ABIOTIČKI EKOLOŠKI ČINITELJI

Su svi utjecaji nežive prirode na organizme, sva fizikalna i kemijka svojstva okoliša.
Dijele se na klimatske ( temperatura, svjetlost, voda, vlaga, padaline ), orografske ( reljef, nadmorska visina, izloženost
nekoj strani svijeta- ekspozicija, reljef, nagib ) i edafske- pedološke ( sva svojstva tla ).

TEMPERATURA

Temperaturne oscilacije su veće na kopnu nego u vodi pa je na kopnu naglašeno klimatsko zoniranje : idući od polova ka
ekvatoru temperatura za svaki stupanj geografske širine raste za jedan stupanj Celzija. S povećanjem nadmorske visine
na svakih 100 metara temperatura se smanjuje za 0,5 stupnja.
U odnosu na ovaj činitelj organizmi se dijele na termofilne ( prilagođeni visokim temperaturama ) i frigofilne ( polarni
organizmi prilagođeni niskim temperaturama ) a u odnosu na raspon ekološke valence na euritermne ( čovjek ) ,
mezotermne ( hrast ) i stenotermne ( tropski koralji ).
Organizmi promjenjive tjelesne temperature koja ovisi od temperature okoliša zovu se poikilotermni ( ektotermi ). Od
kralježnjaka tu spadaju ribe, vodozemci i gmazovi ali tu spadaju i sve biljke i beskralježnjaci. Period niskih temperatura
kralježnjaci provode u stanju zimske ukočenosti ( dijapauza u kojoj se za preživljavanje koriste masne naslage ) a neki
migriraju. Većina adulta kukaca umire a preko zime preživljavaju njihova jajašca, pčele zagrijavaju svoju košnicu radom
krila, biljke ostavljaju sjemenke i podzemne izdanke, listopadno drveće zimi odbacuje lišče zbog fiziološke suše i uštede
vode ( niske temperature otežavaju rad korijena i usvajanje vode )....Lišće četinara je male površine pa ne opada zimi.
Mirovanje izazvano visokim temperaturama i sušom zove se estivacija prisutno kod organizama pustinja.
Organizmi stalne tjelesne temperature zovu se homeotermi ( endotermi ) a to su ptice i sisavci koji termoregulaciju vrše
na razne načine ( znojenje, dahtanje, drhtanje, linjanje, mitarenje...) .
Heterotermi su organizmi koji tjelesnu temperaturu održavaju u uskim granicama, na granici su između poikilotermnih i
homeotermnih. Zimi smanjuju tjelesni metabolizam i padaju u stanje hibernacije ( šišmiši, ježevi ) .
U nepotpun san iz kojeg se lako bude a tjelesna temperatura im se minimalno smanjuje , dospijevaju medvjedi.

VODA I VLAGA

Voda je medij životnih procesa i ekološki činitelj o kome ovise sva živa bića.Organizmi su se adaptirali različitim
količinama vode na svojim staništima a dijele se u sljedeće kategorije: kserofiti ( biljke aridnih- sušnih područja ), higrofiti
( biljke vlažnih područja; mahovine, paprati ), mezofiti ( umjerena staništa; hrast ), hidrofiti ( vodene biljke ). Biljke suhih
staništa imaju deblje listove i kutikulu, dlačice, duboko korijenje, manje stoma...a sve zbog smanjenja transpiracije i bolje
opskrbe vodom. Nekima je lišće reducirano na veličinu iglica a stabljike zadebljale i pune vode ( sukulenti ; kaktusi,
čuvarkuće, agave ) a neke biljke ljeti odbacuju lišće . Sve su to načini zaštite od fizičke suše ( stvarni nedostatak vode ).
Životinje suhih staništa izlučuju hipertoničnu mokraću, suh izmet, kukci , pauci, škorpije imaju debeli hitinski pokrov,
gmazovi su pokriveni rožnatim ljuskama, deve vodu oslobađaju iz masti koje su pohranjene u grbi.
Na organizme kao ekološki činitelj djeluje i relativna vlažnost zraka ( zasićenje zraka vodenom parom pri određenim
uvjetima temperature i pritiska ). Ovaj činitelj na bića djeluje kombinirano s temperaturom ( zbirno djelovanje
činitelja ! ), tako na čovjeka posebno loše utječu visoka temperatura i visoka vlažnost zraka.

SVJETLOST

Vidljivi dio Sunčevog spektra iznosi od 380 – 760 nanometara a to je ujedno i dio spektra koji pokreće fotosintezu kod
biljaka. Svjetlost na biljke utječe izravno jer im omogućava fotosintezu i stvaranje hormona za rast, razvoj, cvjetanje.
Biljke se prilagođavaju različitim uvjetima osvjetljenja pa ih dijelimo na skiofite ( biljke sjene; paprati , ciklame ) i heliofite
( biljke osunčanih staništa; suncokret, ivančica ). Duljina dnevnog osvijetljenja utječe na stvaranje hormona koji potiču
rast i cvjetanje (fotoperiodizam ! ) a u vezi s tim biljke se dijele na biljke dugog dana ( špinat ) i biljke kratkog dana
(krizantema) a smjer svjetlosti djeluje na gibanje biljaka ( fototropizam- okretanje izdanka prema svjetlosti, fototaksija-
gibanje algi prema svjetlosti, fotonastija- otvaranje cvijeta po danu ) .
Svjetlost utječe i na životinje i to uglavnom na njihovu aktivnost pa ih dijelimo na diuralne ( dnevne ; zmije ) i nokturalne
( noćne; šišmiši, sove ). Nokturalni šišmiši se orijentiraju eholokacijom, endemska čovječja ribica je potpuno prilagođena
životu u tami.
Kraći dani, manje svjetlosti i niže temperature izazivaju migracije životinja.