ANTOLOGIJA STARE HELENSKE LIRIKE

(preveo: Marko Višić)

SAPFA

HIMNE I MOLITVE

1.
Himna Afroditi1

Šarotrona, besmrtna Afrodito,

zavodna2 Zeusa (Zevsova) kćerko, molim te:
nemoj mi jadom, nemoj tugom gospo,
dušu izjedat'!

Ded' pohitaj, ako si igda prije,

izdaleka glasnu mi molbu čula,
napustila očeve dvore, kola
upregla zlatna

i došla mi3. Lijepi i brzi vrapci,

hitro krilim bijući, s nebesa te,
sredinom leteć' uzduha, ka crnoj
zemlji vozili,

i utren stigli. Ti bi me blažena,

sa smješkom na tvojem besmrtnom licu
pitati znala što li me muči, što
opet te zovem,

što bih htjela da srcu mi

zbije se ludom? "Koju sad čezneš da
Uvjera4 ti srcu privede? Ko te
žalosti Sapfo?

Ako 1' bježi, brzo tebe će tražit,

odbija l' dar'e, sama dat će ih ta.
Ako 1' te ne ljubi, brzo će silom
ljubiti tebe".

1
Gornju himnu, odnosno molitvu Afroditi, Sapfa je ispjevala sa željom da joj boginja pri kloni nevjernu
učenicu.
2
U izvorniku stoji ona koja snuje spletke, varke; ona koja može zavesti i na nešto navesti.
3
Gornja strofa doslovno prevedena glasi:
Nego, pohitaj ako si ikada ranije,
daleko buduć', glasa mi slušajuć,
čula, pa ostaviv' očeve dvore,
kola upregnuv...
mi došla...
4
Uvjera, rimska Suada, kćerka Okeana i Titanke Teje; žena Argova, pratilja boginje Afrodite; boginja koja
nagovara na ljubav kao osnov ljudskog i kosmičkog života, jer ljubav, po uvjerenju drevnih Helena, spaja kako
živa bića tako i kosmičke elemente, dok ih mržnja razdvaja.
1
Priđi mi i sad! Pogubnih spasi me
jada! Ispuni ono za čim srce
mi žudi da se ispuni! Sama mi
zaštitom budi!

2.
Molitva Afroditi

Na krasnu gozbu,
na veselje, ded' Kiprido5 požuride
nam, u zlaćane čaše nektar
sama nalij nam!

3.
Plač za Adonidom

Adonid6, Kiterko, izdiše lijepi, što ćemo sada?

U grudi se udrite svoje, djevojke, derite ruho!

LJUBAVNE PJESME

1.
Draž ljubavi7

Bozima nauk čini mi se onaj

kojino na sprama tebi smije da
sjedi i izbliza sluša te kako
umilno zboriš

i ljupko se smješiš, što mi u grudim'

toliko cijelo uzbuni srce.
Čim pak ugledam tebe, namah mi glas
u grlu zapne,

jezik zanijemi meni, a nježni mi,

čitavim tijelom, potekne ljubavni
žar, očim'ne vidim ništa, uši
silno mi šume,

5
Kiprida, epitet boginje Afrodite, jer se vjerovalo da je rođena na Kipru.
6
Adonid ili Adonaj (srpski: Adonis) jeste zapadno-sirijski bog, simbol generativnih potencija Majke Zemlje
(Aštarte). U mitu bog proljetne vegetacije koji u jesen umire, a u proljeće uskrsava, ravan sumerskom bogu
Dumuziju, vavilonskom Tammuzu, anadolijskom Attisu. O dubljem, filosofskom značenju bogova drevnog
Bliskog istoka koji u jesen umiru, a u proljeće se rađaju, vidi opširno dr Marko Višić, Misaoni i vjerski život...
Adonidov kult na ostrvu Lezbu začeo se već početkom sedmoga stoljeća prije našega računanja
vremena da bi se uskoro raširio po čitavoj Heladi. O Adonidovoj smrti, koga je u šumi smrtno ranio vepar, u
helenističkoj književnosti zanosno pjeva bukolski pjesnik Bion u Tužaljd za Adonidom u kojoj Afrodita
oplakuje svoga dragana, o čemu kasnije.
7
Sapfa je kao rijetko koji pjesnik umjela da dočara moć senzualne ljubavi što je mladi osjećaju kad se pojavi
voljena osoba, što je slučaj u ovoj pjesmi kad momak dolazi svojoj djevojci koja ga tako žarko voli.
2
znoj me obliva, drhtanje čitavu
obuze mene, od trave žuća sam,
pa mi se učini da ću za malo
umrijeti jadna.

