Poglavlje 3 RF

03 Poglavlje – POGONSKI ELEMENTI I MEHANIZMI 159
3. POGONSKI ELEMENTI I MEHANIZMI

3.1. UVOD
Pogonski elementi i mehanizmi služe za prijenos snage i gibanja te kontrolu
brzine dizanja, vožnje, premještanja, zaustavljanja i sigurnog držanja tereta. Ovi
elementi su sastavni dijelovi složenih sustava za dizanje i prenošenje tereta, a
njihovim spajanjem i slaganjem u različite strukturne kombinacije oblikuju se
namjenska transportna sredstva.
Pojedinačno ti elemenati mogu biti ugrađeni u različite grupe proizvoda, ovisno o
njihovoj funkcionalnoj povezanosti, tako da se pogonski elementi i mehanizmi za
dizanje i prenošenje tereta mogu razvrstati na:
- koloturnike, užnice i bubnjeve, kočnice i zadržače, kotače, te
- mehanizme dizanja, mehanizme okretanja, mehanizme vožnje i mehanizme
promjene dohvata.
3.2. UŽNICE I BUBNJEVI

3.2.1. Promjeri bubnjeva, užnica i izravnavajućih užnica
Užnice su elementi transportnih uređaja koji služe za prijenos snage i gibanja
prilikom prenošenja i dizanja tereta. Izrađuju se kao pogonske i vodeće, a uležištene
su preko kliznih ili valjnih ležaja na nosivi dio konstrukcije ili pomični blok.
Normirane su i čine glavne elemente prijenosa snage kod koloturnika.
Promjer bubnja , užnice i izravnavajuće užnice određuje se prema
D
D    cp  d , (3.2-1)
 d min
D - promjer bubnja, užnice i izravnavajuće užnice, mjeren kroz
središnjicu užeta, mm;
d - promjer užeta, mm;
cp - faktor pregibanja užeta, ovisan o broju pregiba, tablica 3.2-2;
(D/d)min - minimalno dozvoljeni odnos (D/d), prema važećim normama,
tablica 3.2-1.
Tablica 3.2-1 Minimalni odnosi (D/d) za pogonsku užad; (DIN 15020)
Pogonska (D/d)min za
grupa bubanj užnica izravnavajuća užnica
1) 1)
1Dm 11,2 (12,5) 12,5 (14) 10 (12,5)1)
1Cm 12,5 (14) 14 (16) 12,5 (14)
1Bm 14 (16) 162) (18) 12,5 (14)
1Am 16 (18) 18 (20) 14 (16)
2m 18 (20) 20 (22,4) 14 (16)
3m 20 (22,4) 22,4 (25) 16 (18)
4m 22,4 (25) 25 (28) 16 (18)
5m 25 (28) 28 (31,5) 18 (20)
1)
Vrijednosti u zagradama su za višeslojnu užad (užad s 2 ili 3 sloja pramena). Ukoliko se izborom konstrukcije
višeslojnog užeta postiže dovoljna trajnost, mogu se koristiti faktori za jednoslojnu užad.
2)
Užnice u grabilicama, bez obzira na stvarnu pog. grupu, mogu se dimenzionirati prema (D/d)min za grupu 1Bm.
Faktor cp ovisi o najvećem broju pregiba na istom odsječku užeta. Broj pregiba,
tablica 3.2-2, broji se na sljedeći način:
160 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA
- prijelaz iz ravnog u savijeno stanje (namatanje na bubanj) - 1 pregib;

- istosmjerni prijelaz preko užnice - 2 pregiba;
- protusmjerni prijelaz preko užnice - 4 pregiba.
z Pri promjeni ravnine gibanja užeta, prijelaz preko
užnice koja skreće uže računa se kao:
- istosmjerni, za s  120o;
x - protusmjerni, za s > 120o, slika 3.2-1.
U pregibe se ne računa:
- vezanje kraja užeta;
- pregib preko izravnavajuće užnice;
- pregib preko užnice, ako je kut pregiba   5o,
slika 3.2-2.
y s 
x
Slika 3.2-1 Prostorni pregib
Slika 3.2-2 Kut pregiba

Tablica 3.2-2 Faktor cp
Broj pregiba bp 5 6 do 9  10
Faktor cp 1 1,12 1,25
Primjeri određivanja broja pregiba pokazuje slika 3.2-3.
 < 5o
u =2
u =2 u =3
u =2 u =2 u =6
bp= 3 bp = 5 bp= 5 bp= 7 bp = 9 b p= 15
a) b) c) d) e) f)
ub = 1 ub = 2 Slika 3.2-3 Broj pregiba različitih oblika

koloturnika
u=4 u=8 Opaska: Na bubnjeve i užnice s

promjerima izračunatim iz (D/d)min, vidi
bp= 7 bp= 7
tablica 3.2-1, može se staviti i uže do 25%
većeg promjera ali uz isto opterećenje. Pritom
treba paziti na prikladan polumjer profila
užnice i utora bubnja.
Veći promjeri bubnjeva i užnica produžuju
trajnost užeta.
g) h)
3.2.2. Užnice
3.2.2.1. Glavne mjere užnice
Tablica 3.2-3 Mjere profila žlijeba užnice u mm; (DIN 15061 T.1) a b a
r d h b a r d h b a o
1,6 3 8 9 2 13,5 25 40 51 8 r  0,53 d min 45
h
2,2 4 10 11 2 14 26 40 52 8 hmin = 2 d
2,7 5 12,5 14 2 15 27; 28 40 53 8 r
3,2 6 12,5 15 3 16 29; 30 45 59 8
3,7 7 15 17 4 17 31; 32 45 60 8 d2 - nazivni d
4,2 8 15 18 4 18 33; 34 50 65 10 promjer
4,8 9 17,5 21 4,5 19 35; 36 55 71 10 užnice D d2
5,3 10 17,5 22 4,5 20 37; 38 55 72 11
6 11 20 25 5 21 39; 40 60 78 11 Slika 3.2-4 Profil
6,5 12 20 25 5 22 41 60 79 11 užnice
7 13 22,5 28 5 23 42; 43 65 84 11
7,5 14 25 31 6 24 44; 45 65 86 12,5 Promjer osovine užnice d5 ovisi o
8 15 25 31 6 25 46 67,5 89 12,5 veličini i raspodjeli njezina opterećenja.
8,5 16 27,5 34 6 25 47 70 91 12,5 Veličina opterećenja proporcionalna je
9 17 30 37 6 26 48 70 93 12,5 promjeru užeta, a raspodjela optereće-
9,5 18 30 38 6 26 49 72,5 95 12,5 nja ovisi o broju užnica i položaju
10 19 32,5 40 7 27 50 72,5 96 12,5 nosivih limova, vidi proračunske skice,
10,5 20 35 43 7 28 52 75 99 12,5 slika 3.2-5 i slika 3.2-6. Promjer osovine
11 21 35 44 7 29 54 77,5 103 12,5 se stoga može povezati s promjerom
12 22 35 45 7 30 56 80 106 12,5 užeta i nazivnim promjerom užnice,
12,5 23 35 46 7 31 58 82,5 110 12,5 kao što to pokazuje tablica 3.2-4.
13 24 37,5 48 8 32 60 85 113 12,5
Tablica 3.2-4 Povezanost osnovnih mjera užnice s promjerom užeta; (DIN 15062 T.1)
Promjer osovine d5, mm Promjer užeta d, mm
Općenito Za broj užnica d2 Za broj užnica Općenito
na osovini na osovini
od do 2 4 mm 2 4 od do
45 55 45 - 225 9 - 8 14
45 70 - - 260 - - 8 15
45 70 55 - 280 11 - 8 17
45 80 60 - 315 13 - 9 19
45 90 70 - 355 14 - 10 22
45 100 75 - 400 16 - 11 25
55 120 80 - 450 18 - 12 28
70 140 90 - 500 20 - 14 31
75 160 100 140 560 22 20 16 35
90 170 110 150 630 26 22 18 39
110 190 120 170 710 28 26 21 44
120 200 130 180 800 32 28 23 50
130 220 140 200 900 36 32 26 56
150 260 - 220 1000 - 36 29 60
160 280 - 240 1120 - 40 32 60
160 280 - 260 1250 - 44 36 60
160 280 - - 1400 - - 40 60
3.2.2.2. Provjera čvrstoće osovine užnica
Promjer osovine užnice ovisi u pravilu o

potrebnim mjerama ležaja. Tako određenom
promjeru treba provjeriti naprezanja od
savijanja i površinski tlak između osovine i
nosivog lima. Smična naprezanja, zbog velikog
presjeka osovine, u pravilu nisu odlučujuća za
dimenzioniranje.
Prema rasporedu užnica i položaju nosivog

lima oblikuje se proračunska shema osovine,
slika 3.2-5 i slika 3.2-6.
Kriterij provjere
 d53 Re
M max  d ; d = .
32 1, 25S
Faktor sigurnosti S = νn, tablica 2.4-2.
Kvaliteta materijala osovine treba pratiti

kvalitetu materijala kuke. Uz kuke razreda
čvrstoće M osovine su iz materijala E295
(Č0545).
Površinski pritisak između nosivog lima i

osovine Slika 3.2-5 Proračunska shema
osovine s 4 užnice
Q
p=  pd = 100 do 150 N/mm2 .
2sd5
Veći dozvoljeni pritisci uzimaju se u F1

proračunu kada transportno sredstvo radi u
težim radnim uvjetima.
Za klizne ležajeve užnica treba kontrolirati

površinski pritisak kliznog ležaja, slika 3.2-6. s q=
F1 b1
Za ležajne čahure iz bronce dopušteni pritisak b1
treba biti u dolje navedenim granicama:
F1 Q
p=  pd = 8 do 10 N/mm2 , Q
b1d1 2 2
gdje je:
M Mmax
F1 – poprečna sila na osovini užnice, N;
b1 – širina blazinice ležaja, mm;
d5 – promjer osovine, mm. Slika 3.2-6 Proračunska shema,
osovine s više užnica
3.2.2.3. Normirane užnice
Tablica 3.2-5 Oblici i mjerne skice užnica prema DIN 15 062 T.2
Oblik A Oblik B Oblik C Oblik D
1)
e3 = b3 - 5 ; b6 = 2 b5 - 5 , za više od 1 užnice na osovini; Mjera b3 navedena je bez zračnosti.
Pri ugradnji užnica potrebno je predvidjeti aksijalnu zračnost od najmanje 1 mm sa svake strane.
Tablica 3.2-6 Glavne mjere užnica, mm; (DIN 15 062 T.2)

Oblik A Oblik B Oblik C Oblik D
d5 b3 d6 b2 b4 d7 Ležaj b2 b4 d7 Ležaj b2 b4 d7 b5 Ležaj b2 d7
0 0 DIN 5412 0 DIN625 0 DIN625 0 H7
h9 -0,2 -0,2 M7 T.1 -0,2 K7 T.1 -0,2 K7 T.1 -0,2 r6
45 100 60 65 87 85 NNC 4912V 60 82 110 6212 55 77 85 27,5 6209 78 55
50 100 60 65 87 85 NNC 4912V 60 82 110 6212 55 77 90 27,5 6210 78 60
55 110 70 75 97 100 NNC 4914 V 65 87 125 6214 60 82 100 30 6211 88 65
60 110 70 75 97 100 NNC 4914 V 65 87 125 6214 60 82 110 30 6212 88 75
70 110 80 75 97 110 NNC 4916 V 70 92 140 6216 65 87 125 27,5 6214 88 85
75 130 90 85 111 125 NNC 4918 V 80 108 160 6218 70 96 130 35 6215 108 90
80 130 100 95 117 140 NNC 4920 V 85 113 180 6220 70 96 140 32,5 6216 108 95
90 140 110 95 121 150 NNC 4922 V 95 123 200 6222 80 108 160 35 6218 118 105
100 150 120 105 133 165 NNC 4924 V 100 128 215 6224 85 113 180 37,5 6220 128 120
110 160 130 115 146 180 NNC 4926 V 100 132 230 6226 95 123 200 37,5 6222 138 130
120 160 140 115 146 190 NNC 4928 V 100 132 250 6228 100 134 215 35 6224 138 140
130 160 150 95 127 190 NNC 4830 V 110 142 270 6230 100 134 230 35 6226 138 150
140 160 160 95 127 200 NNC 4832 V 115 147 290 6232 105 139 250 32,5 6228 138 160
140 140 160 95 126 200 NNC 4832 V 95 127 240 6032 85 119 210 32,5 6028 120 160
150 150 170 105 136 215 NNC 4834 V 100 132 260 6034 90 124 225 35 6030 130 170
160 150 180 105 136 225 NNC 4836 V 107 139 280 6036 95 129 240 32,5 6032 130 180
170 160 190 115 147 240 NNC 4838 V 110 142 290 6038 100 134 260 35 6034 140 190
180 170 200 115 147 250 NNC 4840 V 120 152 310 6040 110 144 280 35 6036 150 200
190 180 220 115 147 270 NNC 4844 V 130 162 340 6044 110 149 290 40 6038 150 210
200 180 220 115 147 270 NNC 4844 V 130 162 340 6044 120 154 310 35 6040 160 220
220 180 240 135 167 300 NNC 4848 V 130 162 360 6048 130 164 340 30 6044 160 250
240 210 260 135 177 320 NNC 4852 V 150 194 400 6052 130 174 360 45 6048 190 270
260 210 280 153 197 350 NNC 4856 V 150 194 420 6056 150 194 400 35 6052 190 290
280 240 300 175 222 380 NNC 4860 V 165 209 460 6060 150 194 420 50 6056 220 310
Oblik A - užnica s valjkastim ležajevima na tuljku. Oblik B - užnica s kugličnim ležajevima na tuljku.
Oblik C - užnica s kugličnim ležajevima, bez tuljka. Oblik D - užnica s kliznim ležajem.
3.2.2.4. Izravnavajuća užnica

O značaju i namjeni izravnavajućih užnica vidjeti poglavlje 2.5.1.
l
b l1
l2
d
h2
h1
L
Slika 3.2-7 Primjer zavješenja izravnavajuće užnice
Tablica 3.2-7 Dimenzije zavješenja izravnavajuće užnice (mm)

Sila na Promjer Masa u
užnici užeta D L b d h h1 h2 l l1 l2 kg po
(kN) (mm) kom.
16 9 125 165 95 45 90 45 105 219 195 175 10,57
25 11 140 180 110 50 100 50 115 242 210 190 15,15
31,5 12 160 210 115 55 110 55 135 272 240 220 20,4
40 13 180 230 120 60 115 60 145 296 264 240 27,7
50 16 200 260 145 65 130 65 165 334 294 270 38,1
62,5 18 225 290 150 70 140 70 180 364 324 300 49,8
80 20 250 325 160 80 150 80 200 399 359 335 67,6
100 22 280 365 170 90 170 90 230 445 405 375 91,6
125 24 300 385 175 95 175 95 245 465 425 395 96,1
160 27 315 410 190 110 185 100 265 490 450 420 128,5
200 30 400 510 220 120 210 110 315 600 550 520 190
3.2.3. Bubnjevi
3.2.3.1. Osnovne mjere bubnja
Bubanj služi za pogon užeta i kao spremnik potrebne duljine užeta. Namatanje
užeta treba izvesti tako da se spriječi zapletanje užeta na bubnju. To se većinom
postiže namatanjem na ožljebljeni bubanj. Na bubanj se može namatati jedno uže -
tada je bubanj jednoužetni (jednosmjerno ožljebljen) ili dva užeta - tada je bubanj
dvoužetni (dvosmjerno ožljebljen). Žlijebovi čuvaju uže i osiguravaju jednakomjerno
namatanje užeta.
Glatki bubanj primjenjuje se za sporedne svrhe i pri višeslojnom namatanju užeta
velike duljine. Višeslojnim namatanjem užeta znatno se skraćuje duljina bubnja ali je
uže izloženo velikim dodatnim opterećenjima, što skraćuje trajnost užeta. Dozvoljeno
opterećenje višeslojno namotanog užeta opada s brojem namotanih slojeva.
85 lb 85
s1 s2 so
s3 lr s4 s5 lr
radni dio radni dio
lo
d
d t
t r2
r1
h 130 o r1
50o
s
50 o
D
Detalj žlijeba
Slika 3.2-8 Dvoužetni ožljebljeni bubanj, osnovne mjere i profil žlijeba
Dimenzije profila žljebova su: 0,375d  h  0,4d ; r1 = 0,53d ; t  1,15d .
d, mm 3 do 9 10 do 28 29 do 37 38 do 44 45 do 54 56,58 60
r2, mm 0,5 0,8 1,3 1,6 2 2,5 3
Ostale mjere: so

s1 = t + (40 do 50) mm; D
s2  t ; s3 = 4t ;
s4 = (2,5 do 3,5) t ; s5  (2 do 3)t.    
4 o h min
Najmanji razmak so potpuno namotanih
krajeva užeta na sredini bubnja ograničen je
dozvoljenim otklonom užeta od sredine profila
žlijeba užnice odnosno bubnja, slika 3.2-9.
Debljina stijenke bubnja (iskustveno):

Slika 3.2-9 Dozvoljeni otklon užeta
- za zavarenu izvedbu s = (0,6 do 0,8)d ;
- za bubanj iz sivog lijeva s  0,9d ; s  0,03D + 5 mm; smin = 10 do 12 mm.
Duljina bubnja. Na radni dio bubnja treba se namotati uže u dužini pH. Radi
rasterećenja veze užeta s bubnjem trebaju 2 do 3 namotaja te za samu vezu 1 do 2
namotaja, slika 3.2-8.
Radna duljina bubnja je
pH
lr = t. (3.2-2)
D
Ukupna duljina bubnja:
- za dvoužetni bubanj
pH
lb = 2 ( lr + s1 + s2 + s3 + s4 + s5 + 50 )  2 t + 23d + 100 mm , (3.2-3)
D
- za jednoužetni bubanj
pH
lb = lr + s1 + s2 + s3 + s4 + 30 
t + 10d + 30 mm , (3.2-4)
D
p - prijenosni odnos koloturnika; H - visina dizanja; D - promjer bubnja; d - promjer
užeta.
3.2.3.2. Proračun stijenke bubnja
Stijenka bubnja opterećena je na:

- uvijanje - može se zanemariti jer je naprezanje najčešće malo;
- savijanje - od utjecaja je kod vrlo dugačkih bubnjeva;
- prolom - opterećeno uže namata se na bubanj pod opterećenjem i steže
stijenku bubnja slično djelovanju vanjskog tlaka, stijenka bubnja dimenzionira
se prvenstveno prema naprezanjima koja odatle slijede.
Bubnjevi se danas u pravilu izrađuju u zavarenoj izvedbi.
Naprezanja uslijed namatanja užeta, slika 3.2-10:
a) Cirkularno (tlačno)
F
Teorijski je   = , a podalje od mjesta namatanja  = 3
ts
F
  = 0,85 . Na mjestu namatanja računa se s s
ts r
  = 0,5
F
, (3.2-5) x = 1 t
ts
x
F - maksimalna sila u užetu, N.
b) Normalno naprezanje od lokalnog savijanja Slika 3.2-10 Naprezanje elementa

stijenke na mjestu namatanja [7], slika 3.2-11 stijenke bubnja
1
 x = 0,96 F 3
, N/mm 2 . (3.2-6)
Ds
Glavna naprezanja na mjestu namatanja stoga su:
1
x
1 =  x = 0,96 F ;
Ds3
F
 3 =   = −0,5 ; 2 = 0 . (3.2-7) Slika 3.2-11 Lokalno savijanje
ts
ljuske bubnja od jednog navoja užeta
Dozvoljena naprezanja:
- za čelični bubanj S235JR (Č0361)
 x,d  50 N/mm2 ;  ,d  100 N/mm2 , F F
D
- za bubanj iz sivog lijeva
 x,d  20 25 N/mm2 ;  ,d  60 N/mm2 ,
- za zavareni spoj stijenke bubnja F
Re s
1 −  3   d = ; S =2 3. t
S
Debljina čelne ploče bubnja, slika 3.2-13 : t
- za lijevani bubanj w  15 mm, ili
w  s; gdje je Slika 3.2-12 Opterećenje stijenke
bubnja s namotanim užetom
s - debljina stijenke bubnja.
- za bubanj u zavarenoj izvedbi [7]
 2 D1  FH Re FH
 = 1, 44 1 −  2  d = ,
 3 D w S w
d - do 100 N/mm2;
S = 2 do 3 (faktor sigurnosti);
FH = 0,1 F;
F - sila u užetu.
3.2.3.3. Osovina bubnja i veza bubnja s

reduktorom Slika 3.2-13 Čelna ploča bubnja
Sklop bubnja i reduktora treba biti oslonjen na
nosivu konstrukciju statički određeno, kako bi se izbjegao nekontrolirani utjecaj
deformacije nosive konstrukcije na raspodjelu sila u osloncima. To se postiže na dva
osnovna načina pokazana na slika 3.2-14 i slika 3.2-15 .
a)
Fb/2 Fb/2 Fz
b)
Mb/2 Mb/2 Mb
Slika 3.2-14 Bubanj s jednim ležajem i zglobnim oslanjanjem na vratilo reduktora

a) konstrukcijska izvedba, b) proračunski model vratila
a)
Fb/2 Fb/2 Fr
b)
Mb/2 Mb/2 Mb
Slika 3.2-15 Bubanj na dva ležaja i nasadnim reduktorom
a) konstrukcijska izvedba, b) proračunski model vratila
Spoj bubnja i reduktora u obliku Gerberovog zgloba, slika 3.2-14, izvodi se

oslanjanjem bubnja na izlazno vratilo reduktora i prijenosom momenta uvijanja
preko zupčaste spojke. Također postoje izvedbe spojke s bačvastim elementima, slika
3.2-17, koji prenose radijalno opterećenje i moment. Za lakše uvjete rada moguća je i
izvedba spojke s tri svornjaka prema slika 3.2-18. Proračun svornjaka u takvoj
izvedbi treba obuhvatiti izradbene tolerancije i deformacije.
Izvedba s nasadnim reduktorom, slika 3.2-15, pojednostavljuje nosivu
konstrukciju jer su potrebna samo dva oslonca za ležajeve bubnja i momentni oslonac
za reduktor (vidjeti poglavlje o reduktorima).
Za veće visine dizanja, pri zavješenju tereta na udvojenom koloturniku, bubanj se
može izvesti iz dva dijela, slika 3.2-16.
Slika 3.2-16 Dvodijelni bubanj s reduktorom u sredini
Slika 3.2-17 Spojka bubnja s bačvastim elementima

reduktor D
Slika 3.2-18 Spojka bubnja sa svornjacima
28
11 d 6 = D + 10 mm
M16 d 7 = D + (85 do 100) mm
d 8 = d 7 + 50 mm
15
d7 35
d6
d8
reduktor
H7
d 1 k6 l2 d5 d 4 k6
d2 d3 D
l1
lB
FA FB
Slika 3.2-19 Primjer konstrukcijske izvedbe bubnja
Tablica 3.2-8 Osnovne mjere bubnja u mm, slika 3.2-19

d1 d2 d3 d4 d5 max Mb, kNm max Fb, kN
90 83,9 135 70 90 8 50
110 104,9 160 75 90 14 70
130 125,9 180 80 95 25 100
140 134,9 195 85 100 40 140
160 152,9 220 95 110 63 200
Mb - moment na bubnju, Fb - obodna sila na bubnju; za pog. grupu 2m.
Uležištenje bubnja u pravilu se izvodi pomoću rukavca zavarenog za čelnu ploču

bubnja, slika 3.2-19. Opterećenje rukavca odnosno bubnja na savijanje ovisi o
konkretnom konstrukcijskom rješenju te o broju užeta koja se namataju na bubanj
(jedno ili dva). Promjer rukavca ovisi o potrebnoj veličini ležaja, a provjera
naprezanja od savijanja može se provesti kako slijedi: neka je prema konstrukcijskoj
izvedbi, slika 3.2-19, cB = lB/d5. Moment savijanja ispod čelne ploče je
M B = FB,maxlB = cBd5 FB,max
pa treba biti
M B cBd5 FB,max 32cB FB,max
= =  d ; odnosno d5  ,
W  d53  d
32
gdje je:
FB,nax - maksimalno opterećenje ležaja.
Dozvoljeno naprezanje ovisi o karakteru opterećenja (statičko, dinamičko) te o

konstrukcijskoj izvedbi osovine (glatka ili s prijelazima - koncentracija naprezanja).
Ukoliko se ne vrši detaljniji proračun s obzirom na dinamičku čvrstoću i
koncentraciju naprezanja, može se uzeti da je za materijal sa čvrstoćom loma
Rm= 500 MPa dozvoljeno naprezanje d = 75 do 100 MPa. Manje vrijednosti su za
veće promjere osovina a veće vrijednosti za manje promjere (30 do 40 mm).
3.2.3.4. Višeslojni bubnjevi
Rabe se za namatanje užeta velike duljine, obično za duljine veće od 50 m. Do

duljine užeta od 125 m izvode se s dva sloja, do 200 m s tri, do 350 m s četiri i do 550
m s pet slojeva. Posebno treba paziti na ravnomjerno namatanje užeta. Za otklone
užeta od 1,25 do 1,75o prema okomici na os bubnja postiže se dobro slaganje užeta i
bez uređaja za namatanje, za veće otklone potreban je uređaj za vođenje užeta.
Početak užeta treba izlaziti na bubanj iz unutrašnjosti bubnja ili kroz čelnu ploču,
kako bi se smanjilo oštećivanje užeta. Stijenke bubnja i čelne ploče trebaju biti deblje
od onih kod jednoslojnog bubnja.
Odnos duljine i promjera bubnja

h bira se
hn
l0/D0 = 1,5 do 2,5.
D0 Di Duljina namotanog užeta u n

D1 Dh slojeva, slika 3.2-20, iznosi
Dn
D  lh
l =  l0 n  0 + n  =  0 2n ( D0 + hn ) ,
 d  d
gdje je:
l0
n = hn /d ,
d – promjer užeta, mm.
Slika 3.2-20 Višeslojno namatanje na glatki
bubanj
Dobro namatanje u najviše 5 do 7 d 3

slojeva i produljenje trajnosti užeta
2 1
postiže se specijalno ožljebljenim
bubnjem, primjerice prema sistemu
LeBus, slika 3.2-21. Prvi sloj užeta
položen je u ožljebljene elemente 3 D
montirane na stijenki bubnja. Opseg
bubnja podijeljen je u četiri segmenta, ulaz užeta
A
od kojih su u dva segmenta (C-D i E-A- 17,5%
B) žljebovi paralelni s čelnom pločom a E
u dva segmenta (B-C i D-E) žlijeb ima 15%
uspon od d/2. Za ispravno namatanje i D
vođenje užeta služe posebno oblikovani
klinasti umetci 1 i 2 na startnoj i D (100%)
povratnoj strani. Ovim sistemom 35%
namatanja postiže se dobro slaganje
užeta bez uređaja za namatanje i do C
15%
otklona užeta od 3o. Kao i pri namatanju B
na glatki bubanj, uže ne smije ostati
17,5%
labavo. Uređaj za namatanje je obvezan A
ukoliko uže tijekom rada ostaje
povremeno nenategnuto.
Slika 3.2-21 Višeslojno namatanje, sistem LeBus
Uporaba: autogranici, montažna i
brodska vitla, vitla u naftnoj industriji.
3.2.3.5. Veza užeta s bubnjem

Vezu užeta s bubnjem treba proračunati prema najvećoj sili u užetu kod nazivnog
opterećenja, uzimajući u obzir užetno trenje s  =0,1. Danas se u pravilu rabi vijčana
veza, slika 3.2-22.
Kod najnižeg položaja kuke trebaju na bubnju ostati još dva navoja užeta, ne
računajući navoje koji služe za pričvršćenje. Sila u užetu na mjestu veze s bubnjem
mora biti Fv  0, 4F .
a) b) c) d)
Trapezni ili Zaobljeni
žlijeb žlijeb
t t 1 =   1= 
Fn d sin 
t
h L D lv h d
 Fun Fun  dv
A B
A-B
Fv
F
Slika 3.2-22 Veza užeta s bubnjem
Uz dva navoja prije vijčane veze, sila u užetu pred ulazom u vijčanu vezu iznosi:
F F
Fv =  = 0,14 = 0, 285F , gdje je (3.2-8)
e e
F, sila u užetu, N; e, baza prirodnog logaritma; μ, faktor trenja; α, obuhvatni kut.
Računanje potrebne normalne sile u vijcima i broja vijaka
- sila trenja, ostvarena pritezanjem na mjestu L: FT,D = (  + 1 ) Fun ;

- i na mjestu D: FT, D = (  + 1 ) Fun ,
gdje je  = 0,1; 1 definira slika 3.2-22d); Fun - normalna sila, ostvarena vezom.
Ovim silama treba još pribrojiti silu užetnog trenja od L do D, pa treba biti
FT, Le + FT, D = Fv , gdje je  = 2  , obuhvatni kut od L do D.
( )
Sređivanjem slijedi (  + 1 ) Fun e + 1 = Fv , odakle je
Fv
Fun = . (3.2-9)
(  + 1 ) ( e + 1)
Uvrštenjem  = 0,1;  = 2 ; Fv = 0,285F i  = 40o (najčešće) slijedi
Fun = 0,1F / (  + 1 ) = 0,39F  0, 4F .
Potrebna normalna sila u jednom vijku:
Fn = 2 Fun = 0,8 F . (3.2-10)
Broj vijaka izračuna se prema opterećenju na vlak i savijanje:
1,3Fn Fh F  1,3 321h 
= + 1 3n   d ; odnosno z  n  +  , (3.2-11)
zAv z d / 32  d  Av  d 3 
gdje je: d1 - promjer jezgre vijka; Av =  d12 / 4 ,

Re Re
 d = 0, 65  , dozvoljeno naprezanje za vijke;
1,5 2,5
Re - granica tečenja za materijal vijka, primjerice Re = 300 MPa za materijal 5.6.
Faktorom 1,3 uzima se u obzir uvijanje vijaka kod stezanja. Nazivni promjer
vijaka dv bira se tako da bude dv  t. Vijci se stavljaju po obodu bubnja na razmaku
lv5d. Minimalni broj vijaka je dva.
3.2.4. Pogonske užnice i bubnjevi

Pogonske užnice i bubnjevi su glavni element užetnoga pogona, a primijenjuju se
tamo gdje je adhezijski pogon nemoguć ili neprikladan (žičare, liftovi, uspinjače,
užetni granici, i sl.). Pogon se ostvaruje pomoću užetnoga trenja, na pogonskoj užnici
ili bubnju. Značajka je užetnoga pogona da se kod njega uže ne namata na bubanj
kao kod dizanja tereta, već se u pravilu radi o beskonačnom užetu koje se giba ili
kružno ili izmjenično, od pogonske do povratne postaje. Izuzetak su strme uspinjače,
kod kojih se dovoljna pogonska sila postiže i bez napinjanja užeta u povratnoj postaji
(npr. Zagrebačka uspinjača). U tom slučaju uže ide od jedne kabine na pogonsku
užnicu u gornjoj postaji preko koje se vraća i veže na drugu kabinu. Pogonski
bubnjevi imaju kao vučni element također beskonačno uže, koje je nekoliko puta
namotano oko bubnja, radi postizanja dovoljnog trenja za ostvarivanje potrebne
pogonske sile, slika 3.2-26. Kod pogona trakastih konvejera, pogonski bubnjevi rade
na istom principu kao i pogonska užnica s beskonačnim užetom, s time da je gibanje
trake kod konvejera uvijek jednosmjerno (kružno).
3.2.4.1. Ožljebljenje užnica i faktori trenja

Pogonske užnice imaju žljebove koji svojim oblikom povećavaju normalnu silu
užeta na žlijeb, čime se povećava i sila trenja, a time i vučna sila. Utjecaj oblika žlijeba
na faktor trenja uzima se u obzir korekcijom faktora trenja ovisno o geometriji žlijeba
kako to pokazuje slika 3.2-23.
a) Klinasti žlijeb  = 35°..40°..50 b) Kružni žlijeb  = 150...180,  = 75...105
 


b 
  
4  sin − sin 
0
 = 0 
2 2
Korekcija 0 : = ,
  −  + sin  − sin 
sin
2
4
za  =  ,  = 0 →  = 0

Slika 3.2-23 Utori na užnici s korekcijom faktora trenja za klinasti i kružni žlijeb
Ako je žlijeb užeta obložen kožom, drvetom, krutim tkivom ili gumom trajnost
užeta se povećava 1,5 do 5 puta.
Tablica 3.2-9 Faktori trenja za čelična užeta i različite materijale žlijeba užnice
Uže i žlijeb nepodmazani Uže i žlijeb podmazani
Materijal žlijeba
s 0 0
Drvo 0,4 0,2 0,1 do 0,15
Koža s balata trakama 0,45 0,22 0,13
Guma s tkanjem 0,5 do 0,6 0,45 do 0,55 0,1
Laka kovina 0,6 do 0,7 0,6 do 0,7 0,15 do 0,18
Sivi lijev 0,2 do 0,25 0,18 0,11
Čelični lijev, čelik 0,2 do 0,3 0,18 0,11
s - faktor trenja pri mirovanju (statički); 0 - faktor trenja pri gibanju (dinamički)
3.2.4.2. Proračun pogonske užnice
Maksimalni površinski pritisak za klinasti žlijeb je:

F1
pmax = , N/mm2 , (3.2-12)

d D sin
2
gdje je
F1 – vučna sila, N;
d – promjer užeta, mm;
D – nazivni promjer užnice, mm;
za poluokrugli žlijeb:
8F1
pmax = , N/mm2; (3.2-13)
d D
a za poluokrugli žlijeb s utorom:

8cos
F 2 , N/mm2.
pmax = 1  (3.2-14)
d D  −  − sin 
Dopušteni Hertzov pritisak za pogonske užnice približno se može uzeti, (prema
Wyss-u, [43]):
pdop = 2Rm, N/mm2,
gdje je
Rm – vlačna čvrstoća materijala utora užnice.
Da bi trošenje užeta i užnice bilo što manje, potrebno je tvrdoće obaju elemenata
odabrati približno jednake. Taj zahtjev se u dobroj mjeri postiže ako se sivi lijev legira
molibdenom (200 do 230 HB), a čelični lijev odnosno čelik toplinski obradi s
površinskim kaljenjem žlijeba.
Maksimalna vučna sila koju može postići pogonska užnica je

F1max = F2  e , (3.2-15)
dok je sila u radnoj točki
F1 = F2  e1 ,
gdje su
F2 – natezna sila (npr. od utega), N;
e – baza prirodnog logaritma;
μ – korigirani faktor trenja;
α – maksimalni obuhvatni kut (u radijanima);
α1 – obuhvatni kut do radne točke.
F1max
Fmax
F
F1
R-radna
F1 F1 točka
F2
uže ili traka α

α1
F2
otklonska logaritamska
F2
zavojnica
Slika 3.2-24 Sile na pogonskoj užnici ili bubnju

Stvarna vučna sila mora savladati sve otpore u sustavu, a jednaka je razlici sila na
izlazu i ulazu na užnicu odnosno bubanj, slika 3.2-24
F = F1 − F2 ; F1 = F2e1 ;
( )
F = F2 e 1 − 1 . (3.2-16)
Sigurnost vuče definira se kao odnos maksimalno moguće vučne sile Fmax i
ostvarene pogonske sile F
Fmax e  − 1
Sv = =  = 1,15  1,3 . (3.2-17)
F e 1 −1
Za odabranu sigurnost vuče izračuna se
e  − 1 F 
Sv =  e  = 1 + S v  1 − 1
F1  F2 
−1
F2
i zatim potrebni obuhvatni kut za maksimalnu vučnu silu
1  F  
 = ln  Sv  1 − 1 + 1 . (3.2-18)
   F2  
3.2.4.3. Karlik pogonska užnica

To je posebna pogonska užnica sa stezaljkama za uže koje povećavaju vučnu
sposobnost užnice. Stezanje užeta je to veće što je veća sila u užetu. Za faktor trenja
μ= 0,09 do 0,12 vučna je sposobnost F1 / F2 = 6 do 8 za obuhvatni kut  = . Stezaljka
se otvara pomoću tlačne opruge kada se smanji sila na predviđenu graničnu
vrijednost.
Slika 3.2-25 Karlik pogonska užnica [4]: a - vijenac užnice, b - uže, c - vodilica stezaljke,
d - stezaljka užeta, e - tlačna opruga, f - osovinica stezaljke
3.2.4.4. Tarni pogonski bubnjevi
Kod tarnih pogonskih bubnjeva, glatkih ili s utorima, slika 3.2-26, uže se više puta
omota oko bubnja čime se zbog većeg obuhvatnog kuta povećava i vučna sposobnost
pogona. Ostvariva pogonska sila na obodu bubnja jednaka je
(
F0 = F1 − F2 = F2 e  − 1 ; ) F1 = F2 e  = F2 e 2 n , n - broj omota užeta. (3.2-19)
F1 - vučna sila; F2 - sila držanja; F1> F2 .

