JU Dječije obdanište

"Naša djeca"
Gračanica
Razija Muderizović

Seminarski rad
Tema: Razvojne osobine djece od 1. do 3. godine života

April 2020. godine

Uvod

Do 3. godine života odvija se najintenzivnije učenje i razvoj djeteta i stoga je od iznimne

važnosti djeci te dobi osigurati izazovnu, poticajnu i na istraživanje usmjerenu okolinu u kojoj
će mališani spoznavati svijet kroz igru.  Djeca jasličke dobi za učenje i razvoj koriste sva
svoja čula, stoga treba osigurati doživljaje i susrete s neobičnim materijalima, zvukovima,
različitim osjetima, smijehom i nježnošću.
Iznijet ću opća obilježja razvoja o našim i vašim mališanima koji su u 2. i 3. godini života. Ta
obilježja trebaju i roditelji i odgajatelji shvatiti okvirno jer je raspon normalnih varijacija
dječjeg razvoja dosta širok. Jako je bitno individualno pristupati djetetu, uzimajući u obzir
njegove interese, temperament i sposobnosti. Djetetu ne treba nametati nešto za što svojom
zrelošću nije spremno jer će njegovo samopouzdanje i slika o sebi biti narušeni.
Razvoj motorike

Maloj djeci je od jako velike važnosti otkrivanje mogućnosti i ograničenja vlastitog tijela.
Veliki korak u istraživanju prostora je početak hodanja. Daljnjim razvojem motorike dijete
sve više okupiraju ostali prirodni oblici kretanja (trčanje, bacanje, skakanje, penjanje (osobito
zanimljiva aktivnost!), provlačenje…).
Ruke su glavno sredstvo istraživanja: otvaraju, zatvaraju, pune i prazne, trgaju papir, guraju
predmete u otvore, šaraju, spajaju stvari, odvijaju ručke ladice, valjaju tijesto, uče se obuvati,
oblačiti, otkopčavati dugmad i sl.
Dijete od 12 do 18 mjeseci:
Hoda pridržavajući se samo jednom rukom (12 mj); stojeći se spušta kako bi uzelo igračku
(12 mj); penje se uz stepenice uz pomoć (12 mj); stavlja lončić u lončić, puni i prazni posude
(12 mj); drži dvije kocke i uzima treću(12 mj); olovku steže cijelom šakom: oponaša šaranje
olovkom po papiru (12 mj); hoda samostalno (15 mj. , u prosjeku); četveronoške puže
stepenicama (15 mj); ako mu se lopta dade u ruke, može ju baciti stojeći samostalno (15 mj);
manju loptu često baca na način da mu ispadne iz ruke; pridržava čašu dok pije (15 mj);
pokušava samostalno jesti (18 mj); stavlja jednu kocku na drugu(15 mj); gradi do 3 kocke (18
mj); pokazuje prstom šta želi (15 mj); nogom gura loptu ako mu se pokaže način izvođenja te
radnje (18 mj); okreće listove slikovnice oponašajući odrasle ili drugu djecu (18 mj); spontano
šara (18 mj); u početku olovkom pravi tačkice, pa kraće crtice, a potom šara neprekinutom
crtom; prelazi iz stojećeg stava u sjedeći; nosi, gura i vuče predmete.
Dijete od 18 do 24 mjeseca:
Hoda sigurnije, spušta ruke dok hoda; pri hodu može obratiti pažnju na druge stvari; može
čučnuti bez pridržavanja; dijete ove dobi izrazito je pokretljivo – sve dira, penje se; privlače
ga prepreke do visine struka, rado ih svladava; može se samostalno služiti žlicom; samostalno
šara; prevrće bočicu da bi izvadilo kuglicu; okreće slike predmeta u pravi položaj; okreće
stranice knjige (2-3 odjednom); gradi toranj od 5 kockica (21 mj), od 6 kockica (24 mj); hoda
prilično skladno s naizmjeničnim pokretima ruku i nogu; voli hodati po suženoj površini; kad
nauči gledati preko ramena, moći će vući igračke za uzicu; pri kraju druge godine može se
sagnuti bez pridržavanja; penje se, silazi stepenicama pridružujući jednu nogu drugoj (21 mj),
bez pridruživanja (24 mj); nogom gura loptu, na zahtjev udara loptu nogom (24 mj); povlači
okomitu crtu (većina sa 24 mj); sarađuje pri odijevanju i svlačenju; oko 18. mjeseca javlja se
prvo trčkaranje sa zaustavljanjem pred preprekom; krajem druge godine trči s naizmjeničnim
pokretima ruku i nogu; trčanje mu je omiljena aktivnost.
Dijete od 2 do 3 godine
Usavršava se kontrola stajanja, hodanja i radnji koje se izvode rukama; sposobno je mijenjati
smjer u hodu i trčanju; dobro koordinira pokrete ruku i nogu; rado igra razne igre ravnoteže;
pokušava stajati na jednoj nozi (oko 30 mj); hoda na vrhovima prstiju, stupa; vješto hoda
unatrag, postrance, po suženoj površini; pokušava stajati na jednoj nozi (oko 30.mj.) može
skočiti s obje noge u mjestu; trči skladnije i spretnije, zaobilazi prepreke; sigurnije se
zaustavlja (sa tri godine može se naglo zaustaviti i promijeniti pravac kretanja); gradi mostić
od 3 kocke (30 mj); samostalno obuva papuče, ne razlikujući desnu i lijevu (do 30 mj); penje
se stepenicama izmjenjujući noge; silazi pridružujući ih i držeći se za ogradu; usavršava se
hvatanje prstima i palcem; savija papir u dva dijela; baca predmete u određenom smjeru; nosi
vodu u čaši i ne prolijeva; sa žlice mu se rjeđe prolijeva tekuća hrana, može koristiti viljušku;
povlači kontrolirane pokrete olovkom (okomito, vodoravno, tačkasto, sitnije šare); precrtava
krug (3 g); stavlja 8 kocaka jednu na drugu(3 g); odijeva jednostavnije odjevne predmete;
spušta se niz kosinu; na muziku reagira njihanjem i savijanjem koljena; kod većine djece
vidljiva je dominantna upotreba desne ili lijeve ruke. 

