Univerzitet Tuzla

Filozofski fakultet Tuzla

Filozofija-Sociologija

SEMINARSKI RAD
Iz Ekonomske sociologije
_________________________________
Tema: Crony kapitalizam

Student: Elma Ćilimković

Profesor: dr.sc. Zlatan Delić, red.prof.

1
Sadržaj:

1. Uvod..........................................................................................3
2. Determinacija crony kapitalizma...............................................4
3. Crony kapitalizam u praksi........................................................6
4. Ekspanzija crony kapitalizma....................................................7
5. Politička sfera crony kapitalizma...............................................8
6. Slučaj Agrokor...........................................................................9
7. Agrokor i crony kapitalizam......................................................13
8. Zaključak....................................................................................15
9. Literatura....................................................................................16

2
Uvod

Kapitalizam je ekonomski i društveni sistem, koji naizgled ne polaže nikakva prava na

privatnu imovinu i život običnog čovjeka. Čovjek ima mogućnosti ponuditi svoje proizvode,
dobra i resurse na tržište, gdje postoji prirodna konkurencija drugih dobavljača istih dobara.
Medjutim, postavlja se pitanje koliko je to zdrav položaj običnog čovjeka, u sistemu gdje se
mora boriti i takmičiti sa drugim ljudima za svoj opstanak. Naravno, automatski se povlače
negativne konotacije vezane uz pojam kapitalizma, a to su: šteta prema zajednici,
korporacionizam i robovska plaća.

Još jedna pojava koja je dominantna u 20.vijeku, kao i u našem savremenom dobu jeste
pojava crony kapitalizma (od riječi crony, koja na engleskom označava bliskog prijatelja,
ortaka, pa se ova vrsta kapitalizma naziva još i ortačkim ili rodijačkim kapitalizmom). To je
oblik kapitalizma u kojem se poslovni uspjesi vezuju za bliske, ortačke odnose sa vlasnicima
odredjenih kompanija, kao i sa funkcionerima na vlasti. Ti poslovni uspjesi se vezuju za
povlastice i olakšice u vidu finansijske pomoći ili odredjenih dozvola za rad različitim
upravnicima kompanija, koji na taj način zaobilaze različite intervencije države.

Jedan od centralnih pojmova, ali i pojava jeste pojava privatizacije kompanija i fabrika, koje
su u periodu vladavine socijalizma bile u državnom vlasništvu. Nakon propasti komunizma i
istočnoeuropskih država u kojima je preovladavao ovaj društveni sistem, crony kapitalizam se
počeo ogledati u poklanjanju odredjenih kompanija novostvorenim tajkunima, koji su u to
vrijeme bili visokopozicionirani političari ili imućni ljudi.

Tokom ovog seminarskog rada, bavićemo se problemom crony kapitalizma, kao i njegovim
utjecajem na savremeno doba, društvene vrijednosti i ekonomski razvoj samog društva.
Takodje, analizirat ćemo crony kapitalizam u sferi političkog života, kao i aferu Agrokor, koja
je otkrila crony kapitalizam u svom pravom svjetlu na našim prostorima.

Govorit ćemo i o Agrokoru i crony kapitalizmu, koji se razvijao na osnovu samog procvata
državnih kompanija, koje se u skorašnje vrijeme sve više privatizuju. U okviru toga, koristit
ćemo literaturu Željka Ivankića „Slučaj Agrokor- Privatizacija i crony kapitalizam“, u kojoj je
detaljno razjašnjeno kako se našao i razvio crony kapitalizam na našim prostorima.

Najprije ćemo dati nekoliko definicija crony kapitalizma za bolje objašnjenje i razumijevanje
same teme ovog seminarskog rada, te nakon toga se detaljnije upustiti u analizu pojave crony
kapitalizma i njegova razvoja na području bivše Jugoslavije.

3
Determinacija crony kapitalizma

Kao što smo već naveli, crony kapitalizam je oblik ekonomskog i ddruštvenog sistema, gdje
se poslovni uspjesi vezuju za bliske, ortačke odnose sa vlasnicima odredjenih kompanija, kao
i sa funkcionerima na vlasti. Ti poslovni uspjesi se vezuju za povlastice i olakšice u vidu
finansijske pomoći ili odredjenih dozvola za rad različitim upravnicima kompanija, koji na taj
način zaobilaze različite intervencije države. Također, izraz crony kapitalizam se koristi da bi
se opisale gotovo sve vladine odluke u korist osoba koje su bliske sa vladinim dužnosnicima.

U mnogim slučajevima, termin se koristi naizmjenično s "korporativnom dobrobiti"; do te

mjere da postoji razlika, jedno bi moglo biti ograničeno samo na izravne državne potpore
velikim korporacijama, osim rupa u poreznom zakonu i svakojakih regulatornih i trgovinskih
odluka, koje se u praksi mogu biti puno važnije od bilo kakvih izravnih subvencija.

