žENSKA MEDRESA U TUTINU

Maturski rad:

Amir ef. Ziljkić

Učenik: Dženita Rizvanović Profesor: Sami

Džeko

Tutin, 2022.
 SADRŽAJ

Uvod..............................................................................................................5

Život Amira ef. Ziljkića (1909 – 1971) ..............................................6

Školovanje i posao......................................................................................7

Odbrana Sandžaka......................................................................................8

Trud Amir-efendije…....................................................................................9

Zamena Amira ef. Ziljkića.................................................................10

4
 Uvod:

Tokom perioda komunizma koji je trajao od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do 1998 godine,
muslimani Sandžaka, kao i ostali muslimani na području Jugoslavije su doživljavali ogromne
promjene u odnosu na period Osmanskog hilafeta pod kojim su živjeli sve do Prvog svjetskog
rata. Te promjene ogledale su se, kako u načinu praktikovanja islama, koji je u ovom periodu
sveden na vrlo mali broj vjerskih obreda, tako i na načine podučavanja islamu. Podučavanje
islamu je otežavano od strane državne vlasti tog perioda. Osobe koje bi se osmelile podučavati
ljude njihovoj vjeri bile su hapšene, proganjane, prebijane i maltretirane na razne načine.
Uprkos tome, jedan broj ljudi iz Sandžaka ostao je vjeran svojoj vjeri i vjerskoj naredbi
prenošenja učenja vjere neupućenima, te se uprkos svemu, prihvatio procesa podučavanja ljudi
njihovoj vjeri islamu. Jedan od takvih, čije je djelovanje bilo vezano za područje Ribarića i
okoline, bio je Amir ef. Ziljkić. U ovom radu bavićemo se životom Amir ef. Ziljkića, njegovim
obrazovanjem, podučavanjem i značaju prosvjetiteljskog pokreta koji je vodio u krajevima u
kojima je djelovao.1

5
Život Amira ef. Ziljkića (1909 – 1971)

Amir ef. Ziljkić je rođen 1909. godine u Orašu, od oca Arifa i majke Ćame. Njegovo osnovno
obrazovanje bilo je mektebskog karaktera i stroge islamske orijentacije. Tačna godina kada je
počeo pohađati Novopazarsku medresu se ne zna, ali se zato zna da je imao izvanredno
pamćenje, nedostižne metode u poučavanju, kakve ni najveći pedagozi nisu posjedovali.

Sa uspjehom je okončao prvu godinu, a drugu je, nažalost, zbog zdravstvenih problema
morao prekinuti. Njegov vid ga je napustio kad mu je najpotrebniji bio. Za vrlo kratko
vrijeme je u potpunosti oslijepio.

Bio je vrlo jakog karaktera, koji od ranih dana mladosti podučava druge vjeri islama kroz
mektebe, predavanja i savjete.2

2
¹Ifat Dupljak, Mladi muslimani u Sandžaku, Novi Pazar, 2003, str. 34.
6
  Školovanje i posao

Bio je ubjedljiv u svojim predavanjima iz svih oblasti kojima se bavio: šerijatskog prava,
tumačenja Kur'ana (tefsira), istorije islama.

Cilj mu je bio da sačuva hanefijski mezheb. Zbog svog znanja i čuvanja toga znao je zbog
određenih pitanja i nedoumica, radi donošenja konačnog odgovora, otići pješke iz rodnog Oraša
do Novog Pazara kod ef. Ismaila Filibarića na konsultacije.

Veoma je veliki broj ljudi koji su pohađali njegove mektebe, a njihovo učenje Kur’ana i
životno ophođenje je prepoznatljivo po njihovom učitelju. Veliki broj imama radilo je samo na
osnovu njegovog obrazovanja i učenja i nisu imali osim njegovog mekteba, a bili su u
imamskoj službi ili ramazanski imami.

Kroz svoj život i rad nikada nije zatražio, niti poželeo, niti je htio primiti bilo kakvu
materijalnu nagradu. Najveća njegova želja je bila, i do smrti ostala, da radi za vjeru islam, a
najviše njegovo ovosvjetsko zadovoljstvo pronalazio je u radu i postignutim uspjesima.2

22
Vidi: Adem Ziljkić, „Slijepi alim sa duhovnim očima“, Glas islama, oktobar 1997. godine, br. 10,
str. 22.
7
  Odbrana Sandžaka

Jedan o vrlo posebnih i dobrih boraca za sandzak bio je ef. Amir, iako je imao zbog ovoga
puno problema.

Posle Drugog svjetskog rata kad je došla naredba od komunističke vlasti za skidanje zara i
feredže, zakon o zabrani nošenja zara i feredže donesen je 28. septembra 1950. Stenogram te
diskusije je objavljen u Glasniku IZ BiH iz kojeg se vidi da su svi bošnjački predstavnici
podržali donošenje zakona. Za samo nošenje zara i feredže predviđena je kazna do tri mjeseca
zatvora ili novčana do 20.000 dinara, kao i za svako zahtijevanje da se ta odjeća nosi. Za
prisiljavanje žene da nosi tu odjeću ili za vršenje propagande u tom smislu predviđena je
kazna lišenja slobode sa prinudnim radom do dvije godine ili novčana do 50.000 dinara.