2.
Moć ljubavi

Ljubav mi iznova potresa srce

k'o vihor u gori kad zahvati hrast.

3.
Izgaram od čežnje

Oh, mila mati, uz razboj biti, tkati, snage nemam,

čeznuće me silno slomi, vitko momče zanijelo me.

MOTIVI IZ PRIRODE

1.
Čar mjesečine8

Zvijezde okolo Mjeseca9 lijepog

nenadno svijetlo skrivaju lice,
kad pun po cijeloj zemlji obilno
prosipa svijetlo.

2.
Zalazak Mjeseca

Utonuo već je mjesec s Plejadama, ponoć dođe,

ugovoren časak prođe, ja počivam samosana.

3.
Bajna hladovina10

Granama dunje
sa visine studena žubori voda,
lahor lišće njiše, a sanak krotki
spušta se na me.

8
Sapfa nije imala samo nenadmašan dar da dočara istinsku ljubav, nego i duboko osjećanje prirode, što se vidi
kako iz ove pjesme - u kojoj slikovito prikazuje nastanak noći pune mjesečine. Mi, naime, uviđamo kako se s
podizanjem Mjeseca gase zvijezde čiju svjetlost zamjenjuje vlastitom - tako i iz drugih pjesama.
9
Na starohelenskom jeziku Mjesec se kaže XeXifyr|, što je ujedno boginja mjeseca Selena, rimska Luna,
kćerka Titana Hiperiona i Titanke Teje, sestra Helija i Geje.
Dosljedno tome, neki se antologičari, poput mojega učitelja, akademika Miloša Đurića, koriste
helenskim imenom Selena, imajući na umu radije božanstvo nego nebesko tijelo.
10
U gornjoj pjesmi Sapfa daje opis odmora u debeloj hladovini pored hladne izvorske vode u gaju posvećenom
nimfama.
3
EPITALAMI I HIMENEJ

1.
Nalik je jabuci11

Ona j' k'o jabuka slatka na samom vrhu, na krajnjoj

grani, što se rumeni. Zaboravili ubrati nju12;
nisu zaboravili nju, neg' doseć' nisu je mogli!

2.
Večernjoj zvijezdi

Večernja zvijezdo, ti skupljaš što raspe jutarnja zora;

kozice i ovčice skupljaš, majci kćerku otimaš13.

3. Ženiku

Ženice srećni, po tvojoj želji svrši se svadba,

nevjestu imaš, kako srce poželje tvoje.

Lijepo je lice, lijepe oči, nevjesto tvoje,

umilni obrazi ljupko ti čeznuće preli.

Vesel' se nevjesto, vesel' se zete nam dični!

INTIMNE PJESME

1.
Nemarnoj drugarici14

Umrjev' u grobu ležaćeš i nigda sjećanja na te

bit neće, k'o ni unaprijed čežnje, jer se ne kitiš ružam'
iz Pijerije, nego ćeš bez slave u dvorim' Hada
bludjeti među sjenama bljeđim odletiš kada.

2.
Kćerki

Divno djevojče imam, koje likom je zlaćanom

cvjetku potpuno nalik, Klejidu, voljeno čedo,
nju ni za čitavu Lidiju ne dam, ni za Lezb ljupki.

