Biomi svijeta

Šta je biom?

Na najvećoj skali,
kopnena vegetacija,
zajedno sa pripadajućim
životinjskim
organizmima je
sastavljena od tipova ili
zona poznatih kao
biomi.

Tropske kišne šume Travnjaci

Tropske savane Umjerene listopadne šume

Pustinje Umjerene borealne šume

Čaparal Arktička i alpska tundra

Definicija
• Biomi su najveće biotičke zajednice koje
imaju dobro organizovane životne forme i
tipične klimaks vrste.
• Živi svijet na kopnu odlikuje specifičan sastav biljnih vrsta. Primjeri su
šume umjerenih područja (npr. na planini Igman i Bjelašnici), tropske
kišne šume u Južnoj Americi i Africi, tundra u sjevernoj Kanadi, i tajge
u Sibiru. Biljne vrste se koriste za razlikovanje pojedinih bioma budući
da su one stacionarne i dugovječne (drveće).
• Ako bismo npr., koristili guske da karakterišemo tajge, šta biste uradili
kada one odlete na jug zimi?
• Karakteristične vrste biljaka koje definišu svaki od bioma čine
konstitutivni dio klimaks zajednice.
• Tipovi biljaka koje odlikuju svaki od bioma su se prilagodile na
jedinstvene klimatske prilike koje vladaju u tom dijelu svijeta. Ako se
takva zajednica uništi (vatra, sječa, itd.) – a zatim ostavi – biom će se
regenerisati za određeni vremenski period. On će proći kroz seriju
prijelaznih stadija sve dok ne dostigne ponovo stadij klimaksa. Ovaj
proces se označava kao sukcesija.
Sukcesija
• Redoslijed smjene zajednica do klimaks zajednice
(bioma)
• Sekvenca zajednica --> sera
• Svaka tranzicijska zajednica --> seralni stadij
• Na primjer, jednostavan opis sere koji bi se odvijao na
napuštenom polju bi mogao biti: trava -> šibovi -> stabla -
> hrastovo-grabova šuma.
• U ovoj seri, trava je pionirska zajednica a hrastvo-grabova
šuma je klimaks zajednica. Svaki korak u seri (trava,
šibovi, drveće, hrastovo-grabova šuma) je individualno
označen kao seralni stadij.
• Postoje dva glavna tipa sukcesije:
Primarna sukcesija
• 1. Primarna sukcesija počinje sa golim
stijenama koje su izložene usljed geoloških
aktivnosti
• Primjer sere: stijena -> lišaj -> mahovina ->
trava -> šibovi -> drveće -> hrastovo-
grabova šuma
Sekundarna sukcesija
• 2. Sekundarna sukcesija počinje na tlu sa
kojeg je uklonjena prethodna zajednica
(vatra, poljoprivreda, itd.)
• Primjer sere za ovu sukcesiju: trava ->
šibovi -> drveće -> hrastovo-grabova šuma
• Sekundarna sukcesija se može odvijati
mnogo brže jer je tlo već pripremljeno od
strane prethodne zajednice.
Generalni trendovi u
sukcesiji
• Rani stadiji su visoko produktivni ali traže i veliki unos nutrijenata. Oni
takođe imaju tendenciju da gube nutrijente.
• Biomasa raste, ali je prisutna niska produktivnost tako da je
uobičajena fluktuacija u biomasi. U ovoj seralnoj fazi dominiraju
“korovske" ili "r-adaptirane" vrste koje se brzo reproduciraju,ali često
mlade ugibaju. Većina njihove energije odlazi u reprodukciju. Postoji
relativno malo vrsta u ranim seralnim stadijima. Klimaks seralni stadiji
su znatno komplekniji, sa velikim brojem vrsta. Oni kreiraku podesno
okruženje za brojne vrste. Biomasa ne fluktuira, a stopa razgradnje je
ugrubo jednaka novoj produkciji. Nutrijenti efikasno kruže, i rijetko
izlaze iz ekosistema.
• Pojedinačni organizmi žive duže, jer investiraju više resursa u sebe a
manje u produkciju potomaka.
Generalni trendovi u
sukcesiji
• Svježe očišćeno polje je dobar primjer ranog seralnog stadija. Njega
koloniziraju trave i druge biljke koje proizvode mnogo sjemena, kao
što su brojne jednogodišnje zeljaste biljke.Ove biljke mogu živjeti
samo jednu godinu, proizvesti sjeme i uginuti. Organizmi u polju neće
moći da prerade sve nutrijente, tako da će velika količina isprati kiša.
Sa druge strane, klimaks šumu odlikuje prisustvo drveća koje dugo
živi.
• Postoje brojne vrste koje pružaju prostor za život i hranu za druge
biljke i životinje. Razgrađeni materijal se reciklira; mali dio odlazi npr.,
kroz vode šumskih potoka. Ako se izgradi farma u kišnoj šumi,
zajednica prelazi iz stadija klimaksa u vještačku zajednicu koja
podsjeća na rani seralni stadij. Farma će izgubiti znatnu količinu
nutrijenata, kojih nema mnog u tropskom tlu. Zemljište će postati
beskorisno već za nekoliko godina.
 Ova tabela sumira razlike
između pionirske i klimaks zajednice
Pionirska zajednica Klimaks zajednica

