Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Tekst 6.3. (Adorno, Eco) PDF

    Uploaded by

    Mihaela Kokorić
    5 views4 pages

    Original Title

    Tekst 6.3. (Adorno, Eco).pdf

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    5 views4 pages

    Tekst 6.3. (Adorno, Eco) PDF

    Uploaded by

    Mihaela Kokorić

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 4
    372 Esteti¢ka teorija, i970. & Marksizam i umjetnost, ur, V. Mikecin, Komunist, Beograd, 71976., prev. Z. Puhovski THEODOR WIESENGRUND ADORNO (1903. ~ 1969.) njematk’ je flozot i sociolog, jedan od glavnih predstavnika Fronifurtskoga kruga i jedan od rnajutje- inijh posljeratnih marksistiékh flozofa. Posebno je Lujecajna bila njegova kritka kultume industrje. Bavio s¢ cjelim nizom fllozofskih problema, najvte flozof- jom umjetnosti, posebice glazbe. Najpoznatije su njegove kniige Dijalektika prosyjetitel)- stva (zajedno s M, Horkheimerom) i Estticka teorj, Postalo je samo po sebi razumljivim da vige nikta Sto se tige umjetnosti nije samo po sebi razum 0, niu njoj, niu njezinom odnosu prema cje- Jini, Zak ni njezino pravo na egzistenciju, [..] Autonomija, koju je zahtijevala nakon ito je 2bacila svoju kultsku funkeiju i njezine paslike, lnjedala je ideju humanosti. Bila je poremeéenija to je drustvo postajalo nehumani sti su, ustjed nyezinih vlasttih zakona gibanja, iablijedjeli konstituensi koji su joj bili prirast ig ideala humanosti Istina,njezina je autonomija epovratna. Propali su svi pokuiaji da se drut. ‘venom funkcijom vrati umjetnost onomu zbog {ga udvajaj onomu zbog éega izaziva ndvojnost Ali njezina autonomija potine isticati trenurak slepila. To je umjetnose oduvijek posjedovala.. Ona se poveruje s naivnokéu druge potencije,¢ neizyjesnoséu zhog estetskog — éemu, je eli umjetnost jo’ uopée moguéa; nj svoje porpune emancipacije, svoje pretpostavke. Pitanje ie. U umjetno- Neizvjesno jel, nakon Potkopala i izgubila Se zapaljuje na ono. (2 me ito je jednom bila, Umjetnicka djela izlaze iz empirijskog svijeta i stvaraju njemu suprotan svijet vlastite biti kao da je ion bivstvujuéi. Time djela a priori teie, mogu li se jo tako tragiéno prikazati, afirmaciji. Kligeji o pomirujuéem od- bijesku, koji se od umjetnosti Siri na realnost, nisu odvratni samo zato Sto emfatiéan pojam ‘umjetnosti parodira svojom buréoaskom pripra- vom i Sto je uévriéuju medu tjditeljske nedjeljne Priredbe. Oni dodiruju ranu same umjetnosti. Svojim neizbjeinim odricanjem teologije koja je nesmanjeni zahtjev za istinom orkupljenja, seku- larizacija se, bez koje se umjetnost nikad ne bi razvila, osuduje na to da bivstvujuéem i postoje- €em daruje urjehu Sto im, bez nade u neito dru- 80, pojagava vlast koje se auronomija umjetnosti ‘mogla osloboditi, Zbog takvih je urjeha sumnjiv i sam princip autonomifje, (.] Umjetnost ima svoj pojam u povijesno pro- mjenjivo} konstelaciji trenutaka; on se protivi definiciji. Njezina bie nije izvediva iz. njezinog Podrijetla, tako kao da je osnovni sloj ono prvo na Gemu je sve ostalo sagradeno i rudi se cim je on uzdrman, Uvjerenje da su prva umjetnitka djcla bila najvisa i najéistija, kasna je romanti ka; s nemalim pravom moglo bi se evrditi da su najranija umjetnidka djela — jo§ nerazluéena od ‘magijskih postupaka, povijesne dokumentacij Pragmatigkih svrha, kao sto su one da se bude Primijeéen na velikim udaljenostima s pomoct usklika i dozivanja ~ mutna i negista... Poku34) da se ontologijski supsumira historijska ge" ft) umjetnosti pod najvifi se motiv nuzno gubi u disparatnosti tako da teorija zadréava u rukama samo, dakako, relevantan uvid kako se umjec- nosti ne mogu svrstati ni u kakav neprekinuti identitet jedne umjetnosti... Definici toga Sto umjetnost jest, svagda je unaprijed oznagena onim io je ona jednom bila, ali se legitimira samo onim to je postala, orvorena onomu Sto , moida, 3to moie postati. Dok nje- zinu definiciju pridréava puka empirija, ona se ipak u sebi kvalitativno mijenja; mnogo