto šire). U ovom području zauzimaju niže brežuljkaste terene do
600 mn.m. ,na zemljištima koja su manje skeletna na : gajnjačama, lesiviranim gajnjačama,
kiselim smeđim zemljištima, eutričnim kambisloima, smonicama,... Zajednica se javlja u
uslovima kontinentane klime, sa malim količinama oborina 500-650 mm...

U dijelovima Hercegovine i Crne Gore one se ulapaju u pojas šuma medunca i bijeloga

graba(ekstrazonalne su), ali su ondje uvjek vezane za dublja i svjeţija zemljišta. Klima
jeizmenjena mediteranska (submediteranska

4
1.4.1. Šuma sladuna i cera –
Asocijacija: Quercetum frainetto-cerris
Rasprostranjena je unutar mezijske provincije na različim geološkim supstratima, na
niţimnadmorskim visinama. U području u kojem je razvijena se mješaju tri tipa vegetacije
:šumostepska vegetacija, srednjoevropsko –ilirska vegetacija i submediteranska vegetacija.

U Bosni je nalazimo u prelaznom ilirsko - meziskom području uz rijeku Drinu

Ova asocijacija je podjeljena na više asocijacija npr.:

 -Quercetum frainetto-cerris typicum

 -Quercetum frainetto-cerris nudum

 -Quercetum frainetto-cerris carpinetosum betuli

 -Quercetum frainetto-cerris carpinetosum orientalis

 -Quercetum frainetto-cerris aculeatetosum

 -Quercetum frainetto-cerris hieracietosum

MEZOFILNE HRASTOVE ŠUME

 2. Red: Fagetalia
 2.1. SVEZA: CARPINION BETULI
Ovoj svezi pripadaju dvije skupine hrstovih šuma:
- šume kitnjaka i
- običnog graba i
- šume lužnjaka i običnog graba.
Za nizijske položaje, aluvijalne i diluvijalne terase, te kraška polja su vezane šume lužnjaka i
običnog graba. U brežuljkasto-brdskom pojasu (cca 150-750 m n.v.) nalazimo šume kitnjaka i
običnog graba.

U ilirskoj provinciji ove šume pridolaze u relativno povoljnjim klimatskim uvjetima

umjerenokontinentalne klime gdje su godišnji prosjeci temperatura se kreću od 8,5 do 11,5°C,
i sa količinom oborina koja se kreće od 900 mm (Bosna) do 1600 mm (Slovenija). Ove šume
nisu izbirljive za geološku podlogu, pa ih nalazimo i na silikatnim i karbonatnim supstratima.
Uglavnom ihnalazimo na smeđim tlima: distričnim i eutrčinim kambisolima, luvisolima te
manje oglejnim tlima.

5
Izostaju na suhim zemljištima na krečnjacima i dolomitima, kao i mokrim odnosno jako
kiselim tlima.

Šume kitnjaka i običnog graba rasprostranjene su u centralnim, sjevernim i sjeverozapadnim

dijelovima Bosne, gdje se nastavljaju na prostore unutarnje Hrvatke i dalje na sjeverozapad
Slovenije.

Šume lužnjaka i običnog graba u vidu manjih ili većih površina nalazimo pretežno u Posavini,
gdje su u prošlosti predstavljale sa ovim šumama u Slavoniji jedinstvenu cijelinu u
fitogeografskom i ekološkom pogledu

2.1.1. Asocijacija: Šume kitnjaka i graba ilirskog područja =Querco-

Carpinetum illyricum
Široko rasprostranjena klimazonalna zajednica u Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji. Raste
na brežuljkastim terenima i podnožjima većih masiva, na zamljištima pretežno ilovasto-
glinovitog sastava, umjereno vlažnim blago kisele do neutralne reakcije.

Najzastupljenij tip tla su luvisoli i padinski pseudoglejevi, rijeđe ih nalazimo na eutričnim i

distričnim kambisolima.

Pretežno se razvijaju na geološkoj podlozi koju čini tercijarni fliš (sjevena Bosna i sarajevsko-
zenički bazen).

Usljed povoljno raspoređenih oborina tokom cijele godine ove šume imaju izrazito mezofilni
karakter gdje se čak i tokom ljetnih žega ove šume odlikuju svježinom.

Edifikatorsku vrstu predstavlja kitnjak, a subedifikatorsku obični grab koji je u sociološkom
imeliorativnom smislu najvaţnija vrsta. Obični grab pomaže razvoju kvalitetnih kitnjakovih
stabala, a svojim listincem popravlja osobine tla te pomaže prirodnoj obnovi ovih sastojina

Ova makro asocijacija je podjeljen na više  asocijacija ili subaocijacija (u zavisnosti

odautora ili godine definisanja sintaksonomskog statusa) kao što slijedi u nastavku

Asocijacija: Lužnjaka i običnog graba =Carpino betuli -Quercetum roboris

Zajednica lužnjaka i običnog graba rasprostranjena je u Bosni i Hercegovini

(najčešćedegradirani ostaci): Posavini, Prijedorskom polju, Sprečkom polju, žepačko-
zavidovićkoj zaravni rijeke Bosne, sarajevsko-zeničkoj kotlini, lašvanskoj dolini, u slivu
Lepenice kod Kiseljaka, Glasinačkom polju, Livanjsko polje, Podrašničko polje... , a
u Hrvatskoj u: Posavini, Slavoniji (spačvanskom bazenu), Srijemu, Podravini, Pokuplju
te dolini rijeke Mirene (Istra).

Šume rastu na ocjednim terenima (povišicama ili gredama). Tla na kojima rastu ovešume su
najčešće pseudoglejna (sa vlažnijom klimom), odnosno luvisoli i eutrični kambisoli (suša
klima).

Gelošku podlogu čini les (=prapor) najčešće močvarni.

6
Čini prelaznu zajednicu prema poplavnoj zajednici lužnjaka sa žutilovkom (Genisto elatae –
Quercetum roboris)

Osim tipične zajednice Carpino betuli-Quercetum roboris typicum, opisane su još tri
subasocijacije:

•Carpino betuli-Quercetum roboris fagetosum– reliktna zajednica gdje se bukva zadržala

iz subboreala.