Najprije ćemo istaći nekoliko definicija crony kapitalizma, kako bismo vidjeli kako ga
pojedini analitičari ljudskog društva razumijevaju. Prva glasi: „Crony kapitalizam je
ekonomski sistem u kojem članovi obitelji i prijatelji državnih činovnika i vodećih ljudi
poslovnog svijeta uživaju nepravedne prednosti u zapošljavanju, zaduživanju itd.“ Ova
definicija nam želi reći ono što smo već utvrdili, a to je da crony kapitalizam, ako se može
nazvati ekonomskim i društvenim sistemom, prvenstveno ima za cilj bogaćenje i potporu
malog broja ljudi, u čijim je rukama većinski dio državnih dobara.

„Oblik kapitalizma u kojem poslovni uspjeh nije određen poslovnim rizicima koje
poduzeća prihvaćaju, nego je povrat određen novcem nagomilanim kroz vezu poslovne
klase i političke klase.“ , te još jedna defnicija koja dodatno pojašnjava i prikazuje sve
negativne strane crony kapitalizma po ljudsko društvo i ekonomiju: „Gospodarstvo u kojem
nominalno postoji slobodno tržište, ali koje dopušta povlaštena pravila i druge
pogodnosti putem državne intervencije utemeljene na osobnim vezama. U takvom
sistemu lažni privid „čistog“ kapitalizma javno se održava kako bi se održao izdvojeni
utjecaj dobro umreženih pojedinaca.“

Pojam crony kapitalizam bio je u širokoj upotrebi krajem 90-ih u vezi s azijskom
financijskom krizom i tek se nakon toga počeo primjenjivati na gospodarstva u transformaciji.
Časopis The Economist redovito mjeri indeks crony kapitalizma. Na hrvatske ga prilike prvi
primjenjuju Bićanić i Franičević i nude prilagođenu definiciju: „oblik kapitalizma u kojemu
tržište nema dominantnu ulogu u alokaciji kapitala“, no pojam nije bio široko prihvaćen.
Ortaci su normalna poslovna pojava često regulirana ugovorima koja ne implicira ništa loše,
isto vrijedi i za riječ klijent, dok su tajkuni već obogaćeni ljudi. Crony u izvornom, engleskom
značenju nikada nije pojam vezan uz pozitivan sadržaj.

Izravnija uplitanja izvršne vlasti u gospodarstvo mogu dovesti do određenih vrsta rodijačkog
kapitalizma, čak i ako je gospodarstvo u cjelini zdravo. Vlade će, često u dobroj vjeri,

4
uspostavljanti državne agencije za reguliranje industrije. Međutim, članovi industrije imaju
vrlo jak interes za postupanje regulatornog tijela, dok je ostatak građana vrlo malo pogađan
njihovim odlukama. Kao rezultat toga, nije neuobičajena pojava za vodeće igrače u industriji
da najprije steknu kontrolu nad "čuvarima" i koriste ga protiv konkurencije. Ova pojava,
poznata je kao "regulatorno hvatanje".

Ekonomski analitičar Željko Ivanković na okruglom stolu, za crony kapitalizam ili ortački
kapitalizam, istaknuo je kako su glavne karakteristike ortačkog kapitalizma osobne veze
politike i biznisa te kreiranje pravne neizvjesnosti u kojoj te veze više dolaze do izražaja, što
je plodno tlo za razvoj korupcije i sukobe interesa jer se ljudi iz politike zapošljavaju u
biznisu i obratno.

Željko Ivanković upozorava da crony ili ortački kapitalizam nije u najvećoj mjeri naslijeđe
dogovorne ekonomije samoupravnog socijalizma, kako to tvrdi Martina Dalić u svojoj knjizi,
nego svjesno projektirani oblik funkcioniranja ekonomije u Hrvatskoj pod HDZ-ovom vlašću
devedesetih godina.

Odnos prema društvenom vlasništvu kao vlasništvu bez titulara prema kojem je bilo poželjno
odnositi se onako kako su se osvajači divljeg zapada odnosili prema još nenastanjenim
teritorijima – to je bilo polazište hrvatske tranzicijske ekonomije. Pronalaženje titulara tog
vlasništva, nažalost, nije imalo ni onaj oblik kompetitivnosti i uključivosti kakav su imale
utrke za zemlju u Americi.

Željko Ivanković zaključuje:

”Vladina intervencija nakon prijetnje bankrotom također sadrži brojna ‘vanjska’ obilježja
crony kapitalizma, ali – nažalost – zadržava i ključna svojstva:

Vladina intervencija nije podigla razinu povjerenja u institucije koje nadziru drugi stupovi
vlasti, javnost i neovisna tijela; odnos politike i biznisa (commitment) ponovo je uspostavljen
selektivnom raspodjelom privilegija, kuloarski; Vlada je izabrala dio medija koji je
propagandno širio njezinu ideološku agendu; u javnosti se dakle nije išlo na uspostavu
povjerenja dijalogom i raspravom.”

5
Crony kapitalizam u praksi

U svom osnovnom obliku, crony kapitalizam se sastoji od tajnih dogovora između igrača na
tržištu. Iako se možda lagano natječu jedni protiv drugih, oni će predstavljati jedinstvenu
frontu prema vlasti u potrazi za subvencijama, pomoći ili propisima. Pridošlice na tržištu
teško mogu pronaći kredite, prodajna mjesta na policama trgovina, ili primati službene
sankcije prilikom prodaje proizvoda ili usluge.

Međutim, crony kapitalizam općenito je povezan s državnim intervencijama većih razmjera.