Trpio je velike uvrede, poniženja i prijetnje, pa čak i fizičke napade, tako da je, 1952. godine, bio
prinuđen da bolestan, slijep i bez sredstava za život, sa troje djece, ode u Mitrovicu kod tetke
Ibrime (u kuću Abdurahmana).

I u Mitrovici je nastavio sa okupljanjem ljudi oko sebe – i pored svoje bolesti i slijepih
očiju, trudio se da poduči ispravnome životu i pozove svakoga na taj put.3

33
Mevlud Dudić, „Uloga sibjan-mekteba u očuvanju Islama u Sandžaku“
8
 Trud Amir-efendije

Sandžak je od svog postojanja pa do dan-danas imao, ima i imace jakih, dobrih i obrazovanih
muslimana koji se trude sa svoju vjeru I svoj narod. Amir- efendija je jedan od rjetkih ljudi
koji se pored svoje bolesti slijepila borio za svoj narod, da sto vise nauci i prenese tokom rata
za vrjeme komunzima znanje za svoj narod i sacuva ga.

Tako slijep, uz pratioca, nije ostavio mjesta a da ga nije obišao i do jutra sa ljudima ostajao,
odgovarajući na pitanja i dajući im upute i savjete.

Zapravo, bez očiju je vidio – svojom čistom dušom, bistrinom uma i Božijom voljom – ono što
drugi, iako sa očima, nikada nisu mogli sagledati i vidjeti. Dok se obraćao drugima, govori su
mu bili jasni, argumentovani i ubjedljivi. Ko bi ga jednom čuo, njegove riječi nikad u životu
nije mogao smetnuti s uma.

Amir-efendija je umro u oktobru 1971. godine u Mitrovici, a pokopan je na

mezaristanu u Orašu.4

4
Adem Zilkić, „Slijepi alim sa duhovnim očima“, Glas islama, oktobar 1997, br. 10, str. 22

9
 Zamena Amira ef. Ziljkića
Vjerska pouka u mektebima je bila organizovana na dobrovoljnoj osnovi, nije bila obavezna i
izvodila se uglavnom vikendom i drugim danima kada djeca nisu išla u školu. Međutim,
zahvaljujući dobroj saradnji i komunikaciji koju su tadašnji imami – vjeroučitelji ostvarivali
sa roditeljima, veliki broj djece je dolazio na vjersku pouku i sticao kvalitetno znanje.

Mektepska nastava je izvođena u džamijama ili u mektebima (objektima koji su posebno

izgrađeni za izvođenje vjerske pouke).

Mnogi od svršenika tih mekteba su kasnije obavljali funkcije imama u nedostatku svršenika
medrese. Što znači da su u njima sticali kvalitetno znanje. Ramiz Ziljkić je polaznik mekteba
Amira ef. Ziljkića, koga je naslijedio na mjestu imama u selu Orašu (opština Tutin) i na toj
funkciji ostao do pred svoju smrt. Mekteb koji je on vodio radio je praktično na isti način
kako su funkcionisali sibjan-mektebi.

Za razliku od ostalih mekteba koji su radili uglavnom samo vikendom, ovaj mekteb je radio i
ostalim danima i to u dvije smjene. Učenici koji su ujutru išli u (svjetovnu) školu, poslije škole su
odlazili u mekteb; učenici koji imali nastavu u školi poslije podne, ujutru su odlazili u mekteb.
Kada su ga stigle starije godine, djecu je poučavao u svojoj kući i za taj rad, kao i njegov učitelj
Amir-efendija, nikad nije uzeo ni jedan dinar. Imao je mnogo uspjeha u radu sa djecom i
omladinom. 5
A sve to je uspio zahvaljujući znanju koje je stekao učeći pred Amir-efendijom i metodama
rada koje je, takođe, preuzeo od svog učitelja.
Iako mektebi, kao ni medresa, nisu radili ništa protivzakonito, nažalost, mnogim od nih je rad u
određenim periodima bio zabranjen, tako da su mnoga djeca ostala uskraćena za znanje do koga
su željela doći. Primjera radi, mekteb u Zavinograđu, općina Prijepolje, prestao je sa radom
odmah poslije rata jer je u njegovim prostorijama smještena osnovna škola. Nije radio sve do
1954. godine, kada je napravljena nova zgrada u koju je izmještena škola. No, i pored tih
zabrana koje su dolazile od strane vlasti, neki imami su imali hrabrosti da vrše vjersku pouku
u svojim kućama. Naravno, to je rađeno tajno, daleko od očiju državne vlasti.

5
Mevlud Dudić, Uloga sibjan-mekteba u očuvanju islama u Sandžaku, str. 164.
6
Ibidem, str. 140.
10
Literatura
Dudić Mevludin. Novi . (2005). Uloga sibjan-mekteba u očuvanju islama u Sandžaku.
Novi Pazar.

Dupljak, Rifat, Mladi Muslimani u Sandžaku, Novi Pazar, 2003

Memić, Mustafa, Bošnjaci-muslimani Sandžaka i Crne Gore, Sarajevo 1996.

 Vidi: Adem Zilkić, „Slijepi alim sa duhovnim očima“, Glas islama, oktobar 1997, br.
10, str.22
 Mevlud Dudić, Uloga sibjan-mekteba u očuvanju islama u Sandžaku, str. 164
 Ibidem, str. 140.
 www. Islamskazajednica.org
 Ifat Dupljak, Mladi muslimani u Sandžaku, Novi Pazar, 2003, str. 34.
.

11