•Carpino betuli-Quercetum roboris quercettosum cerris  najkserotermnija zajednica na istoku

 •Carpino betuli-Quercetum roboris tilietosum tomentosae – na pobriježju panonskih gora

ACIDOFILNE HRASTOVE ŠUME

3. Red:Quercetalia roboris-petraeae
3.1. Sveza: Quercion roboris-petraeae
Navedena sveza i red objedinjuje acidofilne šume kitnjaka (u zap. i sred. Evriopi i
lužnjaka)obrazovana na kiselim geološkim supstratima, na zemljištima koja su primarno
kisela do vrlo kisela,često veoma skeletna. Acidofilne zajednice kitnjaka nalazimo uglavnom
na termofilnijim staništima.

U Sloveniji, Hrvatskoj i zapadnoj Bosni ove zajednice predstavljaju trajne stadije vegetacije

koje su usloveljene osobinama tla. U istočnoj Bosni i Srbiji predstavljaju klimapojasne
(klimareginonalne zajednice) koje grade pojas iznad šuma sladuna i cera.

3.1.1. Asocijacija: Šume kitnjaka ilirskog područja = Qurcetum montanum

illyricum
Ova zajednica je rasprostranjena u središnjem, sjevernom i sjeverozapadnom područjuBosne,
na području na kisleim silikatnim stijenema: paleozojskim, verfenskim, kredno-jurskim, i
tercijernim formacijama. Tla koja dominiraju su distrični kambisoli veoma kisele reakcije,
koja suveoma podloţna erozionim procesima. Nalazimo ih na većim nagibima, a uz veliku
propusnost tla usljedskeletnosti ove šume se nalaze u ekloškom minimumu usljed suhosti tla,
odnosno imaju kseroterman karakter.

Ove šume su jakim antropogenim uticajem pretvorene u niske, a nastavkom ovih djelovanja
mogu preći i u niţe degradacijske oblike: šikare odnosno vrištine.

Ove šume su primarno u florističkom smislu siromašne, mada ako su degradirane može
seunutar njih pojaviti veći broj vrsta heliofilnog karaktera

Od vrsta drveća uz kitnjak koji dominira nalazimo i: Sorbus torminalis, Prunus

avium,  Fraxinus ornus,  Pyrus pyraster , a u degradiranim sastojinama iBetula verrucosa.

7
Iako sprat grmlja nije izražen u sloju grmlja (poglavito u degradiranim sastojinama) nalazimo:
Crataegus monogyna, Rosa arvensis, Juniperus communis

U najkiselijim uvjetima obilnonalazimo mahovine npr.:

 Leucobrium  glaucum, Polytrichum attenuatum, Dicranum scoparium. Moţe se pretopstaviti

da ova zajednica predstavlja zapravo makroasocijaciju koja je sačinjena od više
mikroasocijacija.

3.1.2. Asocijacija: Šume kitnjaka mezijskog područja = Qurcetum

montanum moesiacum
Nalazimo ih u istočnoj i jugoistočnoj Bosni, i dalje na istok unutar mezijske provincije.
Grade poseban visinski pojas iznad šuma sladuna i cera. Uvijek ih nalazimo na toplim
ekspozicijama.

Penju se veoma visoko pa mogu dospijeti čak na npr. 1400 m n.v. na Jahorini. Najčešće
suobrazovana na permkarbonskim pješčarima, a manje na verfenima. Zemljišta su i u ovoj
zajednici veoma kisela skeletna i lakšeg granulometrijskog sastava.

Floristički sastav je što se acidofilnih vrsta sličan sa prethodnom zajednicom, meĎutimu ovoj
se zbog kserotermnijih uvjeta nalaze i termofilne vrste koje nalazimo i unutar šumasladuna i
cera s kojom je ova zajednica ekogeografski vezana.

3.1.3. Asocijacija: Šume kitnjaka i kestena =Querco-Castanetum illyricum

Rasprostranjena je u Sloveniji, gorju sjeverozapadne Hrvatske te u širem područjuBosanske
krajine: B. Novi, B. Krupa, B. Kostajnica, Cazin i V. Kladuša. Nalazimo ga uvisinskom
dijapazonu od 150-600 m n.m., uglavnom na blaţim nagibima, platoima i sedlauglavnom na
toplijim ekspozicijama. Optimum svog razvoja ova zajednica ima na dubokimkselim i
ispranim tlima: distričnim kambisolima, bruni podzolima, kao i luvisolima.

Ovu zajednicu odlikuje jdenostavnost u građi, (međutim, zbog bolesti “rak pitomog kestena”
ove šume su izgubile svoj prijašnji izgled tj. građu i sastav).

Ove šume su se oduvjek nalazile pod snažnim antropogenim uticajem: sječa, paša, žirenje,
steljarenje, prikupljanje plodova za jelo i sl. su doprinjeli da su ove šume često bile dosta
degradirane i prije pojave “raka pitomog kestena”. Degradacijom ove šume prelaze u vrištine.

HIGROFILNE ŠUME – POPLAVNE NIZINSKE ŠUME

 Razred: Alnetea glutinosae

4.  Red: Alentalia glutinosae

Ovaj red obuhvaća dvije sveze:

8
4.1. Sveza : Alno – Quercion roboris (obuhvaća zajednice u kojima dominiraju
lužnjak i nizinski brijest)

4.2. Sveza: Alnion glutinosae (obuhvaća zejdnice u kojima dominiraju crna joha i
poljski jasen)

4.3. Sveza: Alno – Quercion roboris

4.1.1. Šuma lužnjaka i velike žutilovke – Asocijacija:Genisto elatae –
Quercetum roboris
Ova zajednica zauzima velike površine u Slavoniji ( bazeni Spačve i
Lipovljani), Sremu,Posavine. U Bosni se javlljaju u disjuktnom arealu, najčešće u alternaciji
sa zajednicom lužnjaka i običnog graba. U principu se javljaju iznad šuma vrba topola
i poljskoga jasena.Ova područja su najčešće periodično plavljena, ali poplava traje kraće ili je
samo dovoljnovlaţeno (bez poplava).