Razvoj mišljenja; kognitivni razvoj

Do druge godine djeca su orijentirana na učenje o fizičkom svijetu koji ga okružuje, a uče
svojim osjetilima-dodirom, okusom, mirisanjem i slušanjem. Istražuju i eksperimentiraju,
pomiču predmete i slažu ih različito ih kombinirajući te istražuju njihov sastav i oblik (stavit
će predmet u usta, okretati, tresti, lupati njime, baciti ga…). Već stariji jasličari razvrstavaju
predmete u grupe, slažu ih prema veličini, težini… Važan dio u misaonom razvoju je učenje
uzročnosti: „Ako nešto napravim, dogodit će se to i to“, npr. uživaju u neprekidnom “
klikanju“ prekidačima, puštanju vode u wc-u, odmotavanju toalet-papira…i tada uživaju u
svom postignuću.  
Dijete od 12 do 18 mjeseci:
Dominira praktično mišljenje vezano za radnju, dijete intenzivno istražuje okolinu; načini
detaljnijeg upoznavanja predmeta: trganje, prevrtanje, rastavljanje, sastavljanje, premještanje,
okretanje, bacanje, hvatanje, udaranje i sl.; dijete posebno privlače nova svojstva predmeta,
koja istražuje metodom pokušaja i pogrešaka; ustrajava u traženju željene igračke; sposobno
je za suštinske radnje, npr. koristi štap da bi dohvatilo igračku.
Dijete od 18 do 24 mjeseca:
Premda je praktično mišljenje još uvijek dominantan oblik mišljenja, počinje se javljati
prijelaz vanjskih aktivnosti na mentalni plan, „mišljenje u glavi“, pa dijete može riješiti
jednostavne praktične probleme bez isprobavanja; dijete ima mentalnu sliku ne više samo za
predmete oko sebe, nego i za aktivnost koju je mnogo puta ranije ponavljalo; shvaća da svaki
predmet ili radnja ima svoje ime; okreće se prema bliskoj osobi čije je ime izgovoreno;
svojstva predmeta shvaća prvenstveno kroz suprotnosti kao što su veliko-malo, toplo-hladno;
počinje razlikovati konkretan predmet od njegova simbola; prepoznaje slike poznatih objekata
u knjizi i pokazuje ih; spominje predmete i izvan situacije u kojoj ih je vidjelo.
Dijete od 2 do 3 godine:
Dijete napreduje u praktičnom mišljenju-rješava male praktične probleme, što se najviše
očituje u upotrebi oruđa; povećava se istraživačko ponašanje djeteta (rastavlja predmete, sve
želi opipati, sastaviti- ispituje koliko kocaka ili posudica može staviti jednu u drugu, koliko
igračaka stane u kutiju i sl.); zna o predmetu onoliko koliko ga je upotrebljavalo; može
govoriti o onome što se ranije dogodilo; prepoznaje predmet ili životinju na temelju jednog
pokazanog dijela; sastavlja cjelinu slike od 2 do 3 dijela; razumije pojam jednoga, razlikuje
jedan od mnogo, na zahtjev ispravno pruža jedan predmet (2 g), pruža dva predmeta (3 g);
razlikuje boje, ali ih ne imenuje tačno (pronalazi istu boju koja mu se pokaže); razvija se
pamćenje – sa 2 godine može ponoviti dva broja, rečenicu od 3-4 riječi; razvija se sposobnost
grupisanja predmeta na temelju opažanja jedne osobine (boje, oblika, veličine); počinje
shvaćati prostorne i vremenske odnose, zna da se različite stvari rade u različitim dijelovima
dana; razvija živopisnu maštu.

