1.

ekosistem borovih šuma na stijenama,

Ekosisteme borovih šuma na stijenama karakteriše pojava drvenaste vegetacije crnog bora (Pinus nigra
Arnold) koja i dominira prostorom. Uz crni bor unutra ovih ekosistema može se naći i pokoja individua
ariša
Larix decidua Mill., ali i drugih četinarskih vrsta koje polagano potiskuju bor sa ovih staništa. Ekosistemi
borovih šuma na stijenama pripadaju klasi Erico – Pinetea Ht. 59, redu Pinetalia nigrae, svezi Pinion
nigrae.
Grmolika vegetacija je slabije razvijena kao i vegetacija zeljastih biljaka. Karakteristične evidentirane
vrste
Pinus nigra Arnold
Blechnum spicant (L.) Sm. Rebraca – jelenova paprat

Blechnum spicant je vrsta paprati, koja je u narodu poznata pod imenima jelenska paprat i
vlasasta rebrača. Potiče iz Evrope i zapadne Severne Amerike gde uglavnom raste u vlažnim,
senovitim šumama. Gaji se kao baštenska biljka u senovitim vrtovima i kamenjarima, a zbog
zanimljive teksture listova uvek je lep ukras u seoskim vrtovima.
Jelenska paprat (Blechnum spicant) pripada rodu rebrača (Blechnaceae). Ime roda potiče od grčke reči
blechnon za jednu vrstu paprati, a ime vrste spicant potiče od latinske reči spica, što znači klas, a odnosi se na

uspravne plodne listove nalik na klasove

Listovi jelenske paprati su jednostruko rasperjani, duguljasti, dvojaki. Sterilni i plodni listovi se razlikuju po
obliku, što stvara prepoznatljivu teksturu lišća i tonski kontrast na istoj biljci. Tako su sterilni listovi
tamnozeleni sa ravnim valovitim rubovima, dugi do 50 cm, pripijeni uz tlo. Plodni listovi su uspravni, zeleni
samo leti, a kasnije postaju tamnobraon boje, dugi su do 90 cm i imaju po dva reda spora na donjoj strani.

Jelenska paprat može da poraste u visinu od 20 do 50 cm.

Larix decidua Mill. Evropski ariš
Fraxinus ornus L. Crni jasen
Acer platanoides L. Javor mliječ
Abies alba Mill. Jela – Silver fir
Crataegus monogyna Jacq. Bijeli glog
Rubus fruticosus agg. Kupina
Rubus idaeus L. Malina
Potentila reptans L. Puzajući petoprst (puzavi petoprst, puzajući petolist, puzava
petoprsta, lat. Potentilla reptans), trajnica iz roda petoprsta, porodica ružovki. raširena je po Europi,
Aziji, sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi. U Hrvatskoj raste po Velebitu i Biokovu. Uvezena je i u
Australiju i Novi Zeland.
Dorycnium sp. Sin Lotus sp. (fabaceae)
Vicia cracca L. – Ptičja grahorica
Campanula glomerata L. – Zvončić livadni – asterales, campanulaceae
Vicia sp. Grahorice toksicne
Vaccinium myrtillus L.- borovnica Ericaceae
Borovnica (brusnica, lat. Vaccinium), biljni rod iz porodice vrjesovki. To su listopadni ili zimzelenih
polugrmovi, grmovi i drveće, a najpoznatiji predstavnici ovog roda su obična ili prava borovnica(V.
myrtillus), američka borovnica, močvarna borovnica ili kultivirana borovnica (V.
corymbosum), cretna ili močvarna borovnica (Vaccinium uliginosum) i brusnica (V. vitis-idaea). Sve
četiri navedene vrste rasatu i po Hrvatskoj.
Brusnica, Vaccinium vitis-idaea L. je zimzeleni, niski grm sa tankim, okruglastim i poleglim
grančicama koja raste najčešće sa borovnicom, a raširena je po u sjevernoj Europi, Aziji i Sjevernoj
Americi i često se koristi u tradicionalnoj medicini, te za izradu sokova, kompota i pekmeza.
Borovnica se ne smije brkati sa rodom borovica (Juniperus).
Nekadašnji rod Oxycoccus uklopljen je u Vaccinium
Teucrium chamaedrys L. Подубица DUBČAC(Teucrium chamaedrys), позната још и као
дупчац, дубачац, дубчица, зубатац, је вишегодишња зељаста биљка из породице уснатица
(Lamiaceae или Labiatae). Расте на сувим, каменитим и травнатим пределима,
поред шибљака и листопадних шума до 2000 m надморске висине.
Scabiosa leucophylla Borb. Scabiosa leucophylla (G. Beck ) Szabo ( udovčica)

