156 Obrana skepticizma, 1975. u Ignorance, Oxford University PETER UNGER (1942,) suvremeni je ameriék flo: 0f koji predaje na New York University. Bavi se Problemima metafizike, epistemologie, etike i flo- Zoflje uma. Najpoznatie su njegove knjige Neznanje i Filazofska relativnost, {1} Namjera mi je ponuditi pozitivni argument u prilog skepticizmu u pogledu znanja... Kon- Kluzija cog argumenca predstavija univerzalni oblik skeptitke reze, tj. sud da Aitko nikada ne zna da netto je... Suprotnost skepticizmu éesto se naziva dogma- tizmom. U ovom smislu dogmatizam je gle- dite prema kojemu se zna da odredene stvari jesu. Sto je dogmatizam jaéi, za vide se stvari zna da jesu. Press, Oxford, 1975., prev. T. Reskovac (2) 1. Preliminarni oblike argumenta U ovom je obliku argument jednostavan i izra- van. Ima tek dvije premise od kojih nijedna ne dopuita iznimke. Prva je premisa sljedeti sud Ako netko zna da neito jest, tada je u redu da ta osoba u tom pogledu bude apsolutno sigurna. Ako je, Primjerice, toéno da Knute zna da je Postojao general imenom Napoleon, cada je Posve u redu da bude apsolurno siguran da je Napoleon postojao. I, ako Rene doists ana da postal tada je posve u redu da u to bude apso- lutno siguran, Naka druga i posljedn; kategoridki sud: Nikada ne moie bi solumno siguran d ja premisa jest sljedeci itu redu da netko bude ap- la neko je, Prema Ovoj premisi nij apsolutno siguran nom Napoleon, a bude apsolutno si na situaciju, solutne sigur ije u redu da Knue bude da je postojao general ime- nije u redu gak ni da Rene 'guran da postoji, Bez obzira onl ne bi smijeli imati taj “stay ap- nosti". Ako se razumije ito taj stav {psolucna sigurnose u nego, ukjjuéu . im, razumjeti i zaito nikada nije u redu biti apsoly © znati da nedto je ia da je u redu da netko, ana, uran bude sig[4] Cesto imamo dojam da je netko siguran u ne- ito, a ne bi trebao biti. Tada, ako smo tome skloni, pitamo: “Kako mode biti siguran u t02” Postavljajuéi to pitanje, pretpostavijamo da moida nije u redu da ta osoba bude sigurna i da je to zbog toga ito mozda ne zna doista to neito. Mi sve to modemo pretpostaviti, driim, zato Sto prihvaéamo ideju da, u najmanju ruku generalno, ako netko nefto zna, tada je u redu dau to bude siguran — a ako ne zna, tada nije... Iz Einjenice da neito znamo, nuino slijedi da smo u to sigurni. Da je tomu doista tako, svje- dogi nekonzistentnost sadriana u regenicama poput On je uistinu znao da pada kika, ali nije bio apsolutno siguran da pada... To da sigur- nost nuzno slijedi iz Einjenice da neito znamo, uvjerljivo pokazuje istoznaénost izmedu “nesto znati” i “ne8to znati sigurno, ili s apsolutnom sigurnoéu’... Priznajuéi tu istoznatnost, s pot- punom pouzdanoséu moiemo ustvrditi da ap- solutna sigurnost nuzno slijedi iz éinjenice da neSto znamo. 3. Koja je vrsta stava sadriana u neéijoj apso- Jutnoj sigurnosti? Ovdje, konaéno, zapoginjem svoj argument u prilog ideji da je apsolutna sigurnost u nesto, zbog odredenog svojstva osobne sigurnosti, dogmatiéna u pogledu toga kakvo je Sto. Zbog, tog je dogmatiénog svojstva s apsolutnom si- gurnoséu uvijek nesto krivo, Drugaéije regeno, zbog tog je svojstva na’a druga premisa coéna, Moj se argument u prilog ideji da ovo svojstvo dovodi do dogmatizma sastoji od dva dijela. Svrha je prvog dijela... specificirati to