Dominirajući tipovi zemljišta su pseudoglej i močvarno oglejno. Ova zemljišta su prostorno

mozaična, gdje na mikrouzvisinama nalazimo pseudoglej a namikrodepresijama nalazimo
močvarno oglejno

4.2. Sveza: Alnion glutinosae

Ova sveza obuhvata izrazito higrofilne fitocenoze crne johe i poljskog jasena koje surazvijene
u depresijama u ekstremnim stanišnim uvjetima, na granici šume i rita. Razvijene suna
oglejnim do močvarno oglejnim zemljištima. Uglavnom su mozaično raspoređene, osim
usjeverozapadnoj Hrvatskoj i Podravini. Najčešće predstavljaju ostatke vegetacije od glacijala

U Bosni su razvijene u kraškim  poljima: Livanjsko, Dvanjsko, Gatačko,..., zatim na

Ilidţi,Srebrenica, Kiseljak (sliv Lepenice).

4.2.1. Šuma crne johe sa uskolisnim šašem – Asocijacija: Carici brizoides –

Alnetum
Ove zajednice nalazimo u sporadično rasprostranjene u unutrašnjim područjima
Bosne udepresijama, kao i uz manje vodotoke gdje nema značajnog variranja nivoa vode.
Razvijenesu na močvarno oglejnim ili aluvijlno oglejnim tlima. U sidinamskom smislu
predstavljajutrajne stadije vegetacije.

5. Red:Populetalia albae
5.1. Sveza: Populion albae (Šume topola)
Ove šume se nadovezuju na zonu šuma vrba u niziskim ravničarskim krajevima,
odnosnozauzimaju nešto više poloţaje od zajednica vrba. Ove zajednice dolaze kratkotrajnije
poduticaj poplavnih voda zbog uzdignutijeg terena. Aluvijalni nanosi u području

9
rasprostranjenjaovih zajednica su teţeg mehaničkog sastava sa znacima stvaranja humusnog
horizonta. Ovekarakteristike tala omogućuju naseljavanje i tzv. “tvrdih lišćara” . Zemljišta su
usljedkapilarnog penjanja podzemne vode veoma plodna

5.1.1. Šuma bijele i crne topole – Asocijacija: Populetum nigro-albae

Ove šume najbolje uspijevaju na recentnim aluvijima, koji su mineralno bogata zemljišta
i povoljnih fizičko-hemijskih osobina. Crna topola javlja se na zemljištia gdje dominira
grublja frakcija zemljišta, dok bijla topola zauzima zemljišta u kojima dominira finija
frakcijazemljišta.

Razred:Qureco – Fagetea

6. Red:Fagetalia
6.1. Sveza: Alno – Ulmion
Obuhvata vlažne šume sive johe i šume sive i crne johe na aluvijumima gornjih
tokova planinskih rijeka i potoka, koji se formiraju na grubljim granulometrijskim frakcijama.

NEUTROFILNE ŠUME bukve i bukve-jele

Razred: Querco-Fagetea

7. Red: Fagetalia
Red Fagetalia obuhvata obuhvata razlčite mezofilne šumske zajednice. Vrlo
povoljniklimatski uvjeti, te fizičko-hemijske osobine tla omogućuju pojavu gospodarski
vrlo vrijednih šuma u Evropi. 

Osim kitnjakovo grabovih šuma (sveze:Carpinion), u ovaj red ulaze i “čiste” bukove i

bukovo-jelove šume kao i subalpinske šume, na karbonatnoj podlozi, ilirske bukove šume:
Fagion illyricum) ili kiselim podlogama, acidofilne bukove šume : Luzulo – Fagion, te sveza
šuma plemenitih lišćara: Fraxino-Acerion

Ove šume su dobro izdiferencirane u visinskom smislu i najčešće prave kompaktne

areale.Floristički su veoma bogate, sa očuvanim prirodnim sastavom. Iako u ovim
šumamadominiraju srednjoevropski florni elementi reda Fagetalia, pojava ilirskih vrsta.

Ove šumske zajednice predstavljaju noseće šumske ekosisteme u Bosni i Hercegovini

jer učestvuju sa preko 50% površina u ukupnoj površini šuma.

7.1. Sveza: Aremonio–Fagion (Syn.: Fagion illyricum)

 Ova sveza obuhvata mezofilne bukove i bukovo- jelove šume na slabo kiselim, neutrofilinim
i bazičnim tlima ilirskog područja. Zajednice ove sveze rasprostiru se od prealpskog u
Sloveniji područja pa sve do mezijskog područja Srbije. 

10
Ova sveza obuhvata više podsveza:
 -  brdsko i planinsko područje šuma bukve i bukve- jele:   Lonicero-Fagenion
 - termobazifilne zajednice: Ostryo-Fagenion
- Subalpsko područje: Saxifrago – Fagenion

Podsveza: Lonicero- Fagenion

7.1.1. Šume bukve ilirskog područja –

Asocijacija: Fagetum montanum illyricum s.lat.
 

Šume bukve (bez jele) imaju širok areal duž Dinarida: od Hrvatske, preko Bosne, do
CrneGore, u visinskom dijapazonu 800 (900)-1100 (1200) m n.m.. Gelošku podlogu na
kojoj rastuove šume najčešće čine krečnjaci i/ili dolomiti. Tla najčešće pripadaju seriji tala
nakrečnjacima (crnice, kalkokambisoli i ilimerizovana tla), odnosno rendzini na
dolomitima.Osim ovih tala ove zajednice se mogu javiti i na eutričnom kambisolu, a rjeđe i na
rankeru.

7.1.2.Šume bukve i jele na peridotitu i serpentinu –

Asocijacija: Abieti- Fagetum serpentinicum

Ova zajednica predstavlja posebnu skupinu šuma bukve i jele (sa smrčom). Specifiče edafske
karakteristike uvjetovale su izdavajanje ovih šuma od ostalih šuma bukve i jele (sa
smrčom).One zapravo predstavljaju osromašenu varijantu ilirskih neutrofilnih šuma bukve
i jele (sasmrčom). Rasprostranjene su u ultramafitnoj zoni Bosne, od 300 do 1300 m
n.m. Zuzimajusjeverne ekspozicije ili prate uvale potoka na “toplim” ekspozicijama.U
florističkom smislu ove šume su veoma siromašne, a ovo siromaštvo se posebno ogleda
uizostanku plemenitih lišćara, te veoma malom učešću grmova ili njihovom
potpunomizostanku, te jednoličnom veoma sličnom sastavu prizemne flore i izostanku
geofita.

