Testna ((pred)ispitna) anksioznost

Ispitna, predispitna, testna anksioznost – sve su ovo termini u upotrebi i načelno ćemo ih tretirati kao sinonime. Ispitna
anksioznost je podvrsta akademske anksioznosti, koju odlikuju: 1) kontekst-specifični stimulusi (npr. tip instrukcije u
učionici) i 2) specifične rekacije vezane za dati predmet (npr. matematička anksioznost). Jedna od radnih definicija
ispitne anksioznosti koju ćemo dati je: stanje uzbuđenosti, napetosti, osjećaja neugodnosti i zabrinutosti koje se javlja
neposredno prije, poslije ili za vrijeme ispitnih situacija, kao i prilikom njihovog zamišljanja ili očekivanja. Treba da
znate ovu definiciji, ali ne nužno riječ-za-riječ (pa ne morate biti ispitno anksiozni oko definicije ispitne anksioznosti 😊).
Možemo govoriti o generalnoj anksioznost, koja se može posmatrati kao crta/osobina ličnosti (engl. trait anxiety) (i
takva anksioznost visoko korelira sa Neuroticizmom, pa neki autori, npr. Zakerman, ne prave razliku između
Neuroticizma i anksioznosti kao crte, jer ih je na ponašajnom/bihejvioralnom planu jako teško razlikovati) ili kao stanje
(engl. state anxiety). Generalna anksioznost će tipično biti visoko korelirana sa ispitnom anksioznošću, ali ispitna
anksioznost je u snažnijoj i stabilnijoj vezi sa školsko-akademskim ishodima/varijablama (npr. postignuće na testovima,
prosjek ocjena i slično), tako da ćemo se primarno fokusirati na ispitnu anksioznost. Testna anksioznost se tipično dijeli
na dvije međusobno visoko povezane komponente (tzv. dvokomponentni model ispitne anksioznosti):

1) Neodgovarajući kognitivni procesi, tj. „briga“, koju odlikuje intenzivno ponavljajuće razmišljanje o ličnim i
socijalnim posljedicama neuspjeha (na ispitu). Brigu odlikuju određene ometajuće misli, poput:
 „Opet ću dobiti keca!“
 „Šta će mi roditelji reći?!“
 „Nikad ovo neću položiti!“
2) Prevelika pobuđenost autonomnog nervnog sistema, tj. „emocionalnost“, koju odlikuje percepcija afektivnog ili
fiziološkog pobuđenja u testnoj situaciji; npr:
 znojenje dlanova,
 lupanje srca,
 panika...
Pažnja se previše skreće na vlastite fiziološke i emocionalne reakcije, što smanjuje kapacitete za rješavanje
ispitnih zadataka. Ne samo to, već pretjerano fokusiranje na vlastite fiziološke rekacije dovodi do dodatnog
povećanja brige, što može da dovede do dodatnog pojašavanja fizioloških rekacija – što rezultuje začaranim
krugom sve veće i veće amplifikacije testne anksioznosti.

Šta znamo u pogledu testne anksioznosti (za više informacija onoliko koliko vas zanima, možete pogledati: „Test anxiety
effects, predictors, and correlates - A 30-year meta-analytic review“)?