svojstvo. Tako éu pokazati da apsolutna sigurnost u ne- to ukljuéuje odredeni negativni stav u pogle- du toga kakvo je Sto: stav prema kojemu nijed- O) rete 4urs IV. ZNANJE na nova informacija, dokaz ili iskustvo koje bi netko ikada mogao imati, nisu relevantni da bi se na temelju njih moglo promijeniti midljenje [5] Da je takav apsolutno kruti stav bitna karak- teristika znanja, ne predstavija za me nikakvu novost. Doista, filozofi koji zastupaju antiskep- ticizam drie upravo taj stav bitnim za znanje. Tako Norman Malcolm misli da zna da se pred njim nalazi bogica tinte te opisuje ono sto je po njegovu sudu u rome implicirano: “Ne samo da ne moram prihvatiti da bi takve izvanredne pojave predstavijale dokaz da ovdje nema botice tinte: Einjenica je da ja to ne pri- buacam. Nema toga ito bi se moglo pojaviti u iduéem trenutku, a Sto bih ja nazvao dokazom da sada ovdje nema botice tinte. Ne postoji ni- kakvo buduée iskustvo ili istradivanje koje bi mi moglo dokazati da sam u keivu.” [6] Ponajprije, gotovo nikada, éak i onda kada smo skoro apsolutni sigurni u nesto, ne mozemo biti niti pribligno toliko sigurni da se ne¢e pojavi- «i nedto So tome proturjedi. Primjerice, mogli biste biti popriligno sigurni da sam ja oZenjen. Ali, ne moiete biti tako popriliéno sigurni ne€e pojaviti neito Sto tome proturjeti. Mogao bih biti odenjen i reéi: “Ne, ja u stvari nisam oenjen. Mary i ja ne vjerujemo u instituciju braka, Samo smo poslali obavijesti 0 na’em yjenéanju da vidimo kakav ée biti udinak, a i jednostavnije je ako ljudi vjeruju da smo ofe- njeni.” Mogao bih vam reéi neito takvo i jo8 naéi nekoliko Ijudi koji ée to potvrdi moralo bi vas navesti da budete, w najmanju ruku, neito manje sigueni da sam ofenjen, Tako je situacija, kada je rijeé 0 styari Eovjek popriliéno siguran, - Sve to ‘stvatima o kojima je » Gini se, posve suprot- (37158 na u odnosu na sugerirano: neemo biti tako sigurni da se nista proturjeéno ne¢e pojaviti, no bit éemo skloni odbaciti svaku takvu sevar, €ak ako se i pojavi. Stvari na isti nadin funkcioni- raju iu situacijama kada smo apsolutno sigurni (ako tako neito uopée postoji)... [7] Ono sto mora biti posve odsutno i ono sto je, dréim, implicirano u odsutnosti svake dvojbe, jest sljedece: svaka otvorenost prema mogué- nosti da se novo iskustvo ili informaci u obzir kao ozbiljno relevantni za istinicost ili neistinitost neéega. Drugim rijegima, ako je S siguran da je p, tada iz toga slijedi da S nije nimalo otvoren prema moguénosti da uzme u obzir neko novo iskustvo ili informaciju kao relevantne za svoje miiljenje tome je li p.. Kada je pak rijeé o boéici tinte, éini mi se da postoji cijeli niz moguéih iskustava koja bi je mogla dovesti u sumnju. Primjerice, mogli bi nam se obratiti vladini slutbenici s namjerom da nam dokaiu kako je predmet koji se nalazi na stolu spremnik s tvari za trovanje vode u [8] Kako glasi osnovna teza skepticizma? Sto je dogmatizam? 