Fam : Dispacaceae ( češljugovine )

Pinus sylvestris L. Bijeli bor – škotski bor
Picea abies (L.) H.Karst. Homorika, Smrča
Ceterach officinarum L ZLATINJAK Asplenium ceterach
Asplenium ruta - muraria L. zidna slezenica ili Rutica
Carpinus betulus L. Obični grab Граб (Carpinus betulus), научни назив рода Carpinus потиче од
римског назива, а епитет врсте betulus = брезин, добио је због сродности са њом.
Hedera helix L. Bršljan (lat. Hedera helix) je zimzelena drvenasta biljka penjačica iz
porodice Araliaceae. Drugi nazivi za ovu biljku su: barsijan, beštran, bršljen i brštan.
Hieracium trebevicianum K. Maly*
Order: Asterales Link
Family:
Cichoriaceae ( glavočike jezičnjače (Hr), T. Nikolić)
Genus:
Hieracium ( žutenica (Hr), Šulek, B., 1879 1256, runjika (Hr), Domac, R., 1994 4, palica popovska (Hr), Šulek, B.,
1879 1256, paličica (Hr), Šulek, B., 1879 1256, plešivica (Hr), Šulek, B., 1879 1256, plešivka (Hr), Šulek, B.,
1879 1256, puhavka (Hr), Šulek, B., 1879 1256)
 Blecnum spicant (L.) Sm.  Larix decidua Mill.  Fraxinus ornus L.  Acer platanoides L.  Abies alba Mill.
 Crataegus monogyna Jacq.  Rubus fruticosus agg.  Rubus idaeus L.  Potentila reptans L.  Dorycnium
sp.  Vicia cracca L.  Campanula glomerata L.  Vicia sp.  Vaccinium myrtillus L.  Teucrium chamaedrys
L.  Scabiosa leucophylla Borb.  Pinus sylvestris L.  Picea abies (L.) H.Karst.  Ceterach officinarum L. 
Asplenium ruta - muraria L.  Carpinus betulus L.  Hedera helix L.  Hieracium trebevicianum K. Maly* 
Veronica persica Poiret

kokošija ljubica, perzijska cestoslavica, pticje oko

2. ekosistem bukovih šuma, Ekosistemi bukovih šuma se uglavnom sastoje od mlađih stabala bukve koja
i pored dominacije dijeli stanište sa mnogobrojnom termofilnom vegetacijom šibljaka i sa jelom sa kojom
dominantno i gradi zajednice na području Trebevića. Bukva domninantno gradi zajednice klase: Querco –
Fagetea Br. – Bl. et 34 Vlieg. 37, reda Fagetalia Pawl. 28, sveze Fagion illyricum, asocijacije Abieti –
Fagetum illyricum. Tokom provedenih istraživanja unutar ekosistema bukovih šuma evidentirane su
slijedeće vrste:

Abies alba Mill. - Jela

Acer platanoides L. – Javor mlječ – mlječika

Carpinus betulus L.-bijeli grab

Crataegus monogyna Jacq.- glog

Dorycnium sp. – lotus sp.