ANAKREONT
11
Ovaj, djelimično očuvan epitalam - u kojem se čestita i veoma plemenita djevojka, do koje je veoma teško
doći, upoređuje sa jabukom što dozrijeva na samome vrhu drveta, zbog čega ju je veoma teško ubrati - spada u
najčuvenije Sapfine pjesme.
12
Doslovan prevod glasio bi: zaboravili je (ubrati) berači jabuka.
13
Sapfi se pripisuje i jedan himenej komičnog karaktera što smo ga naveli u poglavlju Narodna lirika.
14
Sapfa je, kao što je poznato, spjevala veliki broj pjesama upućenih svojim učenicama u kojima se divi
njihovoj duševnoj dobroti i tjelesnoj ljepoti, kao odsliku kosmičke, božanske ljepote koja nas spaja s iskonskom
ljepotom. Sapfa, međutim, umije da neke od njih, zbog nemara, i prekori, kao što je slučaj u ovoj pjesmi.
4
HIMNE I MOLITVE

1.
Artemidi15

Tebi, lovkinjo jelena,

plavokoso Zeusa čedo,
zvjerova gorskijeh gospo,
o Artemido, klanjam se!

Sad negdje uz Lete16

na grad puka junačnog
veselo motriš, ne vladaš
jerbo nezahvalnicim.

2.
Dionisu

Vladaru modni - s kim mlad bik

Erot17 (Eros) se, muze plavokose,
bajni cvijet Afrodita18

igra, dok bludiš visovim

visokih gora - tebi se
molim, naklona srca ded'
dođi nam' i molitvu, ah,
zdušno primide našu!

Kleobulu savjetnik da
dobar budeš, ljubljenu mi,
o Dionise, da štitiš!

POPJEVKE

1.
Ispijajmo!

Deder dječače, ovamo

krčag daj nam na dušak da
ga iskapim, deset mjera

15
Pjesnik se moli boginji Artemidi da pritekne u pomoć gradu Magneziji u Maloj Aziji, ili da dođe na neku
svečanost.
16
Leta, riječica pored Magnezije u Maloj Aziji.
17
Erot (srpeski: Eros), u mitu sin Urana i Geje, odnosno Areja i Afrodite. Kao sin Nikte, Noći, nastao iz
kosmičkog jajeta istovremeno sa Nebom i Zemljom, on je načelo tvorne, na kretanje i rađanje potičuće, vječno
žive kosmičke, božanske sile koja u Zemlji zapretana funkcionalna počela izvodi u aktualno stanje, u vidljivu
opstojnost na svijetlo Dana.
18
Afrodita, u mitu boginja ljubavi rođena iz morske pjene nastala nakon što je Kron odsjekao i bacio u more
Uranove genitalije; u ranoj kosmološkoj misli drevnih Helena planetarno božanstvo, gospodarica kosmičke
ljubavi; u genezi žensko počelo.
5
sipajuć' u čaše vode,
a vina pet, bez objesti
da se proveselim19 opet.
.............
Hajde da s krikom i vikom,
uz vina čašu, na skitsko
pijančenje20 ne mislimo
više, nego na lijepe,
lagano pijući, pjesme.

2.
Donesi vode21

Donesi vode, vina, momče!

Donesi cvjetne nam vijence
ovamo deder, s Erotom
k'o da ću ljut zametnut boj!

3.
Tračkoj ždrijebici22

Ždrijebice tračka, zašto me očima prezrivo gledaš

i od mene bez srca bježiš? Bez znanja, glupim smatraš me,
al' znaj mi, dakle, da lijepo bih te uzdom zauzd'o
pa te, uzdu držeć', trkalištem oko mete kret'o23.

Sad po pašnjacim' paseš, lagano skačeš i igraš se –

vješta nemaš krotitelja koji bi te ukrotio.