Razvoj govora

Od početka 1. do kraja 2. godine djetetov govorni razvoj zapanjujuće napreduje. Učenje

jezika je spontani proces, a uči se kroz rana iskustva. Djeca brzo shvate da je govor sredstvo
za postizanje cilja: dvogodišnjaci već rado pokazuju na stvari i imenuju ih. Velike su
individualne razlike u razvoju govora: jedno dijete već sa 10 mjeseci koristi prve riječi, a
drugo ih izgovara tek s 18 mjeseci – oboje su u okviru normalnog govornog razvoja. Rani
govor nije nužno pokazatelj intelektualne superiornosti, mnogo važniji pokazatelj je da dijete
razumije govor.
Dijete od 12 do 18 mjeseci:
Razumije mnogo više riječi nego što ih izgovara; govori 3 dvosložne riječi sa značenjem (12
mj); govori najmanje 5 riječi sa 18 mjeseci; daje imena predmetima (većina sa 18 mj., svi sa
21 mj.); pažljivo sluša kratke stihove ako su praćeni pokretima ili slikama; sluša pjevanje;
prati vlastite radnje uzvicima; oponaša ritam govorenja i intonaciju; razvijaju se geste koje
služe za komunikaciju (pokazuje prstom, odmahuje glavom i sl.); pažljivo pregleda
slikovnice, pokazujući predmete prstom; oponaša zvukove iz okoline (glasanje životinja, zvuk
automobila i sl.); ispunjava verbalne naloge: „daj“, „donesi“ i sl.; sebe naziva imenom.
Dijete od 18 do 24 mjeseca:
Logički koristi jednostavne riječi; odaziva se na vlastito ime, koristi svoje ime i imena drugih;
pokazuje dijelove tijela kad ih netko imenuje; javlja se prva rečenica od najmanje dvije riječi
(sastoji se od imenice i glagola, praćena pokretom ili grimasom); izgovor riječi i rečenica nije
cjelovit pa može biti nerazumljiv stranim osobama; nema slaganja u rodu, broju i padežu –
„telegrafski govor“; riječima traži da jede i pije (svi do 30. mj.); općenito-koristi riječi da bi
izrazilo svoje želje; oponaša glasove životinja, zvukove saobraćajnih sredstava; imenuje
dijelove tijela (21 mj.); koristi pridjeve (veliki, mali, vruće, mekano i sl.) i neke priloge;
oponaša ritam govora odraslih; sluša ritam recitacije, motorički izraža ritam (brojalice,
ritmizirani govor); pokušava pjevati; reagira ispravno na upute koje se sastoje od dva koraka;
počinje formulirati pitanja.
Dijete u dobi od 24 mjeseca:
Ispravno izgovara sve vokale i neke suglasnike; počinje razumijevati govor i izvan
neposrednih situacija; imenuje i pita za predmete koje ne vidi; sluša i razumije jednostavne
priče o onome što mu je poznato, što mu se dogodilo; postavlja pitanja: „Šta je to?“, „Gdje
je?“.
         