Namjerno nejasni zakoni i propisi su uobičajeni u takvim sistemima. Gledano strogo, takvi
zakoni uvelike mogu omesti gotovo sve poslovne subjekte; u praksi, oni su samo selektivno
provođeni. Mnogi poslodavci i posjednici kompanija često se moraju truditi da ostanu u
dobrim odnosima sa političkim dužnosnicima. Konkurenti koji bi prekoračili svoje granice
iznenada mogu imati zakone protiv sebe, što dovodi do novčane kazne ili čak i zatvora. Čak i
u demokratijama s visokim dohotkom i dobro ustrojenim pravnim sistemom i slobodom tiska
veća država je povezana s većom političkom korupcijom.

Prema istraživanju The Economista, najviše rođačkog kapitalizma ima u Hong Kongu, slijede
Rusija, Malezija, Ukrajina, Singapur, Filipini, Meksiko, Tajvan, dok je deveta Indija, a deseta
Indonezija. Prva europska zemlja na listi je Velika Britanija na 15. mjestu, a SAD je dva
mjesta iza nje. Od europskih zemalja tu su još Poljska (18.), Francuska (20.) i Njemačka (23.).
Poslednja je naročito poznata po tzv. aferama amigo u Bavarskoj, u kojoj je standardna praksa
zapošljavanje rodbine i prijatelja u javnoj službi kada se dođe na neku funkciju.

Laički rečeno, to je "iskvareni" kapitalizam u kojem je dopušteno poduzetništvo, ali ne vrijede

isto zakoni za kompaniju A i kompaniju B. To je sistem u kojem se osoba A mora
maksimalno truditi ispuniti sve propise, često besmislenih ili suvišnih, hrpu papirologije,
administracije i isplate administrativnih troškova da bi zadržala poslovanje zakonitim i ostala
na tržištu, a u isto vrijeme osoba B može ignorirati sve te propise, administraciju i nitko joj
neće ništa. To je sistem u kojem osoba A mora poštivati ugovore s poslovnim suradnicima i
sve obaveze prema državi namirivati u zakonskom roku ili će biti drakonski kažnjena dok
osoba B ne mora ništa od toga. Jasno je u ovoj priči da će vrlo brzo osoba B doći do velikog
bogatstva zbog prednosti na tržištu, a osoba A će ili propasti ili će potrošiti godine u borbi za
opstanak.

6
Ekspanzija crony kapitalizma

U svom najgorem obliku, ortački kapitalizam može se pretvoriti u običnu korupciju, gdje je
bilo izostavljena bilo kakva iluzija o slobodnom tržištu. Mita državnim službenicima smatraju
se obaveznim, a utaja poreza je uobičajena. To se npr. može vidi u mnogim dijelovima Afrike,
na primjer. To se ponekad zove plutokracija (vladavina bogatstva) ili kleptocracija (vladavina
po krađi).

Korumpirane vlade mogu favorizirati jednu skupinu poduzetnika koji imaju bliske veze s
vladom u odnosu na druge. To također može biti učinjeno po rasnoj, vjerskoj ili etničkoj
osnovi. Kako vlada i poslovni ljudi pokušavaju ostvariti razne stvari, oni se prirodno okreću
drugim moćnih ljudi za podršku u njihovim nastojanjima. Ti ljudi čine čvorišta u mreži. U
zemlji u razvoju tih čvorišta može biti vrlo malo, koncentrirajući tako ekonomsku i političku
moć u maloj skupini.

Normalno, to će biti neodrživo za održavanje poslovanju; Novi sudionici će utjecati na tržište.

Međutim, ako su poslovnjaci i vlada isprepleteni, onda Vlada može održavati malu mrežu.
Raymond Vernon, specijalist ekonomije i međunarodnih poslova je napisao da je industrijska
revolucija počela je u Velikoj Britaniji, jer su bili prvi koji su uspješno ograničili moć
skupinama s pravom veta da blokiraju inovacije. "Za razliku od većine drugih nacionalnih
sredina, britanski okoliš od početka 19. stoljeća sadržavao je relativno malo prijetnje onima
koji su se izrađivali i primijenjivali postojeće izume, bilo iz poslovnih konkurenata, rada, ili
same vlade. Za razliku od njih, u drugim europskim zemljama, trgovački cehovi su koristili
pravo veta mnogo stoljeća. Takve ovlast im je obično darovala vlada "

Knjiga antropologa Davida Graebera "Dug: prvih 500 godina" (Debt: The First 5000 Years )
pruža još širu perspektivu: To možemo vidjeti još u povijesnim i arheološkim nalazima, tvrdi
Graeber. Ljudi s bogatstvom i moći, tipično monarsi i bliski im prijatelji, pisali su pravila koja
bi im omogućila stjecanje koristi na štetu drugih. Situacija bi se pogoršala za običan puk dok
je ne bi prekinule seljačke bune. Tada bi ciklus počeo iznova.