Rubus idaeus L. - malina

Scabiosa leucophylla Borb.-udovcica

Vaccinium myrtillus L. – borovnica

Vicia sp. - grahorice

Acer pseudoplatanus L. – sycamore maple – Gorski javor (sjemenke pod pravim kutom)
Anemone nemorosa L. – bijela sumarica – ranunculaceae
Betula pendula Roth. – breza –silver birch
Crocus vernus (L.) Hill Proljetni šafran Proljetni šafran (lat. Crocus vernus), trajnica iz porodice
perunikovki Iridaceae (gladiole safrani ,,,). Raširena je po dijelovima Europe, uključujući Hrvatsku,
Austriju, Francusku, Njemačku, Italiju i Švicarsku. Biljka izraste iz lukovice do 20 cm visine. Cvjetovi
cvatu u rano proljeće a mogu biti ljubičaste ili bijele boje. Ovi cvjetovi se noću zatvaraju, a u ranu
jutro se otvore, a ostaju zatvoreni i za kišnih dana. Lukovice proljetnog šafrana vjevericama i drugim
glodavcima služe kao hrana, a pojest će ih i jeleni. (lat. Crocus vernus), trajnica iz
porodice perunikovki. Raširena je po dijelovima Europe,
uključujući Hrvatsku, Austriju, Francusku, Njemačku, Italiju i Švicarsku.
Biljka izraste iz lukovice do 20 cm visine. Cvjetovi cvatu u rano proljeće a mogu biti ljubičaste ili
bijele boje. Ovi cvjetovi se noću zatvaraju, a u ranu jutro se otvore, a ostaju zatvoreni i za kišnih
dana.
Lukovice proljetnog šafrana vjevericama i drugim glodavcima služe kao hrana, a pojest će ih i jeleni.
Cruciata laevipes Opiz (cetverolisna broćika) - Galium cruciata – rubiaceae broćike
Dentaria sp. Natura 2000
Euphorbia cyparissias L. – obična uskolisna mlječika – Euphorbiaceae
Fagus sylvatica L. evropska bukva
Iznad pojasa hrastovih šuma pa sve do 1200 m nadmorske visine, ostaje posljednji pojas
listopadnog drveća u kojem najvažniju ulogu ima bukva. U nekim krajevima javlja se čak iznad
pojasa četinarskih šuma na visinama 1800 - 2000 m. Bukva koja raste na toj visini naziva se
pretplaninskom bukvom

.
Festuca sp.
Fragaria vesca L. Šumska jagoda (lat. Fragaria vesca) je vrsta jagode koja raste u predjelima
Sjeverne polutke. Raste na rubovima šume i šumskim proplancima i krčevinama. Za hranu se
upotrebljava od davnine. Primjenjuje se i kao ljekovita biljka. Diploidna je i nije divlji oblik uzgojne
vrtne jagode koja je hibrid sjeverno i južnoameričkih vrsta ( F.chiloensis i F.virginiana ). Uzgajala se
do 18. stoljeća kada je u uzgoju zamjenjuju prve sorte vrtne jagode. U Rusiji i Turskoj uzgaja se i
danas.e hibrid sjeverno i južnoameričkih vrsta ( F.chiloensis i F.virginiana ). Uzgajala se do 18.
stoljeća kada je u uzgoju zamjenjuju prve sorte vrtne jagode. U Rusiji i Turskoj uzgaja se i danas.
Genista triangularis Willd. Januensis – brooms metlice – fabaceae
Luzula luzuloides (de lamarck) Dandy & Wilmott – bjelkasta bekica – juncaceae
Ostrya carpinifolia Scop. Crni grab