4.
Bijele kose tugu nose24

Opet me, loptu grimiznu

dobacujuć'25, zlatokosi
Erot zove da s djevojkom
šarenih sandala igram.
19
U izvorniku stoji da se do besvjesti proveselim.
20
Skiti, narod iz ruskih stepa, sličan Tračanima; čuven po neumjerenom piću vina bez vode, dok su drevni
Heleni uvijek pili vino pomješano sa vodom u razmjeri jedne trećine vina pomiješane sa dvije trećine vode.
21
Cf. Horat., Carm. II 11.18-20:
......quis puer ocius
restinguet ardentis Falerni
pocula praetereunte lympfa?
......momče koje će brže
razblažit čaše falernskog vina
sa vodom iz izvora bistra?
22
Čini se da Anakreont u ovoj pjesmi ima pred očima jogunastu i tvrdoglavu djevojku koju je teško ukrotiti i
pripitomiti, kao i tračku ždrijebicu zbog čega je sa njom i upoređuje.
23
O meti u trkalištu, oko koje su vozači zaprega morali provesti kočije, što je bilo veoma mučno, pjeva Homer u
Ilijadi XXIII 309, te Horacije, Carm. I 1.4.
24
Pjesnik upućuje pjesmu djevojci koja mu se narugala zbog sijede kose, namigujući nekome drugom u društvu.
25
Grimizna lopta, sinonim za crvenu, rumenu jabuku, čije je dobacivanje bio znak ljubavi, zaljubljenosti.
6
A ta sa onog' divotnog
Lesba - moju ismjehuje
kosu, jer pobjeli već - za
drugim poglede baca.

5.
Gdje je starost tu je i Had
Već su mi slijepoočnice
sijede, a glava bijela.
Dražesne mladosti nesta,
a zubi krezavi sasvim.
Životu slatkom vremena
mnogo još mi ne osta.

Zbog tog', bojeć' se Tartara,

počesto tugujem tugu.
Strašan ti Hadov je bezdan,
u njeg' je silazak bolan.
Lagan tamo je ulaz, al'
težak, pretežak izlaz26.

EPIGRAMI

1.
Timokreontu

Timokreont u boju bijaše silan, ovo njegov je grob;

bog Arej dobrog ne štedi, neg' ništavnu rđu.

2.
Naukratu

Naukratu, Eshila sinu, ded' Srebmoluki27 milost

od srca podari sveg', primi zavjet mu taj.

3.
Klenoridu

Klenoride, i tebe, gle, čežnja za domom skonča!

U juga snagu zimi neustrašivo uzda se ti;
26
Cf. Verg., Aera.VI 126-129.
........facilis descensus Averno
Noctes atque dies patet atri ianua Ditis
Sed revocare gradum superasque evadere ad auras,
Hoc opus, hic lahor ist.
... lagan je silazak u Donji svijet.
Danju i noću kroz vrata Plutona crnoga može se ući,
al' krenuti natrag, na svijetlo izići dana,
to trud je, golemi napor.
27
Srebmoluki, epitet boga Aplona koji gađa srebrnim lukom.
7
podmuklo vrijeme verigam' okova tebe, a valovi
hučni tvojem mlađanom biću doniješe kraj.

PINDAR

ODE

PRVA OLIMPIJSKA ODA

Hijeronimu Sirakušaninu

Prva strofa

Najbolja j' voda, zlato, k'o plamteći žar što se

ističe noću visoko nad sjajnim bogatstvom sja.
Igre želiš li pjevat',
milo mi srce moje,
na pustom nebu danju
sjajnu zvijezdu ne traži od sunca što bi
toplija bila,
nit' ćemo od Olimpijskih igara, igre opjevat' ljepše.
Odatle potiče pjesme čuvene dah što vije
se oko umnih pjesnika misli te
glasno slave Kronova sina kad stigne
bogatom i blaženom ognjištu Hijeronovu.

