\

!
i
l

Izdaje l
ITRO >:Naprijed«
JEZIK LUDILA
Glavni urednik
MILAN MIRIĆ
l
Prevela
LJILJANA FILIPOVIĆ

,~,
Urednici
Dr MURADIF KULENOVIĆ ~
GVOZDEN FLEGO
' MIRJANA DOBROVIĆ ZAGREB 1986
'
 * * *
?rllgo poglavlje o Radikalnim potrebam I 1
IZVaci sa seminarskih d . . a ug avnom su
sincii 1975 d' pre _avanJa koJe sam održao u pro-
. . · go me na College de France.
. _Trece Je pogla~lje o Orgazmičkoj politici proširena ver- Jezik ludila
ZIJa rasprave koJu sam vodio na Međunarodn 1
su za ih · om wngre-
. ps oana1IZU O seksualnosti i politici M'!
studenom 1975. godine. • u I anu, u
'čuo sam glasove kako kažu:
. Peto poglavlje o Izumu nepsihijatriJ' e sadr"' . d' d »Svjestan je svoga života«.'
IZ članka »l t . . ZI I 10 ra a
časopis VEl~ ~SI :per U!!a non-psichiatria« za talijanski Tipičan shizofreni pacijent naveden u Priceovu
Udžbeniku medicine (Text Book of Medicine) -
.
go d Ine. ' IZ anJe Armando Verdiglione, Mihino 1975 . deveto izdanje

p~li . d)odatak ov tome »Što je shizofrenija?<< izvadak J' e

(1. pn
Prevladavajuće
dućnosti.
romantiziranje ludila nema bu-
og govoru sto sam d ·
T ki. I k ga po tim naslovom održao na Da bismo stvorili budućnost, politiziranje ludila
. ~ill ~o~ onw.bes~ Japanskog društva za neurologiju i je nužno.'
P ja nJU, U SVI nJU 1975. godine. D. e.
Zahvaljujem Franci Crespi iz Milana na . . .
čkim · . . nJemm JUlla· Ludilo o kojem pišem, ludilo je koje je manje ili više
naponma pn t1pkanju ovog rukopisa
Isto tako zah val'JUJem· studentima na p· .•vk prisutno u svakome od. nas, a ne samo ono psihijatrijski
čilišt VIII v· aus om sveu- kršteno dijagnozom »shizofrenije« ili nekom drugom oz-
. u • mcennes, što zaista nisu željeli da d .
psihopatologiju. pre ajem nakom što su je smislili specijalizirani psiho-policijski
agenti završnog stupnja kapitalističkog društva. Stoga,
D.C. kad upotrijebim riječ »luđak«, ovdje ne govoriJi o po·
Pariz, veljača 1977. godine sebnu soju ljudi, nego se luđak u meni obraća luđaku u
vama u nadi da prvi govori dovoljno jasno ili glasno da
ga ovaj drugi čuje.
»Jezik ludila« označuje način na koji se ovo sveobu-
hvatno ludilo izražava ne samo izrečenim, razgovijetnim
riječima, nego vrstom djelovanja, kroz iskustvo, odnos-
no >>ludidis-kurs«.
čovjek bi izazvao porugu da pokuša· sustavno pisati
o diskursu što ogoljuje sustavno mišljenje. Možda se ipak
može pokazati snaga istine i konačno periodična nužnost
ovog ogoljavanja izmjenjujući očiglednu strogost izraza
sa značajnim trenucima njena ismijavanja.
1
Naravno, ludilo je uvijek istovremeno i političko ali to još
nije svakome očito. »Politiziranje<c ludila služi .i da bi ukazalo
na svoju političku prirodu i da razvije svoj dublji politički smisao.

17
 Postojimo unutar konteksta jezika koji je naš vlastiti
izum ali koji nama vlada tako da smo izgubili iz vida nje-
gove izvore u našoj svakidašnjoj praksi, kao i na naše
pretke, dosižući nazad u povijest preko nekih 6000 go-
dina ili tako nešto ... što je vrlo mali griz. ti jabuku vre-
ll
mena, ali toliko je bilo potrebno našem jeziku da bi sve
više nama ovladavao.
Ovaj »jezik«, koji-znači sve što je zajedničko, i prisut-
no kao saopćivo, u odnosu na ustrojstvo i načine obliko-
vanja iwvili ustroj stava, uključuje sve zbiljske jezike ko-
je govorimo poput islandskog, francuskog, engleskog, ja-
panskog. No sadrži i brojne elemente zvuka, načine na
koje gledamo jedan drugog, kako se krećemo, nagađa­
nje u našim radnjama, što uvodi nesigurnost, nužnu ne-
sigurnost, o tome točno koliko se i kako se točno izra-
žavamo i što to izražavanje, bez obzira na to kakvo je,
znači osobi za koju se pretpostavlja da ga prima ili ko-
ja pretpostavlja da ga primamo .. Djelujemo kao da ug-
lavnom razumijemo ono što saopćava druga osoba, kao
da ima smisla, premda to za nas uopće nije tako - .od-
nosno razabiremo naš vlastiti smisao iz saopćena besmi-
sla (nama) druge osobe!
Možda je .problem »točnost«. Razmatraju se izvjesna
ustrojstva koja podrazumijevaju zakone logičkog poret-
ka što se mogu definirati (zakone koji možda nisu jasno
formulirani a koji su osobiti za ove vrste ustroj stava kao
i neki općenitiji zakoni) u slijedu u kojem zakoni jedan
za drugim podrazumijevaju samo ustrojstvo. Ovaj zatvo-
reni sustav kao temelj za analizu poražava sebe kada ni-
ječe promjenljivost povijesti (zabilježene voljne čovje­
kove promjene) koja čini nemogućom, pa čak i nepoželj-
nom, bilo kakvu vrstu točnosti.
2
Nezavisno od ·izmjene nekoliko vrlo funkcionalnih poruka,
postavlja se pitanje koliko mi stvarno razgovaramo jedan s druR
giro? Stalno razgovaramo sami sa sobom i ponekad krivo shva-
ćaino _djel~će' našeg monologa kao· »di] alog« s prisutnom osobom,
a ~a te~elju p~jenih znakova koji nadilaze ograničene ver-
balne znakove.
18
Ne živimo od izvjesnosti ustrojstava nego od »njihove
određene nemjerljivosti«.
Previše sigurnosti čovjeka čini nesigurnim. A ako i ne
čini, možda bi trebalo.
Na primjer, logika zrele seksualnosti ne slijedi 1~ je~­
no od tumačenja pravila nalik na aristotelska kao sto Je
»ne može se istovremeno biti u jednom i njemu suprotnu
stanjU<<. Niti ta neobična logika postoji kao suprotnost
- da se mogu biti obje stvari u jednom i istom trenut-
ku - da možeš posjedovati svoj kolač i pojesti ga.
Anti-logika jest da se uzme kolač i pojede j:r je to j_e-
dini način da ga ikad imamo te da se nalazi u stanJU
»da bude posjedovan« (kao i da bude pojeden). I upr~vo
tu nastupa ludi diskurs. Jezik je ludila neprekidno om1ca-.
nje preko riječi u činove dok se ne postigne tre~utak ka-
da je riječ čisti čin. Psilioanalitički diskurs svo~I n~rma~­
no usmeno stanje izražavanja sa svim njegovim Izobli-
čenjima (uključujući i akademski diskurs u svim zna:'-
stvenim predmetima koji počinju biti ui~tin~ spe~culati~­
ni, pitajući se i sumnjajući u sebe) na. Iz~azavan!a ram-
jih stanja izražajnog bivstvovanja. Ludi ~~kurs. 1de _gra:
nicom pruža se iznad svega ovog u podrucp gdJe nrulaz1
na niŠta - ali na važno i osobito ništa koje j: ~tv~ru·~­
lačko upravo toliko što ga nisu razorili normallZlraJUCe
tehnike društva.'
· Mnogi su psihoanalitičari, pošto su več čuli da je i':'t~­
'nirano povečerje, hrabro napustili Freud~ve ~eha~Ist~­
čko-biološke redukcije dajući prednost necemu sto Je VI-
še poput dijalektike osobne preobrazbe. Ali postoji. vječ­
no sveto »Ono« koje govori (t;:a qui parle). >>Ono« Je_ ta-
janstveno· područje u kojem imaju pristup samo psiho-
d:~_:·Pop~t ovoga;.,čovjek uzima mqć jer·_,~ormalizir!lJ~~a v~~da:
juća klasa nikad ne daje moć osim n:a nacme ~a oglus1 1 oSliJepi
većinu naroda, npr. žarom za glasanJe, zagla':mm ka~en_om . »de~
mokracije«, koja sadrži samo ono (u potpunoJ cenzun) što tl_s~k~
· d" -_ TV crkve škole porodice poslovanje ovog sustava zeb
la IO; , ' ' ' "h t za koJ·e
staviti u nju - ne u vl3:stitu korist J?-~go om u. sus avu
oni, poduzetnici, smatraJU da su kupih »U gotovu« ..
19
 analitičari, bar u vezi s razumijevanjem, kada (što je ug- ·
!avnom slučaj) ne žele odnos s drugom osobom, analizi-
ranim. ,;ono« je što želite kada ne znate što želite (ili
»promakio· mi je«, »nisam ga zamijetio<<, »nikad nisam
pomislio na to /ono/«). Kako je upućen u simbolički red
gdje je veliki Falus vrhovni označitelj (svih konkretnih
stvari u iskustvu analiziranog), psihoanalitičar je zauzet
kvazidijalogom s »Onim« - dijalogom koji u načelu ne
dopire do svijesti.
Luđak na to ne pristaje!
A što se tiče Falusa, on posiže preko »Onoga« i dosiže
ga (Falus!), čini ga- Njega- svojim.
On Simbolički red svodi na ruševine čineći Falus i bilo
koji drugi označitelj ili dodirljivim, ili nepostojećim! On
odbija da mu se postojanje svede na točnu, propisnu
gramatiku i nije upotrebljiv za psihoanalitičara koji je
udaljen oko tri metra, pilji u drugi prostor, slušajući sa-
mo »Ono« a ne izgovorene stvari o pravom kolektivnom
društvenom iskustvu. Luđaka ne zanima to da je »nesvjes-
no strukturirano poput jezika« - jezik je taj koji mora
biti strukturiran poput »nesvjesnog<< (u smislu koji ću na-
stojati definirati kasnije, u četvrtom poglavlju)!
Ali u drugu ruku znano nam je kako je zlo i opasno
prekoračiti ugovorene granice psihoanalitičkog položaja:
ograničenja vremena, novca, neprisutnosti, ugrađene pod-
ložnosti i pokornosti, podrazumijevana cilja normalizaci-
je i prilagodljivosti (bez obzira koliko se to teoretski ni-
jekala), i iznad svega prešutni model obitelj. Domišljato
naglašavanje porodičnih načina iskustava jedna je od naj-
gorih psihoanalitičkih zamki. Antipsihoanaliza4, koja je
oblik političkog obrazovanja što djeluje bez ijednog mi-
kro-društvenog konteksta psihoanalize, bavi se oslobo-
đenjem diskursa od porodičnog sustava, krećući se iz obi-
teljskog uzora iskustva (modela koji se podrazumijeva u
.t Vidi vrlo važnu odredbenu izjavu o antipsihoanalizi Gillesa
Deleuzea: >l-Relation introductive au Congres de Psychoanalyse de
Milan« -;-: sviballj, 1973. godine u »Psicanalisi & Politica<c, Feltri-
nelli, Milano 1973.
20
pojmu prijenosa) prema po_litičko) anal!zi z?iljsk_ih s_a-
dašnjih odnosa (kao i snova 1 b~dm~ sanJar~nJa), v1đemh
u makrokonktekstu, gdje je obitelJ samo Jedan posred-
nik makropolitičke represije.
. Ludilo je (suprotno većini tum~č:nJa_:'~h~of~eni_j~«) iz:
lazak iz porodičnog sustava (uklJUCUJUCI 1 mstitUCIJe mo
delirane prema porodici) k autonomiji. ~vo je s:va':'a
»Opasnost<< ludila i razlog da se ono nasilno . po~IskuJe.
Društvo bi trebalo biti jedna velika sretna obitelJ sa če­
tom poslušne djece. čovjek bi morao biti lud da ne ~o­
želi tako zavidno stanje stvari. I kažnjava se za ludilo
(teutonski izvor riječi »lud<< /engl. mad/ jes.t. "_osa~aćen<<
feng!. »maimed<</) 5• Poludite li, pr:ma __uobicaJ~noJ d~­
štvenoj definiciji, vaša je najvjeroJatmJa .s.ud?ma u P_SI-
hoanalizi uobičajeno psihijatrijsko utam~IC~nJe sa_ .s~~~
nasilnim dotjerivanjem - bar dok vam Je~Ilc -:- _n]e~I '
činovi - ne postanu »gramatički<< normalm - 1 JOS Jed-
nom normalno otrcani.
Ludi se diskurs, kao otvaranje prema svijetu, kreće__u
suprotnu smjeru od psihoanalitičkog _diskurs~. -~asm~~
ću se vratiti na temu da je svaka opsJena _polttzck? O~l­
tovanje (i da su svi luđaci politički disident~) a ov~J': b1h
samo dodao neke primjerene opaske o psil1oanahz1 op-
ćenito.
Psihoanaliza se štuje, plaši i kritizira kao neosporan
sustav koji se ne može opovrći s _o~zi:om -~~~e _s~ako po-
bijanje može zauzvrat psihoanahticki ums~~t1, ~' se ~ale
vidi kao vreća u koju se čovjek mora zavuci pnJe__no sto
izađe - no kad je jednom unutra, tamo je zauVIJek.
;Zapravo je položaj sasvim različit: psil1oanaliza može
b ·rati da bude ili istina izrečena s prijevarnom nakano~,
il~ laž iskazana u dobroj vjeri. Izbor nije zavidan. Uobi-
čajeno je kolebanje ujedno i beskrajno. i. v~toglavo. Kada
to »učini<< filozofijski dramaturg kao sto J<; J~?que~ La-
can, prema tome se može odnositi s nak!onoscu, pcara-
s Ovo je jedna od mnogih etimOloških. san1oispunjujućih pro-
ročanskih atribucija.
21

noscu i pjesničkim štovanjem. Ili ne, naravno. Izbor je
otvoren. Kada to »obavljaju« »znanstvenici«, mora se ob,·
rađivati s neosobnim, političkim prezirom. Stvarni pro-
blem s psihoanalizom jest u tome da se toliko mnogo lju-
di ponaša Icao da je istinita.
Kad se ljudi 'već ponašaju kao da je psihoanaliza istinita,
trebali bi seu nju upustiti barem zato da budu sigurni
da se mogt1 izvuci. Imajući neka »dobra iskustva« u psi-
hoanalizi, ja sirakako nikoga ne »savjetujem« protiv nje
- u svakc,>m slučaju ta· je a priori nemogućnost da bilo
tko može ikoga· savjetovati što da učini sa svojim živo-
tom, jer životi ";isu nešto poput pokvarenih automobila.
Moja kritika psihoanalize je sljedeća: .
l. U smislu mistifikacije njene teorije redukcije (vidi
Cetvrto poglavlje, »Veze«, prvi dio);
2. Sa stanovišta mikro-politike analitičkog položaja -
- ugovor o. novcu, vremenu, itd. uključuje prihvaćanje
kapitalizma kakav je utjelovljen u okolnosti analitičare­
va ~-ada i načina življenja. Da. li je ovo nužno prilwaćanje
»stvarnosti<<? Tu se ne radi o prilwaćanju kapitalističke
stvarnosti nego o postojanju svjesnim njenoga tlačenja
na, j.edini mogući način: radom na njenoj promjeni.
3. Sa stanovišta. njene ideologije. porodičnog sustava:
nitko nije »protiv porodice«, nego protiv svođenja stvar-
nih problema života i rada na svoje osobne i parodične
probleme, ili druge nalik na parodične. Psihoanaliza, uto-
liko ukoliko proizvodi zaštitno-parodični sustav stvaranja
neorgazmičkog činjenja ljudi slaboumnima, postaje pa-
rafašističko naglašavajuće ideološko sredstvo. Time je sve
sposobnija vratiti snagu mladim »intelektualcima ljevi-
ce« svojim osj~tljivim otkliznućem značenja (glisse-
ments), osobito u posljednjoj autoriziranoj lakanovskoj
verziji. Z~počnete u otvorenu prostoru sastanka; završite
tamo gdje nikoga ne nalazite.
22
r
l Lacan ovaj ljudski stručnjak na području neljudskog
>>gramatlčkog«, rekao je dovoljno dobrij1 stv,a;i da bi se
oslobodio optužbe o moralizatorskom, normahza~or_skom
diskursu zborenja na parodične načine. Na prll11Jer, u
»Propos sur la causalite psychique« (Pari~, 19~7. go~~),
govori o ludilu kao o nečemu što, ni naJ:Ua?"Je n~ vnJe-
l đajući slobodu, slijedi slobodu poput nJ~zme ~Jene. l,
prema tome, biti čovjek znači da naposlj~tku Ipak ne
možemo biti ljudi tako da međusobno govonmo a da pre-
l-
viđamo ludilo kao granicu naše slobode.
Pra!dički, to znači upitati se »kako možemo još uvijek
i živjeti i imati djecu a da ponovo ne iznađe~o g~ađan­
sku obiteljsku jezgru, temelj Edipa?« To znaci da Je -par
ll spreman izgubiti sebe. u uzajamnoj simbiotičkoj zoofili:
ji; .budući da je dovoljno životinja da pst~vi _po str~m
l ljudsko gledište. Djeca imaju pravo d~ z~smvaJU vlastit~
veze izvan shematizma biološkog roditelJskog .para. Jos
praktičnije, to znači da složno dižemo našu tev~]uci!~
nalazeći smisao našeg mahnita diskursa u ovom zaJedmc-
kom činu.
4 .. U smislu njena sve većeg -makropolitičkog djelovanja
u represivnim institucijama, npr. posebnim- školama, s~­
dovima (v;idi sudbeni postupak protiv Pelosija zbog ubo]·
stva.Pasoiinija, Rim 1976. godine), -psihijatrijskim »tera-
peutsldm zajednicama« i terapiji u zajednici_ (vidi Ro-
bett-Castel.Le Psychanalysme, Pariz, 1973. godma).
