1.

Zadaća treba pomoći učeniku u stjecanju znanja

U posljednje se vrijeme sve više govori o smislu, učinkovitosti, svrsi, utjecaju domaćih
zadaća na opći razvoj djeteta i njegov akademski uspjeh i sve je više istraživanja koja
propituju povezanost domaće zadaće i školskog uspjeha. Jedno je od njih provedeno 2006.
godine na američkom sveučilištu Duke i utvrdilo je da kod djece osnovnoškolske dobi ne
postoji veza između školskog uspjeha i redovitog pisanja zadaće. Drugim riječima, djeca koja
su redovito pisala domaće zadaće nisu bila ništa uspješnija od djece koja ih uopće nisu pisala.
O svrhovitosti domaćih zadaća govore i neka domaća istraživanja u kojima je utvrđeno da
gotovo 60 posto osmaša svoje lektire i zadaće piše u zadnji čas, a oko 40 posto njih gotovo
uvijek prepisuje zadaću od prijatelja.

No ne može se tvrditi da je pisanje zadaća beskorisno, jer ono nije isključivo u funkciji
ponavljanja gradiva, učenja i utvrđivanja već stečenih znanja. Redoviti, kraći zadatci za
rješavanje kod kuće pomažu djeci da stvaraju radne navike, uče djecu upravljati vremenom,
planirati svoje obveze, a također samoregulaciji, odgovornosti i samostalnosti. S druge strane,
pisanje domaće zadaće pomaže roditeljima da prate djetetov rad i napredak ili da uoče
moguće probleme i poteškoće koje dijete ima sa svladavanjem gradiva. Naravno, domaća
zadaća može biti izvor stresa i napetosti u obitelji, posebno kada dijete nije motivirano za
pisanje zadaće i rješavanje zadataka. A i roditelji su pod stresom već zbog same činjenice što
se domaća zadaća mora raditi kasno poslijepodne ili predvečer kad su svi već umorni i napeti.
I nerijetko prigovaraju da je zadaća previše, da su čak i njima preteške. I voljeli bi da dijete
ima više vremena za neku izvanškolsku aktivnost, sport, školu stranih jezika ili samo za igru
s vršnjacima za koje im ne ostaje vremena zbog preopsežnih i često teških zadaća.

Sve je više prigovora na račun domaćih zadaća i njihove učinkovitosti pa se mnogi čak pitaju
treba li ih zabraniti. Iako zabrane vrlo često nisu učinkovite i ne donose željene efekte, u
posljednjih nekoliko godina ipak je doneseno nekoliko takvih drastičnih mjera. Tako je 2017.
godine školski nadzornik na Floridi zabranio domaću zadaću za osnovne škole u svom
okrugu, a iznimka je bila samo dopuštenje da učenici čitaju kod kuće.

Na Filipinima je lani predložen zakon o potpunoj zabrani domaće zadaće kojim se naglašava
potreba djece za odmorom, opuštanjem i vremenom provedenim s obitelji. Učitelji koji
prekrše zakon riskiraju novčanu kaznu ili čak do dvije godine zatvora. Ove su godine dvije
škole u američkoj državi Utah također službeno zabranile domaću zadaću.

U našim školama takvih rigoroznih i drastičnih mjera nema, ali to ne znači da naši učitelji ne
promišljaju o tome kako unaprijediti nastavni proces i domaću zadaću svesti na razumnu
mjeru, kako je učiniti podnošljivijom, zanimljivijom i motivirajućom za učenike.