 Dijete u dobi od 2 do 3 godine:
Treća godina je jedno od najznačajnijih razdoblja za razvoj govora. Javlja se početna
sposobnost razumijevanja govornih izraza bez oslanjanja na konkretnu situaciju; naglo se
povećava rječnik djeteta, ali su velike individualne razlike; rječnik se razvija i kvalitativno:
verbalno izražava osjećaje, želje, probleme; mehanički broji (bez pokazivanja); napamet
ponavlja kratke stihove, brojalice; prepoznaje pjesmu koju voli i pjevuši je; voli ponavljanje
istih priča; postavlja pitanja „Šta je to?“, „Ko je to?“, „Gdje je?“, „Čije je?“, „Zašto?“;
pokazuje i imenuje dijelove tijela; imenuje vlastiti crtež; razgovara samo sa sobom ili sa
lutkama; voli razgovarati telefonom; uživa u imenovanju tuđih stvari govoreći kome
pripadaju; dijete je sposobno ispričati neku priču ili doživljaj bez oslonca u neposrednoj
aktivnosti (o onome što je odsutno ili se zbilo u prošlosti); govor se pojavljuje kao oslonac za
mišljenje ili pamćenje; upotrebljava izraze od 3 do 4 riječi s pravilnim slaganjem u rodu,
broju i padežu (potkraj ovoga razdoblja).