Nepodesno okruženje Podesno okruženje

Raste biomasa Biomasa stabilna

Neefikasna potrošnja energije Efikasna potrošnja energije

Gubitak nutrijenata postoji Kruženje nutrijenata

Nizak stepen diverziteta vrsta Visok stepen diverziteta vrsta

Fluktuacija uobičajena Fluktuacija nije uobičajena

r-adaptirana K-adaptirana
Produktivnost bioma
Produktivnost bioma
Ključne odlike bioma
Za razumijevanje prirode ključnih bioma potrebno je poznavati:
• Trendove u globalnoj distribuciji: gdje se nalaze biomi i kako oni prostorno variraju.
Određeni biom može biti građen od različitih taksona na različitim kontinentima.
Zajednice vrsta u datom biomu koje su specifične za dati kontinent se označavaju kao
formacije i često nose različite lokalne nazive. Na primjer, biom travnjaka umjernog
pojasa se označava kao prerija, stepa, pampasi, ovisno o tome gdje se javlja (Sjeverna
Amerika, Euroazija, Južna Amerika, itd.).
• Generalne karakteristike regionalne klime i ograničavajući faktori kao što su distribucija
specifičnih temperatura i/ili padavina.
• Aspekti fizičkog okruženja mogu imati snažnij uticaj od klime u determinaciji
uobičajenih formi rasat biljaka i/ili subklimaks vegetaciji. Obično ovi faktori su uslovljeni
supstratom (npr., vododrživ, porozan, siromašan nutrijentima, itd.) ili poremećajima
(periodične poplave, požari).
• Tipove tala koji odlikuju dati biom i procese koji su uključeni u razvoj tala.
• Dominantne, karakteristične, i jedinstvene forme rasta; vertikalnu stratifikaciju; oblik,
evličinu lista; i posebne adaptacije vegetacije. Primjeri su mehanizmi disperzije,
različite reproduktivne strategije, struktura korijenovog sistema, itd.
• Tipovi životinja (posebno kičmenjaka) su karakteristika bioma kao i njihovo ponašanje,
te tipične morfološke i fiziološke prilagodbe na okoliš.
Kako su nastali biomi?
Biomi su distribuirani na planeti primarno na osnovu klimatskih faktora.
Prema tome, u oblastima koje su prilično udaljene, ponekad se mogu
naći slične biljke i životinje upravo zbog slične klime.

Jedan od faktora koji utiču na klimu je geografska širina. Tipično, što se

dalje krećete sjeverno ili južno od ekvatora, temperatura postaje sve
hladnija. Drugi faktor koji utiče na klimu je nadmorska visinia. Što se
više penjete, temperatura postaje sve hladnija.