je širokolisno bjelogorično drvo, koje može doseći i do 24 metara. Ima grubu koru i dvostruko nazubljeno
lišće dugo 3-10 cm. Cvjetovi se javljaju u proljeće, s muškim resama dugim 5-10 cm i ženskim resama
dužine 2-5 cm. Plodovi su u visećim grozdovima 3-8 cm sa 6-20 sjemena; svako sjeme je mali oraščić od
2-4 mm, potpuno zatvoren u mjehuru nalik ovojnici.
Pteridium aquilinum (L.) Kuhn Бујад или орлова папрат (лат. Pteridium aquilinum)
је врста вишегодишњих папрати из фамилије Dennstaedtiaceae. Расте на сувим местима
у шумама, на пропланцима, крчевинама и др. Висока је између 50 и 150 cm и
има листове троугластог облика, који су двоструко или троструко издељени.
Млади листови бујади се користе у исхрани човека због високог садржаја скроба. Осим тога,
биљка се користи у народној медицини код пробавних сметњи, цревних паразита и
реуматских болова.
Quercus robor L. – Hrast luznjak obicni hrast
Rosa canina L. – Pasja ruža pasji trn – rosaceae
Pasja ruža (obični šipak, šipak divji, šipak, lat., Rosa canina) u narodu poznata i kao divlja ruža,
grmolika je biljka iz roda Rosa i obitelji Rosaceae. Drugi nazivi pod kojima je poznata jesu: šipak,
divlji šipak, ščipak, šibek, šip, šipkovina, šipurika, šipurina, pasja drača, pasja roža i drugi
Sesleria autumnalis – jesenska šašika, jesenska vilovina
Sorbus aucuparia L. Planinska jarebika (planinska oskoruša, obična jarebika, Sorbus aucuparia)
je bjelogorična vrsta drveća iz porodice Rosaceae. – Pyrus- oskoruša
Stellaria holostea L. –velika mišjakinja
Veronica chamaedrys L. – dvorednodlakava cestoslavica
Viola tricolor L Дан-ноћ, маћухица, тробојна љубичица, љубичица, милованка, сиротица или
шарена љубичица (лат. Viola tricolor) је биљка из породице љубичица (Violaceae).
3. ekosistemi izdanačkih termofilnih šuma i šibljaka,

Ovi ekosistemi se uglavnom javljaju sporadično u manjim grupicama na Trebeviću i predstavljaju jednu
od
faza sukcesije od mezofilnih livada ka šumskim ekosistemima. U ovim ekosistemima dominiraju bukva,
bjelograb, šipurak, borovnica i druge grmolike vrste. Ovi ekosistemi pripadaju klasi: Querco – Fagetea Br.
–
Bl. et Vlieg. 37, redu Quercetalia pubescentis Br. – Bl. (31) 32 , svezi Orneto - Ostryon Tom. 40 i
asocijacijama: Seslerio angustifoliae – Ostryetum carpinifoliae Lkšić 75 koji je dominantniji prema
kanjonu
rijeke Miljacke i manje izražena asocijacija Querco – Ostryetum carpinifoliae Ht 38.

Acer platanoides L. - MLIJEČ

Acer pseudoplatanus L.- GORSKI JAVOR
Anemone nemorosa L. – BIJELA ŠUMARICA
Betula pendula Roth.- BREZA
Carpinus betulus L. –grab BJELOGRABIĆ
Crataegus monogyna Jacq.-GLOG
Euphorbia cyparissias L. - obična uskolisna mlječika – Euphorbiaceae
Fagus sylvatica L.-EUROPSKA BUKVA
Festuca sp.- TRAVA
Fragaria vesca L.-DIVLJA JAGODA
Ostrya carpinifolia Scop. – CRNI GRAB
Populus tremula L. Freynii K.Maly
Potentila reptans L. – PUZAJUĆI PETOPRST
Quercus robor L.-HRAST LUŽNJAK
Rosa canina L.-PASJI TRN RUŽA
Sesleria autumnalis (Scop.) Fr. Shultz.- JESENJA ŠAŠIKA
Sorbus aucuparia L. – PLANINSKA JAREBIKA- PLANINSKA OSKORUŠA
Teucrium chamaedrys L. - DUBČAC
Vaccinium myrtillus L.- BOROVNICA
Veronica chamaedrys L.-DVOREDNODLAKAVA ČESTOSLAVICA
Veronica persica Poiret-PERYIJSKA ČESTOSLAVICA
Vicia cracca L.-PTIČJA GRAHORICA
Aesculus hyppocastaneum L.- Divlji kesten (Aesculus hippocastanum) potiče iz Perzije, a plodovi su
nejestivi, no zbog svoje ljepote je omiljeno stablo u parkovima, koje dostiže i starost od 200 godina, a
cvjetovi, kora i plodovi se koriste u narodnoj medicini.