2. Rekonstruira} Koja je prem 3. Sto za Ungera znat Kips Zaito je to problematiéno’ Sto to, po Ungerowu sudu, dokazuie? isa kjuéna za taj argument? [9] vodovodu, koji se na neki nagin nafao u naiem domu. Spremnik je napravijen tako da izgleda poput botice tinte, no mode se pokazati kako ima mnoitvo detalja koji su karakteristitni za takve spremnike, a koja botice s tintom nema- ju. Tada bismo mogli s pravom pomisliti da predmet pred nama nije bodica tinte, veé neito, drugo. Motda bismo mogli pomisliti i da pred nama nije nikada stajala bogica s tintom, veé neki drugi predmet. U svakom sluéaju, dini se da se iskustvo poput ovoga ne smije odbaciti tek tako, bez obzira na to Sto naposljetku mi- slili da se nalazilo pred nama, Stav koji bi tako nesto odbacio izgleda mi dogmatigan... Moja je pozicija da biti siguran ukljucuje biti dogmatiéan, te da je zato s time u najmanju ruku uvijek neito krivo.., Cinjenica da uvijek postoji nesto dogmatizma znaéi da nitko ni- ada ni o emu nigta ne zna, U tom je smislu dogmatizam suprotnost skepticizmu, a nuzna prisurnost dogmatizma znadi da je skepticizam uu pravu, silogizam na kojem potiva Ungerov argument u prog skepticemy J biti potpuno siguran/sigurna u nesto?Kritika skepticizma, i967 An Introduction L. Uvjeti znanja 1) (2) Rijeé “anti” je skliska ine rabi se uvijle na istina- Gin, Ovo su neka od njezinih osnovnih znagenja: Ponekad kada govorimo o znanju, mislimo na nneku vrstu poznavanja, Primjerice, znat li Ric- harda Smitha, 2nati orprilike isto 5 i poznajet li Richarda Smitha (jesi li ga ypozna0?)... Ponekad govorimo o znanju kako: znai li jaliti konja, znaé li kako se koristiti lemil Govoreti o tome, koristimo se éak i kolokvjal- nom imenicom “znati kako” (know-how). Znati kako je sposobnost: znamo kako jasiti konja ako imamo sposobnost jahanja, i co mozemo provje- titi tako da vidimo motemo li izvesti postupak 0 ojem je rije No, rijeé “znati" daleko se najéeiée upotreblja- va, i time éemo se ovdje prvenstveno baviti, u proporicijskom smislu: “Ja znam da...”, gdje na- kon rijefi “da” dolazi iskaz: “Ja anam da éitam knjigu”, “Ja znam da sam americki dréavijanin” itd... Koji uvjeti moraju biti zadovoljeni da bismo ne- to znali u ovom treéem i najvainijem smislu? Ako slovo p oznaéava bilo koji iskaz, koji uvjeti moraju biti zadovoljeni da bi netko moga nito ustvrdici da 2na p? (..) 2. p mora bi ‘Ako imate razloga vjerovati da iskaz p nij nit, to izravno negira neéiju tvrdnju da zna p: ne ‘motete znati p, ako p nije istinit. Kada bih rekaot tinit. to Philosophical Analysis, 2nd ed., Prentice Hall, Englewood Ciffs, 1967., prev. T. Reskovac JOHN HOSPERS (1918.) suveemeni je ameritk - lozof kojije naivet dio svoje akadernske karijere pro- ‘yeo na University of Southern California. Hospers se najvi8e bavio problemima estetike i poli- titke flozofie (pobornik je libertarjanizma), Jednom je bio kandidat Libertanjanste stranke na ameri¢kim predsjeditkim izborima, a jednorn na izborima za guvernera Kalfornje. Obje su kandldature zaveile neslavno, ‘Najpoznatie su njegove kniige Uvod u flzofsiu ana lizu i Yudsko djelovanje. “Ja znam p, ali p nije istinic", moja bi tvrdnja bila kontradikeija, No, istinitost je nudan, ali jo¥ uvijek ne i dovo- ljan uvjet. Postoji mnogo istnitih iskaza primje- rice, u nuklearnoj fizici, za koje ni vi, ni ja ne znamo da su istiniti, ako nekim sluéajem nismo struénjaci na tom podruéju. No, éinjenica da su ti iskazi istiniti, ne podrazumijeva da mi znamo da su oni istiniti... b. Ne samo da p mora biti istinit: mi moramo biti uyjereni da je pistnie. Ovaj uvjet bi se mogao nazvati “subjektivnim’ moramo imati nekakav stav prema p, ne tek na- gadanja ili spekulicanja o p, veé évrste uyjerenosti da je p