Suvremene metode procjene u

neurorazvojnoj fizioterapiji

 ICF – CY
 GMFCS
 MACS
 GMFM-66
 NDT Assessment

Mihaela Grubišić,mag.physioth.
 ICF SUSTAV U
FIZIOTERAPIJSKOJ PROCJENI
“International Classification of
Functioning, Disability and Health”
(ICF)
ICF JEZIK U PROCJENI

 Prepoznatljivo sredstvo timske komunikacije

proizašlo iz Međunarodne klasifikacije
funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja (WHO,
2001.)
Nadogradila i zamijenila:
 Međunarodnu statističku klasifikaciju bolesti i
zdravstvenih problema,
 Međunarodnu klasifikaciju oštećenja,
onesposobljenja i hendikepa.
 ICF sustav razmatra zdravlje osobe
holistički:

 Opisuje osobe prema njihovu načinu

funkcioniranja u životnom okruženju (uzima u obzir
oštećenja dijelova tijela i njihovih funkcija,
ograničenja u izvedbi svrhovitih ljudskih
aktivnosti, poteškoće sudjelovanja u životnim
situacijama).
 Pomaže definirati probleme korisnika,
 Pomaže definirati terapijske ciljeve,
 Pomaže u izboru prikladne terapijske
intervencije.
Odrednice uspješnog funkcioniranja osobe
(WHO, 2002.)
 Funkcioniranje određuju pojedinac i
okolina:
 Odgovarajuće strukture tijela i njihove
funkcije,

 Aktivnosti pojedinca, sudjelovanje ili

participacija pojedinca,

 Kontekst (okolina i osobni faktori)

 Funkcioniranje pojedinca određuju:

 Strukture tijela i njihove funkcije,

 Primjer neuro-mišićno-koštanih i s
pokretom vezanih funkcija:
 mobilnost zglobova,
 stabilnost zglobova,
 mobilnost koštanih segmenata,
 mišićna snaga,
 mišićna izdržljivost,
 mišićni tonus,
 nevoljne motoričke reakcije i kretnje,
 voljne kretnje,
 obrasci hoda.
Primjeri klasifikacije funkcija:

Mentalne funkcije: Osjetne funkcije i bol:

 Svijest,  Vid,

 Orijentacija,  Sluh,

 Energija i vitalnost,  Dodir,

 Spavanje,  Propriocepcija,

 Pažnja,  Vestibularna funkcija,

 Emocionalne funkcije,  Osjetljivost na bol.

 jezik
Vrednovanje oštećenja funkcija
struktura tijela:
 0 – nema oštećenja
 1 – blago oštećenje, tj. problem prisutan manje od 25% vremena, može
se tolerirati i javlja se rijetko
 2 – umjereno oštećenje, tj. problem prisutan do 50% vremena,
utječe na svakodnevni život i javlja se povremeno
 3 – ozbiljno oštećenje, problem prisutan više od 50% vremena, javlja
se često sa intenzitetom koji narušava svakodnevni život
 4 - kompletno oštećenje, problem prisutan više od 95% vremena, sa
intenzitetom koji u potpunosti narušava svakodnevni život osobe i javlja
se svakodnevno
 Funkcioniranje pojedinca određuju:

 aktivnosti pojedinca, tj. mogućnosti izvedbe

zadataka ili akcija od strane pojedinca,
 izvedba aktivnosti ocjenjuje temeljem
sposobnostima pojedinca bez ikakve pomoći
osoba, pomagala ili prilagodbe okoline
 ograničenja u izvedbi aktivnosti: bol, neugoda,
zamor, smanjena kvaliteta izvedba, smanjena brzina
izvedbe, smanjena uspješnost izvedbe (ocjene 0-4)
 Funkcioniranje pojedinca
određuju:
 participacija pojedinca je uključenost u životne
situacije, konkretna izvedba aktivnosti od strane
osobe u realnom životnom okruženju uz sve
prilagodbe ili barijere koje ono nosi. Participacija se
odnosi na aktivnosti koje su intrinzično društvene,
koje su dio uloga u kućanstvu, uloga u radnom
okruženju ili uloga u okviru rekreacijskih aktivnosti
u zajednici.
Pregled područja aktivnosti/participacije
korisnika
1.

