REZILIJENCIJA KOD

DJECE I
ADOLESCENATA
PORIJEKLO TERMINA REZILIJENCIJA

U znanosti o materijalima rezilijencija s
e odnosila na sposobnost materijala da
 se vrati u prvobitnu formu nakon što j
e bio potisnut
Ako ovu definiciju posmatramo kao me
taforu i prenesemo je na ljudsko ponaš
anje, onda bi ona predstavljala sposob
nost oporavljanja od trauma, neugodn
PORIJEKLO TERMINA REZILIJENCIJA

Način proučavanja rezilijencije ovisi o

grani psihologije koja se bavi njom, pa
tako je psiholozi ličnosti proučavaju kao
individualnu osobinu, a razvojni psiholozi
koriste interaktivan pogled, budući da
rezilijenciju promatraju kroz interakciju
djeteta sa roditeljima ili vršnjacima.
 U psihološkoj literaturi termin
rezilijencije često je korišten za
opisivanje tri različite vrste
fenomena (Masten, Best i
NAJPOZNATI Garmezy, 1991.):
JE 1. Pozitivan ishodn uprkos riziku
DEFINICIJE koji postoji za negativne ishode
REZILIJENCIJ 2. Kontinuirani pozitivni status i
E funkcioniranje uprkos
nepovoljnim okolnostima
3. Oporavak nakon traume
(uspješna adaptacija uprkos
nevoljama)
  u 
kontekstu značajnih nevolja

Situacije rezilijencije su okarakt
NAJPOZNATI erizirane 
JE kao „uspješan ishod“, a ne nega
DEFINICIJE tivne 
posljedice koje su uobičajeno oč
REZILIJENCIJ ekivane, a to podrazumijeva izl
E oženost
nesreći ili prijetnji, te ostvarenje
 
prilagodbe uprkos svim preprek
 MITOVI KOJI OMETAJU RAZVOJ
REZILIJENCIJE

Da bi se prihvatio koncept plasticiteta, prema

kojem je bazična psihološka promjena moguća
uz promjenu okruženja, potrebno je napuštanje
mitova

Ovakvi mitovi su još uvijek aktivni i među

stručnjacima iz oblasti mentalnog zdravlja
 MITOVI KOJI OMETAJU RAZVOJ
REZILIJENCIJE

Prema Rockwellu (1998.) postoje četiri takva mit
a:
1. Mit o predodređenju
2. Mit o nepopravljivoj šteti prema kojem djeca 
bivaju etiketirana da će se uvijek
"vratiti na staro"
3. Mit o identitetu
 su dio razvojnih putanja svakog
pojedinca

Faktor rizika predstavlja

karakteristiku koja je mjerljiva u
VULNERABILNOS grupi pojedinaca ili njihovoj
TI, FAKTOR situaciji koji predviđa negativan
ishod prema  specifičnom
RIZIKA, ZAŠTITNI kriteriju ishoda
FAKTOR I
Vulnerabilnost predstavlja
REZILIJENCIJA
individualnu osjetljivost za
nepoželjne ishode
Zaštitni faktor je prema navodu
autorica prediktor boljih ishoda,
posebno u situacijama rizika ili
KARAKTERISTIKE REZLIJENTNE
DJECE
Mnogi stručnjaci se slažu da se rezilijencija
manifestira kroz: 
1. Socijalnu kompetentnost
2. Autonomiju 
3. Razvijenije opće intelektualne sposobnosti 
4. Vještine rješavanja problema 
5. Kritičku svijest 
6. Smisao svrhe i vjere u bolju budućnost 
NADA I OPTIMIZAM U ODNOSU
NA REZILIJENCIJU
Nada i optimizam nisu isto što i rezilijencija jer za nadu nije
potreban neki negativan „okidač“ dok je za rezilijenciju on
potreban
Fleksibilnost je zajednička karakteristika optimizmu i
rezilijenciji
Rezilijentni pojedinci su bolje pripremljeni da prevaziđu
nepovoljne okolnosti od optimista
Također, rezilijentni pojedinci imaju pragmatičniji, više
strateški pristup nošenja sa stresom u odnosu na optimiste,
samim tim su bolje pripremljeni za prilagodbu i
 Razmatranje
rezilijencije kao
osobine sugerira da
rezilijencija predstavlja
raspored karakteristika
REZILIJENCI pojedinca koje mu
JA KAO omogućavaju da se
OSOBINA prilagodi različitim
LIČNOSTI okolnostima s kojima
se susreću
U upotrebi je i termin
„ego rezilijencija“
 O rezilijenciji je bolje
predviđati na osnovu
pretpostavke da je ona
REZILIJEN nastala kombinacijom
djelovanja faktora iz
CIJA KAO okruženja i faktora unutar
PROCES pojedinca.
ILI Rezilijencija nije statična
ZAŠTITNI Rezilijencija kao ishod:
PROCES  - Dio esencijalnog karaktera
psihološke rezilijencije jeste
pozitivan ishod koji je
Neki zaključci do kojih su istraživači
došli tokom provođenja istraživanja:

REZILIJENCIJ
- Ukoliko postoji jedan stresor dijete
može izgraditi rezilijenciju A KAO
- Ukoliko postoji više stresora tada se ne PROCES ILI
očekuje pozitivan ishod jer oni u
kombinaciji ne stvaraju rezilijentnost,
već upravo suprotno
ZAŠTITNI
- Jedan stresor povećava važnost
drugog stresora, npr. bolest majke se
PROCES
„uvećava“ ukoliko je loša ekonomska
situacija u porodici
 Modeli su se razvijali kako bi
se objasnilo na koji način
pojedinac i faktori iz okruženja
funkcioniraju s ciljem
TEORIJSKI reduciranja ili neutraliziranja
štetnih efekata faktora rizika
MODELI
REZILIJEN Predložena su tri modela za
evaluaciju odnosa između
CIJE faktora rizika i rezilijencije:
1. Kompenzacijski model
2. Model izazova
3. Model imunizacije
•Kombiniranje faktora rizika i
zaštitnih faktora 
•Međusobna kompenzacija
stresogenih faktora u predikciji KOMPENZACIJ
ishoda
SKI MODEL
•Kompenzacijski faktor neutralizira
izloženost riziku i isključuje
interakciju s faktorom rizika i na taj
način kompenzacijski faktor ima
direktan i neovisan utjecaj na ishod
•Rizik se tretira kao mogući mogući
pojačivač kompetencije ukoliko
količina stresa nije ekstremna
•Temelji se na pretpostavci da
iskustvo sa umjerenom količinom
stresa može služiti kao mehanizam MODEL
koji povećava kompetencije
•Predstavlja izazove kao pozitivne
IZAZOVA
učinke na razvijanje
•Umjerene količine rizika su u ovom
slučaju povoljne za razvijanje
rezilijencije
•Kondicionalna veza između
stresora i zaštitnih faktora
•Model imunizacije uzima u
obzir i osobne snage i
slabosti pojedinca u odnosu MODEL
sa stresom
IMUNIZACIJE
•Karakteristike mogu umanjiti
ili pojačati utjecaj stresora
•Faktori rezilijencije
amortiziraju efekte rizika
 Kompenzacijski model,
model izazova i model
TEORIJSKI imunizacije međusobno
MODELI se ne isključuju
Kod rezilijentnog
REZILIJENCI pojedinca ovi modeli
mogu operirati simultano
JE ili sukcesivno ovisno o
fazi razvoja
ISTRAŽIVANJA REZILIJENCIJE
Pojavila se sedamdesetih godina prošlog stoljeća

Primjećen fenomen pozitivne adaptacije među djecom „pod

rizikom“ 

Primarno bilo ispitati i opservirati negativne posljedice okolnosti

ili odvijanje procesa rizika u etiologiji poremećaja

Danas su rana istraživanja rezlijencije veoma značajna

 Prihvatanje
interaktivnog model
ISTRAŽIVANJA Napuštanje
medicinskog model
prema kojem se
poteškoće rađaju iz
REZILIJENCIJE
prema kojem je
interakcije djece sa
percipirani problem u
njihovim okruženjem,
samom djetetu
U OBLASTI nastavnim programom i
vršnjacima 

ŠKOLSKE
PSIHOLOGIJE I Psiholozi počinju raditi
na tri razine:
Na svakoj od razina
obavljaju pet osnovnih

PSIHOLOGIJE
funkcija koje se odnose
• razini djeteta
• razini čitave škole  na procjenu,
intervenciju,
OBRAZOVANJ
• razini zajednice
konsultacije, istraživanja
i edukacije

A
MJERNI INSTRUMENTI ZA
ISPITIVANJE REZILIJENCIJE ZA
DJECU I ADOLESCENTE
• Devereux procjena u ranom djetinjstvu
• Klinička forma Devereux procjene u ranom djetinjstvu
• Devereux procjena učeničkih snaga
• Skala za bihevioralnu i emocionalnu procjenu za
predškolski uzrast
• Upitnik za procjenu razvojnih snaga
• Modul procjene rezilijencije
• Skala školske rezilijencije
• Profil samopercepcije za djecu
MJERNI INSTRUMENTI ZA
STARIJE ADOLESCENTE I
ODRASLE OSOBE
•Skala rezilijencije
•Connor – Davidson skala rezilijencije
•Skala ego – rezilijencije 89
•Ego – rezilijencija
•Bartuh inventar protektivnih faktora
•Skala rezilijencije za odrasle
MJERNI INSTRUMENTI ZA
ISPITIVANJE OBITELJSKOG
FUNKCIONIRANJA
•Skala obiteljskog okruženja
•Upitnik za procjenu obitelji
HVALA NA PAŽNJI!