istinit. Reéi: “Ja 2nam da je p istinit, ali nisam u to uvjeren”, ne bi bilo tek neobitno, vee bi natim slufatljima dalo pravo da zakjue kako nismo nauéili rabiti rijeé “nati”, 159160 G1 {4] {5} ia Raspravili smo dva uvjeta znanja, “objektivni” ( mora biti istinie) i “subjekivni” (moramo biti uuvjereni u p). Jesu li ti uyjeti dovoljni? Mote li se reti da neSto znamo ako smo u to uvjereni i ako je t0 u Sto smo uvjereni istinito? Ako da, tada bismo znanje mogli jednostavno definirati kao istinito uvjerenje, i to bi bio kraj rasprave. No, na nesrecu, situacija nije tako jednostavna. Istinito uvjerenje jo uvijek nije ananje. Iskaz mote biti istinit, vi modete biti uyjereni u njego- ‘wu istinitose a da jo8 uvijek ne znate da je istinit. Recimo da ste uvjereni da na Marsu postoje inte- ligentna bia i pretpostavimo da se tijekom vre- mena, nakon 3to su se istrativaéi svemira spustili na Mars, pokazalo da je vaSe uvjerenje istinito. U trenutku kada ste izrekdi tu evrdnju, ona je bila istinita iu to ste u tom trenurku bili i uvjereni No, jeste li u tom trenutku znali da je ona istini- ta? Zasigurno niste, rekao bih, jer niste bili u po- iciji da to znate. Bilo je to tek nagadanje.., Da- Ke, potrebno je zadovoljiti jos jedan uvjet kako ne bismo nagadanje pomijeSali sa znanjem. ©. Mora postojati potkrepa za p (razlog da budete uyjereni u p). Kada, pri bacanju novéiéa, pokuSavate pogoditi ho¢e li ispasti pismo ili glava, nemate razloga da budete uvjereni da je vase nagadanje toéno, dakle ne znate. No, nakon éto ste gledali sva bacanja novéiéa i pailjivo promotrili svaki put na koju je stranu novéié pao, tada znate. Imate potkrepu kkoju prufaju vaia osjtila, jednako kao i osjeila ostalih prisuenih, pa moida éak i forografije ako ste ih snimili, da je nakon prvog bacanja bilo pi- smo, nakon drugog glava itd.. [..] ‘Tako je nai treéi uvjet — potkrepa. No, ovdje po- Ginju poresko¢e. Koliko je potrebno da bi se nero potkrijepilo? “Nesto potkrepe” ne¢e biti zadovo- 7 Ijavajuce, jer moguée je da postoji neito potkrepe da ée sutra biti sunéano, no to jo’ ne znamo.. A “onoliko potkrepe koliko je dovoljno da bismo mali dobar razlog u nesto biti uyjereni”? No, ko- liko je to? (.] Koliko je, dakle, dovoljno? Sada smo u iskusenju da kalemo ‘porpuna potkrepa, sva potkrepa’. No, ako to kaéemo, tada moramo imati na umu da postoji svega nekoliko iskaza za koje bismo mogli tvrditi da znamo da su istiniti. U skdadu s tim kriterijem, ne bismo znali nista o istinitosti velike vecine sudova 22 koje u svakodnevnom divotu bez imalo oklije- vanja tvrdimo da znamo. Mogli bismo, primjerice, reéi:"Znam da ée ova olovka pasti ako je ispustim’, 1u to wopée ne sumnjati. No, iako bi se ro moglo {vrsno potkcijepiti (olovke i ostali predmeti wvijek Su padali kada bi ih se ispustio), nemamo potpunt potkrepu, jer jo uvijek nismo vidjeli ishod ispu Sanja oveg puta. Ili, uzmimo jo¥ oéigledniji sh: i zamislimo da kaéemo: "Znam da se sada ispred ‘mene nalzzi knjiga.” No, nismo stvar promottili nt Sve moguée naéine koji su relevantni za ucvrdivanie 'stinitosti ovog iskaza: nismo ispitali predmet (0m) 22 koji drdimo da je knjiga) iz svih mogucih kurova (@ tho bi i mogao, jer kutova ima beskonacno 10 892), a ako smo ga i promatrali pola sata, nist? to Ginili stotiny ili mil jun sati, Cini se (iako neki kao ito éemo vidjet, to