Okretanjem bubnja uže putuje s jedne na drugu stranu pa je moguća duljina

vučnog užeta ograničena s duljinom bubnja. Jednostavni tarni bubnjevi, slika
3.2-26a), rabe se za užetni pogon vožnje vitla, npr. kod građevinskih granika za
vožnju mačke po horizontalnoj konzoli, a uže je pritom omotano u pravilu 2 puta.
Kod tarnih bubnjeva, slika 3.2-26b), uže je više puta omotano oko dva paralelna
bubnja, koji se okreću u istom smjeru i istom brzinom. Ova izvedba ima tu prednost
da duljina bubnja ne ovisi o potrebnoj duljini užeta, jer uže ostaje na istom mjestu, pa
se stoga primjenjuje kod velikih visina dizanja i većih duljina vožnje i kod granika
velike nosivosti.
a) b)
Slika 3.2-26 Tarni pogonski bubnjevi: a) jednostavni, b) dva paralelna bubnja
Za vuču vagona na ranžirnim kolodvorima, za povlačenje čamaca i brodova, za
upravljanje s jednoužetnim grabilicama na brodicama za vađenje i pretovar pijeska ili
za povlačenje mreža na ribaricama, rabe se tzv. manevarska vitla, slika 3.2-27.
a) b)
Slika 3.2-27 Manevarska vitla: a) s vertikalnim bubnjem, b) s horizontalnim bubnjem
Putovanje užeta po bubnju spriječeno je paraboličnim oblikom presjeka bubnja,
slika 3.2-27a), jer uže uvijek klizne prema središnjem položaju čim kut nagiba
krivulje profila bubnja prekorači kut trenja  između užeta i bubnja.
Potrebni obuhvatni kut izračuna se iz (3.2-19)
1 F1 
 ln ; n= , n - broj omota užeta.
 F2 2
Za udaljenosti povlačenja do ≈ 100 m slobodni dio užeta se povlači rukom (sila F2)
tako da brzina rada u tom slučaju ne prelazi 0,5 m/s. Za veće udaljenosti (do 600 m)
treba ugraditi uređaj za samostalno namatanje slobodnog dijela užeta. Mana ovog
rješenja jest habanje užeta zbog klizanja po profilu bubnja.
3.3. KOČNICE
3.3.1. Uvod
U pogonskim mehanizmima transportnih uređaja u pravilu se primjenjuju
mehaničke kočnice, čije djelovanje se zasniva na trenju krutih tijela.
Prema namjeni, mehaničke kočnice se dijele u tri osnovne grupe:
a) Zaustavne kočnice - ove kočnice preuzimaju na sebe kinetičku energiju svih masa
u pokretu, a kod mehanizama za dizanje i potencijalnu energiju tereta; u
većini slučajeva do zaustavljanja. To su također i kočnice koje se aktiviraju
putem sigurnosnih sklopki za sprečavanje nezgoda.
b) Kočnice za držanje - imaju funkciju održavanja masa u stanju mirovanja,
odnosno zaštite od neželjenog pokretanja uslijed težine, vjetra i sl.
c) Regulacijske kočnice - imaju funkciju regulacije brzine spuštanja tereta, tj.
održavanja konstantne brzine vrtnje pogonskog vratila. Stoga ove kočnice
preuzimaju na sebe potencijalnu energiju tereta i sprečavaju njezino
pretvaranje u kinetičku energiju.
Kod mehanizama granika najčešće ista kočnica obavlja dvije ili čak sve tri od
navedenih funkcija, kod čega je potrebna mogućnost promjene momenta kočenja.
Prema izvedbi, mehaničke tarne kočnice dijele se na pojasne, konusne, bubanjske
i diskovne kočnice. Ovi nazivi posljedicom su oblika tarne površine ili nosača kočne
obloge. Naziv “dvočeljusna kočnica” najprije se rabio za bubanjske kočnice s
vanjskim čeljustima. Nakon uvođenja diskovnih kočnica s vanjskim čeljustima, taj
pojam više ne označava i vrstu izvedbe kočnice. Zbog toga je uveden pojam
bubanjske i diskovne kočnice, pri čemu se u proračun uvodi broj parova vanjskih
čeljusti.
Bubanjske kočnice u pravilu imaju jedan par vanjskih čeljusti na kočnom bubnju,
a diskovne kočnice mogu imati jedan, dva ili više pari čeljusti, koje djeluju
istovremeno na kočni disk. Pojasne kočnice se kod novih konstrukcija rijetko
primjenjuju, stoga se ovdje spominje samo njihov princip djelovanja i upućuje na
literaturu o njima.
Prema načinu djelovanja kočnice se mogu podijeliti na: radijalne (bubanjske,
pojasne) i aksijalne (diskovne i konusne) kočnice.
Mehaničke konusne kočnice s aksijalnom kočnom silom primjenjuju se primjerice
kod elektromotora s pomičnim rotorom.
Tijek proračuna kočnice ovisi o njezinoj izvedbi i namjeni. U postupku proračuna
za svaki pojedini slučaj potrebno je uzeti u obzir sve značajnije utjecajne faktore. Oni
trebaju biti bazirani na rezultatima istraživanja, konstrukcijskim i pogonskim
saznanjima i iskustvima. Zahtjevi i područja primjene kočnica mogu znatno varirati
pa je radi izbora sigurnih i ekonomičnih kočnih uređaja potrebna uska suradnja i
razmjena iskustava između proizvođača i korisnika kočnica i postrojenja. Vrstu
proračuna kočnice potrebno je dogovoriti između proizvođača i korisnika kočnica i u
projektu ga treba uvijek naznačiti.
U proračunu se smiju primijeniti utjecajni faktori i drugačiji od onih u važećoj
normi ukoliko su utvrđeni mjerenjem i/ili točnijom numeričkom analizom i/ili su
potvrđeni pogonskim iskustvom. U svakom takvom slučaju potrebno je dokazati
točnost i pouzdanost utvrđenog postupka i pretpostavki.
Djelovanje mehaničkih kočnica ostvaruje se putem kočnih parova. U kočnom
paru ostvaruje se dodir dvaju tijela na kočnoj površini Ak, pod djelovanjem
rezultirajuće normalne sile Fn. U kočnom paru pritom se ostvaruje srednji pritisak
p=Fn/A, N/mm2 i sila trenja Ft koja se suprotstavlja relativnom pomaku dvaju tijela,
slika 3.3-1. Veličina sile trenja pojednostavljeno se uzima proporcionalno normalnoj
sili Fn odnosno pritisku p, F=μFn. Faktor proporcionalnosti  naziva se faktorom

trenja kočnoga para.
Jedno od tijela kočnoga para stoji nepomično
(čeljust, traka) i najčešće nosi na sebi kočnu oblogu Fn
iz posebnog tarnog materijala, slika 3.3-1. Drugo
tijelo (bubanj, disk) je kočeno tijelo koje se giba kao
sastavni dio pogonskog mehanizma. Aktiviranjem
kočnog para zaustavlja se kočeno tijelo, a preko
Fn
njega i pogonski mehanizam. D
Najvažnije mjerilo prikladnosti kočnoga para
za primjenu na mehaničkim kočnicama jest
veličina faktora trenja . Kočeno tijelo u pravilu je 
iz čelika te čeličnog ili sivog lijeva pa veličina
faktora trenja ovisi najviše o svojstvima tarnog
materijala kočne obloge. Pored visokog i
postojanog faktora trenja, idealni tarni materijal
trebao bi biti otporan na smicanje, na porast Ak b2
temperature i trošenje, neosjetljiv na ulje i vodu te
neškodljiv za ljude i okolinu. Jedan materijal ne h2
može imati sva ta svojstva izražena u dovoljnoj
mjeri ali se proizvode tarni materijali s dobrim Slika 3.3-1 Kočni par
svojstvima za određene pogonske uvjete.
Svojstva nekih tarnih materijala za mehaničke kočnice pokazuje tablica 3.3-1.
Tablica 3.3-1 Svojstva nekih tarnih materijala za mehaničke kočnice

Materijal pd Dozvoljena radna temperatura
Materijal obloge, sastav 
bubnja N/mm2 Tdozv, K Tdozv, C
A sivi lijev čelik 0,15 do 0,2 do 1 473 do 523 200 do 250
Prirodni drvo 0,2 do 0,35 do 0,5 373 100
materijal koža 0,3 do 0,6 do 0,3 373 100
pamučno pletivo 0,3 do 0,4 do 1 373 do 393 100 do 120
sivi lijev
B metalno pletivo, s čel. lijev 0,4…0,5 do 1 523 do 573 250 do 300
Organski bunom, prešano čelik
materijali mineralna ili
0,3 do 0,4 do 1 523 do 573 250 do 300
organska vlakna
C sintermetal na bazi
0,15…0,25 do 1,5 573 do 623 300 do 350
Sinterovani Cu ili Fe
materijali metal-keramika 0,35…0,45 do 0,5 623 do 873 300 do 600
Zbog svojih nedostatnih svojstava, prirodni materijali iz grupe A nemaju danas

praktički nikakvog značaja, pogotovo ne kod strojnog pogona. Kod mehaničkih
kočnica transportnih uređaja kočne obloge se najviše rade iz materijala grupe B. Oni
se sastoje iz osnovnog materijala, punila, veziva i dodataka koji utječu na faktor
trenja. Obloge se iz tog materijala prešaju u podesne oblike, a proizvode se i u obliku
prešanih ili valjanih traka. Glavni osnovni materijali u toj grupi bila su ranije
pamučna vlakna (ferodo-fiber) i azbestna vlakna (ferodo-azbest). Primjena azbestnih
vlakana, zbog opasnosti po zdravlje i strogih uvjeta uporabe je danas napuštena, a
njihovo mjesto zauzimaju metalna vlakna, mineralna i organska vlakna. Kao punila
služe barit (težac), kreda, karbonati, mineralno brašno, metalni oksidi, sulfidi i slično.
Vezivna sredstva su umjetna smola, buna, kaučuk, a dodaci grafita, magnezijevog
oksida, plutenog brašna i slično povećavaju faktor trenja.
3.3.2. Snaga kočenja, specifična snaga kočenja

Djelovanjem normalne sile Fn na papuču kočnice,
koja svojom kočnom površinom Ak=h2b2 leži na l
obodu bubnja polumjera r=D/2, pod pretpostavkom a Fn
jednolike raspodjele pritiska p=Fn/Ak po površini
kočne obloge, ostvaruje se na bubnju moment e
kočenja, slika 3.3-2 Fn F
M k =  Fn r =  pAk r =  p S ,
D
gdje je S =Ak r - polarni statički moment kočne
površine Ak oko osi vrtnje bubnja. 
Snaga kočenja pri brzini vrtnje  kočnog bubnja,
odnosno pri relativnoj brzini v =r između kočne
površine i bubnja iznosi
Pk = M k =  Fn r  =  pAk r = ( pv) Ak , W. (3.3-1) Ak b2
Karakteristika pv = Pk / Ak , W/mm , naziva se
2
specifičnom snagom kočenja (ili trenja) i pokazatelj h2

je toplinskog opterećenja kočnice (uvrstiti p, N/mm2;
Slika 3.3-2 Jednočeljusna kočnica
v, m/s; Ak, mm2).
Za većinu normalno opterećenih kočnica mogu se osnovni parametri kočnice
odrediti na temelju iskustvenih i eksperimentalno utvrđenih dozvoljenih vrijednosti
specifične snage kočenja (pv)d. Prema VDI-Richtlinie 2241, dozvoljena specifična
snaga kočenja za organske kočne obloge kreće se od 3 do 6 W/mm2, a za sinterovane
obloge 1,5 do 2 W/mm2.
Kod kočnica za držanje kao i kod kočnica s malom brzinom vrtnje kočenog
vratila, provjerava se i veličina površinskog pritiska na kočnoj površini.
Za kočnice s više kočnih površina, ukupna kočna površina, prema (3.3-1) treba
biti
Pk M 
Ak  = k k , mm2 , (3.3-2)
(  pv )d ( pv)d
gdje je k- brzina vrtnje na početku kočenja, rad/s. Izraz (3.3-2) jest temeljna
jednadžba za dimenzioniranje kočnica.
Za kočnice u forsiranom pogonu, s velikim toplinskim opterećenjem, potrebno je
pored provjere veličine specifične snage kočenja provesti i detaljniju provjeru porasta
temperature kočnih površina.
3.3.3. Trajanje kočne obloge

Za trajnost kočne obloge pri određenoj snazi Fn
kočenja treba jamčiti proizvođač obloge, deklari-
ranjem koeficijenta trošenja obloge q, cm3/kWh. c1
Koeficijent trošenja utvrđuje se mjerenjem rada
Fn 
kočenja potrebnog da se obloga istroši od debljine c1
nove obloge c1 na dozvoljenu debljinu (c1 – c1).
Ispitivanja se ponavljaju pri različitim snagama D
kočenja, variranjem brzine i pritiska, slika 3.3-3. 
Dozvoljena debljina trošenja obloge, nakon
čega treba oblogu promijeniti, iznosi
c1= 0,8 c1 – za lijepljene obloge, tablica 3.3-3, Slika 3.3-3 Trošenje obloge
c1=(0,5 do 0,66)c1 – za zakivane obloge.
Temeljem provedenih ispitivanja koeficijent trošenja obloge izračuna se tako da se

istrošeni volumen obloge u cm3 podijeli s ukupnim radom kočenja za vrijeme
ispitivanja:
Vi
q= , cm3/kWh , (3.3-3)
Lih Wkh
gdje je Lih – vrijeme ispitivanja u satima;  - brzina vrtnje bubnja, rad/s;
Wkh = 3600Mk=3600Pk, rad kočenja u 1 satu ispitivanja, kNm;
Vis = 2 D ( / 360) b1  c1 , cm3, volumen istrošene obloge, cm3.
Koeficijent trošenja obloge ovisi o uvjetima rada (radnoj temperaturi, radu
kočenja), slika 3.3-4, a pri konstantnoj radnoj temperaturi 1 ovisi o pritisku i obodnoj
brzini na početku kočenja, slika 3.3-5. Zato je približno određivanje trajanja obloge
moguće samo ako se ispitni i pogonski uvjeti podudaraju.
Koeficijent trošenja kod ispitivanja treba biti q  2,5  10-4 cm3/kNm = 0,9 cm3/kWh.
U eksploataciji su vrijednosti q različite, ovisno o uvjetima rada, a u prosjeku
iznose
q = (0,15…0,55) cm3/kWh = (0,4…1,5)10-4 cm3/kNm.
Temeljem ovih iskustvenih vrijednosti može se prema (3.3-3) približno odrediti
trajanje obloge u radu, poznavajući dozvoljeno trošenje obloge c1 i rad kočenja u 1
satu Wkh, tj.
V
Lh = is , h . (3.3-4)
qWkh
Za 2-čeljusnu bubanjsku kočnicu pritom je:
Vis = 2 D ( / 360) b1  c1 , cm3 - dozvoljeni istrošeni volumen;  = 70;
z
c1 - dozvoljeno trošenje obloge, cm; Wkh=  Wki , rad kočenja u jednom satu, kWh;
i =1
Wki - rad i-tog kočenja; z - broj kočenja na sat.
Pri uporabi obloga pretpostavlja se:
1,0
− konstantno usporenje pri kočenju; 0,9
− kočenje do zaustavljanja (podaci ne 0,8
vrijede za regulacijske kočnice); 0,7
− konstantno i ravnomjerno trošenje 0,6
q, cm3/kWh
obloge po cijeloj površini; 0,5

− bez prekoračenja maksimalno 0,4
0,3
dozvoljene radne temperature; 0,2
− obje kočne obloge su jednako pritisnute. 0,1
0
30
25 200
20
150
15
v, m/s 100 p, N/cm2
10
5 50
0
Slika 3.3-4 Ovisnost koeficijenta trošenja Slika 3.3-5 Ovisnost koeficijenta trošenja
obloge o radnoj temperaturi 1 i radu kočenja obloge o brzini i pritisku, uz 1 = konst.
3.3.4. Bubanjske kočnice

Kod mehanizama transportnih uređaja najčešće je u uporabi dvočeljusna
bubanjska kočnica. Jednočeljusna bubanjska kočnica, slika 3.3-2, ne koristi se u
strojnom pogonu, jer uz istu silu kočenja ima upola manji moment kočenja od
dvočeljusne, a pored toga je vratilo bubnja opterećeno velikom silom na savijanje.
3.3.4.1. Princip djelovanja bubanjskih kočnica

Princip djelovanja bubanjskih kočnica pokazan je na slika 3.3-6.
F F F F
a/2 a/2

F12
l2 l2
Fn1 Fn1 D Fn2 F11 D F21
Fn2 F22
l1 l1
a) b)
e e e e
Slika 3.3-6 Dvočeljusna bubanjska kočnica, princip djelovanja
a) s krutom vezom poluge i čeljusti, b) sa zglobnom vezom poluge i čeljusti
a) Kruta veza poluge i čeljusti, slika 3.3-6a)

Moment kočenja i kočna sila izračunaju se iz ravnoteže poluga
l2
F l2 − Fn1l1 −  Fn2e = 0 , a rezultirajuća normalna sila Fn1 = F ,
l1 −  e
l2
F l2 − Fn2l1 −  Fn2e = 0 , a rezultirajuća normalna sila Fn2 = F .
l1 +  e
Vratilo bubnja pritom je opterećeno na savijanje radijalnom silom
Fr = ( Fn1 − Fn2 )2 + (  Fn1 −  Fn2 )2 = ( Fn1 − Fn2 ) 1 +  2 .
Moment kočenja iznosi
D D 1 1  l2 1
M k =  ( Fn1 + Fn2 ) =  F l2  + =  F D , (3.3-5)
2 2  l1 −  e l1 +  e  l1 1 − (  e / l1 )2
a potrebna kočna sila
M k l1   e  
2
F= 1 −     .
 D l2   l1  
 
Bez smanjenja sigurnosti kočenja može se pojednostavljeno računati s
M l
F= k 1, (3.3-6)
 D l2
što je i točan izraz za izvedbu s e=0. Samo kada zglob kočne poluge leži na tangenti
bubnja (e=0), normalne sile postaju jednake (Fn1= Fn2), a vratilo neopterećeno na
savijanje. Kruta veza poluge i čeljusti se praktički više ne primjenjuje.
b) Zglobna veza poluge i čeljusti, slika 3.3-6b) i slika 3.3-7.

Iz ravnoteže poluga slijedi (=tg ; F12=F1sin; F11=F1cos; F22=F2sin; F21=F2cos)
Fl2 − F1 cos   l1 + F1 sin   e = 0 ; F1 sin =Fn1 , za polugu s čeljusti 1,
Fl2 − F2 cos   l1 − F2 sin   e = 0 ; F2 sin =Fn2, za polugu s čeljusti 2,
pa je
Fl2 sin  Fl2 sin 
Fn1 = ; Fn2 = . (3.3-7)
 (l1 cos  − e sin  )  (l1 cos  + e sin  )
S2 F F
S1 a/2 D a/2

F1 F12 Fn2 2
  Fn1 F2 F21
 Fn2 
F11 1
F1
l2 l1 Fn1 F22 F2
F1 F02
F
F01 F01
F02
F2 e e
Slika 3.3-7 Zglobna veza poluge i čeljusti
Zbog zglobne veze, reakcije F1 i F2 prolaze kroz zglob čeljusti pod kutom β.
Veličina toga kuta slijedi iz uvjeta ravnoteže čeljusti i bubnja oko osi bubnja, tj. iz
M k = ( F1 + F2 )sin   ( D + a) / 2 = ( F1 + F2 )sin   D / 2 =  (Fn1+ Fn2) D/2 ,
D
odakle je sin  = sin  .
D+a
Moment kočenja, uzevši u obzir (3.3-7), nakon sređivanja jest
D l tan  l2 tan 
M k =  ( Fn1 + Fn2 ) = F 2 ( D + a) F ( D + a ) , (3.3-8)
2 l1 1 − ( e tan  / l1 )2 l1 1 − (e tan  / l1 ) 2
a potrebna kočna sila
M k l1 1 − (e tan  / l1 )2
F= .
D + a l2 tan 
Bez smanjenja sigurnosti kočenja može se pojednostavljeno računati kao da je
Fn1+ Fn2= Fn, tj. sa
l M k l1 1
M k = F 2 ( D + a) tan  , odnosno F = . (3.3-9)
l1 D + a l2 tan 
Ovaj tip bubanjske kočnice u praksi je uobičajena izvedba.
Moment kočenja Mk, kao i kod prethodne izvedbe, raste s povećanjem e (e > 0), uz
istu kočnu silu F, ali pritom raste i razlika između normalnih sila Fn1 i Fn2, što izaziva
nejednoliko trošenje kočnih obloga i opterećenje vratila na savijanje.
Kočnice se stoga u pravilu izvode s položajem okretišta poluge e  a/2, a veličina
rezultirajuće normalne sile između bubnja i čeljusti kočnice može se u tom slučaju s
dovoljnom točnošću računati prema
Mk
Fn =. (3.3-10)
D
Vratilo bubnja, kao i kod prethodne izvedbe, opterećeno je radijalnom silom
Fr = ( Fn1 − Fn2 ) 1 +  2  0,1Fn , s veličinom Fn prema (3.3-10).
3.3.4.2. Praktičke izvedbe bubanjskih kočnica

Osim o obliku polužja, izgled kočnica ovisi o vrsti upravljanja s kočnicom i
smještaju uređaja za upravljanje. Svaka kočnica ima uređaj za aktiviranje kočnice
(opružni, hidraulički, s utegom) i otkočni uređaj (otkočnik: elektrohidraulički,
elektromagnetski ili hidraulički). Slika 3.3-8 pokazuje izgled kočnice s otkočnim
elektromagnetom i kočnom oprugom, smještenom direktno na čeljusnim polugama.
Sila u opruzi kod ove izvedbe djeluje analogno kočnoj sili F, slika 3.3-6 i slika 3.3-7, tj.
kočna sila jednaka je sili u opruzi, F=Fc.
Elektromagnet, kao otkočni uređaj, djeluje uvlačenjem svoje jezgre dok
elektrohidraulički uređaj djeluje potiskivanjem jezgre, pa je zato i njihov smještaj u
odnosu na polužje različit (otkočni uređaj treba birati po naputku proizvođača).
Kočnica izvedbe B, slika 3.3-9, ima na kutnoj poluzi pored otkočnika smještenu i
kočnu oprugu. Kočna sila F, kojom se stežu čeljusne poluge time se povećala
proporcionalno odnosu krakova, tj. F=Fc lc/l3. Kočna opruga može biti ugrađena i u
samom otkočnom uređaju ili pored njega, na kraku lc=lo.
lo lo
F F Fo
Fc = F l3 l3
h
F
  lc
Fn D Fn Elektro
Fn D Fn
l2 magnet l2 Fc Otkočnik
Fn  Fn Fn (Elektro-
 Fn hidraulički)
l1 Fo h l1
Slika 3.3-8 Bubanjska kočnica A Slika 3.3-9 Bubanjska kočnica B
Tablica 3.3-2 Kočna sila, otkočna sila i prijenosni odnos bubanjske kočnice
Kočnica A Kočnica B Opis
M normalna sila
Fn = k
D  - faktor trenja (0,35; 0,4; 0,45)
l1 l l1 l3 l Fc - potrebna sila u opruzi;
Fc = Fn − G j o ; F = Fc Fc = Fn − Gj o
l2 l3 l2 lc lc Gj – težina jezgre otkočnog uređaja;
Fo – otkočna sila;
l l F ll h ik – prijenosni odnos kočnice;
Fo = Fn 1 3 = n ; ik = 2 o = = 4...15
l2 lo ik l1l3 2  – zračnost na čeljusti;
h - hod otkočnog uređaja.
Napomena uz tablicu: Otkočna sila treba svladati silu u opruzi Fc i težinu pomične jezgre uređaja Gj.
Za kočnicu A: Fo = Gj + Fc l3 lo , za kočnicu B: Fo = Gj + Fc lc lo .
Uvrštenjem značenja Fc iz tablice u gornje izraze dobije se Fo = Fn l1 l2  l3 lo , prema tablici.
Veličina sile u opruzi Fc i otkočne sile Fo ovisi o potrebnom momentu kočenja i

prijenosnom odnosu polužja kočnice. Računanje pojedinih sila za kočnice tipa A i B
pokazuje tablica 3.3-2.
Tablica 3.3-3 Ugradbene mjere bubanjske kočnice, u mm; (DIN 15435)

 Debljina
Dozvoljeno
h0 zračnost novih obloga trošenje
D b1 b2 h1 a1 a2 i d4 zakivanih
min na papuči
c1 c1
 obloga,
200 75 70 155 5 140 145 55 M12 1 8 4
250 95 90 185 5 170 180 65 M16 1,25 8 4
315 118 110 225 5 212 220 80 M16 1,25 10 5
400 150 140 270 10 260 270 100 M20 1,6 10 5
500 190 180 330 10 320 325 130 M20 1,6 12 5
630 236 225 410 10 390 400 170 M24 2 12 5
710 265 255 460 10 440 450 190 M24 2 15 5
lo h 2 = D sin ( /2)
  70 o
b 2  0,36 D
l3
h b1
 lc
l2 Fn D  b2
Fc h2
D
l1 h a1 a1
1
Ak  D2/5
h0
a2 a2 Md4 i
Slika 3.3-10 Ugradbene mjere bubanjske kočnice
Tablica 3.3-4 Dozvoljeni moment i specifična snaga kočenja (pv)d bubanjskih kočnica
D, mm 200 250 315 400 500 630 710
(pv)d , W/mm2 0,75 0,80 0,90 1,0 1,1 1,25 1,35
1500 78 130 - - - - -
Mk doz, Nm 1000 117 195 348 624 - - -
kod brzine
750 - 260 464 832 1430 2580 -
vrtnje, min-1
600 - - 580 1040 1788 3225 4423
Dozvoljeni moment kočenja izračuna se prema (3.3-27), tj.
D2 D2
M k  0, 408 ( pv)d = 3,9 ( pv)d .
k nk
3.3.4.3. Mjere bubnja i kočne obloge

Za dimenzioniranje bubnja kočnice potrebno je poznavati površinu kočne obloge i
površinu bubnja (vanjsku, unutrašnju, bočnu) radi provjere toplinskog opterećenja
kočnice.
Karakteristične dimenzije obloga kočnih papuča su, slika 3.3-10:
b2= 0,355 D; širina obloge; D - promjer bubnja, mm;

  70; obuhvatni kut papuče;
D 
h2 = 2 sin = 0,574 D ; visina obloge;
2 2
2
A11=  Db2 = 0, 434 D 2 ; kočna površina jednog para kočnih obloga;
360
A1 = Ak = b2h2  0,204 D2; računska (projekcijska) površina jedne obloge.
Karakteristike bubnja kočnice na elastičnoj spojci, slika 3.3-12:
b1 = l5  0,375 D ; širina bubnja;

bu = l5 – s1  0,3 D ; unutrašnja širina bubnja;
D1  0,95 D ; unutrašnji promjer bubnja;
Av =A21= Db1  1,178 D2 ; vanjska površina bubnja;
Au =A22 = D1bu  0,895 D2 ; unutrašnja površina bubnja;
D 2
Ab =A23 = 2  1,571D 2 ; bočna površina bubnja;
4
A2 = A21 + A22 + A23  3,644D2 ; ukupna površina bubnja;
Asv = A21 – A11  0,744D2; slobodna vanjska površina;
As = Asv + Au + Ab= A2 – A11  3,21D2 ; ukupna slobodna površina bubnja.
Glavne mjere bubnja dvočeljusne bubanjske kočnice prema DIN 15431 pokazuje
slika 3.3-11 i tablica 3.3-5.
Tablica 3.3-5 Glavne mjere bubnja dvočeljusne

bubanjske kočnice, DIN 15431, mjere u mm
d2
d1, h9 b1 konačna mjera, H7
sirova mjera
min. max.
(160) 60 18 20 40
200 75 22 25 50
250 95 27 30 60
315 118 37 40 80
400 150 51 55 90
500 190 66 70 100
630 236 66 70 110
710 265 85 90 120
(800) 300 95 100 140
Slika 3.3-11 Glavne mjere bubnja 1) Duljinu l, slika 3.3-11, podesiti prema raspoloživoj duljini
kraja vratila, npr. ulaznog vratila reduktora.
Slika 3.3-12 Spojka s bubnjem kočnice:1- dio spojke s bubnjem za kočnicu prema DIN 15431;
2-druga strana spojke; 3-gumeni uložak; 4-svornjak s navojem; 5-podložna pločica;
6-elastična podloška; 7-matica; 8- rascjepka
Tablica 3.3-6 Primjer detaljnih mjera spojke s elastičnim ulošcima i s bubnjem kočnice, mjere
u mm, slika 3.3-12,
D, h9 D1 D2 D3 D4 d, H7 d1, H7 d2 d3 d4 d5 L l1 l2 l3
125 115 70 100 92 14 do 32 16 do 32 50 50 18 8 132 50 80 25
160 147 90 130 120 16 do 40 20 do 40 60 63 18 8 152 60 90 38
200 185 120 160 148 20 do 50 25 do 56 80 90 28 14 187 75 110 40
250 234 145 200 188 25 do 60 32 do 71 100 115 28 14 217 95 120 45
315 293 180 250 238 30 do 70 38 do 80 120 135 50 22 264 120 140 60
400 376 210 290 278 35 do 90 50 do 100 150 170 50 22 324 150 170 60
500 474 300 400 387 50 do 100 65 do 125 170 210 70 32 405 190 210 78
630 600 360 500 484 60 do 125 80 do 160 210 270 70 32 515 240 270 100
710 678 425 560 544 90 do 160 100 do 160 255 270 70 32 540 265 270 100
Nastavak Tablica 3.3-6

Mz nmax1) I 2) masa, broj
D, h9 l4 l5 s1 s2 x svornjaka Opaska
kNcm o/min kgm2 kg
125 24 50 - 15 2 5 4580 0,00675 4,6 6
Dozvoljeno naprezanje u
160 26 60 - 15 2 10 3580 0,0215 8,3 8
svornjaku od savijanja je
200 35 75 - 23 2 20 2860 0,0675 18,5 6
d = 90 MPa.
250 38 95 - 23 2 32 2290 0,185 32,8 8
315 55 120 20 35 4 63 1820 0,60 63,7 6 Dozvoljeni površinski
400 57 150 25 35 4 125 1430 1,575 107 8 pritisak između uloška i
500 80 190 32 43 5 250 1150 5,20 216 6 svornjaka je
630 85 240 40 43 5 500 910 14,75 392 8 pd = 1,6 MPa.
710 85 265 40 43 5 1000 800 23,5 484 12
1) nmax, o/min; najveća dozvoljena brzina vrtnje, izračunata na temelju obodne brzine od 30 m/s.
2) I, kgm2; dinamički moment inercije spojke.
3.3.4.4. Princip djelovanja lamelnih i stožastih kočnica

Lamelne i stožaste kočnice rabe se kod manjih pogonskih elektromotora,
mehanizama za dizanje, i to najčešće kao integrirana cjelina u sklopu kućišta samog
pogonskog motora transportnog uređaja.
Lamelna kočnica
 pv = konst.; p r = p1r1 = konst. → p = p1r1/ r;
p1
p dr dA=2  r dr ;A =  (r12-r22) ;
p2 r
2 r1 F Mk =   pdA  r =  p1 r1  dA =  p1r1 A ;
2 r2 ( A) ( A)
Mk =   p1 r1 (r12 − r22 ) =  p1 r1 A =  p rA ;
r1 r1
A F =  p dA = 2 p1r1  dr = 2 p1r1 (r1 − r2 ) ;
r2 r2
Slika 3.3-13 Lamelna kočnica
Mk r +r r1 + r2
= 1 2; Mk =  F .
F 2 2
Pk
Snaga kočenja Pk = M k = (  pv) A ; A .
(  pv)d
Stožasta kočnica
Fn r1 − r2
F = 2 p1r1 ;
sin 
A =  (r12 − r22 )/ sin  ;

2 F 2r1
r12 − r22
2r2 M k =   p1 r1 =  p1 r1 A =  p rA ;
sin 
Mk  r1 + r2
A = .
F sin  2
Fn
Slika 3.3-14 Stožasta kočnica
3.3.5. Diskovne kočnice

3.3.5.1. Uvod
Diskovne kočnice su po načinu djelovanja aksijalne kočnice, ali čeljust tih kočnica
hvata disk s obje strane, tako da se aksijalna sila na disk, a tim i na vratilo poništava,
slika 3.3-15. Diskovi ovih kočnica, u usporedbi s bubnjem kod bubanjskih kočnica,
imaju manji dinamički moment inercije (60%) i veću dozvoljenu temperaturu tarne
površine, što im je prednost kod pogonskih mehanizama granika koji rade s
povećanom brzinom ili u uvjetima s povećanim toplinskim opterećenjem.
Ugradnjom diskovnih kočnica smanjuju se i ukupne dimenzije pogonskog
mehanizma (30 do 40%) u usporedbi s mehanizmom koji ima bubanjske kočnice.
U slučaju kočenja samo s jednom čeljusti

kočeno vratilo je opterećeno i na savijanje.
Kod manjih motora diskovne kočnice se
ugrađuju u kućište motora.
Slika 3.3-16 pokazuje dijelove diskovne
kočnice kod pogonskih mehanizama
transportnih uređaja, a primjere ugradnje
pokazuje, slika 3.3-17 i slika 3.3-18.
Slika 3.3-15 Diskovna kočnica,

dvočeljusna
Slika 3.3-16 Diskovna kočnica (Demag):

1-kočna čeljust; 2-disk; 3-otkočni uređaj; 4-spremnik ulja; 5-uljovod.
Slika 3.3-17 Primjer ugradnje diskovne kočnice na reduktoru mehanizma dizanja

Slika 3.3-18 Dvočeljusna diskovna kočnica, ugradnja na podnožje mehanizma
Diskovi mogu biti puni i s kanalima za unutrašnje hlađenje. Puni diskovi

predviđeni su debljine 15 i 30 mm, a diskovi s kanalima za unutrašnje hlađenje
debljine 30, 42, 80 i 112 mm.
Diskovi s unutrašnjim hlađenjem odvode veću količinu topline pa se primjenjuju
kod zaustavnih kočnica, osobito onih s povećanim opterećenjem.
Puni diskovi su jeftiniji i kod iste debljine diska mogu akumulirati više topline.
Prikladni su za uporabu kod kočnica za držanje i sigurnosnih kočnica.
Slika 3.3-19 Efikasnost hlađenja

kod bubanjske i diskovne kočnice
Kočna čeljust, slika 3.3-20, sastoji se od pomičnog sklopa otkočnika (1) koji klizi
po dvije vodilice (2) na konzoli (3), fiksno vezanoj na podlogu. Kočenje se ostvaruje s
paketom tanjurastih opruga (4).
Kočna sila može se podešavati s
maticom (5). Trošenje kočne
obloge ovdje se automatski
kompenzira s podešavajućim
uređajem (6), tako da se kočna
sila može smatrati konstantnom
u vijeku trajanja obloge (9). Sila
opruge prenosi se pomoću
potisnog vijka (8). Čeljusti se
otvaraju elektro-hidraulički;
ulje pod pritiskom pomiče klip
(7) koji svladava silu opruge
potiskujući je do graničnog
položaja. Krajnji položaj klipa
može se signalizirati pomoću
sklopke (10). Slika 3.3-20 Kočna čeljust diskovne kočnice (Demag)
3.3.5.2. O momentu kočenja diskovne kočnice
Izvedba: p = Fn /A = konst.