S,·•Psiho~alitičar- ne može djelovati; čak ni preživjeti,
bf'z ··svoga -ugovora o nesastajanju i opsežne obrambene
teorije koja, s izvjesnim zamamnim unutarnjim sklado;n,
ovisF•o lažnom i iskrivljavajućem prikazu iskustva dJe·
tinj stva i nazovi. znanja, o ljudima. Sa strategi!om ugo-
vcira\i!osiguravajućiin teorijskim obranama, nJegov po-·
stupak.potiče: krajnji')' potiskujuću normalizaciju. Postoje
i ,»prom~š~ni umobolnici« (»uspješni« su gotovo u p~t­
ptinosti uništeni): ,koji imaju: potrebu da govore· o sebi s
obzirom •da je ,njihov ·neuspjeh: upravo to da ne. mogu
dj~lovati sami (i, stoga, n" mogu djelovati ~a »ono_«~- O~o
je područje »neurotika« koje se »može psihoanahztratt«.
23
 Mladi psihijatar kojeg sarn nedavno upoznao rekao je
- da bi .umro kad bi prestao govoriti. Tako je nastavio pri-
čati tijekom noći i kada smo se mi ostali sljedeće jutro
probudili on je još uvijek govorio. Stoga sam predložio
da posjeti dobrog prijatelja koji je, bez ironije, slučajno
i psihoanalitičar. Nakon nekoliko mjeseci, on govori ma-
lo manje. Kada to radi možda počinje sebe slušati. Tada
bi, nadajmo se, govorio još manje. Ako se u psihoanali-
zi ponekad i dogode »dobre stvari«, one nisu vezane uz
tehniku i obuku analitičara nego prije uz ljudski kvalitet
(političku situaciju) obje upletene osobe.
Priznajući da većina nas ima malo toga reći o sebi
tijekom života (možda četiri ili pet stvari, ili dvije ili
jednu}, bit će bolje da možda smislimo neku vrstu sažet-
ka· onoga što nas zaokuplja. Naša obrazovna i porodič­
na uvjetovanost mogla bi učiniti nužnim da pođemo og-
romnim intelektualnim zaobilaznim putem (npr. Sartre-
ova Kritika dijalektička g uma i toliko mnogo ranijih i
kasnijih filozofijskih putovanja drugih ljudi) da bismo
stigli na osamljeno, gotovo obično mjesto polaska koje je
ujedno i .mjesto iskrcavanja. Ovo je vrijedno i potrebno
mnogima od nas ali luđak to ne prihvaća. Njegov je na-
čin kretanja kretanje u mjestu. Kakvo krivovjerje! To-
liko je mnogo ljudi koji govore o svojoj potrebi da krenu
na »putovanje« kroz ludilo da se »oslobode«, da otkriju
»tko« su, da _pronađu mjesto· »ponovna rođenja«, i tako
dalje. Vrijeme je reći bon voyage tom »bon voyageu«.
Ovaj napadno otrcan premda pomodan projekt izmi-
če luđaku, kome nedostaje ili koji je, zapravo, odustao
ne samo od književne nego čak i od gramatičke stručno-
sti i nikad ne govori o »putovanjima« ne zato što nema
uobičajene »gotovine« ( = tehnike nebivstvovanja) da
smjesta plati nego zapravo stoga što ne osjeća potrebu
da ikome išta plati.
Takve su metafore kapitalizma. Metafora znači izmje-
nu ili prenošenje značenja iz jednog stanja u kojem se
čini da su stvari doslovno što se čini da se čine (•da je-
su«): u dmgo stanje u kojem je jedan izraz izmijenjen da
24
bi diskurs učinio manje doslovnim ali zato točnijim - u
smislu poezije ludila (ili ludila poezije~. Ali što je.?nda
to što jezik ludila čini različitim od diskursa poeziJe? l
kakav to neobičan smisao, možda revolucionaran, može-
mo iznaći u ovoj apsurdnosti?
Smatramo da su metaf ora,' metommiJa,
· .. , smeg
· dh'go
o a, -
vorne figure (lica) zapravo korjenito pretvaranje jezika
u nenormalni, ili »demistifikacija« uobičajena j~:ika. G~:
vor je •izobličen« ali na poseban način. 'l!
poeziJI P?stoJI
mnoštvo posebnosti - poezija sebe osobrto o~ređuJ_e kr:
šeći određen način izvjesnih određenih pravila koJa br
normalizirala jezik - pravila k~ja bi tez.ik _prije _učini~~
ili sredstvom ili bi njime odvracala paznJU 1 podJarml]l-
vala negoli ga učinila jednostavno važnim za autonom-
ne ljudske potrebe.'
Usprkos tomu pjesnik zadržava samoodržavajuću vezu
sa svijetom normalnih a luđak to ne čini jer premda mu,
kao i kod pjesnika, stari izvori misli potječu iz predljud-
ske povijesti, lišen je sadašnjih strategija. Na neki· r;_a-
čin smo se vratili u doba velikih majmuna ponovo roae-
nih s manjim samogenocidnii:n poticajem nego što ga mi
posjedujemo. Uzor rekuperacije antropoidnih i pr~da;r­
tropoidnih načina življenja nije kao Rousseauova Idep
6,7,s Lacan u svojim nastojanjima da psihoanalizu u~ini obra-
zovanom dovodi u vezu metonimiju (poput podmetanJa uz;oka
za p0slj~dicu) s frojdovskom »zamjenom«, ~ I?etaforu ~ fr'?Jdov~
skim »potiskivanjem«. Sinegdoha, p_rekl3;J?aJUĆI se p~n~st?. s me-
tonimijom, nadomiješta cijelo, jedmm diJelom: »?VaJ Je cm :t'~­
barstva uzbudio cijelo selo« ( = neke stva~·ne _lJu~e uz?-em~!llo
je izvjesno djelovanje nekih-određenih dru~~h l~ud1. protxv. ~Jxho­
vih pravila). Ni jedan psihoanalitičar u P.~v~j.esti psih<;~nalit.Ičkog
-J pokreta nije pokazao temeljitije i praktlc~IJe razurm~e':anJe e~~
ropske filozofijske tradicije od Laca~a, a ~jelo ~~ obiluje proDI·
cavim uvidima. Međutim, oni su mazda vx~e k_ntiKa _ne~o ob;ana
psihoanalitičke teorije. (Vidi njegove ,E_cnts 1 Semtnatres, rzda-
nje Seuil.) Naše izdanje :l:ak Lakan »SpiSI«, Prosveta ~983. .·
9 Neki psihoanalitičari vide ludi dis~ur~ k~o I?rekid s »mateu-
njim jezikom«, valjano uvje.to~a:t ?b1telJs~m }~k~tv?II?-· .. Polu:
djeli zapravo »varaju'' matennJl JCZlk da bl ~ash, l OSJetih nala
zeći, vlastiti jezik, a to je nadilaženje porodxčnog sustava k au-
tonomiji.
25
 >>plemenita divljaka<< - nego baš suprotno. Cijelo se vri~
jeme vraćamo nazad ne da bismo tamo bili nego da reku-
periramo naše evolucijske izvore te da ih potom bacimo
u lice budućnosti - koju nitko ne zauzima - koju nit-
ko nema - jer to je ta vrsta prazne budućnosti koja na-
ma vlada zastrašivanjem u svakom trenutku kako joj pri-
stupamo. To je stoga jer nemamo jasan osjećaj za klasu
jer nam nedostaju sve svjesne definicije načina na koj~
smo tlačeni u sadašnjosti. A upravo zbog našeg potpu-
nog pomanjkanja svijesti ne znamo kako da, između
nmogih drugih stvari, proizvedemo društvo vrlo male teh-
nologije, što znači ,društvo s neznatnim zagađenjem (u
svakom vidu) i najvećim slobodnim vremenom.
Luđak bi, poput pjesnika, odbio Wittgensteinovu izreku
»da se o onome, o čemu se ne može ništa reći, mora šutje-
ti«. Upravo se ono neiskazivo i neizrecivo mora izraziti
u ludom i pjesničkom govoru. Sve se to srozava na izbor
da čovjek po navici sluša otrcavajuće brbljanje svakidaš-
nje normalnosti (što obuhvaća većinu tiskanih riječi),
ili da čuje određ~ne prigodne velike riječi nejasno izre-
čene ili čak manje izvjesnih malih riječi' izgovorenih u
svjetlu ili tami oduševljenja - riječi koje u potpunosti
prodiru kroz normalan .diskurs.
U napregnutosti između pritiska da se srede stv~~i -
- ljudske i neljudske - u pojmovima i potrebi da se
1 stvo i postale spljošteni fizički predmeti, rašireni; uglasti
li
oslobode slike, pritisak zastrašivanjem vlada potrebom
u tolikoj mjeri da nam ne preostaje ništa doli jalova si-
gurnost- što bi zapravo trebala biti krajnja strahovlada.
Naše je ludilo s nama cijelo vrijeme, premda je ludilo
potpuno normalnih počiililo samoubojstvo u svrhu stati-
sti~e. Ponekad nam naše ludilo nakratko postaje vidljivo,
'l
mozda apstraktno i u samoći, i mi se preobražavamo. Po-
nekad postaje društveno zamjetljivo i tada dolazi u opas-
nost da bude ubijeno. Svi posjedujemo vlastiti način iživ-
ljavanja svoga ludila, za to nema utrtih staza. Svi mi pre-
uzimamo. vlastitu odgovornost da utremo svoj trag - i
kakva je odgovornost uvidjeti da nam nitko ne oduzima
odgovornost!
26
.. * *
Kada sam prije pet godina u Argentini u mjestu na At~
lantskoj obali južno od Buenos Airesa bio nakratko lud,
ali dovoljan broj tjedana da bil1 počeo ponešto uviđati,
otkrio sam da je moguće u potpunoj samoći doživjeti »fi-
lozofijski problem« u svoj zbiljnosti utjelovljenja. Pre-
stavši sa svim drogama poput uobičajenih navika hranje-
nja, normalnim načinima druženja s drugim ljudima, du-
hanom, alkoholom, materijalno sam živio o vodi i naplav-
ljenoj hrani, te korijenju i rizomima iz zemlje. Kao i uvi-
jek gol jurnuvši u more, gotovo me je potopila poznata
protustruja pod površinom vode na tom dijelu obale, u
srcu oluje koja je čudesno preinačila pješčane prudove
u srdačne i druge zastrašujuće ·izbočine, dinosaurska ču­
dovišta koja su konačno pokrenula anorgansko. Mečlutim
je prestajanje s uobičajenim navikama bilo sporedno u
odnosu na činjenicu da je to bio· pravi trenutak moga ži-
vot.a da razrušim i potom bolno ponovo izgradim izmije:
l njeno postojanje.
Počeo sam doživljavati svijet preko cijelog· niza pre-
obrazbi. Prvo su riječi izgubile svako apstraktno ustroj-
ili •stožasti, utemeljujući matematičko kao moguće iznad
.
svega što bi »trebalo biti« razumljivo izgovoreno, spaja-
•.:
jući to zajedno. Jezik se proširio i strane su dobre ili zle
sile u moj mozak usadile nove riječi (»neologiznie«). U
ovom je autonomnom kozmosu izronila »svemoćna opsje-
l
na« da smo vanzemaljski i da su među nama druga van-
zemaljska bića, s dodijeljenom funkcijom za dobro ili
l zlo u njihovu biv~tvovanju u svijetu ali koja su imenova-
! na iz drugog područja, iz kozmosa koji nije »naš« astro- ·
nomski kozmos.
Iskusio sam zavijanje i bacakanje uokolo sa čak sla-
bašno prikrivenom radošću da bih našao istinski osam-
ljeni put prilično potpuna doživljavanja jedne osobite
smrti, u životu, prije no što su drugi ljudi čak i to uklo-
27
 nili, poput glumljenja riječi kad bi je se uobičajeno tre- ·
balo izreći, zbog nastojanja da napravim cirkus u »pro-
storu« gdje malim psima nije dozvoljen pristup_ Prošao
sam mnoge preobrazbe sramote koje su se konačno poka-
zale nevažnima_ Kakav je posao to oslobođenje od kri-
vice - toga da se otrese stare i nevažne krivnje, videći
krajnju besmislenost sve nasilnosti na osobnoj, antipoli-
tičkoj razini!
Nakon silaska iz svega ovoga, otkrio sam da su sve
kozmičke vanzemaljske stvari preobražene ovdje na zem-
lji u životinjskoj otrcanosti, ali sam osjećao da mi je na
tijelu zapisano gledanje da ne postoji ljudsko biće (što
se· razlikuje od teorijskog izvođenja); »ljudska je priro-
da«. izmišljena jer, bez obzira koliko naporno pokušavali,
mi se nikada ne možemo ponoviti - svaki je povratak
povratak na novo mjesto. U našoj smo tjelesnosti i živo-
tinjskoj naravi dovoljno jedinstveni; dovoljno ljudski, u
našoj društvenoj stvarnosti, izlažemo se opasnosti da po-
stanemo identični s našom razmjenskom vrijednošću."
Daljnja tragedija nije ni zamisliva. Jedino što se može
učiniti s apsurdnošću jest da je se shvati, jer poimajući
je,·. istinski smo u pokretu:· Nikakva daljnja preobrazba
(»terapija« kao postupak izmjene svijesti i djelovanja) ni-
je potrebna- ili moguća.
I, potom, pitanje: kako to mi tako živimo naše živote
da ne bismo, čak i kada bismo mogli djelujući unatrag
ukloniti neka od najmučnijih, najbolnijih iskustava, oda-
brali da to učinimo? Kada bismo dosegli to stanje svaka
bi se buduća bol, ne gubeći svoje obilježje boli, potpuno
preobrazila u svoju vrijednost.
i·'
~ao . radni.k koji prešutno prihvaća poslodavčev (i državni)
tJ
kratki pnkaz .gebe ne kao da ima nego kao da jest toliko i toliko
pr~~zvodne vrijednosti te da je izvor tolikog viška vrijednosti
~OJl se m?_že _izvući. Ili kapitalist za kojeg njegovi prijatelji ka·
zu. da _PVriJe~t«. 250 000 funti (t; imetku i životnom osiguranju
kOJe bt ostavto tza sebe umre h toga trenutka). On može sretno
ptihvatiti to da mu život vrijedi cijenu smrti.
28
* * * l
Jednom sam poznavao mladića po imenu John, koji je l
prethodno bio smješten u psihijatrijsku bolnicu u Sje- li
vernoj Americi zbog nijema prkošenja roditeljima, za-
l'
tvarajući se u sobu i barikadirajući vrata stolicom na ko-
ju je naslagao veliku obiteljsku bibliju i hrpu religioznih l
letaka, poduprtu gomilom popularnih novina prepunih
mračnih skandaloznih priča i senzacionalnih zločina. Dru-
gi je put u bolnicu smješten nakon kratke »dobre reakci-
je« na elektrošok i ldorpromazine, jer je objavio da je
Ivan Krstitelj (John the Baptist) (ime mu je bilo Ivan
(John) a porodica mu je bila stvarno baptistička) te da
mu je dužnost pokrstiti svijet da bi stvorio novi soj ljudi.
U svom je »poremećaju mišljenja<<, što je tehnički psi-
hijatrijski izraz za tok govora s besmislenim asocijacija-
ma (besmislenim za normalna psihijatra i njegove drugo-
ve »nevjernike<<), John rekao: »Svijet je pun sranja, gov-
nari seru po ljudima, a ja ću se popišati na jedino mje-
sto gdje nema govana. To je kao da je čovjek dugo sam
u pustinji. Evanđelje je napisano govnom na zahodskom
papiru. Svijet je pripravan sa svojom stražnjicom koja
pati od začepljenja. Vi ovdje govorite o demokraciji -
- ona nije ovdje; zatvorena je sa mnom u mojoj sobi -
- sobi u kojoj se nalazim. Ja nisam ovdje, vi mislite da
vi jeste. Vi ste kod kuće, a i ja sam. U istome smo do-
mu - ovdje je moja soba. Mama i t;:tta kucaju na vrata.
Poznato vam je što kucanje znači. Potom oni svi kuc,aju
na vrata cijelo vrijeme za cijelo vrijeme svi koji kuchju
kucaju i kucaju i kucaju na vratima i sva vrata svih vre-
mena za cijelo vrijeme svaki put, kucajući oni kucaju i
stvaraju vrijeme, a stvaranje vremena je sranje poput
kucanja. Znam lijek protiv konstipacije, to je moje veli-
ko otkriće, to nije kucanje, nema više kucanja i nema
vremena za cijelo vrijeme koje je sada ono vrijeme koje
je sada zauvijek.<<
»Sljedeći put kada mi netko pokuca na vrata, bacit ću
ga niz stepenice.<< ·
29
 John se probio sa .svoga odjela kada su vrata bila za-
ključana. Velik i jak jednostavno je srušio vrata i pobje-
gao 'da bi se vratio u četvrt svoga doma udaljenu nekih
osam milja. Nije se vratio u roditeljsku kuću, nego je
upao ria sastanak židovskih crkvenill starješina koje je
nazvao Sanhedrin i podrobno ispričao kako će on, on
sam, uvesti nove ljude u svijet te da ga više ne smiju za-
državati. Naravno nitko nije mogao slušati ovakvu bes-
mislicu kada je' 'bilo ozbiljnih i poštovanih tema za ras-
pravu, te je neminovno pozvana policija i on je, kako i
treba, vraćen u svoj psihijatrijski dom.
Prošla je gotovo godina dana kada sam čuo da je, na-
kon ukidanja politike bolnice »načela slobodne volje«,
John umro na zatvorenom (zaključanom i temeljito nad-
gledanom) odjelu. Nije bio popularna osoba s obzirom
da je poistovjećen s opasnostima popuštanja (npr. sesta-
ra koje nisu obavijestile policiju nakon njegova »nasilna
bijega« premda nije bio zakonski pritvoren). Posredno
l sam saznao da mu je tijelo kada je nađeno u >>Samici«
l!
bilo prekriveno masnicama, te da je bolnički patolog di-
jagnozirao smrt uzrokovanu infarktom koji je slijedio
koronarnu trombozu. Medicinska rijetkost u zdrava mla-
da čovjeka.. od dvadeset i sedam
. godina.
