Povijest turizma i počeci turizma na

Vodnjanštini

Danas je turizam u Istri postao sveprisutan. Mlade generacije, koje su odrasle na

području Istre, uzimaju turizam i svakodnevno viđanje turista u okruženju u kojem žive,
zdravo za gotovo, i kao nešto što je oduvijek prisutno, pogotovo u ljetnim mjesecima.
Turizam donedavno nije igrao veliku ulogu u razvoju Grada Vodnjana, no danas više nije
tako. U zadnjih su se desetak godina ostvarila brojna postignuća u bogaćenju turističkih
sadržaja, a uz to drastično je povećan broj smještajnih jedinica, posebice izgradnjom većeg
broja privatnih kuća za odmor.
Priču o povijesnom razvoju turizma neki autori stavljaju u antička vremenima, no
zapravo je gotovo nemoguće tvrditi da je turizam, u pravom smislu te riječi, tada zaista
postojao. Naime sam pojam „turizam“ službeno je upotrijebljen tek mnogo kasnije, preciznije
1811. godine u britanskom Sporting Magazinu, u članku „ Sublime Cockey Tourism“ da bi se
njime označila gužva, meškoljenje, kretanje gomile na sportskoj manifestaciji. Čovjek je u
davnoj prošlosti putovao i selio se, no ta su putovanja bila potaknuta raznim egzistencijalnim
motivima koji su teško usporedivi s motivima današnjih turista. Iako na području
Vodnjanštine imamo dva dobro očuvana lokaliteta na kojem su bile izgrađene rimske vile, ne
možemo baš uspoređivati turizam s gradnjom vila u antičko doba. Ipak su to neusporedivo
drugačija povijesna razdoblja, s previše razlika u načinu života ljudi.
U srednjem vijeku fenomen koji bi se također samo djelomično mogao povezati s
turizmom su hodočašća. Putovanja iz vjerskih razloga danas se često isprepliću s turizmom,
tako da uz klasična hodočašća postoji i vjerski turizam. No hodočašća iz srednjeg vijeka, kao i
antičke vile vrlo teško možemo zapravo povezati s turizmom u pravom smislu te riječi.
Preteča turističkih putovanja pojavila se možda u Europi u novom vijeku kada su mladi
pripadnici aristokracije u svrhu obrazovanja putovali raznim krajevima Mediterana. To je bio
dio sazrijevanja za sve mlade plemiće koji su si takvo što mogli priuštiti.
Ipak o pravim počecima turizma možemo govoriti tek negdje od druge polovice 19.
stoljeća kada ljudi, i dalje pripadnici aristokracije, počinju posjećivati lječilišta, kupališta i
kulturne centre. Postoji nekoliko periodizacija razvoja turizma od različitih autora, a većina
početak turističkih putovanja stavlja negdje polovicom 19. stoljeća, dok se za početke
masovnog turizma stavlja razdoblje nakon Drugog svjetskog rata.
 Da bi se turizam razvio u određenom kraju bili su potrebni razni preduvjeti. Prije
svega tu je razvoj prometnica i prometna povezanost. Zatim smanjenje broja radnih sati i
pojava dokolice, te pojava motiva i interesa za putovanja u određene krajeve. Već u prvoj
polovici 19. stoljeća organizirana su putovanja brodom iz Trsta prema južnoj Istri što je
definitivno doprinijelo razvoju turizma, a pogotovo je tome doprinijela izgradnja željeznice
(Divača-Pula, završena 1876.) koja je prvenstveno služila vojnim potrebama.
U početku se razvio zdravstveni turizam, posjeti lječilištima kao preteča turističkih
putovanja. U Istri se takav početak može smjestiti u 1817. godinu kada su Istarske toplice
počele primati pacijente. Ipak razvoj toplica tekao je sporo, pa je lječilište tek u drugoj
polovici stoljeća postalo dostupno za veći broj posjetitelja. Tada već nastaje veći interes za
putovanja, pa se osim lječilišta posjećuju kulturni centri ali sve veću ulogu u privlačenju
gostiju imaju i kupališta. Zanimljiv je isječak iz koparskih novina ''La Provincia'' iz 1870.
godine koji daje upute za plivače, kako za domaće stanovništvo tako i za goste. Navesti ću
zanimljivije:
- ne smijete se kupati ako ste umorni i nervozni
- nemojte biti dugo u vodi ako osjećate hladnoću
- izbjegavajte kupanje 2 sata nakon jela
- nemojte se kupati znojni, ako bolujete od astme ili imate šum na srcu, bez savjetovanja s
liječnikom
S većim brojem gostiju nastaje potreba za objekte koji će ih moći primiti te primjereno
ugostiti. Uz vile, gostionice i privatne sobe koje su posjetitelji mogli iznajmiti nastaju polako i
prvi hoteli. Godine 1884. i 1885. podignuta su dva hotela u Opatiji, hotel Kvarner i hotel
Imperial. Do kraja stoljeća podignuti su još hoteli u Rapcu, Umagu, dva u Poreču i čak četiri u
Puli.