M k = 2   pdA  r = 2 p  r dA = 2 p S ,
rs ( A) ( A)
A S -polarni statički moment površine A
Fn Fn
 (oko osi vrtnje diska); S = A rs ;
d
r2
r1 M k = 2 pArs = 2 Fn rs =  Fn ds ;
 Fn ds = 2 rs
(3.3-11)
Mk
ili =  ds .
Fn
Slika 3.3-21 Diskovna kočnica
Prema (3.3-2) treba biti

Pk
2A  , pa je dozvoljeni moment kočenja za jednu čeljust
(  pv)d
2 A (  pv)d
M k,doz = ;
k
v = k rs ,
A = A1 , površina jedne kočne obloge, tablica 3.3-9,
A = d 2/(20...30) ; DIN 15433,

 / 2 = 0,05 ... 0,2 ; najčešće 0,1 ... 0,15 .
Posebno za A = ( /2) (r12 - r22), tj. za dio kružnog prstena, vrijedi:


S= (r13 − r23 ) ;
3
S 2 1 − (r2 / r1 )3
rs = = r1 ,
A 3 1 − (r2 / r1 ) 2
2  r2 1 
rs = r1  + .
3  r1 1 + r2 / r1 
Moment kočenja u slučaju djelovanja z čeljusti prema (3.3-11) jest
M k = z  Fn ds ,
a dozvoljeni moment kočenja jest
2 A (  pv)d
M k,doz = z .
k
3.3.5.3. Osnovne mjere

Normirane mjere kočnih diskova nerastavljivo vezanih s glavinom, pokazuje
slika 3.3-22 i tablica 3.3-7. Diskovi širine b1 =15 mm izrađuju se samo kao puni
diskovi, širine b1 =30 mm kao puni i s unutrašnjim hlađenjem, a diskovi širine b1 = 42;
80 i 112 mm samo s unutrašnjim hlađenjem.
 d3− 10
d2
d3
l1 1) d4
b1
Slika 3.3-22 Kočni disk, oblik A, DIN 15432
Tablica 3.3-7 Mjere u mm kočnih diskova oblika A, slika 3.3-22
d3 d4
2) 3), 4)
d2 b1 Predmjera Završna mjera
max. 3) min. 2) max.
• 250 15 − − − 140 27 30 • 50 70
• 315  0,2 15 30 − − 175 37 40 • 60 80
355 15 30 − − 200 46 50 • 60 80
•400 15 30 − 80 220 51 55 • 80 90
450 15 30 − − 250 56 60 • 80 100
• 500 15 30 − 80 280 66 70 • 80 100
 0,5
560 15 30 − − 310 75 80 •100 125
•630 15 30 − 112 350 75 80 •100 125
710 15 30 − − 390 95 100 •120 140
•800 15 30 (42) 112 440 95 100 •120 140
900 − 30 (42) − 500 120 125 •140 160
•1000 5) − 30 (42) − 560 120 125 •140 160
1)
Duljina l1 prema raspoloživom završetku vratila; 2)Veličine bez znaka • po mogućnosti izbjegavati;
3)
Opće tolerancije prema DIN 7168-m; 4)Vrijednosti u zagradi preporučljive su za obodne brzine v > 40 m/s;
5)
Za d2 >1000 mm preporučuje se red R 10 prema DIN 323 T.1 sa širinom diska b1=30 mm (za v <40 m/s);
Kočni diskovi rastavljivo vezani s glavinom, slika 3.3-23 i tablica 3.3-8, izrađuju se
širine b1 =30 mm kao puni i s unutrašnjim hlađenjem, a širine b1 =42 mm samo u
izvedbi s unutrašnjim hlađenjem.
Slika 3.3-23 Kočni diskovi rastavljivo vezani s glavinom, oblik B
Tablica 3.3-8 Mjere u mm kočnih diskova oblika B, slika 3.3-23
d8 Stezni
d7
moment
d2 2) b1 3), 4) d6 d9 t po vijku,
H7/f7 Provrt Broj Navoj
Nm
• 315  0,2 30 ⎯ 105 85 10,5 9 M 10 M 10 0,3 51

355 125 105 13 9 M 12 M 12 89
•400 140 115 17 9 M 16 M 16 215
450  0,5 30 ⎯ 146 120 17 12 M 16 M 16
0,4
215
•500 190 160 21 12 M 20 M 20 420
560 190 160 21 12 M 20 M 20 420
•630  0,5 30 ⎯ 205 170 21 12 M 20 M 20 0,5 420
710 230 195 25 12 M 24 M 24 725
•800 260 220 25 12 M 24 M 24 725
900  0,5 30 (42)
260 220 25 12 M 24 M 24
0,5
725
•1000 5) 260 220 25 12 M 24 M 24 725
1)
do 5) kao tablica 3.3-7; 6) Mjere d3 i d4 prema tablica 3.3-7; Za izvlačenje diska kod zamjene,
namijenjena su 3 provrta s navojem d9 pod 120 simetrično raspoređena na promjeru d6;
Vijci d8 su kvalitete 8.8.
Mjere diskovnih pločica i kočnih obloga pokazuje slika 3.3-24 i tablica 3.3-9.
b2 c1
b1 c2
r5 r5
r4 r4
d 2 min
r2 = −2
3 2
a2
r3
a3
a1
r1 2)
e
3
d3 t
b3
Slika 3.3-24 Diskovna pločica sa oblogom, DIN 15433
Tablica 3.3-9 Mjere u mm diskovne pločice s oblogom
d2 1) a2 b2 Težina
Površina jedne
A, cm2 min a1 0
a3 b1 0
b3 c1 c2 d3 r2 r3 r4 r5 t obloge
max kg
–0,2 –0,2
57 250 500 120 126 114 56 64 6 10 8 7 123 75 10 5 4 0,4
80 315 630 140 146 134 66 74 6 10 8 7 155.5 97 16 5 4 0,5
112 355 710 160 166 150 81 89 8 10 8 9 175,5 105 16 5 4 0,7
154 400 800 190 196 180 94 102,5 8 10 8 9 198 115 20 5 5 1,1
214 500 1000 240 246 226 112 120,5 10 12 9,6 11 248 150 25 6 5 1,7
319 630 >1000 298 304 280 125 133,5 12 12 9,6 13 313 200 32 6 5 2,4
451 800 >1000 380 386 362 140 148,5 12 15 12 13 398 278 40 6 5 3,7
1)
Vanjski promjer diska prema DIN 15 432
2)
Efektivni promjer trenja d1=2 r1 i razmak efektivne rezultirajuće sile vidjeti, tablica 3.3-10.
Tablica 3.3-10 Mjere u mm d1 i e za obloge diskovnih kočnica, slika 3.3-24

Površina A, cm2
1)
d2 57 80 112 154 214 319 451
d1 e d1 e d1 e d1 e d1 e d1 e d1 e
• 250 198 93 ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯
• 315 260 126 252 121 ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯
355 300 146 292 141 280 132 ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯
• 400 344 166 334 163 324 155 314 147 ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯
450 394 194 384 188 372 180 362 172 ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯
• 500 442 219 434 213 420 205 410 198 406 191 ⎯ ⎯ ⎯ ⎯
560 ⎯ ⎯ 494 243 480 236 468 228 464 221 ⎯ ⎯ ⎯ ⎯
• 630 ⎯ ⎯ 564 278 550 271 538 263 534 256 512 245 ⎯ ⎯
710 ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ 628 311 616 303 610 297 590 385 ⎯ ⎯
•800 ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ 706 349 698 342 678 330 676 321
900 ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ 796 392 776 380 772 372
1000 ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ ⎯ 894 442 874 430 868 422
1)
Vrijednosti bez znaka • po mogućnosti izbjegavati
y b1
xT
r4 r4
2 4
A4
y2 = y4
r2=d2min/2-2
A5 
O T 5
a1
 1 x
A1
r3
A2
r1= rS
A3 e
Slika 3.3-25 Računanje geometrijskih karakteristika kočne obloge
Računanje geometrijskih karakteristika kočnih obloga, slika 3.3-25 i 3.3-24, može

se provesti analogno postupku pokazanom kod analize presjeka kuka, poglavlje
2.4.1.5, slika 2.4-7.
Površina i-tog segmenta je
2
Ai = 2r0  ( yc + r0 sin  ) ( − sin  ) d  ,
1
a statički moment i-te površine segmenta oko vertikalne osi y izračuna se

integracijom prema
2 2
Si =  x d A =2r0  ( yc + r0 sin  )( xc + r0 cos  ) ( − sin  ) d  .
1 1
Obloga istoga oblika i površine (A, cm2) može se montirati na diskove različitih
promjera, tablica 3.3-9 i 3.3-10, i to:
za A = 57 → d2= 250 do 500; za A=80 → d2= 315 do 630;

za A=112 → d2= 355 do 710; za A=154 → d2= 400 do 800;
za A=214 → d2= 500 do 1000; za A=319 → d2= 630 do >1000;
za A=451 → d2= 800 do >1000.
Pripadni polumjer r2 obloge pritom je r2 = d2min/2-2, mm, slika 3.3-25 i tablica 3.3-9.
Stoga, pri izboru diskovne kočnice treba odabrati optimalnu kombinaciju promjera
diska d2 i površinu obloge A.
Geometrijske karakteristike normiranih obloga ili obloga koje nisu obuhvaćene

spomenutom normom mogu se izračunati kako slijedi, slika 3.3-25:
a) Mjere. Odabrati mjere a1, b1, r2, r3, r4.
b) Površina obloge
Definirati koordinate točaka 1, 2, 4 i 5, kutove  i  , izračunati površine
segmenata A1 do A5 i ukupnu površinu.
y r −b
x1 = r2 ; y1 = 0 ; y2 = a1 / 2 − r4 ;  = arcsin 2 ;  = arccos 2 1 ;
r2 − r4 r3
x2 = r2 − (r2 − r4 )cos  ; x4 = b1 − r4 ; y4 = y2 ; x5 = r2 ; y5 = 0 ;
 −
A1 = 2r2  ( y1 + r2 sin  )( − sin  ) d  = r22 ( − sin   cos ) ;

 /2
A2 = 2r4  ( y2 + r4 sin  )( − sin  ) d  =
 −
= a1 r4 cos  − r42 2cos  − ( / 2 −  ) − sin   cos   ;
A3 = a1 ( x4 − x2 ) = a1 b1 − (r2 + r4 ) + (r2 − r4 )cos   ;
0
A4 = 2r4  ( y4 + r4 sin  )( − sin  ) d  = a1 r4 − 2 r42 +  r42 / 2 ;
 /2
 −
A5 = 2r3  ( y5 + r3 sin  ) ( − sin  ) d  = r32 (  − sin   cos  ) ;

A = A1 + A2 + A3 + A4 − A5 .
c) Težište obloge
Izračunati statički moment površine Sy oko osi y i zatim udaljenost težišta xT od
osi y: xT = Sy/A.
 −
( y1 + r2 sin  )( x1 + r2 cos )( − sin  ) d  = r23   − cos  sin  − 
2
S1 = 2r2  sin 3  ;
  3 
 /2
S2 = 2r4  ( y2 + r4 sin  )( x2 + r4 cos )( − sin  ) d  =
 −
=
r4
12
3 a1 (−2 r2 + r4 ) + 2 r4  −7 r4 + 3 r2 (2 +  − 2  ) +
+ 4 2 a1 r2 + r4  r4 ( − 2  ) − r2 (4 +  − 2  )  cos   + 4 ( a1 − 2 r4 ) ( −2 r2 + r4 ) cos 2 +
r r
2 4
r 2 
+  4 6 r2 cos  + 5 r4 − 3 r2 − (3 r2 − r4 ) cos 2  sin   ;
6 
 x −x 
S3 =  x2 + 4 2  A3 ;
 2 
0
S4 = 2r4  ( y4 + r4 sin  )( x4 + r4 cos )( − sin  ) d  =
 /2
= r4 a1 (b1 − r4 / 2) + r4 (5 / 3 −  / 2) r4 − (2 −  / 2) b1  ;
 −
S5 = 2r3  ( y5 + r3 sin  )( x5 + r3 cos ) ( − sin  ) d  =

 2 
= r32  r2 (  − sin   cos ) − r3 sin 3  ;
 3 
Sy = S1+ S2+ S3+ S4- S5 .

Sy
Položaj težišta: xT = .
A
d) Efektivni promjer trenja d1= 2r1 i razmak rezultirajuće sile e ovise o promjeru
diska d2. Vanjski polumjer tarne površine jest
rv = d2 / 2 − 2 , mm, a unutrašnji ru = rv − (r2 − r3 ) , slika 3.3-25.
r +r
Efektivni polumjer trenja jest r1 = rS = v u ,
2
a razmak rezultirajuće sile (udaljenost težišta obloge od osi vrtnje diska) iznosi
e = rv − xT = d2 / 2 − 2 − xT .
Moment kočenja ovisi o broju kočnih površina z1 i o veličini rezultirajuće stezne

sile Fn, a računa se iz
M k = z1  Fn d1 / 2 .
Dozvoljeni moment kočenja jest
(  pv1 )d A
M k,doz = z1 .
1
U nedostatku drugih podataka mogu se koristiti vrijednosti (  pv1 )d , tablica 3.3-4,
dok je A radna površina kočne obloge, tablica 3.3-9. Za toplinski jako opterećene
diskove treba dokazati da srednja temperatura kočne površine ne prelazi 350 oC.
3.3.6. Proračun kočnica

3.3.6.1. Kočnice za držanje
U slučaju kada kočnica djeluje samo u stanju mirovanja, ostvareni moment
kočenja s minimalnim mogućim faktorom trenja treba biti veći od momenta tereta,
uključujući i sva dinamička djelovanja (npr. dinamičke sile uslijed vibracija kod
dohvatnika). Iz sigurnosnih razloga ovdje se ne uvrštava adhezijski faktor trenja 0.
Pri tome je potrebno paziti na ispravno dimenzioniranje svih prijenosnih elemenata
između kočnice i mjesta djelovanja tereta.
Treba biti ispunjen uvjet da stvarni moment kočenja bude veći od potrebnog,
Mk,stv  Mk,potr, a ukoliko nije drugačije dogovoreno tada vrijedi
Mk,stv  2 Mk,potr .
Najmanji faktor trenja u mirovanju može se utvrditi i eksperimentalno. U
proračun se uvrštava najmanja vrijednost, prema DIN 15436.
3.3.6.2. Zaustavne kočnice
Kod zaustavnih kočnica računa se sa srednjim faktorom trenja m, prema
podacima proizvođača kočnih obloga i tehničkim zahtjevima sukladno DIN 15436.
Uvjeti ispitivanja kočnih obloga i pogonski uvjeti ne smiju značajnije odstupati s
gledišta glavnih utjecajnih čimbenika. Faktor trenja ovisi o sastavu materijala obloge,
a većinom iznosi od 0,35 do 0,45, tablica 3.3-1.
3.3.6.3. Moment kočenja

O veličini momenta kočenja
Moment kočenja zaustavne kočnice sastoji se od dva
dijela: statičkog momenta Mst, koji treba biti u ravnoteži
s reduciranim momentom statičkog opterećenja od
tereta i/ili drugih vanjskih sila koje bi mogle pokrenuti
mehanizam iz stanja mirovanja i dinamičkog momenta
(Mdin) potrebnog za usporenje masa u gibanju.
Dinamički moment sastoji se od momenta usporenja
rotacijskih masa (Mrot) i translacijskih masa (Mtr), tako
da je:
Mk = Mst + Mdin = Mst+ Mrot + Mtr, Nm . (3.3-12)
Rad kočenja je rad ostvaren s momentom kočenja
Mk za vrijeme kočenja. Od početka kočenja do
zaustavljanja, rad kočenja jednak je sumi kinetičke
energije svih masa na početku kočenja i ostvarene
razlike potencijalne energije za vrijeme kočenja, uzevši
u obzir i gubitke u prijenosnom mehanizmu. Tako je u
slučaju kočenja pri spuštanju tereta, slika 3.3-26:
I rot 2 mt v 2
Wk = M k = + k + Qhk , (3.3-13)
2 2
Slika 3.3-26 Kočenje pri
gdje je:  =tz/2, prijeđeni kut kočenog vratila od spuštanju tereta
početka do kraja zaustavljanja; , brzina vrtnje kočenog
vratila, na početku kočenja; h = vtz/2, put tereta od početka do kraja zaustavljanja;
v=v1=/imd, brzina tereta na početku kočenja; tz, vrijeme zaustavljanja; Irot, reducirani
moment inercije rotirajućih masa na kočeno vratilo; imd=/v, prijenosni odnos
mehanizma dizanja. Nakon sređivanja izraza (3.3-13) slijedi
 m  v   I 
M k =  I rot + 2t k  + Q k = I red + M st = M st 1 + red  , (3.3-14)
 im  tz 
 tz  M st tz 
2
v 
gdje je I red = I rot + mtr  1  k , reducirani moment inercije na kočeno vratilo svih
 1 
v
masa u pokretu; M st = Q k , reducirani moment na kočenom vratilu od tereta.

Izraz (3.3-14) može se analizirati
u bezdimenzionalnom obliku
Mk I  M
= 1 + red = 1 + din .
M st M st tz M st
Ilustracija ovisnosti potrebnog
momenta kočenja o vremenu
zaustavljanja tz pokazana je
grafom funkcije Mk/Mst, slika
3.3-27. Za točno crtanje grafa
funkcije potrebno je znati
veličinu Ired/Mst stvarnog
mehanizma. Vrijeme kočenja kod
mehanizama dizanja kreće se Slika 3.3-27 Ovisnost potrebnog momenta kočenja o
najčešće od 0,8 do 1,5 s. vremenu zaustavljanja
Statički moment od tereta i ustaljenih otpora gibanju (otpori trenja i vjetra), Mst
a) Mehanizmi vožnje
Moment Mst iznosi:
1
M st =   ( G + Q )  sin   Wvj − Wv  k , Nm. (3.3-15)
m i
Pri tome je:
+(G+Q) sin, kod kočenja na nizbrdici; – (G+Q) sin, kod kočenja na uzbrdici; + Wvj
kod kočenja s vjetrom u leđa; – Wvj kod kočenja protiv vjetra; Wv, otpori vožnje; k,
stupanj korisnosti u kočnom stanju; imv = ired/rkot, prijenosni odnos mehanizma vožnje;
rkot, polumjer kotača; ired, prijenosni odnos reduktora; G, vlastita težina; Q, nazivni
teret.
Najveći moment kočenja, prema tome, treba ostvariti u slučaju kočenja na
nizbrdici s vjetrom u leđa:
r
M st,max = ( G + Q )  sin  + Wvj − Wv  kot k , Nm . (3.3-16)
ired
Kod kočenja u zatvorenom prostoru nema utjecaja vjetra. Ukoliko nije drugačije
utvrđeno može se pretpostaviti horizontalna staza.
Kod horizontalne staze s vjetrom u leđa, moment Mst iznosi:
( r
)
M st = Wvj − Wv kot k , Nm .
ired
(3.3-17)
Pri tome treba paziti da je moment koji se prenosi na kotače manji od momenta
proklizavanja kotača (izračunat u pravilu s minimalnim opterećenjem kotača).
b) Mehanizmi dizanja
Statičko opterećenje kočenog vratila Mst može se općenito izračunati kao:
v r Q
M st = Q k = Q b k = k , Nm , (3.3-18)
 iredik imd
gdje je: imd =/v=ired ikol/rb – prijenosni odnos mehanizma dizanja;
v – brzina dizanja; Q = (mter + mo)g –nazivni teret; rb – polumjer bubnja.
Kod potpuno opterećenog motora za dizanje tj. kada je potrebna snaga za dizanje
jednaka nazivnoj snazi motora Pn, može se statičko opterećenje kočnice izračunati iz:
P
M st = M n  2 = n  2 ,

pod uvjetom da je ukupni stupanj korisnog djelovanja mehanizma dizanja u radnom
() i kočnom stanju (k), približno jednak.
c) Drugi pogonski mehanizmi

Za druge mehanizme potrebno je statički moment Mst izračunati odgovarajućom
redukcijom sila trenja i vjetra na vratilo kočnice.
Potrebno je u obzir uzeti sva statička opterećenja koja djeluju na vratilo kočnice,
pri čemu se u obzir uzima onaj moment Mst koji je najveći.
Dinamički moment Mdin

a) Moment zbog usporenja rotacijskih masa Mrot
Općenito, moment usporenja rotacijskih masa jest
d
M rot = I rot = I rot ,
dt
a pri konstantnom kutnom usporenju z =/tz ,
 1 − 2 I rot ( n1 − n2 )
M rot = I rot , odnosno M rot = I rot ili M rot = , (3.3-19)
tz tz 9,55 tz
1, 2 - početna i konačna brzina vrtnje pri kočenju, rad/s ili n1, n2, o/min.
Reducirani moment inercije rotirajućih masa prijenosnog mehanizma može se
uvrstiti s
I rot  (1,1do1,15) ( I M + IS ) ,
IM, IS – momenti inercije rotora motora i spojke s bubnjem kočnice.
b) Moment zbog usporenja translacijskih masa Mtr

Kod mehanizama vožnje, moment kočenja potreban za usporenje translacijskih
masa izračuna se redukcijom inercijske sile ukupne translacijske mase na kočeno
vratilo:
v r m a
M tr = mtr az k = mtr az kot k = tr z k , Nm; az = v/tz .
 ired imv
Ako se s kočnicom smanjuje brzina s v1 na v2, onda prethodni izraz ima oblik:
v −v r
M tr = mtr 1 2 kot k ili (3.3-20)
tz ired
2
 r   − 2
M tr = mtr  kot  1 k , Nm. (3.3-21)
 ired  tz
U slučaju više kočnica ili ekscentrične raspodjele opterećenja, potrebno je utvrditi
odgovarajuću raspodjelu momenata kočenja.
Kod mehanizama za dizanje postupak je jednak, tj. moment kočenja potreban za
usporenje mase tereta i zahvatnog sredstva izračuna se redukcijom inercijske sile
ukupne translacijske mase mtr=mter+mo na kočeno vratilo, pa vrijedi
v r m a
M tr = mtr az k = mtr az b k = tr z k ili (3.3-22)
 iredik imd
 r   1 − 2
2
M tr = mtr  b  k , Nm . (3.3-23)
 iredik  tz
U pravilu, najčešće je dovoljno uzeti utjecaj inercijske sile tereta prilikom kočenja
tako da se statičko opterećenje kočnice poveća 10%, pa u tom slučaju vrijedi za
kočenje pri spuštanju:
Mk = 1,1 Mst+ Mrot . (3.3-24)
Za ostale pogonske mehanizme potrebno je dinamički moment kočenja
translacijskih masa Mtr odgovarajuće izračunati i reducirati na kočeno vratilo. U obzir
se uzima onaj smjer gibanja koji daje najveći potrebni moment kočenja.
3.3.6.4. Približno određivanje momenta kočenja

Moment kočenja zaustavnih kočnica može se odrediti i približno, na temelju
iskustva s uporabom kočnica u proizvodnim pogonima:
M k   k M st , (3.3-25)
gdje je k - faktor sigurnosti (povećanja statičkog momenta) potreban za usporenje
masa u gibanju. Ovisno o vrsti pogonskog mehanizma i mjestu primjene, faktor vk
iznosi, tablica 3.3-11.
Tablica 3.3-11 Približno određivanje momenta kočenja, M k   k M st
vk Vrsta mehanizma, primjena
1,3 do 1,5 ručni pogon
1,5 do 1,75 mehanizmi vožnje, okretanja i promjene dohvata
1,75 do 2,5 mehanizmi dizanja na električni pogon (laki do vrlo teški uvjeti rada)
2,0 do 4,0 s teškim zahvatnim sredstvom (grabilica, magnet), granici u ljevaonicama i sl.
3.3.6.5. Promjer bubnja

Osnova za određivanje promjera bubnja kočnice je dozvoljena veličina specifične
snage trenja (pv)d, W/mm2, prema (3.3-2), tablica 3.3-4, koja se temelji na praktičnim
iskustvima, osobito na visoko opterećenim zaustavnim kočnicama mehanizama za
dizanje u proizvodnim pogonima.
Vrijednosti (pv)d i dozvoljeni momenti kočenja, tablica 3.3-4 utvrđeni su za
zaustavne kočnice u pogonima željezara i valjaonica, zbog smanjenja broja izvedbi i
jednostavnijeg održavanja, za najnepovoljnije slučajeve opterećenja kod kočnica
mehanizama za dizanje, sa z  60 kočenja na sat. Dozvoljeni moment kočenja Mk,doz
izračuna se prema jednadžbi (3.3-27).
Za ostale slučajeve primjene mogu se dozvoliti i veće vrijednosti (pv)d, ukoliko je
to potvrđeno dovoljnim iskustvom proizvođača kočnica i postrojenja.
Potrebna kočna površina prema (3.3-2) je

M 
Ak  k k , mm2 ; ( Mk, Nm; p, N/ mm2; v, m/s; k, rad/s).
( pv)d
Za dvočeljusnu bubanjsku kočnicu, površina jedne obloge jest Ak=b2h2  0,204D2, a
ukupna površina je Ak = 2Ak= 0,408 D2. Uvrštenjem ove površine u (3.3-2) slijedi
M k 5 M k
D  2, 451  , (3.3-26)
( pv)d 2 ( pv)d
odnosno
D2 D2
M k  0, 408 ( pv)d = 3,9 ( pv)d , (3.3-27)
k nk
gdje je nk - brzina vrtnje na početku kočenja, 1/min.
Pritisak na oblozi papuče kočnice iznosi

F Fn Fn Mk
p= n   5 = 5 , N/mm2.
Ak 0, 204 D 2
D 2
D 3
Površinski pritisak kočne obloge također ne smije prijeći dozvoljenu granicu,

posebno kod kočnica za držanje, koje imaju veliki moment kočenja. Uz dozvoljeni
pritisak pd, tablica 3.3-1, promjer bubnja treba biti
4,902M k 5M k
D3 3 . (3.3-28)
 pd  pd
3.3.6.6. Provjera vremena kočenja i dodatnog puta kočenja
Za mehanizme vožnje, put u mrtvom vremenu t0 (vrijeme reagiranja) računa se
pojednostavljeno, slika 3.3-28:
s0 = v1t0 ,
tako da je ukupni put od uključenja kočenja do zaustavljanja:
 t 
suk = v1  t0 + z  . (3.3-29)
 2
v, m/s
v1
s0 sz
t, s
t0 tz
Slika 3.3-28 Računanje puta kočenja
Vrijeme zaustavljanja kočnice dobije se iz uvjeta dinamičke ravnoteže, iz (3.3-14):

I red I ( − 2 ) I red n1 − n2
tz = , odnosno pri kočenju s 1 na 2: tz = red 1 = , (3.3-30)
M k  M st M k  M st 9,55 M k  M st
2
G + Q  rkot 
gdje je I red = I rot +   k . Pritom se statički moment Mst uvrštava u
g  ired 
apsolutnom iznosu.
Za mehanizam dizanja, pri kočenju prema gore, kada moment kočenja i statički
moment djeluju u istom smjeru, vrijeme zaustavljanja je
2
I red Q r 
tz = ; I red = I rot +  b  k . (3.3-31)
M k + M st g  iredik 
Mjesto namještanja krajnje sklopke dizanja, računa se približno prema jednadžbi
(3.3-29).
Pri kočenju kod spuštanja, za vrijeme i put kočenja vrijedi, slika 3.3-29.
Put tereta u mrtvom vremenu (vrijeme reagiranja kočnice) iznosi:
1
s0 =  t0  (v1 + v1, ) . (3.3-32)
2
 r 
Budući da je brzina tereta proporcionalna brzini vrtnje motora  v = b   slijedi
 iredik 
1,
da je v1, = v1  , pa je put tereta za vrijeme samog zaustavljanja
1
1, tz
sz = v1   , (3.3-33)
1 2
a ukupni put koji prijeđe teret od uključenja kočenja, slika 3.3-29,
v1  t0   tz  1, 
suk = s0 + sz = 1 + 1 +    . (3.3-34)
2   t0  1 
v’1 v
v1
s0 sz
t
t0 tz
Slika 3.3-29 Put kočenja pri spuštanju tereta
Povećana brzina, do koje dolazi pri kočenju kod spuštanja tereta u vremenu
reagiranja kočnice t0, posljedicom je ubrzavanja mehanizma pod djelovanjem tereta.
Uvjet dinamičke ravnoteže na pogonskom vratilu je I red 0 = M st , pri čemu je
1, − 1 I red (1, − 1 )
0 = , pa slijedi M st = , i odatle
t0 t0
M st t0
1, = 1 + , (3.3-35)
I red
2
v  v
gdje je I red = I rot + mtr  1  k ; M st = Q k , prema (3.3-18).
 1  
Vrijeme zaustavljanja od brzine vrtnje 1, izračuna se iz
I red 1,
tz = . (3.3-36)
M k − M st
Za ostale pogonske mehanizme proračun se provodi analogno pokazanom
postupku.
Općeniti način računanja puta kočenja definira, slika 3.3-30
t1 +t0 t2
suk = s0 + sz =  f ( t ) dt +  f ( t ) dt .
t1 t1 +t0
dt
v, m/s
v1 v=f(t)
s0 sz
t, s
t0 tz
t1 t1+t0 t2
Slika 3.3-30 Općenito računanje puta kočenja
3.3.6.7. Rad kočenja

Rad kočenja Wkh jednak je sumi
v
kinetičke i potencijalne energije koju na put
sebe preuzima kočnica tijekom jednog v1= vk zaustavljanja
sata. Taj rad je određen s momentom ce
kočenja Mk, Nm; kutom što ga prijeđe
kočeno vratilo odnosno bubanj kočnice h, put tereta kod
tijekom jednog kočenja k, u radijanima, regulacijske kočnice sz
i brojem kočenja u jednom satu z. U
slučaju jednakog rada kočenja pri t
svakom kočenju, vrijedilo bi treg tz
Wkh = M kk z , Nm , (3.3-37)

Slika 3.3-31 Određivanje puta tereta kod
a) Za regulacijske kočnice, slika 3.3-31, kočenja
je
k = 1treg ; treg = h / v1 ,
gdje je h - visina spuštanja, m; v1 - brzina spuštanja tereta, m/s; 1 - brzina vrtnje
vratila kočnice, rad/s.
Rad u jednom kočenju regulacijske kočnice jest
h
Wk = M kk = M k1treg = M k1
.
v1
No, kako je snaga kod kočenja M k1 = Qv1k , to je Wk = Qhk , a rad kočenja u 1 satu
z
Wkh = k  Qi hi , Nm , (3.3-38)
i =1
što je suma potencijalne energije tereta spuštanih u 1 satu.
b) Za zaustavne kočnice je
- pri kočenju kod spuštanja tereta
z I 2 
Wkh =   red 1 + Qi sz,ik  , Nm (3.3-39)
i =1  2 
 
vt
gdje je sz,i = 1 z,i , put kočenja, m; v1, brzina tereta na početku kočenja, m/s;
2
1=v1 imd, brzina vrtnje vratila kočnice na početku kočenja, rad/s; imd =ω/v, prijenosni
odnos mehanizma dizanja (odnos brzine vrtnje vratila kočnice i brzine tereta);
2
Q  v1 
I red = I rot + i   k , reducirani moment inercije rotacijskih i translacijskih masa, kgm2.
g  1 
Rad kočenja zaustavne kočnice izračuna se iz
z z t 1tz,i
Wkh =  M k k,i =  M k 1 z,i ; k,i = . (3.3-40)
i =1 i =1 2 2
Kada su pri svakom kočenju moment kočenja i brzina pri početku kočenja
jednaki, rad kočenja jednak je
 1tzh
Wkh = M k , Nm , (3.3-41)
2
z
gdje je tzh =  tz,i , vrijeme zaustavnog kočenja u jednom satu.
i =1
Vrijeme kočenja izračuna se iz
 Q I red 1
M k = I red 1 + i k ; tz,i = . (3.3-42)
tz,i imd M k − kQi / imd
- pri kočenju kod dizanja tereta
z I 2 Q s 
Wkh =   red 1 − i z,i  , Nm , (3.3-43)
i =1  2  

2
Q v  I red 1
uz I red = I rot + i  1  ; tz,i = .
g  1  M k + Qi / (imd )
- kod mehanizama vožnje, pri kočenju na ravnoj podlozi, je općenito

z I 2 
Wkh =   red 1 − Wv,i sz,ik  , Nm , (3.3-44)
i =1  2 
 
gdje je Wv,i, otpor vožnje kod kočenja s i-tim teretom Qi , kgm2.
3.3.6.8. Provjera zagrijavanja kočnica

Kod normalnih pogonskih uvjeta općenito nije potrebna provjera na zagrijavanje.
Ova provjera se vrši u posebnim slučajevima, primjerice kod mehanizama za dizanje
s velikim brzinama spuštanja (granici u pogonima za termičku obradu - poboljšanje
čelika), kod granika za forsirani pogon s grabilicom te kod regulacijskih kočnica.
Kod kontrole kočnica na zagrijavanje pretpostavlja se:
- da je temperatura bubnja (ili diska) i obloge jednaka,
- da se toplina odvodi s površine bubnja (ili diska),
- da kočna obloga nema utjecaj na odvođenje topline,
- da je okolni zrak u stanju mirovanja.
Kočenjem se kinetička i potencijalna energija pretvaraju u toplinu. Nastala toplina
odvodi se:
- zračenjem,
- slobodnim strujanjem zraka (kod mirovanja kočnice),
- prisilnim strujanjem zraka (u radu kočnice).
Najveći dio topline odvodi se prisilnim strujanjem, pa je prema nekim propisima
(DIN 15434) dozvoljeno zanemariti odvođenje topline zračenjem i slobodnim
strujanjem. Rezultat provjere zagrijavanja pritom je na strani veće sigurnosti.
Dozvoljene temperature
Pri proračunu zagrijavanja kočnica mogu se koristiti pojednostavljeni postupci
kojima se dobivaju temperature zagrijavanja veće od onih u stvarnosti ili
eksperimentalno utvrđenih. Razlika rezultata ne smije biti prevelika, pa treba biti:
rač − mjer
Δ= 100  0, % .
rač
Ukoliko je  > 25% treba preispitati pojednostavljene pretpostavke i uzeti u obzir i
zanemarene veličine. Općenito se rezultati proračuna i eksperimentalni rezultati
trebaju što više podudarati, s time da razlika bude  0.
Najčešće vrste kočenja su, slika 3.3-32:
- jednokratno kočenje,
- dugotrajno kočenje (rijetko),
- isprekidano kočenje (najčešće).
Tablica 3.3-12 Smjernice za dozvoljene temperature, slika 3.3-32

Značenje i oznaka Dozvoljena vrijednost Vrsta kočenja
20 C, za normalne uvjete
temperatura okoline,  zaustavno
60 C, za povišenu temperaturu
≤ 150 C, na bubnju
radna temperatura,  učestalo i dugotrajno kočenje
≤ 350 C, na disku
≤ 200 C, na bubnju
vršna temperatura, s učestalo kočenje
≤ 450 C, na disku
≤ 300 C, na bubnju jednokratno kratko kočenje
vršna temperatura, o
≤ 700 C, na disku (prisilno kočenje)
Mjerenje temperature  s i o provodi se prema DIN 15436.
Dozvoljene vrijednosti za o mogu se uvrstiti u proračun samo ako je prikladnost materijala kočnog para
eksperimentalno dokazana. Maksimalna temperatura za o se ne smije prekoračiti. Faktor trenja obloge ne smije
pritom znatnije opasti.