Prva antistrofa

On što žezlom pravde na onoj stadima bogatoj

Siciliji vlada berući sviju vrlina cvijet,
dok punim sjajem se sja
u ljepoti pjevanja
što često je zabava
nama uz sofru nam dragu.
Deder dorsku sa klina dohvati kitaru,
ako ti doista ljepota Piše i Ferenika
brigama preslatkim obuze dušu,
kad uz Alfej28 taj poleti konj, pa
nepodbadan juriše nogam',
pobjedu stekav' gospodaru svom,

Prva epoda

28
Pisa je omanje mjesto u Elidi, oblasti na Peloponesu; Ferenik je ime konja koji je god. 472, prije Hrista donio
pobjedu Hijeronimu, obrazovanom sirakuškom vladaru, sklonom umjetnosti, poeziji i muzici, na čijem su se
dvoru okupljali brojni helenski lirski i dramski pjesnici.
- Alfej je potočić u pokrajini Elidi, u predjelu Olimpije. Prvaepoda
8
sirakuškom konjokroti kralju29. Slava mu sada
potpuno šija po junačnoj nastambi Pelopa lidskog30,
kog' Zemljodržac Posejdon zavolje silno,
kad ga iz kupelji čiste izvadi Kloto31,
čije se pleće slonovom bijelilo košću32.
Na svijetu doista bezbroj čudesa ima, al' glas smrtnika
katkad istinu pređe,
te priče što se šarenim lažim kite zasljepit' znaju.

Druga strofa

Milina pjesme što ljudima smrtnim svaku vlast daje

u ruku istine često odjene laž i prida joj
istinsku vrijednost i čast,
al' su kasniji dani
najbolji svjedoci.
Čovjeku pristoji o bozima zboriti lijepo,
jer time neznatnije zaslužuje prijekor.
Tantalov sine! Drukčije o tebi no stari pjevaču ja:
kad ono ti otac na čestitu gozbu u
Sipil33 dragi bogove pozva
te im za uzdarje valjanu pripremi čast,
tad bog s trozubcem sjajnim34 sa srcem

Druga antistrofa

shrvanim ljubavnom žudnjom ugrabi tebe i zlatnom te

zapregom u uzvišen dom Zeusa preslavnog odnese,
kamo u kasnije vrijeme i sam Ganimed dođe
da Divu istu obavlja službu.
Kada te nesta, a ljudi, mada mnogo tražiše tebe,
majci te doveli nisu,
tad od zavidnih susjeda neko smjesta prozbori tajno
kako su nožem udove rasjekli tvoje,
pa ih u vodu stave kad je na ognju najjače
vrela i najzad na stolovim tvoje razdijele
meso i cijelog pojedu tebe.

Druga epoda

29
U originalu stoji borac na konju, onaj ko se utrkuje na konju.
30
Pelop je, po legendi, sin lidijskog kralja Tantala i Dione; oženio se Hipodamijom, kćer kom elidskog kralja
Enomaja.
31
Postoji tri Suđaje: Kloto (Prelja) koja prede nit života, Lahesa, koja razvlači nit i Atropa (Neumoljiva) koja
kida životnu nit.
32
Tantal je bogovima, želeći saznati da li su sveznajući, za jelo pripremio sina Pelopa. Svi bogovi primjete
zlodjelo, izuzev Demetre koja, buduć u brizi što joj je Had ugrabio kćerku Koru, pojede pleće, koje bogovi
zamjene slonovom košću.
33
Sipil, gorje u Lidiji.
34
Bog s trozupcem sjajnim, odnosno Trozubnik, jeste Posejdon kojemu kao žezlo služi trozubac.
9
Daleko od mene bilo da ma kog' od blaženih izješom
nazovem ja! Žacam se toga!
Dobitak loš klevetnika zapada često.
Ako su zbilja smrtnika kojeg' počastili Olimpa
čuvari, to Tantal bi, al' on velike sreće podnijet'
mogao nije pa ga zbog objesti
teška sustiže kazna, jer Otac nad njim tešku objesi
stijenu koju svagdano
žudi maknut' sa glave, zbog čega radosti nema35.

Treća strofa

Zbog toga bez sreće i naporan provodi život:

tegobam', trima četvrti pridruži jad, jer bogovim
nektar i ambroziju ukra
pa ih vršnjacim' uz čašu
dade i besmrtnim učini
njih. Ako neko se nada da će neko mu djelo
skriveno ostat, vara se ljuto!
Zato besmrtni bozi Pelopa sina pošalju
natrag u rod ljudi kratkoga vijeka.
Kad pak u cvijetu mladosti
malje crnu mu osuše bradu,
odluči da za udaju spremnu

Treća antistrofa

Hipodamiju dičnu, od oca joj dobije u Piši.