Termofilne šume bukve 

Podsveza: Ostryo-Fagenion
 Zajednice ove podsveze predstavljaju azonalnu vegetaciju mezotermnog karaktera koje
suvezane za dinarski planinski sistem. Staništa na kojima se javljaju ove zajednice su
prehladna za hrastove zajednice i pretopla za mezofilne bukove šume. Ove zajednice
su orografsko-edafski uslovljene te predstavljaju trajne stadije vegetacije. Tla na kojima
se javljaju sunajčešće plitke krečnjačke crnice i rendzine sa učestalim javljanjima i na
koluvijumima.

U okviru ove podsveze u Bosni i Hercegovini su opisane sljedeće zajednice.

11
7.1.3 Šuma bukve i jesenje šašike –
Asocijacija: Seslerio –Fagetum
 
Vezana za područje submediterana (drugi niz dinarskih planina od mediterana) koje se
nalazi pod jačim mediteanskim klimatskim uticajem. Često je nastala degradacijom
mezofilnih bukovih šuma, ili je nalazimo kao vezu između: mezofilnih bukovih ili bukovo-
jelovih šumai šuma medunca i crnoga graba

7.1.4. Šume bukve i crnoga graba –

Asocijacija: Ostryo- Fagetum

Javlja se u unutrašnjim područjima dinarskog područja na granici submediteranskog

isubpanonskog područja, u klisurastim uvalama vodotoka peteţno na krečnjacima

7.1.5. Šume bukve i javora gluhača –

Asocijacija: Aceri obtusati –Fagetum
 
Predastavlaj kontinentalnu mezotermnu varijantu šuma bukve unutrašnjih Dinarida. I ova
zajednica također po florističkom sastavu zauzima intermedijarno mjesto između
šumamezofilnih bukve i termofilnih šuma medunca i crnoga graba

7.2. SVEZA: LUZULO –FAGION- ACIDOFILNE BUKOVE

ŠUME
Ova sveza obuhavata acidofilne šume bukve i šuma bukve- jele, koje se javljaju na
različitimkiselim silikatnim supstratima, rasprostranjenim u unutarnjim Dinaridima, u
submontanom imontanom pojasu, kao klimazonalne zajednice. U principu ih maţemo naći
najčšće nadistričnim kambisolima i podzolima, a nešto rjeđe i na rankerima na silikatnoj
geološkoj podlozi. Osim navedenih tala ove zejednice mogu se naći i na luvisolima kao
i pseudoglejevima čak i na bazičnim tlima

7.2.1. Šuma bukve sa bekicom –

Asocijacija: Luzulo –Fagetum sylvaticae
 
Veoma raširena zajednica vezana za distrične kambisole i podzole, kisele do jako
kiselereakcije. Javlja se u veoma širokom visinskom intervalu od 150 (200) m pa do 1000
(1100) mn.m. Sve evropske šume bukve sa bekicom su sličnoga sastava, veoma su
florističkisiromašne. U Bosni su vezane za unsko-sansko, srednjebosansko i jugistočno
bosansko područje

12
7.2.3. Šume bukve i rebrače –
Asocijacija:Blechno - Fagetum

Ova zajednica je prvobitno opisana u Gorskom Kotaru u Hrvatskoj ali u dijunktnom arelau
jenalazimo i u centralnoj Bosni unutar paleozojskog škriljogorja. Nalazimo je na
blaţimnagibima u podnoţijima padina na dubljim ilovastim zemljištima. I ovu zajednicu
odlikujeslična struktura i sastav vrsta kao i kod prethodno opisane fitocenoze.
Kao važniju karakteristiku navedimo pojavu paprati rebrače – Blechnum spicant  po kojoj je
zajednica idobila ime

7.2.4. Acidofilna šuma bukve i jele –

Asocijacija: Fago-Abietetum
 
Opisana je na kiselim silikatnim stijenama u unutrašnjim i pripanonskim prstorima
Dinaridima(npr.: Vranica, istočna i jugoistočna Bosna, dijabaz-rožnjačka formacija).
Javljajuse u širokom visinskom dijapazonu od 250 do 1550 (1600) m n.m. Uglavnom su
rasprostranjene na distričnim kambisolima i opodzoljenim (manje na rankeru). Međutim,
mogu se javiti i na ilimerizovanim tlima i pseudoglejevima na gabru, dijabazu i peridotitu
serpentinitu. U zavisnosti od nadmorske visine varira humidnost klime.

Ova zajednica ima dvije subasocijacije:

 -Fago-Abietetum festucetosum drymeiae

 -Fago- Abietetum luzuletosu nemorosae

ČETINARSKE ŠUME

Bazifilne šume borova

Razred : Erico-Pinetea

8. Red: Erico-Pinetalia
Red obuhvata više sveza termofilnih i bazifilnih borovih šuma: crnoga (Pinus nigra),
bijelog( Pinus sylvestris ) i munike (Pinus heldreichii ).

Ekološki faktor koji utiĉe na ustrojstvo zajednice ĉini geološka podloga koja uvjetuje (uz
kombinaciju sa orografski uvjetima) da su zajednice iz ovoga reda trajnog karaktera.

13
Geološku podlogu ĉine stijene iz:
- ofiolitske skupine: peridotit, serpentinit, kao i gabro i dijabazi;
 -sedimentne stijene: kreĉnjaci, dolomitisani kreĉnjaci i dolomiti

Šume crnog bora na dolomitu submediteranskog područja : Cotoneastero-Pinetum

nigrae(Pinetum nigrae submediterraneum)

Kao i prethoda zajednica i ova je uslovljena orografsko edafski i predstavlja trajnistadij

vegetacije. U Hercegovini šire je rasprostranjena u konjiĉkom podruĉju, a uHrvatskoj se javlja
u Velikoj i Maloj Paklenici, odnsno Sjevernom Velebitu.

Rasprostranjena je unutar šuma medunca i bijeloga graba odnosno unutar šuma medunca i
crnoga graba.

Borove šume na serpentinitu (Orno-Ericenionserpentinicum)

Na peridotitsko-serpantinitskim supstratima su najzastupljanije borove šume u BiH

upodruĉju: Teslića, Gostovića, Krivajsko - Konjuhskog masiva, i Višegrada. Šumeborova na
ofiolitima javljaju se na 700 -1500 m n.m.