7
Politička sfera crony kapitalizma

Kritičari kapitalizma uključujući socijaliste i druge anti-kapitalisti često tvrde da je rodijački

kapitalizam neizbježna posljedica svakog kapitalističkog sustava. Jane Jacobs je opisala crony
kapitalizam kao prirodnu posljedica tajnog dogovora između menadžerske moći snage i
trgovine, dok je Noam Chomsky izjavio da je riječ "crony" suvišna pri opisu kapitalizma.
Budući da kompanije zarađuju novac, a novac dovodi do političke moći, kompanije će
neminovno koristiti svoju moć za utjecaj na vladu. Postoje veliki pokreti unutar SAD-a oko
reforme financiranja izbornih kampanja u SAD-u i drugim zemljama kako bi se pokušalo
spriječiti upotrebu ekonomske moći za stvaranje političke moći.

Ravi Batra tvrdi da su "sve službene ekonomske mjere usvojene od 1981 ... devastirale
srednju klasu", te da bi se pokret Occupy Wall Street trebao zalagati za njihovo ukidanje, a
time i kraj utjecaja super bogatih u političkom procesu, koji on smatra manifestacijom
rodijačkog kapitalizma.

Socijalistički ekonomisti, poput Robina Hahnela, kritizirali su ovaj termin kao ideološki
motiviran pokušaj skretanja pozornosti na ono što su po njihovom mišljenju osnovni problemi
kapitalizma kao npr. nepravilnosti koje se mogu izbjeći. Socijalistički ekonomisti odbacuju
pojam kao izvinjenje za greške neoliberalne politike i, što je još važnije, njihove percepcije
slabosti tržišne samoregulative.

Laissez faire ekonomisti također se protive rodijačkom kapitalizmu i obeshrabrujućem

vladinom favoriziranju kao nespojivo s istinskim slobodnim tržištem. Laissez-faire
zagovornici kritiziraju termin kao ideološki motiviran pokušaj skretanja pozornosti s onog što
je po njima temeljni problem državne intervencije ili "investicija" kao nepotrebne aberacije;
zagovornici slobodnog tržišta nazivaju državna favoriziranja "rodijačkim socijalizmom", "
poduzetničkim socijalizmom" ili "korporativizmom, modernim oblikom merkantilizma"
naglašavajući da je jedini način za pokretanje profitabilnog poslovanja u takvim sistemima
pomoć korumpiranih državnih dužnosnika.

Čak i ako je početni propis bio dobronamjeran (zauzdati stvarne zloupotrebe), pa čak i ako
jesu početna lobiranja korporacija bila dobronamjerna (smanjiti nelogične propise), smjesa
poslovnih i državnih utjecaja guše tržišnu konkurenciju a namještanje rezultata se zove
regulatorno hvatanje. U svojoj knjizi "Mit o barunima razbojnicima", Burton W. Folsom, Jr.
razlikuje one koji su uključeni u rodijački kapitalizam-koje on naziva "političkim
poduzetnicima", od onih koji se takmiče na tržištu bez posebne pomoći vlade, koje naziva "
tržišnim poduzetnicima " koji su uspjeli" proizvodeći kvalitetan proizvod po konkurentnoj
cijeni ".

8
Slučaj Agrokor

Kada je krajem 2016. i početkom 2017. godine najveće hrvatsko poduzeće zapalo u
nepremostive financijske teškoće, država je mijenjala zakonodavstvo kako bi mogla preuzeti
glavnu ulogu u pokušaju organiziranja „kontrole štete“ i opstanka Agrokora. Vlada je kroz
Sabor bez ozbiljne rasprave progurala takozvani lex Agrokor (Zakon o postupku izvanredne
uprave u kompanijama od sistemskog značaja) koji joj je dao, kako je smatrala, dovoljnu
institucionalnu podlogu da provede svoj naum. Prema tom je zakonu na čelo poduzeća
imenovala izvanrednog povjerenika te time i de facto preuzela odgovornost za sudbinu
Agrokora.

No krah Agrokora dopušta bavljenje još jednim pitanjem. Bez ikakve namjere da to učini,
Vlada je usput istraživačima dala jedinstvenu priliku da pokušaju bolje razumjeti kako
funkcionira hrvatsko gospodarstvo. Objavljivani su podaci o poslovanju, osobito je važno bilo
objavljivanje financijskih tokova, razotkrili su se ciljevi i ponašanje zainteresiranih grupa, a u
mnogim emisijama i intervjuima iznošene su analize i dodatne činjenice o cijelom slučaju.
Naravno, podaci kojima se raspolaže još pate od „bikini efekta“, subjektivizma i samocenzure
jer ono što se zna jako je zanimljivo, ali je bitno još skriveno. No dok se za 30 godina ne
otvore arhivi, istraživači će biti osuđeni na upotrebu nepotpunih podataka.

Zahvaljujući radu novinara, novinara istraživača i analitičara te velikom javnom zanimanju i

zakonskim obvezama (mjesečni work-in-progress izvještaj Agrokorovog izvanrednog
upravitelja), danas se može početi rekonstruirati dio toka događaja Agrokorovog sloma. Za
tok događaja vezanih uz financijski slom korisno je uzeti 6. mart 2017., dan kada je Ivica
Todorić potpisom aktivirao takozvani lex Agrokor (Zakon o postupku izvanredne uprave u
trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku). Toga se dana bitno
promijenio način odlučivanja i uspostavila su se nova pravila poslovanja Agrokora
(upravljanja, zaduživanja, namirenja, poslovanja s dobavljačima), a vidljivo su uključeni novi
istaknuti sudionici.