se toga 310 nije bilo, primjerice, kultna djela, u povijesti preobraéa u umjetnost; mnogo toga ito je bilo umjetnost, vie to nije. [...] Ipak, komunikacija umjetnigkih djela s izvanj- skoSéu, sa svijetom pred kojim se sretno ili ne- sretno zatvaraju, dogada se nekomunikacijom; time se djela upravo pokazuju slomljenima. Moie se lako pomisliti kako njihovo autonomno carstvo nema nifta zajedniéko s izvanjskim svi- jetom, osim preuzetih elemenata koji dolaze uw sasyim promijenjenu svezu. Unatoé tomu nepo- bimna je duhovnopovijesna trivijalnost da razvoj Uumjetnigkih postupaka, koji su veginom obu- hvaéeni pojmom stila, korespondira s druitve- nim razvojem. I najsublimnije umjetniéko djelo ima odreden stav prema empirijskoj realnosti tako Sto iskaée iz njezinih stega, i to ne jednom Zauvijek, nego uvijek samo konkretno, nesvjesno Polemigki protiv stajaligta empirijske realnosti Prema povijesnom éasu. Pojmiti da umjetnicka djcla kao zatvorene monade “predstavljaju” to sto ona sama nisu, nije nigta drugo nego pojmiti da njihova viastica dinamika (i njezina imanentna historignost kao dijalektika prirode i prirodnog vladanja) nije iste naravi kao vanjska dinamika; na je ovoj nalik, a da je ne oponasa. Esterska i¢ka teonja Vill, UMJETNOST proizvodna snaga ista je proizvodnoj snazi kori- snog rada, ima istu teleologiju; a ono Sto se mode nazvati estetskim proizvodnim odnosom — sve u éemu je smjeitena proizvodna snaga i po éemu se dokazuje - sedimenti su ili otisci drutvenosti. Dvostruki karakter umjetnosti, kao autonomne kao fait social, neprestano saopéuje oblast svoje autonomije. 1. Pokugaj protumatiti prvu regenicu Adorno- va teksta. 2. to znati da umjetnost ima autonomiju? Mode li navesti neki primjer za neautono- mnu umjetnost? Sto bi znatilo da “umjetnitka djela izlaze iz empirijskoga svijeta i stvaraju njemu supro- tan svijet"? Po éemu se razlikuju postojanje predme- ta u empiriskom svijetu (primjerice, neke Zgrade) i umjetnitko djelo (primjerice, neke slike, skladbe ili romani)? Sto misli8, postoji li kakva veza izmedu “em- pirijskoga svijeta” i svijeta umjetnosti? ‘Ako posto, kakva je? Sto mislif, djeluje li svijet na umjetnost? A djeluje li umjetnost na svijet? Mode8 li navesti neki primjer? 3, Mijenja fi se, po Adomovu sudu, pojam umjetnosti ii je on uvijek iti? Moe li se, po njegovu sudu, definirat umjetnost? Zaéto? 4, U emu se sastoji dvostruki_karakter umjetnosti? 373 Povijest ljepote, 2002. HENA COM, Zagreb, 2004., prev. V. Miksié [1] “Lijep” je - zajedno s “Ijupkim’, “dratesnim”, ili pak “veliganstvenim”, “éudesnim’, “prekrasnim” i slignim izrazima — pridjev kojim se éesto koristimo kako bismo oznaéili ono sto nam se svida. Cini se ako je u tom smislu ono Sto je lijepo istovjetno ‘onomu Sto je dobro, a u razliéitim se povijesnim razdobljima doista i uspostavljala évrsta vera izme- du Lijepoga i Dobroga. Sudimo li prema na’em svakodnevnom iskustvu, ‘etimo definirati kao dobro ono Sto nam se svida, ili 510 bismo hijel i posjedovati. Bezbroj je stvari koje cjenjujemo dobrima: uzvraéena ljubav, poiteno steéeno bogatstvo, ukusna poslastica, a u svim tim sluéajevima mi bismo Zeljelt i posjedovati to dobro. Dobro je ono Sto potiée nagu Zelju. Caki kada ocje- ‘jujemo dobrim neko vrijedno djelo, voljeli bismo a smo ga mi utinili, ili pak sami sebi obeéavamo Kako éemo udiniti neko jednako vrijedno djelo, po- ‘aknuti primjerom onoga ito smatramo dobrim. (2) Dobrim nazivamo i neito éto je u skladu s nekim idealnim naéelom, ali je bolno, kao, primjerice, he- ‘ska smrt kakvogajunaka, posveéenost onoga koji Buje gubavca, zrtvovanje roditeljskoga Zivota za Spas djeteta... U tim sluéajevima prepoznajemo da Gen. dobra, ali iz egoizma ili straha ne bismo Bt 7 uuvuéeni u takvo iskustvo. Prepoznajemo iat? Kao dobro, ali tude dobro na koje gledamo s Fei odmakom, iako s ganuéem, pri emu nas i puso ne vue, Za oznatavanjetakvih vijed- nih djcla, kojima se radije divimo negoli ih éinimo, “

    You might also like