Lorelaj (1824)

Subjektivna interpretacija

Lorelaj

Kovanica stare germanske riječi lureln (žumoriti,vrčati) i keltske riječi ley (kamen)

Hajnrih Hajne je ime za koje zasigurno čujemo mnogo prije početka bavljenja germanistikom. Za jednu
od svojih najslavnijih, iako imamo dovoljno razloga i da kažemo najpopularniju pjesmu, uzeo je građu po
romantičarskom principu tj. germansku legendu o Lorelaj. Legenda čuva priču o tragičnoj sudbini lijepe
Lorelaj čiji duh zaposijeda rajnsku stijenu. Na njoj u sumrak izranja blistava prikaza djevojke sa zlatnom
kosom. Svojim pjevanjem opčinjava brodare koji zaneseni tim prizorom ne gledaju na Rajnu i stijene.
Lađar i lađa tu nađu svoj kraj.

Možda je moguće i napraviti drugačiju zabilješku. Motiv duha (priviđenja) na vodi pri čijoj pojavi i poju
ginu očarani koji tuda plove; njeno samo prikazanje nagovještava svijet duhova ili duša koje nemaju mira
ni u onostranosti niti su ga imale na ovom svijetu. Ovaj motiv kao takav neće modernom čitaocu
djelovati hladno i germanski, prije da se može svrstati u neku legendu ili priču sa Pacifika.

Voda kao neka vrsta portala za onostranost javlja se i u Geteovom Ribaru (Voda je vrila,bučala, osjećao
je nju; srce mu čežnjom naraste ko draganin glas da ču) – biće vezano za vodeni svijet (Rusalka vlažna
izroni iz talasa na žal) ga mami u nepovrat. Kod Hajnea je prestava nešto drugačija (Und ruhig fließt der
Rhein) ; Rajnom se mirno može ploviti čunom ali ipak njeni stjenoviti grebeni nijesu bezazlenost, voda
guta zamišljenog lađara.

Četkanje zlatne kose nije samo pojava koju je Hajne jedanput upotrijebio (Njemačka. Zimska bajka;
četrnaesto poglavlje). Takođe, kod ostalih romantičarskih tendencija lako se nalazi četkanje zlatne kose.
Npr. u jednoj od Grimovih bajki, Guščarica (Duvaj vjetre, duvaj, odnesi Konradovu kapu! Ne dozvoli mu
da se vrati dok ne pročešljam kosu.) Tim činom se pokreće lavina događaja koja ispravlja tok njene
sudbine.

Zaista škakljivo za komentarisanje, jeste i činjenica da je Lorelaj bila tako popularna da se čak ni Nacisti
nijesu usuđivali da je uklone iz poetskih antologija. Zbog njegovog jevrejskog porijekla, brisali su
Hajneovo ime (von einem unbekannten deutschen Dichter). Zlatna kosa koja je mogla biti uzeta kao
aluzija na plavu kosu Arijevaca (?) će se nešto kasnije koristiti i u parodiranom kontekstu.

Hajneova vještina da sklopi veoma pjevljive melodične jezičke konstrukcije sa majstorskim umjetninama
je služila kao izvor inspiracije brojnim muzičarima da naprave prepjev. Kao što se mnogo puta prepjevala
Lorelaj, postoji još jedna rado izvođena pjesma za koju se može reći da je Hajne prožimao smrtonosno
zanešenjaštvo. Nešto blago identično da se vidjeti i u pjesmi Der Asra.
AZRA

Kraj tanana šadrvana,

gdje žubori voda živa
šetala se svakog dana
sultanova kćerka mila.

Svakog dana jedno ropče,

stajalo kraj šadrvana.
Kako vrijeme prolazilo,
sve je blijeđe, blijeđe bilo.

Jednog dana zapita ga

sultanova kćerka draga:
„Kazuj, robe, odakle si,
iz plemena kojega si?“

„Ja se zovem El Muhamed,

iz plemena starih Azra
što za ljubav život gube,
i umiru kada ljube!“

1923.

Prevod: Aleksa Šantić