TURIZAM U VODNJANU
Kronološki gledajući povijesni pregled nastanka turizma tu na području Vodnjanštine
trebalo bi svakako zanemariti antičko razdoblje, bez obzira na postojanje vila na obali, te kao
preteču turizma na ovom prostoru uzeti u obzir putovanja uzrokovana vjerskim motivima.
Hodočašća bi mogla predstavljati određeni prapočetak turizma u ovim krajevima. Na primjer,
do danas se održava tradicija hodočašćenja u crkvu sv. Foške budući da su od tamo vjernici
prenijeli iskustva o mnogim čudesnim ozdravljenjima. Ta tradicija seže u razdoblje kada
turizam na Vodnjanštini nije postojao, a ljudi koji su dolazili iz udaljenih krajeva, morali su se
negdje smjestiti i prenoćiti prije nego bi pješke, konjima ili magarcima krenuli natrag kući.
Osim vjerskih hodočašća imućni su Vodnjanci vjerojatno puno prije XIX. stoljeća i
nastanka turizma putovali Europom, ili barem apeninskim poluotokom kako bi širili svoju
naobrazbu, samo bi za detalje o takvim aktivnostima trebalo poduzeti malo opširnija arhivska
istraživanja.
Poznato je kako su Brijuni od malaričnog otočja postali elitno ljetovalište još
početkom 20. stoljeća. Mnogi su ljudi sudjelovali u izgradnji i uređivanju, a pristizali su iz
različitih krajeva tadašnje Austro-Ugarske Monarhije. No za fizičke je radove uglavnom
angažirano lokalno stanovništvo. Osim Fažanaca i mještana drugih obližnjih naselja, u
izgradnji su sudjelovali i Vodnjanci! To sam Paul Kupelwieser koji je tada kupio i uredio
Brijune spominje u svojim memoarima. Vodnjanci su svojim radom doprinijeli da Brijuni
postanu popularna turistička destinacija prije više od jednog stoljeća. Svaki je taj vodnjanski
radnik mjesecima kočijom ili magarcem putovao do Fažane, pa dalje brodom do Brijuna,
radio i po 12-13 sati dnevno te se vraćao kući u Vodnjan. Gradio je turističku destinaciju u
blizini svoga grada, ne imajući na umu da i njegov rođeni grad ima potencijal da postane
zanimljiva turistička destinacija, te da će biti potrebno čitavo stoljeće da se taj potencijal
prepozna i konačno počne koristiti.
Turizam je nažalost ostao na marginama vodnjanskih interesa sve do polovice XX.
stoljeća. Bilo je slučajeva kada je Vodnjan bio glavna ili usputna stanica gostima iz udaljenih
krajeva, budući da se nalazio na glavnom prometnom pravcu prema jugu Istre. Ali većinom su
to bili ljudi koje je služba dovela u Vodnjan (radnici ili svećenici) ili pak usputno posjetili
grad na putu prema Puli. Zabilježeni su primjerice posjeti nekih slavnih osoba poput cara
Franje Josipa I. 1882., te tršćanskog pisca Giuseppea Caprina 1888. godine. Oboje su ostavili
bilješke u kojem lijepo opisuju Vodnjan i njegovo stanovništvo.
U Vodnjanu je tada već bilo mnoštvo sadržaja, lijepih palača i vjerskih objekata,
najveći zvonik u Istri, kazalište, kino, održavale su se razne manifestacije, a postojala je i
dobra prometna povezanost. Osim željeznice kojom su svi putnici na putu prema Puli morali
proći kroz Vodnjan, nastala je 1909. i autobusna linija Opatija-Labin-Barban-Vodnjan-Pula.
Postojala je također ideja tramvajske linije iz Pule prema Fažani i Vodnjanu. Možda bi
turizam tada čak i zaživio da nije izbio Prvi svjetski rat. Zbog tragedije Velikog rata Vodnjan
nije stigao razviti turizam kao neka obližnja priobalna mjesta.
Razdoblje talijanske vladavine nije pogodovalo razvoju Istre budući da je interes vlasti
bio razvoj ostalih talijanskih pokrajina dok je Istru kao novi teritorij tek trebalo talijanizirati.
Vodnjan kao talijanski grad čak se donekle razvijao u to doba, no ipak slabije po pitanju
turizma.
MASOVNI TURIZAM
Fenomen koji nazivamo masovni turizam nastaje 1960-ih kada su se turističke zemlje
iz predratne faze oporavile te je u njima došlo do porasta društvenog standarda. Vodnjan i
njegova okolica kaskali su malo sa svojom turističkom ponudom u odnosu na priobalne
gradove u Istri. Najvjerojatnije zbog izmjene stanovništva, jer je većina Talijana 1947.
napustila grad te su prazne domove počeli naseljavati ljudi iz drugih krajeva novonastale
komunističke Jugoslavije. Taj je proces naravno uvelike oslabio grad i njegovo gospodarstvo.
Obližnja Fažana primjerice već je u prvim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata počela
graditi moderne turističke objekte dok se na području Vodnjana to dogodilo tek 1980-ih. Grad
Vodnjan i dalje je kao glavne gospodarske grane razvijao maslinarstvo i vinogradarstvo, dok
je turizam bio novitet od kojeg se nije puno očekivalo.
Bilo je 1960-ih i 1970-ih turista u privatnom smještaju, no teško je tim podacima
uopće ući u trag budući da se to odvijalo u privatnom angažmanu. Već 1960-ih vraća se dio
talijanskog stanovništva koje je otišlo dvadesetak godina ranije iz Vodnjan, te provodi odmor
na području grada, što možda možemo svrstati u sami početak turizma na području Grada
Vodnjana.
S druge strane, Vodnjanci su tada počeli aktivno sudjelovati u turističkim
