Filozofija- Platon i Aristotel

PLATON:

1. Po Platonu, dijelovi duše su oni kojim čovjek uči (umni dio), srdi se (voljni dio) i požudni dio.
Svakog od njih određuje pojedina osobina, no one nisu jednake te kod tih dijelova duše
postoji hijerarhija. Platon tvrdi da je umni dio duše najvredniji (zato što njime učimo), zatim
voljni dio (jer je želja za čašću bliža nego požuda), a najmanje vrijedan je požudni dio.
2. Platon govori o 3 vrste ljudi, svaki određen dijelom duše što ga predvodi: željni mudrosti
(filozofi), željni pobjede/časti (ratnici I čuvari) I željni dobitka (proizvoditelji). I među njima
postoji hijerarhija, koja proizlazi iz hijerarhije dijelova duše; filozofi su najvrednija vrsta ljudi,
zatim čuvari, a zadnji po vrijednosti su proizvoditelji.
3. Ljudska priroda poglavito je određena dijelom duše koji slijedimo, stvarima za kojima
žudimo.
4. Ljudska duša ima 3 dijela, koji određuju (u drugom pitanju nabrojene) državne staleže po
Platonu, svaki od dijelova duše je odijeljen od ostalih, kao i funkcije državnih staleža što su
njima određeni te je i njihov poredak (hijerarhija) jednak, s naglaskom da duša mora slijediti
svoj filozofski dio kako bi svaki dio mogao raditi svoje I biti pravedan.

ARISTOTEL:

1. Aristotel spominje polise, ‘osobnu’ vladavinu (rob- gospodar), kućanstva I države.

2. Polis je prema Aristotelu savršeno zajedništvo, sastavljeno iz više sela koje je potpuno
samodostatno, a nastao je zbog pukog življenja I opstao zbog dobrog života u njemu. On
obuhvaća sve druge zajednice, a ne pripada niti jednoj. Polis teži najvećem dobru,
zajedništvu koja u sebi sadrži sva ostala, tj. Državi, a time je I vredniji od svih ostalih
zajednica.
3. Aristotel naziva čovjeka društvenom životinjom, društvenim bićem te ističe da bez zajednice
čovjek ne može opstati (jedino zvijeri ili bogovi mogu biti izvan zajednice I biti samodostatni).
Ističe i sposobnost govora, posebno obilježje u odnosu na ostale životinje, kojim možemo
izraziti što je štetno ili korisno, pravedno ili nepravedno.
4. Prema Aristotelu, ljudi žive u zajednici jer su društvena bića te jedino zajednica može biti
samodostatna, dok pojedinci izvan nje ne mogu biti samodostatni.
5. Polis je prvotniji od pojedinca jer je samodostatan za razliku od pojedinca te on biva po
naravi.
6. Aristotel tvrdi da ljudi ne mogu živjeti izvan zajednice te da oni pojedinci koji žive izvan
zajednice sui li bogovi ili zvijeri. Isto tako, ljude koji žive u zajednici naziva najboljim
životinjama, a one koji žive izvan nje najgorim životinjama.
7. Svrha i cilj polisa je samodostatan. a time I blažen I dobar, život, koji je propisan ustavom.
8. Pojedinac u polisu može ostvariti svoju dobrobit, cilj koji je isti kao I cilj polisa. Moralno
dobri, pravedni, i aktivni građani činit će polis stabilnijim I uspješnim (a pravednost zakona
jačat će građane). U moralu loši građani slabit će zajednicu polisa.