0 trajno kočenje
v
1
učestalo zaustavljanje
jednokratno kratko kočenje

(i prisilno kočenje)
2 temperatura okoline
t
Slika 3.3-32 Zagrijavanje kočnica, tijek promjene temperature
Provjera zagrijavanja bubanjske kočnice

Količina topline koja se može odvesti prisilnim strujanjem jednaka je
Wpr =   T   pr  Apr , W , (3.3-45)
Apr = Av + Au + Ab = 3,644 D2, vidi poglavlje 3.3.4.3.,  =ED/100,
 pr = 7 ,14v0,78 , W/(m2K) - za okolinu u mirovanju i za v0,8 m/s, DIN 15434.

Uvrštenjem v = 1D/2, po pojedinim površinama bubnja je, poglavlje 3.3.4.3:
- za vanjsku površinu
0,78
 D
 pr Av = 7,14  1  1,18D 2 = 4,9 10,78 D 2,78 , W/K .
 2
- za unutrašnju površinu
0,78
 D 
 pr Au = 7,14  1 1   0,895D 2 = 3,57510,78 D 2,78 .
 2 
- za bočnu površinu
D /2
 pr Ab = 2  7,14 (1r )
0,78
 2 rdr = 4, 710,78 D 2,78 .
0
Po ukupnoj površini je
 pr Apr = 13,17510,78 D2,78 ,
pa je toplina odvedena prisilnim strujanjem
Wpr = 13,175   T  10,78 D2,78 , W . (3.3-46)
Za vrijeme mirovanja bubnja odvodi se toplina slobodnim strujanjem, pa je

Wsl = sl Asl T (1 −  ) , W , (3.3-47)
sl  5,8 , W/(m2K); za bubanj u mirovanju ili za v < 0,8 m/s, DIN 15434;
Asl  3,21D2, vidi poglavlje 3.3.4.3;
Wsl = 18,62 D2 T (1-τ), W. (3.3-48)

Toplina odvedena zračenjem iznosi
 T  4  T  4 
Wz = ( c1 Asv + c2 Ab )  1  −  2   , W, (3.3-49)
 100   100  
c1 = 1,6 , W/(m2, K4) - za svijetlu (vanjsku) površinu bubnja;
c2 = 5,0 , W/(m2, K4) - za tamnu (mat) površinu;
Asv  0,744D2 , m2 - slobodna vanjska površina, poglavlje 3.4.4.3;
Ab 1,571D2 , m2 - bočna (mat) površina.
Odakle je
 T + T 4  T 4 
Wz  9 D  2
2
 −
2
  , W, (3.3-50)
 100   100  
T = T1 - T2 , K ; T1, temperatura obloge, K; T2, temperatura okoline, K.
Ukupno odvedena toplina treba biti veća ili jednaka radu kočenja u 1 satu, tj.
( )
Wkh  Wpr + Wsl + Wz  3600 = 3600 Wsek ;
Wsek = 13,175 T 10,78 D2,78 + 18, 62 D2 T (1 −  ) + Wz , Nm . (3.3-51)

Kočnica je toplinski ispravno dimenzionirana ukoliko temperatura obloge T1 ne
prekorači dozvoljenu temperaturu materijala obloge, tj. mora biti
T1  Tdoz , odnosno T  Tdoz − T2 = Tdoz .
Za normiranu bubanjsku kočnicu treba stoga biti
Wkh
 Tdoz D2 13,175 (1D ) + 18, 62 (1 −  )  + 9 D2 ( (T2 + Tdoz ) /100 ) − (T2 /100 ) 
0,78 4 4
3600    
odnosno
Wkh
3600   
4

 D2 T  22, 62   v0,78 + 18, 62(1 −  )  + 9 ( (T2 + T ) /100 ) − (T2 /100 )  , (3.3-52)
4

a promjer bubnja
Wkh / 3600
D .(3.3-53)
Tdoz [ 22, 62 v0,78 + 18, 62(1 −  )] + 9{[(T2 + Tdoz ) /100]4 − (T2 /100)4 }
Zanemari li se toplina odvedena zračenjem, vrijedi
Wkh / 3600
D , (3.3-54)
Tdoz [ 22, 62 v0,78 + 18, 62(1 −  )]
a za poznati promjer bubnja porast temperature iznosi
Wk / 3600
T = , (3.3-55)

D  22, 62 ( v )
2 0,78 
+ 18, 62 (1 −  )
 
odnosno uz v = k D / 2 ,
Wk / 3600
T = . (3.3-56)
D 2 13,175 (k D ) + 18, 62 (1 −  ) 
0,78
 
Postupak za provjeru zagrijavanja bubanjske kočnice:

- odabrati (pv)d i Tdoz (tablica 3.3-4. i tablica 3.3-12);
- prema poglavlju 3.3.6.7 izračunati rad kočenja u 1 satu Wkh;
- prema (3.3-26) izračunati potrebni promjer D, odabrati normirani promjer;
- prema potrebi ponoviti postupak, ako promjer i ( pv)d nisu u skladu s
tablica 3.3-4;
- izračunati pripadnu brzinu v = 1D/2;
- prema (3.3-53) provjeriti da li promjer zadovoljava, ukoliko da, promjer je
ispravno odabran;
- ukoliko ne, uzeti sljedeći veći normirani promjer i ponoviti postupak.
Za ostale oblike i bubnjeva kao i diskova kočnica postupak je identičan ali su
druge veličine površina.
3.3.7. Primjer
Dimenzionirati dvočeljusnu zaustavnu kočnicu mehanizma za dizanje.
Parametri: nosivost 10 t , rad s kukom,
brzina dizanja vd = 30 m/min,
z = 45 ciklusa/h, 40 % ED,
 = 0,85 (ukupni stupanj djelovanja mehanizma za dizanje)
tz = 1,1 s, vrijeme zaustavljanja pri spuštanju tereta
to = 25C , temperatura okoline.
Izbor motora: Težina sklopa za vješanje  4 % od tereta.
Prema (3.6-6) snaga motora treba biti
m gv 1, 04 10  9,81 0,5
P= d d = = 60 kW .
 0,85
Odabrani motor: Pn = 66 kW, ED = 40 %,
Režim rada S4; S5 , klasa zaleta 150, nM = 733 o/min,
M = 76,75 rad/s , Mn = Pn/M = 0,86 kNm = 860 Nm,
IM = 4,75 kgm2.
Izbor spojke i kočnice: Odabrana je spojka s vijencem za kočnicu (slika 3.3-12).
Obloga: metalno pletivo s bunom, prešano  = 0,45; Tdoz = 523 K.
Prema (3.3-25) Mk = k Mst,k = 2,5565 = 1412 Nm .
v
M st,k = md g d  = 565 Nm ;
M
(pv)d = 0,75…1,35 W/mm2 (za područje promjera 200 do 710 mm).
Prema (3.3-26) je
5 M kk
D = k = M = 448 600 mm .
2 (  pv )d
Odabrano D = 500 mm (tablica 3.3-3). Za taj promjer, tablica 3.3-4, može se
očitati (pv)d = 1,1 W/mm2, a tablica 3.3-6 daje
mD 2
Is = = 5, 2 kgm 2 ;
4
dozvoljeni moment na spojci Mz = 2500 Nm.
Reducirani moment inercije kod kočenja je:

Irot = 1,15 ( IM + IS ) = 11,4 kgm2,
2
 v 
I tr = md  d   = 0,375 kgm 2 ;
 M 
IR = Irot + Itr = 11,8 kgm2, s punim teretom
IRo  Irot , bez tereta.
Moment kočenja: Na temelju zadanog vremena zaustavljanja je
M k = I R z + M st,k ,
M 76, 75
z = = = 69,8 s-2 ,
tz 1,1
M k = 11,8  69,8 + 565 = 1389 Nm
Usvojeno: Mk = 1400 Nm .
Kontrola (pv)d i površinskog pritiska.
Normalna sila na papuči kočnice iznosi
M 1400
Fn = k = = 6222 N ;
 D 0, 45  0,5
Ak = b2h2 = 0, 204D2 = 510 cm2 , površina obloge;
F 6222
p= n = = 12, 2 N/cm 2 = 0,122 N/mm 2 ;
Ak 510
p  pd = 0, 4 N/mm2 (tablica 3.3-1) .
Obodna brzina na početku kočenja
D
v = k = 76, 75  0, 25 = 19,18 m/s2 ;
2
 pv = 0, 45  0,122 19,18 = 1,05 W/mm2  (  pv )d .
Kontrola kočnice na zagrijavanje
 v 1
M st = md g  d  = 782 Nm , statički moment od dizanja;
 M  
Mst,k = 565 Nm, statički moment kod spuštanja.
Vremena kočenja u 1 ciklusu:

- s punim teretom prema dolje
I Rk 11,8  76, 75
t1 = = = 1, 085 s ;
M k − M st,k 1400 − 565
- s punim teretom prema gore
I Rk 11,8  76, 75
t2 = = = 0, 415 s ;
M k + M st 1400 + 782
- s praznom kukom prema gore (IRo  Irot )
I Rok 11, 4  76, 75
t3 = = = 0, 611 s ;
M k + 0, 04M st 1400 + 0, 04  782
- s praznom kukom prema dolje (IRo  Irot )

I Ro k
t4 = = 0, 635 s .
M k − 0, 04M st,k
Ukupno vrijeme kočenja u 1 ciklusu je
tz = t1 + t2 + t3 + t4 = 2,75 s .
Rad kočenja u 1 satu, prema (3.3-41) je
t 76, 75  2, 75
Wk = M k k z z = 1400 45 = 6, 65 106 Nm .
2 2
Temperatura obloge, ako se zanemari toplina odvedena zračenjem, je prema (3.3-56)
Wk / 3600
T = , ED = 40% → = 0, 4;
2 
D 13,175 (k D ) + 18, 62 (1 −  ) 
0,78
 
T = 72,6 K  T1 = T2 + T = 298 + 72,6 = 370,6 K ; T2 - temp. okoline u K ;
T1  Tdozv = 380 400 K .
Trajanje obloge
c1 =12 mm , debljina nove obloge;
c1 = (0,5…0,6) c1 = 6 mm , dozvoljeno istrošenje zakivane obloge;
q = 0,25 cm3/kWh , pretpostavljeni koeficijent trošenja obloge;
Vis = 0,43 D2 c1 = 0,435020,6 = 645 cm3, doz. volumen trošenja obje obloge;
Wk = 6650 kNm = 1,847 kWh ;
V 645
Lh = is =  1400 h , trajanje obloge .
qWk 0, 25 1,847
Otkočni uređaj. Ugrađuje se elektrohidraulički potiskivač, s karakteristikama:
Fn = 6222 N ;  = 1,6 mm (zračnost na papuči);
1 2 h h
ik   ...  n = ;
 2 3  2 2
h = 32 mm , hod potiskivača kod novih obloga, odabrano;
32
ik  = 10 ;
2 1, 6
F 6222
Fo  1, 05 N = 1, 05 = 653,3 N (otkočna računska sila) .
ik 10
Odgovara elektrohidraulički potiskivač Ed 80/6 (tablica 3.3-13), s nazivnom silom
podizanja Fon = 800 N i silom opruge Fc = 750 N.
Radi veće sile Fon može se izvršiti korekcija prijenosnog odnosa
1, 05Fn
ik  = 8,16 ; odabrano je ik = 8,2.
Fon
Dimenzije polužja (slika 3.3-10)
D
l1 = 1, 2 = 300 mm ; l2 = 2l1 = 600 mm ;
2
lc = lo (jer je opruga ugrađena u potiskivaču) ;
lo / l3 = ik l1/ l2 = ik /2 = 4,1;
l3 = 100 mm (odabrano) → lo = 410 mm.
Tablica 3.3-13 Primjer karakteristika elektrohidrauličkih potiskivača (ELDRO)

Nazivna Broj
Sila
Hod sila Fc Snaga Struja uklju- Masa
podizanja
Tip povratne EM 400V/50Hz čivanja
Fon opruge na sat
N mm N W A kg
Ed 23/5 220 50 180 165 0,5 2000 10
Ed 30/5 300 50 270 200 0,5 2000 14
Ed 50/6 500 60 460 210 0,5 2000 23
Ed 80/6 800 60 750 330 1,2 2000 24
Ed 121/6 1250 60 1200 330 1,2 2000 39
Ed 185/6 4) 1850 60 1900 450 1,3 2000 39
Ed 201/6 2000 60 1900 450 1,3 2000 38
Ed 301/6 3000 60 2700 550 1,4 1500 40
Slika 3.3-33 prikazuje dijelove elektrohidra-

uličkog potiskivača: 1 – ulje, 2 – elektromotor,
3 i 4 – pumpna kola, 5 – kućište, 6 – kućište
ventila, 8 – klipnjača, 9 – povratne opruge.
Potiskivači mogu raditi u položajima od

okomitog do vodoravnog, kod čega otvor za
ulje mora biti na gornjoj strani. Nazivna sila
potiskivača Fon jest sila na potisnoj poluzi lo,
bez ugrađenih opruga. Kod potiskivača s
oprugom podizna sila svladava oprugu, a
preostala rezerva sile namijenjena je
svladavanju trenja u priljučnom mehanizmu.
Nazivna sila odnosi se na položaj
h=1/3hn.
Elektrohidraulički potiskivač koji prikazuje
tablica 3.3-13 označuje se: veličinom nazivne
podizne sile Fon u daN i nazivnim hodom hn u
cm.
Mjerne skice različitih otkočnih uređaja za

upravljanje mehaničkim kočnicama ovdje u
udžbeniku nisu dane.
Priključne i gabaritne mjere potiskivača, kao
i drugih otkočnih uređaja, za potrebe
oblikovanja i konstrukcijske razrade nosivih
elemenata granika, treba uzeti iz kataloga
proizvođača odabranog uređaja. Slika 3.3-33 Elektrohidraulički
potiskivač
3.4. ZADRŽAČI
Zadržaći se ugrađuju uz pogonski uređaj sredstva za dizanje da se spriječi
padanje tereta. Oni dopuštaju gibanje pogonskog uređaja samo u jednom smjeru i to
u smjeru dizanja tereta.
Zadržači se, kao i kočnice, ugrađuju na vratilo s najvećim brojem okretaja jer je tu
najmanji moment pa će i dimenzije zadržaća biti najmanje. Stoga se zadržači najčešće
ugrađuju zajedno s kočnicom i s njom čine jedinstveni ugradbeni sklop. Kao zasebni
elementi zadržači se rabe kod ručnih pogona.
Prema načinu djelovanja zadržači se dijele na: zupčaste, tarne i valjne.
3.4.1. Zupčasti zadržači R2

Slika 3.4-1 pokazuje ozubljeni disk s 
hvataljkom. Ulaz hvataljke u zahvat
najčešće se osigurava oprugom, a O2
geometrijskim položajem zuba u odnosu RA
na os vrtnje diska O1 i hvataljke O2 treba N
osigurati da ne dođe do izbacivanja N
hvataljke iz zahvata. To se postiže A 
izborom takvog nagiba čelne strane
zuba da rezultanta RA, ne može prolaziti
iznad centra okretišta O2 hvataljke.
Šrafirana površina, slika 3.4-1, je
područje mogućeg djelovanja reakcije O1
M
R2 u zglobu oslonca hvataljke O2.
Najnepovoljnije je ako hvataljka i zub
imaju kontakt u točki A, ali i u tom
slučaju hvataljka ne smije biti izbačena
iz zahvata, ako su ispunjeni uvjet
sigurnog zahvata. Kut trenja ϕ između
RA i N mora biti manji ili najviše jednak Slika 3.4-1 Zupčasti zadržač s vanjskim
kutu  da bi hvataljka bila u ravnoteži. ozubljenjem
b Hvataljka neće iskočiti iz zahvata ako je

a
 Na  Nb ;
RK  a
= tan    →    ;
N N b
K za  = 0,2 →  = 11,3 → uzima se
t
t/4
r
R   17, odnosno = 0,3  tan  .
R
 h
Konstrukcija:
r O M z = 8 do 12, rijetko do 25;
D
D=2R, m = (modul);
z
O1K  2t ; t = D/z; b = (1 do 1,2)t;
h  0,75m = 5 do 12 mm .
Slika 3.4-2 Konstrukcija zupčastog zadržača
3.4.1.1. Zadržač s unutarnjim ozubljenjem
a
= tan 30o   ;
b R
 
 = 20...30 ;
60°  = 
 → /4 preporučljivo ;
O1
r = Rsin( - ) . K
a
b
Slika 3.4-3 Zadržač s unutarnjim ozubljenjem
3.4.1.2. Sigurnosni uređaj za ručno dizanje i spuštanje
Kod spuštanja se s ručicom 3 otpusti pojasna kočnica. Ručica se kod ove izvedbe
pri spuštanju ne okreće već se s njom za cijelo vrijeme spuštanja drži otkočena
pojasna kočnica, slika 3.4-4.
dizanje
8 3
6
7
4
spuštanje 1 1
4
Slika 3.4-4 Sigurnosni uređaj za ručno dizanje i spuštanje tereta: 1 - zupčato kolo zadržača,
može se slobodno okretati oko kočnog bubnja 2; 2 - kočni bubanj, kruto vezan s mehanizmom
za dizanje; 3 - pogonska ručica, zglobno vezana za kolo 1, u zglobu 6 na nju je pričvršćen
pojas kočnice; 4 - pojas kočnice, vezan u 5 za kolo 1, a u 6 za ručicu 3; 7 - kočna opruga;
8-hvataljka, vezana za nepomični dio konstrukcije
3.4.1.3. Oblikovanje zuba nazubljenog kola

Hvataljka treba biti tako izvedena da naliježe uz korijen zuba, kako bi opterećenje
zuba na savijanje bilo što manje, dok oblik zubi ozubljenog diska ovisi o namjeni
hvataljke kao i opterećenju kojem će biti izložena tijekom eksploatacije, slika 3.4-5.
RA O2
N  O2
A
A N 
O1
O1
a) b) c)
Slika 3.4-5 Nazubljena kola zadržača: a) - zadržači sa šiljastim zubima, samo za manje sile i
male dimenzije (fina mehanika); b) - zadržači s radijalnim zubima, normalna sila je
tangencijalna na obod zubnog kola; c) -zadržači s neradijalnim zubima → slabiji zubi, ali i
manje opterećenje zuba, kompaktnija izvedba, sila RA je radijalna na obod zuba ( O2 A ⊥ O1A )
Proračun zuba
Za proračun zubi uzima se da normalna sila
N djeluje na vrhu zuba, kako je prikazuje slika
3.4-6, pa je naprezanje na savijanje N
Nh
= 2
  d = 40 60 N/mm 2 (za Če)
bx
y h
6 x
= 20 30 N/mm 2 (za SL)
(nizak d, udarno optereć.)
Slika 3.4-6 Opterećenje zuba na savijanje
Osim savijanja potrebno je izvršiti kontrolu
rubnog i površinskog pritiska:
Rubni pritisak:
N
pl =  150 290 N/mm (Če)
b
 50 100 N/mm (SL)
Površinski pritisak:
N
p=  15 25 N/mm 2 (Če)
by
 7,5 10 N/mm 2 (SL)
gdje je: b – širina zuba.

3.4.2. Tarni zadržači

M 
Ravnoteža: RA kroz O1, RA =
h
RA
Rezultanta RA mora prolaziti kroz okretište O1
ili ispod njega (  ) čime je osigurano uvlačenje N O1
hvataljke u zahvat.

N
tan   =,
N
. N
R
Za najmanje vrijednosti:
 = 0,08 do 0,1 (za Če po SL):   5 do 6. h O
Kod jakog udara može doći do takvih M
deformacija da hvataljka prokliže pa se stoga u
praksi radi veće sigurnosti rabe tarni zadržači s
klinastom hvataljkom, slika 3.4-8.
T  cos   
e = tan e = = =  , Slika 3.4-7 Tarni zadržač
N sin (  +  ) sin  +  cos  sin 
T = 2 N  = 2 R cos  ,
N = 2R sin (  +  ) .
Treba biti:
,
Za 2 = 35 ;  =0,1 → e = 14,17 ; e = 0,252 .
φe
α
N
N μN’ μN’
N’ N’
T β β+φ 2β β+φ
φ
R’ φ R'
N’ N’
R'
N β+φ
β+φ
2β R'
β+φ
Slika 3.4-8 Tarni zadržač s klinastom hvataljkom

3.4.3. Valjni zadržači

Dimenzije valjaka najčešće: G
H
D = 8d ; l = (1,25...1,5)d.
Proračunski moment:
d
d
F
M pr = Mn ,
D
kt l
D0
A
Mn – nominalni moment, Nm;
d – dinamički faktor (za
dizalice i liftove s električnim
pogonom d = 2,25) ;
kt = 0,6...0,9 – točnost izrade i B
montaže (0,9 – kvalitetno). Slika 3.4-9 Valjni zadržač
Slika 3.4-10 prikazuje kinematiku gibanja i zahvata valjnog zadržača sa silama na

valjku za dva smjera gibanja, bilo da je pogon na glavini ili okrilju valjnog zadržača.
Gdje je: 2 - kut hvatanja,

odnosno uklinjenja. 
B 2
Uvjet ravnoteže valjka: A F1 = F
N
N 6
F1 = F2 ;
3  r
što je moguće ako se sile F1  7
Ff
i F2 otklone od normale za
kut . N N 1
R
Stoga treba biti kut trenja: =
D/ F2= F
>. 2
h
Za  = 0,1 →  = 5,71. B A
 
Radi potrebne sigurnosti:
 = 3...4.
M
Dimenzija h: A - smjer zatvaranja R sin

h+r B - smjer slobodnog hoda
cos 2 = ;
R−r Slika 3.4-10 Kinematika i opterećenja na valjku valjnog
h = ( R − r ) cos 2 − r . zadržača za dva smjera vrtnje (A i B, glavina ili okrilje)
Opterećenje valjaka zadržača (proračun na Hertzov pritisak):

z – broj valjaka ;
M
zFR sin  = M → N = F cos  = , normalna sila na valjku, N.
zR tan 
3.5. KOTAČI I TRAČNICE

3.5.1. Proračun kotača
3.5.1.1. Uvod
Značajke kotača i tračnica, kao sastavnih dijelova mehanizama vožnje granika su:
veliko opterećenje, male brzine i teški uvjeti vođenja kotača po tračnici.
Većina pretpostavki, koje vrijede pri izvodu Hertzovih jednadžbi za računanje
površinskog pritiska i deformacija pri dodiru zaobljenih tijela, ovdje nije ispunjena.
Tako na primjer, pored normalnog opterećenja na mjestu dodira, postoje i adhezijske
sile u smjeru i okomito na smjer vožnje, slika 3.5-1. Naprezanja su često iznad granice
proporcionalnosti materijala, a postoji i relativno pomicanje dodirnih površina.
Usprkos tome, dimenzioniranje kotača prema Hertzovim jednadžbama s
iskustvima iz prakse pokazuje se kao pouzdano, a u usporedbi s eksperimentalnim
rezultatima dovoljno točno.
Kod većine granika, u uvjetima polaganja tračnice na kontinuiranu podlogu (kao
što je nosač mosta ili nosač vozne pruge granika) koriste se za tračnice posebni profili
s relativno malim momentom inercije i ravnom glavom. Kod diskontinuiranog
oslanjanja tračnice, kao što je to oslanjanje na pragove, betonsku podlogu i slično,
potrebni su profili tračnica s većim momentom inercije, čemu odgovaraju željezničke
ili njima slično oblikovane tračnice.
Negativna iskustva u primjeni tračnica s ravnom glavom vezana su uz
nejednoliko opterećenje cijele širine tračnice, što se pojavljuje već pri relativno malom
naginjanju kotača uslijed deformiranja nosive konstrukcije (kut nagiba elastične linije
uz oslonac), slika 3.5-2. Nejednolikost opterećenja se povećava sa širinom tračnice
odnosno s opterećenjem kotača, što se pokazalo i učestalim lomovima tračnica širine
iznad 100 mm u području zavarenog čeonog spoja. To je razlogom, da se nedavno i u
Europi prišlo normiranju tračnica sa zaobljenom glavom, što je rezultiralo primjerice
normom DIN 536, 1991. godine. S tračnicama zaobljene glave postiže se centriranje
opterećenja na kotač, a time i jednako opterećenje ležajeva kotača. Pri naginjanju
kotača uslijed deformacije konstrukcije uvjeti oslanjanja na zaobljenoj glavi ostaju isti,
pa se i maksimalno naprezanje u točki kontakta ne mijenja, slika 3.5-2. Ranije su
tračnice sa zaobljenom glavom rabljene pretežno kod većih nosivosti granika (gdje su
i deformacije konstrukcije veće) ili pak kao zamjena u primjeni željezničkih tračnica,
čiji relativno tanki vrat nije podoban za velika opterećenja kotača. Za konusne kotače,
slika 3.5-2, koji se sve češće koriste zbog dobrog vođenja granika po tračnicama, u
pravilu se koriste zaobljene tračnice, a rjeđe su u uporabi koso položene tračnice s
ravnom glavom.
Fz
Fx rk
Fy
rt rt
Slika 3.5-2 Cilindrični i konusni kotač na

Slika 3.5-1 Opterećenje kotača zaobljenoj tračnici
r12 = a) b) c)
z z z z
1 1 1
1
r11 = rk
r12
x y y y
2 2 2 2
r21 = b 2b 2b
r22 = rt
y 2a 2a
2a y y
r22 = x x x
rij
ravnina xz ---> ravnina 1
rij ravnina yz ---> ravnina 2
 ij = 1/rij  ij = -1/rij rij ,  ij −− zakrivljenost tijela i u ravnini j
Slika 3.5-3 Kotač i tračnica u linijskom i točkastom dodiru
3.5.1.2. Proračun cilindričnih kotača na ravnim tračnicama

Hertzove jednadžbe za par cilindrični kotač/tračnica s ravnom glavom, slika 3.5-3,
su:
- poluširina kontaktne površine računa se iz
1 −12 1 − 22 
4F
a=  +  , mm , (3.5-1)
 b 
 E1 E2 
- maksimalni Hertzov pritisak za linijski dodir cilindra i ravnine na duljini b iznosi
F 2F F  1
pHL = = = , N/mm2 , (3.5-2)
A  ab  b (1 −1 ) E1 + (1 − 2 ) E2
2 2
gdje su E1, 1; E2, 2 - moduli elastičnosti i Poissonovi koeficijenti materijala tijela 1 i 2
u dodiru; A=2ab, kontaktna površina, slika 3.5-3. Za E = E1 = E2 i  = 1= 2, (ako su
tijela iz istih materijala) vrijedi
8 F 1 − 2 F  E
a= , mm i pHL = , N/mm2 , (3.5-3)
 b  E 2 b 1 − 2
Zbroj zakrivljenosti tijela u dodiru, slika 3.5-3, jednak je

1 1 1 1
 = 11 + 12 + 21 + 22 = + + + . (3.5-4)
r11 r12 r21 r22
Jedan od karakterističnih polumjera zakrivljenosti može se označiti kao referentna
veličina rw = dw/2 čime se u jednadžbu može uvesti bezdimenzionalni koeficijent
w=dw . Primjerice, odabere li se polumjer kotača kao referentna veličina, tj.
dw=2rw=2r11, slijedi iz (3.5-4)
w = dwΣρ= 2 (1+rw/r12 +rw/r21+rw/r22) . (3.5-5)
Posebno je, slika 3.5-3:

 za ravne tračnice → w=2, jer je:  = 1 / r11 = 1 / rk ; (r12 = r21 = r22 = , r11= rw = rk ),
 za kružne tračnice polumjera r21 → w=2 (1± rk/ r21), jer je:  = 1/ rk  1/ r21 , rw = rk .
Pod računskom širinom tračnice b uzima se duljina linije dodira, slika 3.5-3.
Za par čelični kotač/čelična tračnica ( =0,3; E=208000 MPa), maksimalna veličina
Hertzovog pritiska prema (3.5-3) jest
w F
p HL = 270 , N/mm2 . (3.5-6)
2 2rk b
Tako je Hertzov pritisak pri kontaktu cilindričnog kotača i ravne tračnice ( w = 2)
određen s veličinom pod korijenom jednadžbe (3.5-6)
F F
pS = = , N/mm2 , (3.5-7)
2rk b Db
koja se naziva Stribeckov pritisak. Dozvoljeni Stribeckov (a time i Hertzov)
pritisak ovisi o materijalu kotača i tračnice, dok je nosivost kotača potrebno korigirati
i s obzirom na uvjete rada: brzinu vrtnje kotača i vrijeme rada. Stoga je u norme
uvedena uvjetna nosivost kotača, koja vrijedi za:
materijal kotača i tračnica čvrstoće min 590 N/mm2, i s dozvoljenim Stribeckovim
pritiskom ps = 5,6 N/mm2;
za brzinu vrtnje kotača od  rad/s (31,5 okretaja/min);
za srednje pogonsko vrijeme od 25...40  (stvarno radno vrijeme, reducirano na
1 sat).
Uvjetna nosivost kotača je dakle (D i b u mm)
F0 = 5,6Db , N , (3.5-8)
dok je dozvoljeni Hertzov pritisak uvjetnog para kotač/tračnica, prema (3.5-6)
pu,HL = 639 N/mm2 .
Nosivost stvarnog para kotač/tračnica korigira se s faktorima, ovisnim o
pogonskim uvjetima, npr. prema DIN 15070:
 c1 = 0,5...1, 25; ovisan o kombinaciji materijala kotača i tračnice;
 c2 = 0, 66...1,17 ; ovisan o brzini vrtnje;
 c3 = 0,8...1, 25; ovisan o pogonskom vremenu.
Stvarna dinamička nosivost kotača je F  F0c1c2c3 = 5,6Db(c1c2c3 ) , N , (3.5-9)
F
a promjer kotača treba biti D , mm . (3.5-10)
5, 6 b (c1c2c3 )
Prema (3.5-10) nacrtan je dijagram 600

uvjetne nosivosti cilindričnih kotača (za
c1c2c3=1) na ravnoj tračnici širine b do rk 200 300 400 500
120 mm. Na ordinati su označeni
normirani polumjeri kotača rk=100 do mm
100
500 mm.
F0 = 50 kN
Slika 3.5-4 Uvjetna nosivost cilindričnih
kotača na ravnoj tračnici
b , mm
3.5.1.3. Kotač i tračnica u točkastom dodiru
Hertzovo rješenje kontaktnog problema

dvaju tijela u točkastom dodiru se kod većine
tehničkih problema (par kotač/tračnica,
ležajevi, zupčanici i sl.) svodi na poseban slučaj
općeg Hertzovog rješenja, čija je značajka da su
glavne ravnine zakrivljenosti tijela u dodiru
(ravnine s najmanjom odnosno najvećom
1 r22
zakrivljenošću tijela u točki dodira)
međusobno okomite, pa su maksimalni 2 r11 r12
pritisak i dimenzije kontaktne površine
određeni s poznatim Hertzovim izrazima i
oznakama, slika 3.5-3 i slika 3.5-5.
Poluosi elipse izračunaju se iz
3 F 1 1 −12 1 − 22
a = 3 ; = + ;
2 Cm  Cm E1 E2
r21
b  rij
b = ma ; m = = ;  = e 2 = 1 − m2 .
a  rij
2b
Hertzov pritisak je ij= rij 2a ij=− rij
3 F 1 3 2
p0 = = 3 Cm ( )2 F (3.5-11)
2  ab  2 Slika 3.5-5 Kontakt dvaju zakrivljenih
tijela i njihove glavne ravnine
uz zakrivljenosti
1 1 1 1
 = 11 + 12 + 21 + 22 = + + + .
r11 r12 r21 r22
Uvrštenjem (3.5-5) u (3.5-11), maksimalni Hertzov pritisak je
3 w2/3 2/3 F F
p0 = 3 Cm 3 = cp 3 . (3.5-12)
2  d w2 d w2
Za E=E1=E2 i  =1 =2, vrijedi:
1 E 3 2/3 Φw2/3
Cm = ; c = 3 Cm , (3.5-13)
2 1 − 2
p
2 
pa je za E = 2,08·105 MPa i  = 0,3:
Φw2/3
cp = 858 , (3.5-14)

gdje je cp - konstanta kontaktnog pritiska, [N/mm2]2/3.
Velika i mala poluos eliptičke kontaktne površine (a i b) definirane su
koeficijentima cos ,  i . Korelacija između koeficijenta cos i modula  = 1- m2
određena je s
11 − 12 + 21 − 22 1 + m2 1 − 2 K ( ) / E ( ) 2 −  2m2 K ( )
cos  = = = − . (3.5-15)
 1 − m2   E ( )
Koeficijenti  i  izračunaju se iz:

4 K ( ) − E ( ) 3 2 E ( ) 2
=3 = ;  = m = 3 m E ( ) , (3.5-16)
  (1 − cos  )  m2 
gdje je
 /2  /2
dt
K ( ) =  ; E ( ) =  1 −  sin 2 t dt , (3.5-17)
1 −  sin t
0
2
0
eliptički integral prve odnosno druge vrste, definiran modulom  = 1- m2.
Za par cilindrični kotač/ravna tračnica posebno je:

1 1 1  rk  r 1 −
 = + = 1 +  ;  = k ; cos  = ; w = dw  = 2(1 + ) ; rw = rk.
rk rt rk  rt  rt 1 +
U proračun treba uvrstiti: rw = min[r11, r22], rt = max[r11, r22], pa je tada 0    1.
Uvrštenjem u (3.5-11) slijedi
(1 + )2/3 F F (1 + )2/3
p0 = 1362 3 = cp 3 ; cp = 1362 (3.5-18)
 d w2 d w2 
i
1362 (1 + )2 F F cp
p0 = 3 3 = cr 3 ; gdje je cr = . (3.5-19)
 4 rt rw rt rw (4 )1/3
Hertzove karakteristike cp i cr prema (3.5-18) i (3.5-19), kao funkcije  = rw/rt,

pokazuje slika 3.5-6. Vidi se da je karakteristika cr u području odnosa za parove
kotača i tračnica koji se pojavljuju u praksi (0,25    1) približno konstantna i iznosi
od 1362 do 1430 (MPa)2/3. Zahvaljujući tome, izbor kotača na zaobljenoj tračnici može
se pojednostavniti uvođenjem uvjetne nosivosti koja je proporcionalna širini tračnice,
kao i kod ravnih tračnica.
2200 2162
cp, cr
2000
2/3
(MPa) cp
1800
1600
1400 cr
1362
0.2 0.4 0.6 0.8 1

rw/ rt
Slika 3.5-6 Kontaktne karakteristike cr i cp za kotače i tračnice granika
Prema DIN 15070, uvjetna nosivost kotača na zaobljenoj tračnici smije se odrediti
analogno nosivosti ravne tračnice prema (3.5-8), uvođenjem odgovarajuće efektivne
širine tračnice:
F0 = 5,6 beff dw, N , (3.5-20)
gdje je, dw=2 rw, promjer kotača, mm; beff = k – 2 r1, efektivna širina tračnice, prema
DIN 15070, mm, slika 3.5-8a).
Maksimalni Hertzov pritisak za takvu uvjetnu nosivost iznosi
F0 5, 6 beff
p0 = cp 3
2
= cp 3 (3.5-21)
dw dw
ili
F0 11, 2beff
p0 = cr 3 = cr 3 = cr fS . (3.5-22)
rt rw rt
Karakteristična veličina fS = 3 11,2  beff / rt za tračnice prema DIN 536 T.1 pokazuje
tablica 3.5-1. Iz veličine fS se vidi da maksimalni Hertzov pritisak za takve uvjetne
nosivosti ne može biti konstantan. Razlike nisu prevelike, ali ih projektant mora
znati, jer povećani pritisak kod nekih tračnica smanjuje trajnost kotača i tračnica.
Hertzove pritiske za uvjetnu nosivost pokazuje slika 3.5-7 i tablica 3.5-2. Iz tih
rezultata mogu se izvesti zaključci o dozvoljenom Hertzovom pritisku za kotače i
tračnice s točkastim dodirom.
Tablica 3.5-1 Karakteristike tračnica prema DIN 536 T.1
Tračnica A45 A55 A65 A75 A100 A120 A150

rt/ beff 10,81 8,888 7,547 8,475 6,25 6,00 6,154
fS = 3 11,2  beff / rt 1,012 1,08 1,141 1,097 1,215 1,231 1,221
Slika 3.5-7 prikazuje pozicije normiranih kotača na krivuljama za različite

normirane tračnice. Vidljivo je da su najveći pritisci s uvjetnim opterećenjem prema
(3.5-20) za tračnice A120 i A150, te da su pritisci na tračnici A65 veći od pritisaka na
A75.
Slika 3.5-7 Hertzov pritisak p0 pod uvjetnim opterećenjem F0 prema DIN 15070 za kotače i
tračnice granika
Tablica 3.5-2 Hertzov pritisak p0 pod uvjetnim opterećenjem F0 prema DIN 15070 i
karakteristika (cp) za kotače i tračnice
dw Hertzov pritisak p0, N/mm2 i kontaktna konstanta (cp), [N/mm2]2/3

mm A45 A55 A65 A75 A100 A120 A150
200 1450 (1433) 1548 (1433) 1634 (1433) -- -- -- --
250 1429 (1521) 1525 (1521) 1611 (1521) 1573 (1433) 1741 (1433) -- --
315 1411 (1622) 1506 (1622) 1591 (1622) 1549 (1525) 1715 (1525) 1758 (1452) 1781 (1347)
400 1396 (1739) 1491 (1739) 1574 (1739) 1529 (1630) 1692 (1630) 1732 (1549) 1750 (1433)
500 1387 (1860) 1480 (1860) 1563 (1860) 1514 (1739) 1676 (1739) 1712 (1649) 1724 (1521)
630 -- 1473 (2000) 1556 (2000) 1504 (1864) 1664 (1864) 1696 (1764) 1703 (1622)
710 -- -- 1554 (2079) 1500 (1935) 1660 (1935) 1690 (1829) 1693 (1679)
800 -- -- 1554 (2162) 1497 (2010) 1657 (2010) 1685 (1897) 1685 (1739)
900 -- -- -- 1495 (2088) 1655 (2088) 1681 (1969) 1678 (1801)
1000 -- -- -- 1495 (2162) 1654 (2162) 1679 (2036) 1673 (1860)
3.5.2. Oblik i mjere tračnica
Oblik tračnice ovisi u prvom redu o načinu kako je ona pričvršćena ali i o
opterećenju tračnice u eksploataciji. Tračnice iz plosnatih čeličnih profila, dimenzija
b x h = 50 x 30, 50 x 40, 60 x 30, 60 x 40, 70 x 50 mm2, slika 3.5-9b), upotrebljavaju se
pri manjim opterećenjima ili ako kao podloga služi nosač čelične konstrukcije mosta
granika. Tračnice se na gornji pojas glavnog nosača pričvršćuju posebnim stopama s
vijcima ili zavarivanjem.
Tračnice prema slici slika 3.5-9b) koriste se uglavnom za vožnju vitla, a za voznu
prugu granika treba koristiti većinom tračnice koje prikazuje slika 3.5-8.
Danas se najčešće rabe tračnice koje prikazuje slika 3.5-8a), a geometrijske veličine
i karakteristike njihova presjeka predočuje tablica 3.5-3.
a) b)
Slika 3.5-8 Oblik tračnice A i primjer veze s glavnim nosačem (DIN 536 T.1)
Tablica 3.5-3 Mjere tračnica u mm, slika 3.5-8a) (DIN 536 T.1) i slika 3.5-9 (DIN 536 T.2)
smicanja
moment
moment
glave
središte
inercije
inercije
širina
presjek
težište
masa
Oznaka
b1 b2 b3 f1 f2 f3 h1 h2 h3 r1 r2 r3 r4 r5 r6 t1 t2
k e1 e2 A m Jy Jz
cm cm cm2 kg/m cm4 cm4
+1,5 +0,6
A 45 450,6 125 −3 54 24 14,5 11 8 551 24 20 4 400 3 4 5 4 2 0 3,33 4,24 28,2 22,1 91 169
+1,5 +0,6
A 55 550,6 150 −3 66 31 17,5 12,5 9 651 28,5 25 5 400 5 5 6 5 2 0 3,90 4,91 40,7 31,8 182 337
+1,5 +0,6
A 65 650,8 175 −4 78 38 20 14 10 751 34 30 6 400 5 5 6 5 0 4,47 5,61 55,4 43,1 327 609
+2 +0,6
A 75 750,8 200 −5 90 45 22 15,4 11 851 39,5 35 8 500 6 6 8 6 2 0 5,04 6,27 72,1 56,2 545 1010
+2 +0,6
A 100 1001 200 −5 100 60 23 16,5 12 951,5 45,5 40 10 500 6 6 8 6 3 0 5,29 6,29 95,6 74,3 888 1360
+2 +0,6
A 120 1201 220 −5 120 72 30 20 14 1051,5 55,5 47,5 10 600 6 10 10 6 3 0 5,79 6,53 129,0 100,3 1420 2370
+2 +0,6
A 150 1501 220 −5 - 80 31,5 - 14 1501,5 64,5 50 10 800 10 30 30 6 3 0 7,73 8,48 191,4 150,3 4373 3605
F 100 100 - - - - - - - - - - - - - - - - - 3,91 - 73,2 57,5 414 541
F120 120 - - - - - - - - - - - - - - - - - 3,93 - 89,2 70,1 499 962
Slika 3.5-9 Ostali oblici tračnica: a) tip F prema DIN 536 T.2,
b) iz plosnatih profila koji se zavaruju za glavni nosač
3.5.3. Oblici profila kotača

Oblici profila kotača s vijencima izvode se kao što pokazuje slika 3.5-10 i
tablica 3.5-4. U pravilu se primjenjuje cilindrični oblik, a konični oblik samo na
zahtjev naručitelja.
Slika 3.5-10 Oblici profila kotača

Tablica 3.5-4 Mjere profila kotača u mm
Nazivni a
promjer D1 b b1 najviše
R
D most vitlo
200 230 60 90 5 40 50
250 280 60 90 5 40 50
315 350 105 150 10 70 80
400 440 105 150 10 70 80
500 540 115 165 10 75 90
630 680 115 165 10 75 90
710 760 155 205 10 100 120
800 850 155 205 10 100 120
900 950 155 205 10 100 120
3.5.4. Dimenzioniranje kotača

a) Opterećenje kotača definira se izrazom
F + 2 Fmax
F = min , N, (3.5-23)
3
gdje je Fmin - opterećenje kotača s najvećim dozvoljenim teretom, u
najpovoljnijem položaju;
Fmax - opterećenje kotača s najvećim dozvoljenim teretom, u
najnepovoljnijem položaju.
Kod vitla se uzima F = Fmax .
b) Promjer kotača
Kotač treba odabrati tako da bude (DIN 15070)
F  c1 c2 c3 pd Dbeff , odnosno
F
D , (3.5-24)
c1 c2 c3 pd beff
gdje je:
D - promjer kotača u mm,
pd = ps = 5,6 N/mm2 , za tračnice s ravnom površinom glave;
beff = k - 2r1 mm , efektivna širina glave tračnice, tablica 3.5-3;
c1 , c2 , c3 - faktori, tablica 3.5-5, tablica 3.5-7 i tablica 3.5-6.
Tablica 3.5-5 Vrijednosti faktora c1 Tablica 3.5-6 Vrijednosti faktora c3

za neke materijale
Materijal, min Rm, N/mm2 c1 Vrijeme rada u 1 satu c3
tračnica kotač
 330 0,5 do 16% 1,25
590 410 0,63 iznad 16 do 25% 1,12
490 0,8 iznad 25 do 40 % 1
590 1 iznad 40 do 63 % 0,9
 690  740 1,25 iznad 63 % 0,8
Tablica 3.5-7 Vrijednosti faktora c2

Brzina vrtnje
5 10 20 25 31,5 40 50 63 80 100 125 160 200
kotača, 1/min
c2 1,17 1,13 1,06 1,03 1 0,97 0,94 0,91 0,87 0,82 0,77 0,72 0,66
3.5.5. Oblik i mjere pogonskih kotača od čeličnog lijeva s kliznim

ležajima
A-A
A 10° Ra 3.2
R R
Ra 1.6
f h
g
Ra 12.5
c l4
l3 l3
Ra 12.5
D1
D2
d1
d
D4
d2
D
D3
D5
Ra 0.8 Ra 0.8
Ra 3.2
a
b
A b1 z b2
b3
l2 l1
l
Slika 3.5-11 Nesimetrični kotač - tip N
Tablica 3.5-8 Mjere kotača, slika 3.5-11 i slika 3.5-12, u mm

D D1 D2 D3 D4 D5 d d1 d2 d4 d5 l
za tip
h11 H7 h8 H7 H7
h9 m6 m6 N S
200 230 170 125 170 200 45 55 85 14 22 175 210
250 280 210 155 200 250 50 60 100 18 28 200 230
315 350 270 200 260 312 60 75 120 18 28 255 310
400 440 345 240 300 400 80 95 140 22 35 280 320
500 540 435 330 390 490 90 105 160 22 35 300 340
630 680 560 450 510 620 100 120 180 26 40 325 370
710 760 630 520 580 696 110 130 200 26 40 385 430
800 850 710 600 660 792 125 145 220 26 40 400 450
900 950 805 690 750 882 140 160 240 26 40 415 470
A-A
A
b3
R Ra 3.2
l4 Ra 1.6
c
d4
d5
Ra 12.5
f h
A l3 l3
D1
D2
Ra 12.5
D5
D3
d1
d2
d
D
D4
Ra 0.8 Ra 0.8
Ra 3.2
b
b1 10° z b2
l1 l1
l
Slika 3.5-12 Simetrični kotač - tip S
Tabica 3.5-8 nastavak
D l1 l2 l3 l4 a b b1 b2 b3 c e f
samo za
tip N
200 105 70 45 26 - 60 90 40 145 15 72,5 18
250 115 85 50 36 - 60 90 50 155 15 72,5 25
315 155 100 65 36 - 105 150 60 225 18 105 25
400 160 120 80 45 - 105 150 65 230 20 105 32
500 170 130 90 45 15 115 165 70 250 20 112,5 32
630 185 140 100 50 15 115 165 80 265 20 117,5 34
710 215 170 110 50 18 155 205 90 315 25 140 34
800 225 175 125 50 18 155 205 100 325 25 140 34
900 235 180 140 50 18 155 205 110 335 25 140 34
Tablica 3.5-8 nastavak
D g h R z Broj Zubi Broj Masa kg
Vijaka
rebara DIN931 i DIN960
tuljaka za tip
modul broj broj navoj N S
200 0 40 5 15 - 5 40 4 M12 2 23 25
250 0 50 5 15 - 5 50 4 M16 2 38 40
315 0 60 10 15 - 6 52 4 M16 2 66 70
400 0 65 10 15 - 8 50 4 M20 2 126 130
500 35 67,5 10 15 4 10 49 4 M20 2 182 190
630 40 77,5 10 20 6 10 62 6 M24 3 290 300
710 40 87,5 10 20 6 12 58 6 M24 3 430 450
800 40 97,5 10 20 6 12 66 6 M24 3 480 500
900 40 107,5 10 20 6 14 63 6 M24 3 620 645
3.5.6. Oblik i mjere pogonskih kotača od čeličnog lijeva s valjnim

ležajima
A-A
A Varijanta B
10
Nagib 1:16
Ra 1.6
d5
Ra 25
f
g
d4
l4
Ra 12.5
Ra 0.8
Ra 12.5
d2 l6
D1
D2
D4
l
d3
d1
D
D3
D5
Ra 0.8
a
e h
l3
c
Ra 3.2
A b 10°
b1 z b2
b3
l2 l1
l
Varijanta A
Slika 3.5-13 Nesimetrični kotač - tip N
Tablica 3.5-9 Mjere kotača, slika 3.5-13 i slika 3.5-14, u mm

D D1 D2 D3 D4 D5 D6 d d1 d2 d3 d4 d5 l l1
za tip
H7 H7 H8 m6 M7 H7 N S
h9 m6 m6
315 350 270 - - 312 220 60 80 170 230 - - 255 310 155
400 440 345 - - 400 260 80 100 215 275 - - 280 320 160
500 540 435 - - 490 300 90 110 240 310 - - 300 340 170
630 680 560 450 510 620 - 100 120 260 330 26 40 325 370 185
710 760 630 520 580 696 - 110 140 300 370 26 40 385 430 215
800 850 710 600 660 792 - 125 150 320 390 26 40 400 450 225
900 950 805 690 750 882 - 140 170 360 450 26 40 415 470 235
Varijanta B
b3
10
l5
10
Nagib 1:16
Ra 0.8
D1 l6
D2
Ra 12.5
D5
d2
d
D6
d1
d3
D
Ra 0.8
Ra 12.5
Ra 3.2
b
10°
b1 z b2 Varijanta A
l3
l1 l1
l
Slika 3.5-14 Simetrični kotač - tip S

D l2 l3 l4 l5 l6 a b b1 b2 b3 c e f
za tip za tip za tip
N N S N S
315 100 185 240 - 45 117 172 - 105 150 60 225 18 - -
400 120 230 270 - 55 147 187 - 105 150 65 230 20 - -
500 130 250 290 - 60 160 200 15 115 165 70 250 20 - -
630 140 265 310 50 - 169 214 15 115 165 80 265 20 117,5 34
710 170 325 370 50 - 213 258 18 155 205 90 315 25 140 34
800 175 340 390 50 - 222 272 18 155 205 100 325 25 140 34
900 180 355 410 50 - 225 280 18 155 205 110 335 25 140 34
D g h Broj Zubi Oznaka ležaja Masa kg z Vijaka
rebara DIN931 i DIN960 za tip
mm mm mm modul broj prema FAG-u broj navoj N S mm
315 0 - - 6 52 22316 - - 105 115 15
400 0 - - 8 50 22320 - - 186 198 15
500 35 - 4 10 49 22322 - - 270 285 15
630 40 47,5 6 10 62 22324 6 M24 375 400 20
710 40 57,5 6 12 58 22328 6 M24 550 575 20
800 40 67,5 6 12 66 22330 6 M24 660 685 20
900 40 77,5 6 14 63 22334 6 M24 860 895 20
3.5.7. Pogonski kotači s direktnim pogonom
b2
l
b4 b4
A c3 c2
8 1 8
A
t6
3
t2
7 b10 5
7
12 3 t3 b7 t3
b6
13 6
A
11
zazor 0,5 zazor 0,5
C A-A 12
d2
D1
0°
D
b5 A b8
4
10
9
2 mazalica mazalica
l1 a
l2
t1 t1
b
b9 b6 t b1 t b6 b9
b3
C c1
B
t4
B
c4 t5
c
8
3
c4
c1
t4 c c
Slika 3.5-15 Pogonski kotač s direktnim pogonom: 1-kotač, 2-vratilo, 3-kućište ležaja, 4-valjni
ležaj, 5-odstojni prsten, 6-poklopac s otvorom, 7-poklopac, 8-ležajni lim, 9-pero, 10-pero,
11-vijak, 12-vijak, 13-elastična podloška
Tablica 3.5-10 Mjere sklopa kotača, slika 3.5-15, u mm

Nazivni d2 b8 b10
promjer D1 a b b1 b2 b3 b4 b5 b6 b7 b9 nazivna dozvoljeno
D m6 P9 mjera odstupanje
200 230 40 35,1 60 90 265 250 97 170 60 44 12 8 130
0
250 280 50 44,5 60 90 285 270 105 180 70 50 14 8 134
-0,5
315 350 60 53,2 105 150 379 364 147 258 85 65 18 10 194
400 440 70 62,6 105 150 441 422 174 287 105 85 20 12 208
0
500 540 80 71,5 115 165 488 467 191,5 311 120 100 22 12 223
-0,5
630 680 95 86,3 115 165 522 495 196,5 323 130 100 25 16 233
710 760 110 100,1 155 205 610 583 235,5 391 150 120 28 16 281
0
800 850 125 113,9 155 205 641 607 245,5 401 160 130 32 18 281
-0,5
900 950 140 127,7 155 205 685 651 260,5 421 180 150 36 20 281

Masa
D l l1 l2 c c1 c2 c3 c4 t t1 t2 t3 t4 t5 t6
kg
200 195 60 70 80 50 40 20 110 12 2 3 8 11 5 14 52
250 220 75 85 95 60 48 22 140 12 2 3 10 13 5 16 69
315 285 90 103 120 80 60 25 180 12 2 4 10 14 5 18 154
400 330 105 119 145 100 80 25 220 19 3 5 10 15 5 20 255
500 372,5 120 139 165 110 90 30 250 19 3 5 10 20 5 25 391
630 412,5 140 165 180 125 95 35 270 19 3 5 15 27 5 32 543
710 477,5 165 186 210 140 110 40 320 23 3 6 15 30 5 36 846
800 522,5 190 219 230 160 120 40 350 23 3 6 15 34 5 40 1073
900 562,5 210 237 260 180 135 45 410 23 3 6 15 39 5 45 1452

Pozicija 4 Pozicija 9 Pozicija 10 Pozicija 11 Pozicija 12 Pozicija 13
Elastična
Ležaj Pera visoka Vijak Vijak
D podloška
mm prema FAG-u DIN 6885 DIN 912 DIN 931 DIN 127
200 22310 A18 x 11 x 80 A12 x 8 x 50 M6 x 15 M8 x 20 A 8
250 22312 A20 x 12 x 80 A14 x 9 x 60 M6 x 15 M8 x 20 A 8
315 22316 A25 x 14 x 140 A18 x 11 x 80 M8 x 20 M8 x 25 A 8
400 22320 A32 x 18 x 140 A20 x 12 x 90 M10 x 20 M10 x 30 A10
500 22322 A32 x 18 x 140 A22 x 14 x 110 M10 x 20 M12 x 35 A12
630 22324 A36 x 20 x 140 A25 x 14 x 125 M12 x 20 M16 x 35 A16
710 22328 A40 x 22 x 180 A28 x 16 x 140 M16 x 30 M16 x 45 A16
800 22330 A45 x 25 x 180 A32 x 18 x 180 M16 x 30 M20 x 45 A20
900 22334 A45 x 25 x 180 A36 x 20 x 180 M16 x 30 M20 x 45 A20
a b
a1 b1
c
d
b1
a1 c
a
a) b)
Slika 3.5-16 Zavareni limovi i kućište ležaja: a) sklop, b) lim ležaja
Tablica 3.5-11 Dimenzije limova, slika 3.5-16, u mm

Masa
D a a1 b b1 d c
kg
200 44 12 110 25 18 14 0,3
250 50 12 140 30 18 16 0,7
315 65 15 180 35 22 18 1,5
400 85 15 220 40 22 20 2,9
500 100 20 250 50 26 25 4,9
630 100 20 270 50 26 32 6,7
710 120 25 320 65 26 36 10,7
800 130 25 350 65 33 40 14,1
900 150 30 410 75 33 45 21,5
Tablica 3.5-12 Dimenzije kućišta ležaja, slika 3.5-17, u mm
Nazivni d1
promjer d2 d3 Md Md1 Md2 a a1 a2 a3 a4 a5 a6 t l l1
D H7
200 110 130 3 16 8 10 160 120 80 40 50 30 77 3 30 15
250 130 150 3 16 8 10 190 150 95 55 60 35 92 3 30 15
315 170 200 3 20 8 10 240 190 120 70 80 40 116 4 40 20
400 215 245 3 20 10 10 290 230 145 85 100 45 140 5 40 20
500 240 280 4 24 12 10 330 260 165 95 110 55 160 5 40 25
630 260 300 4 24 16 10 360 280 180 100 125 55 175 5 50 25
710 300 350 4 24 16 10 420 330 210 120 140 70 204 6 50 30
800 320 380 4 30 20 10 460 360 230 130 160 70 224 6 60 30
900 360 420 4 30 20 10 520 420 260 160 180 80 254 6 60 30

Nazivni
promjer
Masa
l2 b b1 b2 b3 b4 b5 b6 b7 R R1 R2 R3 R4
D ≈ kg
200 6 60 8 44 40 20 2 6 5 85 80 3 1 6 10
250 6 70 10 50 48 22 3 6 5 105 95 3 1 6 11
315 8 85 10 65 60 25 3 6 5 130 120 3 1 6 20
400 8 105 10 85 80 25 3 6 5 160 145 3 1 10 35
500 8 120 15 100 90 30 3 8 5 180 165 4 1 10 53
630 8 130 15 100 95 35 4 8 5 195 180 4 1 14 68
710 8 150 15 120 110 40 4 8 5 230 210 4 1 14 112
800 8 160 15 130 120 40 5 8 5 250 230 4 1 16 149
900 8 180 15 150 135 45 6 8 5 290 260 4 1 16 215
A A-A
a
Ra 25 Ra 3,2
a1
a2 b
b1 b2 b1
a3 a4 a5
Ra 3,2
t
Md
R4
5°
l
15°
b3 b4
a6
a2
R
a3
d2 1/45° 1/45°
B d1
a
a1
b7 b/2
b6
30°
a4
R1
b5
a2
B Ra 3,2
a5
B-B
Md1
t a6 l1
a2 R2 R3
A
d3
2
Md
l2
Slika 3.5-17 Kućište ležaja

Slika 3.5-18 pokazuje dvije konstrukcijske izvedbe kotača iz standardnog

proizvodnog programa firme DEMAG. Prva prikazuje pogonski kotač s moto-
reduktorom, a druga slobodni kotač čvrsto vezan za uležištenu osovinu.
1 - pogonski moto-reduktor
2 - kućište ležaja s prirubnicom
3 - uskočnik
4 - distantne ploške
a) 5 - valjni ležaj
6 - otvor za mazalicu
7 - kotač
8 - distantni prstten
9 - pogonsko vratilo
9a - osovina
10 - zatezna pločica
11 - zatezni vijak
12 - elastična podloška
13 - prihvat momenta
14 - vijak s maticom
15 - poklopac
16 - prolazni poklopac
17 - uskočnik
18 - kapa
19 - polimerni elastični dio
20 - spojni vijak
21 - matica
b) 22 - vijak i matica kućišta ležaja
Slika 3.5-18 Konstrukcijske izvedba kotača (DEMAG): a) pogonski kotač s direktnim

pogonom, b) slobodni kotač čvrsto vezan za osovinu
3.6. MEHANIZMI DIZANJA

3.6.1. Uvod
Mehanizam dizanja na električni pogon sastoji se u pravilu od pogonskog
elektromotora spojenog preko spojke s reduktorom (običnim ili pužnim) te kočnice
na pogonskom vratilu. Izlazno vratilo reduktora spojeno je s bubnjem, na kojem je
učvršćen gipki element (uže), spojen direktno ili posredstvom koloturnika sa
sredstvom za zavješenje tereta, slika 3.6-1.
4 3 4 3
EM EM
2 2 1
1
10
D
5 5
DK
6 6
11
7 7
4 3 EM
2 2
2 1
9
3 1
4
4
2
5
12 6
2 2
Slika 3.6-1 Mehanizmi za dizanje, principijelne sheme: 1- elektromotor, 2-spojka,

3-kočnica, 4-reduktor, 5-bubanj, 6-uže, 7-koloturnik s kukom, 8-teret, 9-krajnja sklopka,
10- lančanik, 11-pomoćno vitlo, 12-izravnavajuća užnica
Teret se vješa na jedno uže samo kod malih nosivosti (1 do 3 t), a kod granika s
dohvatnikom na portalu zbog velike visine dizanja i za nosivosti 5 do 10 t.
Za vertikalno vođenje tereta primjenjuje se kod manjih nosivosti užnica za
vođenje, a u svim ostalim slučajevima udvojeni koloturnik.
Unifikacija mehanizma dizanja postiže se kod različitih nosivosti podešavanjem
prijenosnog odnosa koloturnika, čime se postiže približno jednak moment na bubnju
uslijed tereta i približno jednaka snaga motora kod različitih brzina dizanja. Time se
postiže mogućnost primjene jednakih elektromotra, reduktora, bubnjeva, kočnica,
užnica i užeta kod različitih nosivosti granika.
Posebna izvedba mehanizma za dizanje ugrađuje se na vitla za rad s grabilicama,
slika 3.6-2 (vidjeti poglavlje o grabilicama).
DS
M1 M2
B1 B2
Slika 3.6-2 Mehanizam za dizanje s grabilicom, veza bubnjeva s diferencijalnom sklopkom
Diferencijalna sklopka (DS); služi kao krajnja sklopka za oba bubnja, ali i za
reguliranje rada bubnja za zatvaranje (otvaranje) grabilice. Sklopka dozvoljava
samostalan rad motora i bubnja za zatvaranje (M2, B2) za toliko okretaja bubnja,
koliko treba da se zatvori (otvori) grabilica. Nakon toga rade oba motora.
B1 B2
5
5' 6
7
2 6 6
9 8 Planetarni
S reduktor
4 3
5 5' 5' 5
1 2 7
6 6
A B
M1 M2
Slika 3.6-3 Mehanizam za dizanje s grabilicom, mehanička veza bubnjeva s
planetarnim reduktorom
Dizanje i spuštanje grabilice, slika 3.6-3: M1 radi, M2 stoji. Oba bubnja okreću se
istom brzinom. Pritom je; n7 = 0, n5/n8 = 1+z7/z5'.
Otvaranje i zatvaranje grabilice: M2 radi, M1 i B1 stoje. Bubanj B2 se okreće i vrši
otvaranje ili zatvaranje grabilice. Pritom je n5 = 0, n7/n8 = 1+z5´/z7.
Kod vitla grabilica s mehaničkom vezom oba bubnja, dimenzionira se uže za
zatvaranje i svi pogonski elementi na puno opterećenje (grabilica + punjenje), jer se
kod dizanja pune grabilice pojavljuje statički neodređena raspodjela tereta na obje
vrste užeta. Uže za držanje i pogonski elementi bubnja za držanje opterećeni su
punim teretom samo u trenutku početka otvaranja grabilice, na kraju pražnjenja i

kod spuštanja samo s težinom prazne grabilice ( 1/2 punog tereta).
Dimenzioniranje užeta za držanje dozvoljeno je stoga sa 75% ukupnog tereta, a
pripadnih pogonskih dijelova na čvrstoću sa 100% tereta (na trošenje s 50% tereta).
Motor za dizanje dvomotornog vitla s planetarnim reduktorom dimenzionira se
kao i motor jednomotornog vitla za puno opterećenje i 40% ED (60% ED kod vrlo
teškog – forsiranog pogona). Pripadni motor za zatvaranje – pola snage i 20 do 40%
ED.
Kočenje:
- motor za dizanje – najčešće protustrujno,
- motor za zatvaranje – generatorski (promjena smjera).
Dvomotorno vitlo bez mehaničke veze – oba motora i pogonski dijelovi
dimenzioniraju se na više od 50% punog opterećenja (približno 70%) budući da se ne
može očekivati potpuno jednaka raspodjela opterećenja.
Budući da je kod pogona s grabilicom najčešće moguće utvrditi radni ciklus s
raspodjelom opterećenja motora, uputno je provjeriti srednju kvadratnu snagu
motora i vršna opterećenja motora.
3.6.2. Reduktori, opće smjernice

Tablica 3.6-1 Popis oznaka kod izbora i proračuna reduktora
(MT - dinamički moment tromosti; RMT - reducirani MT)
Ozn. Značenje Ozn. Značenje
ired prijenosni omjer reduktora F0 glavno opterećenje postolja, N
in nazivni prijenosni omjer reduktora M0 M0 = F1 l0 ; reaktivni moment postolja, Nm
ik stvarni prijenosni odnos koloturnika Iq ukupni RMT, kgm2
PN1 nazivna ulazna snaga reduktora, kW Ib RMT na bubnju, kgm2
P1 nazivna snaga motora (ulazna snaga), kW I1 MT masa na pogonskom vratilu, kgm2
MN1 nazivni ulazni zakretni moment, Nm Im MT rotora motora, kgm2
MN2 nazivni izlazni zakretni moment, Nm IK MT vanjske kočnice, kgm2
MG2 max. dozv. moment reduktora, Nm IS MT spojke ili spojke s kočnicom, kgm2
ML1, Mm pogonski moment, Nm Ired RMT rotirajućih masa reduktora, kgm2
ML2, Mb moment na radnom vratilu, Nm; Mb = Fb R Itr RMT od tereta, kgm2
Mp moment pokretanja motora, Nm IR IR = Ired + Itr
Mk moment kočenja, Nm Idin RMT pokretanih ili kočenih masa
M1max p maks. moment pokretanja na pog. vratilu, Nm Idin p RMT pokretanih masa
M1max k maks. moment na pog. vratilu pri kočenju, Nm Idin k RMT kočenih masa
MD maks. dozv. moment na pog. vratilu, Nm
Mst statički moment na pog. vratilu, Nm p dinamički faktor pri pokretanju
Fb obodna sila na bubnju, N k dinamički faktor pri kočenju
FR1 radijalna sila na pogonskom vratilu, N v brzina dizanja ili vožnje, m/s
F1Z dozv. radijalna sila na pogonskom vratilu1), N m,  brzina vrtnje motora, s-1
F1 dozv. radijalna sila na pogonskom vratilu, N µa adhezijski koefic. između kotača i tračnice
F2 dozv. radijalna sila na radnom vratilu, N Fk opterećenje kotača, N
2)
F2Z dozv. radijalna sila na radnom vratilu , N R polumjer bubnja, m
fT pogonski faktor T0 do T9 vremenski razredi prema FEM 9511/DIN
1)
S hvatištem izvan središta rukavca; 2)
S hvatištem na udaljenosti lF.
Materijal kućišta za reduktore izvodi se u lijevanoj izvedbi i to od sivog lijeva

GG20 (ili GG40 na poseban zahtjev) ili u zavarenoj izvedbi. Izvedbe s 3 i 4 stupnja
prijenosa imaju iste vanjske mjere. Ugradbeni položaj reduktora je horizontalan, za

ostale položaje ugradnje potreban je dogovor s proizvođačem.
Podmazivanje se ostvaruje potapanjem zupčanika u mineralnom ili sintetičkom
ulju. Nivo ulja se kontrolira uljnom šipkom.
U isprekidanom pogonu sa slobodno cirkulirajućim zrakom dozvoljena
temperatura okoline je - 40 do + 40 °C. To pretpostavlja primjenu ulja prikladnog za
takve temperaturne promjene. Isprekidani pogon preko 40°C, trajni pogon i
temperatura okoline ispod - 40°C zahtijevaju posebne dogovore s proizvođačem.
Reduktori mehanizma dizanja mogu se ugraditi kao nasadni reduktori ili s
temeljnom pločom.
Nasadnom izvedbom postiže se statički određeno zavješenje kućišta na tri
oslonca, tako da se ne mogu pojaviti naprezanja u kućištu uslijed deformiranja
konstrukcije vitla. Prednost nasadne izvedbe jest i mogućnost brze zamjene
reduktora.
Slika 3.6-4 pokazuje utjecaj položaja užeta na opterećenje sustava zavješenja
kućišta nasadnog reduktora, s prijedlogom rješenja oslonca za uravnoteženje
momenta na kućištu.
Reakcije podloge od opterećenja bubnja (sile F1, F0, reaktivni moment podloge
M0=F1 l0), izračunaju se iz uvjeta statičke ravnoteže, slika 3.6-4,
Mm + Mb + M0 = 0 (3.6-1)
i jednakosti snage
1
M mm + M bb = 0, (3.6-2)

Unutarnje namatanje užeta Vanjsko namatanje užeta

Fb
Mb
1 Fb 3 ωb
+ +
Mm + +
Mb ωb Mm
F1 F1
Fb Fb
2
lo F0 = Fb – F1 F0 = Fb – F1
Izvedba 1 Izvedba 2 Izvedba 3 Detalj nasadne

izvedbe
Pričvrsna ploča
+ + 2 vijka M20x60
+ +
Sigurnosni
prsten
Slika 3.6-4 Oslanjanje reduktora

odakle slijedi
 1 
M 0 = F1l0 = − M b 1 − ; (3.6-3)
 ired 
m
ired = (−1)k ; k = 1,2,3,... - broj stupnjeva prijenosa.
b
Iz (3.6-3) je vidljivo da se za ired  10 može uzeti
M 0 = F1 l0  −M b (3.6-4)
s greškom u računanju koja je  10%.
Utjecaj težine reduktora na opterećenje postolja treba pribrojiti posebno.

Izlazno (pogonjeno) vratilo može biti u dvije izvedbe:- šuplje s ozubljenjem prema
DIN 5480 ili puno, s perom prema DIN 6885.
Kod izbora brzine vrtnje elektromotora treba uzeti u obzir sljedeće: manji broj
okretaja motora daje najčešće manji i jeftiniji reduktor, ali zato skuplji, teži i po
dimenzijama veći elektromotor. Općenito se stoga može preporučiti: 1500 min-1 - za
elektromotore manje snage (za serijske mehanizme i 3000 min-1); 1000 min-1 - za
srednje elektromotore, snage do 60 kW; 750 min-1 - za elektromotore velike snage i
ako je promjer bubnja kočnice 630 mm i više.
3.6.3. Osnovne značajke reduktora

Mm
R
Za proračun i oblikovanje reduktora kao i za izbor  + +
gotovih reduktora dostupnih na tržištu, potrebno je ired
+ +
poznavati njihove projektne parametre kao što su: b
prijenosni odnos, brzina vrtnje, ulazna i izlazna
snaga, opterećenje na ulazu i izlazu, uvjeti rada,
očekivani broj radnih sati, pogonski sustav, itd., Fb
(tablica 3.6-1).
Potrebni prijenosni odnos reduktora za dizanje, slika
3.6-5, jest ik
R
ired = . (3.6-5)
ik v
Elektromotor za dizanje odabire se na temelju snage

potrebne za dizanje tereta jednolikom brzinom
(detaljnije vidjeti poglavlje 3.8.2.) v
Q = m tr g
Qv
P= , kW, (3.6-6)

Slika 3.6-5 Mehanizam dizanja
gdje je
Q = mtr g, težina tereta, kN;
mtr – ukupna translacijska masa koju diže mehanizam za dizanje, t;
g = 9,81 m/s2; η – ukupni stupanj djelovanja mehanizma za dizanje.
Nazivna snaga odabranog motora P1 treba biti: P1  PN1.