Biomi koji se nalaze na hladnim geografskim širinama ponekad se takođe

mogu naći i na visokim planinama na malim geografskim širinama. Tipično,
povećanje nadmorske visine za 100 metara je jednako putovanju od 100 km
prema sjeveru.
World Biomes
Biomi
i klima
Kopneni
Tropske kišne šume
Umjerene kišne šume
Biomi
Umjerene listopadne šume
Tajga (borealna šuma) Marinski
Tundra Otvoreni ocean
Pustinja Antarktički ocean (ivica leda)
Umjereni travnjaci Estuariji
Savane Koraljni grebeni
Čaparal/Stepa Plitki ocean/zaliv
Urbani Šume mangrova

Slatkovodni
Rijeke
Jezera
bare
Močvare
Koliko glavnih bioma postoji?
Koliko bioma postoji?
Mada postoje izvjesna neslaganja između naučnika o
tome kako podijeliti biome na Zemlji, većina se slaže da
postoji sljedećih osam bioma:

• Tropske kišne šume

• Tropske savane
• Pustinje
• Čaparal
• Travnjaci
• Umjerene listopadne šume
• Umjerene borealne šume
• Tundra
Tropske kišne šume
Tropske kišne šume

• Tipično se nalaze u blizini

ekvatora
• Primaju više od 200 cm kiše
godišnje
• Temperature su obično
između 20oC i 25oC u toku
cijele godine
• Oko 50% svih vrsta životinja
živi ovdje
Tropske kišne šume

• Visok stepen biodiverziteta

• Brzo organsko raspadanje, nutrijenti
većinom u vegetaciji a ne u tlu (tlo je
relativno siromašno)
• Gusta krošnja, parazitske biljke
• Životinje: leptiri, tukani, anakonde,
orangutani, tigrovi, čimpanze, gorile, pirane
• Nalaze se u Brazilu, Centralnoj Africi,
Centralnoj Americi, Filipinima
-krošnja visoka i do 55 m -tla su generalno neplodna

-najveći biom -nutrijenti i ugljik se čuvaju

u biljnoj biomasi, a ne u tlu
Tropske savane

• Travnjaci sa malim brojem

razbacanih stabala
• Postoji vlažna i suha sezona
• Vruće temperature
• Godišnje padavine između 50
i 127 cm
• Veći broj herbivora nego u
ostalim biomima
• Trave čuvaju vlagu u toku godine
• Jaka sušna sezona i kratka vlažna
sezona
• Česti požari
• Razbacana pojedinačna stabla
• Životinje: Stada gazela, zebri, žirafa, i
kengura (u Australiji)
• Nalaze se u Centralnoj Africi, istočnom
dijelu Južne Amerike, Australiji
• Vegetacija: Savane odlikuje kontinuirani pokrov višegodišnjih vrsta iz porodice trava (Poaceae),
često 90 do 180 cm visoke kada sazriju. Mogu ali ne moraju imati otvorene krošnje koje grade
vrste drveća koje su otoprne na sušu, požare, ili ispašu, ili imaju otovreni sloj šibova. Postoji razlika
između savane sa drvećem, park savane, savane sa šibovima i travnate savane. Nadalje, savane
se mogu razlikovati i prema dominantnom taksonu u spratu drveća: na primjer: palma savana,
borova savana, akacija savana.

Klima: Tropska vlažna i suha klima preovladava u zonam u kojima se razvija savana. Srednje
godišnje temperature su oko ili iznad 18 ° C i godišnje padavine se kreću između 50 i 127 cm. U
toku pet mjeseci godišnje, za vrijeme suhe sezone, padne manje od 10 cm padavina mjesečno.
Suha sezona je povezana sa periodom sa malo sunca.
Tlo. : Tip tla varira ovisno o građi geološke podloge i edafskim uvjetima. Generalno, mogu se
očekivati nisko produktivna zemljišta.