2.

3.

4.
Pregled područja aktivnosti/participacije
korisnika
5.

6.

7.
 Funkcioniranje pojedinca određuju:

Činitelji konteksta: osobni činitelji i činitelji okoline

 Osobni činitelji:
➢ dob, spol, životni stil, sociokulturni, obrazovni,
ekonomski, psihološki status pojedinca
 Činitelji okoline:
➢ sadržani u izvornom prirodnom okruženju
pojedinca ili arhitektonskom, tehničkom,
tehnološkom uređenju i prilagodbi okoline,
➢ sadržani u društvenim odnosima, stavovima,
vjerovanjima, normama, službama potpore,
pravnoj regulativi i zakonima društva.
 Činitelji okoline:

 INHIBIRAJU ILI FACILITIRAJU FUNKCIJU

 0 – 4 za barijere (0 – nema barijera, 1 blaga barijera, 2

umjerena barijera, 3 ozbiljna barijera, 4 potpuna
barijera),

 0 – 4+ za facilitatore funkcioniranja (0 nema

facilitatora, +1 blagi facilitator, +2 umjereni
facilitator, +3 značajni facilitator, +4 potpuni
facilitator).
 Činitelji okoline:
 Stvari i tehnologija,
 Prirodni okoliš i promjene koje je učinio
čovjek,
 Podrška i odnosi (neposredna obitelj, prijatelji,
poznanici, kolege, susjedi i članovi zajednice,
osobe u ulozi autoriteta, osobni asistenti i
skrbnici, zdravstveni djelatnici,
 Stavovi,
 Službe, sustav i zakonodavstvo.
 Koristi i mane ICF sustava
 ukazuje na to koje aspekte i područja ljudskog
funkcioniranja procjenjivati ili mjeriti, ali ne i
kojim mjernim instrumentima, metodama ili
načinima
 ICF nudi modele procjene koji nisu orijentirani
usko zdravstveno već široko funkcionalno i
društveno
IZBOR INSTRUMENATA PROCJENE
PREMA ICF SUSTAVU

 Celularna razina – patologija (MR, CDA,

EMNG)
 Razina tjelesnih sustava – oštećenje (ROM,
MMT)
 Funkcionalno ograničenje – onesposobljenje
(Barthel, FIM indeks)
 Participacija – ukupno zdravlje
 POKAZATELJI UKUPNE RAZINE
FUNKCIONIRANJA
– KVALITETE ŽIVOTA
 Uspjeh pojedinca u savladavanju
svakodnevnih životnih zadataka,
 Uspjeh u ostvarenju životnih uloga,
 Uspjeh interakciji pojedinca i životnog
okruženja.
 Uspješna participacija ili uključenost u životne
situacije (usprkos oštećenjima i ograničenjima) glavni
je pokazatelj kvalitete života.
 Uspjeh participacije ocjenjuje se u
domenama aktivnosti koje su
društvenog karaktera:
 Mobilnosti,
 Komunikacije,
 Brige o sebi,
 Života u domaćinstvu,
 Međuljudskih odnosa,
 Rada, obrazovanja i slobodnog
vremena
 Procjena participacije:
 Uključuje procjenu uspješnosti izvedbe
aktivnosti u realnom okruženju (brzina, točnost,
kvaliteta, opseg izvedbe %),
 Uključuje procjenu potrebne pomoći osoba,
 Uključuje procjenu potrebe za pomagalima,
 Uključuje procjenu potrebne prilagodbe
okruženja,
 Dopunjuje se s procjenom boli, mišićne,
zglobne, neurološke, kardio-respiratorne
funkcije.