Socioemocionalni razvoj; razvoj pojma o sebi

Od najranije dobi djeca izražavaju svoje emocije: radost, ljutnju, strah, tjeskobu. Reakcije
malog djeteta su često dramatične i kratkotrajne. Tako će u jednom trenutku nešto odbijati
vrišteći, a u drugom će tražiti vašu nježnost. Uloga odraslog je pomoći djetetu razumjeti
vlastite emocije i nositi se s njima. Postoje dvije faze emocionalnog razvoja djeteta: razvoj
povjerenja i razvoj autonomije. Dijete jasličke dobi često se koleba između te dvije krajnosti -
u jednom trenutku želi nešto samo, a u drugom želi vašu podršku.
U jasličkoj dobi dijete počinje shvaćati i razumijevati pravila. Ako ih odrasla osoba odredi na
jasan i dosljedan način, postavljajući realna očekivanja, mala djeca će postepeno naučiti
prihvaćati granice primjerenog i neprimjerenog socijalnog ponašanja.
Dječji pojam o sebi rezultat je načina na koji drugi reagiraju na njega u svim situacijama
(uključujući i dnevne rutine); koliko se dijete u tim interakcijama osjeća vrijednim i
uvažavanim. Kako bi ste razvili djetetov osjećaj autonomije, pružite mu puno mogućnosti
izbora. Ne govorite mu svakog trenutka šta da čini – neka samo odabere slikovnicu ili
aktivnost – to mu pruža osjećaj kontrole. Pružite djetetu i dovoljno mogućnosti da obavlja
nešto bez vaše pomoći te ga pohvalite i pokažite divljenje kada nešto napravi.
Dijete od 12 do 18 mjeseci:
Emocionalna vezanost za jednu ili više osoba jaka je i značajna za dijete; traži pažnju;
prisutan je strah od odvajanja, stranih osoba i nepoznatog okruženja; pokazuje uznemirenost
pri odvajanju od osobe koja se primarno brine za njega; zadovoljstvo, radost, veselje izražava
smijehom i skakanjem; aktivno pokazuje privrženost bliskoj osobi; uživa u zajedničkom
istraživanju predmeta kao temelju za uspostavljanje odnosa s drugima; pokazuje ljutnju
usmjerenu na ljude ili predmete; ljubomoru jasno izražava oko 18. mjeseca;
Više se raduje osobama nego stvarima; dijete je socijalno otvorenije nego u dojenačkoj dobi,
pozitivnije reagira na inicijative odraslih i počinje sarađivati u zajedničkim aktivnostima, npr.
traži od drugih da nešto učine radi njegovog zadovoljstva (pokrenuti igračku na navijanje,
čitati i sl.), upravlja radnjama drugih (npr. „sjedni tamo“); pokazuje primijetan interes za
vršnjake (dodiruje ih, želi im se približiti); pokazuje ponos i zadovoljstvo pri novom
postignuću; dobro razumije smisao radnji odraslog, njegove geste, djelomično i
govor(pokazuje izraziti interes za govor odraslih); negativizam (prkosno ponašanje) javlja se
kao izraz ispitivanja granica samostalnosti.
Dijete od 18. do 24. mjeseca:
Dijete oponaša način na koji odrasli izražavaju emocije; strah od odvajanja lagano opada i ne
ispoljava se tako burno kao ranije; jača strah od mraka, čudovišta; osjeća i pokazuje
ljubomoru; javlja se osjećaj za smiješno (zabavljaju ga grimase i neobični pokreti); u
interakciju s odraslima sve više unosi govorno sporazumijevanje; povećava se interes za
drugu djecu i vršnjake (druge katkad vidi kao prepreku za zadovoljenje svojih potreba,
počinje shvaćati da i drugi imaju prava i privilegije); povećava se sposobnost saradnje i
zadovoljstvo u igri s vršnjacima, ali su česti i sukobi; uživa u aktivnostima u manjim
grupama; identificira se s djecom iste dobi i spola; pozitivna saradnja je najčešće u igrama
manipulacije predmetima, motoričkim igrama i pri međusobnom oponašanju; često ispoljava
agresivnost i proturječna emotivna stanja (npr. tvrdoglavost, popustljivost); ima jaku potrebu
za imitacijom, posebno jednostavnih radnji odraslih; ima sposobnost odložene imitacije
(oponaša osobe i situacije izvan neposrednog konteksta); sve je svjesnije osjećaja drugih;
ispoljava sažaljenje, težnju da pomogne, utješi; razvija elementarne predodžbe o sebi
(razlikuje sebe od drugih, prepoznaje svoj lik u ogledalu, umjesto vlastitog imena počinje
upotrebljavati zamjenicu „ja“, teži samostalnosti, pokazuje ponos ako nešto napravi); češće
riječima izražava osjećaje, naročito u simboličkoj igri; negativizam koji se javio u
prethodnom razdoblju kao izraz težnje za samostalnošću u ovom se pojačava, da bi se u
određenoj mjeri smanjio oko druge godine.
Dijete od 2 do 3 godine:
Strah od odvajanja i nepoznatih osoba smanjuje se oko druge godine, ali se ponovo javlja oko
2,5 godine; emocionalna vezanost pokazuje se u potrebi da odrasli bude prisutan, da prati ono
što dijete radi; ljubomora je u ovoj dobi takođe oblik vezanosti; od druge godine dijete
potpuno iz okoline izdvaja vlastito „ja“; ulazi u razdoblje uspostavljanja nezavisnosti i
potvrđivanja svoga „ja“, ispoljava prkos, negativizam, često namjerno krši zabrane – sve ove
pojave su normalne i poznate kao „kriza treće godine“; dijete nema postojan osjećaj krivnje,
nego se on javlja na reakcije odrasle osobe (to se odnosi i na štetu nanesenu drugom djetetu);
glavni mehanizam učenja izražavanja emocija je imitacija odraslih osoba; dijete ove dobi
često odbija socijalne norme i zahtjeve odraslog; interakcije među djecom  su češće, premda i
dalje usputne i kratkotrajne; voli djecu, ali se često prema njima ponaša kao da su predmet,
gurne ih, udari; povremeno se javljaju prve suparničke interakcije; sukobi među djecom su
najčešći zbog igračaka, određenog mjesta u sobi, želje za pridobivanjem simpatija odraslog,
ljubomore.

.
Zaključak

Poznavanje karakteristika razvoja djece uzrasta od 1 do 3 godine važno je za pravilan uticaj

na razvoj. Svaki smišljen, djetetu primjeren uticaj, mora se temeljiti na poznavanju djetetova
razvoja. Poznavajući karakteristike razvoja djece znat ćemo šta podržavati, šta poticati i šta
možemo očekivati u određenoj dobi djeteta. Kretanje, istraživanje i igra su temeljni dijelovi
djetetova života, koji ga uvode u život, a samim tim ga pripremaju na novonastale situacije
svakodnevnog života. Bilo koju razvojnu osobinu djeteta ne možemo gledati izolovano već
razvoj djeteta moramo gledati kroz skladan fizički, motorički, emocionalni i kognitivni
razvoj.
Literatura

1. OSOBINE I PSIHOLOŠKI UVJETI RAZVOJA DJETETA PREDŠKOLSKE DOBI

Autori: Mira Čudina Obradović, Branka Starc, Ana Pleša, Bruna Profaca, Marija
Letica,
2. Internet