 15-22% (a po nekim nalazima i više od toga, čak do 40%) učenika pokazuje znatno povišenu testnu anksioznost.
 Djevojčice/učenice postižu nešto više prosječne skorove testne anksioznosti u odnosi na dječake/učenike, ali je
negativni efekt predispitne anksioznosti na školsko postignuće podjednak za učenice i učenike.
 Negativni efekt brige na školsko postignuće je veći od negativnog efekta emocionalnosti.
 Skorovi testne anksioznosti neposredno nakon testa su snažnije negativno povezani, tj. prediktivniji su za
postignuće na testu nego skorovi testne anksioznosti neposredno prije samog testa, što ukazuje na dva moguća
objašnjenja: 1) Moguće je da testna anksioznost nije toliko faktor koji umanjuje performanse, koliko je zapravo
rezultat loših performansi. 2) Testna anksioznost je dobar retroaktivni „podrazumijevani izgovor“ za loše
performanse.
o Zapravo, postoje naznake da je odnos testne anksioznosti i postignuća kvadrično kurvilinearan, tj. ima
oblik „obrnutog U“. Ovo znači da postoji određena optimalna količina testne anksioznosti, koja
maksimizuje performanse/postignuće, tj. i premalo i previše testne anksioznosti nije dobro sa aspekta
performansi. Drugačije rečeno, sa porastom testne anksioznosti postignuće raste do neke optimalne
količine anksioznosti, ali onda sa dodatnim porastom anksioznosti performanse počinju da opadaju. Ovo
se još naziva i Yerkes-Dodsonov zakon.
 Testno anksiozni učenici postižu najlošiji uspjeh kad im je do njega najviše stalo i kada je evaluativna
komponenta naročito naglašena.
  Što su zadaci složeniji, to je postignuće lošije, tj. efekt testne anksioznost se pojačava da porastom
kompleksnosti zadataka.
 Naglašeno testno anksiozni učenici su manje skloni da pogađaju odgovor (npr. na pitanjima s više ponuđenih
odgovora).
o Najlošiji su na usmenim ispitima.
o Ovi učenici imaju veću vjerovatnoću za obnavljanje godine ili napuštanje školovanja.
o Imaju niži prosjek ocjena od drugih učenika sličnih kognitivnih sposobnosti, ali kod kojih ispitna
anksioznost nije izražena.
 Opaska: testna anksioznost sama po sebi (nisko) korelira sa nižom inteligencijom.
 Testna anksioznost takođe umjereno pozitivno korelira sa Neuroticizmom i niže negativno sa
Savjesnošću. Pored ovog, postoje naznake da je nešto izraženija kod introvertnijih učenika i
učenika koji su manje Otvoreni ka iskustvu, ali ove korelacije su vrlo niske.
 Visoka roditeljska očekivanja i pretjeran perfekcionizam su takođe pozitivni korelati (a
potencijalno i uzročnici) testne anksioznosti.
 Prosječna korelacija predispitne anksioznosti sa školskim postignućem je oko r=-.21 (što se
prevodi na oko pola standardne devijacije niži uspjeh kod izrazito predispitno anksioznih
učenika).
 Korelacija je tipično snažnija u višim u odnosu na niže razrede osnovne škole; onda
opada tokom srednje škole, ali opet raste na fakultetu.

Šta kao nastavnici ili psiholozi koji će savjetovati nastavnike možete učiniti da umanjite predispitnu/testnu anksioznost?

 Izbjegavajte vremenski pritisak u testovnim situacijama, ako to nije nužno za vještinu/znanje koje se ispituje.
 Koristite predispitivanja i testove za vježbu, kako bi se učenici privikli na ispitnu istuaciju.
 Uputstva za testove nemojte davati (samo) usmeno, već ih obavezno napišite na samom testu ili na tabli.
 Naglašavajte to da su rezultati ispita/testa informacija o stepenu napretka, a ne mjera učeničkih sposobnosti.
 Ocjenu prije svega predstavite učenicima kao povratnu informaciju, a ne kao „svrhu učenja“.
 Pokušajte uvijek da omoguće učenicima okolnosti za popravljanje ocjene i jasno im stavite do znanja da imaju
ovu opciju.

Napomena: Pored članaka, ostavio sam vam neke skenove izvoda iz nekih udžbenika, koje bi bilo dobro da pogledate.

ABC model i testna anksioznost

Zamislite da šetate ulicom i vidite čovjeka koji pored sebe ima psa koji nije na lancu.

 Vi možda volite pse i možda prokomentarišete: „Kako lijep pas?!“, eventualno ga i pomazite i nastavite svojim
putem.
 Druga osoba može da bude indiferentna prema psima i prođe bez i da ga registruje.
 Treća osoba može smatrati da je voditi psa bez lanca potencijalno opasno i može se obratiti čovjeku s
konstatacijom: „Sram Vas bilo, šta ako pas ujede nekoga?!“
 Četvrta osoba može imati strah od pasa i može dobiti panični napad na susret sa psom i sl.