Kao već prilično zadužena kompanija, Agrokor je sve teže nalazio investitore spremne
financirati ga po prihvatljivim uslovima. U nemogućnosti da na zapadnim financijskim
tržištima osigura prihvatljivu cijenu kapitala za refinanciranje starih dugova, Todorić se na
kraju okrenuo ruskim bankama. Najprije je 2014. godine od Sberbanka, ruske državne banke
koja se počela širiti na tržištu jugoistočne Europe, uzeo 600 milijuna eura kredita po nešto
nižim kamatama. Na kraju je ukupna zaduženost prema toj banci dosegnula 1,1 milijarde
eura. Od druge ruske banke, VTB, posudio je dodatnih 300 milijuna eura, tako da je dug
prema ruskim bankama dosegao 52 posto ukupnog duga kompanije prema bankama.

Istodobno, hrvatska je ekonomija potonula u duboku recesiju koja je potrajala šest godina, od
2008. Do 2014., što se neizbježno odrazilo i na prihode kompanije. Usto, ulaskom Hrvatske u
Europsku uniju 2013. pojačana je konkurencija u maloprodaji, prije svega njemačkih lanaca

9
Lidla i Kauflanda, koji su se širili uz znatno povoljnije financijske uvjete. Pritisnut sve težim
uvjetima poslovanja, menadžment Agrokora nerijetko je govorio o nužnosti restrukturiranja,
prodaji dijela biznisa kao i o javnoj ponudi dionica kojom bi se osigurao svježi kapital i
smanjila razina zaduženosti. Međutim, to se nikad nije dogodilo. Na službenim internetskim
stranicama Agrokora piše kako je tokom 30 godina postojanja, od male obiteljske kompanije
za proizvodnju i prodaju cvijeća, „zahvaljujući jasnoj poslovnoj viziji, striktno provođenoj
strategiji i promišljenom investiranju, izrastao u vodeći prehrambeno-trgovački koncern na
tržištu regije“.

Razvoj događaja pokazao je da mala obiteljska tvrtka ipak nije usvojila i strukturu upravljanja
primjerenu velikoj regionalnoj kompaniji te da je menadžment ostao jedna od njenih slabijih
tačaka. Ivica Todorić bio je vlasnik i menadžer koji je odlučivao o svemu, često vođen nekim
osobnim motivima, a ključne je pozicije u kompaniji povjerio svojoj djeci i odanim
kadrovima. Okidač koji je najavio katastrofu zbio se ove godine kada je kreditna agencija
Moody’s spustila ocjenu rejtinga Agrokoru za jednu stubu, s B2 na B3. Razlog tome bila je
ocjena da su prihodi kompanije u prvih devet mjeseci 2016. godine pali 2,2 posto, uz daljnji
rast financijskih troškova za 3,9 posto. No, ono što je još važnije, Moody’s je u Agrokorov
dug uključio i PIK-obveznice koje je izdao Adria Group, a razlog tome bio je kreditni
aranžman refinanciranja dugova s ruskim bankama 2016. godine vrijedan 840 milijuna eura.

Njime je dogovoreno prijevremeno dospijeće tog duga ako PIK-obveznice ne budu

refinancirane najkasnije 90 dana prije dospijeća. Time je znatno pogoršan omjer zaduženosti i
operativne dobiti (EBITDA), a Moody’s je procijenio da bi na kraju 2016. godine mogao
iznositi 6,8 x. Za rejting koji je do tada imao Agrokor omjer duga i operativne dobiti trebao bi
biti ispod 5,5 x. Unatoč djelomičnom restrukturiranju duga i povoljnim okolnostima na
financijskim tržištima, financijski troškovi nastavili su rasti. Prvi je put u pitanje dovedena i
transparentnost financijskih izvješća u određenim područjima, ali rejting-agencije ocijenile su
početkom godine da, unatoč svemu, Agrokor ima dovoljnu likvidnost za otplatu svih dugova
u ovoj godini. Međutim, uvjeti po kojima su ulagači bili spremni posuditi novac kompaniji
postali su neprihvatljivi i vrata financijskog tržišta najednom su se zatvorila.

Kako se Agrokor više nije mogao zaduživati kod domaćih banaka jer su dosegnule
maksimalnu zakonsku izloženost prema koncernu, posljednjih je godina počeo u većoj mjeri
prakticirati tzv. shadow banking. Mnoge domaće kompanije kojima je Konzum bio
distribucijski lanac pristale su na prikriveno financiranje tako da su same podizale kredit u
bankama ili mu posuđivale vlastiti novac. Zauzvrat bi od Agrokora dobile mjenice, a kada su i
same ustrebale gotovinu te su mjenice prodavale faktoring društvima, uz određeni diskont.
Međutim, kako je riječ o mjenicama s regresnim pravom, u slučaju da se faktoring društva ne
uspiju naplatiti kod Agrokora, imaju pravo protestirati mjenicu kod samog poduzeća koje ju je
prodalo. Tako je mnogim dobavljačima koncerna prijetila ne samo mogućnost da neće oći
naplatiti potraživanja od Agrokora, već da će morati isplatiti i njegove mjenice u iznosu od
oko 3,5 milijardi kuna.