osporavaju) da ée, ako pro ‘matranje rezultira potkrepom, tisuéu promattt rezultratisjo8 vise potkre 6 " u pe — no, gdje ée ro gor lanje potkepe zaviit [..) Moda ne moramo ‘vu potkrepu” tako daleko i zahtijevati ili “porpunu potkrepu”. Sve leva jest ddekoarna koigina po" ja je koligina potkrepe adekvatna? Medea Koa fe kolitna pockrepe adek ; Znati p ako ne raspolasemo svor mc guom potkrepom za p?I. “Znati” u jakom i slabom smislu [8] Recimo da kaéem: “U mojem je uredu polica s knjigama’, i netko ospori tu evrdnju. Tada bih odgovorio: “Ja znam da je u mojem uredu polica s knjigama. Ja sam je sim tamo stavio i gledam je veé godinama. U stvari, vidio sam je prije dvije minute kada sam iz nje uzeo knjigu i krenuo u udionicu.” Pretpostavimo da tada obojica odemo u moj ured i tamo nademo policu. “Vidii,” ka- em ja, “znao sam da je tamo”, “A ne,” na to é (on, “ti si s dobrim razlogom bio uujeren da je jo8 uvijek tamo, jer si je Gesto tamo vidao, jer nisi vidio ili Guo da bi je netko maknuo. Ali, ti u rom trenutku nisi znao da je polica tamo, jer si tada bio u uéionici, a ne u svojem uredu.” U tom bih trenutku mogao odgovoriti: “Ali ja jesam znao da je tamo, Zak iu trenutku kada sam to tekao. Ja sam to znao jer (I.) bio sam u to uvje- ren; (2.) maje je uvjerenje potivalo na éorstim osno- vama; (3.) moje je uujerenje bilo istinito. Kada su god ta tri uvjeta zadovoljena, radi se 0 znanju.. [9] No, moj bi oponent mogao odgovoriti: “Ali, ti jos uvijek ro nisi znao, Prizmajem, imao si dobar razlog da to kaze, jer nisi vidio ili Guo da bi nee- ko maknuo policu. To je dobar razlog, no ne i dovoljan. Ono dime si potkrijepio svoju tvrdnju, jo8 uvijek je komparibilno + moguénos da je tvoj iskaz neistinit, i, da je bio neistinir, ti ne bi ‘mogao znati da je bio istinit.. 10] Ovdje se, kod dvojice oponenaca, pojavluje ra alika u kriteriju prema kojemu je neito znanje Prema meni, ja sam znao p ponajprije zato Sto je moje uvjerenje bilo utemeljeno na odliéno} pot kerepi, a k com je bilo i istinto. Prema mojem oponentu, ja nisam znao p, jer moja potkrepa nije bila porpuna — u trenurku kada sam iare- kao sud, nisam bio u uredu i gledao ili dodirivao IV. ZNANJE policu s knjigama. Cini se da je moja definicija pojma “znati” manje zahtjevna od njegove. Ja ra- bim rijeé “znati” u slabom smislu, prema kojemu znati neki iskaz anaéi da sam u to uvjeren, da za to imam dobar razlog i da je moje uyjerenje istinito. No, on rabi rijeé “znati” u zahtjevnijem, jakom smislu, koji zabtijeva da, da bih znao neki iskaz, on bude istinit, da ja u vo budem uvjeren i da za to imam konkluzivnu potkrepu IIL. Argument protiv skepticizma [11] No, na filozofi je da se bavi “znanjem” u jakom smislu. On 2eli istraiti postoji li iskaz 2a koji moiemo nesumnjivo znati da se nikada ne¢e po- kazati lainim ili makar i najmanje dvojbenim... Kada je 0 tome rijeé, mnogi su filozofi prilié- no skeptitni: iskaza éiju bismo istinitost mogli znati u jakom smislu, ako takvi uopée postoje, ima svega nekoliko... Takva je osoba skeptik. Mi tvrdimo, kaie skeptik, da znamo mnogo toga 0 svijetu, no, u stvari, nijedan od tih iskaza mi ne mozemo znati sa sigurnosécu. Sto da kaiemo 0 to}, skeptigkoj poziciji? imo da podignem ruku i katem: “Ovo je Ti mi pak kadeS: “Sumnjam da postoji «a ruka.” No, kako Zelié da to potkrijepim? Od éega