Intermitenciju motora ED treba odrediti na temelju procijenjene ili izračunate
vrijednosti relativnog trajanja uključenja.
Nazivni moment reduktora na izlaznom vratilu bira se iz uvjeta
M N2  fT M L2 , (3.6-7)
gdje je 0,8  fT  2 , pogonski faktor ovisan o pogonskoj grupi i stvarnom radnom
vremenu, prema podacima proizvođača reduktora, tablica 3.6-2.
Tablica 3.6-2 Primjer raspodjele pogonskih faktora fT

T0 T1 T3 T2 T4 T5 T6 T7 T8 T9
Stvarno radno vrijeme u satima
Spektar Faktor Pog. gr. <200 >200 >400 >800 >1600 >3200 >6400 >12500 >25000 >50000
opter. qe fT 400 800 1600 3200 6400 12500 25000 50000
Pog. gr. 1Dm 1Cm 1Bm 1Am 2m 3m 4m 5m
(lagan)  0,5
fT 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,9 1,0 1,0 1,1 1,2
(srednji) 0,5 do Pog. gr. 1Dm 1Cm 1Bm 1Am 2m 3m 4m 5m -

0,63 fT 0,8 0,8 0,8 0,9 0,9 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4
(teški) 0,63 do Pog. gr. 1Dm 1Cm 1Bm 1Am 2m 3m 4m 5m - -

0,8 fT 0,8 0,8 0,9 1,0 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,6
v.teški) 0,8 do Pog. gr. 1Cm 1Bm 1Am 2m 3m 4m 5m - - -

1,0 fT 0,9 0,9 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,6 1,8 2,0
Za vrijeme pokretanja i kočenja reduktor je pored statičkog opterećenja od tereta

na bubnju izložen i dodatnom dinamičkom opterećenju. Veličina tog dodatnog
opterećenja ovisi o odnosu momenta pokretanja motora i statičkog opterećenja od
tereta te o raspodjeli i veličini pokretanih masa.
Izvedba mehanizma za dizanje razlikuje se prema vrsti i izvedbi kočnice koja
može biti:
- dvočeljusna bubanjska kočnica;
- pločasta ili stožasta kočnica u motoru;
- diskovna kočnica s dvije nasuprotno smještene čeljusti;
- diskovna kočnica s jednom čeljusti.
IR IS Im IK IR IS Im
a) b)
Reduktor Reduktor I din,k = I q − I K
I din,p = I din,k = I R = I q − ( IS + I m ) I din,p = I R + I K = I q − ( IS + I m )
Slika 3.6-6 Dinamičko opterećenje pogonskog vratila

Prema odabranoj izvedbi potrebno je izračunati reducirane mase na pogonskom i

radnom vratilu i izračunati maksimalne momente pri pokretanju i kočenju. Pri
računanju dinamičkog opterećenja uzima se u obzir onaj dio reducirane mase - Idin,
koji dinamički opterećuje pogonsko vratilo reduktora, slika 3.6-6.
Pri pokretanju (Idin,p), to su sve mase osim rotirajućih masa na pogonskom dijelu
vratila, npr. Idin,p = Iq ‒ (IS+Im), slika 3.6-6.
Pri kočenju (Idin,k), to su sve mase osim rotirajućih masa na kočenom dijelu vratila;
npr.
Idin,k = Iq ‒ (IS+Im), slika 3.6-6a) ili Idin,k = Iq ‒ IK, slika 3.6-6b).
Pregled raspodjele masa na pogonskom vratilu i pripadni kriteriji provjere
najvećeg dozvoljenog opterećenja pogonskog vratila, pokazuje tablica 3.6-3.
Tablica 3.6-3 Raspodjela masa na pogonskom vratilu i kriteriji provjere najvećeg opterećenja
Izvedba: A B C
IR IS Im IR IS Im IR IS Im
Zaustavna kočnica na
motornoj strani.
Idin,p = Iq ‒ (IS+Im)
Reduktor Reduktor Reduktor
Idin,k = Iq ‒ (IS+Im)
Kriterij provjere M1max p,k  MD

Izvedba: D E F
Zaustavna kočnica na IK IR IS Im IK IR IS Im IK IR IS Im
motornoj strani.
Kočnica za držanje
na vanjskoj strani. Reduktor Reduktor Reduktor
Idin,p = Iq ‒ (IS+Im)
Kriterij provjere M1max p,k  MD *)
Izvedba: G H I
IK IR IS Im IK IR IS Im IK IR IS Im
Zaustavna kočnica na
vanjskoj strani.
Reduktor
Idin,p = Iq ‒ (IS+Im) Reduktor Reduktor
Idin,k = Iq ‒ IK
Kriterij provjere M1max p,k  MD *)
Izvedba: J
IR IS Im
Zaustavna kočnica na *) Kriterij provjere za izvedbe F, I, J s
motornoj strani. jednočeljusnom diskovnom kočnicom:
Idin,p = Iq ‒ (IS+Im) M1max p  MD; M1max k  2,5 MN1; FR1  F1Z Reduktor
Kriterij provjere *)
Ukupni RMT iznosi, slika 3.6-5 i slika 3.6-6:

2 2
mtr  v  mtr  v 
I q = I rot + I tr = I rot + I tr =
       
; . (3.6-8)
RMT od rotirajućih masa jest

Irot = I1+Ired = Im+IS + Ired ili Irot = I1+Ired = Im+IS + IK + Ired , (3.6-9)
odnosno
I red
Irot =  Im+IS + (IK) ;  =1+ = 1,1...1,2 . (3.6-10)
I m + IS + ( I K )
Veličine za Ired (RMT reduktora) su podaci proizvođača ili projektanta reduktora,
a veličine IS uzeti iz tablica proizvođača za odabranu spojku.
Maksimalno opterećenje pogonskog vratila pri pokretanju i kočenju iznosi
(Mst=ML1):
- za mehanizme dizanja i povlačenja
(
M1max, p = M st +  p M p − M st
Iq
)
I din p
; (3.6-11)
M1max, k = M st +  k (M k − M st )
I din k
. (3.6-12)
Iq
- za mehanizme vožnje, okretanja, promjene dohvata (mehanizmi s približno
vodoravnom putanjom tereta)
 I din p 
(
M1max, p =  p  M st + M p − M st ) ; (3.6-13)
 I q 
M1max, k = M st +  k (M k − M st ) din k ,
I
(3.6-14)
Iq
gdje su: Mst=ML1, tablica 3.6-1; p, k - dinamički faktori, tablica 3.6-4.
Kod srednjih momenata tereta, koji su mali prema momentu pokretanja motora,
uzima se Mst=ML1 = 0,2 Mp. Taj odnos vrijedi za većinu mehanizama vožnje.
Tablica 3.6-4 Dinamički faktori i smjernice za izbor momenta pokretanja
Vrsta motora Momenti pokretanja Mp p Vrsta kočenja k
Najveći moment motora za vrijeme
pokretanja s predotporima.
Ukoliko je nepoznat Mp uzima se: Mehaničko kočenje s
Klizno-kolutni - 2/3 prekretnog momenta kod 2,0 elektro-hidrauličkim
motor automatskog uključivanja; otkočnikom 1,5
- prekretni moment u punom iznosu
pri ručnom upravljanju.
Kavezni Za kavezne motore se uzima potezni Mehaničko kočenje sa 2,0
2,0
motor moment uključivanja otkočnim magnetom
Istosmjerni poredni Moment motora koji je određen s Električno protustrujno
1,5 2,0
ili izmjenični s ograničenjem struje. kočenje
ispravljačem
Veličina ili robusnost reduktora u pravilu se označava s brojevima, a ovisi o

veličini momenta MN2 na izlaznom vratilu. Za usvojene nazivne veličine reduktora
reducirani moment tromosti na pogonskom vratilu (RMT) ovisi još o prijenosnom
odnosu, tj. Ired = f(MN2, in). Snaga (i moment) na pogonskom vratilu ovise još i o brzini
vrtnje pogonskog vratila, tj. PN1 = f(MN2, in, ω), MN1 = f(MN2, in, ω). Mjere reduktora i
izlaznog vratila, slika 3.6-7, ovise o veličini reduktora, dok mjere pogonskog vratila
ovise još i o prijenosnom odnosu.
Slika 3.6-7 Primjer mjerne skice reduktora (Demag)
Računanje dozvoljene radijalne sile F1Z i F2Z na pogonskom i radnom vratilu,

slika 3.6-8, kada im je hvatište izvan sredine rukavca, izvodi se prema podacima koje
daje proizvođač reduktora. Primjerice, za reduktor firme Demag predlaže se:
a) Opterećenje na pogonskom vratilu
 Z 
F1Z = 1 −  F1 ,
 48 + 1,95  d1 + Z 
gdje je:
F1Z - dozv. radijalna sila na pogonskom vratilu s hvatištem na udaljenosti Z od
sredine rukavca;
F1 - dozv. radijalna sila s hvatištem na sredini rukavca (tabl. vrijednost);
Z - udaljenost hvatišta od sredine rukavca. Ta vrijednost može biti pozitivnog i

negativnog predznaka (slika 3.6-8); d1 - promjer rukavca (tabl. vrijednost).
b) Opterećenje na radnom vratilu _ Z

+
Dozvoljeno opterećenje F2 na udaljenosti lF navedeno l 1/2 Z
je u tablici. Pomakom hvatišta dozvoljeno opterećenje F2Z F1 F1Z
izračuna se iz
 d1
Vel. lF, mm F2, kN

l1
HG 07 50 50  Z 
HG 08 55 60 F2Z = 1 −  F2 . _ Z
+
HG 09 65 70  10 + 1,35  d 2 + Z  lF Z
HG 10 70 95 F2 F2Z
HG 11 75 115 Podaci za veličinu dozvoljenog
maksimalnog momenta na d 2
HG 12 90 130
HG 13 90 145 pogonsko vratilo MD odnosi se
HG 14 90 165 isključivo na pogonsko vratilo i l2
HG 15 90 180 ne mogu se preračunavati na
HG 16 125 200 druge stupnjeve prijenosa.
Slika 3.6-8 Sile na rukavcu
Napomena:
Reduktore mehanizama vožnje treba provjeriti na granično opterećenje u slučaju
proklizavanja kotača. Najveći moment na kotaču ograničen je veličinom adhezijske
sile između kotača i tračnica
M ad = a Fk R  M G2 ,
μa = 0,2 - čel. kot./čel. tračnica;
μa = 0,23 - kotači iz PA 6;
μa = 0,4 - kotači s poliuretanskom bandažom;
Fk - opterećenje kotača pokretanih reduktorom.
3.6.4. Preporuke za tipizaciju reduktora granika

Sadržaj norme DIN 15053
Norma služi za tipizaciju 2- i 3-stupanjskih reduktora za mehanizme dizanja.
Norma sadrži samo temeljne podatke (ugradbene mjere, vanjske mjere, minimalne
izlazne momente) koji osiguravaju izmjenjivost reduktora, bez sprečavanja daljnjeg
razvoja konstrukcije. Istovremeno je obuhvaćeno uležištenje na nosivu konstrukciju
čime je postignuta lakša izmjenjivost reduktora. Ova tipizacija može poslužiti kao
osnova normiranja cjelokupnog pogonskog mehanizma.
Izvedbe reduktora utvrđuju se uglavnom za potpuno zatvorene pogone, tj. za
direktni pogon bubnja, kotača i slično, bez otvorenih međuspojeva. Osnovne
značajke ovih reduktora su :
a) Uležištenje bez temeljne ploče
Oslanjanjem reduktora na prirubnice ležaja ostvaruje se točniji ugradbeni položaj
u odnosu na bubanj i motor.
b) Zamjenjivost bez narušavanja točnosti
Izrada ležajne prirubnice koncentrično s ležajem izlazne osovine uz odgovarajući

dosjed, te tolerirani smještaj treće točke oslanjanja prema razdjelnici reduktora,
omogućuje zamjenu ili ponovnu montažu s potrebnom točnošću.
c) Oslanjanje u tri točke
Takvo oslanjanje eliminira utjecaj deformacija konstrukcije na reduktor, vanjske
sile ne djeluju preko stijenki kućišta reduktora, slika 3.6-12.
d) Raspored osovina
Kod 2- i 3-stupanjskih reduktora oblika B i C leže priključna vratila i međuvratilo
na razdjelnici reduktora. Za 3-stupanjski reduktor oblika D je smještajem
međuvratila izvan razdjelnice postignuta zbijenija konstrukcija. Takva izvedba
moguća je i za 2-stupanjske reduktore (oblik E).
Razmaci vratila i nazivne veličine

Razmaci vratila su prema redu R40, DIN 323, odnos uzastopnih veličina je 1,4.
Nazivna veličina e1 odgovara razmaku vratila posljednjeg (gonjenog) stupnja, jer
njegovo opterećenje ne ovisi o broju i opterećenju prethodnih stupnjeva prijenosa
(tablica 3.6-5). Do veličine 400 e1 se mijenja prema redu R40/3 a iznad toga po R40. To
daje u donjem području skok snage od 1,7 a za veće nazivne veličine 1,4.
Tablica 3.6-5 Minimalni momenti na bubnju Mab

e1, mm 200 236 280 335 400 450 500 560 630 710 800 900 1000
Mab,kNm 2,65 4,5 7,5 12,5 21,2 30 42,5 60 85 118 170 236 335
NAVEDENE VELIČINE POGONSKIH MOMENATA SU PRIBLIŽNE, A ODGOVARAJU
POGONSKOJ GRUPI 2m, PREMA DIN 15020 I RADNIM BRZINAMA PREMA DIN 15022;
e1 - nazivna veličina reduktora.
Tablica 3.6-6 Nazivni prijenosni odnosi in, dopuštena odstupanja ± 4 %
in 10 12,5 16 20 25 31,5 40 50 63 80 100 125 160 200
Podmazivanje i ugradbeni položaj
Podmazivanje uranjanjem dovoljno je za položaj razdjelnice kod kojega su

zupčanici još uronjeni u ulju (oznaka W). Za više nagnute ili uspravne reduktore
potrebno je optočno podmazivanje (oznaka V), slika 3.6-11.
Ostali podaci
a) Za priključna vratila norma daje samo orijentacijske podatke. Za određivanje
točnijih mjera i oblika potrebna je detaljnija razrada.
b) Točnija raspodjela na pogonske grupe prepušta se iskustvima proizvođača.
c) Podaci o ozubljenju, materijalu, dimenzioniranju i gubicima u prijenosu nisu
predmetom ove norme.
Oznaka reduktora
Da bi se olakšala uporaba norme, predlaže se sljedeći oblik oznake reduktora:
Reduktor CNW 560 x 63 DIN 15053

prijenosni odnos
nazivna veličina
ugradbeni položaj (slika 3.6-11)
raspored vratila (slika 3.6-10)
oblik (slika 3.6-9)
2 stupnja 3 stupnja
Oblik B Oblik E Oblik C Oblik D
e3 e2
e2 e1 e2 e1 e3 e2 e1 e2 e1
Slika 3.6-9 Oblici reduktora
P Y U S H
K N M Z
Slika 3.6-10 Raspored vratila
Područje
W V V
Područje
W
Slika 3.6-11 Ugradbeni položaji

Oslanjanje u tri točke
Uležištenje kućišta (primjer) Z (presjek)
X Y
Upust
f bo bo f
DIN 74 T.3
X Y
Fiksni Pomični
oslonac oslonac
Slika 3.6-12 Oslanjanje kućišta
Mjere
Konture se odnose na kućište reduktora. Pri postavljanju okolnih dijelova treba
paziti na pristupačnost kontrolnom otvoru, šipki za mjerenje razine ulja i otvoru za
ispuštanje ulja. Uljna crpka pri ugradnji "V" može prekoračiti graničnu konturu.
Slika 3.6-13 Mjere kućišta, tablica 3.6-7

Slika 3.6-13 Mjere kućišta, nastavak, tablica 3.6-7

Tablica 3.6-7 Glavne mjere reduktora, mm; slika 3.6-13

Naz. vel. e1 200 236 280 355 400 450 500 560 630 710 800 900 1000
e2 140 170 200 236 280 315 355 400 450 500 560 630 710
Razmaci e3 100 118 140 170 200 224 250 280 315 355 400 450 500
vratila e02 340 406 480 571 680 765 855 960 1080 1210 1360 1530 1710
e03 440 524 620 741 880 989 1105 1240 1395 1565 1760 1980 2210
min 60 70 85 105 120 140 150 170 190 220 240 270 300
d0
max 75 90 105 130 150 170 190 210 240 270 300 340 380
min 28 32 38 45 55 60 70 80 90 100 110 120 140
d2
max 35 40 48 55 65 75 85 95 100 120 130 150 170
min 22 28 32 38 48 50 55 65 75 85 95 100 120
d3
max 28 35 40 45 55 60 70 80 90 100 110 120 140
Rukavci min 90 95 105 125 165 170 180 235 250 250 305 340 340
vratila l0
max 100 120 140 170 200 235 250 280 315 355 400 450 500
min 58 58 58 75 75 100 115 115 155 155 200 200 200
l2
max 150 180 190 210 250 250 250 265 300 300 300 300 300
min 58 58 58 75 75 100 115 115 155 155 200 200 200
l3
max 120 120 125 190 200 250 250 265 300 300 300 300 300
m 195 225 250 280 340 365 410 445 495 565 615 670 740
n 180 210 235 255 285 310 315 345 365 420 460 520 600
b0 0/−0,5 250 300 335 400 475 530 600 670 750 850 950 1060 1180
f +0,5/0 20 20 25 25 30 30 40 40 40 50 50 50 60
g h9 170 200 240 270 320 360 400 430 480 530 580 650 720
Kućište d4 18 18 22 26 33 33 39 39 45 45 52 62 70
ležaja e20 450 530 630 750 900 1000 1120 1250 1400 1600 1800 200 2240
e30 530 630 750 900 1060 1180 1320 1500 1700 1900 2120 2360 2650
s ± 0,1 17 17 22 27 27 32 32 37 37 42 42 47 55
b1 280 320 380 430 520 570 640 710 780 880 970 1090 1220
b2 170 200 236 280 340 380 420 470 530 600 680 760 860
b3 246 294 328 392 464 518 588 656 734 834 930 1038 1154
d5 140 160 190 212 265 280 335 355 375 425 475 530 600
Obrisni e4 70 85 100 120 140 160 180 200 225 250 280 320 360
profil e5 56 67 80 95 112 125 140 160 180 200 225 250 280
(kontura) h2 165 180 215 230 275 300 330 385 430 490 545 605 670
h3 145 155 185 195 230 260 290 325 360 415 460 510 565
h4 230 255 300 320 385 430 480 545 605 690 770 850 950
r 265 300 355 400 475 530 600 670 750 850 950 1060 1180
Oznake koje pokazuje slika 3.6-13:

1)
Označena kontura slijedi bočne površine kućišta, a na razmaku je b3.
2)
Vidi detalj Z, slika 3.6-12.
3) Konture na razmaku e4 duž razdjelnice.
Napomene:
1. Mjere pogonske i radne osovine su provizorne, njihove promjere i duljine

treba po potrebi uskladiti s normiranim spojkama i kočnim diskovima.
2. Budući da je posljednji stupanj prijenosa za svaku veličinu reduktora
neovisan o prijenosnom odnosu, s njime počinje i brojanje indeksa, koji
rastu prema pogonskom stupnju. Time je postignuto da se indeksi
posljednjeg i njemu prethodnih stupnjeva ne mijenjaju. Mjerama
posljednjeg stupnja pridružen je indeks 0, pa tako mjere pogonske osovine
za 2-stupanjski reduktor dobivaju indeks 2 a za 3-stupanjski 3.
3.6.5. Vitla, vozna vitla

Vitla su transportni uređaji za dizanje tereta, najčešće pomoću čeličnog užeta koje
se namata na bubanj, odnosno pogonsku užnicu. Mogu se rabiti potpuno samostalno
i to kao:
- podna,
- zidna i
- stupna vitla
ili često posebno oblikovana i ugrađena u različita transportna sredstva, kao:
- vitla grabilica,
- vozna vitla granika,
- manevarska vitla ili pak kao
- vitla dizala.
U ovom poglavlju pokazane su osnovne značajke voznih vitla granika. Vozna
vitla se izvode s mehanizmom za vožnju tako da se mogu pokretati po tračnicama na
glavnom nosaču granika. To im omogućuje vožnju okvira vitla i zavješenog tereta s
ciljem njegova premještanja.
3.6.5.1. Razmak tračnica za vožnju vitla

Normirani razmak od sredine do sredine tračnice, slika 3.6-14, za vozne staze vitala
granika su:
ls mm - 500 , 560 , 630 , 710 , 800 , 900 , 1000 , 1120 , 1250 , 1400 , (1450) ,
1600 , 1800 , 2000 , 2240 , 2500 , 2800 , 3150 , 3550 , 4000.
Vrijednost u zagradi ls = 1450 mm vrijedi samo za potrebe željeznice.
ls
a)
ls
b)
Slika 3.6-14 Razmak tračnica za vožnju vitla: a) tračnice vitla su na glavnom nosaču;
b) tračnice vitla su konzolno zavješene za glavni nosač
3.6.5.2. Proračun okvira vitla
Okvir vitla je više puta statički neodređena konstrukcija.

Najopterećeniji nosači su oni na koje je oslonjen bubanj i nosači koji nose užnice
na vitlu. Okvir vitla, kod kojeg je teret zavješen na udvojenom faktorskom
koloturniku s prijenosnim odnosom pk = 2 prikazan je skicom, slika 3.6-15.
S grubim pojednostavnjenjem mogu se nosači A, B i C (slika 3.6-15) proračunati

kao statički određene grede oslonjene na dva oslonca.
F F
F F
lc
C
lv
A B
ls
Slika 3.6-15 Skica okvira vitla iz valjanih profila
Za nosače A i B tada je
Q lv M max
M max  1,1 ; W ,
4 2 d
gdje je:
Q - najveća težina tereta + težina sklopa za vješanje tereta, N;
lv - razmak kotača, mm;
d = 80 do 90 MPa.
Faktorom 1,1 uzima se u obzir težina bubnja i ostalih dijelova.
Q lc
Za nosač C M max  .
4 2
Orijentacijski podaci o dimenzijama profila okvira vitla za vitla normalne izvedbe:

Nazivni teret , 30 50 75 100 125 150 200 250 300÷500
kN
Profil UPN 160 180 200 220 240 260 280 300 300÷400
Za veće nosivosti treba pojačati profilne nosače s pojasevima ili izvesti kutijasti
nosač od lima.
Okvir vitla u zavarenoj konstrukciji iz lima pokazuje slika 3.6-16 i slika 3.6-17.
Opterećenje glavnih nosača (presjek A-A, odnosno B-B) za konstrukciju, vidi slika
3.6-17 je:
Qlv Ql2
presjek A-A: A
M max  1,1 , presjek B-B: B
M max  .
8 8
Slika 3.6-16 Zavarena konstrukcija okvira vitla iz lima, pogled odozdo
Pri projektiranju okvira vitla s električnim pogonom za mosne granike

konstruktor mora u fazi oblikovanja imati na umu da:
- opterećenje kotača vitla bude ujednačeno radi povoljnijeg opterećenja mosta
granika,
- vitlo bude što manje, kako bi granik bio lakši, a time i jeftiniji,
- pristupačnost pojedinim dijelovima vitla bude dobra, kako bi održavanje
granika bilo lako i ekonomično,
- zavarenu konstrukciju izvesti što jednostavnije, odnosno sa što manje zavara,
radi manjih unutarnjih napetosti u nosivoj konstrukciji.
A-A
lv
B

A
h
e1
A
t b
B-B
B B

l2
du
b1
Slika 3.6-17 Okvir vitla, zavarena konstrukcija iz lima
3.6.5.3. Konstrukcijske izvedbe

Vitlo se danas najčešće izvodi iz tipiziranih dijelova koji se montiraju na okvir
vitla.
Sastavni dijelovi vitla su:
- okvir vitla s pogonskim i slobodnim kotačima te s potrebnim užnicima;
- mehanizam za dizanje s motorom, kočnicom, reduktorom, bubnjem i krajnjom
sklopkom za ograničavanje visine dizanja;
- mehanizam za vožnju s motorom, kočnicom i reduktorom.
Kočnica može biti montirana zasebno (slika 3.6-18a) ili u sklopu motora (motor s
kočnicom, slika 3.6-18b).
Pogon za vožnju vitla, kao i kod pogona vožnje mosta, može biti zajednički (slika
3.6-18a) ili pojedinačni (slika 3.6-18b i c). Vitla manjih nosivosti danas se često rade
tako da se koaksijalni mehanizmi za dizanje (koji se proizvode serijski - slika 3.6-19)
montiraju na okvir vitla kao što je prikazuje slika 3.6-18c), odnosno slika 3.6-20.
Koaksijalni mehanizam za dizanje (slika 3.6-19) razvijen je kao mehanizam za
dizanje ovjesnog vitla (slika 3.6-21 i slika 3.6-23), gdje i danas ima najširu primjenu.
Slika 3.6-18 Normalna dvotračna vitla iz tipiziranih dijelova: 1 - motor, 2 - kočnica,

3 - reduktor, 4 - bubanj, 5 - krajnja sklopka, 6 - pogon za vožnju
1 - poklopac
2 - električki dijelovi
3 - krajnja sklopka
4 - okvir
5 - vratilo
6 - vođenje užeta
7 - planetarni reduktor
8 - bubanj
9 - spojka
10- motor
11- kočnica motora
12- priključna kutija
13- kočnica bubnja
14- uže
2/1 4/1 4/2

Slika 3.6-19 Koaksijalni mehanizam za dizanje (Mannesmann - Demag)
Slika 3.6-20 Montaža koaksijalnog mehanizma za dizanje na okvir vitla
Slika 3.6-21 Ovjesno vitlo na mosnom graniku s jednim nosačem
Slika 3.6-22 Potrebna visina ugradnje za različite izvedbe ovjesa vitala: a) normalne visine,
b) skraćene visine, s protuutegom, c) vitlo iznad glavnog nosača, d) vitlo ispod glavnog nosača
Slika 3.6-23 Vitlo na mosnom graniku s dva nosača
Osim vitla normalne izvedbe postoji čitav niz konstrukcija specijalne namjene kao
što su vitla granika u ljevaonicama, kovačnicama, vitla za rad s grabilicom,
magnetom i sl.
Slika 3.6-24 Tipizirano vitlo

mosnog granika nosivosti 8t [20]:
1-reduktor pogona za dizanje,
2-reduktor pogona za vožnju,
3-mehanizam kočnog uređaja,
4- krajnja sklopka
Slika 3.6-25 Vozno vitlo mosnog granika s glavnim i pomoćnim mehanizmom za dizanje, 60/16 t [16]:
1-okvir vitla, 2-pogon za vožnju, 3-glavni sklop s kukom, 4-nepomični blok užnica, 5-bubanj, 6-reduktor
za dizanje, 7-motor za glavno dizanje, 8-kočnica za držanje, 9-motor za fino dizanje, 10-reduktor
11-kočnica, 12-pomoćni sklop s kukom, 13-bubanj pomoćnog vitla, 14-reduktor pomoćnog vitla, 15-motor
pomoćnog mehanizma za dizanje, 16-krajnja sklopka glavnog pogona, 17- turbo-puhalo, 18-krajnja
sklopka pomoćnog pogona, 19-nosač tračnice, 20-presjek tračnice, 21-odbojnik, 22-brza krajnja sklopka
Slika 3.6-26 Glavno vitlo kovačkog granika, 150 t,

vd = 3 m/min, vv = 32 m/min [16]: 1-okvir vitla,
2-reduktor za vožnju (P = 25kW, n = 736 min-1),
3-motor za dizanje (P = 2x55 kW, n=610 min-1),
4-kočnica, 5-reduktor za dizanje, 6-zupčanički par,
7-bubanj, 8-nosač nepomičnog bloka užnica,
9-pomični blok s okretnom kukom, 10-nosivi okvir
izravnavajući užnica, 11-poluga za zaštitu od
preopterećenja, 12- bubanj za kabel, 13-pogon
bubnja za kabel, 14-priključak na pomični blok za
okretanje kuke
Slika 3.6-27 Vozno vitlo mosnog granika nosivosti 3,2/5/6,3 t ovisno o pogonskim uvjetima [15]:
1-okvir vitla, 2-motor za dizanje (P = 17…7 kW, n = 970…920 min -1), 3-kočnica mehanizma za dizanje,
4-reduktor za dizanje, 5-bubanj, 6-par stožnika s krajnjom sklopkom za ograničenje visine dizanja,
7-užnica za izravnavanje s osiguranjem protiv prevrtanja, 8-pomični blok s kukom, 9-pogonski kotači,
10-reduktor za vožnju (P = 0,6…0,25 kW, n = 925 min -1), 11-konzola kliznog strujnog priključka, 12-uže
3.6.5.4. Procjena mase vitla

Za dimenzioniranje nosive konstrukcije granika, računanje otpora vožnje itd.,
treba znati težinu vitla. Najbolje je potražiti podatke od proizvođača ili koristiti
raspoložive podatke o već izvedenim konstrukcijama. Za prvu procjenu može
poslužiti procjena težine kako pokazuje tablica 3.6-8. Suvremene konstrukcije, zbog
kompaktnih izvedbi mehanizama dizanja, imaju u pravilu manju težinu od starijih
izvedbi.
Tablica 3.6-8 Procjena mase vitla prema nosivosti
Nosivost PROCJENA MASE VITLA mv, t
(masa glavnog tereta) Vitla za mosne granike Vitla s glavnim i pomoćnim
t normalne izvedbe mehanizmom za dizanje
3,2 …. 8 1,6+0,2 mt
10 …. 50 2,8+mt/16
16 …. 200 0,3(mt+mtp)
>200 (0,22 … 028)(mt+mtp)
mt-masa glavnog tereta, t; mtp-masa pomoćnog tereta, t
3.7. MEHANIZMI OKRETANJA

3.7.1. Uvod
S mehanizmom okretanja ostvaruje se kružno gibanje konzole ili dohvatnika
(okretnog dijela) oko vertikalne osi (donjeg dijela) okretnog granika. Donji dio
(postolje) može biti u obliku stupa, slika 3.7-1, ili u obliku postolja na kotačima, slika
3.7-3. Izvedba okretnog granika ovisi o njegovoj namjeni i potrebnoj zoni
posluživanja. Osnovna razlika okretnog granika u odnosu na mosne i portalne
granike jest što im je zona posluživanja izvan točaka oslanjanja postolja, zbog čega je
potrebno osigurati stabilnost protiv prevrtanja. Mehanizam okretanja prenosi
momente, vertikalne i horizontalne sile s okretnog dijela na postolje, slika 3.7-1 do
3.7-4. Otpori gibanju oko vertikalne osi pokazani su u nastavku.
d0
d0
D N
 FH
d
N
Slika 3.7-1 Stupna dizalica [11]
1 – okretni stup dizalice

2a,b– radijalno aksijalni ležaj
2c – kotač
3a – kotači uležišteni na okretni stup
3b – kotači uležišteni na nepokretni dio
nosive konstrukcije stupa
3c – kružna tračnica
4 – nepokretni dio nosive konstrukcije
stupa
5a,b– ležajno rastojanje (h)
5c – radijalni ležaj
6c – vodeća osovina radijalnog ležaja
Slika 3.7-2 Različite vrste oslanjanja

okretnog dijela stupne dizalice [11]
Tablica 3.7-1 Pregled nekih otpora gibanju

Proračunska skica Otpor gibanju
Fk
R=D/2
a) Otpor vožnje kotač/tračnica
T =  Fk
Ff v
Potrebna pogonska sila na liniji vožnje za svladavanje
otpora
d
Mf = Ff R  Fk d 1 d
Ff = ( + e) = f  Fk , f= ( + e) .
R 2 R 2
Ff Fn = Fk
e
N e2
v = konst.
b) Ravna ploča na valjcima
Fv
Potrebna pogonska sila na ploči za svladavanje otpora
e1 + e2
r
e
Fv = N = za e1 = e2 = e = N .
e1
2r r
N
N c) Kotač vezan za okretni dio, stup miruje

d0
2r = d A FA Potrebni pogonski moment oko središta S

M S = FA rA + N e ,
e N
1 d  1 d 
FA =   0 + e  N = f N , f =   0 + e  ,
D
rA r 2  r 2 
stup
stoji
M S = ( f rA + e ) N ili M S = ( f rA + e )   N .
S
e
N
d) Kotač vezan za okretni stup, giba se po kružnoj
A FA tračnici koja miruje
r=
d /2 Potrebni pogonski moment oko središta S
N 1 d  1 d 
FA =   0 + e  N = f N , f =   0 + e  ,
rA r 2  r 2 
stup
D MS M S = FA rA − N e ; M S = ( f rA − e )   N .
rotira S
N e
F e) Vanjski prsten rotira, unutrašnji miruje

d (kao kod valjnih ležajeva)
A
Obodna sila na vanjskom prstenu
e
2e
N F=  N .
MS d
D
Moment oko središta vrtnje S: MS = F (D/2+d) .
S
e = 0,5 mm – čelični kotači /čelična tračnica kod transportnih uređaja;
e = 0,013 D , mm – lokomotivski kotači; e = 0,005 do 0,01 za valjne ležaje (u najpovoljnijem slučaju).
Opterećenje kotača mehanizama za okretanje

Za stupnu dizalicu, slika 3.7-1, gdje stup s kružnom tračnicom miruje, a kotač je
vezan za okretni dio, slučaj c), tablica 3.7-1, normalno opterećenje kotača jest
FH F
N= ;  N = 2N = H . (3.7-1)
2 cos  cos 
Za radijalni oslonac okretnog granika, slika 3.7-3 i slika 3.7-4, gdje stup rotira, a
kružna tračnica miruje, slučaj d), tablica 3.7-1, vrijedi:
2 FR cos  = FH  FH
  Fk =  N = = 4 Fk ; M S = ( f rs − e)ΣFk . (3.7-2)
2 Fk cos  = FR  cos  cos 
u= 3 A
B 315
x5
V
S2 l 2 = Ao A
G5 G
h  G2
e3

Ao F0 x
G3 r
G4 F
l4 Raspored oslonaca
e
h 2 y 1
F
M My
A R
a G e 
a y sm j er
S vožnj e x
Mx
x
3 b 4
Slika 3.7-3 Primjer oslanjanja okretnog dijela portalnog granika
Fk
 FR
rs 2 ro 
 Fk
 FH
r1
2rk FR
r2
Slika 3.7-4 Detalj radijalnog oslonca – kotači na kružnoj tračnici

Radijalno oslanjanje kod okretnog granika u gornjem dijelu je ostvareno s

kotačima na kružnoj tračnici. Veliki zupčanik mehanizma okretanja i vijenac s
kružnom tračnicom čine cjelinu, pričvršćenu na portal granika, tj. miruju. Stup
kutijaste izvedbe i mehanizam za okretanje s malim zupčanikom dio su okretnog
dijela granika. Okretni dio rotira zbog vrtnje malog zupčanika, koji svojim
odvaljivanjem po nepokretnom velikom zupčaniku dovodi do vrtnje okretnog dijela
pri čemu je 1(r1+r2)=2r2; 1, brzina vrtnje okretnog dijela; 2, brzina vrtnje malog
zupčanika.
Kod okretnih granika (slika 3.7-5, slika 3.7-7
i slika 3.7-10), ugrađuju se i veliki valjni
ležajevi nazivnog promjera od nekoliko
metara, jednoredni, dvoredni ili višeredni.
Takav ležaj preuzima sva opterećenja između
pokretnog i nepokretnog dijela granika.
Fa = Q + Gi , suma vertikalnih opterećenja,

aksijalno opterećenje ležaja;
Fr , suma horizontalnih opterećenja,
radijalna sila na ležaj;
M k , rezultirajući moment svih sila okretnog
dijela granika, oko središta ležaja;
DL , promjer ležaja, slika 3.7-6.
Moment trenja oko osi ležaja izračuna se