Crnoborove šume mugu se naći i na manjim nadmorskim visinama (iznad 400 m) i toplijim i
suhljim staništima, dokšume bijeloga bora zauzimaju veće nadmorske visine i hladnija i
vlažnija staništa,npr. u višim položajima planine Konjuh i najviših masiva u slivu rijeka
Krivaje i Gostovića. Na nadmoskoj visini oko 900 - 1000 m rasprostranjene su mješovite
zajednice crnoga i bjeloga bora.

 Teren se odlikuje dugim grebenima i strmim padinama i dubokim uskim dolinama, štouz
specifiĉne osobine matiĉnog supstrata ĉini stanita ekstremnim. Stijene supodložne lakom
mehaniĉkom trošenju, a zemljišta su plitka i suha i podložna eroziji.Siromašna su ionima
kalcija, i fosfata, a sa visokim sadržajima magnezija.

Uzavisnosti od reljefa zastupljen je serija zemljišta na serpentinitu: od rankera, eutriĉnih

kambisola do luvisola, a u rijetkim sluĉajevima i do pseudooglejnih. Specifiĉne karakteristike
staništa su dovele do pojave specifiĉnih biljnih vrsta serpentinofita

Šuma bijelog bora i crnjuše na ofiolitima: Erico-Pinetum sylvestris

Predstavljaju rjeđu i mezofilniju zajednicu na ovim matiĉnim supstratima. Vezane su

zadublja, oĉuvanija, i svježija zemljišta smeĊa zemljita na relativno blažim nagibima u
višimpredjelima oko 900m n.m.. Pretežno je rasprostranjena na Konjuhu i na višim masivima
u slivovima: Tribije, Duboštice i Gostovića.Uz b.bor zastupljeni su: kitnjak, jarebika i breza.

14
Šume crnog i bijelog bora na peridotitu -serpentinitu (Pinetum nigrae-silvestris)

Ove šume nalaze se intermedijarno u pogledu stanišnih uvjeta (prije svega orografije i tla)
između ekstremn suhih i toplih zajednica c.bora i mezofilnih zajednica b.bora.Rasprostranjene
su na nešto dubljim smeđim zemljištima. Pojava edifikatorskih i ostalihdendro vrsta ovisi od i
pojavi mikrostanišnih uvjeta i antropogenih uticaja

8.1. SVEZA ŠUMA CRNOGA BORA - Pinion nigrae

U okviru ove sveze nalazimo fragmentarno razvijene zajednice crnoga bora uklisurama i na
kreĉnjaĉkim liticama brdsko-planinskh područja, trajnog stadija.Stanišni uslovi su ekstremni:
veliki nagibi toplih ekspozicija, inicijalna zemljišta, veliki kameni blokovi raspoređeni
mozaično.

Ekstremnost uvjeta se odražava na habitusstabala crnog bora, on je nizak, nepravilnog debla i

kišobranaste krošnje.Na mjestima se manje ekstremnim uslovima zajednice crnoga bora su
sindinamske povezane sa pojavom crnoga graba i kasnije jela sa zajednicama bukve i jele.

U okviru ove sveze u BiH nalazimo podsvezu:

 Podsveza šuma ilirskog crnog bora: Pinenion illyricae

Ova podsveza rasprostranjena je u južnim dijelovima unutrarnjih dinarida: istočna

i jugositočna Bosna, zapadna i jugozapadna Srbija. Raspon nadmorskih visina se kreće od
500-1500m. U klisurama, i kanjonima, srmim krečnjačkim blokovima, imozaiĉno razvijenim
plitkim kreĉnjaĉkim zemljištima.

8.2. Sveza bazifilnih šuma kitnjaka: Orno-Quercion

serpentinicum
Bazifilne šume kitnjaka sindinamski su povezane sa borovim šumama i disjunktno
surasprostranjene u ofiolitskoj zoni: od Borja planine, i podruĉju rijeka Ukrine, Usore
iKrivaje. Nalaze se na visinama od 300-1300 m n.m..

Geološku podlogu osim peridotita i serpentinita, ĉine i gabro, dijabaz,... Zemljište obuhvata
cijelu razvojnu seriju na serpentinitu od rankera do luvisola

15
 Acidofilne četinarske šume
Razred: Vaccinio-Piceetea
9. Red: Vaccinio-Piceetalia
Ovim sinsistematskim jedinicama pripadaju acidofilne ĉetinarske šume:
- montane šume smrče,
- subalpiske šume smrĉe,
- šume smrĉe i bijelog bora,
- šume jele i smrĉe,
- šume panĉićeve omorike,
- šume jele i rebraĉe,
- šume jele i okruglolisnog broća,
- šume klekovine bora

U BiH i Hrvatskoj većina ovih zajednica (posebno smrĉevih) ujetovane su orografsko-

edafsko-mikroklimatski. Međutim, u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori i Bugarskoj smrĉeve šume
izgrađuju poseban vegetacijski pojas

Drugi dio ovih šuma pripada prelaznim stadijima vegetacije: šume smrĉe i bijelog bora,
šume jele ismrĉe; koje se nalaze u progresiji ka šumama bukve i jele sa smrĉom

Zahvaljujući klimatskim uvjetima (posebno fitoklimi) i sastavu listinca (dominiraju iglice),

proces transformacije je usporen i vodi obrazovanju sirovog humusa i na silikatnim i
karbonatnim supstratima.Ovo ima za posljedicu dominaciju acidofilnih zeljastih vrsta

U BiH u redu Vaccinio-Piceetalia nalazimo sljedeće sveze:

- Vaccinio-Piceion
- Piceion omorikae
- Calamagrostio-Abietion
- Pinion mugi

9.1. Sveza: Vaccinio-Piceion

Klimatogeni subalpiski pojas u Sloveniji (Alpi), Srbiji i Crnoj Gori gradi na visinama izmeĊu
1300 –1800 m n.m. Pojavljuju se usljed niskih temperatura i hladnih vjetrova (zime su sliĉne
sibirskim).

U ilirskoj provinciji (veći dio Dinarida: Hrvatska i Bosna). Javljaju se kao specifiĉna
inverzija vegetacije u pojasu bukovo-jelovih (smrĉevih) šuma

Također, u ovu svezu spadaju i prelazne zajednice: b.bora i smrĉe, jele i smrĉe

16
Opća karakteristika ovih šuma je hladna i vlažna klima i pedoklima, veliki sklop, floristiĉko
siromaštvo i izostanak sprata grmlja. Zemljišta su umjereno do jako kisela.