djelatnostima, no ne u svom gradu. Mnogi su odlazili u ugostiteljsku školu u Pulu te postajali
vrsni kuhari, konobari i drugi djelatnici u ugostiteljstvu koji su svakodnevno, pogotovo u
ljetnim mjesecima pružali usluge sve brojnijim turistima u okolici Vodnjana, najviše u Puli i
Fažani.
VODNJANŠTINA
Peroj i Barbariga danas su najrazvijenija naselja po pitanju turizma na području
Vodnjanštine. No ni u tim se mjestima, možemo slobodno reći do nedavno, nije prepoznao
turizam kao potencijal za razvoj gospodarstva, iako se nalaze na obali. Dijelom je to i
onemogućeno činjenicom da su Brijuni bili rezidencija Josipa Broza Tita, pa je u priobalju
koje se nalazilo u neposrednoj blizini bilo zabranjeno razvijati turističke sadržaje. Prvi doticaji
Vodnjanštine s modernim turizmom počeli su tek s izgradnjom turističkog naselja Barbariga
na području istoimenog mjesta na obali između Fažane i Bala.
Ideja je prihvaćena još 27.6.1979. na sastanku Mjesne zajednice Vodnjan i Izvršnog Vijeća
općine Pula. Bio je to zajednički hrvatsko-slovenski projekt, a tvrtka kojoj je povjerena
izgradnja bila je Poslovna zajednica Euroturist iz Poreča. U projekt se uključila i radna
organizacija Puljanka koja je zadužena za izgradnju autokampa. Nekoliko godina kasnije,
točnije 24.10.1986. postavljen je kamen temeljac i započela je izgradnja turističkog naselja.
Međutim, kako i danas možemo vidjeti, nije zaživio cijeli projekt nego samo njegov dio
budući da je raspadom Jugoslavije, tvrtka Euroturist, završila u stečaju. Stoga je daljnja
realizacija projekta obustavljena. Međutim, i takav projekt postao je ključan za razvoj turizma
na području Vodnjanštine. U Barbarigi je izgrađeno 1648 apartmana s oko 6000 ležaja. Osim
ranije navedenog, plan turističkog naselja obuhvaćao je izgradnju hotela, marine, sportsko-
rekreacijskog centra te drugih sadržaja, no to sve do danas nažalost ipak nije realizirano.
Samo su stambene jedinice u obliku apartmana izgrađene i one otada postaju turističko naselje
Barbariga kao prva turistička destinacija na području Vodnjana. Izgradnja naselja bio je novi
projekt, a slična su naselja izgrađena i na sjeveru Istre, poput Červar-Porata pored Vrsara i
Marede pored Umaga. Lokalno stanovništvo uglavnom je pozitivno reagiralo na izgradnju
apartmanskog naselja budući da su se otvorile nove mogućnosti zarade. Tako su kafići i
restorani otvarani ne samo u Barbarigi nego i u okolnim mjestima. Još od početka izgradnje
Barbarige većina je apartmana završila u rukama slovenskih građana budući da je to
djelomično bio i slovenski projekt. Osim toga, 1980-ih godina, Slovenija je predstavljala
najbogatiju jugoslavensku saveznu republiku, pa su si neki zbog višeg standarda mogli
priuštiti vikend apartmane. Danas i dalje među turistima u Barbarigi prednjače Slovenci, ali
ima i Nijemaca, Austrijanaca te u nešto manjem broju Talijana. Do danas je Barbariga ostala
najveće turističko središte na području Vodnjana te se većina prihoda od boravišne takse
ostvaruje upravo ondje.
No, posljednjih godina ubrzano se razvija i Peroj, mjesto koje je gotovo izumrlo u 17.
stoljeću zbog epidemija kuge i ostalih društvenih i prirodnih nepogoda. Godine 1650. u selu je
ostalo 5 stanovnika. Zbog toga su dvije godine kasnije Mletačke vlasti odlučile na tom
području naseliti crnogorsko stanovništvo koje je bježalo od napada Turaka. Naselje je
obnovljeno, a naseljeni Crnogorci do danas baštine svoje kulturne vrijednosti. U Peroju je
ideja o izgradnji turističkih objekta nastala ubrzo nakon izgradnje Barbarige. Tamo su planovi
tekli ipak nešto sporije jer je to bilo razdoblje 1990-ih kada se Republika Hrvatska tek
formirala kao samostalna država, i to u ratnim okolnostima. U Peroju je 2000. godine
izgrađen prvi i za sada jedini hotel na Vodnjanštini, kojeg su podigli otac i sin, Ante i
Tomislav Volarević. Hotel je u početku imao 20 soba, a danas ih ima triput više. Zadnjih
desetak godina izgrađeno je još mnoštvo apartmana u Peroju, a prije šest godina uređena je
plaža dugačka dva kilometra. Osim Peroja i Barbarige, u ostalim se naseljima u Vodnjanu, a i
u samom gradu u zadnjih deset godina izgradilo mnogo kuća za odmor. Time su turisti postali
potpuno sveprisutni diljem Općine. U Vodnjanu su također otvorena dva muzeja, šireći tako
turističku ponudu. Prepoznavši napokon prednosti turizma, grad je počeo organizirati mnoge
zabavne i kulturne manifestacije, koje su svako ljeto sve posjećenije. U ponudi između
ostalog postoje kušaone vina, vođene degustacije maslinovog ulja, agroturizmi, quad i bike
ture, razni sadržaji u okviru programa Vodnjansko ljeto, te manifestacije poput Dana mladog
maslinovog ulja te Dana ulja i vina u Vodnjanu. Osim toga postoje vođenje turističke ture po
gradu gdje se može upoznati povijest Vodnjana posjećujući lijepo očuvane palače i druge
građevine iz različitih povijesnih razdoblja, te brojni oslikani murali koji predstavljaju noviji
sadržaj, a nalaze se diljem gradske jezgre.