Bilo bi smiješno sve to razmatrati pomoću simboličke
inscenacije sv. Ivana Krstitelja koji je, nakon godina pro-
vedenih u pustinji, započeo uranjati ljude u vodu da bi
prouzrokovao unutarnje preobraćenje (metanoia): ako se
opere vanjština ljudi, unutrašnjost se mijenja jer je raz-
lika između >>unutrašnjosti« i >>Vanjštine<< prividna (kako
je protumačeno u kršćanskoj mitologiji kiw priprema
ljudi za dolazak· Mesije). Ili da je njegovo psihijatrijsko
ubojstvo bilo odgovor na Salomin zahtjev, po uputama
njezine majke, da će kao nagradu za svoj slavni ples za
strica Heroda Antipasa, Ivanova glava biti darovana na
srebrnom pladnju. John bi odbio svaku vezu s ovom vr-
s
stom prepričavanja svoje stvarnosti, isto kao i bilo ko-
jom psihoanalitičkom redukcijom (pomoću veze između
analnosti i agresije, ili kakav god da je njegov govorni
30
jezik i neverbalna djelovanja). Zanimalo ga je samo po-
litičko pitanje u potpunu očajanju i potpunoj radosti, da :':
ljude oslobodi vlastitih govana, čineći ljude stvarnima
riječima i činovima i riječima koje su činovi i činovima
koje su riječi. Koliko se mnogo zapadnih političkih disi-
denata nalazi u istom položaju da budu ubijeni -da dru-
štvo nad njima počini samoubojstvo zbog njihova prvotna
cilja realizacije jezika- uvođenja nužna, oživljujućeg po-
litičkog uključivanja bezumnosti, koja ima vlastitu ra-
cionalnost, u suvisli, manipulativni diskurs normalnih ko-
ji služi kao sredstvo.
Kakvo je oskvrnuće takvo incestuozno jedinstvo jezika ·
i radnje! Kakva opravdana sudba za političkog pjesnika
koji odbija udomaćenje! I kakva je konačno to tek pri-
jetnja da bi se jezik učinilo stvarnim!
Jezik ludila nije ništa više ni manje nego realizacija
jezika. Naše riječi počinju dirati .drugoga i "u tome je o-
pasnost ludila: kada kazuje istinu. Jedna opasnost, cjedi-
na opasnost ludila, jest nasilna denormalizacija svakidaš-
njih riječi i svjetova sigurnosti.
U Priceovu Udžbeniku primjene medicine (Text Book
of the Practice of Medicine), deveto izdanje, naveden je
sljedeći primjer poremećaja mišljenja:
.\
»Ako bih se vratio za vrij~e svoga odsustva, zadržite
me dok ne dođem nazad.<< >>Imam nmogo prisilnih misli.
Sve su moje misli izvučene riječi, trebale bi biti sitni uzroM
ci neraspoloženja. U mojim je mislima također neprirod-
na zapreka ... čuo sam glasove kako <kažu, >>On je svjestan
svoga života« ... Da bih vratio svoj osjećaj u normalD.o
stanje osjećam se J<:ao da automobile preinačujem u bojne
brodove; da bih ih nadmašivao.<<
E pa dobro! Može se zamisliti kako psihijatar ozbiljno
zapisuje >>dokaz<< ludila. Koja bi krasnije točna izjava
zbiljskog nesusretanja mogla postojati od ove li:tđakove
prve rečenice? I, naravno, on je >>Čuo glasove kako kažu<<
da je >>svjestan svoga života<< (to je upravo razlog zbog
kojeg je prije svega uklonjen - postajući svjestan svo-
31
 ga života bio je svjestan da su drugi svjesni ove rušilač­
ke činjenice. Bez obzira kakve se neurološke veze mogu
pronaći, _ili ne pronaći, za stanje kada se »čuju glasovi«,
jezik onog »Čuti« znači da čovjek postaje svjestan nečega
što prekoračuje svijest o normalnu diskursu i što se sto-
ga mora doživjeti kao »drugi«. Kako bi netko mogao naći
bolju- metaforu za normalizaciju nego što je ova posljed-
nja rečenica! Krečući se iz jednog stanja grotesknog, tje-
skobnog nerazumijevanja (doma) u drugo (bolnicu). Ka-
kav je drugi jezik važan? što se drugo može reći?
To je kao i u »problematičnom području« »ne govore-
nja« (autizam i autističko povlačenje) pitanje »Što se tu
ima reći?« .(u kontekstu stalna nerazumijevanja i sukob-
ljavanja) .. Fernand Deligny, koji radi s autističkom dje-
com u Cevennesu u -Francuskoj (bez ikakva kliničkog, psi-
hijatrijskog konteksta - on nije liječnik i prvotno je bio
učitelj) upitao je, zašto umjesto nastojanja da ih nave-
demo govoriti ne naučimo od njih šutjeti?
* * *
R.azmotriv~i p:ijetnju koju jezik ludila upućuje uobičaje­
mm ustroJstvima sigurnosti, još je jedna vrsta sigurno-
sti- koja iz:anja kroz destrukturirajuće-restrukturirajući
pokret ludila. To nije ni u kakvoj vezi s prvobitnom si-
gurnošću odnosa majka-dijete o kojem vole govoriti ne-
ki psihoanalitičari, ili s »ontološkom<< sigurnošću kao ne-
kim prvobiinim stanjem postojanja koje nestaje ili se
gubi u »shizoida«.
U psihoanalizi uglavnom postoji stanovište da se sigur-
nost razvija u najranijim odnosima u obitelji kao i kroz
njih, osobito s majkom. Dijete je u početku u komadići­
ma i djelićima koje ujedinjuju dobra rana iskustva. Na-
suprot tomu, od oplođena jajašca pa nadalje postoji >>Vi·
še ili rilanje<< izvorno jedinstvo organizma koje se ras-
trže ne samo kroz rana iskustva dijete-roditelj kao i in-
trautyrina, riego i kroz sve okolnosti prije začeća (udva-
ranje roditelja, njihova podrijetla, pretke, povijest, pret-
32
historiju, evolucijske izvore kao i <ine kasnije) koje se iz-
ručuju embriju preko muških i ženskih spolnih rasplod-
nih stanica, te majčina tijela. Ove okolnosti možemo raz- l
matrati putem suodnosnih sustava znanja kao što su ge-
netika, biokemija, embriologija, ali ih također možemo l
razmatrati i izraziti kroz. sve oblike umjetnosti, poezije l
i jezika/činove ludila. »Suodnosni<< su sustavi znanstvenog l
stanja (premda mogu stajati u uzajanmoj vezi) ovdje l
'l
shvaćeni kao objektivirajuće-objektivirani sustavi suad- l
nosni svijesti-organizmu- izvornu jedinstvu koje se mo- l
!l
že razdvojiti na objektivirani organizam i objektiviraju· l
ću svijest ali koja ostaje jedinstvo u svim oblicima po-
etskog djelovanja (diskursa poezije, drugim umjetničkim
l
l
oblicima i ludila). Raščlanjivanje izvorna jedinstva jest
jedan izraz otuđenja. 'l
-'
Ovo je raščlanjivanj~, umjesto da ga se aktivno »Sjeća<<,
l
!
jednostavno skrpljeno u nakupinu pseudo-totalitet nor-
malnosti sa svojom obiteljski-uvjetovanom sigurnošću.
Kao što sam ukazao, previše ove skrpane sigurnosti tre·
balo bi nas prisiliti da se osjećamo zbiljsk;' nesigurni.
Pretjerana sigurnost trebala bi nas prisiliti da se počnemo
osjećati nesigurnima.
Osjećaj neumjereno&ti užasne sumnje o svakom gledištu
naše stvarnosti ,trebao bi nas prisiliti da budemo stvarni.
Ali postoji i druga vrsta sigurnosti koja nije takva da
nešto čini beznačajnim. Međutim, teško ju je zadobiti
a osniva se na obećanju koje čovjek daje da bi se »vratio<<.
Ovdje se ne radi o svjesnom obećanju ili znanju o to·
me kakvo je to obećanje nego prije o svjesnosti da čov­
jek ne upravlja svojim životom (ili da mu je životom
upravljana) u krizu već da ga usmjerava kroz korjenitu
promjenu prema manje otuđenim načinima bivstvovanja.
Političko značenje ludila postaje jasnije ako se društveno
otuđenje shvati kao najočitije pitanje klasne podjele dru-
štva između eksploatatora i eksploatiranih, sa· sve više i
više ljudi uhvaćenih u sustave mistifikacije između dvaju
polova - te također priznaj~ći bez traćenja »suosjeća-
33
nja« da eksploatatore eksploatira njihov vlastiti sustav,
premda su eksploatirani uvijek jednostavno eksploati-
r svoje postojanje s liječničkom igrom dijagnoze, šokova i
rani.
Ludilo je stalna revolucija u životu neke osobe. Pone-
kad ovaj revolucionarni proces postaje očit kao glavna
promjena u načinu na: koji živimo, promjena usmjerena
prema većoj autonomiji koja se može postići bez posre-
dovanja drugih ljudi, no ponekad postaje društveno uoč­
ljiva kao kriza u kojoj posreduju drugi ljudi. Ako posre-
dovanje zapadne u kobni zatvoreni krug obitelji i psihi-
jatrije, ili prijatelja koji se ponašaju na porodične nači­
ne ponavljajući djeliće vlastitih doživljaja kao i doživ-
ljaja majke, oca, djece i amatera psihijatra (koji može
biti čak gori od prvoga), čovjek može zaglibiti u doživot-
nu krizu koja svakako nije revoLucionarna ni za koga.
Pošto sam uveo .izraz »kriza<<, bit će bolje da kažem
nešto o krizama koje nemaju ništa zajedničko s ludilom
ili ludim diskursom - prije no što definiram sadašnji
smisao ludila. Gotovo se svaki dan susrećemo s krizama
među prijateljima i prijateljima prijatelja - ili se bar
ja susrećem, usprkos tome što sam se prestao baviti sva-
kim oblikom psihijatrije ili terapije. Značajno je u tim
krizama da se uvijek čini da se jasnije događaju među
ljudima, porodicom i dobrim porodičnim prijateljima,
koji okružuju osobu »U krizi« - koja često samo želi
da je se pusti na miru ali da je se pusti na miru na pra-
vi način. Jedan ispravan put nije odbijanje nego jedno-
stavno definiranje granica stanja i vlastitih potreba. Ve-
ćinu žrtava kriza tobožnjeg ludila, samoubojstava i tako
dalje žrtvama su učinili oni koji obavezno moraju pomo-
ći, kada je zapravo stvar prijatelja da sebi međusobno
pomognu da bezopasno i pobjednički (za sebe) sudj.eluju
u procesu psihijatrizacije ili pokušaja samoubojstva.
Mnoge bi takve žrtve više voljele provesti tjedan, dva ili
tri s drugim žrtvama i jednostavnim· sestrama u običnoj
kolibi na selu - da nema žigosanja, procesa institucio-
nalizacije, i upletanja liječnika koji moraju opravdati
34
kemijske »eutanazije<<. . . ., . . , .
.
'
'·~
Većina su svakodnevnil1 kriZa porodicne kr12e, cak 1
ako osoba živi daleko od svoje obitelji, obitelj može dje-
lovati s »velike udaljenosti<< a uvijek postoji i previše pri-
jatelja koji djeluju kao obitelj. Većina bi kriza dobila oz-
naku »neuroze<< - što jednostavno znači da se osoba po-
naša na izvjesne devijantne načine koji se mogu psihi-
jatrijski svrstati ali prihvaća društvenu defini~ij~ nor-
malnosti (odnosno ona/on imaju »Uvid<<) kao 1 diskurs
n:ormalnosti (što će reći da pričaju na takav način da čo­
vjek dosađuje drugim jednako dosadnin1 ljudima u ne-
sretnom stanju koje je nalik na obiteljsko). Bitno je pro-
turječje »neurotičkog<< st~ja da se čovjek buni protiv
druŠtvenog sranja u koje je uronio s jedinim oruđima ko-
ja su očito preteška, odnosno »S~m~to~ima<<: no_ istov:~­
meno sporazumno pojačava obitelJski, »edipskl<< nacm
postojanja u odnosu liječnik-pacijent - i tako sebe us-
lužno sabotira. ·
Druge bi se pak krize označilo kao >>psihopatske« il~
»poremećaj ličnosti<<; ovdje je naglasak više na· otvorenOJ
pobuni ali pobuna se lako rekuperira id~ologijo~ po~o­
dičnog sustava (djelovanjem protiv autonteta »hcnosti<<)
jer je politički nepismena i potrebno joj je (kao s~akoj
drugoj mikrodruštvenoj krizi) političko obrazovanJe -
_ ne kao .najglavnije žrtve, nego cijele mikrodruštvene
situacije oko nje. K tomu, druge _se ~e. kod ~~jill j~
došlo do rascjepa u jedinstvu ludila sto cu posliJe opi-
sati nazivaju »manično-depresivnim psiliozama<<; među­
tim:"~ažna je stvar dabi osoba trebala istražiti ~epr~~iju
tako· daleko koliko se to može bez pratnje ljudi koJI se
plaše, sawotlpojstva (u svak?~ slučaj':•ljudi s.~ ub_ija!u
:k~da, počinju, ili prestaju b1t1 uznesem). »ManiJa<< Je IZ-
raz pobune protiv kapitalističkog ethosa - kada se no-
vac ·radije troši' negoli zarađuje, te osnivaju čudesno do-
bra poduzeća prije negoli uobičajena koja, kao jedriostav-
rio zakonsko razboj~tvq, akumuliraju kapital. Netko _u
takvoj krizi nemogućnosti ima potpuno pravo za suradnJu
35
 upotrijebiti obična liječnika - no ne kao objekt primje-
ne liječničke moći da mu pomogne izmijeniti biokemijske
lmrel~te .(kada ~ tome dovoljno znamo) njegova stanja
~ostoJanJ~ da bt mu odgovarali. Nije mu potreban psihi-
J_atru: da ~I obranio svoje vlasništvo i život - »cijena ko-
JU bt platiO« u autonomiji (jer ovo je sve u kapitalistovoj
metafori) bila bi previsoka da je sebi priušti.
Zatim, naravno, postoji i tipična »shizofrena« kriza. U'
obiteljima dolazi do takozvanih >>shizogenih« okolnosti
uk~jučuj~ći dvostruke-veze i druge mistificirajuće pojav~
koJe proiZVode stanje »ludila« u jednog člana obitelji Ico-
g~ se označava shizofrenim. Zapravo ovo stanje mistifika-
CIJe ne »proizvodi ludilo« i ozbiljno mu je potrebna de-
~1is~ifikacija. Ono što ga uzrokuje jesu uvjeti za obe.sna-
zenJe osobe kao shizofrene, obično zbog razmjerno bez-
načajnih znakova zastranjenja. Tako obesnažena nekolici-
~a može i poludjeti, poput Ivana Krstitelja (John the Bap-
tist) nakon što je drugi put primljen u bolnicu ali se s
većinom to ne događa i jednostavno su obesnaž~ni i pro-
glašeni pogodnijima da kao luđaci budu zadržani droga-
ma ~rodužena djelovanja u obiteljskom lječilištu izvan
bolmce· C:>psiliijatriji u zajednici«, »psihijatriji u sektoru«
u Evropi). ·
Zapravo se u lječilištu za umobolne izvanredno rijetko
nalaze luđaci. Mistificirajuća je strategija ela se u bolnicu
~mještaju gomile_ ljudi s organskom bolešću mozga (gdje
1: p_ov_;:emeno pnsutna opasnost od fizičkog nasilja), se-
nilm, zrive J?OVrede glave, mentalno zaostali itd. da bi se
stvorila lažna slika ludila. No čak i s ovim medicinskim
problemima neograničeno je političko djelovanje njihove
društvene rekuperacije.
Nisu luđaci ti koji ubijaju, nego normalniu, osobito slu-
čajevi hipertrofirane normalnosti i izvjesne neurotičke
~~~v~o da _neke .osobe već svrstane među duševno obolje~
11
le pocifl:JaJU .t;~asilne čmove, ~pr. muž za koga se smatra da je
»paran~:)lčno l~ubo~_oran« ubiJa suprugu za vrijeme probnog iz-
laska ~z b?~ce, ili nakon ~!puštanja (zbog čega bi se slobo-
doumm . PSihiJatar mogao naći u nevolji). Ovo se jednostavno po-
36
karikature normalnosti. Ubojstvo je čin pristajanja uz
krvožedni sustav te ima svoj osnov u obiteljskoj posluš-
nosti. Jedino je pitanje »kako stvaramo discipliniranu
neposlušnost?« Nadzor je u jednu ruku prisilan, postav-
lja »moralističke<< granice j više manje domišljato uni-
štava život utoliko ukoliko ga ograničava. Nadzor ,kaže
»Ne<<. Disciplina nas oslobađa utoliko ukoliko je ono što
nas vodi kroz najpotpunije i potpuno nužno poremećenje
naših otuđenih postojanja. Disciplina je pravi način da se
kaže »Ne<<, »ne<< nadzoru. Ona je također nada za ponov-
no strukturiranje tmištenog.
Ludilo je destrukruriranje otuđenih ustrojstava posto-
janja i restrukturiranje manje oruđenih načina bivstvova-
nja. Manje oruđeni način je odgovorniji način bivstvova-
nja. Odgovornost znači odgovaranje vlastitim glasom, ne
sa svim glasovima i njihovim porukama usađenim u ne-
čiji duh tijekom njegove povijesti (»shizofreni simptom<<
neobičnih ideja usađenih u nečiji duh istinsko je ostva-
renje ovog otuđenja). Otuđenje je navala izobličene ljud-
ske različnosti - različnosti koja se sastoji od cijelog
mnoštva ljudskih odnosa od mikrodruštvenih »osobnih«
iskustava u odnosima do institucijskih i makrodruštve-
nili - na ono što mi smatramo »našim<< »ja<<. Do izobli-
čenja dolazi stoga što čovjekovo društveno postojanje
neprelddno smuću.ie i potresa odnos eksploatatora/eks-
ploatiranog sa cijelim područjem mistifikacije što nasta-
je između polova. Destrukruriranje o kojem govorim ima
klapa s većinom porodičnih ubojstava, uključujući i ubojstva lju-
di koji »prcdstavljaju(c parodične ličnosti, _gdje ub~jica ~Je svr·
stan među »duševno oboljele«. Ova porod1čna ubojstva eme ve-
ćinu ubojstava, osim onih koja su počinjena zbog »Čistog dobit:
ka({ (noYca), oponašajući pohlepu kapitali~tičkog. su~t. ava,
. kao .1
osi1,11 političkih umorstava. Ona nemaj~ ništa zaJedmck~ .s ludi-
lom. Nadalje, o~obe ·S poviješću bolesti povreda glave Il! nedo-
statkom djelujuće mozgovne supstance (»mentalno za~s!ali«),.. mo:
gu izgubiti svoju krhku staloženost -i na nekoga bacih noz,. ~h
ni to nije ludilo. Uzgred, većina ljudi svrstana. m~đ~ kz:~JnJe
zaostale ima više jasnih političkih problema ~Isknm;naciJe u
školama no što su oni izazvani nedostatnim dJelovanJem maz-
govne supstance. No to je tema druge studije.