9.1.1. Montane šume smrče:Piceetum abietis montanum s.lat.

Nalazimo ih u pojasu šuma bukve i jele sa smrĉom, kao intrazonalne zajednice (Bosna i
Hrvatska). Potencijalno ovim šumama pripadaju mnoge manje ili većedepresije širom
unutarsnjih Dinarida: Kupreške visoravni, Nišićkoj visoravni, zaravan Pala

Unutar ovih šuma nalazimo zastupljene skiofilne i acidofilne vrste, a posebno obilježje čine
mahovine i lišajevi

Ove zajednice iako su sliĉnog florsitiĉkog sastava, staništa i fizionomije, zbog širineareala
opisan je veliki broj asocijacija. U Bosni su opisane sljedeće asocijacije:

9.1.2. Mrazišne šume smrče: Piccetum montanum illyricum inversum

Vezane su za specifiĉne geomorfološke uvjete: uvale, vrtaĉe i doline gdje
inverzijetemperature daju specifiĉno obilježje. Rasprostranjene su na seriji
kreĉnjaĉkihzemljišta, dolomitnim i morenskim rendzinama (npr. Veliko polje na Igmanu).
Pojava nepovoljnih formi humusa uvjek je prisutna. Dominira smrĉa kojij se mogu
pridružiti jarebika i jella (u malo toplijem fitoklimatu). 

9.1.3. Zajednica smrče sa tresetnim mehovinama:Sphagno-

Piceetummontanum
Nalazimo je u depresjama Nišića –Bijambara i Zvijezde planine na pseudoglejevima
imoĉvarno oglejnim tlima. Zauzima mikroklimatski najhladnije položaje. Izrazito
jemonodominantna zajednica smrĉe u kojoj uz acidofilne elemente i vrsta roda Sphagnum
nalazimo i higrofilne elemente: Carex brizoides, C.remota, Juncus sp.,Equisetum palustre Ove
šume su veoma lošeg boniteta usled ekstremnih stanišnih uvjeta

9.1.4. Šume smrče na opodzoljenim zemljištima: Lycopodium-

Piccetummontanum
Opisane su na Nišićima na podzolu na kvarcnom pješĉaru. Ova zemljišta uzekstramnu
kiselost obilježava pojava moćnijeg sloja sirovog humusa. Ekstremnakiselost i siromaštvo
zemljišta odgovara iuzrazito acidofiloj flori.

Uz smrĉu  u sastojinama rijeđeg sklopa mogu se javiti i breza i bijeli bor

9.1.5. Šuma jele okruglolisnog broća: Galio rotundifolii - Abietetum

 Rasprostranjena je na kiselim silikatnim supstratima u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni. Na kiselo
smeđim i ilimerizovanim zemljištima. Vezana je za sjeverne položaje i udoline. Dominira
jela,a uz nju su obilno zastupljene i smrĉa i nešto manje bukva. U zajednici su prisutni lorni
elementi smrĉevih šuma, dok su fagetalni elementi sporadiĉno zastupljeni

17
9.1.6. Ilirska šuma bijelog bora i smrče: Piceo-Pinetum illyricum
Ilirska šuma bijeloga bora i smrĉe definisana je kao zajednica sekundarnog karaktera tj.kao
prelazni stadij ka kompleksu bukovo-jelovo-smrĉevih šuma unutarnjih Dinarida.

Nastala je na šumskim požarištima, sjeĉninama ili slobodnim površinama. Bijeli bor naseljava
ĉistine, a utoku razvoja ga zamjenjuju skiofilnije vrste koje obrazuju mješovite sastojine
većeg sklopab.bora i smrĉe, da bi u konaĉnici imali razvijenu klimaregionalnu zajednicu
bukve – jele i smrĉe.

Javlja se dvije ekološke varijante:

 -na kreĉnjacima (calcicolum)

 -na silikatima (silicicolum)

Na kreĉnjacima imamo sljedeće faze razvoja

Piceo-Pinetm illyricuma:

1-Inicijalna: a)Juniperitosum– lošiji stanišni uslovi, erozija zemljišta

  b)Tremulo-betuletosum– bolji stanišni uslovi
2-Optimalna : Pyroletosum – smrĉa urasta u gornju etažu, sirovi humus, acidofilniflorni
elementi
3-Terminalna: Abieti -Piceetum illyricum  -bijeli bor se zadržao samo pojedinaĉno,dok se jela
obilno naselila.

Na silikatima imamo sljedeće faze razvoja Piceo-Pinetm illyricuma:

1 - Inicijalna:calluno-betulosum -dominiraju heliofilne i acidofilne vrste
 2- Optimalna: typicum– podjednako uĉestvuju b.bor i smrĉa+ acidofilne vrste
 3 - Terminalna: Abieti -Piceetum silicicolum- bijeli bor se zadržao samo pojedinaĉno,dok se
jela obilno naselila.

10. Sveza: Piceion omoricae - Šume omorike

Picea omorika je tercijerni relikt i stenoendem. Recentni areal vrste Picea omorika obuhvata
nekoliko većih podruĉja u uzanom pojasu oko srednjeg toka rijeke Drine (istoĉna Bosna i
zapadna Srbija). Raste u rasponu od 500 – 1700 m n.m., na strmimliticama, strugovima,
velikim blokovima i gromadama stijena, na hladnim ekspozicijama, gdje nema konkurenciju
jele, bukve i smrĉe. Pretežno raste na plitkimkreĉnjaĉkim zemljištima, a Srbiji na nekim
mjestima i na serpentinitu na rankeru

U Bosni su zastupljene asocijacije:

- Goodyero-Piceetum omorikae,
- Daphnoblagayanae – Piceetum omorikae,
- Picetum omorikae subalpinum,

18
 - Osytro-Piceetum omorikae, koje se mogu svrstati u jednu makro asocijaciju:Piceetum
omorikae s.lat..