Vjerski turizam
Crkva turizam u cjelini smatra pozitivnim fenomenom, te smatra da je u turističku
ponudu potrebno uključiti, ne samo ono što je potrebno za tijelo, nego i ono što je potrebno za
dušu i duh. Vjerski je turizam prije 1990-ih bio vrlo slab zbog nesređenih odnosa države i
Crkve, no to se kasnije popravilo. Ipak dugi je niz godina vodnjanski župnik naglašavao kako
se Ministarstvo turizma i Crkva moraju jače povezati kako bi ta suradnja dovela do obostrane
koristi putem razvoja vjerskog turizma. Osim što obnaša dužnost vodnjanskog župnika već
više od 40 godina mons. Marijan Jelenić je i tajnik odbora za pastoral turizma Hrvatske
biskupske konferencije. On vodnjanske objekte i sakralno blago – poznate ''vodnjanske
mumije'' smatra jednim od najvećih potencijala za razvoj vjerskog i hodočasničkog turizma u
Hrvatskoj. Nastojeći potaknuti vjerski turizam u gradu još je 1984. utemeljio ''Zbirku sakralne
umjetnosti'' u župnoj crkvi. Kasnije se zbirka obnavljala te se u zaštitu relikvija mnogo
ulagalo, posebice zadnjih desetak godina. Gosti posjećuju Vodnjan zbog sakralnog blaga, no
ipak se mnogi slažu da je župnik u pravu i da se takve vrijednosti mogu na mnogo bolji način
iskoristiti.
PERIODIZACIJA TURIZMA NA VODNJANŠTINI
Faze razvoja turizma u Vodnjanu:
1. 1880-ih – 1914. postoje tendencije da se Vodnjan ugleda na obližnja mjesta u
kojima se turizam počeo razvijati
2. 1914. - 1960-ih - stagnacija zbog ratova i njihovih posljedica (iseljavanje
Talijana)
 3. 1960-ih - 1980-ih predturistička epoha, Vodnjan se zanima za turizam ali još
uvijek nema značajnih turističkih sadržaja u gradu
4. 1980 – pojava prvih turističkih objekata i drugih sadržaja
5. 1990-ih do danas – intenzivni razvoj, posebice zadnjih desetak godina