37
i' za posljedicu uklanjanje tih tragova različnosti koje, ako
je dovoljno temeljito, prolazi stupanj nule, točku ispraž-
njenja postojanja, poništenje duha koje obilježava poče­
tak sljedećeg stupnja razvoja; restrukturiranja.
Destrukturiranje/restrukturiranje slijedi dijalektičku
racionalnost, racionalnost nadilaženja." Ovo je logika sva-
kog oblika stvaralačkog djelovanja; također je i logika
ludila kao i jezika ludila. Postoji i druga logika, neprija-
teljska spram logike destrukturiranja/restrukturiranja,
koju u ovo doba možemo nazvati kapitalističkom logi-
kom- logikom uništenja: stanje stvari postoji ili je jed-
nostavno zanijekano. U destrukturiranju kao i u razara-
nju (destrukciji) postoji negacija (otuđenog iskustva u
prethodnom slučaju), ali svojstveno destrukturiranju po-
stoji negacija ove negacije, ostvarivanje »obećanja<< koje
vodi restrukturiranju.
U destrukturirajućem trenutku ludila postoji proturječ­
na jedinstvo pomamna veselja i potpuna očajanja i tek
na temelju ovog iskustvenog jedinstva dolazi do riječi i
djela ludog diskursa. Jezik je osldbođen normalizacije
da bi izrazio prijeke istine koje su obično neiskazive i, za
normalne ljude, neizrecive. Bez upletanja je proizveden
preobraženi diskurs i postojanje; problem je način uldju-
čivanja ovog preobraženog postojanja u nepreobraženi
svijet jer se restrukturiranje ne odvija nikad ka normal-
nosti nego ka duševnu zdravlju. Duševno zdravlje znači
očuvanje elemenata negdašnje normalnosti, premda pre-
obražene, što olakšava pomnu obradbu strategija samo-
obrane koje podalje drže ludost (obraćajući pažnju na
12
Nadilaženje (depassment) je izraz koji sam, u pomanjkanju
drugoga, upotrijebio u knjizi Um i nasilje (Reason and Violence)
(napisanu s R. D. Laingom, Tavistoc Publications, 1964) kao trans-
literaciju Sartreova izraza tlepassement, koji je jednakog znače­
nja kao Hegelov Aufhebung, Postojeća totalizacija (odnosno više
ili manje čovjekovp ujedinjujuće stanje stvari) dovodi se u pita-
nje drugom totalizacijom. Prva totalizacija gubi svoju apsolutnu
vrijednost i, održavajući relativnu vrijednost, apsorbirana je dru-
gom (ako je dovoljno opsežna). Tako postoji sinteza koju će ap-
sorbirati neka druga, i taku dalje.
38
razliku između ludosti i ludila) normalnog svijeta. No
ogromni su problemi da bi se preživjelo kao duševno
zdrav.
Ono što se obično događa s društveno vidljivim ludi-
lom jest da dolazi do psihijatrijskog posredovanja, i raz-
voja psihijatrije u zajednici (sektoru) a opći porast nad-
zora nad stanovništvom to ·čini sve više i više mogućim.
Ono što psihijatrijsko posredovanje postiže jest raskol
u paradoksalnu jedinstvu ludila; prvo se radost uništava
liječenjem a potom se satire čak i očajanje, ostavljajući
najbolji >>dobar rezultat« psihijatrije - da osobe više
nema. Ne-osoba može djelovati za sustav ili tako da po-
stane unosna, premda možda radeći smanjenom snagom,
ili kao dio subpopulacije >>duševno oboljelih<< ili u bolni-
ci ili u >>parodičnom lječilištu« koje se izvana održava
no u svakom slučaju služeći kao >>negativno pojačavanje<<
definicije normalnosti za sustav i korist pri neograniče­
nom nadzoru stanovništva.
Postignuće paradoksalna jedinstva pomamne radosti i
potpuna očajanja u sintetičkom trenutku postojanja jest
preduvjet preobrazbe. To je u proturječju s načelima dru-
štvene >>stvarnosti<< a to je proturječje izraz općih protu-
rječja građanskog društva. Paradoksi su prirođeni bilo
kojem obliku stvaralaštva i za njih se ne smatra ela su
>>sukobi<< koje je potrebno >>razriješiti<< nego zbiljska sta-
nja u postojanju koja se moraju proživjeti. Ludlfpjesni-
čkF' diskurs je >>proživljavanje<< paradoksa paradoksom
u jeziku. Jedini drugi način je način podvrgavanja - s
izvjesnom graničnom prividnom sposobnošću za život.
13
Uzimajući ovdje poetski u najširem smislu 1t6n;cr~t:; kao·
stvaralaštva. A jezik u najopćenitijem smislu kao neizrečeno pod-
razumijevanje riječi, pokreta; artikulacija načina na koji živi-
mo. Pogledajte samo što je ostalo od poezije u lje~ilištima za
duševno oboljele usprkos psihijatrije. Kierkegaard, stručnjak za
paradokse, rekao je: »Želim otići u ludnicu da vidim, hoće li ~i
dubine ludila donijeti rješenje zagonetke života«, NJegov ga Je
romantični smisao za paradoks romantično izdao: ne postoje »rje·
šenja<' - nego možda samo bolje postavljanje pitanja.
39
 U psihijatrizirano ludilo, naravno, upletena je i patnja
no ova j~ patnja u potpunosti nametnuta posredovanjem
tehnika, porodičnih tehnika, drugih mikrodruštvenih teh-
nika izbjegavanja i uklanjanja te potom od svih najveće,
najtehničkije i medicinski najpoštovanije izlike i uklanja-
nja· - psihijatrije i njenih pomoćnih profesionalizama,
psihologa, socijalnih radnika, sestara, itd. (premda postoji
upotrebljiva razlika između medicinske i nemedicinske
moći). No ogromna je razlika između ove društveno na-
metnute patnje i očajanja koje čovjek čak veselo odabire
da ga proživi. Znani su, i sve su prepoznatljiviji, ljudi ko-
ji neupadljivo, društveno potpuno neuočljivo, proživlja-
vaju ovo l!.!dilo paradoksalnih krajnosti radosti i očaja.
Onf nisu »gllrtli«, gund imaju pred sobom dug put (da
bi izašli!) nego ljudi koji su također duhovno skrivene
osobe u svakome od nas - naš luđak. Naše se ludilo
uključuje u naš govor samo u rijetkim trenucima kada
naše pričanje važi kao bivstvovanje promjene tako da
zbiljski preživljavamo naše živote. Tako da naše bivstvo-
vanje u svijetu ovdje činimo potpunim slučajem, njego-
vim vlastitim opravdanjem.
Ono što se povijesno mora učiniti u našem društvu jest
to da se ludilo izvuče iz kliničkog konteksta, koji nema
drugu svrhu osim potiskivanja i dmštvena nadzora, te
da svoje mjesto nađe u svijetu sveopćeg stvaralaštva. Ovo
podrazumijeva političko djelovanje. U pravom socijalisti-
čkom društvu ne može biti mjesta za duševnu bolest i
psildjatriju. Više no što je točna analogija, postoji točna
logika koja sjedinjuje borbu bilo koje osobe protiv otu-
ctenja, za puno izražavanje slobode i autonomije, s bor-
bom bilo koje tlačene grupe, naroda ili klase.
Slijedeći neminovno krivudavu logiku ove knjige, na-
stavit ćemo preispitivati što nam je stvarno potrebno i
kakva je priroda zajedničkog iskustva, prije no što raz-
motrimo što je učinjeno i što je potrebno učiniti.
No već se sada, preduhitrujući jedan od zadnjih redaka
ovih stranica, može vlastitim jezikom reći da riječ ludilo
nema budućnosti. Kao ni samo ludilo.

40
 l
l
s dino nepsihijatrija, što je riječ koja sebe nagriza dok je
l ljivo, »ludo« ponašanje treba biti sadržano, primljeno i
'' Izum nepsihijatrije
Svaka je opsjena politički
Nepsihijatrija nastaje. Njeno je rođenje težak posao. Mo-
derna je psihijatrija, kao pseudomedicinska akcija pro-
nalaženja loših načina življenja života i tehnika njihove
kategorizacije i njihova ispravljanja, počela u osamna-
estom stoljeću i razvila se tijekom devetnaestog do svoga
dovršenja u dvadesetom. Ruku pod ruku počela je s us-
ponom kapitalizma, kao glavna posrednica uništenja ap-
surdnih nada, strahova, veselja i očaja veselja ljudi koji
su odbili da ih sadrži taj sustav. Ruku će pod ruku s ka-
pitalizmom u njegovim samrtnim agonijama, tijekom na-
dolazećih godina (to bi moglo biti dvadeset ili trideset
godi~a), psihijatrija nakon stvaranja porodičnog sustava
i odgajanja jednog od glavnih represivnih pronalazaka (s
njegovom sofističnijom mlađom pomoćnicom psihoanali-
zom) građanskog poretka, biti propisno pokopana.
Pokret je, obrisno, vrlo jednostavan: psihijatriju je,
koju je sasvim institucionalizirao (postavio) državni su-
stav usmjeren na neprekidnost svoje opskrbe radnicima,
upotrebljavajući proganjanje neposlušnih kao svoju pri-
jetnju da bi >>njih« učinio prilagođenima ili da ih društve-
no ukloni, 1960. godine napao antipsihijatrijski pokret
koji je bio neka vrsta napipavajuće antiteze, pokret otpo-
l' ra protiv psihijatrijskih bolnica i njihova neograničena
' širenja sektorima zajednice, što je dijalektički moralo vo-
diti njegovu dijalektičku ishodu koji možemo nazvati je-
l 106
l
ll
l',,
'
čovjek piše.
Nepsihijatrija znači- da duboko uznemirujuće, neshvat-
rašireno pa cijelom dmštvu kao rušilački izvor stvaralaš-
tva, prirodnosti, a ne kao »oboljenje«. Pod uvjetima ka-
pitalizma, ovo je jasno »nemoguće<<. Ono što moramo
učiniti jest da ovu nemogućnost prihvatimo kao izazov.
Kako se bilo koji izazov može mjeriti manje no sa svo-
jom nemogućnošću. Nepostojanje psilrijatrije dosegnut
iskaz. će se jedino u preobraženu društvu, ali je životvorno sada
započeti s depsil1ijatrizacijom.
Nakon što je dovoljno nalrranjen i smješten, čovjek
ima radikalnu potrebu da se autonomno izrazi u svijetu
i da mu bar jedno drugo ljudsko biće prizna čine i rije-
či kao vlastite. Potpuna idealna autononlija da ne treba
11i jedna riječ potvrde od bilo koga drugoga ostaje ideal-
nom. Dok neki ljudi zacijelo nalaze veliko zadovoljstvo
u izvjesnom tipu proizvodna rada, postoje ogromne po-
trebe za potvrđenim, autonomnim izrazom koji prekora-
čuje takvo zadovoljstvo. Ali ovaj osobni izraz postaje
sve težim. Vidimo kako ludilo postaje sve neizvedivijim
zbog proširena psihona:dzora.
Orgazmička je spomost uništena satima i prirodom ra-
da i, bar je za građansku klasu nadomještena pasivnošću
pornografskog prizora ili tajlandskom masažom. Narod
pohađa razrede ili »terapiju« za tjelesno izražavanje. Op-
će je popularno umjetničko izražavanje (kao ,što je ja-
panska haiku poezija ili nekada opće popularni izum
pjesme i plesa) zasjenjeno profesionalizacijom i tehnolo-
gizacijom specijaliziranih umjetničkih formi koje je tr-
žište izobličilo.
Ključno je pitanje za revolucionare kako da izbjegnu
rekuperaciju naroda i njegova autonomna izraza (i kad
smo već kod toga, svih novih revolucionarnih ideja) od
strane državna sustava (kao nasuprotna rekuperaciji oso-
ba proglašenil1 nesposobnima i idejama od strane naro-
da). Pitanje se umttar pitanja usredotočuje na riječ »iz-
107
bjeći«. Ovdje izbjegavanje obuhvaća sustavno ukinuće
svake institucijske represije no mi ovdje dovodimo u ža-
rište ukinuće svake psihotehnologije - što je šire pita-
nje ukinuća psihijatrijskih institucija unutar i izvan bol-
nica oblicima nepsLhijatrijske .akcije koje će biti razmo-
treno u ovom poglavlju.
Pod psihotehnologijom trebalo bi razumjeti ne samo
psihijatriju, psihologiju, psihoanalizu i alternativnu te-
rapiju, nego također mistificirajuće tehnike masovnih me-
dija (čovjek jedino mora iz dana u dan slijediti očajna i
ubrzana, mistificirajuća »moralna« savijanja u uvodnici-
ma kapitalističkog tiska). Potom slijedi doktrina nagra-
de i kazne (ili podmićivanja i ucjene) vanjske politike ti-
pa Kissinger. Upotreba psihotehnologije na sudovima, u
zatvorima i od strane vojske. Telmologija je za stvari,
ne za ljude.
U knjižari u sada pomodnu Cannery Rowu u Kaliforni-
ji našao sam, nakon ironičnog izlaganja svih Steinbecko-
vih radova, odjel s najbolje prodavanom tehnologijom.
Knjige su (i svakako prešutno ne podrazumijevam da su
sve na istoj razini) obuhvaćale rasprave o TA (transakcij-
skoj analizi), TM-u (transcedentalnoj meditaciji), EST-u
(trening Erhard seminara, što baš nije elektrošok, ECT),
stvaralačkoj vjernosti, stvaralačkom napadu, izazivačkoj
terapiji, geštalt terapiji, prvotnu vrisku, terapiji susreta,
vođenju trodnevnih »maratona<<, obliku dubinske masaže,
bioenergiji, japanskim vrućim kadama (skinete odjeću
i uđete u njih en gmupe kao dio oslobođenja). Potom,
»model ponašanja<< (nova Skinner generacija) o tome
kako da za dvadeset četiri sata naučite vaše dijete da sa-
mo ide na zahod·- i zatim na sljedećoj polici druga knji-
ga koja oglašava postupak kojim se to može naučiti za
manje od dvadeset četiri sata! Ne sumnjam da se nakon
nekih od ovih iskustava neki ljudi osjećaju bolje, ili se
počinju »Osjećati<<, ili se osjećaju »stvarnijima<< - ili već
koje god da im ideale propisuje kapitalizam.
Jednog će dana Sjedinjene Države, zajedno s evropskim
zemljama »napredne liberalne demokracije<< (čija će fa-
108
šistička priroda brže i ogoljenija izraniti), morati stati na
vlastite noge prije no sjediti na leđima ostalog svijeta,
i tada će se morati suočiti s drugom manje lakom i manje
unosnom vrston1 »stvarnosti«. 1
U međuvremenu raste kulturološki imperijalizam ko-
jim se visoko komercijalizirane psihotehnike podmuklo
uvoze u siromašnije ali politički naprednije zemlje Evro-
pe i trećeg svijeta putem profesionalnih osloboditelja ko-
ji odlaze u SAD na brze tečajeve o posljednjim tehnika-
ma te se vraćaju u svoje zemlje da bi požnjeli novčane
rezultate. Mada ovaj razvoj očito nije na ljestvici iskori-
štavanja multinacionalnih farmaceutskih kompanija sa
psihotropnim »drogama<<, značajan je njihov ideološki sa-
držaj. Nakon psihijatrije što se zasniva na oslobođenju
od uvjetovanja (zapravo tužna ponovna· uvjetovanja) ili
uobičajene psihoanalize, postoji >>treća snaga<< »alterna-
tivne terapije<< da zavede očajne koji se klone prve dvije.
Ideologija osobna spasenja predstavlja u velikoj :mjeri
djelotvorne strategije depolitiziranja. p\
Još jednom, ne postoje osobni, nego samo politički pro- i
'
blemi. Ali čovjek uzima »političko<< u širem smislu koji
se odnosi na postrojavanje moći u, ili između društvenih
entiteta (uključujući između dijelove tijela osobe koja u-
tjelovljuje izvjesne društvene stvarnosti). Osobni proble-
mi u najopćenitijem smislu svode političko na stvari ko-
1
čak i takvi nemilosrdni kritičari psihijatrije, iz unutrašnjosti
uređenja, kao dr Thomas Szasz, izjednačuju slobodu s ustavom
SAD i građanskim zakonom. Kakva je to sloboda koja ovisi o
podjarmljivanju ostalog svijeta, osobito trećeg, o kojem kapita-
lizam (parazitski čak po svojim podrijetlhna, genocidu starosje-
dilaca i uništenju njihovih civilizacija i crnačlcog ropstva) ovisi
- i bez kojeg ne bi mogao preživjeti. Usađivanje, izravna i ne-
izravna potpora fašističkim vojnim diktaturama od imperijalis-
tičkih zemalja, neokolonijalizam i zločinstvo multinacionalnih
kompanija postoji, čak i ako shizofrenija ne postoji. Dr Szasz
(koji je sve psihijatre optužio za zločine protiv čovječanstva dok
i jedan duševni pacijent preostaje prisilno pritvoren protiv svo-
je volje) je daleko dosljedniji i pošteniji od većine ())Psihijatri-
ja je .religija . .. podučavam religiju<(), Međutim općenito, ]?odu-
čavanje psihotelmologija uvodi na sveučilišta policijsko djelo-
vanje i u proturječju je s glasovitom akademskom slobodom.