Fauna. : najveći diverzitet vrsta (preko 40 različitih vrsta) papkara (ungulati) živi u savanama Afrike.
Antilope su posebno brojne i raznolike. Ovdje spadaju impale, gazele, oriks, gerenuk i kudu.
Bufalo, zebra, nosorog, žirafa. Slon, su najznačajniji herbivori u savanama Afrike.
Pustinje
Pustinje
• Tipično između 25o i 40o
geografske širine
• Primaju manje od 25 cm kiše
godišnje
• Temperature su tipično u rangu
između 20oC i 25oC ali poneke
ekstremne pustinje mogu
doseći temperature više od
38oC i niže od –15oC
• Postoje vruće i hladne pustinje)
• Biljke su često sa bodljama sa minimalnim listovima i debelom
kutikulom
• Životinje su noćne, žive u rupama u zemlji, konzerviraju vodu (npr.
gušteri, kengurski pacovi, kojoti)
• Poznate su: Mohava u Kaliforniji, Sonora u zapadnom dijelu
Centralne Amerike, Čihuahua u Teksasu, Sahara u Africi, Gobi u
Australiji
-biljke sa trnovima

-ostale adaptacije za konzervaciju vode

Čaparal

• Nalazi se između 32o i 40o

geografske širine na zapadnim
obalama kontinenata
• Prima između 35 i 70 cm kiše,
obično zimi
• Ekstremno otporan na sušu i
vremenske nepogode
Chaparral

• Duga, vruća i suha ljeta

• Blage, kišovite zime
• Česti požari i suše
• Bodljasto žbunje adaptirano na požare
• Životinje uključuju guštere, jelene, itd.
-sklerofilne biljke

-adaptacije na požare
Travnjaci
Travnjaci

• Zbog suhe klime, drveće se

nalazi samo pored izvora vode
kao što su potoci
• Obično prima između 50 i 90
cm kiše godišnje
• Ljetne temperature mogu
doseći i do 38oC, a zimske do –
40oC
 Umjereni travnjaci: prerija,
stepa, pampas

• Jasno izražena hladna/vruća sezona

• Manje požara nego u savani
• Nema stabala osim oko vodotoka
• Trave čuvaju tlo i vodu
• Životinje uključuju prerijskog psa,
zvečarke, zebe, miševe
Umjerene listopadne šume
Umjerene listopadne šume
• Umjerena klima
• Većina stabala odbacuje
listove zimi
• Temperature se kreću između
–30oC i 30oC
• Prosjek od 75 do 150 cm
padavina
• Dobro razvijen zeljasti sloj
• Vruća/blaga ljeta
• Umjerene padavine zimi (blagi snijeg)
• Drveće je širokolisno, listopadno,i uključuje
hrast, breze, javore, bukvu
• Bogato tlo
• Životinje uključuju lisice, vukove, medvjede,
risove, divlje svinje, rakune
• Nalaze se u istočnom dijelu SAD i Evropi
-relativno veli biomasa drveća

-nazivaju se i listopadne šume,

Ali sadrže i uvijek zelene vrste stabala sa igličastim lišćem
Lišćarsko-listopadne šume
umjerenog pojasa
• Ove šume odbacuju listove u jesen, na kraju vegetacijske sezone.
Skraćivanje dana stimulira biljke da povuku hlorofil iz listova što
omogućava da se vide i ostali akcesorni pigmenti u listovima kratko
prije nego što biljke odbace listove i biljke uđu u duži period
dormancije.

Klima: Vegetacijska sezona traje oko šest mjeseci. Padavine su

ravnomjerno raspoređene u toku godine i ima ih oko 50 do 120 cm
godišnje.

Vegetacija: Veliki broj vrsta iz rodova Quercus (hrast), Acer (javor),

Fagus (bukva), Castanea (pitomi kesten),Ulmus (brijest), Tilia (lipa),
Juglans (orah). Različite vrste iz ovih rodova se javljaju na svakom
kontinentu.
Struktura i forme rasta
• Sprat drveća je visok od 2 do 30 metara, i u njemu variraju različite
regionalne kombinacije navedenih vrsta drveća. . Sprat šibova često
grade predstavnici iz skupine rododendrona, azaleja, dok sloj
zeljastih biljaka čine višegodišnje vrste koje većinom cvjetaju rano
proljeće; dok sloj na tlu grade lišajevi, crvotočine i mahovine. Lišajevi
i mahovine se razvijaju i na stablima drveća.