Razočaran prijemom u Vladi, Todorić se okrenuo vjerovnicima i iz kompanije su napokon

poručili da sa svojim partnerima analiziraju sve opcije stabilizacije poslovanja društva. S

10
najvećim vjerovnikom, ruskim Sberbankom, dogovoren je hitan kredit za likvidnost od 100
milijuna eura kojim je Agrokor trebao podmiriti tekuće troškove, poput poreza, plaća i hitnih
isplata dobavljačima. Međutim, situacija se time nije primirila već je nastavila ključati među
dobavljačima, koji su smatrali da i oni trebaju participirati u iznalaženju rješenja. Od 168
domaćih kompanija koje su surađivale s Agrokorom, njih 24 imale su potraživanja na temelju
financijskih mjenica, čime su se našle u posebno teškoj situaciji.

Agrokorove obveznice i dionice kompanija izlistanih na burzi sedmicama su nezaustavljivo

padale – u nekoliko mjeseci u prosjeku su izgubile oko dvije trećine vrijednosti – rejting-
agencije spustile su ocjenu kreditne sposobnosti kompanije na korak do bankrota, a Hrvatska
narodna banka (HNB) obavijestila je da bankarski sistem može izdržati bankrot koncerna, ali
da bi se neke manje banke mogle naći u teškoćama. Istodobno, dobavljači su prijetili
obustavom isporuke robe, a vjerovnici (banke) grčevito su pokušali postići tzv. standstill
aranžman o zamrzavanju kreditnih obveza i odobravanju novog kredita za isplatu dobavljača
kako bi kompanija nastavila s poslovanjem i time se spriječio nastanak kaosa. Na kraju je ipak
blokiran račun Konzuma, a nakon toga i nekoliko drugih kompanija iz sastava Agrokora. U
strahu da neće moći naplatiti svoja potraživanja, zabrinuti dobavljači počeli su aktivirati
zadužnice.

U strahu da vjerovnici neće moći brzo naći prihvatljivo rješenje te da bi kolaps mogao
poprimiti katastrofalne posljedice za ukupnu ekonomiju, Vlada je ekspresnom izradom
zakona pokazala namjeru da se aktivno uključi u spašavanje Agrokora. U Saboru je izglasan
Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za
Republiku Hrvatsku, popularno nazvan lex Agrokor. Prema tom zakonu, uz suglasnost
vlasnika, upravljanje preuzima Vladin izvanredni povjerenik od kojeg se očekuje da u roku od
15 mjeseci okonča slučaj nagodbom vjerovnika. Jedna od važnih odrednica zakona jest i
pravilo kojim se kreditore nastoji potaknuti da posrnuloj kompaniji odobre novac tako da novi
kredit dobiva status super seniority, odnosno prvenstvo naplate. Za izvanrednog povjerenika u
Agrokoru Vlada je odabrala Antu Ramljaka, partnera u tvrtki za financijski i investicijski
konzalting Texo Management. Osim bogatog radnog iskustva u financijskom i investicijskom
konzaltingu, kao Ramljakova prednost smatrao se njegov angažman u pripremi lex Agrokora,
savjetničke i izvršne pozicije u politici, kao i činjenica da nije član nijedne političke stranke.

Tako je 10. marta 2017. godine Trgovački sud u Zagrebu otvorio postupak izvanredne uprave
nad Agrokorom i njegova 24 povezana i ovisna društva u Hrvatskoj, među kojima su,
primjerice, Belje, Jamnica, Konzum, Zvijezda, Vupik, PIK Vrbovec, Ledo, Solana Pag i
Tisak. Pozvani su svi vjerovnici da izvanrednom povjereniku prijave svoja potraživanja u
roku od 60 dana, a u skladu sa zakonom sud je donio i rješenje kojim se zabranjuje pokretanje
i vođenje parničnih, ovršnih i upravnih postupaka protiv Agrokora za trajanja izvanredne
uprave.

Desetak dana kasnije Trgovački sud proširio je otvaranje postupka izvanredne uprave nad još
20-ak društava u kojima Agrokor ima najmanje 25 posto udjela, među kojima su A.N.P.
Energija, Zagreb plakat, Vinarija Novigrad, Karisma Hoteli, Hoteli Koločep… jer je uvidom

11
u dokumentaciju izvanredni povjerenik naknadno utvrdio da postoje društva koja ispunjavaju
zakonske uvjete.

Izvanredna Uprava napokon je u četvrtak, 5. listopada, prezentirala najvažnije nalaze

revidiranih financijskih izvješća za devet vodećih kompanija u sastavu Agrokora. Izvješće
koje je pet mjeseci radio PricewaterhouseCoopers pokazalo je da je u 2016. godini ukupna
imovina vodećih kompanija vrijedila 13,4 milijarde kuna manje nego je prikazivano te da je
ukupni gubitak iznosio 3,2 milijarde kuna. Najveći utjecaj na takav rezultat kompanija imao je
otpis međusobnih potraživanja unutar Agrokor grupe u iznosu od 50 posto. No, najviše je
umanjena vrijednost Konzuma, čak 10 milijardi kuna, a jedno od pogrešnih knjiženja, u
iznosu od 3,3 milijarde kuna, odnosi se na srpsku IDEA-u. Njezin je biznis 2014. godine
preuzeo Mercator, a Konzum ju je nastavio voditi u svojoj bilanci.