(prema Rothe Erde):
 k 
M tr =  k M k + Fa DL + Fr DL tan   ,
2 2 
gdje je  = 0,004 ;  = 45 (ili 60),
k = 4,37 → s kuglicama; k = 4,1 → s
valjcima.
Slika 3.7-5 Jednokraki portalni granik s velikim valjnim ležajem
a) b)
Slika 3.7-6 Veliki valjni ležajevi (Rothe Erde): a) ležaj s kuglicama, b) ležaj s valjcima
Slika 3.7-7 Veliki okretni ležaj kod portalnog granika s dvokrakim dohvatnikom
a)
b) c)
Slika 3.7-8 Mehanizam okretanja kod bagera: a) bager s prednjom lopatom, b) okretanje
dohvatnika (princip odvalnog gibanja), c) presjek kroz uležištenje i planetarni prigon
Pogonski sustavi mehanizama okretanja, slika 3.7-9, ovisno o raspoloživoj energiji

na mjestu uporabe transportnog sredstva, može biti elektromotorni pogon sa
zupčaničkim prijenosnikom (često planetarnim) ili hidromotor. Naime, mobilni
transportni uređaji - auto dizalice s okretnim teleskopskim dohvatnikom, redovito za
pogon okretnog postolja dohvatnika rabe hidromotore.
Slika 3.7-10 Detalj uležištenja velikog

dvorednog valjnog ležaja s kuglicama i
unutarnjim ozubljenjem spojen
vijcima na nosivu konstrukciju u
zavarenoj izvedbi: 1-okretni dio nosive
konstrukcije, 2-nosive kuglice ležaja,
3-nosivi prsten ležaja, 4-unutarnji
Slika 3.7-9 Pogonski sklop mehanizma za okretanje prsten ležaja s ozubljenjem,5-potporne
(Liebherr): 1 -elektromotor, 2 - hidrodinamička spojka, kuglice ležaja, 6-potporni prsten ležaja,
3 - elektrohidraulička diskovna kočnica, 4 - trostupanjski 7-nosiva konstrukcija granika
planetarni reduktor, 5 - pogonski zupčanik
3.7.2. Dimenzioniranje motora za okretanje
Fvj,1
eK Q
hvj GK
FH Lmax
h
A
FH
FV
Slika 3.7-11 Reakcije u osloncima okretnog dijela granika
Radijalno opterećenje ležajeva slijedi iz uvjeta da je reaktivni moment sprega sila

FHh u ravnoteži s momentom svih aktivnih sila oko točke A, koje djeluju na
konstrukciju okretnog dijela granika, pa je:
FH =
1
h
( )
M Q + M K + M vj , N , (3.7-3)
gdje je:
MQ=(QL)max, Nm, – maksimalni moment od tereta;
MK=GKeK, Nm, – maksimalni moment od težina svih okretnih dijelova konstrukcije
dohvatnika oko točke A (dohvatnik, stup, strojarnica, protuutezi);
Mvj=Fvj,1hvj, Nm,– maksimalni moment od vjetra dozvoljenog pri radu dizalice.
Vertikalno opterećenje donjeg (radijalno-aksijalnog ležaja) jednako je sumi tereta i

ukupne težine okretnog dijela granika:
FV=Q+ΣG, N.
3.7.2.1. Otpori i potrebna snaga pri ustaljenom gibanju,  = konst.
a) Moment trenja u gornjem osloncu (rolnama)

Gornji radijalni ležaj izveden je s kotačima na kružnoj tračnici, slika 3.7-4. Otpori
gibanju odgovaraju slučaju d), tablica 3.7-1.
Faktor trenja u ležajevima: klizni →  = 0,08...0,1; valjni →  = 0,0015...0,004.
N
RN


Uz radijalnu silu prema
N d0 (3.7-3) ukupno opterećenje
 kotača prema (3.7-2) jest
FH
FH
d  Fk =  N = .
cos  cos 
D
d0
Slika 3.7-12 Opterećenje kotača na kružnoj tračnici
Ukupni otpori vrtnji u gornjem ležaju, slučaj d), tablica 3.7-1, su
 D − d  d0  
M1 = M S =  N    + e  − e  , Nm , (3.7-4)
 d  2  
gdje je:
d – promjer kotača, (0,54 m); d0 – promjer ležaja, slika 3.7-12, m;
D – promjer prstena, (4,05 m); e = 0,0005 m, krak trenja valjanja.
b) Donji oslonac
Otpor vrtnji u donjem

radijalno-aksijalnom ležaju
je
d0 d
M 2 = FH  + FV  v , Nm,
2 2
FH, FV – reakcije sila u

osloncima, slika 3.7-11;
 – koef. trenja u ležaju;
d0 – slika 3.7-13, ispravno je
uvrstiti vanjski promjer
unutrašnjeg prstena ležaja;
Slika 3.7-13 Donji, aksijalno-radijalni ležaj: 1-gornji oslonac
ležaja, 2-samoudesivi bačvasti valjkasti ležaj, 3-donji dio dv – slika 3.7-13 (odabrati iz
nosivog kućišta ležaja, 4-međuprsten, 5-aksijalni samoudesivi kataloga ležaja).
valjkasti ležaj
c) Otpor vjetra
Otpor vrtnji okretnog dijela granika od djelovanja vjetra je, slika 3.7-14
M 3 = Fvj,2  rvj , Nm ,
gdje je: Fvj,2 – rezultirajuća bočna sila vjetra na sve okretne dijelove, (q = 250 N/m2);
rvj – krak rezultante vjetra, m.
rvj
Fvj,2
K
Slika 3.7-14 Opterećenje vjetrom
d) Otpor od nagiba dizalice (vozne pruge)

( )
M 4 = M Q + M K sin  , Nm;
sin  0,02; MQ, MK – slika 3.7-11.
e) Ukupni otpori ustaljenog gibanja

Muk = M1 + M2 + M3 + M4 , Nm .
f) Potrebna nazivna snaga motora za ustaljeno gibanje

M 
Pn, u = uk K , W,

  0,65 , – radi velikog prijenosnog odnosa;

n
K = K , s-1 – kutna brzina dohvatnika, nK, min-1.
30
3.7.2.2. Opterećenje i snaga motora kod pokretanja
a) Dozvoljeno maksimalno tangencijalno ubrzanje tereta

Dozvoljeno maksimalno tangencijalno ubrzanje tereta propisano je u normama, i
iznosi
amax = (0,6 do 1) m/s2 .
Dozvoljeno kutno ubrzanje jest

a
 max = max ; npr. za amax = 0,6 m/s2; Lmax = 30 m; max = 0,02 s-2,
Lmax
K
a vrijeme pokretanja tp  = za nK = 1,32 min −1 = 6,9 s .
 max
Za amax = 1 m/s2 i Lmax = 30 m, tp  4,15 s.
Motor treba odabrati tako da može svladati inercijske sile pri pokretanju, tj. da bude
Mp
 1, 7 ; s time da se ne prekorači maksimalno ubrzanje.
Mn
b) Redukcija masa, dinamički moment inercije
m2
r4
m3
r3
r2
mu1
ru1 m1
   mQ
es r5 = rQ  m
m u2 ms
ru2 r1
K
Slika 3.7-15 Redukcija masa na os vrtnje okretnog dijela
Dinamički moment inercije oko osi stupa, slika 3.7-15
I K  mQ  rQ2 + mu1  ru1

2
+ mu 2  ru22 + ms  es2 + I dohv , kgm2,
ms, kg – masa strojarnice i stupa;

es, m – udaljenost težišta strojarnice do osi stupa;
Idohv – moment inercije članova dohvatnika.
m1 r23 − r13 m2 r53 − r43 m3 r43 − r33

I dohv  + + , kgm2; za r3 uvrstiti predznak (–).
3 r2 − r1 3 r5 − r4 3 r4 − r3
Reducirani moment inercije na osovini motora

2
I  n 
I = 1, 2 ( I M + IS ) + K  K  , kgm2,
  nmot 
gdje je IM – moment inercije motora, IS – moment inercije spojke.
c) Moment pokretanja motora

Opterećenje motora kod pokretanja sastoji se od statičkih i dinamičkih otpora
gibanju:
Mp = Mst + Mdin, Nm,
M uk K
M st = , Nm;
 mot
mot
M din = I  = I , Nm,
tp
tp, s – vidjeti pod a);
Muk, Nm – vidjeti točku 3.7.2.1e);

 nmot
mot = , s-1 – nazivna kutna brzina motora.
30
d) Potrebna nazivna snaga motora kod pokretanja

Računa se na temelju opterećenja kod pokretanja:
Mp
Pn,p = mot , W ; ED = 60%.
1,7
e) Izbor snage motora
Motor treba odabrati prema većoj potrebnoj računskoj nazivnoj snazi (Pn,p ili Pn,u).
Kod motora mehanizma za okretanje, kao i kod motora za vožnju, u pravilu je
mjerodavna snaga potrebna za pokretanje.
3.7.3. Protuutezi i stabilnost protiv prevrtanja kod okretnih granika

Protuuteg (G5) na okretnom
dijelu granika s jednokrakim
nagibnim dohvatnikom služi za
smanjivanje radijalnih opterećenja
ležajeva i momenta savijanja u
stupu, slika 3.7-16. Moment od
utega M u = G5 l5 određuje se stoga
kao srednja vrijednost između
maksimalnog (M1) i minimalnog G4
(M2) momenta savijanja u stupu Q + G1
G2
bez protuutega.
4 Fvj FV
M1 = max(  Gi ri + Qr1 ) ; G3 r1
i =1 FH
G5
4 l5 e
M 2 = min(  Gi ri ) ; h Vertikalno opterećenje ležaja
i =1 hvj FH FV = Q +G1+G2+…+G5
A
M1 + M 2
Mu = = G5 l5 . a G6 Težina konstrukcije bez balasta
2 Gk= G1+G2+…+G5 + G6
Najveći moment savijanja u stupu
je tada
ek Gk
M − M2
M s,max = 1 . Gbal Q
2
Ms Ms,max
a/2 linija prevrtanja
+ a/2
-
Mu M1 Slika 3.7-16 Princip uravnotežavanja okretnoga dijela
M2
Uravnotežavanje kraka (težine G2) provodi se u pravilu samo kod granika s

krutim mehanizmima za promjenu dohvata (sa zubnom letvom, vijčanim vretenom,
hidrauličkim cilindrom), dok se krakovi s užetnim mehanizmom promjene dohvata
ne uravnotežavaju, kako bi se osigurala stalna napetost užeta. Krak se uravnotežava
s pomičnim protuutegom (G4); težina i hod toga utega izračunaju se iz uvjeta
jednakosti radova (G2h2= G4h4).
Stabilnost protiv prevrtanja treba dokazati računski i ispitivanjem. Granik je
stabilan ako je algebarska suma stabilizirajućih momenata (od vlastite težine) veća od
sume momenata prevrtanja (teret, vjetar, inercijske sile). Moment prevrtanja se
pritom računa tako da se opterećenja od tereta, vjetra itd. povećaju množenjem s
faktorima propisanim u normama, kao što su primjerice ISO 4304, DIN 15019 i sl.
Stabilnost se postiže ugradnjom dodatnog balasta u portalu (Gbal) ili širenjem
razmaka između linija prevrtanja (izvlačenjem oslonaca kod mobilnih granika).
Stabilnost se provjerava za različite slučajeve opterećenja (s teretom bez vjetra -
statička stabilnost, s vjetrom i inercijskim silama – dinamička stabilnost; bez tereta s
orkanskim vjetrom itd.).
Primjerice, računska statička stabilnost granika, slika 3.7-16, provjerava se

računanjem odnosa:
M stab G ( a / 2 − ek ) + Gbal a / 2
= k 1.
M prevrt 1, 5 Q ( r1 − a / 2)
max
Faktor 1,5 jest faktor povećanja tereta pri računanju statičke stabilnosti prema
normi ISO 4304.
Kod građevinskog okretnog stupnog granika, slika 3.7-17 (za razliku od granika,
slika 3.7-16), sva se opterećenja od okretnog dijela prenose na nepokretni stup preko
okretnog ležaja velikog promjera. Okretanje se ostvaruje s pogonskim sklopom, slika
3.7-9.
okretni ležaj
l2 G1
G3=Guteg G2
l3 Q
Ms - moment u stupu
G bal Gstup
r
G3 Gbal+Gstup G2 Q + G1
linija prevrtanja
Slika 3.7-17 Građevinski okretni stupni granik

(prijenosni odnos koloturnika za dizanje jest pk=2)
Protuuteg na okretnom dijelu granika G3, kao i u prethodnom primjeru, služi za

smanjivanje momenta savijanja u stupu.
Maksimalni moment bez protuutega jest

M1 = G2l2 + [(Q + G1 ) r ]max ,
Ms +
a minimalni moment bez protuutega jednak je
- M1
M 2 = G2l2 + G1rmin .
Mu
Potrebni moment protuutega M u slijedi iz: M2
M1 + M 2
Mu = = G3 l3 .
2
Nakon izbora položaja utega l3 izračuna se težina utega G3 .
Maksimalni moment na stupu po apsolutnoj vrijednosti jest:
M1 − M 2  (Q + G1 ) r max − G1 rmin
M s,max = = .
2 2
Stabilnost protiv prevrtanja postiže se postavljanjem balasta od betonskih greda
(Gbal) na portalu.
Uvjet statičke stabilnosti, analogno prethodnom primjeru, jednak je
M stab G (l + a / 2) + G2 (a / 2 − l2 ) + Gbal a / 2
= 3 3  1.
M prevrt (1,5 Q + G1 ) ( r − a 2 ) 
max
3.8. MEHANIZMI VOŽNJE
3.8.1. Uvod
Mehanizmi vožnje služe za gibanje
1 granika ili vitla po tračnicama. Postoje
2 različite izvedbe sustava za vožnju, osim
mehanizama s centralnim ili zajedničkim
3 pogonom, slika 3.8-1, rabe se i pojedinačni
pogoni na svakoj strani granika ili ako je
4 4 potrebno i na više kotača na istoj strani.
Pojedinačni pogon ima prednost za veće
raspone (>14m), dok mehanizmi za vožnju
Slika 3.8-1 Principijelna shema mehanizma vitla, zbog malih razmaka tračnica, imaju u
vožnje: 1-elektromotor, 2-reduktor, 3-vratilo, pravilu centralni pogon, ali se u novije
4-osovine kotača vrijeme i kod njih sve više primjenjuje
pojedinačni pogon (slika 3.8-2).
a) Pogon s jednim motorom (centralni pogon),

klizni ležajevi. Uobičajena izvedba do 1960.
a) godine.
b) Pojedinačni pogon preko zupčanika na kotaču,

b) klizni ležajevi. Od 1956. godine.
c) Pojedinačni pogon preko zupčanika na kotaču,

c) valjni ležajevi. Od 1968. godine.
d) Pojedinačni pogon sa zglobnim vratilom, valjni

ležajevi. Od 1955. godine.
d)
e) Pojedinačni pogon preko zupčanika na vratilu

e) kotača, valjni ležajevi. Od 1968. godine.
f) Pojedinačni pogon s nasadnim reduktorom,

f) valjni ležajevi. Od 1970. godine.
g) Pojedinačni pogon preko nazubljenog usadnog

vratila reduktora, valjni ležajevi. Od 1973. godine.
g)
Slika 3.8-2 Pregled razvoja
mehanizama vožnje [19] 3.8.2. Opće smjernice za izbor motora
Motori za vožnju vitla i granika sa serijskim mehanizmom dizanja u pravilu su

izmjenični motori s kratko spojenim rotorom, s prirodnim ili vanjskim hlađenjem.
Motori pretežno rade u isprekidanom pogonu, a tek rijetko u kratkotrajnom. Za izbor
elektromotora je pored opterećenja motora važno i njegovo zagrijavanje.
U pravilu, za računanje snage i izbor motora za vožnju mjerodavno je opterećenje
motora pri pokretanju. Zagrijavanje motora tijekom ustaljenog gibanja od značenja je
samo kod polno preklopivih motora tijekom finog hoda i kod kratkotrajnog pogona.
Za ispravni izbor motora za vožnju potrebno je odrediti:
- opterećenja tijekom pokretanja i ustaljenog gibanja (uzevši u obzir dozvoljena
vremena pokretanja);
- broj radnih ciklusa i broj uključivanja na sat;
- relativno trajanje opterećenja.
Otpori ustaljenog gibanja, određuju se ovisno o pogonskim uvjetima, primjerice:
- otpori vožnje kotača po tračnicama s pripadnim dodatnim otporima;
- otpor vjetra;
- nagib vozne pruge;
- povlačenje kabela na opružnom bubnju i sl.
Otpori ubrzavanja, posljedicom su ubrzavanja pokretnih (rotacijskih i
translacijskih) masa u predviđenom vremenu pokretanja.
Vrijeme pokretanja, ovisi o:
- broju ciklusa na sat, potrebnom za ostvarenje planiranog protoka (kapaciteta);
- zagrijavanju motora pri pokretanju; dozvoljenom srednjem ubrzanju.
Za pokretanje bez proklizavanja kotača pri brzinama preko 16 m/min, ubrzanja
mogu biti:
- bez tereta - od 0,1 do 0,7 m/s2;
- s teretom - od 0,1 do 0,5 m/s2.
Radni ciklus motora za vožnju sastavljen je u pravilu iz vožnje u jednom smjeru
(u lijevo), pauze, vožnje u drugom smjeru (u desno) i ponovne pauze do početka
sljedećeg ciklusa, slika 3.8-3. Potrebno pripadno vrijeme jest vrijeme ciklusa tc, s. Za
svaku vožnju računa se s prosječno 3 ukapčanja motora, ukupno 6 po radnom
ciklusu. Najveći mogući broj ciklusa izračuna se iz
v
z  0,3 ED , cikl/h , (3.8-1)
L
ED, relativno trajanje uključenja, %; v – brzina vožnje, m/min; L ‒ put vožnje s
uključenim motorom (u jednom smjeru), m. Izraz vrijedi pod pretpostavkom da se
dozvoljeni broj uključenja motora neće prekoračiti.
Izraz (3.8-1) za približno računanje broja ciklusa slijedi iz:

L v L
t r = 2 +   2 → približno radno vrijeme motora u jednom ciklusu;
 v a v
3600 t
z= , cikl/h → broj ciklusa na sat; ED = r 100 %, → relativno trajanje uključenja;
tc tc
v v
odakle je z  18  ED  , cikl/h; v, m/s ili z  0,3  ED  , cikl/h; v, m/min.
L L
Slika 3.8-3 prikazuje radni ciklus motora za vožnju s jednom i s dvije brzine, a
pokazuje pozicije na kojima se vrši uključenje motora. Tablica 3.8-1 pokazuje
praktičke smjernice (FEM 9.681) za izbor broja ciklusa i relativnog trajanja uključenja
ED% za motore vožnje i dizanja, ovisno o pogonskim grupama. Broj uključenja na sat
je pritom šest puta veći od broja ciklusa/h. U praksi, kod nižih pogonskih grupa
može nastupiti i manji broj ciklusa kod navedenog broja uključenja, a kod viših
grupa (npr. kod automatiziranog pogona) može biti i veći broj ciklusa.
v, m/s
1 2 3 4 5 6
a)
t, s
Vožnja ulijevo Pauza Vožnja udesno Pauza

Vrijeme ciklusa tc
v, m/s
1 2 3 4 5 6
b)
t, s
Vožnja ulijevo Pauza Vožnja udesno Pauza

Vrijeme ciklusa tc
Slika 3.8-3 Radni ciklus motora za vožnju; a) s jednom brzinom, b) s dvije brzine
Tablica 3.8-1 Broj ciklusa, broj uključenja i ED, za motore vožnje i dizanja;
s jednom brzinom
Pogonske grupe Isprekidani pogon Kratkotrajni pogon,
trajanje uključenja, u min
FEM/ ISO z, cikl/h Uklj./h ED,% Vožnja*) Dizanje
DIN Vožnja Dizanje Vožnja Dizanje Vožnja Dizanje
1Dm M1 10 15 60 90 10 15 10 (1,5) 7,5
1Cm M2 15 20 90 120 15 20 15 (2) 7,5
1Bm M3 20 25 120 150 20 25 20 (2,5) 15
1Am M4 25 30 150 180 25 30 25 (3) 15
2m M5 30 40 180 240 30 40 30 (3,5) 30
3m M6 40 50 240 300 40 50 40 (4) 30
4m M7 50 60 300 360 50 60 50 (5) 60
5m M8 60 60 360 360 60 60 >60 (6) >60
*)
Vrijednosti u zagradi su za motore s brojem polova 6, ostale vrijednosti za motore s manjim brojem polova.
Za motore s dvije brzine vrijednosti koje daje tablica 3.8-1 vrijede za oba namota
zajedno. Odnosi učestalosti i trajanja uključenja za motore s dvije brzine utvrđuju se
prema tablica 3.8-2.
Tablica 3.8-2 Raspodjela učestalosti i trajanja uključenja za motore s 2 brzine
Manja brzina Veća brzina

Učestalost uključenja 2/3 1/3
Trajanje uključenja 1/3 2/3
Pri trajanju ciklusa preko 10 minuta motori za vožnju i motori za dizanje mogu
biti svrstani i u kratkotrajni pogon, npr. kod dugog puta vožnje ili velike visine
dizanja, ali tada ne smije nastupiti više od 10 uključenja po ciklusu, a rad motora
može trajati toliko da se ne prekorači dozvoljeno zagrijavanje. Prije sljedećeg takvog
ciklusa motor se treba ohladiti na temperaturu okoline. Granične vrijednosti trajanja
uključenja za kratkotrajni pogon također prikazuje tablica 3.8-1.
Motori za dizanje također u pravilu rade u isprekidanom pogonu. Nazivna snaga

motora za dizanje jest snaga potrebna za dizanje nazivnog tereta
Qv
Pn = , kW , (3.8-2)
 Visina dizanja
gdje je: Q - nazivni teret, kN;
v - brzina dizanja, m/s; H
 - ukupna korisnost.
Broj radnih ciklusa motora za Dizanje Mirovanje, gore Spuštanje Mirovanje, dolje t, s
dizanje računa se iz
Vrijeme ciklusa tc
v
z  0,3 ED , cikl./h , (3.8-3) Slika 3.8-4 Opći oblik ciklusa mehanizma za dizanje
H
gdje je: ED - relativno trajanje uključenja, %;
v - brzina dizanja, m/min; H - srednja visina dizanja, m.
Izraz vrijedi pod sljedećim pretpostavkama:
- da visina dizanja nije veća od visine koju dopušta 10-minutni ciklus (z  6
cikl/h), pa treba biti:
v
H  ED , m; v - brzina dizanja, m/min; (3.8-4)
20
- da nije prekoračen dozvoljeni broj uključenja, tablica 3.8-1 i slika 3.8-5.
Kombinirani pogon jest pogon kod kojeg se izmjenjuju isprekidani i kratkotrajni
pogon. Kod takvih uvjeta rada potrebno je paziti da se ne prekorači dozvoljena
granična temperatura motora.
Visina dizanja Visina dizanja
1 2 3 4 5 6 1 2 3 4 5 6
H H
t, s t, s
Dizanje Pauza Spuštanje Pauza Dizanje Pauza Spuštanje Pauza
Vrijeme ciklusa tc Vrijeme ciklusa tc
a) b)
Slika 3.8-5 Radni ciklus mehanizma dizanja, s brojem uključenja motora;
a) s jednom brzinom, b) s dvije brzine
3.8.3. Pogonski sustav, adhezijske sile, broj pogonskih kotača

Maksimalno prenosivi moment na pogonskim
kotačima mehanizma vožnje ograničen je s 
proklizavanjem pogonskih kotača. Da bi se i red 
v = R ___
spriječilo proklizavanje ne smije moment G i red
pokretanja na pogonskim kotačima biti veći od R Ga
Fp ap
maksimalno prenosivog momenta. Taj je
moment ograničen s veličinom adhezijskih sila
Ta između kotača i tračnica, i iznosi Fp <_ Ta = fa Ga
Mp,kot = R Fp  R Ta,gr = R fa Ga,min . Slika 3.8-6 Granična sila pokretanja
Odgovarajuća sila pokretanja na liniji vožnje
Fp treba stoga biti, slika 3.8-6 (R–polumjer kotača)
M p,kot
Fp =  fa Ga,min . (3.8-5)
R
Za proračun granične veličine sile pokretanja Fp ili sile kočenja Fk mjerodavna je
stoga najmanja pripadna adhezijska sila, čija je granična veličina Ta,gr = fa Ga,min.
Ga,min je najmanja adhezijska težina na pogonskim odnosno kočenim kotačima, a fa je
adhezijski faktor između kotača i tračnica (podloge), za uprljane tračnice fa=0,15, a za
trajno suhe i čiste tračnice fa=0,2. Vidjeti i poglavlje 6.1.3.5, knjiga 2.
(1) (2) (1) (2)
Gv ap Gm Gv ap
Tv1 Tv1
ap
Tv2 Tv2
Gm
Ga1 Ga2 Ta2 Ga1 Ga2
Ta1 Ta1 Ta2
a) Ga,min= min( Ga1+ Ga2) b) Ga,min=(min Ga1+minGa2)
Slika 3.8-7 Adhezijske sile pri pokretanju i kočenju:

a) zajednički pogon i povezani pojedinačni, b) pojedinačni pogon, nepovezan
Veličina adhezijske sile s kojom se može računati u postupku dimenzioniranja

motora i kočnica ovisi o pogonskom sustavu granika. Taj sustav, s gledišta računanja
snage motora može biti:
a) centralni ili zajednički pogon, kada samo jedna pogonska jedinica preko
mehaničkog vratila pokreće kotače na lijevoj i desnoj pruzi, slika 3.8-7a);
b) pojedinačni pogon s nepovezanim radom motora, kada postoji pogonska
jedinica na lijevoj i desnoj pruzi, a jednolikost gibanja se temelji na jednakim
karakteristikama obje pogonske jedinice i na dovoljnoj horizontalnoj krutosti
nosive konstrukcije, slika 3.8-7b);
c) pojedinačni pogon s povezanim radom motora, kada postoji pogonska
jedinica na lijevoj i desnoj pruzi, a isti broj okretaja se ostvaruje s mehaničkim
vratilom ili električkom regulacijom, slika 3.8-7a).
Adhezijska težina Ga,min za vitla, za granike sa zajedničkim (centralnim) pogonom

(slika 3.8-7a) i za granike s povezanim pojedinačnim pogonom (s električnom osovinom),
jednaka je minimalnom zbiru opterećenja pogonskih kotača na obim tračnicama (bez
tereta), tj.
Ga,min = min  (Ga1+ Ga2) . (3.8-6)
Za pojedinačni pogon granika s nepovezanom brzinom vrtnje motora (slika 3.8-7b),
efektivna adhezijska težina Ga,min određena je zbirom minimalnih adhezijskih težina
na pojedinim tračnicama, tj.
Ga,min =  (min Ga1+ min Ga2) . (3.8-7)
Takva adhezijska težina posljedicom je nepovezanosti brzine vrtnje motora. Pri
ekscentričnom položaju vitla, slika 3.8-8, moguća adhezijska sila Ta2 na tračnici 2 je
veća od adhezijske sile Ta1 = fa(min Ga1) na tračnici 1, ali se ona ne može prenijeti na
tu stranu zbog nepovezanosti brzine vrtnje. Kako je ubrzanje mosta granika kao
cjeline jednako na lijevoj i desnoj strani, ono je ograničeno s ubrzanjem koje mu može
dati pogonska strana s manjom adhezijskom silom. Adhezijske sile na obje strane se
praktički izjednačuju pa njihova rezultanta prolazi sredinom mosta S, dok
rezultirajuća inercijska sila Fa=apmtr djeluje kroz središte mase C.
(1) (2) Sila pokretanja na liniji vožnje (bez

ap Gv
tereta, Fp,o) treba zadovoljiti uvjet
Fx1 Fx2
Fp,0 = m0 ap,0 + Fv,0  fa Ga,min (3.8-8)
lk S C
odakle slijedi
Fx1 Fx2
Gm f a Ga, min − Fv,0
Fa=apmtr ap,0  , odnosno
Ga1 Ga2
m0
Ta1 Ta2
l/2 ec
xc ap,0 m0 + Fv,0
Ga, min  , (3.8-9)
Gv fa
Gm m0 - ukupna masa u linijskom gibanju,
x bez tereta, kg; Fv,0 - otpori ustaljene
F1 l F2 vožnje, bez tereta, N.
mtr=(Gm+Gv+Q)/ g Granici se općenito ubrzavaju s

Q ap=0,15 do 0,45 m/s2. Kod većih
Slika 3.8-8 Pojedinačni pogon mosta, ubrzanja, ako su dva od četiri kotača
pogonska, postoji opasnost od
horizontalne sile proklizavanja kotača.
Primjerice, ako je broj pogonskih kotača jednak polovici ukupnog broja kotača
tada je, za povezani pogon prema (3.8-6), Ga,min=m0 g/2; uz fa=0,15 i Fv,0 =f m0 g; f= 0,01
(specifični otpori vožnje), ta granica iznosi prema (3.8-9)
f a Ga, min − Fv,0 fa
ap,0  =( − f ) g = 0, 64 m/s2.
m0 2
Broj pogonskih kotača najčešće iznosi 50% od ukupnog broja kotača. Za
pokretanje granika ili voznog vitla s ubrzanjem od 1 m/s2 (bez tereta) trebaju svi
kotači biti pogonski.
Broj pogonskih kotača određuje se iz uvjeta da minimalna adhezijska težina

Ga,min bude dovoljna za pokretanje bez proklizavanja. To znači da minimalna
adhezijska sila između pogonskih (odnosno kočenih) kotača i tračnica treba biti veća
od pogonske (odnosno kočne) sile na kotačima.
Za pojedinačni pogon sa slobodnim motorima taj uvjet glasi:

fa zp Fk,minFp, dakle broj pogonskih kotača treba biti
Fp
zp  . (3.8-10)
f a Fk,min
Za pojedinačni pogon s povezanim motorima (s mehaničkom ili električnom
osovinom) i za centralni pogon treba biti:
min(Fk )
zp f a  Fp , pa broj pogonskih kotača treba biti
zk
Fp
zp  . (3.8-11)
min(Fk )
fa
zk
Pritom je Fk,min – minimalno opterećenje jednog kotača (pretpostavlja se da su
minimalna opterećenja kotača na istoj voznoj pruzi jednaka), zp ukupni broj
pogonskih kotača, Fp ukupna pogonska sila, zk ukupni broj kotača; min(Fk) –
minimalna suma opterećenja svih kotača.
3.8.4. Opterećenje motora pri pokretanju

Za računanje snage i izbor motora za vožnju u pravilu je mjerodavno opterećenje
motora pri pokretanju. Razlog tome jest veliki udio inercijskih sila u veličini ukupnih
otpora pri pokretanju, što se može pokazati na jednostavnom primjeru.
Zanemarivši utjecaj rotirajućih masa, sila pokretanja na liniji vožnje, slika 3.8-9,
treba svladati otpore vožnje Fv = f mtr g i inercijsku silu Fin = mtr ap , tj.
 ap   ap 
Fp = Fv + mtr ap = f mtr g + mtr ap = f mtr g 1 +  = Fv 1 +  .
 f g  f g
Odnos sile pokretanja i otpora ustaljene vožnje iznosi za taj primjer
Fp ap
=1 + . (3.8-12)
Fv f g

mtrap
G v Fp Primjerice, za specifične otpore
Ga vožnje f = 0,01 (što je često za kotače s
ap valjnim ležajevima) i za vrlo malo
Fv ubrzanje pokretanja ap = 0,1 m/s2 sila
pokretanja je dva puta veća od otpora
mtr=(Q+G)/g vožnje (Fp/Fv  2), što je veće od
dozvoljenog preopterećenja motora pri
ap pokretanju koje iznosi Mp/Mn=1,6 do 1,8.
Q
Nasuprot tome, povećanje sile dizanja
Q+(Q/g) ap uslijed inercijske sile pri dizanju tereta je
malo i s uobičajenom veličinom ubrzanja
Slika 3.8-9 Opterećenje motora pri rijetko prelazi 10% od težine tereta.
pokretanju
Kod dizanja je sila pokretanja

Q  ap  Fp ap
Fp = Q + ap = Q 1 +  , odnosno =1 + . (3.8-13)
g  g  Q g
Tako primjerice, pri dizanju s ubrzanjem od ap = 1 m/s2, odnos opterećenja motora
kod pokretanja i opterećenja kod dizanja nazivnog tereta Q s konstantnom brzinom
iznosi svega Mp/Mn=Fp/Q ≅ 1,1. Uz normalna ubrzanja pri dizanju, koja su u pravilu
manja od 1 m/s2, ne postoji zato opasnost od preopterećenja motora. Motori za
dizanje se stoga biraju prema snazi potrebnoj za dizanje tereta s konstantnom
nazivnom brzinom, prema izrazu (3.8-2).
Takva razlika u pristupu dimenzioniranju motora za vožnju i dizanje jest u
činjenici što se kod dizanja s konstantnom brzinom diže teret u punom iznosu, dok
se kod vožnje s konstantnom brzinom po horizontalnoj podlozi svladavaju samo
otpori vožnje, koji ovisno o vrsti ležajeva i promjerima kotača iznose tek do  1% od
težine ukupne translacijske mase (kod valjnih ležajeva) i do  2,5% (kod kliznih
ležajeva).
3.8.5. Moment pokretanja i sila pokretanja

Ovisno o namjeni granika, prije dimenzioniranja motora bira se poželjno ubrzanje
pri pokretanju s teretom, vodeći računa da će ubrzanje bez tereta biti do dva, a
ponekad i više puta veće od ubrzanja s punim opterećenjem, ukoliko pogonski
sustav nije reguliran, vidjeti poglavlje 1.4.3.).
Potrebni moment motora pri pokretanju s kutnim ubrzanjem εp = ap im iznosi
Fv Fv ( I rot + I tr ) im2  ap + Fv Fp
M p = ( I rot + I tr )  p + = ( I rot + I tr ) im ap + = = , (3.8-14)
im im im im
gdje je
Irot = mrot/( im2  ), – reducirani moment inercije na pogonskom vratilu, od rotirajućih masa, kgm2;
mrot = Irot im2  , - reducirana masa na liniji vožnje, od rotirajućih masa, kg;
Itr= mtr/( im2  ), - reducirani moment inercije na pogonskom vratilu, od translacijskih masa, kgm2;
mtr = mo + mt, - ukupna masa u linijskom gibanju, s teretom, kg; mt – masa tereta, kg;
im =  /v = p /ap , - prijenosni odnos mehanizma vožnje, m-1;
Fv , - ukupni otpori ustaljenog gibanja (pri v = konst.; otpori vožnje, vjetra, nagiba pruge).
Prema (3.8-14), reducirana sila pokretanja Fp na liniji vožnje jest

Fp = (mtr + mrot)ap + Fv = (1+ mrot /mtr) mtr ap + Fv = βrot mtr ap + Fv , (3.8-15)
gdje je
rot = 1+mrot /mtr = 1+Irot /Itr , - faktor utjecaja rotacijskih masa,
s teretom: mtr= m0+ mt, bez tereta: mtr= m0.
Stvarna sila pokretanja na liniji vožnje jest sila pokretanja ostvarena adhezijskom
silom između kotača i podloge. Pri pokretanju bez proklizavanja kotača veličina te
sile jednaka je otporima gibanju na liniji vožnje, tj. sumi otpora vožnje Fv i otpora
ubrzavanja translacijskih masa. Veličina stvarne sile pokretanja na kotačima treba
zadovoljiti uvjet (3.8-8), pa treba biti
Fp,tr = mtr ap + Fv  fa Ga,min . (3.8-16)
Provjeru treba provesti za pokretanje s teretom i bez tereta.
Ubrzanje praznog granika ovisi o veličini momenta pokretanja pri ubrzavanju bez
tereta Mp,0, kao i utjecaju rotirajućih masa, faktor βrot. Pritom je translacijska masa
jednaka masi praznog granika, a rotacijske mase ostaju iste kao i kod punog granika.
Moment pokretanja Mp,0 može biti jednak kao i kod pokretanja punog granika, ali ga
se može regulacijom i smanjiti, kako ne bi došlo do proklizavanja.
Sukladno (3.8-14), moment motora pri pokretanju bez tereta jest
Fp,0 mrot
M p,0 = , gdje je Fp,0 = rot,0 m0 a0 + Fv,0 i  rot,0 = 1 + . (3.8-17)
im m0
Prema (3.8-14), (3.8-15) i (3.8-16), odnos momenata pokretanja bez tereta i s
teretom jest
M p,0 Fp,0  rot,0 m0 a0 + Fv,0
kM = = = . (3.8-18)
Mp Fp  rot mtr ap + Fv
Uvrštenjem (za granik u zatvorenom prostoru) Fv,0 = m0g, Fv = mtr g ,
βrot = 1+mrot /mtr; βrot,0 = 1+mrot /m0 ; m0 = mtr – mt , slijedi iz (3.8-18)
mrot 1  a g f  mt g f 
 rot = 1 + =  0 +  − (1 − kM )  , (3.8-19)
mtr a0 / ap − 1  ap ap  mtr ap 

te zamjenom mrot = I rot im 2
 , vidjeti (3.8-14) slijedi
m
I rot = ( rot − 1) 2 tr = ( rot − 1) I tr . (3.8-20)
im 
Iz (3.8-19) i (3.8-20) može se nacrtati dijagram Irot = f(a0) i rot-1= mrot/mtr = g(a0), za
različite kM i poznate ostale parametre granika. Tako primjerice, za poznate veličine:
mtr = 27 t, mt = 16 t, im = 169,018, f = 0,01, ap = 0,15 m/s2 , η=0,9, te za kM =1 i kM =0,8
dijagram ima izgled kako pokazuje slika 3.8-10. Vidi se da ubrzanje pri pokretanju
praznog granika, osim o momentu pokretanja, jako ovisi i o veličini reduciranog
momenta inercije na osovini motora od rotirajućih masa Irot, odnosno o faktoru rot.
Slika 3.8-10 Utjecaj rotirajućih masa na ubrzanje a0, funkcije Irot = f(a0) i rot-1= g(a0)
Veličina Irot najviše ovisi o momentu inercije rotirajućih masa na pogonskom

vratilu (rotor motora, kočnica u motoru, spojka), koje su nepoznate prije izbora
motora. Stoga treba utjecaj rotirajućih masa najprije pretpostaviti na način da se
pretpostavi veličina faktora rot, izračunati sve potrebne veličine za izbor motora,
tablica 3.8-3, odabrati motor i potom ponoviti postupak s poznatom veličinom Irot.
Npr., uzme li se kM =1 (što je najčešće) i uz pretpostavku rot=1,2; ubrzanje pokretanja
praznog granika bilo bi a0  0,39 m/s2, slika 3.8-10.
Na dijagramima, slika 3.8-11 i slika 3.8-12, pokazani su podaci o momentima
inercije klizno-kolutnih motora s ugrađenom kočnicom, za sinkronu brzinu vrtnje od
1500 min-1, oznaka motora 1LV9 (nacrtano prema podacima iz: Siemens, katalog HE
1 N, Drive and Control Components for Hoisting Gear, 2007.).
Slika 3.8-11 Momenti inercije klizno-kolutnih motora s ugrađenom kočnicom, Siemens
Slika 3.8-12 Detalj, slika 3.8-11
3.8.6. Izbor motora za vožnju

Pri dimenzioniranju motora prema opterećenju kod pokretanja uzimaju se u obzir
otpori ustaljenog gibanja (statički otpori) i otpori ubrzavanja svih translacijskih i
rotacijskih masa (dinamički otpori). Na veličinu momenta inercije rotirajućih masa Irot
veliki utjecaj ima moment inercije rotora motora, ali je on nepoznat prije izbora
motora. Zato se najprije računa približna snaga motora prema opterećenju pri
pokretanju, prema njoj se bira motor i utvrđuju njegove karakteristike. Nakon toga
može se točnije odrediti utjecaj inercije rotirajućih masa na pogonskom vratilu (rotor
motora, spojka, kočnica) i ponoviti postupak.
Približna snaga motora izračuna se prema reduciranoj sili pokretanja (3.8-15).