Tlo: Podzolizacija se javlja kao rezultat kiselih rastvora u tlu koje

proizvode igličaste vrste drveća.

Fauna: Herbivori su jeleni, vjeverice, zečevi. Omniovori su crni

medvjed, rakun, oposum, tvor. Karnivori su većinom eliminisani usljed
ljudskih aktivnosti, a ovdje spadaju vukovi, planinski lavov, ris. Kojot,
vrsta koja je nativna u Sjevernoj Americi u pustinjama i travnjacima
na zapadu se u novije vrijeme širi ka istoku.
Tajga (borealna šuma)
Umjerene borealne šume
• Poznate su i kao tajge
• Tipično se nalaze između 45o i
60o sjeverne geografske širine
• Hladna klima sa ljetnim kišama
• Vrlo malo reptila
• Ograničen sloje zeljastih biljaka
• Snijeg je primarni oblik padavina
(40 – 100 cm godišnje)
-10-20 m stabla -dominiraju požari, ali na većoj
Uvijek zelene iglice i lišćari vremenskoj skali nego kod travnjaka
-drugi po veličini biom -više nutrijenata i ugljika
se čuva u tlu nego u biljkama
Tajga – borealna šuma
• Tajga ili borealna šuma se proteže kao gotovo
neprekidni pojas crnogoričnih stabala širom
Sjeverne Amerike i Euroazije.
• Pokrivajući oblasti koje su nekada bile pod ledom
i oblasti razbacanog permafrosta n oba
kontinenta, tajga gradi mozaik sukcesijskih i
subklimaks biljnih zajednica koje su osjetljive na
promjene u ekološkim faktorima.
• Tajga je ruska riječ za ove šume koje pokrivaju
veliki dio Rusije. Međutim, ovaj termin se koristi i
širom svijeta.
Tajga – borealna šuma
• Klima: Tajga pokriva regione sa subarktičkom i hladnom
kontinentalnom klimom (Koeppen-ov Dfc, Dfd, i Dwd
klimatski tip).
• Duge, oštre zime (do 6 mjeseci sa srednjom
temperaturom ispod 0 °C) i kratka ljeta (50 do 100 dana
bez mraza) su odlika ovog područja, kao i široki rang
temperatura između niskih zimskih i visokih ljetnjih.
• Na primjer, Verkhoyansk, u Rusiji, ima rekord od - 35°C
do +35 °C.
• Srednje godišnje padavine su između 40-50 cm, ali mala
stopa evaporacije čini ovo područje humidnim klimatom.
Tajga – borealna šuma
• Vegetacija
• Igličaste golosjemenice (gymnosperme)
dominiraju u ovom biomu.
• Svega nekoliko vrsta iz četiri ključna roda: smrča
(Picea), jela (Abies), i bor (Pinus), kao i listopadni
četinar - ariš (Larix).
• U Sjevernoj Americi, 1-2 vrste jele i 1-2 vrste
smrče dominiraju.
• U Skandinaviji i zapadnoj Rusiji uobičajena
komponenta tajge je bijeli bor (Pinus sylvestris).
Tajga – borealna šuma
• Životne forme:
• Konusni oblik – potpomaže zaštiti od snijega i spriječava lomljenje
grana.
• Igličasti listovi – uski sa smanjenom površinom sa koje može otići
voda (transpiracija), posebno zimi kada smrznuto tlo spriječava biljke
da se snabijevaju vodom. Iglice borealnih četinara takođe imaju
debeli voštani pokrov – vodootpornu kutikulu – u koju su uronjene
stome i tako zaštićene od suhih vjetrova.
• Uvijek zelen habitus – zadržavanje listova omogućava biljkama da
vrše fottosintezu čim im to dopuste temperature u proljeće, tako ne
gube vrijeme u toku kratke vegetacijske sezone za razvoj listova
Napomena: Listopadni ariš dominira u zonama pored gotovo
kontinuiranog permafrosta gdje je klima čak previše suha i hladna za
voštane iglice smrče i jele.] Tamna boja – tamnozelena boja iglica
smrče i jele pomaže listovima u maksimalnoj apsorpciji toplote sunca
i što ranijem početku procesa fotosinteze.
Tajga – borealna šuma
• Fauna:
• Predatori sa krznom kao što je ris (Felis lynx) i različiti
članovi porodice kuna kao što su gorska kuna (Gulo gulo),
kuna ribolovac (Martes pennanti), kuna zlatica (Martes
martes), vidrica (Martes lutreola) , hermelin ili zerdav
(Mustela erminea), i samur (Mustela zibelina) su
najtipičnije vrste iz borealne šume.
• Sisari biljojedi kojima se hrane su američki zec (Lepus
americanus), crvena vjeverica (Sciurus vulgaris), leming
(Lemmus lemmus), i poljski miševi.
Tundra
• Znači ravnica bez drveća ili
močvarna ravnica
• Karakteriše je permafrost –
permanentno smrznuto tlo odmah
na nekoliko centimetara ispod
površine – što znatno ograničava
rast biljaka
• Prosječne zimske temperature –
34oC dok su ljetne temperature
obično u prosjeku ispod 10oC
• Malo padavina (15–25 cm
godišnje) ali je tlo uvijek vlažno
zbog niske evaporacije
 Tundra