Naraste do 20 metara s velikim prstenastim listovima koji se sastoje od većinom 7 listića klinastog oblika
zajedno sastavljenih. Veliki grozdasti cvatovi stoje u uspravnom položaju i čunjastog su oblika. Cvjetovi
su sasvim bijeli ili crveni sa žutim ili crvenim mrljama. Tobolac ploda je bodljikav zeleni omotač u kojem
se nalaze 1 do 2 ploda sjajne tamnosmeđe boje s bijelom mrljom.

Cvjeta u maju, a plodovi sazrijevaju u septembru i oktobru.

Kora drva prilikom sušenja ima miris sličan amonijaku i gorkog je ukusa, a svi dijelovi divljeg kestena su
neotrovni.
Ajuga chamaepyitis (L.) Schreb. -žuta ivica.

Žuta ivica (lat. Ajuga chamaepitys), jednogodišnja do dvogodišnja raslinja iz porodice medićevki.

Rasprostranjena je od zapadne Europe do središnje Azije i sjeverozapadnoj Africi.
Žuta ivica raste i u Hrvatskoj, uključujući i dvije od 14 njezinih podvrsta, A. chamaepitys subsp.
chamaepitys i A. chamaepitys subsp. chia (Schreb.) Arcang.
Ajuga reptans L. - Puzava ivica - lat. Ajuga reptans, biljka je iz porodice Lamiaceae, udomaćena
u Europi, dok u sjevernoj Americi raste kao invazivna vrsta. Naraste do 15 cm visine, cvjetovi su joj
ljubičasto plavi. Biljka je ljekovita, sasvim mladi listovi i vrhovi su jestivi.
Anemone ranunculoides L.- žuta šumarica

Aphanes arvensis L.
Carpinus orientalis Mill.-
Bijeli grab (bjelograb, bjelograbić, primorski grab lat. Carpinus orientalis) je vrsta brezovke iz
roda grabova.
Nastanjena je na području od jugoistočne Europe do sjevernog Irana, u submediteranskoj klimi.
Staništa su mu vruća i suha područja na nadmorskim visinama većim od 1000 metara. Cvijeta u
travnju i svibnju. Ova biljka se koristi u strojogradnji, za čavle pri potkivanju, rezbarenje, glazbala,
suhu destilaciju, itd. Prvi ju je opisao engleski botaničar Philip Miller 1768.
Melampyrum nemorosum Šumska urodica (modrasta urodica, lat. Melampyrum nemorosum) je
jednogodišnja biljka iz porodice volovotkovke (Orobanchaceae). Raste u Europi. Kod nas raste po
suhim šumama. Koristi se i kao ljekovita biljka (u Rusiji i Ukrajini).

Melampyrum sp.
Pimpinella saxifraga L.  Bedreniku (Pimpinella saxifraga L.) zovu i mala bedrenika, bedrinac,
dinjica, jarčev korijen, silj.
Razgranate, zeljaste, 50cm visoke stabljike, ova biljka raste na livadama, pašnjacima, uz putove i u šikarama. Perasti listovi sa 3-5
lisaka, nasuprotni su, na rubu tupo nazubljeni, a na gornjem dijelu stabljike nalazi se po koji listić. Korijen je rizom, neugodna
mirisa kao papar. Cvjetovi su ružičasto-bijeli ili žuti, te čine cvjetni štitac. Cvate od lipnja do listopada, a bere se u proljeće i u jesen.
Nakon vađenja, debelo korijenje treba razrezati kako bi se dobro osušilo. Aromatična je mirisa i aromatična, oštra i ljuta okusa.
Korijen treba čuvati u zatvorenim posudama.U doba kuge pripisivalo joj se snažno ljekovito djelovanje. Koristila se kod uloga, visoke
temperature, za liječenje bolesti jetre i zacjeljivanje rana. U narodnoj medicini njezina se uporaba bez prekida očuvala do danas,
osobito za ispiranje kod upale ždrijela. To je potaknulo suvremena istraživanja koja su u korijenu bedrenike otkrila cijeli niz aktivnih
tvari. Homeopat Ivan Lesinger, koji piše o ljekovitosti bedrenike (Pimpinella saxifraga L.), navodi kako bedreniku zovu i mala
bedrenika, bedrinac, dinjica, jarčev korijen ili silj. Nekada je, u vremenima epidemija kuge i kolere u Europi, bila pučki lijek za
liječenje smrtonosne bolesti. U recepturi pučke medicine preporučuje se cijela biljka za liječenje bolesti želuca i crijeva (upalna
stanja, slab ili spušten želudac, grčevi, nadutost, proljev, hemoroidi), bolesti pluća i dišnih putova (kašalj, hripavac, astma, bronhitis,
faringitis, traheitis, angina, upale i promuklost, kod oteklina desni, katara usne šupljine i ždrijela), bolesti bubrega i mjehura (infekcije,
kamenac, pijesak), bolesti krvi (čisti i jača krv), ženskih bolesti (regulira mjesečnicu), bolesti kože (rane i kožne nečistoće, alergije i
osipi), reumatizma zglobova, gihta, zaraznih bolesti (šarlah, ospice, ruboela), vodene bolesti, za smirenje živčanog sustava.