11. ŠUME KRIVULJA - Pinion mugi

Zajednice krivulja su rasprostranjene u planinskim predjelima srednje i juţne Evrope. Njihov
disjunktan areal u jugoistočnoj Evropi obuhvata :Julijske Alpe, Dinaride, Šarsko-pindske
planine i neka nalazišta u Albaniji. Rastu u veoma ekstremnim uvjetima, odnosno u graničnim
uvjetima za ţivotšumskog drveća npr. : vegetacion perido 3-4 mjeseca, prosječne godišnje
temperature 2,5-5 °C, godišnja suma padavina 2000-3000 mm

Usljed dugotrajnog pritiska snjega tokom godine ova šuma jespecifičnog niskog habitusa,
visine 2-3 m. Usljed ovih ekstremnih uvjeta staništa ova šuma ima važan zaštitni karakter za
očuvanje zemljišta pogotovo na krešnjačkim stijenama koje su u prošlosti zbog glacijacije, a
u današnjem periodu eolskom erozijom ogoljeni.

Osim navedenog ove šume značajno pomažu očuvanje endemne i rijeteke flore šuma u
BiH. U prošlosti ove planine su bile uništavane radi dobijanja pašnjaka i livada za ispašu
stoke.

11.1. Šume krivulja dinarskih planina - Pinetum mugi dinaricum

Ova šumska zajednica javlja se duţ dinarskih planina Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te
Crne Gore. UHrvatsokj i Bosni se nadovezuju na pojas subalpiske bukve, odnosno subalpiske
smrče (pl. Ljubišnja – kontinentalni klimatski uticaji), a u Hercegovini i Crnoj Gori na pojas
munike.

Izgrađuje snažan vegetacioni pojas od 1400 m (depresija Igmanu 1150 m) do 1900 m (Maglić
2300 m) n.m.. Najčešćesu rasprostranjeni na krečnjacima, ali se mogu naći i na silikatima:
Vranica i Ljubišnja

12. Sveza Alnion viridis - ŠUME ZELENE JOHE

Ova sveza obuhvata zajednice zelene johe koje imaju kompaktne areale u Alpama
i Karpatima dok na Dinaridima imaju disjunktan areal. Kod nas se javljaju u na Vranici, a u
susjedstu u Srbiji (Stara planian), Makedoniji (Bjelasica) i Bugarskoj (Rodopi)

Javlja se u specifičnim orografskim uvjetima: ljevkastim uvalama, gdje se nagomilava snjeg

ili protiču planiski potoci. Visinski dijapazon se kreće od od 1450 m do 1850 m n.m.. Javlja se
okružena šumama bukve i jele, subalpiske bukve ili subalpijske smrče. Kao i zajednice
krivulja ove zajednice su potisnute i degradirane. Predstavljaju dobru preventivu protiv pojave
lavina.

Zajednica zelene johe koja je opisana u Bosni je Athyrio-Anetum viridis na planini Vranici
koja se javlja na distričnom kambisolu, unutar subalpiske bukve, subalpiske smrče i krivulja u
ljevkastim uvalama.

19
U Srbiji je opsiana zajednica zelene johe pod nazivom: Salici –Alneutm viridis.

Osim pojave zelene johe koja je specifična ostali florni elementi su manje ili više slični
saonim koji se javljaju zajednicama krivulja

SINHRONOLOGIJA
SINHRONOLOGIJA je nauka o rasprostranjenosti i sastavu biljnih zajednica u predavnom
dobu. Ona je dio paleobotanike, naučne discipline koja proučava fosilne ostatke radi
rekonstrukcije biljnog svijeta u proteklim geološkim razdobljima.

Za potpunije saznanje o rasprostranjenosti biljaka i biljnih zajednica važno je poznavati i

ostale granike paleobiologiju ili paleontologiju, koja se bavi proučavanjem ostataka biljnih i
životinjskih organizama koji se nalaze u čvrstoj Zemljinoj kori ili u sedimentima tla, a ti se
ostaci zovu okamine ili fosili.

BILJNI FOSLILI

Iz ostataka ili tragova nekadašnjeg biljnog svijeta, tj. iz okamina ili biljnih fosil, otkrivene su
glavne etape njegova razvoja. Sedimentne stijene daju podatke o nekadašnjem biljnom
svijetu.

Biljni se ostaci nalaze u raznom stanju očuvanosti , što ovisi o prirodi biljne tvari i o vrsti
supstrata u kome se nalaze. Ako su biljni dijelovi sačuvani u prvobitnom obliku, tj. s
neizmjenjenom ili neznatno izmijenjenom građom zovu se subfosilima, za razliku od pravih
fosila – mineraliziranih ostataka biljaka ili njihovih dijelova.

Na fosile utječe sastav sredine, te njeno fizičko i hemijsko djelovanje.

PELUDNA ANALIZA

Osnivač peludne analize je Weber, još 1893. Našao je peludna zrnca u tresetu i odredio
njihovu pripadnost.

Za peludnu analizu vade se uzorci iz raznih horizonata, čija se starost utvrđuje geološkim
metodama. Na uzorcima tla ili drugih tvari ispituje se broj peludnih zrnaca i njihova
pripadnsot. Peludna zrnca raznog drveća prilično se razlikuju i mogu se pouzdano
determinirati.

Uzorci za analizu se uzimaju u razmacima 10 – 30 cm, nakon čega slijedi laborotorijska

obrada i mikroskopsko očitavanje nalaza.

Analitički spektri raznih peludnih uzoraka nanose se na peludni dijagaram, gdje je na ordinati
prikazana dubina supstrata odakle je uzet uzorak i prema tomu starost tog profila, a na apscisi
postotoni udio pojednih vrsta. Spajanjem tačaka koje se odnose na pojedinu vrstu dobiva se
peludni dijagram te vrste, iz kojeg se može vidjeti udio pojedinog drveta u raznim geološkim
dobima te dinamika njegove rasprostranjenosti u proteklom periodu.

20
Podaci koji su dobiveni peludnom analizom pokazuju da biljke može biti dobar putokaz u
određivanju nekadašnje povezanosti pojedinih područja koja danas ne postoje.

RAZVITAK ŠUMA U PRADAVNO DOBA

Prirodni se šumski pokrov mijenjao s klimatskim promjenama raznih geoloških doba počevši
od karbona, kada su izumrle preslice tvorili u močvarnim prejdjelima zajedno sa drvenastim
papratnjačama i crvotočinama prostrane šume, pa dalje kroz perm, kada su papratnjače bile u
punom razvoju i kada su se počele pojavljivati konifere i cikadeje, kroz trijas, kada su
optimalno rasle golosjemenjače, i kredu kada su se počele pojavljivati listače, te dalje kroz
tercijar, kada su listače dostigle puni razvoj.