Kako je kod nekih kompanija, uključujući Konzum, gubitak premašio kapital, u drugim bi
okolnostima to značilo da moraju ići u stečaj. No, zahvaljujući lex Agrokoru, smatra
izvanredni povjerenik Ramljak, takav je scenarij izbjegnut. Prema njegovim riječima, ispravci
na stavkama pojedinih kompanija značajni su, ali ono što je važno jest da je većina njih
jednokratne prirode. „Rezultati za prvih devet mjeseci ove godine jako su dobri. Konzum ima
operativnu dobit i to nam daje nadu da će do kraja godine sve kompanije pozitivno poslovati“.

Kako Ramljak vidi budućnost Agrokora? To više neće biti koncern, a budućnost njegovih
kompanija bit će određena „planom restrukturiranja i potvrđena nagodbom“. Vjeruje da će 99
posto kompanija nastaviti poslovati na tržištu.

12
Agrokor i crony kapitalizam

Moguće je prepoznati nekoliko stiliziranih činjenica razvoja političke ekonomije kapitalizma

u Hrvatskoj, odnosno osobina kroni-kapitalizma. Ovdje su istaknute samo one vezane uz
gospodarstvo:

• privatizacija državnog vlasništva pojedinačno ugovorenim prodajama čija vrijednost nije

određena na tržištu, uz široki prostor za diskrecijsko odlučivanje

• postupak privatizacije pogoduje pojedincima, državljankama/ima Hrvatske s ciljem

stvaranja nacionalne kapitalističke klase čiji su predstavnici uglavnom birani ad hoc, prema
političkim vezama, i u uvjetima nacionalne ugroženosti

• formativna iskustva poduzetništva sudionici privatizacije stječu u uvjetima zalaza i učestalih

kriza socijalističkog režima, ne razvijaju nikakvo poštovanje prema vladavini prava i
zakonskoj regulativi, ali stječu veliku ovisnost o skrivenom poslovanju u neslužbenom
gospodarstvu

• razvoj velike i slabe države koja postaje odlučujući faktor uspjeha privatnog poduzetništva i
nedjelo tvorno provodi vladavinu prava i sigurnost ugovorenih obveza

• demokratski deficit i odsutnost djelotvorne kontrole ostalih grana vlasti omogućava vrlo
visoku razinu korupcije, rentijersko ponašanje i zarobljavanje države

• tržište kapitala nije prevladavajući oblik alokacije kapitala, nego su to razni oblici
neslužbenoga gospodarstva koji su netransparentni, utemeljeni na osobnim mrežama i
nerijetko uključuju financijske protuzakonitosti

• izražena je Fisherova hipoteza u kojoj početni uvjeti i izabrani prvi koraci stvaraju vrlo jaku
ovisnost o odabranom putu (path dependency) i oblikuju prevladavajuću političku ekonomiju
kasnijeg razvoja koja se suštinski ne mijenja.

Takve su stilizirane činjenice u skladu s ranijom definicijom političke ekonomije kroni-

kapitalizma koju je ovdje korisno ponoviti. Riječ je o „gospodarstvu u kojem nominalno
postoji slobodno tržište, ali koje dopušta povlaštena pravila i druge pogodnosti putem državne
intervencije utemeljene na osobnim vezama. U takvom se sistemu lažni privid ‘čistog’
kapitalizma javno održava kako bi se održao izdvojeni utjecaj dobro umreženih pojedinaca“.

Stilizirane činjenice o Agrokoru mogle bi se izvesti na sljedeći način:

• tvrtka je u vlasništvu najvećeg dioničara koji slobodno kontrolira cijelo poslovanje i donosi
odluke; jedan vlasnik koji nije odgovoran nikome, firma-gazda

13
• širenje i akvizicije temelje se na privatizaciji postojećih poduzeća i poklapaju se s vladama
HDZa, prva u „Tuđmanovom desetljeću“, a druga nakon 2003. s dolaskom Sanadera

• nastaje vertikalno integrirano poduzeće poljoprivrede, prehrambene industrije i maloprodaje

koje uoči kraha čini više od 50 poduzeća, posluje u šest zemalja i zapošljava oko 60.000
radnika

• novčani tokovi unutar poduzeća te između poduzeća i države, odnosno dobavljača podložni
su poslovanju u neslužbenom gospodarstvu uz raširenu ovisnost o novčanim prijevarama
(tuneliranje, sifoniranje, mjenice bez pokrića, prikriveno bankarstvo, neplaćanje poreza)

• tijesan odnos s državom koja nudi podršku poslovanju je dijelom vidljiv (tokovi
privatizacije, institucionalna rješenja), a dijelom nevidljiv (neprimjenjivanje propisa,
neplaćanje) uz nejasne protuusluge

• konačni krah uzrokuje povlačenje podrške Vlade HDZ-a za rješavanje financijskih

problema.