Sam korijen se rabi za liječenje infekcija dišnih organa i putova jer gorke tvari i saponini pospješuju izlučivanje sluzi i olakšavaju
iskašljavanje. Žvakanje svježeg korijena pomaže kod zubobolje i paralize jezika. Losion se rabi za liječenje tegoba kože, u prvom redu
za regeneraciju kože osoba starije životne dobi. Sjeme, to jest čaj, stimulira stvaranje mlijeka kod dojilja. Svježi sok korijena čisti mrlje
na licu.Bedrenika se preporučuje i kao dobar i djelotvoran lijek za detoksikaciju cijelog organizma te za poticanje izlučivanja
otrovnih i loših tvari iz organizma (ta svojstva rabimo i u preventivnim kurama za očuvanje našeg zdravlja), kao diuretik za pojačano
izlučivanje mokraće, dijaforetik za pojačano znojenje, galaktogen pojačava količine mlijeka kod dojilja, sekretoličko i ekspektoralno
djelovanje rabimo kod problema s katarom (želuca, crijeva, bronha).Bedreniku rabimo kao antiseptik, antireumatik, antiinflamatorik,
antispazmodik, antioksidans, antitusik, antiastmatik, antiemetik, detoksikant, diuretik, dijaforetik, ekspektorant, emenagog, holagog,
karminativ, laksativ, sedativ, sekretolik, stomahik. Eterično ulje korijena sastojak je koji daje ljekovitost bedreniki i koje možemo rabiti
u liječenjima pojedinih bolesti.
Plantago major L. Ženski trputac (širokolisni trputac, obični trputac, veliki trputac, lat. Plantago
major) biljka je iz porodice Plantaginaceae. Raste u većini Europe i sjeverne i središnje Azije.
Jedna je od najrasprostranjenih ljekovitih biljaka na svijetu. Topao oblog od listova se može
primijeniti na rane, ubode i rane kako bi se olakšalo liječenje i spriječile infekciju. Aktivni kemijski
sastojci su aukubin (antimikrobni agens), alantoin (koji stimulira stanični rast i regeneraciju tkiva) i
sluz (smanjuje bol i nelagodu). Ima adstrigentna svojstva, a čaj od lišća može se uzimati kod
liječenja proljeva.