109
je se odvijaju između jedne osobe i nekoliko dntgih, obič­
no na bar podrazumijevajućem parodičnom modelu; pro-
blemi rada, stvaralaštva i nalaženje sebe u izgubljenom
društvu s1i'jasno politički problemi. Terapije i uobičaje­
ne psihoanalize pojačavaju »edipski<< parodični sustav i,
koje god da su suprotne namjere, isključuju iz zbiljskog
polja akcije makropolitičku stvarnost i represivne susta-
ve koji saopćuju ovu stvarnost pojedincu. Psihoanalitiča­
ri, osjetljivi na ishode kao što je ovaj, sve više postavlja-
ju pitanja o svojoj teoriji i praksi. Kao u Revue Fram;aise
de Psychanalyse (br..1-2, siječanj-travanj, 1975) gdje
su radovi o »Budućnosti psihoanalize<<, >>Razmišljanja o
tome što nastaje od psihoanalize<<, »Postoji li još uvijek
psihoanalitički pokret?<< »Psihoanaliza, njezin predmet i
njezina budućnost<<, »Freuda su svukli čak njegovi uče­
nici«, »Mesijanizam Ii psihoanalizi<<, »Koja psihoanaliza
i što da radi?<<, »Hoće li psihoanaliza preživjeti 1984?<< (ne-
namjerna ironija?), »Neuljudne opaske o sadašnjosti i
buduć11osti psihoanalize<<, »Smrt psihoanalize?«. Zapravo
l
politički svjesni psihoanalitičari izlažu se opasnosti izop-
3 imali bi izbor od tisuće drugih kandidata.' želeći jednog
ćenja iz njihovih Udruženja (Reich je bio tu prvi) i mno-
gi »liberalizirajU<< trajanje, određivanje vremena i učesta­
lost seansi (premda u nekim slučajevima ovo slijedi za-
htjev:manje poslušne ldijentele). Usprkos iskrenosti, svje-
snosti i bogatstvu iskustva mnogih analitičara, konačno
proturječje ostaje: između, s jedne strane, opće potrebe
ljudi (ne samo nekolicine građana koji traže prilagođava­
nje i »zrelost<<Y za »Stvarnim<< oblicima oslobođenja (»zna-
jući da čovjek ne može naći slobodu ako je ne nalazi s
drugima<<) i s druge strane ugrađeni parodični sustav dis-
kursa u psihoanalizu i njena neminovna normalizacija, ne-
minovna u interesu vladajuće !dase. To je suprotni in-
teres.
Kapitalizam domišljato n&lazi mnoge ideološke izlaze
u nuždi za svoje trenutke kriza: povijesni je fašizam je-
dan- nađite žrtvene jarce, židove, Slavene, Cigane, umo-
bolne, i;ri:tožete zavesti malograđane i lumpen koji bi po
Gramscijevim riječima poput majmuna oponašali demon-
110
stracije radnika na ulicama; industrija ·otkupljuje voj'
sku i kapitalizam napreduje putem imperijalističkog ra-
ta. Ali uvijek se radi o održavanju porodice kao društve-
na nadzora. Psihoanaliza pojačava ovu ideologiju građan­
ske jezgre porodice u smislu koji očarava i zavodi profe-
sionalne i intelektualne klase i s tim ustanovljuje poja-
čavajuću parafašističku ideologiju koju podržava mitolo-
ški aparat, ne arij evske super rase nego super rase psiho-
tehničara koji znaju kako· sustavno krivotvoriti iskustvo
djetinjstva u opće prirođene edipske fantazije, prvotna
prizora, tanatosa, itd ... Psihoanaliza je 1deologija za pis-
mene gomile - održavajući svoje uporište činjenicom da
ona stvarno dodiruje ono što je komadić (ali veliki ko-
madić) skriven u iskustvima svakidašnjeg života. Alter-
nativne terapije nude isto ali štedljivo upravljaju vreme-
nom - štedeći vrijeme za što?
Kapitalizam proizvodi svoje ideološke junake s neokej-
nesovskom ekonomijom mišljenja. Da za njiliovu upotre-
bu nije postojala jedna marioneta zvana Adolf Hitler,
Freuda na prekretnici prošlog stoljeća imali su izbor od
tisuće drugih; ali trebao im je samo jedan koji bi mogao
zapisati hitne potrebe kapitalističkog sustava i potom izu-
miti cijele škole učenika poput ovaca, da šire leglo.3
Postoji li ma koji valjan smisao terapije izvan psilio-
uslužnih industrija? Ne ako obuhvaća ma koji namješte-
ni odnos moći, prouzrokujući zavisnost, koja se krivo pri-
kazuje kao telmika. Da, ako obuhvaća političko obraza-
2
Poput neograničena popisa nezaposlenih, postoji neograniče
no nalazište ftihrera, ili karizmatički čimpanzi s dovoljno veli-
kim glasnicama. Građanski političar ne proizvodi sebe nego
poput štakora u labirintima behaviorističke psihologije, on je ap-
solutni proizvod - ali dovoljno prodavljiv.
3
• Jedno od proturječja u koje sam se nedavnQ uhvatio jest
rad s evropskim grupama ·koje ·se bune ·protiv pravljenja žrtve
od psihoanalitičara u Argentini. Za· fašiste vojne diktature čak
je i građanski konformizam revolucionaran. Ali kako mogu ti
politički svjesni psihoanalitičari uskladiti svoju praks·u-- njihovo
djelovanje za sustav, dok su antifašistički dn1govi?
111 'l
,!\
lll,li
 1'1
:ti
l tl
vanje koje po red~ obuhvaća eksplodiranje u apsurdnost
::1
:j svih osobno postavljenih problematičnosti. Ne postoji
11 tehnika za eksplodiranje u apsurdnost obuhvaćanja dis-
kursa porodičnim sustavom, načina djelovanja (govore-
:l'
:i nje što se osniva na modelu majka-otac-dijete koji hvata
il u zamku sve· vrste drugih ljudi oko »osobne problematič­
::j nosti«, koji se upisuje na ustrojstva građanskih institu-
cija); to je politički aktivizam nove vrste koji postavlja
i ! bombu apsurdnosti ispod postrojenja ovog problema -
- industrije.
Međutim, uokolo se uvijek nalaze neki ljudi koji su
dovoljno nadišli svoje uvjetovanje i koji su se u svojoj
ll !
unutrašnjosti dostatno bavili svojom patnjom. Ljudi bez
profesionalne obuke koji će »znati« »O čemu« se radi kod
druge osobe (s problemom) - a da nužno ne znaju ono
l što znaju ili kako su došli do toga da to znaju. Ali ova
vrsta spoznaje, koja nije ograničena na znanje ili zna-
njem, komunicira u (od kršćanstva oslobođenom zajedni-
štvu) spirale u kojoj drugi zna i zna da sljedeći dmgi (s
»problemom«) zna da oni znaju i zna da prvi dn1gi zna
da oni znaju ovu spoznaju i slično. Ovo neverbalno dje-
lovanje snizuje cijem1 formalnim, izričitim riječima dija-
loga. Jedini način da se nadiđe verbalno jest kroz dis-
kurs koji se ne »Sastoji od« riječi (zbrkan diskurs, jezik
ludila), koji nailazi na riječi u spirali zajedništva. Iz pri-
mjerenosti sadržane patnje na koju se djelovalo čovjek
'. dovoljno uništava normalni diskurs i utjelovljenje njene
l.
'.
l riječi da bi ušao u spiralu zajedništva u kojoj čovjek ko-
načno postaje jednak sebi u jednačenju koje nikad nije
aritmetički statično. Dovoljno želeći izreći riječ, čovjek
i j to čiHi. Dovoljno tiho.
l.
'' Bilo bi bolje da riječ »terapije« bude zaboravljena zbog
svoje medicinsko-tehničke konotacije. No čini se da ljudi
još uvijek, ne->>radikalno«, govore s artikuliranim rije-
l čima. Ali ne bi.trebalo mnogo sati da se kaže malo stvari
l koje su od važnosti u čovjekovu životu ako dmga osoba
odčepi svoje uši. Slušajući nekoga u >>punom zamahu op-
sjene« čovjek može djelotvorno začepiti svoje uši pokuša-
li
!i 112
l
li
vajući protumačiti >>sadržaj« riječi, i)i smiješnim nastoja-
njem da govori na istom jeziku. Riječi nastoje izraziti
neizrecivo koje nikad nije sadržaj riječi nego uvijek rije-
čima oblikovano na jedinstven način u vrlo točnim šut-
njama. Tako, mičući zapreku s ušiju, čovjek sluša šutnje
u njihovoj točnosti i posebnosti. Nikad ne postoji sum-.
nj a da će >>Opsjenuti<< znati .da li je ili nije s nečijih ušiju
skinuta zapreka. Izvan toga, s >>paranojom<<, uvijek po-
stoji pralctični zadatak utvrđivanja stvarnih prošlil1 i sa-
dašnjih oblika proganjanja. Psil1otehnološko obučavanje
je, da bi ispunilo svoju društvenu svrhu mistifikacije,
sklono oslijepiti i oglušiti ljude za ono što bi trebalo
biti očito.
Franco Basaglia i njegovi drugovi nedavno su u Bel-
lunou podigli centar, u velikom ljetnikovcu u Dolomitima,
da bi prilwatili ljude iz psihijatrijske bolnice u Trstu ko-
ji u različitim razdobljima žive u razmjerno cleinstitucio-
naliziranu okviru. Jednog je clan;,, dok sam boravio u ku-
ći, muškarac koji je bio hospitalizirani povučeni >>kronič­
ni shizofrenik<< preko dvadeset godina, razbio televiziju
usred nogometne utakmice, a potom tri prozora (da bi
radije vidio svijet >>vani<< nego svijet >>tt kutiji<< itd. itcl.)
Ono što je bilo glavno jest da se u gmpnoj situaciji ljut-
nje i straha s njime nije odmah >>izašlo na kraj« s veli-
kom injekcijom neuroleptičke >>droge<< (koja mnogo više
košta nego prigodno razbijeni prozori) nego ga je na stra-
nu odveo jedan član osoblja, koji nije izrekao nikakvo
svoje mišljenje nego je otvorio uši dok je pacijent i; veli-
kim osjećajem dva sata pričao povijest svoga života. Na-
ravno, ostao je problem da se nacte način uključivanja u
vanjski svijet nakon dvadeset godina sustavna institucij-
ska proglašavanja nesposobnim, no bilo je glavno ela je
»kronična shizofrenija« ukinuta sjedinjenjen1 razun1nijeg
konteksta, jednim ili dva čina, i nešto više riječi' i mnogo
više osjećaja - i osobnom >>politikom<< od strane nekoga
tko je >>otvorio uši<< radije nego da je upravo jednostav-
nom mistifikacijom >>otvorio vrata<<.
113
 ll<

:),j ' 'rako se sada priča da psihijatri imaju jedan izbor - kolektivna svijest o potrebi političkog upletanja. Tih smo
ll '
'll ' oni se ili ubijaju ili ih mi ubijamo· iz potaje - naravno
metaforički.• što to znači? To znači da čovjek priznaje
godina svi mi bili izdvojeni u našim nacionalnim kon-
l tekstima rada. Sada nas je na tisuće i tisuće koji poči­
kako je teško nekom formiranom, preformiranom, defar-
,l i miranom kao profesionalnom psihotehnologu uglavnom
njemo priznavati dijalektiku u našoj borbi kroz rastuću
složnost naše akcije.
l
u medicinskom održavanju reda smicalicom psihijatrije
l ali i u područjima psihoanalize i psihologije, socijalne
Postoji dijalektika koja ide naprijed od psihijatrije pre-
ko antipsihijatrije do nepsihijatrije (ili konačno ukidanje
psihologije, »sociopsihoanalize<< i slično da se promijene
svih , psihotehnoloških metoda nadgledanja i nadzora).
njegova životna ustrojstva, što povlači za sobom stjeca- Razvoj je ove dijalektike neodvojiv od razvoja klasne bor-
nje novca kao dijela sustava. Da bi se dovoljno razjas- be. Međutim, ne slijedi automatski iz dijalektike politič­
nio prekid sa sustavom znači izvrgavati opasnosti svako ke revolucije koja vodi od kapitalizma preko socijalizma
sigurnosno ustrojstvo·u čovjekovu životu- i čovjekovu
(bez obzira da li je u nekim slučajevima postignut dikta-
tije~u i čovjekovu umu; obitelj, kuću, osiguranje, vrlo turom proletarijata, da li je radnička klasa izravno uzela
prihvatljiv društveni identitet i vrlo prihvatljiva sredstva moć s popularnim elementima vojništva, u drugim sluča­
zarađivanja dovoljno novca ili više no što je dovoljno za
jevima gerilskom borbom (gradskom, seoskom) ili u.~­
život, sve te nekretnine koje ne mogu stati u jedan kovčeg
gima upotrebljavajući građansku demokratsku mašmen-
(izuzev klavira). Za neki mali broj profesionalaca to je ju, uključujući okretanje mistifikacije izbornog procesa
povijesna potreba, a za druge je moguća privremena povi-
protiv sebe) do besklasnog komunističkog društva koje
jesna nagodba. Mi svi ne moramo imati cijelo vrijeme
također ukida· posljednje · elemente 'birokratske moći.
potpuno destrukturiranje (»samoubojstvo« psihijatra) - lJf +: anti-P + ne-lJf dijalektika ne slijedi političku revo-
s iste strane, i s potpunom složnošću s dmgim luđacima
luciju jer slijedi socijalnu revoluciju, protiv svih 'oblika
koji su ubijeni. Ali ako psihijatri ne destmkturiraju do-
institucijske represije koja zadržava vlastitu, vrlo pro-
voljno vremena, oni proizvode dužnost za svoje »uboj-
stvo«: mjenljivu pobudu. Te' stvari koje uvjetuju promjenlji-
vost ove pobude razjasnile su se u konkretnoj borbi za
Kada sam ranih šezdesetih godina, za vrijeme različitih socijalnu revoluciju u svakoj zemlji na putu k njenom
polemika u Engleskoj, konačno proizveo bijedni i bes- nacionalnom komunizmu kao osnovici jedina mogućeg
krajno iskrivljeni izraz_ »antipsihijatrija«', nije postojala internacionalizma. Ako ma tko u ovome nalazi idealizam
ili utopiju, može jedino promišljati da je to toliko utopij-
. • Wolfgang. Huber. ~psihijatar) i njegova supruga, iz Socijalis- ski kao aktivne težnje upravo otprilike cijelog ljudskog
ti.čkog. ~olektiVa J?aCIJenata (SPK), u Heidelbergu, četiri su go-
dine b1h zatvorem zbog toga što su, vrlo očito, doslovno shva~ roda. Kao što je politička revolucija protiv klasnog (in-
ćeni. željeli su utemeljiti autogestiju na sveučilišnon1 psihijatrij- frastrukturnog) i nacionalnog tlačenja tako je socijalna
skom centm. .Policija je, koju je usmjerio psihijatrijski esta~
blishment, u njihovu posjedu »našla« revolvere. SPK, sada per revolucija borba protiv institucijske represije kako mi ~~­
novo oživljen, imao je cilj da »bolest« upotrijebi kao oružje pro- be doživljavamo kad nas čini žrtvom bilo gdje se nalazili,
tiv kapitalističkog sustava, metode političkog obrazovanja ne borba protiv mistifikacije naših potreba. ·
terapiju. . '
5 Ako ludilo počnemo gledati kao probni korak k oslo-
David Cooper: Psihijatrija i antipsihijatrija, Tavistock Publi-
cations, 1967 (Naše izdanje: Naprijed, Zagreb, 1980). Također Gra- bođenju od otuđenja i ako vidimo najneposrednije sada-
matika življenja (Grammar of Living), Allen Lane, 1974, Peto po- šnje oblike otuđenja kao one koji se pojavljuju iz klasne
glavlje. '
podjele dmštva, u potpunu razvijenu socijalizmu ne može
114
115
'il
postojati psihijatrija (npr. u društvu gdje je ogromna raz-
lika između političke i socijalne revolucije »odgovarajući«
smanjena) kao ni jedan oblik psihotehnologije koji god
da jest u komunističkom društvu. Takve su, u vrlo gru-
bom obrisu, »hipoteze za nepsihijatrijU<< i stvaranje ne-'P
društva. Da bi se ispunio obris i učinio manje grubim ovi-
si o posebnim ljudima i grupama ljudi koji se osvješta-
vaju ne samo o svome tlačenju već o posebnim načinima
njihove represije u tim posebnim institucijama u kojima
žive kao organizmi koji funkcioniraju i nastoje da se odr-
že na životu kao ljudska bića. živuća, pipajuća i sada opip-
ljiva složnost koju izumljuju jest ono što prizemljuje vi-
đenje. Ova je složnost kao otkrivatelj konkretnog ono če­
mu danas svjedočimo u nekim autentičnijim anti i ne-
psihijatrijskim nastojanjima koje sada valja razmotriti.
* *
Na ovom se mjestu prisjećanja izvjesnog dijela povijesti,
ispričavam što pišem osobno, no antipsihijatrijska je bor-
ba, kako sam je ja prvotno zamišljao, bila borba unutar
državnih psihijatrijsldh institucija, kao i proširenja psi-
hijatrije na »području grupa« ili sektore (u Evropi) s
njihovim psihijatrijskim jedinicama u općim bolnicama
i dnevnim bolnicama, »Utočišnim radionicama«, međupo­
stajama itd. Kada sam 1967. godine zaključio, na krajnjoj
granici onoga što sam osjećao da bih mogao antipsihi-
jatrijski učiniti u izdvojenosti, da sljedeći korak mora bi-
ti izvan bolničkog ustrojstva »U zajednici«, imao sam sa-
mo neodređene ideje o oblicima političke akcije kao što
su stvaranje Revolucionarnih centara svijesti,' uspo-
stavljajući kao (anti) »direktor« s Josephom Berkeom i
• David Cooper (urednik), Dijalektika oslobođenja, (Dialectics
of Liberation), Penguin, 1968, (Naše izdanje, Praxis 1969) poglavlje
»Dalje od riječi((, i Smrt obitelji, (Death of the Family), Penguin,
1970. godine. ·Predstavljajući poglede od onih političkih aktivista
popltt Stokely Carmichaela do pogleda teoretičara-aktivista po-
put Herberta Marcusea teoretičara aktivista poput Paula Swee~
zyja, urednika neprocjenjiva Monthly Review.