ZAKLJUČAK

Istra je od siromašne pokrajine čije je stanovništvo stoljećima pogađano ratovima i

raznim epidemijama postala prosperitetna turistička regija! Uz turističke ponude vezane uz
more i plažu, sve je više ponude u unutrašnjosti, u vidu kulturnog, vjerskog, eno i gastro
turizma. U Vodnjanu se razvijaju polako sve te vrste turizma, no za sad je to još uvijek u
početnim fazama. Još uvijek turisti dolaze najviše zbog sunca i mora, ne samo na
Vodnjanštini, nego diljem Istre. Ostalo su tek poprati sadržaji.
Hoće li turizam nadmašiti tradicionalne grane gospodarstva u Vodnjanu –
maslinarstvo i vinogradarstvo? Pitanje je još uvijek otvoreno, budući da turistički potencijal
tek treba iskoristiti. Čini se da možda upravo sada živimo u razdoblju kada bi se to moglo
dogoditi. Neki smatraju da je takva transformacija, iz poljoprivredno orijentiranog u turistički
orijentirano društvo u tako kratkom roku problem. I pribojavaju se da bi prosperitet zbog
turizma mogao iznjedriti negativne posljedice u budućnosti. Je li to okretanje turizmu
dugoročno pozitivno za stanovnike ovoga kraja, tek ostaje za vidjeti. Međutim, dogodi li se to
ipak, ovaj će prevrat u povijesti razvoja grada postati sve zanimljiviji fenomen za istraživanje.

Marin Pekica, mag. hist.