Također je visoko hranjiv te bogat kalcijem (39,30 mg/g) i vitaminima A, C(289 mg%) i K. Mlade,
nježno lišće može se jesti sirovo ili prokuhano.
Prunus spinosa L. Trnina (crni trn, trnula, lat. Prunus spinosa) ponekad nazivana
i trnjina, trnula, trnavka, trn, crni trn, divlja šljiva mačja šljiva) je vrsta roda Prunus (Maloideae,
Rosaceae). Raste uglavno po pašnjacima ili rubovma šuma ili ponekad kao gusto
razgranat grm s trnovitim ograncima. Raste u gotovo cijeloj Europi i dijelovima sjeverne Afrike.
Stablo ima vijek do oko 40 godina. Visine je izmedu jednog do pet metara a u rijetkim slučajevima, i
do 6 m visine.
Razmjerno maleni listovi su velicine od 2 do 4 centimetra.
Sitni bijeli cvjetovi cvatu u travnju i svibnju.
Trnina posjeduje tamnu koru, koja se cijepa u poodmakloj dobi u uskim trakama. Kore grana su
crvenkasto smeđe boje.
Plodovi trnine počinju dozrijevati u kolovozu i tada postaju plavkastocrno okrugla koštunica promjera
izmedu 1 do 1,5 centimetara. Divlje šljive su vrlo kisele i gorke - sve dok ih ne "opari" prvi mraz.
Nakon mraza postaju ukusnije. U prosincu su najukusnije.
Trn se smatra pretkom šljiva. Pripisuju joj se brojna ljekovita svojstva.
Salvia glutinosa L. Ljepljiva kadulja (ljepljiva žalfija, lat. Salvia glutinosa) biljka je iz
porodice Lamiaceae.Kod nas raste po šumama. Cvjetovi su biljke svijetle žute boje. Naraste do
najviše 120 cm visine. Listovi su srcoliko kopljasti, pilastog ruba. Biljka je prekrivena ljepljivim
dlačicama, najviše oko čaški cvjetova. U Rusiji i Poljskoj se koristi kao ljekovita biljka.[1][2]Koristi se i
u hortikulturi, te kao medonosnabiljka. Djeluje protuupalno, inhibira rast bakterija i gljivica; djeluje
kao analgetik. Olakšava uporni kašalj i promuklost. Ima zaštitni učinak na jetru, jer potiče
regeneraciju hepatocita. Snižava razinu šećera u krvi. Izgleda da je u Italiji nekada korištena kao
febrifug.
Sedum acre L. Sedum acre (жедњак, јарић) је вишегодишња биљка, расте у северној
Африци, великом делу Азије, у Европи, али је натурализована и у Северној Америци.[1][2] Ово је
зељаста биљка која расте као пузавица и прекрива подлогу. Расте на земљиштима
сиромашним минералима и водом као што су песак и стеновита подлога. Међутим биљка је
изразита хелиофита и не одговара јој сенка.
Стабло може бити полегло или уздигнуто од земље. Дужина стабла се креће од 5–15 cm.
Листови су прости, овалног облика, глатких ивица и сукулентни. Сужавају се од базе према
врху, дугачки су до 4 mm и густо постављени на изданцима који не цветају.
Цветови су жуте боје, а биљка цвета на пролеће. Крунични листићи су постављени готово
хоризонтално и дугачки су од 6–9 mm. Цветови расту у виду сложене рацемозне цвасти.
Плод је чахура и дугачак је до 5 mm са све плодном дршком. Семе је глатко.
Sedum acre се користи и у баштованству, као украсна биљка. Брзо се шири када јој се
дозволи, али се веома лако уклања зато што има плитак коренов систем. Као украсна биљка
често се сади у висећим саксијама.
Користи се као лековита биљка, али је и токсична.
Sedum album L. Beli žednjak je višegodišnja, razređeno busenasta, gola biljka, visine do 18 cm, sa
puzećim odrvenelim stabljikama, koje nose kratke sterilne izdanke i uspravne cvetne
stabljike. Listovi su mesnati i goli, naizmenično raspoređeni, zelene ili crvenkaste boje. Mogu biti
jajasto-loptasti do linearno cilindrični, dugi do 12 mm. Tupi su, sa kratkom ostrugom. Na gornjoj
strani su blago spljošteni. Cvetovi su petočlani, sa kratkim drškama (1—4 mm). Skupljeni su u
guste cimozne cvasti. Čašični listići su zeleni, jajasti i tupi, sa tri nejasna nerva, srasli pri
osnovi. Krunični listići su lancetasti, dugi 2—4 mm, beli ili svetlo crvenkasto-ljubičasti. Prašnici su
malo kraći od kruničnih listića. Ima ih 10. Prašnice su crvenosmeđe. Plodovi su beličasto-ružičasti,
petodelni, uspravni, suženi u stubić, dugi do 5 mm. Seme je duguljasto, svetlo smeđe. Zabeleženi su
različiti brojevi hromozoma (2n = 34, 51, 68, 102, 136).
Silene vulgaris (Moench) Garcke
Sorbus domestica L. Domaća oskoruša (domaća jarebika, lat. Sorbus domestica)
je bjelogorična vrsta drveća iz porodice Rosaceae.
Viburnum lantana L. CRNA HUDIKA (Viburnum lantana L.)
Crna hudika ili udikovina je listopadna grmolika biljka iz porodice moškovica (Adoxaceae) koja
samoniklo raste u sklopu šikara, na rubovima šuma te uz poljske puteve. Voli sušnije i osunčane
položaje.
Korijen biljke dobro je razvijen. Šiboliki izdanci narastu do 5 m u visinu. Kora je sivkasta, na mladim
granama tanka, a na starijim ljuskavo ispucala. Listovi su nasuprotni, jednostavi po građi, na kratkim
peteljkama dugim 1-3 cm. Plojke listova su jajolikog oblika dužine do 15 cm. Rubovi plojki su
nazubljeni, a vrhovi blago zašiljeni. Plojke listova na licu imaju udubljena, a naličja plojki su dlakava.
Pojedinačni cvjetovi su gusto poredani i skupljeni su u cvat gronju koji je smješten na vrhovima
mladih grana. Cvjetovi su dvospolni. Čaška je građena od 5 lapova, a vjenčić od 5 latica. Unutar
ocvjeća smješteno je 5 prašnika i plodnica sastavljena od 3 plodna lista. Cvjetovi mirišu pa ih
oprašuju kukci. Cvatnja započinje već u travnju.
Plod je koštunica mesnatog usplođa s jednom sjemenkom. Jajaste koštunice dozrijevaju u kolovozu
i rujnu. Zbog različitog vremena zriobe plodova na istoj biljci je moguće vidjeti crvene i crne
koštunice. Sjemenke su plosnate, po dužini izbrazdane te imaju zadebljale rubove. Razmnožavanje
crne hudike moguće je sjemenkama i reznicama.
Zbog obilja nektara i peluda, crna hudika ubraja se u medonosne biljke. Plodovi see ne
upotrebljavaju u prehrani ljudi. Mladi savitljivi izbojci nekada su bili korišteni za vezanje i pletenje.
Zbog guste krošnje i bijelih cvjetova crna hudika se koristi u parkovnoj arhitekturi. U Međimurju je
postojala tradicija sadnje srodne crvene hudike (Viburnum opulus L.), ukrasne biljke okruglastih
cvjetova zvane 'kruhek'.
U Republici Hrvatskoj crna hudika je zakonom zaštićena biljka.
4. ekosistemi umjereno vlažnih do kserofilnih livada u fazi sukcesije,