116
Leonom Redlerom (ironični) »Jnstitut za fenomenološka
l'
1, istraživanja« koji je organizirao Kongres »Dijalektike os-
lobođenja« u Londonu 1967. godine, iza kojeg je nepo-
sredno slijedio rad kratkovječna Londonskog antisveuči­
lišta. Nisam znao za važan politički svjestan rad koji su
učinili Basaglia, Jervis, Pirella i njihovi drugovi u bolnici
u Goriziji u Italiji.
Na svaki način, što god je politički moglo biti učinjeno
»izvana«, antipsihijatrija je u biti bila i, koliko se mene
tiče ostaje, sustavnom akcijom protiv psihijatrijske re-
presije unutar državnog ustrojstva psihijatrije gdje se
nalaze njene žrtve pretežno iz radničke klase.
Prije no što jednostavno navedem glavne definirajuće
točke antipsihijatrijske ideologije, spomenut ću nešto od
teorijskog rada koji se pokazao poticajan u razvoju te
ideologije, premda se ovaj rad ni u kojem slučaju ne bi
trebao smatrati kao antipsihijatrijski.7 Kontekst su ovo-
ga rada istraživanja obavljena u SAD i Engleskoj. !'fa P:!:
mjer rad Gregory Batesona i grupe Palo Alto u KahformJI
o komunikacijskoj teoriji shizofrenije, ugl:wnom »dvo-
strukoj vezi« (1956), i također mnogo istraživanja o obi-
telji, od kojih su neka bila sklona proizvesti ideje kao što
su »shizogena« majka ili obitelj. Potom slijedi sjajno i
temeljno nadilaženje kreplinovske psihijatrije u R .. D.
Laingovu Podijeljenu ja (The Divided Self) !960. godme
(naše izdanje, Nolit, 1977) i 1964. godine Laingovo i Es-
tersonovo Duševno zdravlje, ludilo i obitelj (Sanity, Mad-
ness and the Family), koje je pokazalo inteligibilnost s
jednostavnog stanovišta obiteljske interakcije tobožnji~
nejasnih »shizofrenih simptoma«. Mit duševne bolestt
7
Niti bi se bilo kojeg od pisaca spo~enut.i~ u ~v~~ poglav~ u
trebalo dovoditi u vezu s mojim proJektima 1h poht~c~nt; poloza~
jima o kojima je riječ- zbog_nj~1, i zbog _mene. Nttt bt treb~lc;
struje psilzijatrijskog neslaganJa t nesuglasice od ponekog_ J?Szhz~
jatrijskog nasilja neki/t ljudi i pokreta_ u SAD,. Engle~ko! .z.. E~~
ropi o kojima je riječ u ovom poglavlJU brkatz s ant~l!szhz!atu~
jom kako sam je ja definirao. Jasan sam u pogl.ec~~ UJ?~Cl~ai1Ja n~
ono što smatram antipsihijatrijskim ili nep::nlu_JatnJSkim (npr.
u Italiji).
117
 (The Myth of Mental Illness) Thomasa Szasza iz 1962. go·
dine bio je odlučna, pažljivo dokumentirana demistifika-
cija psihijatrijskog dijagnostičkog označavanja općenito.
Poklapajući se s radom kao i uspješno nakon rada u
Villi 21 koji sam opisao u Psihijatriji i antipsihijatriji
(Psychiatry and Anti-Psychiatry), u Engleskoj se razvilo
nekoliko zajednica izvan državnog bolničkog sustava; cilj
je bio da se proizvede kontekst u zajednici u kojem bi
ljudi mogli proživjeti kritična stanja u svojim životima
a da se proces promjene ne zaustavi uobičajenim psihi-
jatrijski obesnaženjem i upletanjem fizičkih »liječenja<<.
Philadelphia Association je proizvela Kingsley Hall i· sa-
da ima nekoliko kućnih zajednica. Potom je AI-hours As-
sociation razvilo krizni centar u jednoj kući i sada tako-
đer ima nekoliko kućanstava u Londonu. Bivši duševni pa-
cijenti organizirali su se u Udruženje duševnih pacijenata.
U Sjevernoj Americi također su se razvile zajednice alter-
nativne psihijatrije, »radikalni terapeuti<< su se organizi-
rali, a bivši pacijenti su organizirali mrežu protiv Psihi-
jatrijskog napada koja pravi izvanredno praktične dvo-
mjesečne novine, Madness Network News. Mnogi su od
ovih pokreta dobili nadalmuće od duha pobune diljem
kapitalističkog svijeta oko 1968. godine, studentskih i geto
buna te rata protiv Vijetnama.
A sada, što se tiče antipsihijatrije, ona je započeta šez-
desetih godina i danas postoji gdje god sljedeća ideološka
stanovišta nalaze praktični izraz u radu psihijatrijske in-
stitucije i njena srodna sektora zajednice:
1. Obrtanje pravila psihijatrijske igre; suprotstavljanje
medicinskoj moći utjelovljenoj u dijagnozi, glavni način
da se drugoga ne ostavi u ponižavajućem obredu psihi-
jatrijskog ispitivanja (>>intervjua<<) (»pacijenti« postavlja-
ju vlastite antidijagnoze u obliku glavne izjave o njihovu
ludilu, istinu o njihovoj opsjeni: »Čujem glasove kako ka-
žu »on je svjestan svoga života<<, »Ja sam Ivan Krstitelj
(jer) svi se vi morate ponovo roditi<<, »Moj duh nadziru
(koje god) strane sile<< - no primjeri su doslovno bez-
brojni). :Kao što su utjelovljeni u tajnom dosjeu (povije-
118
stima bolesti) "-- prije negoli u podijeljenu, zajednički na-
pisanu dosjeu. Kao utjelovljeni u sustavu obavezna zadr-
žavanja i recepta za liječenje. Kao utjelovljeni u ključu
kao posjedu liječnika i sestara. Kao utjelovljeni od svih
iracionalnih medicinsko-njegovateljskih tehnika jedno-
stavno usmjerenih na simboličko neprekidno trajanje me-
dicinske moći - od bijela ogrtača do uobičajena dava-
nja intravenoznih infuzija blago dehidriranim pijancima.
Kao i protiv sustava kao moći-motivirana pretvaranja.
2. Ukinuće hijerarhijskog ustrojstva autoriteta, prizna-
jući da luđak može izraziti središnji autoritet. Liječnici
koji uviđaju glavniji položaj sestara koje govore isti klas-
ni i (nadajmo se) jezik tijela kao i pacijenti. Djelatnost
je liječnika da služi kao zaštita od administrativna uple-
tanja- i osigura kontracepcijske pilule - i ušuti i sluša
· i uči (više no što će ga njegova psihoanaliza ikada poučiti
i svakako više no što ga je njegovo medicinsko školova-
nje ikada poučilo).
3. Pažljivo nemiješanje usmjereno prije na otvaranje
iskustva negoli na njegovo zatvaranje .. Ovo zriači ukinuće
svih oblika liječenja šokom (inzulinskim i električnim u
svim njegovim oblicima - »čak<< i ·danas čovjek nalazi l'
članke kao što je onaj u British Journal of Psychiatry, l
!
travanj 1975 - "Jednostrana elektrokonvulzivna terapija:
Kako odrediti koja je hemisfera glavna<<); ukinuće psiho-
kirurgije ravno je do njenih sve većih »sofisticiranih<< ste-
reotaktički vođenih napada na odabrane djeliće limbič­
kog sustava mozga; kraj ogromnim dozama, s kojima se
nastavlja, najrazornijih psihotropičkih droga umjesto
čovječnog svladavanja stvarnim tijelima stvarnih ljudi
(ne fenotijazinima i haloperidolom) - premda od vreme-
na do vremena svakome može trebati malo valijuma. Upo-
trebu bilo koje »droge<< trebalo bi otvoreno objasniti (ve-
ćina je »psiho<< droga neobjašnjiva osim knjigovođama
multinacionalnih farmaceutskih kompanija). Iznad svega
poštovanje prava da se u svim okolnostima kaže »ne<<
bilo kojem liječenju, i izvan toga poštovanje u svako vri-
jeme prava da se kaže »ne<< djelotvorno bilo .čemu što se
119
kosi sa čovjekovim najtemeljnijim pravom da ne bude
upleten u igre moći drugih.
4. Kraj svih oblika spolnog potiskivanja - spolnosti iz-
među bilo koje dvoje (ili više) ljudi koji to žele. Kada je
luđak u Dahomeju odveden u enklavu tradicionalnog li-
ječnika, on je spolno aktivniji nego prije, i to kao dio
sustava koji priznaje društveno ludilo kao nužan stupanj
u razvoju života koji ima početak i nalazi svoj kraj. Pa,
orgazmički govoreći: »Svi mi dolazimo iz Dahomeja<<.8
Neki psihijatri sada kažu da je antipsihijatrija depas-
see. Vjerovat ćemo im kada počnu sprovoditi neki zna-
čajan dio ove programirane ideologije u praksu.
* * * skim čistilištima još iza, premda su na neke načine is-
Prije no što se krene dalje prema teškom području »pomi-
ješanih stanja» anti i nepsihijatrije u različitim evrop-
skim iskustvima, sve na putu definicije u praksi nepsihi-
jatrije, mogla bi biti dobra ideja promisliti o svim onim
mnogim stvarima koje nisu antipsihijatrijske. Na prim-
jer: nedavno sam u Meksiku bio pozvan da tumačim »an-
tipsihijatrijski<< projekt u bolnici gdje su, upotrebljava-
jući standarde oglašavajućih tehnika uvezenih iz SAD, pa-
cijentima razdijelili majice s parolom »Ja sam osoba a ne
objekt!<< Zbunjeno su me pogledali kada sam ih upitao
da li i osoblje također ima takve majice. Možda će anti-
psihijatrija početi kada osoblje ukrade pacijentima takve
majice prije negoli njihove »duše<<. Potom postoje psiho-
tehničari koji očajnički vode uobičajene psihijatrijske in-
stitucije s djelićima avangardne knjiške antipsihijatrije
unutra ubačene, ili djelićima psihoanalize ili čak djelićima
rajhovske psihoanalize. S dužnim i priznajućim poštova-
3 ćina bi žrtava takvih »antipsihijatrijskih« posredovanja
Upravo kao što je pariški svibanj 1968. godi_ne odjekivao pje-
vanjima »Svi smo mi njemački židovi« (na sprečavanje Dannyja
Cohn-Bendita) tako se proljeće (sva proljeća) '68. vraća s tihom
disciplinom koja sada priznaje očaj i nadu ne samo pi"avljenja
»liberalnog« nego stvarno revolucionarnog komunizma.
120
njem uvidima Wilhelma Reicha, ni to nije antipsihija-
trija.
Zatim, na kraju, postoje zajednice izvandržavnih psihi-
jatrijskih službi. One su u Engleskoj dovoljno ozbiljni
poslovi no uza sva »nutarnja putovanja« koja se odvi-
jaju, čovjeka zanima da li se devalvacija funte sterlinga,
ogromna nezaposlenost i sve veća fašizacija ljudi prema
crnim useljenicima (15 milijuna useljenih radnika u cije-
loj Zapadnoj Evropi - više nego što je bilo židova u
Njemačkoj 1938. godine) uopće povezuje s praktičnom
akcijom u ovom svijetu (da i ne govorimo o krvožednim
J rcima koji žele i djelotvorno potvrđuju svoju slobodu
- i autonomisti škotske, Walesa, Cornwalla i, neophod-
no, Britanije koji je također žele - čak i ako su u kelt-
pred, klasne borbe).
Sjevernoameričke zajednice se ponekad čine tragično
smješnima. U jednoj postoji pravilo da dvoje istih ljudi
ne mogu spavati zajedno dvije noći za redom jer to ne bi
bilo oslobođenje, to ne bi bila ljubav - ne za sve ostale
u grupi. (Privatno je vlasništvo ono koje izumljuje po-
vredu privatnosti - ova komuna, osim svoga unutrašnjeg
rada, preživljava na osnovi dva napredujuća makrobio-
tička restorana). U drugoj koju sam posjetio, šezdeseto-
godišnji je psihijatar sveo zajednicu na šest mladih djevo-
jaka i sebe: bio je daleko najpošteniji čovjek. Ali?
Potom postoje grupe koje bi formirale mreže da spri-
ječe psihijatrizaciju držeći hitne sjednice prije toga straš-
na događaja. Nekoliko ih postoji u Evropi i proces stva-
ranja porodičnog sustava je isti"- uvijek postoji netko u
ovom mikroedipu tko mora biti kronična luda osoba iz-
van bolničkog sustava, ili kronični samoubojica - inače
bi se ostatak grupe ili raspršio, poludio ili se ubio. Ve-
više voljela sigurnost malo slobodnije, obične kolibe. I
ja bih - a to također vrijedi za bilo koje »iskustvo
zaj edn ice<<.
121
 Ukratko, što se tiče tih zajednica izvan državnog psi-
hijatrijskog sustava, mogu se iznijeti izvjesni zaključci:
čovjek ne može slomiti makropolitičku stvarnost da-
čenja i potiskivanja s introspektivnim mikrogrupama po-
vlaštene djece građanstva (roditelji koji na kraju plaćaju
ako ne plaća socijalno osiguranje).
čovjek može beskona'čno umnožavati takva iskustva
(jedno ili dva kućanstva) - u rekuperirajuće ruke su-
stava.'
čovjek ne može obratiti »loše« psihijatre u »dobre« psi-
hijatre- moralno, duhovno, i slično.
Nema mesija i proroci moraju ·naučiti santo jednu
'lekciju- onu pristojne tišine pune poštovanja.
»S~tstav« će skončati, ne s praskom, niti sa cviljenjem,
nego sa životinjskom svakidašnjošću što je sve što smo
ostavili da uništi rad civilizacije koja nas rastvara (po-
put mitske ali djelotvorne frojdovske civilizacije kojoj je
>>potrebno<< potiskivanje, poput tanatosa i drugog zako-
na termodinamike).
Svi su luđaci politički disidenti. Svako je naše ludilo
naše političko neslaganje. Prošle je godine u Pariz došao
pošt<on čovjek, Leonid Pliouchtch. On je prošao kroz pro-
pisan bin obred u SSSR-u za disidentske lib.eralne komu-
niste i druge vrste disidenata. Svoju je priču ispričao tis-
ku zajedno s izjavom da je marksist i komunist (cijela je
priča ispričana u američkom tisku s općim ispuštanjem
ova dva posljednja epiteta). Pliouchtch je prošao kroz cje-
lokupno nasilje - inzulinsku (šok)komu, postupak halo-
peridolskom drogom i poniženja psihijatrijskim ispitiva-
' Osobito ako su, kao u nekim slučajevima, povezani, na me·
diclnskom modelu s programima obučavanja za terapeute da
prošire još jednu psihotehnoiošku pošast. U Parizu u novinama
se čak nalaze nečuveni oglasi za »antipsihijatrijsku terapiju« (kcr
ji čak upotrebljavaju moje ime). Antipsihijatrija je politički po-
kret otpqra psihijatrijskom nasilju. To nikad nije način da se
zaradi za život.
122
l
njem." Ovom se postupku, daleko manje naprednom i
sofisticiranom nego u kapitalističkom svijetu, mora pro-
svjedovati, ali jedino mu mogu p:osvj~do~ati P?litičk:
grupe u kapitalističkom svijetu koJe U"_l~~JU SVOJU sloz-
nost s autentičnom socijalističkom opoZjCIJom u SSSR-u,
i koje uviđaju da se ovo psihij~trijsko ~as~j~vprotiv ~-o­
litičkog neslaganja provodi dilJem kap1tahst1ckog SVIJe-
ta protiv stotina tisuća ljudi - ne 90 ili 900 ljudi kao u
SSSR-u - a da ne spominjemo psihijatrijsko mučenje
političkih aktivista u Urugvaju i mnogim· drugim zemlja-
ma te mučenje lišavanjem osjetila koje su pomno. usavr-
šili' Englezi u Sjevernoj Irskoj i zapadnonjemački režim.
Ne može biti isprike za ono što se psihijatrijski odvija
u SSSR-u- gdje nikakva psihijatrija nema pravo posto-
jati. No čini se da je Institut Serbsky kriv za manje ra-
zuzdano krivično djelo u odnos1,1 na zločine protiv· čovje­
čanstva koje provode udruženja psihijatara 'u _kapitalis-
tičkom svijetu, koji su samoopravdavajući licemjerni da
kritizirajući svoje sovjetske suki-ivce za upotrebu samo
izbora njihovih uobičajenih postupaka. Bezobraznost ko-
ja ne može biti tako naivna kako se čini. SAD i, SSSR mo-
raju podučiti jedni druge teške lekcije o njihovim zajed-
ničkim povijestima, premda SSSR zna više o ne-budućno­
sti kapitalizma. Ishod ovisi o smrti tisuće gerilaca u Zhn-
babweu i bezbrojnim tisućama širom ostatka svijeta. Os-
taje pitanje zašto se lažne hegemonije moći moraju bo-
riti do smrti - smrti toliko mnogo drugih ljudi? I psihi-
jatrijskih umorstava. Uzrok je nestao ali oni nastavljaju
dok ih ne zaustavimo. Imperijalizam je uistinu pomahni-
tao. A i psihijatrijski posrednici kapitalizma i birokrat-
" Takvi su postupci standardni na Zapadu, gdje ih je ~ako­
der mnogo više: različiti oblici kirurškog sakaćenJa mozga 1 sa-
da već javno ozloglašena uvjetujuća liječenja za )>oboljenja« ~o~
put homoseksualnosti ..(za penis _je pri~vršće~ instru~e!lt ~a ~: \
mjeri odgovore erekCIJOm na S~ke g,olih musk.araca ~ v~ena, !OSI \
se odgovori kažnjavaju elektrosokovuna, dobn se ruc1m ne na~
građuju). I slično .••
123
ski oblici socijalizma." Da li bi umjesto da polude mo-
gli, malo - biti na putu da postanu čovječni.