Događaj je isti, ali u zavisnosti od individualnih uvjerenja, reakcija, tj. posljedica je drugačija.

Ova tri elementa su komponente tzv. ABC modela, koji se često koristi u kognitivno-bihejvioralnoj psihoterapiji i odličan
je konceptualni model za prevenciju (i/ili umanjenje) mnogih vidova „lošeg stresa“ (tzv. distresa), uključujući i ispitnu
anksioznost.

 Napomena: distres=„loš stres“, nasuprot eustresu, koji predstavlja „dobar stres“.

ABC od A=aktivirajući događaj, tj. sam „okidač“, B=uvjerenje (Belief), C=posljedica/ishod (Consequence), tj.
disfunkcionalne emocije, osjećanja i/ili ponašanja koje proizlaze iz situacije i koje mogu prouzrokovati distres.

Primjer: Marko Marković je pao na ispitu i frustriran je zbog toga. Aktivirajući događaj (A) je to da je Marko pao na
ispitu. Uvjerenje (B) je npr. da on mora imati dobre ocjene na fakultetu ili nije vrijedan kao osoba. Ishod (C) jeste da se
Marko osjeća depresivno.

Dakle, Marko je očigledno pod distresom. Kako ovo možemo pretvoriti u eustres (eustres = pozitivni, adaptivni stres)?

 Umjesto iracionalnog uvjerenja da su loše ocjene=bezvrijedna osoba, Marko to svoje uvjerenje može
podvrgnuti racionalnom izazovu, tj. osporiti ga i zamijeniti racionalnijim uvjerenjem (tj. iracionalno B zamijeniti
racionalnijim i adpativnijim B) da je položiti ispit i imati dobre ocjene poželjno, tj. da bi TO BILO
LIJEPO/POŽELJNO, ali nije ESENCIJALNO i ne znači automatski da ako padne neki ispit da je odmah zbog toga
bezvrijedna osoba.
 Marko onda može shvatiti da je to što je pao na ispitu razočaravajuće, ali nije smak svijeta i da sve što to znači
jeste da se u ovom momentu nije adekvatno spremio, a ne da je on odmah bezvrijedan kao osoba.
 Marko će onda biti tužan i razočaran što je pao na ispitu, ali neće to doživljavati katastrofično i neće biti
depresivan, već ove negativne, ali zdrave emocije i osjećanja koje doživljava može kanalisati na pozitivan način,
tako što će mu poslužiti kao motivator da se bolje spremi idući put (tj. iz distresa će preći u eustres).

Predispitna anksioznost predvidljivo slijedi ABC model.

 Npr. ispit je aktivirajući događaj A, vi imate (iracionalno) uvjerenje B da ništa ne znate ili da ćete ispati glupi i
da će vam se svi smijati i sl. i da je to „katastrofa“, kao ishod čega se dešava prenaglašeni distesogeni fiziološki
odgovor C: znoje vam se dlanovi, srce vam ubrzano lupa, boli vas stomak i muka vam je, vrti vam se u glavi i sl.
 Onda se događa da se više fokusirate na svoju tjelesnu simptomatologiju nego na same ispitne zadatke i
provedete se loše na ispitu, što onda dovodi do pojačavanja ranijeg iracionalnog B.
 Umjesto toga, adaptivnije je da sebi kažete da bi bilo lijepo da „ne ispadnete glupi“, ali da nije „smak svijeta“ ako
padnete na ispitu ili ako nešto ne znate.

Zadatak za samostalno razmišljanje: Probajte da uzmete nekoliko stvarnih životnih problema i da ih „provrtite“ kroz
ABC model! Identifikujete šta je aktivirajući događaj A, šta je iracionalno uvjerenje B, i koji je neželjeni ishod C. Onda
iracionalno B probajte da racionalno osporite i da ga zamijenite adaptivnijim B, koje vodi u poželjniji C. Možda zvuči
„prozaično“, ali ovo je zapravo vrlo korisna vježba!