Dođe do sinjega mora, pa sam u tami
glasno zazove hučnoga
Boga s trozupcem sjajnim, a on
utren pristupi k njemu.
Nato Pelop mu reče: "Ako su mili Kipride dar'i
od koristi tebi, tad
Posejdone, zadrži Enomajevo mjedeno
koplje, a mene najbržim kolima u Elidu odvezi
i pobjedu mi podari!
Taj trinaest prosaca ubi,
kćerki svadbu odlaže

Treća epoda

svagda. Opasnost silna čovjeka ne hvata slaba.

Komu je suđeno mrijet', zašto da zalud bez slave,
u mraku sjedeći svagda, bez ma kakava užitka,
starost provodi tešku; ja pak u ovu krenuću borbu,
a ti mi dobru podajde sreću!"
To reče on, a riječi zaludne mu ne bjehu
35
Tantal je suprotno gornjem predanju, stajao u vodi do glave ponad koje su visjele grane sa voćem. Kad god bi
htio da se napije voda bi uzmicala, a kad bi poželjeo ubrati voće, grane bi se dizale.
1
Bog njega prodiči:
kočiju zlatnu, krilate konje što se ne odmaraju

Četvrta strofa

Enomaju silu oduže, djevu tad za ženu uze.

Ta šest sinova rodi mu što za vrijednim djelima žuđahu.
Sad sa žrtvama klanicam'
krasnim poštuju njega
dok uz Alfeja počiva tok,
slavan imajuć' grob, kod oltara što ga silan
posjećuje puk.
Olimpijskih igara sjaj izdaleka Pelopovim
trkalištem sja, gdje brzina takmi se nogu
i snage pregalačke cvijet.
Pobjednik ostatak života u sreći
provodi medenoj

Četvrta antistrofa

igara zbog. Za svakog smrtnika najveća j' sreća

blagoslov što traje iz dana u dan. Meni je ovjenčat' onog
slavom viteškom,
pjesmom eolskom
uvjeren buduć' da danas
nijednog stranca umom umnijeg, silom silnijeg
nema kog' želim proslavit' slavnim kiticam' pjesme.
Bog što brigu ovu na duši ima,
Hijerone, nad tvojim brigama k'o čuvar
bdije. Ako te ne napusti skoro,
još ću, nadam se, slađu pobjedu

Četvrta epoda

slavit, s kočijom brzom, pronašav' pjesmom pogodan put

kad stignem na Kronov sunčani brijeg.
Muza mi strijelu snagom krijepi premoćnu.
Jedni su silni u ovom, drugi u onom, al' kraljevi
do vrha stižu. Ne obziri se dalje nikamo!
Nek' bozi daju da cijelog vijeka visoko stupaš mi, a ja
da svagda s pobjednicim družim se
i budem prvi u znanju pjesme međ' Helenim posvuda.

HIMNE

1
Tebancima

Da 1' da pjevam o Ismenu36, il' o Meliji37,

il' o Kadmu38, il' o svetome soju Sparta39,
il' o Tebi40 s povezom tamnim na čelu,
il' o neustrašivoj Herakla snazi,
il' o čuvenom jako štovanju Dionisa,
il' pak o vjenčanju bjeloruke Harmonije41.
……………………….
Prvo su Mojre u kočijarn zlatnim Temidu42
nebesku, savjetnika mudrog, s izvora Okeanu43,
putem sjajnim do svetih Olimpa dovele
stuba da prvom ženom Zeusu bude.
Ona mu izrodi istinske Hore44 s povezom zlatnim,
plodovim sjajnim.

PEANI

Tebancima

Ah! Peane, kome se molimo!

Prije no što godine starosti stignu,
nek' čovjek svoju bez srdžbe mis'o
s veseljem zastre i srećan bude
u kuci vidjev' zgrnuto blago.
Ah, ah, puna godina minu, a
Hore, Temide kćerke,
stignu u Tebu grad konje što kroti,
noseć' Apolu obrok vjenac što voli.
Nek' okruni potomstvo naroda svog'
cvijećem pravičnost razbora pune.