Cijelo to vrijeme zbivale su se stvari u drugim dijelovi-
ma svijeta. Knjiga Michela Foucaulta Ludilo i civilizacija
(objavljena u Parizu pod točnijim naslovom Histoire de
la Folie a l'Age classique) napisana je 1961. godine -
istinska je povijest ludila od srednjevjekovne svetosti lu-
dila (pristup višem poretku stvarnosti u smislu da je čov­
jek bar sposoban govoriti sebi) do njegova kliničkog
l
l Oury (s Felixom Guattarijem i Jean Claudeom Pollackom)
mnorstva od sedamnaestog stoljeća pa nadalje. Nakon
toga slijedila je, poslije ogromnog filozofijskog tour de
force u drugim krtjigama, njegova jedinstvena analiza
konkretnih načina represivne moći, demistificirajući ci-
jeli niz »gauchističke« zamisli u njegovoj kasnijoj knjizi
Surveiller et punir 1975. godine i prvom svesku La Vo-
lante. de Savoir (Sexsualite) 1976. godine.
Kroz svu ovu zbrku upućivanja, ostaje jedna stvar koja
mi je vrlo jasna. To je vrlo praktičan autoritet Michela
Foucaulta, koji je, u nizu djela koja slijede nakon Rođe­
nja klinike. (Naissance of the Clinic), slomio ustrojstvo
moći »ideoloških blokova<< razmišljanja. Ne možemo po-
četi shvaćati načine strukturiranja moći u koje smo utka-
ni, ne kao osobe nego kao vlakna kasnijeg strukturiranja.
Foucault je postavio filozofsku tempiranu bombu - ali
trenutak njene eksplozije ovisi o našem potezanju otpon-
ca u točnu trenu njena dolaska. Njemu se može ne svi-
đati metafora tempirane bombe - Michel Foucault je
osobito umjeren čovjek- ali treba vremena za predodžbe
kao što je množina analiza moći sa svih položaja u koji-
ma se nalazimo ubrzo podvrgnuti množini moći, da pro·
dru kroz naše ideološki otvrdnute lubanje.
11
Neka nitko ne misli da je birokracija blago izopačavanje
moći. Birokrati nisu .klasa (definirana u smislu odnosa pre1na
sredstvima proizvodilje), premda u kapitalizmu djeluju za vla-
dajuću klasu. Birokracija je nagomilavajuće ulaganje moći u
ad_ministratore države u interesu povećanja obvezna nadzora
nad ljudima. Umirući od svoga prisiljavanja oni konačno ubijaju.
Eichmann je bio -savršeni birokrat.
124
Jacques Lacan je bio aktivan sa svojim Ecrits i Semi-
naires, koje sadržavaju ironiju o psihoanalitičkoj praksi
koja ga je ostavila izdvojena usred rulje učenika koji nisu
mogli vidjeti da »nesvjesno<< pacijenta stavlja pacijent
nasuprot nesvjesnom analitičaru, kojeg su na kraju juri-
šem usmjerile ili krivo usmjerile druge nesvjesnosti (fe-
nomenološki istinski simbolički poredak- koji ne dolazi
od drugog Boga doli nas samih). Lacanovi kolege ili uče­
nici proizveli su druge konkretne situacije rada - Jean
u bolnici La Bordea (»institucijsku terapiju<< po lakanov-
skom uzoru) i Maud Mannoni u Bounneuileu, bolnicu za
djecu (Un Lieu pour Vivre, Seuil, 1976).
Francuska je prilično odmakml!a u teoriji. U Francus-
koj je usredotočenost na »želju<<, a u Italiji je usredoto-
čenost na »potrebe«. Rješenje ove razlike mora doći s
drugog mjesta gdje čovjek širi svoju želju u predjele pu-
ne strave poput vlastita ludila, vlastita orgazma, vla_stite
ponovo stečene smrti. I potom čovjek treba te stvari
tako živototvorno kao što treba zrak koji udiše - konač­
no želja za punoćom užasa - da bi ga učinio prikladnim
za stanovanjem.
Robert Castel je napisao Le Psychanalysme (Maspero,
Pariz, 1973) kao kritiku podmetanja psihoanalitičke ideo-
logije porodičnog sustava u sve institucije građanskog
društva. Ovo je najmjerodavnija i konačna kritika psillo-
analize sa stanovišta potpuno politički svjesne sociologi-
je. Ovdje također treba navesti knjigu Bernarda de Fre-
minvillea (La Raison du Plus Fort, Editions du Seuil,
1977) u kojoj je analiziran razvoj terapijskih tehnika u
psihijatriji od devetnaestog stoljeća pa do danas u smi-
slu podjannljenja tijela žrtava (nastavak protiv psihija-
trije u pn'oj knjizi L'Ordre Psychiatrique, Pariz, 1977).
Godine 1972. pojavio se Anti-Oedipe Gillesa Deleuzea
i Felixa Guattarija; veličanstveno viđenje ludila kao revo-
lucionarne sile, dešifrirajuće, oslobođenje od teritorijal-
nosti odbijanja stalnosti i izvanjske definicije shizofreni~
jom (oni ustraju na tom izrazu) kao nasuprotnu paranoič-
125
 nom kapitalističkom polu i nadilaženju edipskog, poro-
dičnog neurotičnog stanja nepostojanja (paranoični fašist
kao na.suprot revolucionarnoj shizofreniji - ali jasno po-
kazujućr da »shizofrenik« nije »revolucionaran«, niti re-
volucionarni shizoid). Ovi su autori djelotvorno upotrije-
bili psihoanalitički jezik i diskurs Saussurea (i njegovih
nasljednika), lingvistilm protiv sebe u onome što se već
dokazuje da je povijesni čin nadilaženja."
Praktični su kao i teorijski pokreti u Francuskoj cvje-
tali od 1968. godine; zajednice grupa poput Le Vouvray
(povezane s Pierreom Gayom) i La Breche (povezane s
Axelom Horstom i Marcosom Einisom i njihovim drugo-
vima), i više političkih grupiranja kao što su GIA (Groupe
d'Information stir les Asiles), Gardes Fous, organizacije
psihijatrijskih ·medicinskih sestri kao' što je AERLIPP.
Također je Roger Gentis, koji se dalje bori protiv svih
u velikim duševnim bolnicama, napravio nekoliko sjajnih
obilno kolokvijalno obojenih pole:mika protiv psihijatrije
kao što su Zidovi lječilišta za umobolne i Liječiti život
(The Walls of the Asylum; To Cure Life). No tek se u siječ­
nju 1975. godine većina ovih vlakana teorije i prakse po-
. čela okupljati, u Bruxellesu, u »Međunarodnoj mreži -
alt~rnativi psihijatriji« (ili, kako bih ja više volio, protiv-
psihijatrijskih i svih· oblika institucijskog potiskivanja).
Pokreti kao što je La Gerbe u Belgiji, neki francuski po-
kreti koje sam gore naveo, vrlo jaki talijanski pokret pro-
i'
tiv psihijatrijske rep.resije, uglavnom organiziran u Psi-
chiatria Democratir;a, grupe radnika iz španjolske i Por-
12
.'Premda Lacan ima izvanredan izlaz iz oznake >>Edipov kom-
pleks«. U njegovu manje cijenjenu djelu »Propos sur la causa-
lite psychique«, on ukazuje na druge kulture gdje' je scenario
Edipovog kompleksa nadomješten drugim oblicima inicijacije.
Mi sada unmožavamo u iskustvu te druge oblike prijelaza dijete/
žena/muškarac. Naše eksperimentiranje s nama konačno nado-
mješta malu zagonetku naše ozlojectenosti s ljudima koji žele
naći ključ koji otvara vrata u njihove živote u džepovima dru-
gih ljudj za koje se pretpostavlja da posjeduju te ključeve. Bi-
jeda pSilioanalize leži u činjenici da se ona pretvara da ima go-
lem svežanj tih ključeva.
126
.-t:
i i l
h''
tugala (i kasnije pojedinci i grupe iz Zapadne Njemačke
i švicarske) okupili su se da usklade svoje napore u de-
centraliziranoj antiorganizaciji s tajništvom koje se nepre-
kidno mijenja" - u smislu osoblja i internacionalizira
mjesta sastajanja mreže. Kako se radi o antiorganizaciji
teško je znati gdje će ta mreža voditi. Vjerojatno će se
preobraziti i postati jedan od nekoliko različitih entiteta
izumljenih kroz odvajanje sastanaka radnika protiv psi-
hijatrijske represije u mnogim ;1:emljama, koji jedino mo-
že dobiti pobudu za vrijeme razvijanja krize kapitalizma.
Svi se mi cijelo vrijeme izvrgavamo opasnosti da budemo
proglašeni nesposobnima, ali neki očito više nego drugi,
na primjer Ramon Garcia, radeći u Santiago de Campo-
stela u španjolskoj, i Wolfgang Huber iz SPK (Sozialisti-
sches Patientenkollektiv) u Heidelbergu. Cilj je SPK, o
kojem je već bila riječ, bio da upotrijebi >>bolest« kao
oružje protiv ludosti kapitalističkog sustava; konačno je
nekih pet stotina pacijenata i nekoliko liječnika bilo up-
leteno u autogestiju, nadzor pacijenata nad .vlastitom bo-
lešću, zahtijevajući nadzor psihijatrijskih klinika protiv
reakcionarne medicinske moći.
Sadašnji je· tajnik Međunarodne mreže marokansld psi-
hijatar, Mony Elkaim, koji radi u Bruxellesu. Njegov se
rad osniva na prethodnim iskustvima u južnom Bronxu,
New York, iz 1970. godine, kada su ratoborni zaposjeli
kat u Bolnici Lincoln i pokrenuli »Lincoln Detox« pro-
grani za ovisnike o heroinu - povlačenje. metadona na
deset dana s političkim obrazovnim seminarima iza kojih
je slijedila integracija u, uglavnom portorikansku, zajed-
nicu, gdje su vrlo politički svjesne grupe, kao što je »Uje-
dinjeni roditelji Bronxa« od 1966. godine preuzele auto-
gestiju mnogih gledišta svakodnevna života ~ključujući
zdravlje. Ono što Mony Elkaim radi jest u najvećoj mje-
ri nepsihijatrijski, budući da on i njegovi prijatelji po-
13 ,Vidi Dodatak I, »Izjava o svrsi Međunarodne mreže<<, i moje
»Pismo mreži«. Od. neprocjenjive .je, vrijednosti izvorni ·doku~
ment »HistOire de la Psychiatria de. Secteur«, u -Recherches, br.
17, ožujak 1975, revue du Cerfi.
127
~''l'
1',:
litički posreduju bez ikakva izvora medicinske moći ili
terapijske tehnike. On jedino odbija pomnu obradbu svo-
ga rada, u subproleterskoj sredini s mnogim useljenicima
u Skaarbek četvrti Bruxellesa, ali kaže da on jednostavno
radi kao katalizator proizvodeći svrsishodne oblike sasta-
janja do kojih inače nikad ne bi došlo u zajednici rastav-
ljenoj na atome. Na primjer, mladić je izbačen iz škole
i odmah je u nevolji s policijom. Sazvan je sastanak dje-
čaka i njegove obitelji, njegovih prijatelja, njihovih obi·
telji, ali također S ili 6 drugih izbačenih mladića, njiho-
vih obitelji i prijatelja te upravitelja škola. Na problem
se ne gleda kao osobni ili kao da proizlazi iz obiteljske
»psihopatologije«, odsutni otac, itd., nego grupa brzo stva-
ra političku složnost, upravitelj govori o prenatrpanosti,
nestašici novca, pritiscima da smanji broj učenika, i for-
mirana je grupa za akciju, ili bar jezgra za širenje poli-
tičke svijesti, prirodno i bez ikakve >>potrebe« za izravnim
posredovanjem. Tako ljudi, kroz viđenje udruženja svo-
jih problema, postaju svjesni ne smno vlastita tlačenja,
nego kako su tlačeni.
Premda Mony Elkaim ne mari da teoretizira o svome
radu, ustanovljujem da u različitim grupama koje susre-
ćem, razredima studenata psihologije na Sveučilištu Vin-
cennes,14 socijalnim radnicima, političkim aktivistima, po-
stoji sklonost rastućoj jednodušnosti o izvjesnoj strate-
14
U razredu u Vincennesu (Sveučilište Pariza VIII), na prim-
jer (službeno o >>psihopatologiji«), ne podučavam psihologiju ne-
go jedino političku kritiku različitih teorijskih položaja u psiho-
tehnologijama. Ono što činimo u praksi jest da govorimo o sva-
kom od naših osobnih ćorsokaka u institucijama u kojima živi-
l!: mo i radimo (gotovo svatko ima bar instituciju obitelji). Stu-
l,• denti rade u hotelima za marginalne ljude, školama, razl~čitim
l:; i
,,,1. tipovima psihijatrijskih situacija. Raspravljamo o posebnim in-
stitucijskim ćorsokacima posebnih radnika studenata te kako da
razrade najbolju strategiju da bi proizveli mikropolitičku obra-
j·.:.r'
H
,, zovnu akciju - tko su najvažniji ljudi u institucijskoj situaciji
i oko nje (u zajednici), koji bi se mogli i trebali okupiti i napra-
l'
:.·.·.:1·
viti kritiku-u-akciji koja nadvladava rastavljanje u atome insti-
tucijskog iskustva, i .sa složnošću »vanjske mreže« proizvodi po-
litičku svijest u unutrašnjoj mreži proizvedenoj u instituciji i
ii!'.•l'./
lj njenoj neposrednoj d1uštvenoj periferiji.
i'[ 128
giji okvirnog teorijskog rada. Represivna moć države os-
taje neshvatljiva i anonimna potisnutim pojedincima uko-
liko, kroz oblik sastajanja, osoba ne uvidi kako mu repre-
siju konkretno izručuju institucije u kojima mu je ugra-
đeno postojanje. Ljudi tako ponovo prisvajaju moć ulo-
ženu u apstraktni sustav (koju su ukrali njegovi posred-
nici), i postajući moćni vide. nemoć sustava. Problem »de-
vijacije« (ludila ili zla) pojavljuje se u izvjesnoj četvrti
grada i aktivisti formiraju mrežu koja odbija vidjeti osob-
ni ili obiteljski problem u pojedincu. Mreža od četrdeset
ili pedeset ili šezdeset ljudi formira se od članova obite-
lji, prijatelja, drugova s posla, predstavnika radničkog
sindikata, učitelja ili možda liječnika, i, lakše u gradovima
sa »crvenim« administracijama, policijom. također (što je
sve više moguće u mnogim dijelovima Evrope gdje poli-
cija može priznati svoja klasna podrijetla). Osobni se pro-
blem vidi u kontekstu političkih proturječja koja utje-
lovljuje. Potom evo i drugog problema i druga se· mreža
formira, i postoji preklapanje mreža koje se održavaju
kao autogestivni fokusi političkog obrazovanja u toj če­
tvrti, i potom druge gradske četvrti. Tako da ćemo kako
se ekonomska kriza produbljuje i kako se proizvode bun-
tovnička stanja, kao 1968. godine, s puno nade imati do-
voljno »oslobođenih područja« političke svijesti u grado-
vima da ne izgubimo pobudu. Ako mogućnosti za takve
oblike akcije postaju mnogo stvarnije prisutne u latinsko-
-evropskim zemlja1na, nema »konačnog« razloga zašto to
ne bi trebali u drugim kapitalističkim zemljama (premda
postoji mnogo »razloga zašto ne« uzimaju dostatno u
obzir opći slom kapitalizma).
To nas dovodi do »talijanskog iskustva«. Ovo je neobična
smjesa: (l) onoga što se čini očitim slobodouninim psi-
hijatrijskim na precima, poput oslobađanja pacijenta, »Ot-
varanja vrata« psihijatrijske bolnice, prekid s elektro-
šokom i imanja bar loše savjesti o psihijatrijskim izopa-
129
 c1vanjima kao što je prinudno zadržavanje; (2) antipsi-
hijatrijske prakse kao što je negacija institucije i, kas-
nije, uništenje psihijatrijske institucije iznutra; (3) nepsi-
hijatrijsld razvoji, protiv i izvan medicinske moći, što
vodi društvenoj rekuperaciji - ponovna stjecanja ludila
kao dijela kulture naroda, kao dijela potpunija ntšenja
građ~skog duha.
Ranih S\l šezdesetih godina (abecednim redom) Franco
Basaglja~, Franca Basaglia-Ongaro, Nico Casagrande, Gio-
. vanni Jervis, Pirella,. Slayich i dntgi radnici formirali si-
tuaciju u natražnjačkoj psihijatrijskoj bolnici u Goriziji
blizu jugoslavenske· granice na sjeveroistoku Italije.· Pro-
veli su programe i libc;walizacije i antipsihijatrijskog uni-
št~nj~ ,duševne.J:>olnice iznl,ltra {»Zanijekana institucija«
»:r:Pe I:qstitutionNegated«). Godine-.1968. prvobitni se tim
r~dijelio. J !)i-vis je otišao u Reggio nell'Emilia, Pirella u
Arezzo .. Pretpostavka svijesti smd~Jskih i radničko .stu-
dentskih pokreta u 1968-9 bila je nužno katalizirano-
-katalitička; studenti su je nalazeći I]adahnuće u novoj
političkoj psihijatriji, iznova nadahnuli. Gorizia je ostala
s jezgrom postavljenih u redove ali. svjesnih radnika. Ba-
saglia je radio u Parmi od studenog 1970. godine jednu
godinu ppd »Crvenom«, pokrajinskom adqtinistracijom.
'Potom je ~asaglia dobio mjesto Medicinskog direktora u
Trstu. i većina se medicinskog i drugog osoblja Parme
tamo ,pz-emjesWa, u situaciju s kršćansko-demokratskom
administracijom, ali pokazujući izvanrednu. političku po-
kretnost radnika na »duševnom zdravlju« u Italiji.. Tako
i!" u Trstu, žiteljstvo psihijatrijske bolnice prepolovljeno
i potom svedeno na mnogo manji broj.
No za žrtve psihijatrije druge su stvari bile važnije.