Pitanje koje se postavlja je je li Agrokor iznimka u političkoj ekonomiji kroni-kapitalizma. On

može biti arhetip u dva smisla. Prvo, jer se ovdje na slučaju jednog poduzeća, na jednom
mjestu, mogu vidjeti sve bitne osobine kroni-kapitalizma kakav je nastao u Hrvatskoj (kroni-
kapitalizam, kao što je na nekoliko mjesta spomenuto, može se prepoznati u mnogim
državama svijeta, a neke njegove osobine u svima). U drugim poduzećima nalazimo
kombinacije. Drugo, jer zbog spleta okolnosti oko sloma Agrokora imamo dobar uvid u način
poslovanja poduzeća koja posluju prema normama kroni-kapitalizma.

Uz Agrokor se vežu gotovo sve karakteristike kronikapitalizma: privilegirani položaj,

korupcija, klijentelizam (revolving door, ministri su dolazili iz Agrokora i u njega se vraćali),
lobiranje, subvencije, zaštita od konkurencije, favoritizam i nepotizam. U odnosima s
državom Agrokor je preuzimao privilegije i isporučivao obnovu propalih tvrtki s kojima
Vlada nije znala što bi. Služio je kao ogledni primjer „dobrog puta izabrane političke
ekonomije“. Vlade su u slučaju Agrokora pokazivale slabosti legitimiteta i sklonost
nedemokratskom privatnom odlučivanju.

14
Zaključak

U okviru ovog seminarskog rada, analizirali smo nekoliko veoma važnih pitanja i pojmova, a
to su sam pojam crony kapitalizma, kao i aferu Agrokor, koja je na našim prostorima
prikazala veliki utjecaj, kao i razvoj crony kapitalizma kroz odredjene kompanije, koje su
iskoristile ovaj ekonomski sistem za vlastite interese.

U prvom poglavlju istakli smo nekoliko definicija crony kapitalizma, gdje smo rekli da je
crony kapitalizam ekonomski sistem u kojem članovi obitelji i prijatelji državnih činovnika i
vodećih ljudi poslovnog svijeta uživaju nepravedne prednosti u zapošljavanju, zaduživanju
itd. Ova definicija nam želi reći ono što smo već utvrdili, a to je da crony kapitalizam, ako se
može nazvati ekonomskim i društvenim sistemom, prvenstveno ima za cilj bogaćenje i
potporu malog broja ljudi, u čijim je rukama većinski dio državnih dobara.

Takodje, prema odredjenim istraživanjima govorili smo o ekspanziji i porijeklu samog crony
kapitalizma, gdje smo istakli da svoj postanak ima najprije u većim zemljama, kao što je npr.
SAD, Njemačka, Velika Britanija, Južna Koreja, itd., zatim smo se dotakli i političke sfere
crony kapitalizma, gdje po opštoj definiciji sami vladini dužnosnici ili visokopozicionirani
političari imaju najviše udjela u donošenju odluka i pravljenju ustupaka odredjenim
kompanijama s kojima su u ortačkim odnosima, radi zadovoljenja vlastitih interesa.

Svakako, u ovom seminarskom radu akcenat je bio na aferi Agrokor, gdje smo istakli osnovne
činjenice, kao i preduslove koji su bili potrebni da bi se uopšte slom gospodarskog giganta
Agrokora dogodio. To su najprije bilaprevelika finansijska zaduženja, te nepravilna
organizacija i vodjstvo kompanija koje su bile pod upravljačkom palicom njegovog vlasnika
Ivice Todorića, zbog čega je Vlada Hrvatske morala reagovati i poslati adekvatnu zamjenu,
kako bi se Agrokor uopšte spasio i nastavio sa radom, što nam pokazuje koliko je crony
kapitalizam i „nevidljiva ruka“, postao dominantan ekonomski sistem na našim prostorima,
što uveliko odredjuje ekonomiju, kao i političke prilike u zemljama bivše Jugoslavije.

Cilj ovog seminarskog rada bila je analiza utjecaja crony kapitalizma na savremeno društvo,
kao i njegov historijat koji nam dodatno pojašnjava odredjene dogadjaje i prilike u prošlosti.

15
Literatura

1. Ivanković, Željko, „AGROKOR 1: Politička ekonomija slučaja Agrokor“, Standstill

aranžman, 2017.
2. Ivanković, Željko, „Slučaj Agrokor- Privatizacija i crony kapitalizam“, JESENSKI I
TURK, ZAGREB, 2018.
3. Bićanić, Ivo i Franičević, Vojmir „ Dismantling Crony Capitalism: The Case of
Croatia“, Sveučilište u Sarajevu, Sarajevo, 2002.
4. Bićanić, Ivo i Ivanković, Željko, „Agrokor. Analiza slučaja stvaranja i funkcioniranja
kroni-kapitalizma u Hrvatskoj“, Friedrich-Ebert-Stiftung, Zagreb, 2017.
5. Klepo, Marina, „Agrokor: uspon i pad najveće hrvatske kompanije“, Friedrich-Ebert-
Stiftung, Zagreb, 2017.
6. https://hr.wikipedia.org/wiki/Rodijački_kapitalizam (konektovan/a dana 04.02.2019. u
22:45)
7. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-je-to-crony-kapitalizam-kojeg-su-puna-usta-
gordanu-marasu-foto-20171120 (konektovan/a dana 04.02.2019. u 22:55)

16