Ovi ekosistemi su nekada na području Trebevića bili dominantni. Danas se uglavnom nalaze na
prostorima

koji su služili za poljoprivredu a danas su napuštena. Karakterišu se pojavom orhideja. Pripadaju klasi:

Festuco – Brometea Br. – Bl. et Tx. 43, redu Brometalia erecti (W. Koch 26) Br. – Bl. 36, svezi Bromion
erecti

Br. – Bl. 36, asocijaciji Bromo – Plantaginetum mediae (31) 49.

Campanula glomerata L.

Scabiosa leucophylla Borb.

Ajuga chamaepiytis (L.) Schreb.

Ajuga reptans L.

Dorycnium sp.

Euphorbia cyparissias L.

Melampyrum nemorosum L.

Ostrya carpinifolia Scop.

Pimpinella saxifraga L.

Teucrium chamaedrys L.

Thymus serpyllum L.

Trifolium repens L.

Viola tricolor L.

Veronica persica Poiret

Quercus robor L.

Plantago major L.

Fragaria vesca L.

Festuca sp.

Vicia cracca L.

Vicia sp.
Cichorium intybus L.

Lamium purpureum L.

Orchis morio (L.) R.M.Bateman, Pridgeon & M.W.Chase

Orchis mascula (L.) L.

Primula veris L.

Amelanchier ovalis Medik.

Lithospermum sp.

Mycelis muralis (L.) Dumart.

Silene longifolia D. Dietr.

Taraxacum officinale F.H. Wigg

Verbascum sp.