• Niske trave, zeljaste biljke, patuljasti

grmovi, lišajevi
• Relativno ravna sa malim uzvišenjima
• Permafrost ponekad dubok i 100 m na
dalekom sjeveru
• Kratka vegetacijska sezona, velike
eksplozije populacija insekata
• Životinje uključuju karibua, jelene, lisice,
leminge
• Ekološki vrlo senzitivna; poremećaji tla vode
ka nastanku bara i jezera kojima je potrebno
nekoliko stotina godina da se vrate u tundru
-bez stabala,niski žbunovi, mahovine

-permafrost
Tundra
• Riječ tundra potiče od finske riječi za golu ili zemlju bez
drveća. Tundra je najjednostavniji biom po sastavu vrsta i
mreža ishrane
• Vegetacija: lišajevi, mahovine, šaševi, i patuljasto žbunje,
(često crnjuša, ali i breze i vrbe).
• Klima: Visoka geografska širina i uticaj klime na život se
ogledaju kroz ekstremno kratku vegetacijsku sezonu (6 to
10 sedmica) dugu, hladnu i tamnu zimu (6 do 10 mjeseci
sa srednjim mjesečnim temperaturama ispod 0° C.),
malim padavinama (manje od 10 cm/godišnje) povezanim
sa jakim, isušujućim vjetrovima. Snježne padavine su u
stvari podesne za biljke i životinje jer im pružaju izolacijski
sloj na površini tla.
Tundra
• Tlo: u ovom biomu se ne razvija pravo tlo usljed pethodno
navedenih edafksih faktora
• Fauna: strategije za opstanak u vrlo teškim uvjetima
tundre se mogu podijeliti između vrsta koje su rezidentne i
onih koje su migratorne.
• U maloj skupini ptica (npr., ptarmigan) i sisara (npr.,
muskoks, polarni zec, polarna lisica, mošusno goveče)
vrsta koje ovdje ostaju cijelu godinu mogu se naći:
Migratorne vrste kao što su gnjurac, obalne ptice i karibu
koji su prilagođeni ma tundru tako što izbjegavaju
najnepodesnije zimske uvjete. Svake godine krajem
kratke vegetacijske sezone one odlaze na jug u borelanu
šumu ili dalje, ali se vraćaju u tundru radi parenja.
Marinski biomi
Šume mangrova
Močvare