Faktor rot =1+Irot /Itr može se u prvom pokušaju uzeti rot  1.15 do 1.2; ali se može i
točnije pretpostaviti, vodeći računa o veličini reduciranog momenta inercije od
translacijskih masa Itr=mtr/( im2  ), prema kojoj se može bolje procijeniti i odnos Irot/Itr.
Postupak računanja nominalne snage motora za vožnju ovisi o izvedbi pogonskog
sustava, o mjestu rada i o horizontalnoj krutosti konstrukcije granika.
Mjesto rada granika može biti zatvoreni prostor (bez vjetra) ili otvoreni prostor (s
vjetrom).
Horizontalna krutost konstrukcije granika i adhezijske sile između pogonskih
kotača i tračnica (koje sprečavaju proklizavanje kotača) osiguravaju jednaku brzinu
vrtnje kotača. Za nepovezani pojedinačni pogonski sustav s jednakim
karakteristikama motora to znači i jednaku brzinu vrtnje motora pa se na jednoj i
drugoj voznoj pruzi ostvaruje jednaka pogonska sila Ta1 = Ta2 = Fp/2. Moment od
ekscentričnog djelovanja inercijske sile ili ekscentričnog djelovanja vjetra, preuzimaju
na sebe elementi vođenja na tračnicama (sile Fx1 i Fx2), slika 3.8-8. Kod granika s
krutim nosačima nije zato potrebna regulacija brzine vrtnje, jer se ona u dovoljnoj
mjeri ostvaruje istovjetnošću motora i mehaničkom (adhezijskom) vezom kotača s
tračnicama.
Granici velikih raspona, a posebno
evj portalni granici većih raspona na
(1) Fvj (2)
ap otvorenom prostoru, nemaju dovoljnu
Gv horizontalnu krutost konstrukcije pa su
Fx1 e Fx2 otpori gibanju na lijevoj odnosno
Fp1 Fp Fp2 desnoj pruzi proporcionalni statičkoj
lk S C raspodjeli težina odnosno masa, slika
Fx1 Fx2 3.8-13.
Gm U takvom slučaju, jednaka brzina
Fav=Fv+ apm vrtnje pogonskih motora u pravilu se
Ga1 Ga2 ostvaruje električkom regulacijom, a
Ta1 Ta2
l/2 ec
xc sile pri pokretanju na lijevoj i desnoj
pruzi izračunaju se iz statičke
Gv raspodjele opterećenja i iznose
Gm 1 e
Fp1,2 = Fp  , (3.8-21)
x 2 l 
F1 l F2 gdje je Fp = mtrap + Fv + Fvj, ukupna sila
pokretanja, a ekscentricitet položaja
mtr=(Gm+ Gv+Q)/g ukupne pogonske sile izračuna se iz
Q
( Fv + ap mtr )ec + Fvjevj
Slika 3.8-13 Pojedinačni pogon, povezan e= . (3.8-22)
Fp
Pritom su evj i Fvj položaj i veličina rezultirajućeg otpora vjetra, a silom Fv i
pripadnim ekscentricitetom ec obuhvaćeni su otpori vožnje po tračnicama, koji su
proporcionalni opterećenju pojedinih strana pa i njihova rezultanta prolazi kroz
centar mase.
Temeljem opisanih karakteristika pogonskih sustava, računanje nominalne snage
motora za vožnju može se razvrstati na način kako pokazuje tablica 3.8-3.
Dimenzioniranje motora za vožnju na otvorenom prostoru, tablica 3.8-3, provodi
se u pravilu s pritiskom vjetra od 80 N/m2, pa se potrebna snaga za taj slučaj može
označiti s P80. Pored toga provjerava se potrebna snaga P250 samo za vožnju protiv
vjetra s 250 N/m2, ali bez inercijskih otpora pri ubrzavanju i bez otpora vožnje.
Odabire se snaga koja je veća.
Tablica 3.8-3 Računanje nominalne snage motora za vožnju
Zatvoreni prostor Otvoreni prostor, s vjetrom

Fp v Fv,otv v Fp v
Centralni pogon Pn,p = Pn,v = ; Pn,p = .
(ukupna snaga) kp  1, 2  kp 
Pojedinačni pogon, Fp v
1 Fv,otvv 1 Fp v 1
nepovezan Pn,p = Pn,v = ; Pn,p = .
(snaga na jednoj strani) kp zm1 2 1,2zm1 2 kp zm1 2
Pojedinačni pogon, Fp v  1 ec  F v 1 e  Fp v  1 ec 
Pn,p =  +  Pn,v = v,otv  + c  ; Pn,p = +
kp zm1  2 l 
povezan .
(snaga na jednoj strani) kp zm1  2 l  1,2zm1  2 l 
Fp = rot mtrap + Fv Fv,otv = Fv + Fvj; Fp = rot mtrap + Fv + Fvj.

kp = Mp / Mn ; kp  1,6 - za klizno-kolutne motore; kp = 1,7 (do 2) - za kavezne motore; rot1,2;
zm1 - broj motora na jednoj strani; Pn,p – nazivna snaga, na temelju opterećenja pokretanja;
Pn,v – nazivna snaga ustaljene vožnje; za mehanizme vožnje i okretanja u pravilu je Pn,p  Pn,v.
Tijek postupka izbora motora za vožnju:

1. Izračunati otpore vožnje: najveće (Fv), najmanje (Fv,0) i snagu ustaljenog
gibanja Pn,v;
2. Odabrati ubrzanje pokretanja s punim opterećenjem (ap);
3. Izračunati silu pokretanja Fp s ubrzanjem ap i pretpostavljenim rot, izračunati
pripadnu nazivnu snagu (tablica 3.8-3):
- pri pokretanju Pn,p,
- pri vožnji Pn,v,
- srednju snagu Psr pri vožnji s teretom u sredini;
4. Usporediti izračunate snage. Za Pn,p  Pn,v nastaviti s korakom 5.
U suprotnom, odabrati motor prema snazi Pn,v;
5. Odabrati elektromotor odgovarajuće intermitencije, utvrditi njemu pripadni
moment inercije rotora, spojke i/ili ugrađene kočnice, te (ovisno o broju
motora) pripadnu sumu Irot. Izračunati pripadni faktor rot = 1+Irot/Itr;
6. Izračunati ubrzanja i sile pokretanja sa i bez tereta, sada s poznatim rot.
Ukoliko ubrzanja zadovoljavaju, nastaviti s korakom 7. Ukoliko ne, potrebno
je na temelju nove sile pokretanja Fp odabrati novi motor i ponoviti postupak
prema koraku 5;
7. Provjeriti da li se s novom silom pokretanja može odabrati drugi motor.
Ukoliko da - vratiti se na korak 5.;
Ukoliko ne - odabir motora je završen; ponovljeni račun daje isti motor.
3.8.6.1. Motor za vožnju u zatvorenom prostoru
Primjer 1. mosni granik, nepovezani pogon (NP)

Oznake i formule Vrijednost Jed. Opaska
mm 8,50 t masa mosta
mv 2,50 t masa vitla
mt 16,00 t masa tereta
m0 = mm + mv 11,00 t masa granika bez tereta
m = mtr = m0 + mt 27,00 t ukupna translacijska masa
l 20,00 m raspon mosta
xmin 1,00 m krajnji položaj vitla

zk 4,00 broj kotača
zp 2,00 broj pogonskih kotača
fa 0,15 adhezijski faktor
f 0,01 Specifični otpori vožnje
 0,90 iskoristivost mehanizma
g 9,81 m/s2
v = 50/60 m/min 0,83 m/s brzina vožnje
ap 0,15 m/s2 poželjno ubrzanje s teretom
Otpori vožnje i opterećenje kotača
Fv,max = f max(Fk) = f (mg) 2,649 kN najveći otpori vožnje
Fv,0 = f min(Fk) = f (m0 g) 1,079 kN najmanji otpori vožnje
F1,max =  mm /2+ ( mt + mv) (l‒ xmin)/l g 214,103 kN max. opterećenje jedne strane
F1,min = ( m g - F1,max) 50,767 kN min. opterećenje jedne strane
Gsum= m g 264,870 kN ukupna težina s teretom
ec = (F1max ‒ F1,min) l /(2 Gsum) 6,167 m max. ekscentricitet težišta
Fk,max = F1,max /(zk /2) 107,052 kN max. opter. 1 kotača, s teretom
Fk,min = F1,min /(zk /2) 25,383 kN min. opter. 1 kotača, s teretom
Fk,pro =( Fk,min +2 Fk,max)/3 79,829 kN proračunsko opterećenje kotača
Najveća dozvoljena ubrzanja
Ga0,min=(mm/2+mv xmin/l) g / (zk/zp) 42,919 kN min. adhezijska težina bez tereta
ap0,max = ( fa Ga0,min ‒ Fv,0)/m0 0,487 m/s2 max. dozv. ubrzanje bez tereta
Ga,min = 2 F1,min /(zk/zp) 50,767 kN min. adhezijska težina s teretom
ap,max = ( fa Ga,min ‒ Fv,max)/m 0,184 m/s2 max. dozv. ubrzanje s teretom
Procjena rot, zbirna sila pokretanja
rot = 1+mrot /m =1+Irot /m 1,2 faktor utjecaja rot. masa, procjena
Fin = rot m ap 4,86 kN zbirna inercijska sila
Fp,r = Fv,max + Fin 7,509 kN zbirna sila pokretanja
Najveća sila pokretanja na jednoj strani
Fp,1 = Fp,r (0,5 + ec/l) - kN pojedinačni pogon, povezan
Fp,1 = Fp,r /2 3,754 kN pojedinačni pogon, nepovezan
Fp,1 = Fp - kN zajednički pogon
Snaga pokretanja
Pn,1 = Fp,1 v /(kp ) 1,783 kW snaga motora na jednoj strani
kp = 1,6 - za klizno-kolutne motore
kp = 1,7 do 2 (za male snage i više) 1,95 za kavezne motore
Maksimalna snaga ustaljene vožnje
Pv,max = Fv,max v (0,5 + ec/l)/ na 1 strani - kW pojedinačni pogon, povezan
Pv,max = Fv,max v /(2) na 1 strani 1,226 kW pojedinačni pogon, nepovezan
Pv,max = Fv,max v / ukupno - kW zajednički pogon
Odabir motora: Demag ZBF 132 B 4 B140, S3-40%; s ugrađenom (teškom) kočnicom
zm ukupni broj motora 2,000 po 1 motor na svakoj strani
Pn 1,800 kW nazivna snaga
n 1345,000 min -1
s ugrađenom (teškom) kočnicom
 = n/30 140,848 1/rad nazivna brzina vrtnje, rad-1
IM 0,093 kgm2 za jedan motor
Irot=1,05 IM 0,097 kgm2 povećanje zbog ostalih rotacijskih masa

Mn = 1000 Pn / 12,780 Nm nazivni moment motora
kp = Mp/Mn 1,950 prema podacima proizvođača
Mp = kp Mn 24,920 Nm srednji moment pokretanja motora
im =  /v 169,018 m-1 prijenosni odnos mehanizma
Fp,r = zm Mp im /1000 7,582 kN zbirna sila pokretanja
Ubrzanje pri pokretanju: Fp,r = Fv + ap (m + mrot ) → ap = ( Fp,r -Fv) / (mrot + m)
Pogonska sila na liniji vožnje (na kotačima): Fpog = Fv + map = Fp,r - mrot ap
rotacijske mase reducirane na liniju
mrot = zm Irot im2 /1000 5,010 t
vožnje
rot = 1+mrot /m =1+Irot /Itr; Itr=m/(im2 ) 1,186 faktor utjecaja rot. masa, s teretom
rot,0 = 1+mrot/m0 =1+Irot /Itr; Itr=m0/(im2 ) 1,455 faktor utjecaja rot. masa, bez tereta
ap,1 = ( Fp,r -Fv,max) / (mrot + m) 0,154 m/s2 ubrzanje s punim teretom
Fpog,1 = Fp,r ‒ mrot ap,1 6,809 kN s punim teretom
ap,0 = ( Fp,r ‒ f m0 g) / (mrot + m0) 0,406 m/s2 ubrzanje bez tereta
Fpog,0 = Fp,r ‒ mrot ap,0 5,547 kN bez tereta
Broj pogonskih kotača
Fpog  fa zp Fk,min - pojedinačni pogon, nepovezan
Fpog  fa zp min(Fk)/zk - povezan
min(Fk) = m0 g - kN najmanja suma opterećenja kotača
Fk,min 25,383 kN min. opter. 1 kotača s punim teretom
Fk0,min =  mm /2+ mv xmin/l g/( zk/2) 21,459 kN min. opter. 1 kotača bez tereta
zp,1 = Fpog,1 /(2 fa Fk,min) 0,894 na jednoj strani, s teretom
zp,0 = Fpog,0 /(2 fa Fk0,min) 0,862 na jednoj strani, bez tereta
Broj pogonskih kotača na jednoj strani: zp1 1
Broj pogonskih kotača, ukupno: zp = 2 zp1 2 po 1 na svakoj strani
3.8.6.2. Pogonski sustav portalnog granika na otvorenom

4t
Primjer 2. Za portalni granik prikazan
slikom 3.8-13a, s podacima zadanim u 40 t
tablici, potrebno je izračunati:
a) Opterećenje kotača (Fmax, Fmin);
8t
b) Nazivnu snagu motora (po jedan motor
na svakoj strani), treba uzeti Mp = 1,6 Mn;
c) odabrati motor za (ED = 40%);
d) Broj pogonskih kotača; l1 l l1
e) Ubrzanje pokretanja s vjetrom i bez
vjetra.
F1 F2
Proračun provesti usporedno za
povezani i nepovezani pojedinačni pogon. Slika 3.8-13a Portalni granik
Oznake i formule Vrijednost Opaska
mm t 40 masa mosta
mv t 4 masa vitla
m0 t 8 masa tereta
m0 = mm + mv t 44 masa granika bez tereta

mtr = m0 + mq t 52 ukupna masa
l m 20 raspon mosta
l1 m 5 krajnji položaj vitla
zk 8 broj kotača
fa 0,15 adhezijski faktor
f 0,01 specifični otpori vožnje
 0,9 iskoristivost mehanizma
g m/s2 9,81
v m/s 80/60 brzina vožnje
Avj m2 50 naletna površina vjetra
c 1,0 koeficijent zapreke
q kN/m2 0,2 specifično opterećenje vjetrom
Fvj = cqAvj kN 10,0 otpor vjetra
ap m/s2 0,15 poželjno ubrzanje s teretom
Odnos kp = Mp/Mn 1,6 mom. pokret./nominalni mom.
Opće karakteristike voznog sustava:

min(Fk) = G0 = m0 g, težina bez tereta kN 431,6 min. suma opter. svih kotača
G1= mtr g, težina s teretom kN 510,1 max. suma opter. svih kotača
F0,max =  mm /2+ mv(l+ l1)/l g kN 245,25 max. opter. jedne strane, bez tereta
F0,min = ( m0 g – F0,max) kN 186,4 min. opter. jedne strane, bez tereta
F1,max =  mm /2+ ( mq + mv) (l+ l1)/l g kN 343,35 max. opter. jedne strane, s teretom
F1,min = ( mtr g ‒ F1,max) kN 166,8 min. opter. jedne strane, s teretom
minGa1 = min(F0,min; F1,min) kN 166,8 min. opter. jedne strane
Fk,min = minGa1/(zk /2) kN 41,69 min. opter. kotača
Fk,max = F1,max /(zk /2) kN 85,84 max. opter. kotača
Fk,pro = ( Fk,min +2 Fk,max)/3 kN 71,12 proračunsko opter. kotača
ec = (F1max ‒ F1,min) l /(2 Gsum) m 3,4615 ekscentricitet težišta
Ga,minPP = min(Fk) kN 431,6 PP, min. suma adhezijska težina
Ga,minNP = 2 minGa1 kN 333,5 NP, suma min adhezijska težina
Fv,ter = f max(Fk) = f mtr g kN 5,1 otpori vožnje s teretom
Fv,0 = f min(Fk) = f m0 g kN 4,3 otpori vožnje bez tereta
Fv,max = Fv,ter + Fvj kN 15,1 najveći otpori vožnje
Fp = 1,1 mtr ap + Fv,max kN 23,68 sila pokretanja, približno
Procjena maksimalne snage motora, rezultati su za snagu na jednoj strani

Psr = Fv,max v /(1,22) srednja snaga kW 9,32 s vjetrom i teretom na sredini
Povezani pogon PP
Pv,max = Fv,max v (0,5 + ec /l)/(1,2 ) kW 12,55 PP, vožnja s vjetrom
Pnp = Fp v (0,5 + ec /l)/(kp ) kW 14,76 PP, pokretanje s vjetrom
Pk05 = fa (Ga,minPP/2) v /(2 kp ) , zp=zk/2 kW 14,99 PP, granična snaga proklizavanja
Nepovezani pogon NP
Pv,max = 0,5 Fv,max v /(1,2 ) kW 9,32 NP, vožnja s vjetrom
Pnp = 0,5Fp v /(kp ) kW 10,96 NP, pokretanje s vjetrom
Pk05 = fa (Ga,minNP/2) v /(2 kp ) , zp=zk/2 kW 11,58 NP, granična snaga proklizavanja
Odabir motora za PP: odabran je motor Demag SBA 160 B 4
zm ukupni broj motora 2 po 1 motor na svakoj strani
Pn klizno-kolutni, kW 15 S3-40%, s kočnicom
-1
n min 1430 brzina vrtnje motora
Irot = 1,15 (Im+Is) kgm2 0,338 Irot za jedan motor

Mn = 9550 Pn /n Nm 100 nazivni moment motora
Mp = kp Mn Nm 160 sr. mom. pokretanja motora
im = n/(9,55 v) = /v m-1 112,3 prijenosni odnos mehanizma
Fp = (zm/2) (Mp /1000) im /(0,5 + ec /l) kN 24,1 uk. raspoloživa sila pokretanja, PP
Odabir motora za NP: odabran je motor Demag KBA 140 B 4
zm ukupni broj motora 2 po 1 motor na svakoj strani
Pn klizno-kolutni kW 11,5 S3-40%, s kočnicom
-1
n min 1430 brzina vrtnje motora
2
Irot = 1,15 (Im+Is) kgm 0,132 Irot za jedan motor
Mn = 9550 Pn /n Nm 77 nazivni moment motora
Mp = kp Mn Nm 123,2 sr. mom. pokretanja motora
im = n/(9,55 v) = /v m -1
112,3 prijenosni odnos mehanizma
Fp = 2(zm/2) (Mp /1000) im  kN 24,8 uk. raspoloživa sila pokretanja, NP
PP - provjera snage odabranog motora na pokretanje, s pretpostavljenim ubrzanjem ap

mrot = zm Irot im2 /1000 t 7,675 red. rot. mase na lin. vožnje
v = 1+mrot /m s teretom 1,15 faktor utjecaja rot. masa
Fin = v map = ( mrot + m)ap s teretom, kN 8,95 zbirna inercijska sila
Fp,r = Fv,max + Fin kN 24,05 potrebna zbirna sila pokretanja
Fp,1 = Fp,r (0,5 + ec /l) kN 16,19 sila pokretanja na jednoj strani
Pn,1 = Fp,1 v /(kp ) kW 14,99 potrebna snaga, OK
Ubrzanje i pogonska sila na liniji vožnje: Fp = Fv + ap (mtr + mrot ) → ap = ( Fp ‒ Fv) / (mrot + mtr)
Pogonska sila na liniji vožnje: Fpog = Fv + mtrap = Fp ‒ mrot ap
Računanje ubrzanja i zbirnih pogonskih sila na liniji vožnje, za različite slučajeve
ap,1 = ( Fp ‒ Fv,max) / (mrot + mtr) m/s2 0,15 s vjetrom i teretom
Fpog,1 = Fp ‒ mrot ap,1 kN 22,92 s vjetrom i teretom
ap,2 = ( Fp ‒ Fv,ter) / (mrot + mtr) m/s2 0,318 bez vjetra, s teretom
Fpog,2 = Fp ‒ mrot ap,2 kN 21,63 bez vjetra, s teretom
2
ap,3 = ( Fp ‒ Fv,0 - Fv,vj) / (mrot + m0) m/s 0,189 s vjetrom, bez tereta
Fpog,3 = Fp ‒ mrot ap,3 kN 22,62 s vjetrom, bez tereta
ap,4 = ( Fp ‒ Fv,0) / (mrot + m0) m/s2 0,382 bez vjetra, bez tereta
Fpog,4 = Fp ‒ mrot ap,4 kN 21,13 bez vjetra, bez tereta
Broj pog. kotača: Fpog  fa zp min(Fk)/zk – povezani pogon PP
(Fk) = G1 kN 510,12 suma opter. kot. s teretom
(Fk)0 = G0 kN 431,6 suma opter. kot. bez tereta
zp,1 = Fpog,1  zk /2 fa (Fk) broj kotača na 1 strani 1,2 s vjetrom i teretom
zp,2 = Fpog,2  zk /2 fa (Fk) 1,1 bez vjetra, s teretom
zp,3 = Fpog,3  zk /2 fa (Fk)0 1,4 s vjetrom, bez tereta
zp,4 = Fpog,4  zk /2 fa (Fk)0 1,3 bez vjetra, bez tereta
Broj pogonskih kotača na 1 strani zp1 = 2 zpu = 2 zp1 = 4, ukupno
NP - provjera snage odabranog motora na pokretanje, s pretpostavljenim ubrzanjem ap

mrot = zm Irot im2 /1000 t 3,45 red. rot. mase na liniji vožnje
v = 1+mrot /m s teretom 1,07 faktor utjecaja rot. masa
Fin = v map = ( mrot + m)ap s teretom, kN 8,32 zbirna inercijska sila
Fp = Fv,max + Fin kN 23,42 potrebna zbirna sila pokretanja
Fp,1 = Fp /2 kN 11,71 sila pokretanja na jednoj strani
Pn,1 = Fp,1 v /(kp ) kW 10,84 potrebna snaga, OK
Ubrzanje i pogonska sila na liniji vožnje: Fp = Fv + ap (mtr + mrot ) → ap = ( Fp -Fv) / (mrot + mtr)
Pogonska sila na liniji vožnje: Fpog = Fv + mtrap = Fp - mrot ap
Računanje ubrzanja i zbirnih pogonskih sila na liniji vožnje, za različite slučajeve
ap,1 = ( Fp ‒ Fv,max) / (mrot + mtr) m/s2 0,176 s vjetrom i teretom
Fpog,1 = Fp ‒ mrot ap,1 kN 24,23 s vjetrom i teretom
2
ap,2 = ( Fp ‒ Fv,ter) / (mrot + mtr) m/s 0,356 bez vjetra, s teretom
Fpog,2 = Fp ‒ mrot ap,2 kN 23,61 bez vjetra, s teretom
2
ap,3 = ( Fp ‒ Fv,0 ‒ Fv,vj) / (mrot + m0) m/s 0,222 s vjetrom, bez tereta
Fpog,3 = Fp ‒ mrot ap,3 kN 24,08 s vjetrom, bez tereta
2
ap,4 = ( Fp ‒ Fv,0) / (mrot + m0) m/s 0,433 bez vjetra, bez tereta
Fpog,4 = Fp ‒ mrot ap,4 kN 23,35 bez vjetra, bez tereta
Broj pog. kotača: Fpog  fa zp Fk,min – nepovezani pogon NP; zp,1=Fpog /(2 fa Fk,min) broj kot. na 1 strani
Fk,min kN 41,7 min. opt. 1 kotača, s teretom
Fk,0min= F0,min/4 kN 46,6 min. opt. 1 kotača, bez tereta
zp,1 = Fpog,1  zk /2 fa Fk,min  broj kotača na 1 strani 1,94 s vjetrom i teretom
zp,2 = Fpog,2  zk /2 fa Fk,min  1,89 bez vjetra, s teretom
zp,3 = Fpog,3  zk /2 fa Fk,0min 1,72 s vjetrom, bez tereta
zp,4 = Fpog,4  zk /2 fa Fk,0min 1,67 bez vjetra, bez tereta
Broj pogonskih kotača na 1 strani zp1 = 2 zpu = 2 zp1 = 4, ukupno
Zaključak: Potrebno je donijeti odluku o pogonskom sustavu (PP ili NP) na

temelju iskustva, zahtjeva investitora te poznavanja ili procjene horizontalne krutosti
konstrukcije s razmakom tračnica 20 m.
3.8.7. Konstrukcijske izvedbe mehanizama vožnje

Slika 3.8-14 prikazuje strukturne
izvedbe mehanizama vožnje i raspored
osnovnih elemenata pogona (vidi slika
3.8-2), koji će u ovom poglavlju biti
konstrukcijski razrađeni, za realne
izvedbe granika ili vitala i prikazani
sklopnim tehničkim crtežom. Slika
3.8-15 predočava dvije mogućnosti
prijenosa okretnog momenta s izlaznog
vratila pogona na pogonski kotač.
Slika 3.8-14 Strukturne izvedbe mehanizama

vožnje [24]: a) centralni pogon s dva brza
međuvratila i reduktorima na kotačima, Slika 3.8-15 Prijenos momenta na kotač
b) centralni pogon s jednim reduktorom i dva [25]: a) posredno preko zupčaničkog para,
spora međuvratila na kotačima, c) pojedinačni
pogon na svakoj strani granika, d) pojedinačni b) direktnim spajanjem pogonskog vratila na
pogon na dva kotača na istoj strani granika kotač
Slika 3.8-16 Mehanizam vožnje vitla (5 t), jednostavnog oblika [23]: 1- IPN nosač,
2-elektromotor s prijenosnikom i kočnicom, 3-odstojni vijci, 4-okvir nosive
konstrukcije vitla, 5-pogonski kotač, 6-slobodni kotač, 7-pogonsko vratilo sa
zupčanikom
Slika 3.8-17 Mehanizam vožnje vitla [25]: 1-kotač bez bandažnog grebena s nosivom konstrukcijom
uležištenja, 2-međuvratilo, 3-zupčasta spojka, 4-reduktor s čelnicima, 5 i 8 bubanj kočnice, 6-Periflex
spojka, 7-AC asinkroni elektromotor s kliznim prstenima P n=10,5 kW, 40% ED
Slika 3.8-18 Mehanizam vožnje portalnog

granika 100/20 t, raspon 25 m [15]: 1 i 2-pogonsko
podvozje granika, 3- pogonski mehanizam,
4-elektromotor, 5-spojka s bubnjem kočnice,6-reduktor,
7-pogonski kotač, 8-kućište ležaja, 9-gumeni odbojnik,
10-čistač tračnice, 11-potpora, 12-nogar portala
Slika 3.8-19 Mehanizam vožnje

granika za kontejnere [24]:
1-otkočni uređaj, 2-zaštitno okrilje
kočnice, 3-oslonac momenta,
4-zglobno vratilo, 5-pogonski DC
motor Pn=30kW, 6-valjak za vođenje,
7-kotač, 8-reduktor, 9-kapa,
10-bubanj kočnice, 11-kutni
prijenosnik,12-kućište ležaja s
kotačem
Slika 3.8-20 Mehanizam vožnje portalnog granika [25]: 1-odbojnik, 2-slobodni kotač,
3-zaštitno okrilje kotača, 4-oslonac momenta, 5-reduktor, 6-pogonski kotač, 7-veliki nosač
postolja, 8-mali nosač postolja, 9-vozičak, 10-cilindrično valjkasti ležaj, 11-ozubljeni
vijenac kotača, 12-pogonski zupčanik, 13-pogonsko vratilo, 14- stožno-čelni zupčanički
reduktor

Poglavlje 3 RF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Poglavlje 3 RF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

03 Poglavlje – POGONSKI ELEMENTI I MEHANIZMI 159

3. POGONSKI ELEMENTI I MEHANIZMI

3.2. UŽNICE I BUBNJEVI

- prijelaz iz ravnog u savijeno stanje (namatanje na bubanj) - 1 pregib;

Slika 3.2-1 Prostorni pregib

Slika 3.2-2 Kut pregiba

bp= 3 bp = 5 bp= 5 bp= 7 bp = 9 b p= 15

ub = 1 ub = 2 Slika 3.2-3 Broj pregiba različitih oblika

u=4 u=8 Opaska: Na bubnjeve i užnice s

3.2.2.1. Glavne mjere užnice

3.2.2.2. Provjera čvrstoće osovine užnica

Promjer osovine užnice ovisi u pravilu o

Prema rasporedu užnica i položaju nosivog

Kvaliteta materijala osovine treba pratiti

Površinski pritisak između nosivog lima i

Veći dozvoljeni pritisci uzimaju se u F1

Za klizne ležajeve užnica treba kontrolirati

3.2.2.3. Normirane užnice

Oblik A Oblik B Oblik C Oblik D

Tablica 3.2-6 Glavne mjere užnica, mm; (DIN 15 062 T.2)

3.2.2.4. Izravnavajuća užnica

Tablica 3.2-7 Dimenzije zavješenja izravnavajuće užnice (mm)

Slika 3.2-8 Dvoužetni ožljebljeni bubanj, osnovne mjere i profil žlijeba

Dimenzije profila žljebova su: 0,375d  h  0,4d ; r1 = 0,53d ; t  1,15d .

Debljina stijenke bubnja (iskustveno):

Ukupna duljina bubnja:

3.2.3.2. Proračun stijenke bubnja

Stijenka bubnja opterećena je na:

Naprezanja uslijed namatanja užeta, slika 3.2-10:

b) Normalno naprezanje od lokalnog savijanja Slika 3.2-10 Naprezanje elementa

3.2.3.3. Osovina bubnja i veza bubnja s

Slika 3.2-14 Bubanj s jednim ležajem i zglobnim oslanjanjem na vratilo reduktora

Spoj bubnja i reduktora u obliku Gerberovog zgloba, slika 3.2-14, izvodi se

Slika 3.2-16 Dvodijelni bubanj s reduktorom u sredini

Slika 3.2-17 Spojka bubnja s bačvastim elementima

Slika 3.2-18 Spojka bubnja sa svornjacima

Slika 3.2-19 Primjer konstrukcijske izvedbe bubnja

Tablica 3.2-8 Osnovne mjere bubnja u mm, slika 3.2-19

Uležištenje bubnja u pravilu se izvodi pomoću rukavca zavarenog za čelnu ploču

Dozvoljeno naprezanje ovisi o karakteru opterećenja (statičko, dinamičko) te o

3.2.3.4. Višeslojni bubnjevi

Rabe se za namatanje užeta velike duljine, obično za duljine veće od 50 m. Do

Odnos duljine i promjera bubnja

D0 Di Duljina namotanog užeta u n

Dobro namatanje u najviše 5 do 7 d 3

3.2.3.5. Veza užeta s bubnjem

Slika 3.2-22 Veza užeta s bubnjem

Računanje potrebne normalne sile u vijcima i broja vijaka

- sila trenja, ostvarena pritezanjem na mjestu L: FT,D = (  + 1 ) Fun ;

gdje je: d1 - promjer jezgre vijka; Av =  d12 / 4 ,

3.2.4. Pogonske užnice i bubnjevi

3.2.4.1. Ožljebljenje užnica i faktori trenja

3.2.4.2. Proračun pogonske užnice

Maksimalni površinski pritisak za klinasti žlijeb je:

Maksimalna vučna sila koju može postići pogonska užnica je

uže ili traka α

Slika 3.2-24 Sile na pogonskoj užnici ili bubnju

3.2.4.3. Karlik pogonska užnica

F1 - vučna sila; F2 - sila držanja; F1> F2 .

Okretanjem bubnja uže putuje s jedne na drugu stranu pa je moguća duljina

sili Fn odnosno pritisku p, F=μFn. Faktor proporcionalnosti  naziva se faktorom

Tablica 3.3-1 Svojstva nekih tarnih materijala za mehaničke kočnice

Zbog svojih nedostatnih svojstava, prirodni materijali iz grupe A nemaju danas