36
Ismen, vrač pokopan u Apolonovu hramu kod Tebe.
37
Melija, jedna od nimfi iz roda melijada, boginja drveća, zbog čega se ubrajaju u drijade i hamadrijade.
Melija je, inače, Okeanova kćerka, od kojih je jedna Apolonu porodila gore navedenog Isme-na,
odnosno Ismenija.
38
Kadmo, sin feničkog kralja Agenora i Telefase; osnivač Kadmeje, kasnije Tebe u Beotiji.
39
Ljudi iznikli iz zmijskih zubi što ih je posijao Kadmo; preci Tehanaca od kojih su najčuveniji Ehion, Pelor,
Hiperenor i Htonije.
40
Vjerovatno je riječ o Asopovoj ili Jasonovoj kćerki.
41
Harmonija, kćerka Areja i Afrodite, Kadmova žena.
42
Temida, kćerka Geje i Urana, u helenskoj kosmogoniji simbol kosmičkog reda i poretka i kao takva slična
sestri Mnemosini; simbol svjesnog i omudrenog, vječno tvornog procesa u universumu, to jest toka, reda i
krajnjeg razvoja, dometa svega što teži da u tom i takvom procesu bude stvoreno. To je razlog zašto je Temida
ujedno i boginja sudbinski danog, od Apsoluta unaprijed proiciranog u svijetu bogova, ljudi i prirode, što je
ovdje slučaj. Zar bi se, inače, njoj obraćao Zeus, vrhovni bog helenskog panteona? Iz gornjeg proizlazi da je
Zeus samo hipostaza Apsoluta, kao što je i osioni Jahve hipostaza El-Šadaja u hebrejskoj religiji.
43
Okean, sin Urana i Geje; u kosmogoniji oličenje prvobitnih voda kao sijela funkcionalnih počela, svekolikog
života, bez jasnog i konkretnog lika.
44
Kćerke Zeusa i Titanke Temide, simbol i oličenje kako sklada među kosmičkim elementarnim silama tako i
skladne mijene godišnjih doba. Značenjem svoga imena upućuju na pravo vrijeme, pravi čas za vršenje
godišnjim dobima primjerenih poslova, na što ukazuje i značenje njihovih imena: Eunomija (zakonomjernost),
Dike (pravičnost) i Irene (mir, složnost).
1
DITIRAMBI

Ograničenost ljudskoga uma

Zašto mudrim se smatraš u čemu ti malo

čovjek nadmaša čo'jka!
Čovjek smrtnijem umom namjere bogova dokučit'
sposoban nije, jer ga smrtna porodi majka.

PARTENIJI

Panu

O Pane, Arkadije vladaru i svetišta svetih čuvaru...

Ti Velike majke pratiljo, ti Harita dičnih mila naslado.

HIPORHEMI

1.
Hijeronimu Sirakužaninu

Pazi što ću ti reći, o ti istoimeni oče

svetinja božjih, tvorce Etne45!
Među nomadskim Škrtim onaj jedino luta
ko nema na kolima kuću;
Zaprega pak bez kočije neslavno prođe46!

2. Dobar početak

Kad bog za djelo početak da,

u svakom poslu pravi je put
da vrline se postigne plod,
čime svršetak bolji nam biva.

3. Neiskusnom rat je mio

Neiskusnom rat je mio, al' onom iskusi ko ga

u srcu svom silno se plaši kad nastupa on.

4.
Sloga u državi

O da slogu među građane ma ko nam vrati,

da se povedu za divnim svijetlom dičnoga Mira,
da zatoma svađa iz duše im sklonjena bude,
svađa što bjedu nosi, dušmanska hranilja mladih.

45
Etna, grad na Siciliji.
46
Aluzija na Hijerona koji je mazge s kojima je pobijedio dao kočijašu bez kočija, pa su mu bile od male koristi
za trku.
1