SINHOROLOGIJA
Horologija je naučna disciplina u botanici koja proučava zakone rasprostranjenosti
sistematskih jedinica (vrsta, rodova, razreda) na Zemlji.

Sinhorologija je fitocenološka naučna disciplina o rasprostranjenosti biljni zajednica, čiji je

nastank uvjetovan historijskim, ekološkim i genetskim faktorima.

AREALI BILJNIH ZAJEDNICA

Kao što svaka biljna i životinjska vrsta nastanjuje u određenom zemljišnom prostoru, koji se
naziva arela, tako i biljne zajednice pokrivaju određenu površinu Zemlje i daju joj poseban
izgled.

Areali se pojedinih zajednica razlikuju u prvom redu po veličini, jer ima biljnih zajednica koje
su raširene na velikim površinama, a ima i onih koje zauzimaju manje prostore.

Poznavanje areala pojedinih šumskih zajednica ima veliko praktično značenje. Iz areala se
može zaključiti kakve su optimalne prilike uspijevanja pojedine zajednice i prilike u njezinim
graničnim područjima.

Oblik i vrste areala. Areal pojedinih zajednica može biti cjelovit, ako ona pokriva jednake,
međusobno povezane površine. Od cjelovitog areala razlikuje se disjunktni arela (razjedinjeni
ili raskidani) – njegovi dijelovi nemaju međusobno povezane veze. Razjedinjen je npr. arela
bora krivulja i planinske kozokrvine, te areal hrasta kitnjaka i pitomog kestena.

Veličina areala. Ako su dominantne vrste zajednice široko rasprostranjene, tj. ako su
kozmopolitske vrste, u načelu je i areal biljne zajednice velik. Ako se radi o vrstama s vrlo
malom, endemskom rasprostranjenošću, tad je i areal mali. Ako su biljne zajednice
neizmjenjeni ostaci davno postojeće vegetacije, govori se o relektnim zajednicama.

Na veličinu areala biljne zajednice danas značajno utječu antropogeni faktori. Neke umjetno
unesene vrste široko su rasprostranjene u Evropi i imaju progresivne areale – vrste kojima se
areal povećava(pr. Robinia pseudoaccacia). Vrste kojima se rasprostranjenost smanjuje (pr.
Taxus baccata) imaju regresivni areal.

21
Postoje i vikarne fitocenoze, nastale pojavom vikarizma ( dopuna ili zamjena srodnim
zajednicama). To su fitocenoze usko srodne ,ali su prostorno razgraničane.

FLORNI GEOELEMENTI su skupine biljnih zajednica koje se povezuju na temelju

određenih zakona pojavljivanja u određenim flornim područjima. Dijele se na osnovi podjele
Zemlje na određene florne oblasti, a ove dalje na florne regije i florna područja.

Diels je Zemlju podijelio na 6 flornih oblasti:

1. Holarktis obuhvata cijelu sjevernu poluloptu. Dijeli se na 7 flornih područja:
 Arktičko-subarktičko florno područje
 Eurosibirsko-sjevernoameričko florno područje
 Mediteransko florno područje
 Umjereno eurazameričko,
 Makronezijsko
 Atlantsko i
 Pacifičko florno područje.
2. Paleotropis obuhvata trope Starog svijeta (Afrika,Madagaskar, Indija, Cejlon, južna
Kina.....)
3. Neotropis obuhvata trope Novog svijeta (jugozapadni dio Sj. Amerike, Srednju
Ameriku i Južni dio Amerike).
4. Capensis obuhvata južni dio Afrike.
5. Australis obuhvata Australiju i Tasmaniju.
6. Antarktis obuhvata umjerenu zonu južne polulopte, tj. južni dio Čilea, najjužniji dio
Argentine i antarktički otok.

Biljke sa središtem rasprostranjenosti u nekom određenom području zovemo flornim

geoelementom toga područja. Istoj skupini flornih geoelemenata pripadaju biljne vrste čiji je
središnji areal podjednak, odnosno čiji se areal podudara.

Za našu floru najznačajniji su geolementi:

 Mediteranski florni element
 Južnoeuropski florni element
 Ilirski i ilirsko-balkanski florni element
 Srednjoeuropski florni element
 Balkansko-apeninski florni element
 Panonski florni element
 Pontski florni element
 Arktički i visokoplaninski florni element
 Atlantski florni element
 Euroazijski florni element
 Eurazameručki florni element

22
Flora određenog područja analizirana s obzirom na pripadnost biljnih vrsta flornim
elementima daje spektar flornih geolemenata.

PROSTORNI RASPORED I ZONACIJA BILJNIH ZAJEDNICA

Posmatramo li rasprostranjenost pojedinih šumskih tipova u horizontalnom smislu od

ekvatora do polova, te u visinskom smislu od mora prema planinama, uoćit će se određene
pravilnosti. Prema visinskoj raščlanjenosti razlikuju se vegetacijski pojasi, a prema
vodoravnoj vegetacijske zone.

Pojava vegetacijskih pojasa je visinski slijed biljnih zajednica uvjetovan promjenom klime.
Do promjene dolazi zbog reljefa. Porast n.m.v. uvjtuje promjenu klime, odnosno, pad
temperature, veća količina oborina.

Određeni visinski pojas definiran je njegovom općom makroklimom, a obilježava ga određeni

vegetacijski tip koji se naziva klimatskozonalna vegetacija.

Horizontalne vegetacijske zone – horizontalna pravilnost u biljnom rasporedu na određenom

prostoru, a uvjetovana je promjenama opće klime, zapravo toplinom, koja se smanjuje s
udaljenošću od ekvatora prema polovima.
Zonacija ide sljedećim redoslijedom od ekvatora prema polovima: tropske šume – pustinje ili
stepe – listopadne šume – šume četinjača – tundre – snijeg i led.

Zonalna ili klimatskozonalna vegetacija – ona vegetacija koja se razvija pod utjecajem opće
klime u određenoj zoni.
Ekstrazonalna vegetacija – ako neka zajednica raste i u području izvan svoje zone.
Azonalna vegetacija - ako potpuni razvitak vegetacije i djelovanje opće klime onemogućava
djelovanje nekog drugog faktora.

By Enes Botonjić

Skripta za II test iz Šumarske fitocenologije

23