Sastanci, ma koliko ponekad nejasni i ma koliko teški
teorijski u smislu analize potreba, »kome je što potreb-
no«?, i iznad svega ~to je potrebno »izlječiteljima«? Pa-.
cije~ti, sestre i liječnici privatno raspravljajući (uvijek
prisluškivani), kao i javno, o proturječjima svoga rada
. u odnosu na proturječja kapitalističl,og sustava i. u od-
nosu l;la, i sa, It!jesnim organima političke moći. Paci-
130
jenti su čuli liječnike kako samoJ<:itički gov?~e o ~po­
trebi tehnike da unište te!miku (nuznost o koJOJ paCIJen- ,l
ti u. svakom.slučaju sve znaju - ali sada se čak i njih
•l
"ii
po~inje čuti). Lju4i se sastaju n~ svakoj . ~r~ini« prema
proizvodnji sve ve~eg nevjerov,anJa ~ Roh~!~k1 sus~av. klas:
ne prevlasti i njegova izraza u psihiJatnJI. Ludi b1 se I l/,
's
margmaJni odsad~· složiJi talijanskom radni~k?m ~~­ li
som i sa 'svim potlačenim ljudima. ~: za admrmstraciJe
nije bilo' 'dovoljno da se bude ozmičen ~q:veru« .__:_radilo il
se trtdine da ih se učini dovbljno crvehim.'l . ,'· · '· ··' · · ' · l)
>
Raspravljalo se o uvjetima rada sestara (sestre su. sre-
dišnJe ličnosti na pozornici ovog posebno!( scenan~~), - l\l
no raspravljalo se u koptekstu oslobođenJa od hiJerar-
hijfi moći i autdgestije. Iznad svega su bili uplete~ ~ad:
nički sindikati sestara· na svim razinama ra~pravlJanJa 1
praktičnih pitanja. I radnički ·.sindikati o~ćeni~o _počinj':
priznavati probleme psihijatrijs~og potiskivai_IJa 1 margi-.
nalizacij e.15 · · '' ... ,
ll
U Trstu se nalazio hostel za bivše duševne pacijente 1
»devij~ntne«· svih vrsta kod GaspareaJGtizzija (sve vrste
ljudi 'čiji se »rad<<" nije' smatrao 'kad unosan '>irad« za su-
stav subproletanjat. na' kojem sjede čak istinski. prale-
teri kao i vladajuća klasa). S uništenjem Tršćanske psihi-
jatrijske bolnice moć se naprednjački'preselila kod Ga~'
patc\a Gozzija, iz ruku liječnika i sestara u mke nemedi-
cinskih ljudi, mladih sociologa, političkili aktivista, sve
dok, konačno, nije došla u mke ljudi koji sami vode pre- \
govore s vlašću. Liječnici se jedino pozivaju 'kada je ~~­
(rijetko) medicinski a ne psihijatrijski' ntlŽilo. Ali ostaJe
da se vidi u kojoj je mjeri medicinski )llodel uistinu .razo-
mžan i nadiđen u stmkturama uspc:istavljel).im. riakon za-
tv~ranja duševne bolnice. č0vjek• ima· razloga_ bojati: s,e
da se »ovimost« psiliijM~ra. o :'?-jih?voj : ulo2J riilq1a. riec~,
" Franco Basaglia, (u, francuskom' _cmevnikn :Libtlr~t!?n, . ~ije­
čanj 1977. godine) je•,objavio •da• ~e >se:;Tr~ć~s~a psihija~IJSka,
bolnica zatvoriti u rujnu •1977,· godinener :Je logi]<a duševne bol-
nice, mučenje i izdvajanje ljudi, odigrala svoju 'Ulogu;' ' ·· ·
131
 »izliječiti« njihovim vlastitim liječenjem sebe jer je to
pitanje politički problem ukinuća ove uloge.
';l
Giovannija Jervisa pozvala je >>crvena« administracija
:,l
u Reggionell'Emiliji 1969. godine, područje gdje je anti-
;J
fašistička tradicija borbe bila vrlo jaka, da bude direk-
.i
torprevendvne Službe za mentalnu higijenu. Ono što je
on učinio .bilo je zapravo to da se sastajao s grupama se-
ljaka i radnika da bi napravio potpuni n~ortodoksni te-
čaj za obučavanje njegovanja na osnovi političkog obrazo-
vanja ali također podučavajući psihijatrijski jezik. Ljudi
su iz sela na brdima silazili da opet .prime vlastite ljude
iz psihijatrijskih institucija. Se~tre svugdje govore isti
klasni jezik i jezik tijela kao pacijenti i oya se uvijek pri-
taj ena .složnost prekida jedino taktikama vladajuće klase
podijeli pa vladaj,. što radnicima .otežava da ostvare svo-
ju složnost, osobito, ili čak, u vezi s kritičkim pitanjem
ludila. J e1-visova Manuale critica di psichiatria (Feltri-
nelli, 1975. godine) ilustrira njegov program političkog
obrazovanja radnika na području duševnog zdravlja koji
još uvijek moraju naučiti građanske kategorije psihoteh-
nologije da bi ih djelotvorno oborili. Moje je jedino ne-
slaganje, no to je glavna točka razlike s Jervisom, njego-
vo nalaženje nedostataka autonomije kod lude osobe (na
koju.jo.š uvijek ukazuje kao na »shizofrenika«, ma koliko
da je, to velikajronija): nema jasnog nadilaženja »psiho-
ze« ludilom. Ludilo traži i naći će. »svojU<< (vlastitu) op-
·.• l ću autonomiju. »Psihoza<<, će potonuti s psihijatrijom. Za
nju jednostavno nije ostalo vremena.16
16
Mnoštvo je n1eclicinskih problema uhvaćenih u takozvano
»psihijatrijsko područje({, To je dio mistifikacije. Svatko ima
prav9 na medicinsku »zaštitu« i. ustrajat će na tome pravu već
plaćenom svojim radom. Mora se postići da kooperativna orga~
nizacija poluspecijaliziranih liječnika opće prakse uđe u polikli-
nike četvrti ili okruga. ·~
.Liječnike brzo uništava njihova obuka: oni vide »svoje<< pro-
bleme ili kao clijadske (dviju osoba) ili statističke (ni jedna oso.
ba). Ono što -se događa između ne može im biti važno. Tu se
uvlači psihoanaliza.
132
Nisam spomenuo mnogo važniji rad koji se odvija u
Italiji, izvan već prilično objavljivanih eseja Basagliove
grupe i Jervisa, i tiskanih djela Psichiatrie Democratice
ili Magistrature Democratice, politički svjesnih i aktiv-
nih organa profesionalnih grupa radnika na podmčju du-
ševnog zdravlja i odvjetnika. Ili rada u Arezzu (s Pirei-
lom), Rimu, Perugi, Napulju i slično. Dobar su dio ovog
rada izrazili ljudi koji nemaju novinarske nadarenosti,
u »Fogli di informazione« (Editrice Centro di Documen-
tazione - Pistoia). Mnogo su toga jednostavno morali
posvjedočiti ljudi koji su dovoljno spremni da pomaknu
svoje dostatno prožete zadnjice da bi učinili nešto u svi-
jetu gdje se događa toliko mnogo stvari. Kao u Napulju
gdje se ljudi nastoje okupiti u kućanstvima, ne da bi po-
duzeli slavno »putovanje kroz ludilo«, nego da bi pružili
vlastite očajničke usluge zdravlja te pomažući protiv pre-
vladavajuće uništavajuće moći. Konačno se obitelji otva-
raju kao mikrogrupiranja ljudi u parove, ili što: god mu
drago, protiv te moći.
Mario Tommasini i neki drugovi okupili su se u Parmi
1965. godine. Prije tog vremena proveo je petnaest godina
u Komunističkoj partiji Italije kao aktivist -. država ga
je zaposlila kao očitavatelja plinomjera. Potom je djelo-
mično zbog crvene pokrajinske administracije koju su
on i njegovi drugovi pomogli proizvesti, zaposjeo Parm-
sku psihijatrijsku bolnicu. Tijekom četrdeset dana zapo-
sjednuća ti su drugovi stekli mnogo političkog obrazova-
nja od žiteljstva o zbiljnosti ludila. Ludi su bili naši dru-
govi - njihova je bitka bila naša - mi smo kao radnici
bili s njima kao s drugim potlačenim radnicima.
Praktični su učinci trebali isprazniti instituciju za si-
ročad, isprazniti zatvor za n1alodobne, stvoriti četiri· au-
togestivne situacije rada za prijašnje mentalne pacijente,
stvoriti mnoge dmge mogućnosti koje su bile skrivene
od ljudi jednostavnom mistifikacijom činjenica ·njihova
iskorištavanja. Freud nije ništa znao o tim mogućnosti­
ma, a niti je, prije svoje akcije, znao Tonimasini. Djelu-
133
 jući na osnovi dovoljno istinskih nagona, stižemo do:dru-
gih mogućnosti. ·
.Jer moć koja izuinljuje našu moć koju sada nalazimo,
u i kroz ·sve prostore gdje »fspada« iz gnijezda sustava
u smjeru vlastite slobode, tu· moć činimo osnovom naše
discipline - sustavom našeg meteža, potom osobnog re-
konstruiranja i rekonstruiranja društva. · trajno stvaranje za ·nadanu . . . zaboravljenu namjerava·
U posljednjem' trenutku svega ovoga možemo reći da
postoje antipsihijatrijski i nepsihijatrijski pokreti ali da
ne postoje. antipsihijatri ili nepsihijatri išta više negoli
»shizofrenici<<.' >>ovisnici~<, »nastrani<<, ili bez obzira kakva
druga psihodijagnostička kategorija. Ono što doista po-
stoji su psiliijatri; p~iholozi' i drugi psihotehničari' svake
vrsk Potonji' postoje jedino· u zavisnosti od volje dru-
gih; kada im ne preostaju uloge da bi živjeli, njihov 'je
sam utvrđeni identitet na kocki -'- na kockfčekajući da
bude prokockan. · ' ·
Psihijatri i njihovo združeno pleme previše su nas d!igo
izlagali ljudožderstvu na izopačen 'način toveći nas za
klanje gomilama neuroleptika, injekcija, šokova, tumače­
nja glasom njihovih učitelja, i njihovim projekcijama -
njihova straha pred ludilom, njihove zavisti na ludilu
drugih i njihove mržnje' stvarnosti ljudske razlike autono-
mije:· Sada ćemo ih, premda nam je dosta, opovrĆi! Prem-
da 'su nevažna bića, prže se brže od brzoga s obzirom
da se peru bjelje od bijeloga. ·
Dvije su stvari koje treba učiniti: prvo, konačno i.iki-
nuće kapitalizma i potpilna mistificiranja ethosa privat-
nog vlasništva; drugo, socijalnu revoluciju protiv svakog
oblika represije, svake povrede autonomije, svakog obli-
ka mldzora i svake telmike manipuliranja duhom - soci-
jalna revolucija koja se mora dogoditi prije, tijekom i
zauvijek nakon političke revolucije koja će proizvesti hes-
klasno dmštvo.
Ako se ove stvari ne dogode dobrano unutar granica
ovog stc;>ljeća, unutar životnog tijeka većine nas sada ži-
vućih, riaš će rod biti osuđen na brzo izumiranje. U tak·
134
vom slučaju, ako naš rod ne bude uništen, trebao bi to
biti, jer više neće biti ljudskog roda .
Nije istina, kao što kažu filozofi pesimizma, da se »stra·
š no već dogodilo<< (Heidegger) već j e istina da nas straš·
no progoni, j istina je da nema nade.
Postoji jedino neprestana,:, neumoljiva borba .i to je
nost. _. ~ ,;·
Nakon uništenja »psihoze<< ,i nadilaženja struktura koje
su je izumile za svoj sustav, sada ID,<;>žemo ,.razmatrati
uldnuće ,ludila i riječi »ludilo<<. Ali prv<i razmotrimo ovo
stanje stvari: Luđak je u psihijatrijskoj" situaciji suočen,
ukratko, s tročlanom nemogućnošću: ''
l. Ako laže, ulazi u koluzivnu situaciju pretvaranja s
psihijatrom, izdaje vlastito iskustvo, ubija svoju vlastitu
stvarnost i teško da će bilo kako raditi u situaciji gdje
je drugi (ugledan) definirah njegovom ulogom kao biva·
jući uvijek •jedan gore« u .odn'osu prema stvarnosti.
2. Ako kaže istinu bit će uništen sa svom raspoloživom
tehnikom, jer tko se može usuditi izraziti stvari koje pre-
koračuju bijedne granice normalna jezika.koji je namet-
nula vladajuća klasa i svi njeni psihoposredr\ici. On mora
biti zaštićen od takva samoubojstvena izazova; logički ga
od takva samoubojstva spašava jednostavan čin uboj· l
stva. !
3. Ako ostane šuteći bit će prisiljen brbljati prihvatlji·
vu besmislicu (povlačenje bi bilo viđeno kao katatoničko
ili paranoidno, kao da.postojinešto u psihijatriji zbog če­
ga bi trebalo biti sumnjiČav, lli u bilo kojim drugim ne·
posrednim situaCijama koje okružuju psihijatrijsku).
Shizofrenija ne postoji dmgačije' nego kao iskiiristiva
fikcija. ·· ·
Ludllo postoji kao opsjena lćoja se sastoji u st1<drnom
izricanju neiskazive istine u neizrecivoj situaciji.
Ludilo je, zamalo', opće rušenje kcijeočajnd progone
prošireni sustavi nadzora i midgledanja. Naći će svoj is·
hod u svim oblidma' rušilačke borbe protiV kapitalizma, i
fašizma i imperijalizma i protiv golemih, neprobavljenih
135
li
l!
l
 komada represije· koji postoje u birokratskom socijaliz-
mu, očekujući društvenu revoluciju koja je zaostala u
hitnosti političke revolucije, što je možda razumljivo,
premda nikada oprostivo.
Budućnost je ludila njen kraj, njena preobrazba u op-
će stvaralaštvo koje je izgubljeno mjesto iz kojeg je naj-
prije došlo.
Filozofijski sustavi obuhvaćaju spirale riječi koje si-
laze u sve manje spirale do posebna područja koje je
stvarno ali nepojmljivo (izvan pojmova), neizrazivi iz-
ravno riječima premda riječi, postajući sve malobrojnije
i malobrojnije u silasku spirale, mogu na to ukazati.
riječi
----------~
misleći )>subjekt«
o~posl.iednja riječ
Na »perimetru« posljednje spirale prije neizrazivog su
jedva artikulirane riječi jezika ludila i također jedva više
artikulirane. riječi poezije. I potom zaronjivanje u ništa
,,,. koje ne1na ništa više nego rnjesto koje jedino rnože početi
nalD:ziti svoje mjesto u preobraženu svijetu. Na posljed-
njem je perimetru idealistička filozofija konačno ušut-
kana jer ne može podnijeti ono što ne može biti artikuli-
rano - ne može učiniti ništa od ništa koje nije nigdje
»drugdje«. Materijalistička filozofija čini materiju onim
što je izvan riječi spirale brbljiva diskursa.
136
Prosipajući posljednje riječi perimetra posljednje spi-
rale, konačno znmno što znači reći da
Nema ničega čega bi se trebalo bojati
Osobito Ničega.
DALJNJE RAZMišLJANJE
Gledajući oko sebe kao što činim ovaj tren, smješten na
uglu dviju ulica 15. arrondissementa u Parizu, pitam se-
be i vas, malog drugog skrivena unutar mene kao razli-
čita od velikog Drugog - drugog za koga se smatra da
će napraviti početak značenju. Vidim starce kako umiru
jer nemaju dovoljno mesa, proteina, ljude bez posla, mla-
de kojima nedostaje bilo kakav posao koji bi dao bilo ka-
kvo značenje njihovu životu - i pitam vas što mislite· o
tome?
Sve nas tlače moći u njihovoj raznolikoj posebnosti.
Postajemo svjesni moći gdje god nalazimo sebe i pravimo
naše kolektivne analize tih moći upravo gdje se i kako se
osjećamo pribi jeni na ploču građanskih ·entomologa.
U Parizu od svih mjesta postoje, na primjer, dvije stvari
koje odmah možemo učiniti:
l. Odrediti/odlučiti se za bilo koji pariški krug, raditi
s disidentskim radnicima koji rade na duševnom zdrav-
lju u umobolnicama i secteurs koji pokrivaju ovo podru-
čje grada (olakšice za ambulantne bolesnike, ·dispanzeri
i sve to). S obzirom na akciju koja izravno ne izaziva
secteur nego upotrebljava i radi s vlastitim unutrašnjim
proturječjima i disidentima - i ludim i profesionalnim
disidentima.
Izvan toga radi se o senzibiliziranju zajednice do mo-
gućnosti njihova upotrebljavanja njihovih vlastitih ljud-
skih prirodnih izvora da provedu nemedicinsku deprofe-
sionaliziranu autogestiju njihova ludila, i »afektivnih pro-
blema«. Od svakog djelića ludila koje zahtijeva svoj iz-
raz, krećemo k političkim stvarnostima, tome kako je
očito ludilo svake osobe iskopano iz svoga izvornoga po-
137
 ticaja u svijet. U tome
sao za to ludilo.
ćemo izvanjskom svijetu naći smi-
Znaju~i gdje stojite možete krenuti ka bilo kojem dru-
gom mjestu gdje želite. Dovoljno POZnavajući sustav i či­
njenicu vašeg tlačenja, riješit ćete ga se u svoje vrijeme
i vrijeme svojih drugova. Upravo kao što su to učinili
Tommasini i njegovi drugovi u Parmi. Nema više malih
skrovišta za povlaštene koji se igraju s ludilom,
2.' Uzeti ministarstvo Francuske ili dato pokusno polje,
ispitati pos'el:irie oblike' neuspjeha sektorizacije - sve nje-
govo stvaranje obiteljskih uinobolnica dugodjelujućom
neuroleptičkom injekcijom '-"-i naći načine političkog mo-
biliziranja prirodnih ljudskih izvora !Judi.
U bavljenjuludildni n'ema drugog oružja do našeg vla-
stitog' ludi!~. Profesionalne' kvalifik'acije ·čine dostatnu ne-
posrednu besmislicu' od' svojih vlastitih 'zahtjeva. Nema
daljnjih
nja umnožavanja
za Psi. obučavajućih
programa podučava­
Iščekujemo našu političku sudbinu. Ali čekamo 'bez
očekivanja. J er znamo da je nada konačna borba i la lutte
finale est la lutte sans fin.

,.-,.

''
••!

! '