se sastoji tvoja sumnja? Modda ne vjerujed svo: jim ogima? Dobro, tada dodi i dodirni ruku. Jos uvijek nisi zadovoljan? Tada nastavi postojano gledati i dodirivati ruku, modes je forogeal mote’ pozvati druge ljude da o njoj posvjedoée. ‘Ako nakon svega toga joi uvijek kaze’ da nije sigumno da ruka postoji, ’to ili’ jo8 povth toga? Pod kojim bi uvjetima prilwatio da je to sigur- no, da to za? Mogu razumjeti tvoju sumnju ako neki uyjet nije zadovoljen, ako nesto jos tre- ati, lel162 ba provjeriti. Vjerojatno si na pogetku sumnjao da, pokuiai li dodirnuti moju ruku, tamo nege biti nigega. No tada si je dodirnuo i rijesio sum- ju. Dodatne si sumnje rijetio pozivajuéi druge Ijude itd. Obavio si sve relevantne provjere i one su bile pozitivne. I sada, na kraju tog procesa, u ito sumnja&? O da, znam Sto éef redi: “Jo8 uvijeke sumnjam da ruka postoji.” No, nije li sada to “sumnjam” prazna formula? Ne mogu vige nati nikakvog sadriaja u toj takozvanoj sumnji, jer nije preostalo nista u Sto bi se sumnjalo: ti sim ne moieé navesti nijednu daljnju provjeru koja bi mogla rijefiti evoju sumnju. “Sumnja” ovdje postaje prazna rijeé... Ti brkaé situaciju u kojoj je sumnja razumljiva (prije nego Sto si proveo provjeru), s kasnijom situacijom u kojoj sumnja nije razumbjiva jer je odbagena... Pretpostavimo da lijeénik pregleda pacijenta i kaze: “Vjerojatno imate upalu slijepog crije- va.” Ovdje je jo8 uvijek moguée sumnjati, jer znakovi mogu odvesti u krivom smjeru, Stoga lijeénik operira pacijenta, nade upaljeno slije- po crijevo, odstrani ga i pacijent se oporavi. Kakvog bi sada imalo smisla da lijeénik kaze da je vjerojatno imao upaljeno slijepo crijevo? (14) ‘Ako je tek moguée da je slijepo crijevo upalje- no nakon Sto ga je lijegnik vidio i odstranio, ito bi trebalo da to bude sigurno? Moi’ li mi opisati okolnosti u kojima bi rekao da je to sigurno? Ako ne mote’, tada fraza “biti siguran”, na natin na koji je ti upotrebljava’, nema nikakvog smisla... U svakodnevnom ‘votu postoji velo prikladna i korisna distinkeija izmedu rijei “vjerojatno” i “sigurno”. Kazemo prije operacije da je slijepo crijevo vjerojatno upaljeno, no nakon ito je lijeénik vidio upaljeno slijepo crijevo na operacijskom stolu, tada je to igueno... ] Ti, zbog nekog razloga, toliko volié rijeé “vjerojat- no” da je Helis upotrijebiti za sve: upotrebljava’ je i za predoperativne i za postoperativne situacije, dok se rijet “sigurno” uopée ne upotrebljava. No, to nije niita nego verbalna manipulacija. Niita nisi promijenio: tek si uzeo dvije boce s razlidi- tim sadrZajem i umjesto da ih oznadié razligitim naljepnicama (“vjerojatno” i “sigurno”), kao 3t0 to svi mi ostali éinimo, stavio si istu naljepnicu (*yjerojatno”) na obje boce... No, sro smo dobil tom tvojom verbalnom manipulacijom? | Koja tri uvjeta moraju biti zadovoljena da bismo mogli govoriti o znanju? 8to bi znagilo ne’to konkluzivno potkrijepiti? U demu je razlika izmedu znanja u ‘jakom' i znanja u "slabom" smislu? Koji bi uvjet znanje u "jakom” smislu moralo ispuniti? Je liznanje u "jakom smislu’, po Hospersovu sudu, uopée moguée? 3, Po Zemu se ono &to je vjerojatno razlikuje od onoga Sto je sigurno? Sto Hospers predbacuje skeptiku u pogledu koristenja pojmovima “vjerojatno” i "sigumo"? Je li Hospers, po tvojem sudu, uspio pobiti osnovni skepticki prigovor?